Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Branko Ružić

Branko Ružić

Socijalistička partija Srbije

Govori

Zaista, gospodine Jovanoviću, nemam nameru da ulazim u polemiku s vama. Nesporno je vaše htenje i doprinos reformama u Srbiji, to uopšte ne dovodim u pitanje.
Prosto, želim da ukažem na činjenice. Predsednik SPS i prvi potpredsednik Vlade nikada nije rekao da je pobedio nekog svog koalicionog partnera, a ono što je mnogo važnije, to je da morate da znate da pokrajinski odbori ne glasaju u Skupštini, bilo AP, ili Narodnoj skupštini Republike Srbije, kao i što znate da je pokrajinska Skupština samo tada glasala.
Ono što je finalna i konačna instanca jeste ovaj dom ovde i ovde ćemo glasati i o ovom zakonu i o statutu.
Što se tiče ove vladajuće koalicije, možda vama prosto nije prihvatljivo i verovatno zato niste u njoj, ali ona jeste i odiše jednim jedinstvom različitosti, ali smo se okupili oko onih tema koje jesu važne za Srbiju i mislim da u tih pet tačaka imamo u velikom delu i vašu podršku. Mislim da je ta vaša podrška izuzetno dragocena, ali da se ne bismo sada bavili politikantstvom, neću više vama odgovarati.
Zaista se izvinjavam koleginicama i kolegama, s obzirom da sam oduzeo vreme koje inače ne oduzimam. Gospodine Martinoviću, moram da vam kažem da ste se pogrešno prepoznali. Ako ste se prepoznali da plašite građane Srbije, onda je to vaše pravo. Nisam svoju diskusiju uopšte usmeravao ka SRS. Takođe, znate da postoji samo jedna SPS i samo jedna DS. Važno je da ovakva SRS, verovatno je vama važno, ostane jedna, a da vam se ne desi ono što vam se dešavalo prethodnih meseci.
Što se tiče ovog pitanja koje ste postavili, ovde je pitanje tako postavljeno da ste vi jednom manipulacijom hteli da kažete da sam pričao da je prethodni tekst statuta, praktično, bio uvod u neku nezavisnu državu.
Mi nikada nezavisnu državu nismo pominjali, pominjali smo princip države u državi, ali kada bismo to sada razložili do detalja na ono što se i dešavalo, moram da kažem da su naši amandmani upravo išli u prilog da se do perfekcije dovede upodobljenost sa Ustavom Republike Srbije. Ako je to nešto što je loše, ako je to nešto što ne valja, ne znam zašto bi to bio problem.
Dakle, postoji jedna SPS, naši pokrajinski poslanici tada jesu glasali za taj statut i to nije sporno. Takođe, nije sporno da jednim procesom evolucije, za koju vi verovatno ne znate, s obzirom da ste se ušančili u svoje političke šančeve, vremenom utvrdite da nekim nijansama treba, praktično, doprineti da taj zakon i sam statut bude upodobljen sa Ustavom. U tome ne vidim ništa sporno.
Taj statut nije došao do ovog doma, a i vi i ja se slažemo da, shodno Ustavu Republike Srbije, ovaj dom donosi zakone, a onaj tamo dom donosi skupštinske odluke, ovaj dom potvrđuje ili ne potvrđuje taj statut i donosi zakon o utvrđivanju nadležnosti, kao što je ovaj dom doneo i tzv. omnibus zakon, kada smo preneli veliki broj nadležnosti u ono vreme, kada ni vi ni mi nismo bili na vlasti, a bili su neki koji sada kritikuju ovaj zakon o utvrđivanju nadležnosti.
Takođe, ni vama neću više odgovarati, jer ne želim da oduzimam vreme.
Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, danas imamo na dnevnom redu Predlog izmena i dopuna Zakona o putnim ispravama, jedno pitanje koje je, pre svega, tehničkog karaktera, koje treba da pomognem građanima naše države koji su podneli zahtev za izdavanje biometrijskog pasoša.
Kao što smo čuli i od ministra unutrašnjih poslova, ovo se odnosi, pre svega, na one naše državljane i građane koji borave u inostranstvu i čiji zahtevi ne mogu biti procesuirani u onom roku koji je bio definisan prethodnim zakonskim predlogom. Radi se o više od 45 hiljada takvih zahteva.
Ono što imamo u ovom predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o putnim ispravama jeste i jedna vrsta racionalizacije, s obzirom na to da se omogućava da lica do 3 godine starosti dobiju pasoš na vremenski period od tri godine, da lica od tri do 14 godina starosti dobiju pasoš u vremenskom trajanju od 5 godina, a da oni od 14 godina pa nadalje imaju pasoš na deset godina, što jeste izuzetna racionalizacija i smanjenje troškova, kako za same građane Srbije, tako i za državu Srbiju.
Ono što je impozantan pokazatelj, to je da je u ovih godinu dana, praktično, više od milion i dvesta hiljada pasoša izdato, da su svi biometrijski uslovi bili ispoštovani i da to jeste jedan od razloga koji nas dovodi u predvorje te vizne liberalizacije. To je jedan od benefita koji građani Srbije očekuju od ovog puta evropskih integracija, a, pre svega, potvrda rada resornog ministarstva, odnosno Ministarstva unutrašnjih poslova i svih onih ljudi i službenika u nadležnoj službi koji su čitavo vreme, od osam ujutru do 20 časova, čak i subotom, primali te zahteve za izdavanje novih pasoša.
Paralelno s tim, izdato je više od milion i sto hiljada ličnih karata i, u tom smislu, zaokružuje se jedan proces koji predstavlja tehnički preduslov koji je stavljen pred nas kada je ova vlada počela da funkcioniše, koji je zadovoljen i dovodi nas u poziciju da već sada, 12. ovog meseca, poslanici Evropskog parlamenta razmatraju temu vizne liberalizacije za zemlje zapadnog Balkana.
Nakon toga, 30. novembra, ako se ne varam, Savet ministara pravde i unutrašnjih poslova zemalja članica EU treba da donese konačnu odluku o viznoj liberalizaciji i tzv. belom šengenu za zemlje zapadnog Balkana, što se odnosi i na naše državljane.
Neko će reći da je to, možda, psihološka satisfakcija. Smatram da je ovo samo prvi korak ka daljem procesu evropskih integracija.
Naravno, pokazali smo da ispunjenjem zahteva i preduslova koji su našoj državi postavljeni kako bismo taj proces evropskih integracija zaokružili, ona dobija i određenu korist, ne kao država, već, pre svega, u vidu činjenice da će građanima biti olakšan odlazak u sve zemlje EU.
Ono što je predmet Predloga izmene i dopune Zakona jeste činjenica da postoji određeni broj naših državljana kojima bi ovaj biometrijski pasoš trebalo da posluži kao identifikacioni dokument u zemljama gde borave, van naše zemlje.
