Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Nikolić

Govori

Vi ste, u skladu sa Poslovnikom i svojim ovlašćenjima, obavestili narodne poslanike da ćemo raditi posle 18 časova. Čini mi se da ste baš tako i formulisali, odnosno siguran sam, dakle, rekli ste da ćemo raditi i posle 18 časova.
S obzirom na to da raspravljamo o amandmanima, to je na dnevnom redu, na rebalans budžeta i da ima, čini mi se, još preko 20 amandmana, čak i preko 30, bilo bi dobro da nam kažete dokle ćemo raditi, da nam se ne ponovi ona neprijatna situacija od petka kada smo radili do pola dva, kada je došlo do nesporazuma, kada je rečeno da ćemo raditi do 50. amandmana, pa ćemo raditi do kraja, pa ćemo raditi do jutra, ili već ne znam dokle.
Dakle, bilo bi dobro, to je moja poruka vama, da se ipak dogovorimo dokle ćemo raditi. Ako radimo do ponoći, onda do ponoći, nije sporno, i ako se tako dogovorimo, ali ako ste planirali, a to ne saopštavate narodnim poslanicima, da radite do okončanja ove tačke, onda to zaista može da traje do ranih jutarnjih sati, a mislim da za to nema potrebe.
Bilo bi dobro da nas obavestite, i sutra je radni dan, da možemo da isplaniramo svoje obaveze. Ne vidim nikakvu prepreku da i sutra radimo po amandmanima, s obzirom na ovaj tempo i na ovu dinamiku. Ako vi tako ne mislite, onda bi bilo lepo da nas o tome informišete. Hvala.
Tačno je da nisam naveo koji ste član prekršili. Čak sam u svom izlaganju rekao da vi niste prekršili Poslovnik, već da ste u skladu sa Poslovnikom produžili rad, ali sam ovde tražio od vas da obavestite narodne poslanike dokle ćemo raditi, smatrajući to sasvim normalnim. To je, u krajnjoj liniji, bila neka dosadašnja praksa, sem nekih retkih izuzetaka kao što je bio prošli petak kada smo zapravo imali dezinformacije i kada nismo znali dokle ćemo raditi, a radili smo, sad više i ne znam, do jedan sat.
Dakle, vi uporno ignorišete jednu činjenicu. Pozivate se na član 85. stav 5. Gospodin Šami izađe i pročita vam član 85. stav 4, a vi to ignorišete. Dakle, ovde kaže: "Izuzetno, predsednik Narodne skupštine može odlučiti da se sednica Narodne skupštine održi drugim danima, odnosno da Narodna skupština produži rad i posle 18 časova." Dakle, može odlučiti. Vi to možete da odlučite. Kao što imate pravo i možete odlučiti da se produži rad, po toj logici takođe možete odlučiti i dokle se radi.
To nije korektno. Vi ste potpredsednik Skupštine. U ovoj skupštini postoji šest potpredsednika, pa nije prirodno da samo vi posedujete tu tajnu u ovom momentu dokle ćemo mi raditi, a da ostali potpredsednici iz ostalih političkih stranaka to ne znaju. Niti mi obični smrtnici, da tako kažem, narodni poslanici, to znamo, jer vi ne želite da podelite sa nama tu informaciju. To je prva stvar.
Druga stvar, ovde smo krajnje dobronamerno izašli i rekli - hajde da se dogovorimo. Tu mogućnost imate. Dakle, pozovite šefove poslaničkih grupa, ne morate čak ni prekidati sednicu, i neka se oni dogovore u ime poslaničkih grupa dokle ćemo raditi. Ono što se dogovorimo, to bi onda trebalo da bude obavezujuće za sve. Pred nama je preko 30 amandmana. Mi, teoretski, po amandmanima možemo da radimo sutra do devet ujutru. Ako ste vi odlučili da radimo do kraja, do okončanja ove tačke, to znači da ćemo raditi do sutra, do devet ujutru?
Pa prirodno je, mislim da imam pravo kao poslanik i da govorim u ime svih poslanika, da znam dokle ću raditi. Pre svega, podneo sam i ja neke amandmane. Dakle, imam pravo da znam i vi ste u obavezi da mi kažete dokle ćemo raditi, da li je to do 20 časova, da li je to možda duže.
Apsolutno podržavam ono što je rekao profesor Šami; zaista nema potrebe raditi posle 20 časova ako ćemo već raditi sutra pre podne. Naporno je, putuje se. Za sedam godina koliko sam u parlamentu tri puta sam spavao u Beogradu.
Bez obzira na to dokle se radi, ja putujem, vratim se u Šabac i dođem ujutru. Ali, ako treba da krenem u pet ujutru da bih odspavao sat i po i da bih se vratio ovde ponovo, onda to ide na vašu dušu. Dajte bar da znam, da se pripremim. Možda mogu i sad malo da odmorim jedno sat vremena da bih se posle ponovo vratio u salu.
Dakle, nemoguće je biti koncentrisan čitavu noć i sutra nastaviti rad. Zato bih vas molio da pre svega date svoj doprinos jednoj tolerantnijoj atmosferi, jednom dogovoru koji je sasvim normalan među političkim strankama.
(Predsedavajuća: Tri minuta i 30 sekundi.)
Evo završavam. Vi bar kažete da uvek dozvolite poslaniku da završi svoju misao. Ja sam ovde očigledno izuzetak, ali mi je sasvim jasno zašto prekidate. Jednostavno, ili to ne želite da uradite, znači da imate nekakav plan, sa nekim ste dogovorili ali to mi ne znamo... Verujte mi, ako budete i dalje tako tvrdoglavi, saznaćemo i s kim ste se dogovorili i šta vam je plan i dokle ste planirani da nas maltretirate večeras.
Mi smo krajnje dobronamerno ovde izašli i od vas tražili da nam kažete dokle ćemo raditi večeras. Vi uporno insistirate na članu 85. stav 5, a mi vas podsećamo da postoji i član 85. stav 4. i da možete odlučiti dokle radimo. Ako ste doneli ovu odluku a niste se konsultovali u ovoj pauzi sa šefovima poslaničkih grupa, onda vam je ovde dat predlog da napravimo pauzu od deset minuta, može da traje i pet minuta, i da se šefovi poslaničkih grupa dogovore dokle radimo večeras.
Mi pričamo ovde već preko pola sata, možda i sat vremena, i za to ste isključivo vi odgovorni. Vi ovde negirate da postoji član 85. stav 4, na osnovu kojeg možemo da definišemo dokle ćemo raditi večeras. Mogu da budem i maliciozan i da kažem da sumnjam da vi ne znate ili da niste planirali da se radi do određenog roka, a da niste obavestili poslanike. Šta ako ste vi to planirali do okončanja ove sednice? To može da bude i u tri sutra popodne.
Zar zaista ima smisla da radimo 40 sati u kontinuitetu zato što ste vi možda tako odlučili ili ste se možda dogovorili sa određenim šefom poslaničke grupe, a da ostali šefovi poslaničkih grupa o tome nisu obavešteni? Onda nam ovde dajete predlog da se dogovorimo. Ko da se dogovori? Sastanke za tu vrstu dogovora valjda inicira predsednik Skupštine, odnosno ovlašćeni potpredsednik, odnosno predsedavajući. Dakle, na vama je ta inicijativa. Ja nisam potpredsednik Skupštine, vi ste, vi ovde sada predsedavate, ne predsedavam ja. Da sam na vašem mestu i da predsedavam, dao bih pauzu i organizovao bih sastanak šefova poslaničkih grupa.
