Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Nikolić

Govori

Poštovani narodni poslanici, od jednog poslanika u prošlom sazivu, gospodina Kojčića, pre dve-tri godine čuo sam jednu zanimljivu priču i želim da je ovde vama ispričam.
Godine 1908. godine, kada je Austrougarska anektirala BiH, sa poznatim posledicama, sutradan su svi evropski parlamenti, u Berlinu, Moskvi i Londonu, raspravljali o toj aneksiji. Ti parlamenti i te države su bile svesne tog čina. Igrom slučaja, te 1908. godine se na dnevnom redu u Narodnoj skupštini raspravljalo, modernim rečnikom rečeno, o teritorijalnoj organizacije državne uprave tadašnje Kraljevine Srbije. Sutradan, u Skupštini su se svađali Užičani da li opština Gostilje treba da se ukine, da se pripoji opštini Mačkat. Čitav dan se o tome raspravljalo. Posledice aneksione krize su bile katastrofalne a naročito visoku cenu smo platili mi.
Sticajem okolnosti, na dnevnom redu ovog parlamenta danas jeste teritorijalna organizacija sudova. Opet, kao i 1908. godine, ne postoji volja da se o toj temi razgovara. Opet vlast izbegava i pokušava u više navrata da nam podmeće da mi želimo da zloupotrebimo tu temu, da ne govorimo o istom.
Indikativno je da ovu temu brane samo predstavnici SPS-a, a da Demokratska stranka samo ćuti. Moguće je da vam je na nekom tajnom delu sednice Glavnog odbora DS-a Boris Tadić zapretio da o tome ne smete da govorite, pa je rekao da će smeniti svakog od vas ko izađe za ovu govornicu i progovori bilo šta o Kosovu. To je moguće, ali nije u redu od strane predsednice Skupštine, ni od gospodina Ružića, da se ovde govori kako se mi igramo osećajima građana Kosova i cele Srbije i kako zloupotrebljavamo ovu temu.
Imao sam tu priliku i čast da 17. februara, upravo sa gospodinom Ružićem, budem u Ranilugu. Obratili smo se građanima Raniluga, tamo je bilo preko 300 ljudi, krcata sala, i tada smo rekli da ćemo zajedno odbraniti Kosovo. Nebitno je da li sam ja tamo bio kao predstavnik DSS-a, on kao SPS-a, i nebitno je da li sam ja tada pripadao vlasti, a on opoziciji, i da je sada situacija obrnuta, bitno je da ovaj parlament pošalje tu vrstu poruke. Kako da pošaljemo tu vrstu poruke danas, kada se u ovom parlamentu pet meseci od te teme beži...
(Predsednik: Vreme.)
...i kada se na svaki način gleda kako da se o Kosovu ovde ne govori? Ovde je rečeno da ovo što je uradila Vlada Republike Srbije ima legitimitet UN. Moguće, ali nema legitimitet Skupštine.
(Predsednik: Privedite kraju, molim vas.)
Molim vas, budite malo pristojni, upravo završavam misao.
(Predsednik: Izričem vam upozorenje.)
Dozvolite mi da bar završim, s obzirom na to da ste vi ovde izrekli niz neistina na ovu temu.
(Predsednik: Ne možete govoriti minut duže. Bar da kažete - završiću, nego sad vi upozoravate mene zato što ja vas upozoravam da ste prekoračili vreme. Molim vas da privedete kraju.)
Propustili ste još jednu priliku da pokažete onaj nivo odgovornosti koji se očekuje od predsednika Skupštine i da napokon u ovu skupštinu dođe ona tema o kojoj ova skupština mora da raspravlja prvenstveno.
Imam dva pitanja i jednu konstataciju. Prvo pitanje jeste da utvrdimo koji je danas dan. Nije lepo da skupštinska većina tvrdi da je još uvek ponedeljak, a da ja ostanem u manjini, tvrdeći da je utorak. Zamolio bih predsedavajućeg da nam kaže koji je današnji dan? Dakle, očekujem od vas odgovor, gospođo Čomić, pošto ste u 12.15 tvrdili da je još uvek ponedeljak. Vrlo mi je važno da mi na to odgovorite, da bih mogao da se pozovem na određeni član Poslovnika. Nije lepo da se branite ćutanjem, nije vam ni svojstveno.
Dobro, pošto smo ovu temu apsolvirali, skupštinska većina je ostala u manjini, danas je utorak, da vas informišem i da vas obavestim.
Drugo pitanje koje imam za vas – da li ćete nam dozvoliti pauzu za ručak između dva i tri sata? Ponovo se branite ćutanjem, gospođo Čomić.
Treća konstatacija, da li ste primetili da je, pre jedno pola sata, izvesni poslanik vladajuće većine uneo ovde punu kesu kikirikija, semenki, kokica, leblebija i ovde ih delio?
Sada želim da se pozovem, dakle, to je član 106. stav 7 – opomena se izriče narodnom poslaniku, a znamo već ove poznate stavke, tu ste i vi veoma vični, ali, u stavu 7 – ako drugim postupcima narušava red na sednici ili postupa protivno odredbama ovog poslovnika.
Da li je u redu da se ovde unosi kesa s hranom? Pazite, tu postoji dilema, ne znam da li je taj poslanik delio to poslanicima, ili je prodavao, da ne kažem preprodavao. Ako je prodavao, moramo utvrditi po kojoj ceni je to uradio. Nisam primetio da je izdavao fiskalne račune. Onda nije u redu da se, dok neko radi ovde, poslanici izlaze i zalažu se da radimo po amandmanima, pa i po Poslovniku, jer smo primorani, neko bavi trgovinom i da zarađuje na muci narodnih poslanika. To, stvarno, nije u redu.
Dakle, na prvo pitanje ostali ste nemi, na drugo ste, takođe, ostali nemi i nemate šta da odgovorite. Ne krijem svoje zadovoljstvo što sam uspeo da vas ostavim nemu, to je veliki uspeh. Mislim da mi je prvom to pošlo za rukom, tako da je to sjajan podatak. Potrudićemo se da ostanete nemi, ali ta vaša ćutnja, zapravo, govori da ste vi naročito skloni da maltretirate narodne poslanike.
Sada je već 1.15 časova, ne dajete pauzu za ručak u dva sata, teraćete nas da radimo ne znam koliko. To, apsolutno, nema smisla. Ovde su kolege poslanici, sada govorim ozbiljno, ukazivali i na potencijalne zdravstvene probleme koje narodni poslanici mogu imati. Nije normalno raditi po 16 sati u kontinuitetu. Pred nama je sutrašnji dan. Predlažem i skupštinskoj većini i vama, dajte jednu kratku pauzu do 10 ujutru i da onda nastavimo normalno rad. Hvala.
Uvaženo predsedništvo, poštovani narodni poslanici, mi već danima raspravljamo o ovom setu pravosudnih zakona, koji je ovoj skupštini predat da se o njima raspravlja i da se usvoje po hitnom postupku, iako će ti zakoni na snagu stupiti tek 2010. godine. To je već samo po sebi kontradiktorno, jer ako je nešto po hitnom postupku, onda to podrazumeva i neku hitnu primenu, kako bismo popravili stanje u toj oblasti, a, kao što vidimo, primena ovih zakona će otpočeti tek za više od godinu dana.