Zato je sasvim racionalno da se ovaj rok produži još godinu dana, kako bi svi oni koji su zainteresovani da ostvare pravo na izdavanje lične putne isprave, to pravo i ostvarili, punim kapacitetom. Takođe je važno da je Ministarstvo spoljnih poslova, koje je resorno zaduženo za ovu problematiku, uspelo da u 17 zemalja u diplomatsko-konzularnim predstavništvima omogući prikupljanje tih biometrijskih podataka.
Mislim da građani i mi ovde, svi zajedno dugujemo zahvalnost MUP-u, jer je zakonski rok koji su definisan u zemlji za izradu putne isprave 30 dana, a u praksi se pokazalo da se to rešava, u proseku, za 15 dana. Što se tiče zahteva koji dolaze iz inostranstva, od strane naših građana, očekivani broj dana je 60 i u retkom broju slučajeva se taj rok probija, tako da smo u ovom segmentu našeg puta ka EU pokazali, pre svega, visok stepen odgovornosti, visok stepen adaptibilnosti, visok stepen moći da se ono što se stavi pred nas kao zahtev učini na najbolji mogući način. Govorim o Vladi Republike Srbije, o resornom ministarstvu i ministarstvima koji su zaslužni za ovaj put.
Zato sam siguran da će i Evropski parlament i Savet ministara pravde i unutrašnjih poslova zemalja članica EU doneti adekvatne odluke, koje će omogućiti taj prvi, da kažem, manifestacioni korak, koji je veoma važan i za naše građane i za našu državu, kako bismo taj put ka EU i dalje nastavili. Zato vas pozivam, naravno, govorim u ime Poslaničke grupe SPS-JS, i želim da istaknem da ćemo glasati za Predlog izmena i dopuna Zakona o putnim ispravama. Zahvaljujem.
Poštovana predsedavajuća, poštovano predsedništvo, poštovani ministri, dame i gospodo narodni poslanici, danas je pred nama Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetu za 2009. godinu, sa setom pratećih poreskih i drugih zakona, kojima se zaokružuje politika i mere Vlade u oblasti javnog bilansa Republike.
Ovaj predlog je praktično refleksija trenutne ekonomske situacije u kojoj se nalazi država, ali i objektivnijih negativnih okolnosti prouzrokovanih svetskom ekonomskom krizom.
Rebalans i mere koje Vlada predlaže pokazuju mobilnost i htenje Vlade Republike Srbije da na velike izazove odgovara na adekvatan način, kako bi se upravljalo krizom koja je evidentno prisutna.
Dakle, suočeni sa realnim problemima u funkcionisanju naše privrede, koji se direktno odražavaju pre svega na punjenje budžeta Republike, pokrajine, opštine i gradova, logično je da se najpre rebalansom budžeta mora reagovati u cilju prilagođavanja obima javne potrošnje novonastaloj situaciji, koju naravno još više usložnjava i prisutna svetska ekonomska kriza.
Kao i kod svakog rebalansa kojim se menja raspored utvrđenih sredstava, naročito ukoliko su smanjena prethodno bilansirana sredstva, i ovom rebalansu se može iz mnogo razloga prigovarati. Ali, ukoliko smo politički odgovorni ljudi moramo biti svesni situacije u kojoj je zbog izuzetne recesije u privredi, pre svega, ostvarivanje prihoda budžeta znatno ispod planiranih iznosa za ovu godinu.
Vlada je u okviru svojih nadležnosti predložila ukupno smanjenje javne potrošnje u okviru rashoda budžeta Republike i budžeta lokalnih samouprava. Imajući ovo u vidu važno je istaći nekoliko bitnih činjenica koje utiču na ovakve mere u Vladi.
Pogoršanje stanja u privredi, prevashodno u prvom kvartalu ove godine, posebno zbog pada tražnje odnosno potrošnje i smanjenja priliva stranog kapitala nužno uslovljava da Vlada hitno reaguje i smanji javnu potrošnju, kako bi upravljanje javnim finansijama Republike obezbedilo osnovne uslove za funkcionisanje državnih i drugih organa koji su budžetski korisnici.
Rebalans budžeta je polazište Vlade za prilagođavanje ukupnog obima javne potrošnje aktuelnoj situaciji u privredi Republike i ekonomskom stanju stanovništva, koji su takođe poreski obveznici ove zemlje.
Pitanje uštede u budžetu odnosno umanjenje rashoda budžeta nije nimalo jednostavno, imajući u vidu da neminovno uzrokuje određene posledice, bilo po budžetske korisnike ili indirektno po privredu, koja očekuje određene poslove vezano za usluge koje pruža državi i na taj način ostvaruje dohodak iz koga plaća troškove i poreze državi.
U tom smislu uveren sam da je Vlada dobro procenila sve aspekte smanjenja planiranih sredstava, kako ne bi došlo do kontraefekata ovih mera. Nakon Vladinog programa mera za ublažavanje negativnih efekata svetske ekonomske krize u Srbiji, rebalans budžeta je samo očekivani potez u ekonomskoj politici Vlade u segmentu koji se tiče javnih finansija.
Evidentna je namera Vlade da ovaj rebalans bude od ključnih elemenata sprovođenja mera borbe protiv recesije, a pre svega kroz smanjenje troškova državne administracije, a na drugoj strani, podsticanje privredne aktivnosti kako bi se obezbedili uslovi za očuvanje makroekonomske stabilnosti u Srbiji.
Imajući u vidu trenutne potrebe u ovoj situaciji treba prepoznati šansu da Vlada u okviru svojih ovlašćenja nastavi i intenzivira aktivnosti u pogledu daljeg smanjenja i racionalizacije ukupne potrošnje, kako bi se nakon donošenja ovog rebalansa u upravljanju javnim finansijama u sistemu državne uprave maksimalno obezbedio princip efikasnosti i ekonomičnosti u trošenju javnih sredstava.
Sledstveno tome potrebno je da se u pogledu kontrolnih funkcija državnog aparata posebno u naplati javnih prihoda, povećanim i efikasnijim nadzorom nad poreskim obveznicima poboljša finansijska disciplina i smanji obim sive ekonomije i izbegavanja plaćanja poreza, što kao rezultat takođe može da ima značajno povećanje prihoda budžeta.
Naravno, da bi ovo bilo realno Vlada mora preduzeti u ovoj oblasti one mere koje će biti u funkciji oživljavanja i održavanja kontinuiteta privredne aktivnosti, jer je to isključivi način kojim se obezbeđuje i kontinuitet u prilivima prihoda budžeta i postepenom prevazilaženju krize.
Izuzetno važna tema za državu i za naše građane jeste funkcionisanje javnih finansija u izmenjenim uslovima, na lokalnom nivou, gde su sredstva sada raspoloživa u mnogo manjem obimu i gde smanjenje plana je mnogo izraženije u pogledu posledica po ostvarivanje ustavnih i zakonskih funkcija lokalnih organa.