Hajde još jednu stvar da razmotrimo ovde. Šta ako, recimo, šefovi poslaničkih grupa ne mogu da se dogovore? Šta u tom slučaju? Dokle ćemo tada raditi? Ko je taj ko je merodavan da kaže - dotle ćemo raditi? Dakle, odluka se mora doneti. Mi jesmo za dogovor, jesmo za to da nastavimo da radimo po amandmanima, kao što smo ceo dan danas radili, ali dajte da definišemo, da možemo da isplaniramo naše vreme.
Jednostavno, krajnje tolerantno i krajnje uljudno, na jedan pristojan način mi vam otvaramo mogućnosti, krajnje dobronamerno, da vam olakšamo posao kao trenutno predsedavajućoj ove skupštine. Vi tu pomoć uporno odbijate, uz komentare koji su samo vama svojstveni.
Dajte da u što kraćem vremenskom periodu, mi se zalažemo da to bude u narednih pet ili deset minuta, sednemo i da se dogovorimo da li radimo do 20, 22 časa ili već ne znam do koliko. To je moj predlog i nemojte, molim vas, više komentarisati i davati komentare koje apsolutno niko ne razume i koji iritiraju i ove poslanike i celokupnu srpsku javnost koja ovo gleda.
Poštovani narodni poslanici, javljam se takođe po članovima 225. i 226. i takođe imam potrebu, s obzirom na to da nismo imali priliku da vas danas vidimo, ovde ste došli tek pre nekih pola sata, da vas informišem da je danas bio rok, zapravo 1. novembra je Vlada bila u obavezi da dostavi predlog budžeta.
Vi ste, gospođo Đukić-Dejanović, kao prva među nama, dakle, kao predsednik ovog parlamenta, u obavezi da u ime svih poslanika, u ime parlamenta izdejstvujete da Vlada na vreme dostavi predlog budžeta, u skladu sa Zakonom o budžetskom sistemu, do 1. novembra. Vi o tome napadno ćutite. Kada predsednik parlamenta ćuti u odnosu na izvršnu vlast, u odnosu na Vladu, onda to jasno sugeriše dominantnu poziciju Vlade u odnosu na parlament. Vi na to pristajete, to je vaša interesna manjina; mi na to ne želimo da pristanemo, jer to nije dobro za državu.
Ali ste zato imali vremena da u vreme vikenda, a podsetiću vas da smo mi radili u petak uveče i u subotu u noć... dakle, dali ste sebi za pravo da date izjavu da poslanici ne smeju da blokiraju državu. Izvinite, ko blokira ovde državu? Da li Vlada koja ne dostavlja budžetski predlog, a vi o tome ćutite, ali vam smeta ako narodni poslanici izlaze za ovu govornicu, diskutuju o amandmanima, ako to nije u skladu sa vašim propisanim pravilima da, ne znam, 15 zakona završite za tri dana. Onda optužujete poslanike opozicije da vrše opstrukciju parlamenta.
Obično u demokratskim državama opozicija napada vlast i to je sasvim normalno. Nešto ne valja i nešto je trulo u državi kada vlast počne da napada opoziciju, što vi činite. Toga smo se naslušali tokom devedesetih godina. Hoću da verujem da ste se zaista promenili i da to više nećete raditi, dakle, da nećete napadati opozicione poslanike.
Vi ovde kažete da građani Srbije u budućnosti neće praštati narodnim poslanicima ukoliko oni, sledeći svoje partikularne stranačke interese, budu opstruirali rad parlamenta, sprečavali ekonomski razvoj i evropske integracije zemlje.
Da vam kažem, kada sam se učlanio u Demokratsku stranku 1990. godine i kada sam bio jedan od osnivača Demokratske stranke Srbije 1992. godine jasno sam bio opredeljen za evropske integracije. Nemojte, molim vas, da poslanicima Demokratske stranke Srbije spočitavate da koče evropske integracije.
(Predsednik: Vreme.)
Vi ste, koliko znam, opredeljeni za evropske integracije i postali ste evropejac tek pre neka tri meseca.
Onda, znate šta ste još ovde rekli - da ćemo mi raditi usklađivanje...
(Predsednik: Gospodine Nikoliću, vreme.)
Završavam. Ili želite da se ponovo javim? Da ćemo raditi, da će zakonodavna aktivnost u tri oblasti... Pazite, vi ste isprovocirani zato što je evropska komisija rekla da evropski parlament koči reforme u ovoj državi, a to je takođe optužba od strane vlasti. Ovde vlast kreće u obračun sa opozicijom na jedan vrlo neregularan i nedemokratski način.
Kažete da ćemo raditi na usklađivanju sistema sa evropskim zakonodavstvom. Toliko o vašem poznavanju evropskih vrednosti. Želim ovde da vam dam javnu lekciju da ne postoji evropsko zakonodavstvo, da postoji samo zakonodavstvo evropskih država i da se zakoni razlikuju od države do države u Evropi. Znate, ako postanete instant evropejac, onda savladajte barem osnovne lekcije. Ne postoji evropsko zakonodavstvo.
Donošenje sistemskih zakona - zašto ih ne predlažete na vreme? Predlažite ih na vreme, dajte dovoljno vremena, uvek se možemo dogovoriti koliko to može da traje i u kom roku možemo da raspravljamo o tim zakonima.
(Predsednik: Možete li privesti kraju, molim vas?)
Neće biti nikakvih problema. Dakle, vi ste ugrozili dostojanstvo ovog parlamenta zato što od vas nismo čuli ni glasa, a Vlada nije uradila svoj posao, zakon propisala, tj. nije dostavila budžet. Hvala.
Zarad javnosti, da budemo krajnje precizni, u Zakonu o budžetskom sistemu u članu 14, koji govori o budžetskom kalendaru, piše, ja ću vam precizno reći, da do 15. oktobra ministar dostavlja Vladi nacrt budžeta Republike i finansijske planove organizacija obaveznog socijalnog osiguranja itd., tako da je ministar finansija u obavezi da uradi budžet, da ga usaglasi sa ostalim ministarstvima i da ga, na osnovu takvog usklađivanja, dostavi parlamentu.
Dakle, da budemo krajnje precizni, vi kažete da, koliko vam se čini, ni prošle godine nije dostavljeno na vreme. Da, to nije uradio tadašnji ministar finansija, sadašnji premijer - gospodin Cvetković. Ali je zato ta vlada i najurena od strane Vojislava Koštunice, jer to nije bila dobra vlada i to nije bila efikasna vlada. Znam da u ovoj vladi nema, hvala bogu, Vojislava Koštunice, pa nema potrebe da vas najuri, ali ovo je jedan prvi, temeljni znak da će se ova vlada urušiti sama od sebe, i to vrlo brzo.
Dakle, raspravljamo o rebalansu, 3. je novembar, terate nas da radimo do prvih jutarnjih sati, ko zna kada će stići budžet. Guverner kaže - bolje i da kasni budžet ne znam koliko, samo da je to dobar budžet. Budžet će vam biti u totalnoj, apsolutnoj suprotnosti sa rebalansom budžeta.
Imate predizborna obećanja, prevarili ste građane, sada to ne možete da ostvarite.