Ovo nije neposredna oblast koju pratim, ja nisam pravnik, ali želim da ovde prognoziram da ćemo, sasvim sigurno, u narednoj godini vršiti izmene ovih zakona. Zbog čega? Zato što su oni u mnogim segmentima izuzetno nelogični i danima ovde narodni poslanici izlaze i raspravljaju o amandmanima, naročito na tačku broj 3, gde se govori o sedištima sudova. Dakle, na krajnje paušalan način, jednim britkim rezom je odlučeno da samo one opštine koje imaju status gradova, odnosno gradovi, imaju osnovne sudove, a da sve ostale opštine izgube taj status, one opštine koje su imale opštinske sudove. To nije dobro i ja ovde koristim priliku da ministarki postavim pitanje, da izađe i kaže – po kojim ste to kriterijumima uradili?
Nemoguće je ukinuti sve opštinske sudove i zadržati samo one u gradovima, zato što smo u prošloj godini proglasili 34 opštine koje su dobile status grada. Ono o čemu bi, čini mi se, trebalo voditi računa, voleo bih da izađete i da nam to kažete, to je, kada ste doneli odluku da ovim zakonom ukinute opštinske sudove, da li su opštinski sudovi u istoj meri bili opterećeni brojem predmeta, da li je ažurnost u tim sudovima bila istovetna, pa postoje identični razlozi da se to ukine, da li je kvalitet rešavanja tih predmeta na istom nivou u svim tim opštinskim sudovima koji su ukinuti?
Ono što je posebno važno, ovde se radi o elementarnom nepoznavanju, i demografskog stanja, i teritorije, i putne infrastrukture u Srbiji. Jednostavno, postoje opštine gde građani i sada teškom mukom ostvaruju svoje pravo na sudsku zaštitu, zato što je putna mreža loša, zato što su sela udaljena, zato što postoji jako puno problema.
A sada, ovom odlukom, hajde da kažemo – u opštini Ljubovija, pošto se amandman koji sam podneo odnosi na Mačvanski okrug, koja je brdsko-planinska opština, opštinama Krupanj, Vladimirci, Koceljeva, to su sela koja su udaljena po 30, 40 km od tih opština, preusmeravamo ih na Šabac ili na Loznicu. Ta putovanja će iznositi po 60, 70 km. Da li znate da u mnogim selima nema dnevnog polaska autobusa u jutarnjim satima za, recimo opštinu Šabac, opštinu Loznica?
Da vidimo kako će taj građanin da ostvari svoja prava. Treba da krene dan ranije, ako ima autobus u pet po podne, pa da dođe kod nekoga u Šabac ili Loznicu da prespava, da bude nekom na teretu, pa da ujutru dođe na suđenje. Da li onda imamo građane prvog i drugog reda? Da li svi građani na osnovu ovog zakona imaju identično pravo na sudsku zaštitu?
Apsolutno su nejasni kriterijumi i vi ovde niste odgovorili. Ako izađete i kažete po kojim kriterijumima, da na osnovu tih kriterijuma dođemo do zaključka kako ste doneli odluku o ukidanju ovih opštinskih sudova, povlačim sve što sam rekao. Apsolutno se vidi da niste imali nikakve kriterijume.
Vi ste, jednostavno, doneli takvu odluku, ne znam zbog čega, verovatno da bi EU to verifikovala, a pitanje je šta će se desiti i kakav će odgovor biti nadležnih evropskih organa povodom ovog seta zakona. Još jedna nelogičnost i još nešto što ukazuje da, apsolutno, ne postoji strategija. Nemojte nam pričati o nekakvoj strategiji i radikalnoj promeni u sudstvu, koja je dobro promišljena, osmišljena i koja će biti efikasna i funkcionalna. To je, prosto, nemoguće.
Vi ste mesec dana pre toga izneli jedan sasvim drugi sistem organizacije sudova, gde je, takođe, predviđeno da se ukida određeni broj sudova, ali ne svi. Po tom prvom predlogu je trebalo da ostane Sud u Bogatiću. Sada i to ukidate. To pokazuje da niste imali nikakvu strategiju. Postojala je varijanta jedan, sudije su se i tada organizovale i uzburkala se pravnička, advokatska, sudska javnost.
Imao sam prilike da obavim razgovor s predsednikom Okružnog suda, predsednicima opštinskih sudova sa Mačvanskog okruga i taj sastanak, verujte mi, bio je početkom oktobra. Mi smo tada raspravljali o Predlogu zakona koji ste dali u proceduru i za koji ste najavili da će biti u skupštinskoj proceduri, onaj prvi predlog, mi smo o tome raspravljali, da bi samo sedam dana posle toga bili suočeni sa činjenicom da izlazite s jednim sasvim novim setom pravosudnih zakona, koji nemaju veze s prethodnim predlogom.
To ukazuje da tu, apsolutno, niste imali nikakvu strategiju. Vama je ovo neko rekao da tako treba da se uradi i vi ste to tako uradili.
To što će neko morati da putuje i po 100 km, bez autobusa, po lošim putevima, što će mu biti potrebno 24 sata da dođe do suda, ovu državu i ovo ministarstvo uopšte ne zanima.
To nije dobro i nije pošteno. Nije dobro, a ja se uvek zalažem i za tradiciju. Postoji neka tradicija koju treba poštovati. Ne možete Sud u Vladimircima, koji postoji 170 godina, izbrisati tek tako. Zbog čega? Pitam vas, da li imate podatke, koliki broj predmeta obrađuje Sud u Vladimircima? Kakva je ažurnost? Koliko prihoduje taj sud? I sve ostale podatke. Koliko su udaljena sela i koliko će biti udaljena pojedina sela do Šapca? Kako mislite da neko ko živi u tim selima može da ostvari svoje pravo?
Znam ja da i vi imate statističke podatke. To je sasvim prirodno. Nemoguće je da na bazi tih statističkih podataka obrišete sve opštinske sudove, ne samo u Mačvanskom okrugu, tu ostaju Šabac i Loznica, ali tako ste uradili širom Srbije. Sve opštine koje su manje i po broju stanovnika, ali imaju svoje sudove i po 150, 170 godina, da tek tako, jednim potezom pera, odnosno ovim predlogom zakona izbrišete?!
Ako se borimo i stalno govorimo da je suština, u nekom budućem periodu, ravnomerni regionalni razvoj, a imamo primere da nam se upravo iz tih malih mesta ljudi iseljavaju, naročito oni koji su obrazovani, koji su stručni, iz prostog razloga što ne postoje institucije u kojima bi oni bili zaposleni, mi na ovaj način šaljemo jednu dodatnu poruku – da sve što je završilo prava može da se seli u Loznicu ili u Šabac, da sve što je završilo prava, iz Vladimiraca ili Koceljeve, ide u Šabac.
Nema potrebe da neko ko je završio prava živi u tako malom mestu. Jedino može da živi onaj pravnik koji će biti sekretar skupštine opštine. Za to je potreban pravni fakultet. Jedan pravnik po opštini, po tumačenju ovog ministarstva i po predlogu, sasvim je dovoljan za opštine koje imaju po 20, 30 hiljada stanovnika.
Tu se ne radi o decentralizaciji, tu se radi o elementarnom nepoznavanju faktičkog stanja na terenu. Tu se radi o nipodaštavanju naše pravosudne tradicije.
Ovaj predlog nije dobar. Znam da ove amandmane, koje su poslanici predložili, nećete usvojiti, da imate argumente kako je ovaj predlog, pre svega, u funkciji efikasnijeg i racionalnijeg poslovanja, ali sam ubeđen da vi nikakvu analizu niste napravili, jer, jednostavno, na primeru Mačvanskog okruga se uočavaju razlike između Suda u Koceljevi i Suda u Krupnju, Suda u Vladimircima i Suda u Bogatiću. Ne možete na sve sudove gledati na identičan način i tako postupati prema njima.