Iz tog razloga je obaveza Vlade da konstantno prati funkcionisanje javnih finansija na lokalu i da interveniše u skladu sa postojećim kriterijumima za dodatna sredstva, odnosno transfer iz budžeta Republike. Vlada u ovom segmentu ne sme imati selektivni pristup. Mora imati u vidu diskrepancu razvijenosti određenih regiona. U Srbiji ne sme biti nekima majka, a nekima maćeha.
Postoji jedna mera i mogućnost koju Vlada u ovakvoj situaciji treba da pospešuje i podrži u stručnom i normativnom smislu, a to je izdavanje opštinskih, odnosno tzv. municipalnih obveznica. To je način da se aktiviraju raspoloživa sredstva zainteresovanih domaćih i stranih investitora i da su u direktnoj komunikaciji, bez posrednika, znači banaka, tj. da se finansiraju određeni projekti na opštinskom nivou, na primer – izgradnja vodovoda, toplovoda, obdaništa i druge infrastrukture.
Na ovaj način bi se pod povoljnijim uslovima obezbeđivala inicijalna sredstva za pokretanje važnih projekata u opštinama koje sada imaju još manje mogućnosti da ih finansiraju iz sopstvenih sredstava. Garant za ovakvu meru, prema potencijalnim investitorima, bi morala da bude Republika Srbija po postojećoj zakonskoj regulativi.
Vladin program mera za ublažavanje negativnih efekata svetske ekonomske krize, ovaj predlog rebalansa i set pratećih zakona, govori o tome, na primer, da Vlada nije posegnula za privatizacijom nekih javnih preduzeća, u trenutku kada cena tih javnih preduzeća ne bi bila ni blizu na tržištu njihove realne vrednosti, a i popunjavanje budžeta nerezonskim privatizacijama bi praktično značilo samo trošenje supstance naše države. U tom pogledu SPS i Jedinstvena Srbija smatraju da je ovaj izbor politički i ekonomski odgovoran.
Takođe, jedan od načina da se borimo protiv recesije u privredi i protiv nezaposlenosti jeste i realizacija strateškog projekta, kome se nažalost od 2000. do prošle godine u Srbiji ćutalo, jer je tom projektu davana ideološka konotacija. Radi se naravno o Koridoru 10 iza koga je stala Vlada Republike Srbije, predsednik Republike, a nosilac projekta je Ministarstvo za infrastrukturu, na čijem čelu je inženjer Milutin Mrkonjić. Obaveza je Vlade da stepen i mogućnosti finansiranja ovog projekta usklađuje sa potrebama države i njenih građana, bez obzira na limitirana finansijska sredstva. U Srbiji se radilo i gradilo i u mnogo težim okolnostima i u tome se uspevalo kada postoji sistematičan pristup, dobra kadrovska baza i kvalitetna operativa.
To Srbija ima i danas. Važno je da svi učinimo napor, bez obzira na limitirana sredstva, stepen realizacije ovog projekta u ovoj i idućoj godini dovedemo do maksimuma.
Bez obzira što će neki pokušati da ovu temu, rebalans i prateći set zakona, politizuju, Vlada je prepoznatljivo u okviru raspoloživih mogućnosti, ovim predlogom rebalansa i ranijim predlogom mera iskazala nameru da smanjenjem javnih rashoda i upravljanjem javnim finansijama očuva makroekonomsku stabilnost i stvori uslove za približavanje javne potrošnje javnim mogućnostima privrede i stanovništva.
Poslanička grupa SPS-JS će glasati za predlog rebalansa budžeta i set pratećih zakona. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministri, trajanje važećeg Zakona o političkim strankama dokazuje da se pre dve decenije, kada je donet, našla prava mera za obnavljanje višestranačkog sistema i političkog pluralizma, gde je dragocen doprinos upravo dala SPS. On je konstituisan na veoma liberalnim kriterijumima koji su omogućili jednostavno korišćenje prava na političko organizovanje, a  još je važnije da on nijednim rešenjem nije bio prepreka za formiranje ili formatizovanje stranačkog sistema i funkcionisanja stranaka.
Današnje prilike su bitno drugačije od onih od pre dve decenije. U Srbiji je u registru političkih stranaka bilo upisano više od 650 stranaka, 440 u registru Srbije i 150 iz preuzetih registara bivše federalne države. Za mnoge od tih stranaka građani nikada nisu čuli, a ni njihovi osnivači više im se ne sećaju imena.
Proizvodnja novih stranaka je svake godine donosila po tridesetak novih, a sve ovo vreme iz registra je izbrisano jedva manje od 60 i to: 38 iz Republičkog registra i 21 iz Saveznog. Pored toga stranački sistem se konsolidovao. Stranke su prošle niz izbornih testova, a stranačka scena se u suštini polarizovala.
Na jednoj strani su stranke koje su učestvovale na izborima i prošle status stranaka na vlasti ili stranaka u opoziciji, a na drugoj strani je veliki korpus stanaka koji je u suštini postojao samo na papiru, odnosno u registru.
Njihov učinak u političkom životu nije se osećao, nisu predstavljale građane, nisu promovisale svoje programe. One su više smetale i zbunjivale biračke nego što su doprinosile kvalitetu stranačke scene.
Stranke su u protekle dve decenije postale nezaobilazni činilac u stabilizaciji demokratije, bez obzira da li se o njima misli pozitivno ili ne. Njihovo pozicioniranje u normativnom smislu treba dograditi tako da se naglasi odgovornost i važnost stranaka za funkcionisanje političkih institucija.
Smatramo da je Predlog zakona dobar i da sadrži niz poboljšanja i preciziranja koja će uneti više ozbiljnosti na partijskoj sceni, omogućiti veći uvid javnosti u rad stranaka.
Intencija zakona je da se ne zadire u autonomiju stranaka ali da se čvršće formira okvir za osnivanje, registraciju, organizovanje i funkcionisanje stranaka na način koji će podići kvalitet političkog organizovanja na jedan viši nivo i same stranke obavezati na minimum organizacionog i programskog uređivanja, što po pretpostavci onima koje tako nisu urađene može pomoći da unaprede svoju unutrašnju organizaciju i rad.
Upravo je to kvalitet ovog zakona, kompleksnije uređena pitanja stranačkog organizovanja i primerena potrebama institucionalnih reformi našeg sistema. To bi trebalo da bude bar normativna garancija za veću odgovornost stranaka pred građanima, za ulogu koju imaju u sistemu. Pored ove opšte karakteristike nekoliko novina zaslužuju posebnu pažnju. Prva je broj osnivača. Predlog zakona je 50 puta podigao važeći limit sa 100 na pet hiljada potpisnika i to je veliko povećanje.