Ono što je takođe važno, ovaj parlament od svog osnivanja ne može da usvoji nijednu rezoluciju o Kosovu i Metohiji. Dakle, ovaj parlament se neozbiljno odnosi prema svojim građanima i prema Srbiji kao državi. To je sramota.
Sramota je da na sednice Odbora za Kosovo i Metohiju ne dolaze poslanici pozicije i da kvare kvorum. Da li je to ono što ste vi izjavili u tom intervjuu - da poslanici ne smeju da blokiraju državu? Evo, sada ću se složiti sa vama. Ali, to rade poslanici vlasti kada je u pitanju misija Euleksa i kada je u pitanju adekvatan odgovor države po pitanju Kosova i Metohije i proglašene nezavisnosti na Kosovu i Metohiji. Dakle, poslanici pozicije, a vi ste predsednik i vi predsedavate tim poslanicima i vi predstavljate te poslanike.
Onda se setite, da li vam to neko kaže, da li vam je neko rekao - znate, Evropska komisija će negativno da se izrazi o radu parlamenta, onda vi brže-bolje date jednu izjavu kako je parlament, u skladu sa onim što je rekao ministar Đelić, neka crna rupa. To nema nigde na svetu, niti u Evropi, da se jedan ministar izražava na taj način o parlamentu. Vi o tome ćutite, umesto da kažete i tom ministru Đeliću - vodite računa šta pričate, vi nemate prava da pričate. Vi treba da štitite ovaj parlament. Mislio sam da ćete nas zaštititi, ali vi to ne činite.
Dakle, da stvar bude jasna, rad Skupštine ili, kako ste vi formulisali, onaj ko blokira državu su poslanici pozicije, a ne opozicije. Mi radimo svoj posao, a Vlada u velikoj meri na najvažnijem zadatku, a to je budžet, takođe trenutno blokira državu. Poslanici pozicije ne rade ništa i ne čine ništa da opomenu Vladu šta to ona radi. Ko je onda odgovoran u ovoj državi? Vi ste odgovorni, a ta vaša ćutnja povodom tih stvari govori, da ponovim, o dominantnoj poziciji izvršne vlasti nad zakonodavnom. To nije dobro. Postojali su ovde predsednici parlamenta posle 2000. godine koji su znali da štite dignitet ovog parlamenta. I, kada je god tako bilo... Neću nabrajati, neću reći ko je, nije pripadnik DSS-a, ali je tada imao podršku DSS-a, jer je štitio integritet ovog parlamenta.
Poštovani narodni poslanici, podneo sam amandman na član 5. razdeo 54 - Uprava za zajedničke poslove republičkih organa, funkcija 130, ekonomska klasifikacija 511 - zgrade i građevinski objekti, da se iznos od 1.836.060.000 menja iznosom 1.136.060.000.
U istom članu razdeo 15 - Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja, funkcija - višenamenski razvojni projekti, ekonomska klasifikacija 551 - nefinansijska imovina koja se finansira iz sredstava za realizaciju NIP-a, iznos od 2.880.850.000 menja se iznosom 3.580.850.000.
Uz amandman sam dao obrazloženje da je sredstvima iz NIP-a predviđeno finansiranje određenog broja projekata i da su lokalne samouprave širom Srbije konkurisale za veliki broj značajnih projekata. Ruku na srce, veliki broj projekata je ispraćen iz NIP-a, ali isto tako veliki broj projekata sa urednom dokumentacijom, strateški važnih za mnoge opštine, nije ispraćen ove godine, pa su opštine bile prinuđene da se zadužuju kod poslovnih banaka. To svakako nije dobra praksa, jer ćemo se tek suočiti, nemam taj podatak, ali mislim da su već u ovom momentu mnoge lokalne samouprave u velikoj meri zadužene.
Vlada je odbila ovaj amandman sa obrazloženjem: "Amandman se ne prihvata iz razloga što se predlaže smanjenje sredstava namenjenih za zgrade i građevinske objekte u razdelu Uprave za zajedničke poslove republičkih organa, što bi ugrozilo izvršavanje rashoda po već preuzetim obavezama, uključujući i završetak zgrade u Nemanjinoj 9, namenjene pravosudnim organima."
Naravno, nemamo ništa protiv pravosudnih organa. Sa setom pravosudnih zakona, odnosno izmenom našeg pravosuđa ćemo se tek suočiti u narednim danima. Ta sednica je zakazana za sredu, što takođe govori o odnosu Vlade prema Skupštini, ali i onih koji rukovode Skupštinom, koji ne štite integritet Skupštine, jer ti zakoni su, svakako, sa dalekosežnim posledicama. Ovde je neko od kolega već rekao da je ovakva izmena pravosudnog sistema uzburkala i sudsku, pravničku i advokatsku javnost. Jednostavno, došli smo u situaciju da smo prinuđeni da u roku od 24 sata podnosimo amandmane i da zauzmemo stav povodom tog zakona.
Ono što je simptomatično, ima veze sa ovim objašnjenjem, jeste da je Vlada pre mesec dana imala jedan drugi nacrt, sa ukidanjem određenog broja sudova širom Srbije. Taj nacrt je odjednom povučen iz procedure.
Sada odjednom imamo jedan drugi nacrt, što pokazuje odsustvo bilo kakve strategije od strane Vlade. Evropska komisija je u izveštaju koji će doći naznačila problem pravosuđa kao jedan od bitnijih problema u Srbiji, pa sada opet, da bismo ispunili želje, idemo dosta brzopleto u jedan proces promene pravosudnog sistema, plašim se, ne sagledavajući sve potencijalne posledice.
Kao prilog tezi da Vlada nije imala strategiju - nedavno sam bio u prilici da u Mačvanskom okrugu sa drugim kolegama poslanicima budem na sastanku sa predsednicima opštinskih sudova i predsednikom Okružnog suda kada se pričalo o onom starom nacrtu, a i naslućivalo šta će se dogoditi sa ovim novim nacrtom seta pravosudnih zakona. Ono što je meni zapalo za oko i ono što je simptomatično jeste da su svi sudovi u malim mestima, kao što su Koceljeva, Vladimirci, Ljubovija, Krupanj, sudovi koji su tokom poslednje dve godine renovirani. Uložena su znatna sredstva. To je naravno dobro i za pohvalu, ali problem je u tome što su ulagana ne tako mala sredstva, a sada je ovim novim nacrtom zakona predviđeno da se ti sudovi ukidaju. Mislim da to najslikovitije pokazuje odsustvo bilo kakve strategije od strane države.
Dakle, u obrazloženju je rečeno da treba da se završi zgrada u Nemanjinoj 9, namenjena pravosudnim organima. To nije sporno. Međutim, to su sredstva u iznosu od 1.836.000.000 dinara, a ja ću vam samo reći sledeću stvar: to nisu samo sredstva koja su izdvojena za ovu zgradu; pored toga, ta sredstva su izdvojena i za opremanje sale i restorana u zgradi u Kneza Miloša 20; to su sredstva i za kancelarijski i potrošni materijal za potrebe republičkih organa, posebnih organizacija, posebno materijal za servisiranje motornih vozila, gorivo itd.
Ubeđen sam da bi na ovim stavkama moglo dosta toga da se uštedi i da se ova sredstva preusmere ka lokalnim samoupravama. Jer, jedno od najznačajnijih političkih pitanja, a ovde je povodom amandmana više poslanika iz različitih stranaka govorilo da je to prioritet, jeste ravnomerni regionalni razvoj.