Neka poslanici iz Mačvanskog okruga ćute. Neka i poslanici vladajuće koalicije iz ovih mesta ćute. Znam da nije lako biti na vlasti i da vam je rečeno da ćutite, ali ste saučesnici u nečemu što se zove uništavanje malih opština u vašem okrugu, što se zove nezalaganje za prava građana iz sredine i iz okruga iz kojeg dolazite. Razmislite malo o tome. Apelujem na poslanike iz Mačvanskog okruga, ali i na sve ostale poslanike vladajuće koalicije, nemojte dozvoliti da se ovako, jednim potezom, bez suvišnog obrazloženja, bez adekvatnih pokazatelja, u jednom danu za glasanje i jednim dizanjem ruke, odnosno jednim pritiskanjem dugmeta, ukinu silni sudovi po Srbiji. To, jednostavno, neće biti dobro za Srbiju. Hvala.
Evo, uopšte da ne govorim o strankama, niti o glasovima koje bi neke stranke trebalo da osvoje, ali upravo one stranke koje su osvojile i koje su formirale vladajuću većinu treba da povedu računa o onome što su ovde izrekli. Rekao sam da znam da vi pripadate većini i da nije lako kada vam stigne apel iz Ministarstva, kada vam se dostavi takav jedan papir, a vi ne smete ništa o tome da progovorite.
Dakle, vi ste ovde rekli da su dva osnovna suda na teritoriji Mačvanskog okruga sasvim dovoljna. Slažem se da je bolja pozicija Mačvanskog okruga u odnosu na neke druge okruge. Ovde nisam govorio o tome. Govorio sam o tome da se ukida Sud u Ljuboviji, da se ukida Sud u Krupnju, da se ukida Sud u Vladimircima, da se ukidaju sudovi u Bogatiću i Koceljevi. To vi podržavate.
Dakle, nisam sporio osnovni sud i ne kažem da situacija u Mačvanskom okrugu nije bolja.
Morate da objasnite građanima, recimo, Ljubovije, odnosno sela Gornje Košlje, gde gradski saobraćaj radi samo jedan dan u sedmici. Kako će on da stigne do Loznice, kako će da stigne do Ljubovije? A vi opet dobacujete, vi, izgleda, želite da budete ministar. Izađite ovde.
Molim vas, opomenite kolegu, on stalno dobacuje, ne samo meni, nego je i drugim kolegama, iz DSS-a, dobacivao.
Zbog toga što je raspušten odbor DS-a u vašem gradu, nemojte sada svoje frustracije da iznosite javno. Lepo, sredite u svojoj organizaciji i vidite tamo šta vam se dogodilo, nemojte ovde mešati babe i žabe.
Znači, selo Beljin, Suvo Selo, Kozarica, svaka dva-tri dana ide autobus. Vi onda objasnite tim građanima zašto treba da putuju po 70, 80, 90 km. Razumem vašu poziciju, ali ne razumem zašto ste imali potrebu da, uopšte, izađete i branite nešto što je neodbranjivo.
Mi ćemo se potruditi da svim tim građanima kažemo ne čijom krivicom, nego čija je odgovornost u opštinama Ljubovija, Koceljeva, Vladimirci, Bogatić, i zašto je uskraćeno, ili smanjeno pravo na sudsku zaštitu, odnosno zašto ste im zakomplikovali život. To nećete moći da pravdate evropskim standardima i ne znam kakvom decentralizacijom.
Vi radite, upravo, suprotno. Onim mestima gde je ostalo par državnih institucija, koje su vrlo važne za funkcionisanje tih malih opština, ukidate te institucije i samim tim im dajete snažan signal – selite se iz Ljubovije.
Malopre sam rekao, dovoljan je jedan pravnik u Ljuboviji da radi u SO i da bude sekretar u SO, i to je dovoljno za Ljuboviju, dva pravnika već nemaju posla. To vi ovim predlogom zakona radite. Takav je slučaj širom Srbije. Sada pričamo o konkretnom okrugu, ali gde god su opštine...
Završavam. Gde god su opštine ovakvog tipa, brdsko-planinskog, vi otežavate građanima pravo na sudsku zaštitu.
Poštovani gospodine Novakoviću, javljam se po Poslovniku. Jeste da su kolege iz DSS-a već dovoljno rekle, ali s obzirom na to šta je sve ovde izrečeno imam potrebu da dam još neke dodatne informacije.
Pozivam se na član 225. i na član 104. i to želim da obrazložim, jer se radi o narušavanju ugleda ove skupštine. Mi smo danas suočeni sa izjavom premijera Cvetkovića koji kaže da je obaveza da Vlada usvoji do 20. decembra Predlog budžeta i da je to uslov za MMF, a ne parlament. Drugim rečima, premijer Cvetković je rekao da ovaj parlament apsolutno nije bitan. Hipotetički, recimo da taj budžet nećemo usvojiti i da neće biti dovoljna većina, a koliko vidimo iz vesti i koliko možemo da se informišemo, postoje poslaničke grupe koje ozbiljno dovode u pitanje ovaj budžet. Šta ako se taj budžet ne usvoji?
Dakle, gospodin Cvetković ulazi u jedno vrlo rizično polje gde jednostavno javnosti govori kako ovaj parlament nije bitan. To se odnosi na poslanike vladajuće većine. Nije dobro kada premijer kojeg ste vi izabrali sa nipodaštavanjem govori o vašoj poziciji u ovom parlamentu. To je prva stvar.
Druga stvar koju ovde želim da kažem jeste da vidimo da postoje ozbiljna razmimoilaženja unutar Vlade. Ministar Dinkić kaže da je obaveza, da bi se sklopio aranžman sa MMF-om, da od 1. januara 2009. godine stupi jednostrana primena Prelaznog sporazuma. Koliko smo obavešteni, onaj razumniji deo Vlade apsolutno razume da će nas to koštati bar jedno 150 - 200 miliona ako mi jednostrano počnemo da primenjujemo taj sporazum. Sada ovde imamo sukob. Koliko vidimo, bar pretpostavljam, Demokratska stranka je voljna da ispoštuje realnost i da jednostavno tu glupost koju ste učinili, a zarad evropskih integracija deklarativno, jer ste se tako i određivali prema toj stvari a ne prema interesima države i realnog punjenja budžeta...
Da kažem još jednu stvar: tada ste Demokratsku stranku Srbije optužili da je protiv Evropske unije – ako ste protiv Prelaznog sporazuma, onda ste protiv Evropske unije. Sada vidimo da je Demokratska stranka, kada se suočila sa realnošću, kada je udarila glavom o zid, voljna da razmisli o tome. Da li je onda i Demokratska stranka protiv Evropske unije? Ako sledimo i citiramo ono što ste vi nama tada upućivali onda ste, bogami, i vi protiv EU. Ali, nije to važno. Vi morate biti svesni jedne činjenice – da vi snosite odgovornost za sve ono što će se dešavati u državi. Ovde se ne raspravlja ni o Euleksu, predsednik države se bavi svim i svačim, pa i budžetom, između ostalog...
(Predsedavajući: Vreme.)
... a vi ovde uporno ćutite. Nije korektno ovo što ste rekli, gospodine Maraš (završavam, treba mi još 15 sekundi), da je za vreme Vlade Vojislava Koštunice bilo privremenog finansiranja 2007. godine. Pa, izbori su raspisani u novembru 2006. godine. Vlada ne može da donese budžet kada su raspisani izbori, odnosno ne može parlament, jer u tom momentu parlament nije postojao. Vlada je formirana tek 15. maja 2007. godine. Dakle, ili ne znate te činjenice ili ste krajnje zlonamerni. Naročito poslanici DSS-a imaju pravo, i to će pravo koristiti, da ovoj vladi, shodno onome što je obećavala, kažu – gde je budžet.