Međutim, taj broj predstavlja manje od jednog promila biračkog tela u Srbiji. Ima li ozbiljne političke ideje u Srbiji koja ne može okupiti promil građana u stranku i kakav je to ekskluzivni program koji ne može da prikupi potpise manje od promila birača. Kakva je svrha takve stranke ako se ne radi o nekoj vrsti političkog egzibicionizma i nekoj vrsti privredne delatnosti da se približi budžetskim fondovima za finansiranje izbora, jer izvesno, oni koji se koriste na osnovu parlamentarnog statusa, za takve stranke je neostvariv. Ovaj broj nije prepreka za relevantne stranke, ni za stranke manjina. On može biti isključivo problem samo za regionalno orijentisane stranke i to sam one koje su okrenuti biračima u području na primer jedne opštine.
Treba razmotriti mogućnost podizanja tog broja na 10 hiljada potpisa, jer je taj broj potreban na primer za predaju izborne liste na republičkim izborima. Bilo bi dobro, takođe, da se precizira zakonom da li su pet hiljada potpisnika ujedno i članovi stranke. Mislim da to nije potrebno. Zakon u članovima na početku i to 8, 9. i 12. govori o osnivačima i utvrđuje taj broj na pet hiljada, a kasnije u članu 30, koji reguliše ponovnu registraciju, traži se pet hiljada članova. Ovu nedoumicu treba otkloniti iz dva razloga. Prvo, teško je da neko za kratko vreme učlani nekoliko hiljada građana. Drugo, tendencija u razvijenim demokratijama pokazuje da se broj članova stranke smanjuje i sve manje je relevantan za poziciju stanke na izborima. Ovo preciziranje je nužno, ne samo zbog stranaka, nego da bi se izbegle nedoumice kod registracije, odnosno kod naknadne registracije.
Druga stvar koja proizilazi iz ovako strožije određenog kriterijuma, koga u zakonu nema, jeste da li će dostizanje tog limita važiti za druge postupke i legitimisanje stranaka u političkom životu.
Mislim da bi bilo potpuno primereno u logici ovog rešenja da se stranke registrovane po novim pravilima oslobode prikupljanja potpisa za izbore poslanika i odbornika, ili da imaju manje limite od onih koji na izborima učestvuju, a nisu registrovane kao stranka. Ako to ne može biti materija ovog zakona onda je to ideja koju svakako treba imati u vidu u reformama izbornih zakona.
Drugi aspekt na koji skrećem pažnju je propisivanje obaveze stranke da njen rad bude javan. To nije sporno, jer stranke i žele što više da budu u javnosti. Međutim, član 16. nije dovoljno precizan. Traži se da se objave podaci o osnivačima, konkretno imena. Ovde možda treba precizirati da se ne mogu objavljivati drugi podaci kao jedinstveni matični broj građana i adresa stanovanja, jer se zadire u lične podatke i ti se ljudi mogu dovesti pod udar raznih neprijatnosti. Opet, ako objavite samo ime, sam taj spisak, neće govoriti mnogo.
Ove odredbe treba precizirati, ili navođenjem saglasnosti članova da se to uradi ili eventualno izostavljanjem te obaveze. Isto važi i za objavljivanje drugih opštih akata ako ih stranka donese. To je širok pojam kojim se može lako zaobići namera zakonodavca da rad stranaka učini transparentnijim. Bolje je na primer pobrojati program, statut, pravilnik, uputstva ili se samo ograničiti na program i statut.
Ovakav predlog zakona o političkim strankama je vidan pomak u normativnom regulisanju ove problematike i Poslanička grupa SPS - JS će podržati ovaj zakon, kao i konstruktivne amandmane koji bi usavršili ovaj zakon. Zahvaljujem. (Aplauz.)
Poštovana predsednice, poštovano predsedništvo, poštovani ministre, dame i gospodo narodni poslanici, Poslanička grupa SPS-JS će glasati za ovaj zakon o izgledu i upotrebi grba, zastave i himne Republike Srbije. Mi izražavamo zadovoljstvo da nakon praktično 18 godina, sada već 19, Srbija ovim činom dobija zakon o upotrebi državnih znamenja, a državno znamenje mora i treba, bez obzira na atmosferu u kojoj smo počelu ovu sednicu u prethodna tri dana, da bude faktor jedinstva, dakle, državno znamenje i državni simboli treba da budu ono oko čega ćemo se okupiti, bez obzira na političku pripadnost bilo kojoj partiji.
Dakle, kada imate situaciju da se intonira vaša himna, da nastupate sa određenim državnim znamenjem, da gledate u grb svoje države ili u zastavu, to naravno kod svih nas izaziva najviša osećanja i zato je važno da se barem oko ovog pitanja ujedinimo, objedinimo i da, nadam se, svi u danu za glasanje glasamo za Predlog ovog zakona.
Donošenjem ovog zakona praktično će biti ispoštovan i član 7. Ustava Republike Srbije, stav 5. Dakle, zaokružićemo i formalno regulisanje upotrebe držanih simbola države Republike Srbije. Ovo pitanje ne treba da izaziva nikakve kontraverze, ono prosto treba da bude formalizacija trenutnog stanja. Nije bilo primereno da preporukom uređujemo upotrebu državnih simbola, ali je i to bilo bolje nego da uopšte nemamo neki akt koji bi to regulisao. Ovim činom postajemo, hvala Bogu, ozbiljna država i nadam se da će upravo ta najviša osećanja biti prisutna kod svih građana države Srbije kada budu videli svoju zastavu, slušali svoju himnu i budu videli svoj grb.
Zahvaljujem. (Aplauz.)
Poštovana predsedavajuća, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, poštovana ministarka, zaista želim da iskoristim član 101. stav 2. da repliciram, u ime Poslaničke grupe i u ime SPS-a, i da s indignacijom odbijem i demantujem ovo što je ovde izrečeno o pitanju koalicija, pre svega, na KiM-u.
Nikakav nalog SPS nije dao da se bilo koja koalicija rastura u lokalnim samoupravama na Kosovu i Metohiji. Neki mediji su to objavili i zloupotrebili nešto što nije činjenica. U tom smislu, želim da primirim i one građane koji iskreno veruju u SPS, ali i u koalicije koje je ova partija napravila na lokalu i sa SRS-om i sa DSS-om. Mislim da nije korektno da se to iznosi za ovom govornicom.
Što se tiče vaših vapaja da neko brani SRS, da govori za ovom govornicom, pa, ja nisam primetio da bilo ko ovde govori u toku današnjeg dana sem vas. Prema tome, koristite vrlo dobro izmene i dopune Poslovnika koje smo usvojili. Vidim da vas je to dovelo u red i da pričate o temi. Mislim da ćete, zaista, time izaći u susret biračima koji su glasali za vas, da biste ovde branili argumentovano vašu politiku i iznosili argumentovane kritike na svaki zakonski predlog. Zato smo i usvojili ove izmene i dopune Poslovnika o radu Narodne skupštine. Mislim da ste sada i vi shvatili da je to bilo dobro i za vas i za građane Srbije. Hvala.
 Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, zaista ne želim da polemišem s uvaženom gospođom Pop-Lazić.
Hvala predsedavajućoj što je iskoristila diskreciono pravo da i meni da pravo na repliku, s obzirom na to da sam pomenut u prethodnom izlaganju.
Zahvaljujem se Gordani Pop-Lazić na dociranju i mislim da nema više mesta za bilo kakve polemike ovim povodom. Samo sam izneo činjenično stanje.
Molim vas da ne trošimo vreme na polemike, da razgovaramo o onom što jeste tema dnevnog reda, jer ako se vraćamo na to, na prethodnog govornika, koji je govorio o nekim opštinama gde se koalicije ruše, pa je pomenut Zemun, reći ću da imate selektivan pristup, pa ne pominjete Voždovac. Dakle, nemojte da sami upadate sebi u reči.
Mislim da je nepotrebno da više, gospođo Pop-Lazić, ovde polemišemo, barem ja vama više neću odgovarati na bilo šta što budete rekli. Vi slobodno recite, čak vas molim za jedan aplauz iz protesta, ako nije na odmet. Nisam zaslužio? Hvala.
Ovde ću stati i zahvaljujem. Meni je bilo najvažnije da javnost Srbije sazna da SPS nigde ne inicira rušenje koalicija, a naročito ne na KiM-u. To, molim vas, da uzmete za ozbiljno. Hvala.
Pozivam se na član 100. i član 101.
Poštovana predsednice, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, zaista ne razumem šta je gospodin Todorović hteo da kaže kada je pomislio da predsednik Parlamenta, kao prvi među jednakima, treba da svoje članove partije poziva da prisustvuju nekim sednicama odbora. Dakle, obaveza gospođe Đukić-Dejanović je da obezbedi rad svih radnih tela, rad u plenumu, i to je ono što ona čini kao predsednik Parlamenta, a ne kao pripadnik SPS-a.
S obzirom na to da sam ja taj koji je član Administrativnog odbora ispred Poslaničke grupe SPS-JS, tog dana sam već imao ranije dogovoren put i objektivno bio odsutan, dakle, bio sam u Jagodini.
Što se tiče same sednice Administrativnog odbora, ona je pre 15 minuta završena. Epilog je takav kakav je. Što se tiče SPS-JS, mi smo principijelno glasali na način kako smo i najavili i uvek smo se držali tog principa.
Gospodine Todoroviću, zaista nemate moralno pravo da to pominjete, a molim i vas i sve ostale da, kada je ta famozna sednica Administrativnog odbora završena, omogućite svima nama da pređemo na dnevni red i da razmatramo izmene i dopune Poslovnika o radu Narodne skupštine Republike Srbije, kako ne bismo dalje blokirali rad Parlamenta, trošili novac poreskih obveznika, odnosno građana Srbije, i usporavali sve naše dalje integracije, bile one evropske, ili neke druge, i omogućili građanima Srbije da dobiju ona zakonska rešenja koja će doprineti njihovim životima, i životima onih građana koji su glasali za SRS i za opozicione partije, i onih koji su glasali za vladajuće partije.
Dakle, molim vas još jednom da pređemo na raspravu o onom što jeste dnevni red, da one nemile scene koje su se juče desile u ovom domu, prosto, zaboravimo, da oni koji su zaslužili sankciju, tu sankciju i dobiju, i da to bude nauk za ubuduće da ne obesmišljavamo rad Parlamenta. Jer, ovo je ipak najviši predstavnički dom naše države i to će umeti građani da cene na nekim sledećim izborima, ali, do tada, pokušajmo da na civilizovan način međusobno sučelimo argumente i razgovaramo o svim onim temama koje su od životnog interesa, pre svega, za građane Srbije, jer su oni nosioci suvereniteta ove zemlje. Zahvaljujem.
Poštovana predsednice, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram povredu člana 100. i člana 101. Poslovnika. Koristim pravo na repliku nakon izlaganja kolege Maraša.
Dakle, proces obesmišljavanja rada Parlamenta, koji traje već duži niz, može se reći, meseci, jeste proizvod jedne podele koja je nastala u SRS-u i to niko ne može da pobije. Kompromitacija predstavničke funkcije, koja jeste jedna od vitalnih funkcija ovog doma, u međunarodnim
organizacijama, odnosno parlamentarnim skupštinama, bilo Saveta Evrope, NATO-a, OEBS-a, Zapadnoevropske unije, takođe je nešto što nije potrebno ni ovom domu, ni državi Srbiji, ni građanima Srbije, bez obzira na to za koga su oni glasali, da li za DS, SPS, SRS, jer oni nisu glasali za to da se ovde raspravlja o nekim tehničkim pitanjima, trivijalnim pitanjima, o kojima se u parlamentarnoj praksi nikada nije raspravljalo u Srbiji, nego su sve odluke bile donošene konsenzusom.
I opozicione i pozicione stranke su, na osnovu predloga, parametara i kvota koje su prethodno utvrđene, davale svoje predstavnike i u RIK i u parlamentarne delegacije i nakon toga smo samo imali, praktično, 15 minuta da tehnički sprovedemo glasanje.
Sada smo došli u situaciju da, zbog poznatih nesporazuma unutar SRS-a, dođemo do toga da, čak, imamo jedan vokabular između predstavnika te dve opcije koji ne priliči ovom domu, a mislim da ne priliči ni onima koji su tada, inicijalno, za tu političku odluku glasali. Siguran sam da građani ovo umeju da prepoznaju, siguran sam da će to umeti da vrednuju i kada uslede neki novi izbora, ali, takođe, i vi iz SRS-a i SNS-a, budite sigurni da izbori neće biti raspisivani da bismo sada utvrdili ko je od vas u pravu.
Što se tiče Zakona o izboru narodnih poslanika, jasno se navodi kada nastupa mogućnost da nekome prestane mandat. Što se toga tiče, jasno je i gospođa Nada Kolundžija rekla da će, nadam se, gospodin Konstantinović zakazati sednicu Administrativnog odbora o tom pitanju, jer je SRS predala određene ostavke, i da će se doneti adekvatna odluka na toj sednici Administrativnog odbora.
Mislim da je to sasvim dovoljno, ukoliko svi budemo poštovali Poslovnik o radu Narodne skupštine, i mislim da nema razloga da dalje zloupotrebljavate i vreme građana i novac poreskih obveznika, jer svaki radni dan ovog doma košta poreske obveznike u Srbiji pet miliona dinara. Ako želite da se borite protiv finansijske krize, a puna su vam usta toga, ukoliko želite da ukažete na sve probleme koji nas očekuju, onda barem pokušajte da štedite novac građana Srbije na način koji bi bio normalan i moralan.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram član 104. Poslovnika.