Dakle, Srbija nije ravnomerno razvijena. Čitave oblasti naše države su u velikom zaostatku u pogledu infrastrukturnih objekata i pripreme opština i lokalnih samouprava za priliv stranih investicija, industrijske zone, agroindustrijske zone. Jednostavno, taj debalans postoji i mislim da je svaki dinar koji se uloži u lokalne samouprave i u projekte koje same lokalne samouprave daju kao predlog i konkurišu za sredstva iz NIP-a dobro iskorišćen novac.
Znam da Vlada neće prihvatiti ovaj amandman, ali neprihvatanje ovog amandmana je negacija još jednog predizbornog obećanja a to je da se ova vlada zalaže za ravnomerni regionalni razvoj.
Poštovani poslanici, javljam se po Poslovniku, po članu 100. stav 1. Zamolio bih gospođu predsedavajuću da mi objasni zašto mi niste dali reč odmah upravo po tom članu.
Poznato je vaše ponašanje kada predsedavate ovom skupštinom, da ste u konstantnoj konfrontaciji sa svim poslanicima opozicije. Vas naprosto iritira kada neko izlazi za ovu govornicu. Pretpostavljam da imate potrebu da učestvujete u toj diskusiji, ali vam ta pozicija to ne dozvoljava. Koristim priliku, pozivam vas da, poput šefice poslaničke grupe DS, izađete i kažete još malo populističkih i demagoških floskula kada je u pitanju i ovaj rebalans budžeta, ali i politika koju ova država vodi.
Nemojte se ustručavati, gospođo Čomić, izađite, pobićemo svaki vaš argument jer vi zapravo argumenata i nemate. Ovde se ne radi o rebalansu budžeta, ovde se radi o pokušaju da mnoga predizborna obećanja koja ste dali, ali svaka stranka pojedinačno u ovoj koaliciji, pokušaj da nešto uspete da namirite, s jedne strane, a sa druge strane da prikrijete da ste sve ono što ste u kampanji govorili, zapravo, a jedina prava reč jeste - slagali građane Srbije.
Čujem iz sale "uuuuuuuu". Vi ne opominjete vaše kolege, a vrlo ste revnosni kada neko od strane opozicionih poslanika takođe komentariše populistički demagoške floskule predstavnika vlasti, onda ih opominjete. Jednostavno, niste dostojni tog mesta. Vi ste žena koja želi da bude u konfliktu. Vi ste predstavnik stranke koja Evropu doživljava kao ideologiju.
Vi ste osoba i predstavljate stranku koja živi u virtuelnoj stvarnosti, koja ne uvažava ekonomsku i finansijsku krizu koja vas je okružila, koja ne uvažava realnost, da niste mogli da obećate građanima i 70% prosto prosečnih primanja, s jedne strane, investicije u narednoj godini, koje ne znam kolike će biti, 1.000 evra besplatnih akcija na osnovu besplatnih akcija i još mnogo toga. Sada imate potrebu to da prikrijete. Vreme zavođenja birača je prošlo. To ste vešto uradili. Na tome vam čestitam, ali je vreme da se sudarite sa istinom.
Moj posao kao opozicionog poslanika jeste da vas sa tom istinom upoznam jer vi od te istine bežite. Prevarili ste građane. Obećali ste im sve i svašta, a sada vi, zbog toga isfrustrirani, pokušavate da to lečite na primerima opozicionih poslanika koji ovde izlaze. Uvredljivo je to što ste malopre izašli, iz dva razloga: zato što ceo dan ćutite, zato što u ovoj sali nema ni 20 poslanika vlasti. Javiću se ponovo.
Poštovano predsedništvo, poštovani narodni poslanici, koristim povod, dakle, amandman koji je podnela, između ostalog, i gospođa Vesna Pešić, a tiče se subvencija koje se izdvajaju za javna preduzeća, ali ne zbog samog amandmana, već zbog odgovora koji je došao od nadležnog ministarstva, odnosno Vlade, koji treba da sugeriše nama poslanicima, ali i celokupnoj javnosti, da Vlada ima jasnu strategiju kako se rukovodi javnim preduzećima.
To, naravno, nije slučaj i ja ću postaviti pitanja ministarki finansija u tom kontekstu. Čini mi se da Vlada, apsolutno, nema jasnu strategiju.
Vi ste u svom ekspozeu rekli da vam je, dok god koristite naučne principe u kreiranju budžeta, odnosno pravila koja se koriste u finansijama, savest mirna, ali meni ovde neke stvari nisu jasne.
Naime, podsetio bih vas da je ova skupština usvojila Zakon o pravu na besplatne akcije i novčanu naknadu koju građani ostvaruju u postupku privatizacije i to je bilo jedno od veoma bitnih obećanja ove koalicije koja je sada formirana. Mislim da smo priču o penzijama završili i da oni koji grubo obmanjuju javnost više neće imati hrabrosti da ovde izađu i da brane svoje stavove. Zapravo, nemaju šta da brane, sem da potvrde da su grubo obmanuli javnost, tako da u kontekstu rebalansa budžeta možemo da govorimo i o rebalansu obećanja.
Tog obećanja, apsolutno, nema. Partija penzionera je prevarila svoje građane. Međutim, u kampanji je, takođe, tvrđeno da će privatizacijom šest preduzeća biti besplatne podele akcija i da će svi građani, a njih blizu pet miliona se prijavilo za te besplatne akcije, dobiti, orijentaciono, iznos od oko 1000 evra. Preduzeća koja je trebalo da se po ovom zakonu prodaju jesu "NIS", "Telekom Srbije", "Elektroprivreda Srbije", Javno preduzeće za vazdušni saobraćaj – "Jat ervejz", Javno preduzeće Aerodrom "Nikola Tesla" i Akcionarsko društvo "Galenika".
Mi smo danas imali priliku da u štampanim medijima pročitamo izjavu direktora "Jat ervejza", gospodina Vlaisavljevića, da je to preduzeće dobilo ponudu od Aerodroma ''Nikola Tesla'' da za 35 miliona evra kupi deo imovine ''Jata''. To je sada dosta interesantna situacija, jer mi se čini da kada ste obećavali građanima da će se ova preduzeća prodati, a to, svakako, jeste bila želja i namera DSS-a, trebalo je da prilikom prodaje ovih preduzeća, pre svega, nađemo strateške partnere koji će investirati u njih i koji će podignuti portfolio tih firmi, od kojih ćemo zaista imati koristi.
Sada se suočavamo s tim da se jedno preduzeće koje je predviđeno da se proda i da pronađe svog strateškog partnera, a kojeg nije uspelo da pronađe do sada, čiji je osnivač država, sada javno pojavljuje kao kupac drugog državnog preduzeća, čiji je osnivač, takođe, država.
Ovde se pominje i konkretna cifra, navodim reči gospodina Vlaisavljevića da će se kupiti deo imovine ''Jata'' za 35 miliona evra. Koji deo, koliki deo, odakle baš ta cifra od 35 miliona?
Ono što se ovde, takođe, kaže, jeste da postoji podela u posmatranju ovog pitanja u samoj Vladi i da Ministarstvo ekonomije i Agencija za privatizaciju zagovaravaju prodaju zgrada u zemlji i inostranstvu. To smo imali prilike da prethodnih dana čujemo i pročitamo u medijima koji su vlasništvo ''Jata'', dok Ministarstvo finansija i premijer Mirko Cvetković smatraju da ''Jat'' može da se oporavi bez rasprodaje imovine.