Poštovane kolege narodni poslanici, reklamiram povredu Poslovnika član 104, povredu dostojanstva Skupštine. Dakle, dovoljno je samo baciti pogled na moju levu stranu i videti da poslanika vladajuće koalicije nema. Ima poslanika iz SPS-a, i to pohvaljujem, ali ovih ostalih, a naročito onih koji su dominantni u ovoj koaliciji, apsolutno nema. Zbog čega? To neka oni objasne svojim biračima.
Otkako je formiran novi saziv imamo manir vladajuće koalicije, a pre svega Demokratske stranke, da se od ove skupštine beži. Ne znam za takav primer, ali verujte mi, od 2000. godine, ovo je jedinstven slučaj da Vlada beži od Skupštine i od bilo kakve ozbiljne rasprave u ovom parlamentu. To je u pitanju i kada govorimo o budžetu, kojeg nema.
Siguran sam da će Vlada pokušati da nam u toku 24 sata dostavi budžet i natera nas da o njemu raspravljamo na nadležnim odborima, da damo amandmane, kako bi prošlo što pre, da kažem, ili će da nas dovede u cajtnot da ne možemo adekvatno da odgovorimo na taj budžet, ali ćemo odgovoriti.
Posle toga, takođe, posredstvom dominantne političke stranke, Demokratske stranke, u ovoj koaliciji će se vrlo agresivno vršiti pritisak na opoziciju, kako mi, ovde, tobože, ne znam šta radimo i kako opstruišemo rad ovog parlamenta. Nikada situacija nije bila kao što je danas i nikada opozicija nije bila izložena većim napadima nego što je to danas. Ali, pazite, kada vlast napada opoziciju, onda se upalilo crveno svetlo, u državi nešto ne valja i u državi je nešto trulo.
Ono što je najtrulije jeste da ovaj parlament beži od najvažnije teme o kojoj bi trebalo da raspravljamo, a to je Kosovo i Metohija. Mi imamo nekakve inicijative Vlade, imamo završene poslove u Savetu bezbednosti. Pitam poslanike vladajuće pozicije, da li znate o čemu je dogovoreno? Ne znate. Informišite se u novinama. Ali ste spremni da aplaudirate tome i spremni ste da poverujete u propagandu koju sprovode vaše stranke na medijima, gde se to tobože predstavlja kao, ne znam kakva, diplomatska pobeda, a mi ne znamo ni o čemu se radi, ali sada dobijamo odgovore od međunarodne zajednice i Evropske unije da se radi o jednoj saradnji između Evropske unije i Kosova.
Ova vlada, predstavljajući ovu državu na Savetu bezbednosti pristala je da svoj suverenitet brani tako što pristaje da misija koja dolazi na deo naše teritorije bude neutralna. Vi ste sveli odbranu Kosova na princip neutralnosti, a o tome se, što je najgore, ovde ne raspravlja. Pretpostavimo da ste u pravu, mada ste katastrofalno u krivu, to će vreme pokazati.
(Predsednik: Vreme.)
Ali, pretpostavite da ste u pravu. Završavam.
Neka dođe nadležni ministar, neka dođe premijer koji sinoć kaže da sa detaljima nije upoznat. Pa mi znamo da on nije upoznat, ali neka dođe ministar spoljnih poslova, neka dođe predsednik Republike da o toj temi raspravljamo u ovom parlamentu. Zapravo, nije logično da Vlada Republike Srbije hoće da raspravlja na Skupštini Ujedinjenih nacija, a da neće da raspravlja u sopstvenoj Skupštini.
(Predsednik: Vreme.)
Onaj ko beži od sopstvene Skupštine, očigledno, savest mu nije čista i, očigledno, se iza toga krije jedna velika podvala. Vreme će pokazati da smo u pravu.
Diskutovaću na osnovu člana 104 - povreda dostojanstva Skupštine. Dostojanstvo Skupštine je uvek povređeno kada vi predsedavate. Predlažem jedan eksperiment. Dajte bilo kom drugom potpredsedniku da vodi ovu skupštinu, garantujem da neće biti ovakvih situacija.  
Dakle, vi nas ovde maltretirate. Zamolio sam vas prošle nedelje, kada smo imali sličnu situaciju, da to ne činite. Naprosto, to nije zdravo.
Zahvaljujući ovoj vašoj opstrukciji, s obzirom na to šta nas sve čeka i koliko amandmana, mi ćemo večeras verovatno raditi do kasno u noć. Dakle, vi namerno iznurujete narodne poslanike. Da li vam je to dao neko za zadatak ili nije, to mene apsolutno ne zanima. Vi se ne ponašate u skladu sa Poslovnikom. Verujte mi, ovo građani gledaju, ovo što vi radite je patologija. Vi ste rasterali sve svoje poslanike. Ljudi odoše, pobegoše, razbežaše se po Skupštini. Verovatno je sastavni deo koalicionog sporazuma da ne smeju da vam odgovore, inače, vi njih iritirate, to se vidi i po njihovim licima.
Dakle, predlažem da prepustite tu stolicu, da bilo ko drugi predsedava i neće biti tih problema, a ne da posle trpimo kritike čuvenog vizionara ministra Đelića kako je ova skupština crna rupa. Nije ova skupština crna rupa, ali očigledno da neki potpredsednici jesu crna rupa ovog parlamenta. Mislite o tome, nemojte nas maltretirati i nemojte nas dovoditi u jednu ovako bolesnu situaciju. Dozvolite poslanicima da rade. Nikakav problem nije bio dok vi niste zaseli na to mesto i odjednom sada imamo situaciju da, ne znam dokle, dva ili tri sata želite da se nadgornjavate sa poslanicima.
Dakle, kada bi vam preračunali vreme koliko ste vi diskutovali u poslednjih mesec dana, vi ste ovom parlamentu oduzeli dva ili tri radna dana. To je činjenica, a vi pri tome ne osećate nikakvu odgovornost.
Još jednom apelujem na vas, dozvolite gospođi Juditi Popović, dozvolite gospodinu Nikoli Novakoviću, Nataši Jovanović, dozvolite bilo kome da predsedava i garantujem vam da ovakvih problema neće biti. Šef poslaničke grupe je pobegla iz sale. I nju ste uspeli da oterate. Zaista ne znam dokle ćemo mi ovako da funkcionišemo.
Dakle, još jednom vas molim, prestanite to da radite, dozvolite nekome ko ovaj posao radi sa više ležernosti i u skladu sa Poslovnikom da taj posao radi. Inače, doživećemo da i noćas radimo do ranih jutarnjih sati. Valjda je svima jasno da se ne može raditi 16 sati dnevno, da nije dobro po zdravlje da radimo do tako kasno. To je sve posledica vašeg predsedavanja.
Poštovani narodni poslanici, poštovano predsedništvo, uvaženi ministre, želim na samom početku da pohvalim ovu praksu koju smo imali sa ministrom Markovićem, da smo kao poslanička grupa imali priliku da o ovom zakonu u okviru poslaničke grupe obavimo razgovor sa ministrom i da razrešimo neke nedoumice.
To nažalost nije praksa kada su u pitanju mnogi važni zakoni, naročito kada je u pitanju rebalans budžeta ili budžet, ili zakoni koji se tiču privrednog i finansijskog života naše države. Onda tih ministara na konsultacijama nema, niti su voljni da učestvuju u raspravi na pravi način, da kada neki od poslanika otvori ove određene probleme da na licu mesta dobijemo odgovore od nadležnih organa, odnosno nadležnih ministara, što je u ovom slučaju drugačije. Ministar je zaista kooperativan i učestvuje aktivno u ovoj raspravi.