Ovde je zaista nejasno kako to Vlada Republike Srbije, po percepciji gospodina Halimija, nema pravo da se bavi onim što joj je i posao, a to je da se bori protiv zločina i kriminala. Ne postoji druga Vlada u Srbiji, gospodine Halimi, nego jedna jedina Vlada Republike Srbije.
Takođe, nejasno koji to psihološki i fizički bol su pretrpeli oni koji jesu, baš iz tog razloga koji vi ovde implicirate, snimljeni u toku jučerašnje akcije, a da ne pomenete, s druge strane, psihološki i fizički bol onih koji su pobijeni od strane tih koji su juče ujutru pohapšeni.
Kada govorite o tome da su sedam ili osam godina ti isti zločinci bili na slobodi, naravno da Vlada Srbije, kao ozbiljna Vlada, i njeni organi neće hapsiti nekoga bez dovoljno dokaza. Sada je nastupio momenat kada se to desilo i zato su oni pohapšeni. Snimljeni su upravo, da ne bi neke organizacije, poput juče Nataše Kandić na jednoj televiziji u dnevniku, govorili o tome kako su prekršena ljudska prava ili prekoračena ovlašćenja.
Ono što je dobro, što smo čuli od vas ovde, to je da valjda svi delimo istu politiku, a to je da se borimo protiv zločina. Zločinac ne može imati etički okvir, ne može imati to ograničenje. Bilo da se radi o Albancu, Srbinu, o bilo kome drugom, Rusinu, Mađaru, mora da odgovara. Mislim da ovu diskusiju i polemiku treba prekinuti, uz razumevanje vaše lične pozicije zbog mesta odakle dolazite, zbog vaših komšija i sunarodnika s kojima živite.
Ipak, siguran sam da podržavate borbu protiv zločina i kriminala i siguran sam da će nadležni organi na pravi način procesuirati ove zločince i nemate pravo, jer time kršite Ustav, da govorite o tome da su neki pripadnici državnih organa počinili zločine, a da to ne javite tužilaštvu. Učinite to i onda će Vlada i njih procesuirati.
Zahvaljujem.
Poštovana predsednice, poštovano predsedništvo, poštovana gospođo ministar, dame i gospodo narodni poslanici, danas je pred nama Predlog zakona o budžetu za 2009. godinu, koji u skladu sa čl. 92. i 97. Ustava Republike Srbije definiše prihode i rashode kojima se finansiraju nadležnosti naše države.
Ovaj predlog je izazvao dosta kontroverzi u javnosti i pre samog ulaska u skupštinsku proceduru. Činjenica je da se iz objektivnih razloga kasnilo sa predlogom budžeta, ali je za građane Srbije mnogo važnije da u ovom domu usvojimo zakon o budžetu za iduću godinu i na taj način redovnim putem izvršimo svojevrsnu preraspodelu ukupnog dela društvenog proizvoda.
Struktura ovog predloga zakona sadrži opšti deo – ukupna primanja po izvorima prihoda, dakle poreske i neporeske prihode, ukupne rashode, strukturu rashoda i razliku između prihoda i rashoda, odnosno deficit budžeta.
Poreski obveznici, koji u stvari jesu osnovni izvor prihoda kojima se budžet puni, često su u pravu kada su veoma kritični prema budžetu, pre svega u pogledu obima sredstava koja se izdvajaju za funkcije države.
Međutim, ako se u ekonomskoj politici Vlade prepoznaju namere da se sredstva budžeta upotrebe na optimalan način koji omogućava podsticaje privredi, koji ima razvojnu funkciju, onda se može reći da i sam budžet ima razvojnu funkciju, a ovaj budžet tu funkciju ima.
Ovakav pristup odslikava realna očekivanja da budžetska sredstva dovedu do pozitivnih efekata, kao što su povećanje zaposlenosti, povećanje vrednosti stvorenih materijalnih dobara i, sledstveno tome, povećanju sredstava koja se vraćaju budžetu kroz nove poreze i druge javne dažbine.
Struktura rashoda budžeta ima u pogledu subvencija značajan obim, što pokazuje nameru Vlade da se kroz subvencije doprinese održavanju i razvoju privrednih tokova, čime bi se poboljšala stabilnost u uslovima mogućih negativnih uticaja svetske finansijske krize koja, nažalost, jeste realnost, a ne tema kojom se treba manipulisati i kojom mnogi, nažalost, žele da manipulišu.
Činjenica je da je u okviru raspoloživog ukupnog bilansa javnih prihoda na nivou Republike bilo veoma teško udovoljiti svim zahtevima budžetskih korisnika koji su tražili obezbeđenje sredstava za svoje aktivnosti u 2009. godini, upravo zbog ove specifične situacije u kojoj se našla naša ekonomija, ali takođe i svetska.
Međutim, uočava se da je Vlada učinila napor da u procenjenim uslovima krupnih makroekonomskih kategorija, pre svega stope inflacije, privrednog rasta, uticaja svetske ekonomske krize, predloži jedan budžet u kome ima elemenata i podsticaja privredi u vidu subvencija i namere Vlade da se postojeći obim ukupnih sredstava rasporedi na pojedine funkcije države u okviru budžetskih korisnika kojima se u neophodna sredstva za sprovođenje nadležnosti za koje su i osnovani kao budžetski korisnici.
Veoma je značajno da je u okviru raspoloživog obima sredstava budžeta deo rashoda raspoređen za krupne infrastrukturne projekte, a pre svega za projekat Koridor 10, koji je ocenjen kao kapitalni nacionalni poduhvat u sklopu kojeg će se sigurno pokrenuti više grana naše privrede, obezbeđenjem poslova i angažovanjem raspoložive operative i domaćih resursa. To će se zasigurno višestruko odraziti na ukupan razvoj i poboljšanje uslova i za prihodnu stranu budžeta, ne samo u 2009. godini, nego i u narednim godinama. Značajno je da se realizacijom ovog budžeta u 2009. godini očuva socijalno ekonomska stabilnost, što je veoma težak zadatak u uslovima u kojima se trenutno nalazimo, i da se iz tekućih rashoda optimalno pokriju realne potrebe, pre svega u segmentu socijalne zaštite, obrazovanja, zdravstva, zapošljavanja i penzijskog i invalidskog osiguranja.
To je za koaliciju SPS-JS i PUPS jedan od veoma važnih elemenata projekcije ovog budžeta. Smatramo da je to nešto što ovaj predlog budžeta u najvećoj meri i garantuje. Veoma je važno, takođe, da iz ovakve projekcije budžeta u praksi proistekne čvrsta ekonomska i fiskalna politika koju će Vlada voditi i to je ono što očekujemo i nadamo se da će biti u praksi primenjeno.