Podsetio bih, znam da to znate, javnost da je tender za ''Jat'' raspisan 31. jula, da je utvrđena minimalna cena od 50 miliona evra, da se niko nije javio da otkupi tendersku dokumentaciju i da je taj rok već istekao krajem septembra.
Dakle, bilo bi dobro da nam objasnite u čemu je ovde ideja, da jedna državna firma otkupljuje drugu državnu firmu, jer ste izrazili optimizam da ćemo u sledećoj godini imati investicije, naravno, prihvatajući, ali, po mom sudu, dosta ravnodušno, da nas taj finansijski udar, koji dolazi do nas, neće ozbiljno pogoditi kao neke druge zemlje i da se neće odraziti na investicije u narednoj godini.
Plašim se da je ovo jedan od prvih pokazatelja da onih pravih investitora nema i da pokušavate, nekakvom gimnastikom, da sada ostvarite svoja obećanja, koja, zapravo, ne možete da ostvarite. Ako krenemo tom logikom, onda bi "Elektroprivreda Srbije" mogla da otkupi deo "NIS-a", tako udružene bi mogle da otkupe "Telekom Srbije", pa svi skupa da se pojave kao strateški partneri "Galenici".
Da li je to ta iznenadna sreća o kojoj ste nam govorili u vašem ekspozeu, da se na taj način pojave investitori, da li bi taj novac, faktički, ušao na prihodnu stranu budžeta i da li na taj način mislite da pokrijete veliki deficit koji imamo?
Sve u svemu, bilo bi dobro da objasnite i nama i javnosti šta iza ovoga stoji, a ono što je sasvim sigurno, jeste da su u ovom slučaju kolateralna šteta građani Srbije, da je neko debelo nasamario građane Srbije zarad dobijanja glasova. Obećavao je da će, čim se dođe na vlast, građani biti u prilici da dobiju po 1000 evra i na taj način primorao milione, pet miliona građana da stoje na šalterima i da popunjavaju određene obrasce.
Već na prvom koraku, na prvom stepeniku, vidimo da od tog obećanja, baš kao i od obećanja da će iznos penzija biti 70% od prosečne plate, neće biti ništa. Javnosti ćete biti veoma dužni, odnosno bićete dužni da na mnoga pitanja u budućem vremenu odgovorite na pravi i istiniti način. Hvala.
Član 104. Da se javim podstakao me je prof. Šami. On je ovde izveo jednu statistiku, da samo 19 poslanika u sali trenutno podržava, što je nekih 14%, nije baš najpreciznije. U sali sam izbrojao 15 poslanika ispred vladajuće većine, a na ekranu imate oko 35 kartica na ovoj strani. Mislim da kao opoziciona stranka, naročito mi iz DSS-a, veoma smo osetljivi na kartice i na glasanja.
Pogledajte na ekran. Da pustim ekran? I gospođa Neda Arnerić je na ekranu bila tu, a bila je u Bodrumu. I gospodin Novaković je bio u Solunu, kada se na ekranu videlo da je glasao. Dakle, za mene je relevantan ekran, a pošto mi kao narodni poslanici, bez obzira što sada ovako emotivno reagujete, imamo zajednički cilj da zajednički čuvamo i dostojanstvo ove skupštine, da nam je u zajedničkom interesu da predsednik Skupštine se postara o tom dostojanstvu i da utvrdimo pravo stanje o prisutnosti narodnih poslanika.
A javnost informišem, maksimalno 15 poslanika od 128 koji čine vladajuću većinu je trenutno u sali, a primetio bih da to baš i nije dobro, jer budžet je najvažniji zakon koji Skupština usvaja i prirodno je da, pre svega, poslanici vladajuće većine budu u sali kada se o njemu raspravlja.
Poštovani narodni poslanici, pošto vi, gospođo Čomić, volite da polemišete sa narodnim poslanicima...
Da li mogu da nastavim? Ako ja vaš odgovor doživljavam kao polemiku, ne možete onda vi mene ubeđivati da li vi polemišete sa mnom ili ne. Dakle, za mene nije relevantno vaše mišljenje. Možda vi svoj odgovor, ovaj koji smo upravo čuli, a i sve odgovore koje slušamo ovih dana, ne doživljavate kao polemiku, ali vi mene ne možete ubediti da to nije polemika, jer to doživljavam kao da vi stalno, u kontinuitetu polemišete sa narodnim poslanicima.

Kada vi predsedavate ovom skupštinom mi imamo konstantno konfliktnu situaciju, koju izazivate upravo vi svojim polemikama. Dakle, to je moj stav i vi ga ne možete promeniti. Prepustimo gledaocima i građanima koji gledaju ovu skupštinu da sami prosude da li vi na adekvatan način vodite ovu skupštinu, da li se konfrontirate sa narodnim poslanicima ili ne.

Kada sam počeo svoje izlaganje i kada sam rekao da vi volite da polemišete vi ste ovde rekli... Mi poslanici DSS-a smo izašli ovde i ponovo smo aktuelizovali pitanje Euleksa zbog svega onoga što se dešava sa Euleksom, a tiče se i izjava predsednika Republike Borisa Tadića, ali i visokih američkih zvaničnika, jer vidimo da polako ova država priprema javnost da se možda Euleks primeni na Kosovu i Metohiji. Ovde je postavljeno pitanje zbog čega niste stavili na dnevni red rezoluciju o Kosovu. Vi ste odgovorili da biste to učinili kada bi za to postojao zahtev da se razmatra po hitnom postupku. Vi obmanjujete javnost, ignorišete činjenicu da je 108 poslanika podnelo zahtev još u junu mesecu da po hitnom postupku na dnevni red ove skupštine stavite tačku dnevnog reda - rezolucija o Kosovu i Metohiji. Vi to ni do dan-danas niste učinili.

Nije to samo vaša odgovornost, ali ne znam zašto prihvatate tu vrstu odgovornosti da branite nešto što je neodbranjivo. Reći ću vam zbog čega se to dešava. Nije slučajno da Odbor za Kosovo i Metohiju ne može da se sastane zato što vladajuća većina ne dolazi na taj odbor kad god se zakaže, sa sve svojom manjinom.

To je zato što vi nemate većinu što se tiče tog pitanja, zato što se međusobno niste dogovorili, zato što imate dijametralno suprotne stavove kada je u pitanju pozicija Euleksa na Kosovu i sam problem Kosova i Metohije.

Vi nemate većinu u mnogim odborima i zato se oni ne sastaju. Vi ste danas pokazali da nemate većinu; prilikom današnjeg usvajanja dnevnog reda glasala su 124 poslanika za dnevni red na kojem je zakon o budžetu, dakle, ne preko 126, što je bilo potrebno i što je normalno kada neko ima većinu. Očigledno poslanici LSV-a nisu glasali. Koliko znam, stizale su pretnje da gospodin Čanak može ovu vladu da obori i odgovori od strane DS-a da su šanse da on ovu vladu obori samo kada neki meteor udari u planetu Zemlju. Bogami, on je, koliko vidim, danas pokazao da vi većinu tu više nemate. Vi nemate većinu po mnogim pitanjima i zbog toga ne stavljate tu tačku na dnevni red.