Mislim da povodom ovog zakona danas u ovoj raspravi ne postoji poslanička grupa koja će osporiti da ovaj zakon nije potreban. Jednostavno, ovaj zakon je trebalo doneti i ranije. On je tek danas na dnevnom redu i svakako da kada imate neuređenu oblast, a to je delovanje udruženja građana, odnosno nevladinog sektora, da se naprosto nameće potreba da dobijete određeni pravni okvir koji će tu delatnost regulisati na najbolji mogući način.
Ministar je rekao da je do sada taj pravni okvir bio dosta šarolik i nehomogen i da ovim zakonom, zakonom o udruženjima građana, dolazimo u situaciju da uredimo ovu sferu društvenog života na najbolji mogući način.
Ovo je, između ostalog, i naša obaveza, ovde je takođe to istaknuto, prema EU, odnosno u procesu evropskih integracija. To je ovde ponovo istaknuto, ali želim da potcrtam jednu činjenicu na koju sam ponosan.
Mislim da kao poslanici svi treba da budemo ponosni i da zbog dostojanstva ovog parlamenta uvek skrenemo pažnju da smo mi bili demokratska država i u 19. veku, i početkom 20. veka, i da su tada naše kolege, naši preci koji su sedeli u Narodnoj skupštini takođe raspravljali o ovim temama i donosili zakone koji su bili veoma napredni i koji su regulisali ovu oblast.
Ovde je rečeno da je prvi put vezano za zborove udruženja građana ta oblast regulisana Ustavom iz 1869. godine, dakle pre 140 godina, i da smo imali Zakon o zborovima i o udruženjima građana koji je donet 1881. godine. To govorim iz prostog razloga što vrlo često možemo inspiraciju, kada treba da uređujemo određene oblasti, potražiti u svom sopstvenom zakonodavstvu i u sopstvenim demokratskim vrednostima koje je ova država imala.
Mnogi poslanici su skloni da upravo tu činjenicu nipodaštavaju i da gledamo samo kako zadovoljiti neke evropske standarde. To uostalom i ovaj zakon i to naše zakonodavstvo koje smo imali pre 130, 140 godina na najslikovitiji mogući način govori, i da smo mi pripadali Evropi i da smo bili evropska država i pre vek i po.
Dakle, nije sporno da je ovaj zakon potreban, da ga treba staviti u skupštinsku proceduru i da je potrebno da se ova materija reguliše, ali postoje ovde i neke sporne stvari koje ću sada otvoriti, a kasnije poslanici i poslanice, odnosno koleginice iz DSS, takođe u svojim raspravama, a i povodom amandmana.
Apsolutno nije ništa sporno vezano za način organizovanja koji je u skladu sa našim Ustavom. Ono što je takođe dobra stvar to je da se udruženje građana može osnovati i na način da ne mora da se upiše u registar i da se tada na tu organizaciju, odnosno na to udruženje primenjuju pravila o građanskom ortakluku.
Ono što su manjkavosti ili da kažem problemi o kojima bi trebalo da raspravljamo, prvi koji se tiče konkretno ovog zahteva jeste registar. Ministarstvo za državnu upravu je organ koji je zadužen za registraciju, odnosno za vođenje registra, ali se u zakonu kaže da je ostavljeno Ministarstvu da, zavisno od procene stanja u oblasti, organizuje način vođenja registra udruženja za teritoriju Republike Srbije bez autonomnih pokrajina. Postavljam pitanje - zbog čega?
Ne može princip dekoncentracije vlasti, decentralizacije vlasti biti primenljiv i u ovoj oblasti. Država mora i prirodna je potreba da država ima jedan centralni registar, gde će biti registrovane pod istim uslovima, sa istim pravima, istim obavezama, inače zakon to pravo i te obaveze garantuje svim organizacijama, takođe biti u jednom jedinstvenom registru.
Zašto bi postojao registar u Ministarstvu u kome će se registrovati nevladine organizacije sa teritorije Republike Srbije, a one nevladine organizacije ili ona udruženja građana sa teritorije autonomne pokrajine će se registrovati u Autonomnoj pokrajini Vojvodine?
O kej je da Ministarstvo da nadležnost da možete da se registrujete i u organima autonomne pokrajine i u organima lokalne samouprave, ali registar treba da bude jedinstven, treba da bude celovit kako bi država mogla da prati. To može da proizvede i određene praktične probleme.
Iz obrazloženja ću pročitati jedan pasus koji kaže da - obavljanje poslova vođenja registra udruženja omogućava nadležnom pokrajinskom organu da se ''upozna'' sa udruženjima čije je sedište na teritoriji pokrajine, sa njihovim ciljevima, radom, osnivačima i programima, kao i da kroz primenu odredaba o sredstvima za finansiranje programa od javnog interesa koji se dodeljuju i iz budžeta autonomne pokrajine utiče na razvoj ove oblasti.
Zašto bi se pokrajinski organ upoznao sa delatnostima, ciljevima i programima nevladinih organizacija samo sa teritorije autonomne pokrajine? Imaćemo nevladinu organizaciju ili možda već imamo nevladinu organizaciju koja je registrovana u Valjevu, Šapcu, Nišu, koja želi da štiti pravo ili vrši edukaciju poljoprivrednika, to jeste interesantna tema i za stanovnike Vojvodine, pa želi da svojim programima učestvuje i za sredstva kod pokrajinskog organa, ali mi vidimo da pokrajinski organ ima samo obavezu da se upozna sa programima i delatnostima nevladinih organizacija koje su registrovane na teritoriji autonomne pokrajine.
Potencijalno ćemo imati povlašćeni status nevladinih organizacija, odnosno udruženja građana koje će se registrovati na teritoriji autonomne pokrajine.
Želim da podsetim da mi apsolutno nije jasno i neshvatljivo mi je da nemamo centralni registar. Mislim da to nije dobro, jer za nevladine organizacije koje su registrovane na autonomnoj pokrajini nadležno ministarstvo vodi samo evidenciju.
Predlogom Statuta Autonomne pokrajine Vojvodine predloženo je da je Vojvodina evropska regija.
Ona će valjda tako biti definisana ili po nameri predlagača se tako definiše, pa s tim u vezi mi možemo imati i jedan proces novoosnovanih nevladinih organizacija u tom nekom kontekstu, a država neće imati pravi uvid u stanje stvari. Kada budemo o tome govorili mislim da o tome valja raspraviti.
Ono što naravno nije sporno i što je u skladu sa konvencijama o pravima deteta, da i deca koja navrše 14 godina imaju pravo da osnivaju udruženja, uz overeni potpis zakonskog zastupnika, mislim da ovaj zakon treba da razradi neke stavke vezano za zloupotrebe, ali o tome će, kao što sam rekao, i kolege i koleginice iz DSS-a u načelnoj raspravi nešto više govoriti.
Ono što jeste rak-rana odnosa države i nevladinih organizacija, odnosno udruženja građana jeste finansiranje. To naravno ovaj zakon ne može da reguliše sam po sebi, on je predvideo u jednoj opštoj formi da nevladine organizacije, odnosno udruženja građana mogu konkurisati za sredstva i pri ministarstvima, pri Vladi, pri autonomnoj pokrajini i lokalnim samoupravama, ali apsolutno je netransparentno koliko mi novca trošimo u te namene.
Dakle, vi iz ovog budžeta koji smo imali pre nekih 15-tak, 20 dana apsolutno ne možemo dobiti predstavu i ubeđen sam da ne možemo dobiti egzaktan odgovor od ministarke finansije o sredstvima koja država daje nevladinom sektoru. Naravno mi jesmo da se podržavaju dobri programi i apsolutno smo za to, ali jednostavno moramo imati uvid u ta sredstva.