Naravno da je moguće stavljati razne primedbe i kritički posmatrati ovaj, kao i svaki drugi budžet, ali smatram da je najcelishodnije da se budžet usvoji i da se time pošalje građanima Srbije, srpskoj javnosti, ali i svetskoj javnosti, jasna poruka da smo stvorili osnovni uslov za funkcionisanje države u 2009. godini, čime ćemo na izvestan način poslati poruku investitorima, odnosno potencijalnim investitorima, koji su zainteresovani za ulaganja u projekte u našoj zemlji. Shodno tome, poslanička grupa Socijalistička partija Srbije-Jedinstvena Srbija će u Danu za glasanje podržati u načelu ovaj predlog zakona o budžetu za 2009. godinu i sve prateće zakone koji su inače i predmet ove objedinjene rasprave. Zahvaljujem.
Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, poštovano predsedništvo, reklamiram povredu Poslovnika, član 103. stav 1: "Govornik može da govori samo o pitanju koje je na dnevnom redu". Apelujem da se vratimo na dnevni red i da raspravljamo o setu pravosudnih zakona.
Što se tiče kršenja skupštinskih rezolucija, neke tajne politike koju vodi Vlada Republike Srbije, jasno je da je u Generalnoj skupštini UN doneta rezolucija o potrebi da Međunarodni sud pravde da mišljenje o protivpravnom aktu samoproglašenja nezavisnosti Kosova i Metohije i to se mora oceniti kao diplomatska pobeda ove države.
Predsedničko saopštenje Saveta bezbednosti UN, u kojem među pet stalnih članica sede i Narodna Republika Kina i Ruska Federacija, jednoglasno je prihvaćeno i u njemu takođe stoji šest tačaka na kojima je insistirao zvanični Beograd, Vlada Republike Srbije. To je bio preduslov da se prihvati misija Euleks i isključivo je i jasno definisano šta ta misija znači.
Ali, ono što je mnogo važnije, u međunarodnom pravnom poretku postoji subjekt međunarodnog prava. Subjekt međunarodnog prava je država Srbija. Nisam primetio, a niste ni vi, koji želite da ovim manipulišete, pre svega emocijama ljudi sa Kosova i Metohije, da je Kosovo postalo subjekt međunarodnog prava. Takođe, kao subjekt međunarodnog prava država Srbija crpi iz Rezolucije 1244 jedini međunarodno-pravni okvir koji definiše status Kosova i Metohije, a u njoj jasno piše da je Kosovo i Metohija integralni deo države Srbije.
Tačno je da je 75.000 potpisa prikupljeno na Kosovu i Metohiji, ali vodimo računa u kom periodu je to učinjeno i da li je to učinjeno pre prihvatanja ovih šest tačaka zvaničnog Beograda, ili posle.
Oni koji su vodili računa o Kosovu i Metohiji u prethodnom periodu imali su šansu da ponesu tu odgovornost, bez potrebe da raspisuju izbore, mogli su da formiraju vladu zajedno DSS, Nova Srbija i SRS. Niste to smeli da učinite i nemojte da živite u vremeplovu, jedanaesti maj je završen. Vodite računa o onome što dobija legitimitet i u Ujedinjenim nacijama i o tome da borba ili boj za Kosovo traje, kako je rekao gospodin Ilić, više od šest vekova, trajaće još dugo, ali svi zajedno ste odlučili da put bude diplomatskim sredstvima, a ne nekim drugim. Ako imate alternativu, ponudite je i nemojte da zamajavate građane Srbije. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, poštovano predsedništvo, uvažena gospođo ministar, dame i gospodo narodni poslanici, iskoristiću na najbolji način ovo vreme da se osvrnem na čitav set ovih pravosudnih zakona, ukoliko mi to dozvolite. S obzirom na to da i u stručnoj i uopšte u javnosti Srbije postoji dosta kontraverzi koje treba da dobiju svoje objašnjenje, siguran sam da će u ovoj raspravi, koja će verovatno trajati, ta objašnjenja uslediti, pre svega, od resornog ministra, ali i od svih onih koji žele da se ovi pravosudni zakoni donesu i da se uvrste u tu reformu koju kao država moramo da sprovedemo.
Zakonopisci su imali težak zadatak da izrade zakone kojima se reguliše organizacija pravosuđa i tako osiguraju stvarnu nezavisnost i samostalnost sudova i stvarnu samostalnost javnog tužilaštva, kao i ličnu nezavisnost sudija i ličnu samostalnost javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca. Sam zadatak i težina tog zadatka je proizašla iz sadržine Ustava iz 2006. godine koji je, umesto opštih načela, detaljno normirao unutrašnje i spoljašnje uređenje sudova, javnog tužilaštva, način predlaganja i izbora predsednika sudova i javnih tužilaca, način izbora sudije i zamenika javnih tužilaca, kao i ovlašćenja pojedinih organa u odnosu na javno tužilaštvo i sve to na jedan relativno nesolidan način.
Drugim rečima, Ustav je predvideo nezavisnost sudstva i samostalnost tužilaštva, ali je modelom izbora predsednika sudova, izbora članova Visokog saveta sudstva, kao i modelom predlaganja izbora javnih tužilaca i članova Državnog veća tužilaca, donekle, otežao praktičnu ostvarivost nezavisnosti sudstva i Visokog saveta sudstva i samostalnost javnih tužilaca, zamenika javnih tužilaca i Državnog veća tužilaca.
U vezi sa tim trebalo bi kazati da predloženi zakoni u dobroj meri popravljaju Ustav, što je, pre svega, posledica spremnosti Ministarstva pravde Republike Srbije da prihvati jedan deo sugestija stručne javnosti, a iz čega proističe taj zaključak, da ovi zakoni popravljaju Ustav, iz prostog razloga što se ovim ustavnim dokumentom u ustavni sistem uvode dva nova organa – Visoki savet sudstva i Državno veće tužilaca. To su organi sa širokim ovlašćenjima u odnosu na sudstvo i tužilaštvo.
Visoki savet sudstva bira sudije na stalnu funkciju, utvrđuje razloge za njihovo razrešenje, a Narodnoj skupštini predlaže predsednike sudova i sudije koji se prvi put biraju na funkciju.
Državno veće tužilaca, s druge strane, ima ovlašćenje da bira zamenike tužilaca, koji se biraju na stalnu funkciju, i da predloži zamenike javnih tužilaca, koji se prvi put biraju na funkciju.
Povodom toga, članom 165. Ustava koji govori o položaju Državnog veća tužilaca, istina, na uopšten način, utvrđuje izvesno ovlašćenje Veća u odnosu na javne tužioce, kroz formulaciju da ovaj organ ima zadatak da osigura i obezbedi samostalnost javnih tužilaca.