Još jednom vas podsećam na činjenicu, i nemojte da je ignorišete i nemojte da obmanjujete javnost, da je 108 narodnih poslanika ove skupštine dalo u skupštinsku proceduru deklaraciju o Kosovu i Metohiji.
Poštovani narodni poslanici, gospođo predsedavajuća, ne prihvatam vaše izvinjenje. Vi čitav dan, od kada predsedavate, ne radite svoj posao u skladu sa Poslovnikom. Ono što imam nameru da uradim jeste da citiram četiri člana Poslovnika, pa bih molio da mi to vreme ne uzmete u obzir.
Član 27: "Predsednik Narodne skupštine vrši poslove predviđene Ustavom, predsedava sednicama Narodne skupštine, stara se o primeni Poslovnika Narodne skupštine" vrlo važno, to je ono što vi ceo dan ne radite, "stara se o blagovremenom i usklađenom radu radnih tela Narodne skupštine, vrši i druge poslove predviđene zakonom i ovim poslovnikom".
Član 104: "Narodni poslanici dužni su da poštuju dostojanstvo Narodne skupštine. Narodni poslanici dužni su da se jedni drugima obraćaju sa uvažavanjem". Podsetiću vas na činjenicu da ste vi, iako predsedavate, narodni poslanik. "Nije dozvoljeno korišćenje uvredljivih izraza, kao ni iznošenje činjenica i ocena koje se odnose na privatni život drugih lica."
Član 225: "Narodni poslanik ima pravo da bude obavešten o svim pitanjima potrebnim za vršenje funkcije narodnog poslanika. Radi potpunijeg obaveštavanja, narodnim poslanicima se redovno dostavljaju službene publikacije Narodne skupštine i informativni i dokumentacioni materijali o pitanjima koja su na dnevnom redu sednice Narodne skupštine i o drugim pitanjima iz delokruga Narodne skupštine".
Član 226: "Narodni poslanik ima pravo da traži obaveštenja i objašnjenja od predsednika Narodne skupštine, predsednika odbora Narodne skupštine, ministara i funkcionera u drugim republičkim organima i organizacijama o pitanjima iz okvira prava i dužnosti ovih funkcionera, iz nadležnosti organa na čijem se čelu nalaze, a koja su mu potrebna za ostvarivanje funkcije narodnog poslanika".
Citiram od 17. sekunde, sada je dva minuta i pet sekundi, dakle, minut i 48 sekundi bih molio da mi uvažite i ne uzmete u obzir. Dakle, vi ste oduzeli reč jednom narodnom poslaniku koji se pozvao na član 225. Tražio je, u skladu sa Poslovnikom, objašnjenje, odnosno dodatne informacije da li će predlagač povući amandman na jedan vrlo bitan zakon, kada je u pitanju vrlo bitna stvar - da bismo izjednačili prava studenata Beogradskog univerziteta, i ne samo Beogradskog univerziteta.
Vas to možda iritira, ali to je vaša privatna stvar. Dakle, ne želim svojim izlaskom ovde da ulazim u konfrontaciju sa vama. Vi ste čitav dan konstantno i permanentno u konfrontaciji sa svim narodnim poslanicima. Ako krenemo da stvar logički razložimo, onda ili nešto nije u redu sa svim ovim poslanicima koji su danas izlazili, a ako postoji verovatnoća da je baš sa jednim narodnim poslanikom nešto u redu, odnosno sasvim u redu, onda nešto sa vama nije u redu.
Dakle, ovo je parlament i ovde narodni poslanici imaju svoja prava, vi volite da kažete "i obaveze"; ja se sada pozivam na prava, a naravno da imaju i obaveze. Ovo je Skupština, nije bojno polje na kojem se vi stalno borite. Vi se ponašate kao artiljerijski podnarednik - kanonade vaših rečenica, nekih objašnjenja koja niko ne traži. U krajnjoj liniji, tako vi doživljavate Poslovnik. Da ne ukazujem samo na nelogičnosti koje ste ovde u više navrata iznosili. Dakle, šta je vaš cilj, da iritirate narodne poslanike kad god predsedavate? Prestanite to da radite i shvatite da narodni poslanici imaju prava.
Mi znamo da su u ovom momentu prava studenata ugrožena. Želimo, insistiramo i pokrećemo jednu inicijativu – da onaj ko je predložio amandman koji uskraćuje pravo studentima taj amandman povuče. Koristimo pravo iz tog poslovnika da o tome ovde progovorimo.
Dakle, lišite nas vaših sugestija, vaših komentara. Nema potrebe da građani koji gledaju ovaj prenos od vas čuju kako ja ležernim korakom silazim sa ove pozornice, jer vi ste i to u stanju da kažete. Hvala.
Gospođo predsedavajuća, još nisam ni došao do govornice a vi ste već prekršili Poslovnik. Dakle, ne možete vi reći na osnovu čega ja tražim reč. Ovde imam Poslovnik, u Poslovniku ima 239 članova, pa je moguće da ću se pozvati i na neki drugi član. Zašto bih ja govorio o članu o kojem vi želite?
Želim da vam kažem i da skrenem pažnju javnosti na sledeće: u prepodnevnom delu predsedavajući je bio gospodin Nikola Novaković i tokom prepodneva ova skupština je, ako se ne varam, obradila preko 20 amandmana. Dakle, jedna korektna atmosfera, korektna diskusija. Ministarka se uključivala u rad, što je takođe za svaku pohvalu. Zaista smo imali jednu sjajnu radnu atmosferu.
Dakle, po vašem dolasku, vi ste odlučili, a to radite po pravilu skoro uvek, da budete u konfrontaciji sa čitavim parlamentom i sa svim poslanicima. Ali, postoji jedan izuzetak: kada se malopre javila gospođa Aleksandra Jerkov ništa niste progovorili. Posle mog prvog izlaska za govornicu vi ste dali komentar, ja sam izašao iz sale, naravno, jer nemam nameru da vas slušam; pričali ste tri minuta.
Da li ste svesni koliko vremena trošite? Da li znate da me vaša obrazloženja ne zanimaju? Znam da ste povredili moja prava i prava ostalih poslanika. U čije ime vi to radite? Sa čim se vi ovde borite? Rekao sam vam da vi niste ovde artiljerijski podnarednik pa da izbacujete nekakve kanonade, nemam nameru da salutiram. Imam nameru da poštujem Poslovnik i da poštujem građane koji su izabrali svakog pojedinačnog poslanika u ovoj skupštini.
Ali, vraćam se na ono, ćutali ste dok je govorila gospođa/gospođica Aleksandra Jerkov, što je vrlo indikativno, i ništa posle toga niste komentarisali.
Ona je ovde izrekla da je zakon donesen za vreme DSS-a i za vreme mandata ministra Vuksanovića. Nisu se ovi studenti – evo, ni sad ne opominjete određene poslanike koji dobacuju, ali ja od vas i ne očekujem da radite vaš posao – okupili da protestuju protiv zakona, nego protiv amandmana na ovaj zakon.
Još jedna stvar, radi se o mladim ljudima koji studiraju. To je naša buduća elita. Oni su ovde etiketirani kao članovi DSS-a. Ne znam kako ste videli da je neko član DSS-a, da li nekom piše na čelu da je član DSS-a ili taj ko je član DSS-a ima 60 bodova, pa oseća da mu je uskraćeno pravo, pa ste na taj način i tom logikom...
(Predsedavajuća: Vreme. Koji je član Poslovnika povređen, narodni poslaniče?)