Evo postavljam pitanje, pretpostavljam da to ministar ne zna, ali ću to postaviti i ministarki finansija, da li smo mi u ovoj godini za finansiranje programa udruženja i nevladinog sektora potrošili 20 miliona, 30 miliona, 52 miliona, 70 miliona. Voleo bih da dobijemo odgovor kolika su to sredstva koja smo mi izdvojili.
Ovo je unapred najava, da kada bude u ovu skupštinu, u decembru ili krajem decembra, došao budžet, da ćemo se vrlo ozbiljno posvetiti toj temi jer se tu otvara prostor za zloupotrebu tih sredstava. Dakle, ako su ta sredstva prikrivena i ako mi nemamo uvid koja se sredstva daju određenim udruženjima građana, onda se pre svega tu otvara prostor da se mnoga sredstva daju da ova skupština to i ne zna, ali se onda postavlja pitanje zbog čega se to i krije.
Nije malo primera da smo kao država ili kao nadležna ministarstva da su davana sredstva nekim nevladinim organizacijama, koja po mom ubeđenju su na granici onoga što ovaj zakon i zabranjuje, a to je zaštita teritorijalnog integriteta države. Mislim da će i o tome danas biti reči.
Finansiranje nevladinog sektora, odnosno udruženja građana, jeste problem, registar takođe.
Podržao bih ideju koju je moj prethodnik ovde rekao, koju naravno ovaj zakon ne može da reguliše, a to je da se u smeru pospešivanja nevladinog sektora, odnosno aktivnosti udruženja građana po svim osnovama vidi da u narednom periodu u Zakonu o dohotku građana pronađemo prostor, pošto je to praksa u nekim drugim državama, a po mom mišljenju dobra praska, da se izdvoji jedan posto, da se stvori mogućnost da se jedan posto od dohotka građana može za to izdvojiti.
Mislim da bi na taj način rasteretili i budžet Republike Srbije, a da bi i same nevladine organizacije učinili aktivnijim na tom planu pronalaženja sredstava, što jeste gorući problem. Dakle, poslanici DSS će se javiti govoreći povodom načelne rasprave, a i povodom amandmana danas. Zahvaljujem.
Poštovani narodni poslanici, poštovana ministarko, kada bih hteo da budem zlonameran i zloban, a to ne želim, ali moram da kažem da, kada bih se osvrnuo na sve ono što je vladajuća koalicija samo pre četiri-pet meseci u predizbornoj kampanji obećavala građanima Srbije, verujte mi da nama svetska finansijska kriza ne bi ni bila potrebna i da bi mi imali daleko veće probleme i bez nje.
No, sada se suočavamo sa tom svetskom finansijskom krizom, odnosno posledice svetske finansijske krize se osećaju i kod nas, iako je, što je opet simptomatično, od ministara ekonomske struke i onih koji vode ekonomske i privredne resore, bilo govoreno da ti efekti svetske finansijske krize se neće osetiti u našoj zemlji. Čak je bilo izjava, i ovde je to pominjano, da je to jedna velika šansa i da zapravo Srbija u tome može iskoristiti svoje kapacitete.
Ono što veoma zabrinjava i ono na šta vas ceo dan podsećamo, ali ne zlonamerno, jeste nečinjenje Vlade Republike Srbije i resornog ministarstva.
Mi smo vam kada je ovde na dnevnom redu bio rebalans budžeta govorili da je potrebno učiniti određene mere kao država i poput svih ostalih ozbiljnih država treba da preduzmemo određene mere kako bi predupredili potencijalne opasnosti koje su se nadvile i nad Srbijom. Vi ste to tada ignorisali, govorili da za to nema potrebe.
Državni sekretar, ovde je takođe u više navrata rečeno i to je valjda više nepobitna činjenica, kada su poslanici DSS-a i na Odboru za finansije rekli da treba povećati osiguranje depozita sa 3.000 na 20.000, za razliku od ostalih poslaničkih grupa, mi smo to pretočili i u zakon i predali ga u skupštinsku proceduru još 8. oktobra, tada rekao da to apsolutno nije potrebno, a čak je bilo i podsmeha.
Sada se suočavamo sa predlogom tog istog zakona, ali izgubili smo mesec i po dana. Ovde kod sebe imam mere koje su preduzele države koje je zahvatila svetska kriza i ovo je izveštaj zaključno sa 24. oktobrom, Nemačka, Francuska, Španija, Italija, EU, SAD, Rusija, Kina, dakle na desetak strana mere koje su ove države preduzele kako bi se umanjili efekti finansijske krize.
Danas se suočavamo sa prvim predlogom od strane ove vlade da povećavamo osiguranje depozita, što je sasvim u redu, ali smo izgubili mesec i po dana. Zbog čega? Zato što je to u formi zakona predložila DSS. To nije dobar pristup.
Mi nismo protivnici kada je u pitanju dobrobit građana i kada je u pitanju i finansijska, i privredna i ekonomska stabilnost ove države. Mi smo izašli sa konkretnim predlozima. Vi ste to ignorisali. Mi smo takođe izašli sa predlogom u oktobru, i to je takođe dato u skupštinsku proceduru, da se obrazuje komisija za praćenje svetske ekonomske krize i preduzimanje mera u cilju ublažavanja negativnih uticaja. To je takođe moglo da uđe u skupštinsku proceduru.
Zašto po ovim ozbiljnim pitanjima ne želite da vam i opozicija bude partner? Evo vam primer. Premijer Sanader u Hrvatskoj je pozvao na nacionalno jedinstvo povodom ovog. Neke opozicione stranke tamo su to prihvatile, neke nisu, ali je odgovorna vlada to uradila. Zašto ova vlada beži da podeli odgovornost sa opozicijom, koja po difoltu ne mora da snosi odgovornost za ono za šta je ova vlada odgovorna? Ali, mi se nudimo i dajemo konkretne predloge da izađemo u susret Vladi i da podelimo tu vrstu odgovornosti kada su objektivne poteškoće u pitanju.
Predali smo još jedan zakon i on je u skupštinskoj proceduri. To je zakon o porezu na dohodak građana sa predlogom, sa namerom da smanjimo stopu poreza na kapitalni dobitak sa 20 na 5% i da se ukine porez na kamatu na deviznu štednju.
Nije dobro kada je opozicija brža i kvalitetnija od Vlade, a kada živimo u ovakvom vremenu i kada smo pred opasnostima koje su se nadvile, očigledno, i nad Srbijom.
Ako je to opet odbijeno zato što je predložila DSS, to jednostavno nije dobro i to ne služi na čast ovoj vladi koja očigledno nema jasan koncept.
Tačno je da je postignut dogovor sa MMF-om i to smo vam pre dvadesetak dana kada smo razgovarali o rebalansu budžeta takođe rekli da je potrebno učiniti. Znamo da to ni tad nije naišlo na odobravanje sa vaše strane. Evo, sada imamo taj sporazum sa MMF. Da li je tako? Nije tačno da imamo sporazum sa MMF-om ili nije tačno da smo vam to predlagali?
Dakle, mi smo vam to predložili, a vi to tada niste, barem kada ste odgovarali na naša pitanja, niste to potvrdili jasno i glasno da je taj aranžman potreban.
Postoji izjava i premijera Cvetkovića koja je išla u tom pravcu da nam ne treba ta vrsta aranžmana, sada vidimo da ta vrsta aranžmana treba. Mi to pozdravljamo, ali vi u kontinuitetu kasnite već mesec i po dana.
Ako nastavite tim tempom, onda će vas mnogi događaji sustići i to nije dobro. Jedino što ste uspeli, i to je dokaz da je ova vlada slaba, jeste da ste morali da popustite pod pritiscima stranke PUPS, da odobrite povećanje penzija od 10%, ali neka javnost zna da je to na uštrb i subvencija u oblasti poljoprivrede, i socijalnih davanja.
Poštovane kolege narodni poslanici, juče sam reagovao povodom izjave šefa poslaničke grupe Za evropsku Srbiju gospođe Nade Kolundžije, ali ono što želim da kažem danas jeste jedna poruka predsednici parlamenta od strane naše poslaničke grupe - da mi očekujemo, jednostavno, dodatno objašnjenje od gospođe Nade Kolundžije, odnosno izvinjenje gospođe Nade Kolundžije za ovo što je ovde izrečeno. Dakle, povređen je član 104 - dostojanstvo Narodne skupštine, i u tome i vi uveliko učestvujete gospođo predsednice, iz prostog razloga što i vi u ime parlamenta takođe možete da date to izvinjenje.
Evo, mogu da pomislim da gospođa Nada Kolundžija neće to učiniti, onda ste vi po funkciji u obavezi da to uradite - ili zajedno sa gospođom Nadom Kolundžijom učestvujete u degradiranju ovog parlamenta. Ovde želim da vas podsetim, ne znam da li ste svesni, mi ćemo danas izlaziti po ovom pitanju dokle god ne dobijemo, rekao sam - dodatno objašnjenje od vas, da li ste zaista ovo rekli, ili izvinjenje, ako zaista to mislite. Inače, parlament neće raditi po tačkama dnevnog reda.
Dajem vam jedan predlog, odnosno da gospođa Nada Kolundžija izađe ovde i da razrešimo ovu dilemu, ili da date pauzu od 15 minuta. Verujte mi, ako budete tvrdoglavi, kad-tad ćemo doći do te pauze. Zamolio bih vas zaista, jer niste ni objektivni kada je u pitanju dobacivanje poslanika iz vladajuće većine. Dakle, pozivam vas da izađete ovde, da nešto kažete o izjavi vaše šefice poslaničke grupe - da li zaista mislite da su gospodin Vojislav Koštunica i gospodin Tači na istoj strani?
Ovde sam izneo tezu da je gospodin Tadić izgleda na istoj strani kao i Milo Đukanović. Dakle, nemojte napadima na DSS da pokušavate da perete vašu nečistu savest. Uostalom, ogromna većina od vas i nema pojma šta gospodin Tadić, šta gospodin Jeremić rade u ime ove države.
Naravno da znam šta rade, jer ako se ovde pozivate na kontinuitet politike, onda ne znam kako možete da kažete da je neko na strani gospodina Tačija. Jer ako kažete da je na strani gospodina Tačija, onda tog kontinuiteta politike nema, a o toj politici svi mi vrlo malo znamo - vi pogotovo.
Gospođa Nada Kolundžija, kao šef Za evropsku Srbiju, ima tu obavezu i danas imate i tu odgovornost da ovaj dan počne, kao što je počeo jučerašnji dan - raspravom o zakonima koji su na dnevnom redu - ili ćete biti suočeni sa izlaskom svih poslanika DSS i insistiraćemo na vašem izvinjenju, odnosno dodatnom objašnjenju, ali ćemo i raskrinkati ono što se zapravo radi u UN i ne samo u UN ...
(Predsednik: Vreme.)
... već i ono što se radi u dogovoru izgleda i sa Hašimom Tačijem. Zahvaljujem.
Poštovano predsedništvo, poštovani građani Srbije, reklamiram povredu člana 104. Poslovnika, povreda dostojanstva Skupštine. Pre svega, zbog građana želim da objasnim zašto je, između ostalog, i danas povređeno dostojanstvo Skupštine i od koga.
Dostojanstvo Skupštine je povređeno od strane predsednika Poslaničke grupe Za evropsku Srbiju. Dok mi danas, odnosno poslanici Narodne skupštine, raspravljamo o setu pravosudnih zakona, gospođa Nada Kolundžija, šef poslaničke grupe Za evropsku Srbiju, usudila se da u Domu Narodne skupštine da izjavu da, mogućnost da se prihvate uslovi Srbije vezani za misiju EU na Kosovu, odbijao je jedino kosovski premijer Hašim Tači i Vojislav Koštunica i njegova DSS.
Nije DSS vlasništvo Vojislava Koštunice – ona pripada građanima i 500 hiljada građana je glasalo i za Vojislava Koštunicu i za DSS.
Jako je važno, odnosno ja bih vas zamolio da ove neumesne komentare poslanika, kojima do Kosova uopšte nije stalo, svojim autoritetom sprečite. Jer postoje ljudi kojima je stalo do KiM, do državnog integriteta, i vrlo je neprijatno kada znam da sam u sali sa ljudima koji manipulišu građanima Srbije, kao što to radi, između ostalog, i šef poslaničke grupe Nada Kolundžija.
Jako je važna činjenica da danas kao reakcija na mogućnost da se prihvate uslovi Srbije u vezi sa Euleksom, to odbijaju jedino Tači, Koštunica i DSS – rekla je Kolundžija novinarima u Skupštini Srbije. Upitala je – kako su se DSS i Koštunica našli na istoj strani sa Tačijem i šta to govori o napadima DSS-a, zapravo, da će Srbija priznati nezavisno Kosovo, ako prihvati Euleks? Ja vam sada kažem da ćete dobiti odgovor na to pitanje ne samo od mene, nego i od drugih poslanika DSS.
Sramota je ovako govoriti! Dakle, ja se obraćam građanima. Neka građani pokušaju da uporede Vojislava Koštunicu sa Hašimom Tačijem i voleo bih da vidim ijednog građanina Srbije kome će to poći za rukom. Takođe, pozivam građane da uporede Borisa Tadića, sa Milom Đukanovićem i da vidimo koliko građana može tu sliku da stvori.
Dakle, tri rezolucije su ušle u Skupštinu otkako smo se ovde okupili u junu mesecu. Prvo je 108 poslanika predalo rezoluciju o KiM – nikada ona ovde nije došla na dnevni red. Takođe, LDP je predao rezoluciju o KiM – i ta rezolucija nije došla na dnevni red. Vladajuća većina je predala rezoluciju, odnosno ušla je u skupštinsku proceduru – sa rezolucijom o kontinuitetu državne politike. Čije politike? Pretpostavljam da je to politika koju je vodio tadašnji premijer Vojislav Koštunica u dva mandata. E, sada dolazimo na čistinu.
Znači, ako ste vi dali ovu izjavu, onda kontinuiteta sa državnom politikom koju je vodio Vojislav Koštunica nema. Ako tog kontinuiteta nema, onda se zna kakva je ta politika.
Ovde se govori o nekih šest principa. Apsolutno, javnost, pa i mi kao narodni poslanici ne znamo šta je naša vlast, naša država, u ime koga je pregovarala i ne znamo ni sa kim.
Boris Tadić kao portparol Vlade, kao vlasnik Vlade, a verovatno i vlasnik ove države, baš kao i Milo Đukanović, koji je vlasnik Crne Gore, kaže nam da se pregovara isključivo sa UN. Ali vidimo da komunikacija, barem ona neposredna, postoji i sa predstavnicima KiM, tzv. nezavisnog Kosova, a između ostalog, i sa gospodinom Hašimom Tačijem. Dakle, Boris Tadić komunicira sa Hašimom Tačijem, makar preko posrednika.
Ja se izvinjavam građanima – malo sam uzbuđen, jer ovo vređa. (Predsednik: Vreme)
Vređa, pre svega, ljude koji se iskreno zalažu za državni suverenitet i integritet. Ovo je jako neodgovorna i neozbiljna izjava, koja treba da prikrije, ono što DS, vlast i predsednik Republike imaju nameru da učine.