Upravo završavam.
Poštovani narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, od 15 časova se narodni poslanici javljaju po Poslovniku, apeluju od vas i skreću vam pažnju da je sam početak ove sednice neregularan i da nije logično da za vrlo važne zakone, koje je vrlo teško i spojiti, a vi ste to učinili, date samo pet sati rasprave ukupno, a opoziciji – nešto manje od 2,5 sata.
Vi morate da shvatite da ste vi predsednik ovog parlamenta. Bez obzira na to šta vam vladajuća koalicija naloži da uradite, vi ste, nažalost, ta osoba koja mora da da opoziciji odgovore, i ne samo opoziciji, već i javnosti. Dakle, ako vi smatrate da je ovo logično i da je izvodljivo, da je ovo u redu, onda mi različito shvatamo parlamentarizam.
Dakle, nemoguće je šest vrlo važnih zakona spojiti i tražiti od opozicije da se u tom veoma kratkom vremenskom roku o tome kvalitetno raspravlja. Svedoci smo da je u više navrata opozicija označavana kao element opstrukcije u Srpskom parlamentu. Sada želimo da radimo. Vi sprečavate opoziciju da iznosi svoje mišljenje o ovim predlozima zakona. Jednostavno, morate da odgovorite da li je ovo logično ili ne. Vi ste na toj poziciji i to je vaš posao. To je prva stvar.
Druga stvar, ono na čemu mi iz DSS-a insistiramo, morate dati odgovor zbog čega nije stavljena tačka dnevnog reda vezana za Rezoluciju o Kosovu, odnosno vezana za odluku ove skupštine o odnosu Skupštine, pre svega, prema Euleksu.
Dakle, ne možemo nabijati glavu u pesak. Ne možemo bežati od najvažnije teme.
Ta tema i taj problem imaju posledice na sve zakone koje treba da donosimo. Na to morate dati odgovor i ovom parlamentu i opozicionim strankama, morate dati javnosti taj odgovor. Vi ste predsednik Skupštine i to je vaša obaveza.
Sada je 16 časova i pet minuta. Vi ste pre 20 minuta dali ovde jednu izjavu, verujem da je ona istinita, da je veliki broj telegrama stigao od strane građana koji traže da radimo po dnevnom redu. Dakle, vi ste to izjavili u 20 do četiri.
Insistiram, u skladu sa Poslovnikom, član 225, da mi se daju na uvid svi ti telegrami koji su pristigli do 15,40 sati, da zaista vidimo koliko ima tih telegrama i koji su to zahtevi građana, kako bismo kao opozicija mogli, eventualno, da korigujemo svoje stavove i da izađemo u susret željama građana.
Ja, zaista, to od vas očekujem, jer ne želim da verujem da se to koristi u puke propagandne svrhe, kao što se to nekada radilo i kao što je nekada stizalo na hiljade telegrama raznih podrški.
Ja verujem da ste vi ozbiljan predsednik Skupštine, verujem da ste ozbiljan političar, znam da ste i ozbiljna žena i zato od vas očekujem i zahtevam, kao narodni poslanik, da mi date na uvid, odnosno da date ovoj skupštini na uvid sve te telegrame koji su stigli do 15,40 – da zaista vidimo šta su to građani tražili.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo, poštovane kolege narodni poslanici, poštovano predsedništvo, više puta je ovde rečeno, ali želim da ponovim hronološki put naše države ka EU.
Jasno je da taj formalni put počinje u septembru 2005. godine, kada je Vlada donela odluku da se krene u pregovore o zaključenju SSP, i ti pregovori su formalno otpočeli u oktobru mesecu te iste godine i trajali sve do septembra 2007. godine. Koliko je meni poznato, održano je desetak sastanaka sa predstavnicima EU i mi smo u novembru 2007. godine došli u priliku da konkretizujemo taj sporazum, odnosno da sve stvari koje su bitne u odnosu na EU da usaglasimo i da taj sporazum bude nesporan.
Vlada Republike Srbije je donela odluku da se taj sporazum parafira. Želeo bih da vas podsetim da je to rađeno u dva mandata vlade Vojislava Koštunice i svi komentari, svi napadi na DSS da je ona tobož antievropska ili, kako čujem jednu blažu formulaciju poslednjih dana, neevropska stranka, apsolutno padaju u vodu. Naš doprinos je nedvosmislen i nalazi se u SSP, jer su i predstavnici naše stranke tada u Vladi Republike Srbije i u zvaničnim državnim organima učestvovali u pregovoru i usaglašavanju SSP.
Ono što se ovde prećutkuje, a samo želim da skrenem pažnju na to da, kada nešto dugo stavljate pod tepih, to ne daje i neće dati rezultate, već će se kad-tad pojaviti u jednoj goroj i oštrijoj formi, jeste da su se u međuvremenu dogodile neke stvari i one se pre svega tiču jednog datuma, odnosno 14. decembra 2007. godine, kada je EU donela faktički odluku da formira misiju Euleks i da je pošalje na Kosovo.
Ta odluka EU se poklapa s jednom odlukom tadašnjeg predsednika Skupštine, odnosno DS-a, da se krene u predsedničke izbore. Mi smo se tada već nalazili u jednom ozbiljnom procesu, u završnoj fazi da Kosovo proglasi lažnu nezavisnost i mi smo to maltene svi znali, odnosno tada se već znalo i jasno se nagoveštavalo. Tada je i gospodin Vlajko Senić to znao, mada je on to znao očigledno i 2005. godine, za razliku od nas.
Naš stav je bio da ne treba ići na predsedničke izbore, da jednostavno moramo, i kao država i kao društvo, da se fokusiramo na onaj najvažniji problem, a to jeste odbrana državnog integriteta i da izbori mogu da destabilizuju političke odnose.
To se, na kraju krajeva, pokazalo tačnim jer su posle tih predsedničkih izbora usledili parlamentarni izbori, Vlada više nije imala jedinstvenu politiku i ušli smo u parlamentarne izbore sa svim onim zavođenjem biračkog tela od strane proevropskih snaga i sa svim onim prećutkivanjem istine šta se zapravo Srbiji sprema i u čemu je ''kvaka'' kada je u pitanju SSP.
Svi žele da čuju priče o lepšem životu i, prirodno, svako želi da bolje živi. Kada političari to govore, sa jedne strane to ima opravdanja, ali kada samo na tome zasnivaju svoju politiku, onda je to zavođenje biračkog tela, a to nije obaveza ozbiljnog političara i ozbiljne politike.
Pogotovo u ozbiljnim momentima, odgovornost i obaveza odgovorne politike i odgovornih političara je da svom narodu kažu istinu.
Istina je prećutana. Slušali smo velike priče o boljem životu i o pozitivnim aspektima koje evropske integracije imaju i koje, naravno, nisu ni sporne. One su, u krajnjoj liniji, u tom trgovinskom, privrednom i ekonomskom delu sadržane u SSP.
Ono što je ključni momenat, jeste proglašenje nezavisnosti Kosova. Tada nastaje vododelnica i tada nastupa raskol. Različit pristup se u svojoj najsnažnijoj formi pokazao upravo tada kada su se, zapravo, po našem mišljenju, promenile okolnosti u odnosima sa EU koje su za svoju posledicu trebalo da imaju pre svega otvaranje tog jednog pitanja, a dozvolićete i valjda ćete priznati da to jeste problem naše države u odnosu sa EU, da se jednostavno ušlo u proces priznavanja nezavisnosti lažne države Kosovo.