(Predsednik: Vreme).
A, to je – da predaju KiM, baš kao što je učinio i Milo Đukanović u Crnoj Gori, kao i da to predstave kao nacionalni i državni interes. To je ta sledeća faza u koju građane Srbije treba da ubede.
Znajte da baš zbog kontinuiteta politike koju je DSS vodio nećemo nikada na to pristati!
(Predsednik: Vreme).
Nećemo na to pristati i nikada vam nećemo dozvoliti ... (isključen mikrofon)
... da vređate bilo kog pripadnika DSS-a. Javiću se ponovo, gospođo predsednice.
Moram da se zahvalim gospođi predsednici Skupštine zato što sam primetio da ste za vreme izlaganja gospodina Milivojevića pažljivo posmatrali.
Dakle, mi smo ovde otvorili temu na osnovu izjave šefice Poslaničke grupe Za evropsku Srbiju. Ako ste hteli da govorite u njeno ime, onda je trebalo da stavite neku plavu periku, verujem da bi vam lepo stajala, pa da onda možda i pomislimo da progovara Nada Kolundžija iz vas.
Pitam, da li šef Poslaničke grupe ima elementarnu hrabrost da to što je rekla u holu ove Narodne skupštine kaže za ovom govornicom?
Opet bih zamolio poslanike vladajuće većine da ne dobacuju neumesno i da se ne pozivaju na rezultate u Vrnjačkoj banji, u Prijepolju, Knjaževcu, jer su to lokalni izbori. Evo, pobedili ste na lokalnim izborima, dobili ste najviše glasova i najviše mandata. Mnogo ste i asfaltirali, mnogo ste i paketa podelili, ali to sada nije tema. Mi ovde govorimo o državi.
Sa svih medija svakoga dan slušamo priče o diplomatskim pobedama ove države. Što više diplomatskih pobeda DS i Borisa Tadića, nama država sve manja. Onda krenete ničim izazvani u ovaj brutalan napad na Vojislava Koštunicu i DSS. To govori o vašoj nečistoj savesti.
Videćemo šta se iza brda valja, a valja se sledeća stvar. Svakome je jasno da misija Euleks treba da preuzme i sudstvo, i policiju i carinu. Ona nečije zakone mora da sprovodi, neće sprovoditi zakone Srbije, ili ako će sprovoditi, onda pozivam gospođu Nadu Kolundžiju da izađe za ovu govornicu, ako ima te hrabrosti, i da to saopšti javnosti. Tvrdim da je suprotno, da će ta misija Euleks sprovoditi zakone tzv. nezavisne države Kosova i da to jeste na mala vrata priznanje nezavisnosti Kosova. To radi nama ova vlast.
Zato postoji komparacija između Borisa Tadića i Mila Đukanovića. I Milo Đukanović pobeđuje u Nikšiću, pobeđuje u Rožajama, pobeđuje ne znam u kom mestu, ali to nema veze sa onim što je on uradio. Istorija će suditi i nama i vama. Moj zadatak, moj osećaj jeste da se nikada ne pomirim sa priznanjem nezavisnosti Kosova i Metohija i da se borim protiv onih koji to žele da urade.
Vama, gospođo predsednice, reći ću da su tri rezolucije ušle u ovu skupštinsku proceduru, da nijednu niste stavili na dnevni red, da je Odbor za Kosovo i Metohiju održao samo konstitutivnu sednicu. Zašto? Zato što poslanici vladajuće većine ne dolaze na tu sednicu i kvare kvorum, zato što je i predsednik Odbora za KiM, gospodin Pelević, podneo ostavku pre petnaestak dana, pa nemamo ni predsednika Odbora za KiM.
Razmislite malo, gospođo predsednice, ko urušava ugled ove skupštine i nemojte ovde pozivati na jedinstvo, jer smo mi dok smo bili na vlasti, a spremni smo i sad kada smo u opoziciji sve svoje resurse da uložimo upravo u nacionalno i državno jedinstvo kada je u pitanju Kosovo i Metohija, ali neko pokušava na perfidan, rekao bih, na vrlo podao način da proda kukavičje jaje ovom narodu. To radi DS i to ovde čiste savesti kažem, jer i dan-danas i Vojislav Koštunica i poslanici DSS i svi članovi DSS svoje građane mogu da pogledaju u oči, a vi to ''na dobrom ste putu'' da više nikada nećete moći da učinite.
Poštovani narodni poslanici, zahvaljujem se predsedavajućoj, saznali smo da postoje dva kalendara: kalendar po kome radi Vlada Republike Srbije i drugi kalendar, po kome radi ova skupština.
U Evropsku uniju se ne ide sa gregorijanskim kalendarom, nego sa julijanskim. Danas je 3. novembar, a po Zakonu o budžetu Vlada je bila u obavezi da zaključno sa 1. novembrom podnese Predlog budžeta za 2009. godinu. Naravno da je to nemoguće, jer mi još uvek raspravljamo o rebalansu budžeta. Vlada je, imam utisak, naročito ministarka finansija, u jednoj neprijatnoj poziciji, s obzirom na to da mora da napravi budžet dijametralno suprotan ovom rebalansu o kome danas raspravljamo. Nije njoj tako jednostavno. Imate gospodina Mlađana Dinkića koji najavljuje privredni rast, privredno čudo, mi i Kina rašćemo 10 - 15% godišnje. Imate gospodina Krkobabića koji kaže da drugi moraju da štede, a da penzije moraju biti 70% od zagarantovanog ličnog dohotka.
Mislim da dovodite ministarku finansija u vrlo neprijatnu situaciju, jer ako budete tako dosledno i načelno insistirali na tom principu, s obzirom na to da postoje pritisci da ovaj budžet bude restriktivan i da se smanji javna potrošnja, mislim da jedini način kako možete da se dogovorite sa ministarkom finansija što se tiče penzija i iznosa od 70% jeste da skinete plate za jedno 30%. S obzirom na to šta ste sve obećavali a da nijedno obećanje niste ispunili, možda nam se dogodi, možda se građanima dogodi ta nesreća da se skinu plate, pa da jednostavno onda ispunite jedino i isključivo svoje predizborno obećanje.
Neverovatno je da se ova vlada ponaša kao noj, da drži glavu u pesku kada se, sasvim sigurno, efekti svetske finansijske i ekonomske krize već osećaju u našoj državi.
Vlada po tom pitanju ništa ne preduzima i sada opet to povezujem sa budžetom – nije slučajno što tog budžeta nema, jer je Vlada u proteklih mesec dana pokazala da ne vodi nikakvu konzistentnu politiku.
Poslanička grupa DSS je predložila zakon o osiguranju depozita od 20.000 evra. Bili smo napadnuti od strane državnog sekretara, gospodina Ilića, ako se ne varam, da je to glupost, da je to nepotrebno, da su devizni depoziti apsolutno sigurni u bankama.
Suočavamo se sa situacijom da Vlada sedam ili deset dana kasnije predlaže taj isti zakon gde se radi o osiguranju depozita u iznosu od 50.000 evra, sa najavom da će to biti i 100.000 evra. U samo tih sedam dana oprečna razmišljanja...
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, tri minuta. Na koji se član pozivate da je povređen?)
Dobro, dakle još jednom insistiram, apelujem na poslaničku većinu...
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, isteklo je vreme predviđeno Poslovnikom za isticanje člana koji je povređen.)
Dakle, završiću, ali vam još jednom skrećem pažnju...
(Predsedavajuća: Zahvaljujem, narodni poslaniče.)
Čuju me poslanici. Bez ikakve dileme, prekršili ste Poslovnik u petak; da imate iole ličnog dostojanstva, podneli biste ostavku.