Ono što se dogodilo krajem aprila, odnosno usred predizborne kampanje, jeste potpisivanje tog sporazuma. Jasno je, želim ovde otvoreno da kažem, to potpisivanje je učinjeno zato što se procenilo da će se dobiti tri do četiri posto biračkog tela. Opet govorim o zavođenju biračkog tela. Neko je odlučio da će to zavesti dodatna tri do četiri posto biračkog tela i da će to biti dovoljno da se odnese pobeda na izborima.
Nije ni to bilo dovoljno, ali je cena koja se plaćala i koja se plaća dosta visoka. Nisam srećan zbog činjenice što posle potpisivanja tog sporazuma, početkom maja, dakle pre 11. maja i pre izbora, u udarnom francuskom listu "Figaro" na strani 4. piše veliki naslov ''Spasavanje redova Tadića'', gde se na celoj strani objašnjava zbog čega se potpisao sporazum i koje su namere potpisivanja tog sporazuma, da se još više zavede srpski narod, odnosno da se dobije podrška tih neophodnih tri do četiri posto da bi se preuzela vlast.
Mogu da se ne slažem sa predsednikom Republike, mogu i da se slažem, ali ćemo se svakako složiti da nije dobro da se o predsedniku naše republike na takav način piše u stranoj štampi. Ne može predsednik Republike biti redov. Postavlja se pitanje - čiji je on redov? Očigledno je, po pisanju francuskoj lista "Figaro", redov onih koji su imali interes da potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju zataškaju nešto mnogo važnije, što ovde deklarativno svi govorimo da to jeste najvažnije, a to je otimanje dela teritorije našoj državi.
Ovde se pričalo o pozitivnim ekonomskim aspektima, to niko ne spori. Jasno je da SSP nama može doneti ekonomske, privredne i finansijske benefite i to apsolutno nije sporno. Ali, ovde se negira da taj sporazum ima i svoj politički aspekt i svoju političku dimenziju.
U suštini, kad mi otvorimo tu političku dimenziju, vi od toga bežite. Sa jednom uprošćenom formulom da član 135. štiti naš državni integritet, da EU ne može da prizna republiku Kosovo, da to mogu samo zemlje članice i da član 135. nama garantuje državni integritet.
To, jednostavno, nije tačno. Čak i da je tačno, evo da kažemo da ste vi tu apsolutno u pravu, a niste, nemoguće je, to nije ispravno. Ako hoćete, to je nemoralno. Imate 27 država u EU, 21 država je priznala KiM. Mi treba da ratifikujemo ovaj SSP, a to treba da učine i te države koje su priznale KiM.
Postavljam jedno jednostavno pitanje, na koje bi trebalo dati jednostavan odgovor - da li će britanski parlament ratifikovati ovaj sporazum sa namerom da ga potpisuje sa Republikom Srbijom kao celovitom državom ili bez KiM i da li će to učiniti i drugi parlamenti koji su priznali nezavisnost Kosova? Jasno je da hoće.
Ne odgovarate na ova politička pitanja jer ona u sebi sadrže moralnu dimenziju od koje vi bežite. Ne može se biti samo pragmatičan. Pragmatizam je dobar u politici, ali ne može pragmatizam biti lišen morala jer, kad je lišen morala, onda je to čist voluntarizam.
Nemate odgovor na pitanje šta ako u jednom momentu, a to će se dogoditi, događaji vuku u tom pravcu, kao uslov za ulazak u EU bude postavljeno priznavanje KiM. Dobijamo jedan lak odgovor: mi na to nećemo pristati. Ali, šta ako do toga dođe? Šta ako se to dogodi za šest meseci, dve godine, četiri godine?
Juče smo imali najvišu državnu delegaciju u Briselu. Nisam video konkretne datume i nisu se mogle čuti konkretne potvrde kada ćemo ostvariti naš cilj da uđemo u EU. Jezička analiza govori da će se možda to dogoditi i da će se možda ukinuti vizni režim u 2009. godini, da ćemo možda postati kandidat za članstvo u EU u 2009. godini. To izgovara gospodin Baroza koji nije ovlašćen za tu stvar. Savet ministara je ovlašćen, a 21 ministar u Savetu ministara EU je od onih oni koji su potpisali i priznali nezavisnost KiM.
Hajde da sve bude lišeno marketinga, da se vratimo na suštinu problema, ono što je ključni problem jeste - da li mi imamo problem sa EU? Po gestikulaciji i onome što je izgovoreno sinoć u Briselu, ne vidim da naši najviši zvaničnici to potenciraju. Možda ne treba ni potencirati, ali bar treba reći da postoji problem sa EU, jer je 21 država od 27 priznala nezavisnost KiM i da je za nas najvažnije pitanje teritorijalni integritet. To sam očekivao i od predsednika Republike i od predsednika Vlade. Nisam to od njih čuo, odnosno, opet je to izrečeno u formi koja, upravo tako, zadovoljava samo formu, a ne pogađa suštinu.
Da bismo imali jasnu svoju evropsku perspektivu, bolje je bilo ono što je trebalo da uradimo kao država i što biste vi, kao vladajuća koalicija, trebalo da uradite, ali očigledno nećete, jeste da upravo u ovom momentu raščistimo sve dileme sa EU, da vidimo u kom to pravcu EU ide kada je u pitanju nezavisnost KiM. Oni su je priznali. Da li EU ulazi u aranžman pridruživanja Kosova EU? Da li ova vlada ima odgovor na to pitanje? Mislim da nema. Mislim da EU ulazi u proces pridruživanja Kosova EU.
Ovde je juče, u tom evropskom entuzijazmu, jedan poslanik G17 rekao da treba što pre da uđemo u EU kako bismo prvi ušli u EU i sprečili da Kosovo uđe u EU.
Jedan poslanik vladajuće većine je ovde priznao da je proces pridruživanja Kosova EU otpočeo. Možemo da stavimo glavu u pesak, svu prljavštinu da stavimo pod tepih, ali ta prljavština će sve više rasti i sve će biti teže izaći s tim na kraj.
Zato je država morala, upravo u momentu kada su države članice EU krenule u proces priznavanja KiM, da podvuče crtu i da vidimo sa EU šta nam valja zajedno činiti. Ta dva procesa nisu spojiva. Možda neko misli da jesu, ali taj spaja nespojivo jer kad-tad ćemo doći, vi ćete doći, pred tu dilemu – da vam uslov za EU bude priznavanje nezavisnosti KiM.
Kažem, pragmatizam bez morala je čist voluntarizam. Plašim se i siguran sam u visokom procentu da narod, ovo društvo i ovu državu i dalje samo nastojite da zavodite, da im pričate jako lepe priče o boljem životu koji, naravno, svi mi ovde želimo, a da zapravo suštinu problema, onaj najveći izazov koji jeste pred nama, a to je naš odnos prema oduzimanju dela teritorije, imate nameru da prećutkujete sve do momenta dok ne lupite glavom o zid.
Ja to vama ne želim, jer to ne želim svojoj državi i svom narodu, ali mislim da ste krenuli tim putem i da će se pokazati da, bez obzira na to što smo možda platili političku cenu na ovim izborima, bar nam je savest čista jer smo svom narodu i građanima rekli istinu. Hvala.

Whoops, looks like something went wrong.