Ustav, takođe, utvrđuje sastav ovih organa i to tako što većinu članova čine izborni članovi, to su sudije u Visokom sudskom savetu, odnosno javni tužioci i zamenici tužilaca u Državnom veću tužilaca. Problem je u tome što sudije, odnosno tužioce i zamenike koji ulaze u sastav ovog tela, po slovu Ustava, ne biraju same sudije, odnosno tužioci i zamenici, već ovaj dom, odnosno Narodna skupština, po ustavnom predlogu.
Na taj način se izigrava ideja sudskih, odnosno tužilačkih saveta, koja počiva na principu da većinu članova u tim savetima biraju sami predstavnici profesije. Suštinski gledano, Visoki savet sudstva i Državno veće tužilaca su samo po nazivu sudski i tužilački organi, u skladu sa slovom Ustava, jer iako u tim organima u pretežnom broju sede sudije i tužioci, zbog njihovog načina izbora u osnovi se radi, praktično, maltene, o organima Narodne skupštine.
Predloženim zakonima, koliko je to moguće, otklanja se ova ustavna protivurečnost i predlozima zakona o Visokom savetu sudstva i o Državnom veću tužilaca određuje se da se za izborne članove ovih organa Narodnoj skupštini predlažu kandidati iz reda sudija i tužilaca koji su prethodno na izborima unutar sudstva i tužilaštva dobili najviše glasova. Tačnije, Narodna skupština će se izjašnjavati o kandidatima koji su dobili poverenje kolega da u njihovo ime vrše poslove u Visokom savetu sudstva, odnosno Državnom veću tužilaca.
Kao što je rečeno, time se otklanja protivurečnost u karakteru ovih organa i njihova pravna priroda saobražava sa njihovim zadatkom, tj. Visoki sudski savet i Državno veće tužilaca postaju, barem jednim delom, sudski organi, odnosno tužilačke samouprave.
Navešću i neka druga rešenja koja ukazuju na nameru zakonodavca da zakonima popravi Ustav.
Recimo, zakonima se detaljno normiraju disciplinski postupci, utvrđuje sistem disciplinskih kazni i predviđa formiranje posebnih disciplinskih organa. Uvodi se i sistem periodičnog ocenjivanja, kao institut koji ima zadatak da uspostavi pravila u pogledu napredovanja sudija i tužilaca.
Zakon o javnom tužilaštvu predviđa da Vlada predlaže javnog tužioca za izbor, na osnovu predpredloga Državnog veća tužilaca, dakle, u pretežno politički proces izbora tužilaca uvodi se Državno veće tužilaca kao stručni organ koji, na osnovu stručnih kriterijuma, utvrđuje prvu listu kandidata za javne tužioce.
Naravno, postoje i rešenja kojima nismo zadovoljni, na koja imamo određene primedbe. Na primer, način i predlaganje prvog sastava Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca.
Smatramo da bi prilikom izbora prvog sastava Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca trebalo da članove ovih organa predlažu same sudije, tužioci i zamenici tužilaca. Prvi sastav ima vanredan zadatak da izvrši opšti izbor sudija i zamenika javnih tužilaca na trajnu dužnost i da predloži izbor predsednika sudova i javnih tužilaca, odnosno sudija i zamenika javnih tužilaca koji se prvi put biraju na funkciju.
Vanredni zadaci zahtevaju vanredni legitimitet ovih organa, tako da je sasvim nelogično da izborne članove prvog sastava predlaže sadašnji sastav Visokog saveta pravosuđa.
Bilo bi bolje rešenje da se izborni članovi prvog sastava Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca biraju na način koji je zakonom o Visokom savetu sudstva i zakonom o Državnom veću tužilaca određen kao stalni model izbora.
Naravno, sa druge strane, razumemo i kontraargument o deficitu vremena da se ova procedura, koja je, inače, složena, sprovede u delo u nekom razumnom vremenskom roku.
Dobronamerne kritike na predloženu mrežu sudova i javnih tužilaštava odnose se, pre svega, na nedostatak transparentnosti postupka koji je prethodio odluci da se predloži ukidanje pojedinih sudova.
Zakonom je predloženo ukidanje nekih sudova i javnih tužilaštava, da stručna javnost prethodno nije bila dovoljno upoznata sa kriterijumima, pre svega, na osnovu kojih bi trebalo doneti odluku o smanjenju broja sudova i tužilaštava.
Kriterijumi za uspostavljanje nove mreže pravosudnih institucija mogu se naslutiti, ali u tom slučaju imamo problem da se može zaključiti da kriterijumi nisu bili primenjivani jednako prema svima, što se vidi, naravno, u Predlogu ovog zakona.
Verzija Predloga zakona o sedištima i područjima sudova i tužilaštava predviđa smanjenje broja sudova i tužilaštava. Tom verzijom se menjaju nazivi sudova, tako da će sada imati drugačije nazive, odnosno osnovne, a umesto dosadašnjih okružnih imaćemo više sudove.
Nismo sigurni da li će ozbiljnije negativne posledice imati ideja da se stvore glomazni sudovi, kao, recimo, prvi osnovni sud u Beogradu, sa više stotina sudija ili ideja da se promene nazivi sudova, pa da se tako stvore novi sudovi. Kada kažemo negativne posledice, mislimo, pre svega, na to da će biti neophodno da se izvrši nova raspodela predmeta u nove sudove, dakle, fizički, praktično.
Sama raspodela može trajati mesecima, posebno zato što nova organizacija sudova podrazumeva i fizičko premeštanje pojedinih sudova, samim tim i sudskih spisa, gde se javlja objektivan rizik da se negde neki spisi i predmeti zagube.
U nekim slučajevima nova mreža sudova mogla bi da podrazumeva započinjanje postupaka iznova, recimo, u slučaju da nova mreža za posledicu ima promenu sastava sudskog veća. Povrh toga, samo ukrupnjavanje sudova, po sebi, nosi opasnost dezorganizacije i mogućeg urušavanja sudskog sistema u situaciji kada sudska uprava nije dovoljno razrađena i normirana.
Ukidanje sudova i uspostavljanje sudskih odeljenja ili sudskih organa može imati i druge vrste negativnih posledica. Naime, sud u malim gradovima ili opštinama nije samo organ sudske vlasti, već i jedan poseban lokalni društveni fenomen. To je institucija koja okuplja u tim malim sredinama najuglednije i najobrazovanije ljude. Može se pretpostaviti da bi se odlazak sudija, visokoobrazovanih, uglednih ljudi sa stabilnim mesečnim primanjima, na drugi način negativno odrazio na lokalnu sredinu, ali smatram da ovom prilikom nije potrebno ovo posebno obrazlagati, da intencija zakonopisca nije ni bila da se ovaj segment društvenog bitisanja zanemari ili da bude ugrožen.
Dalje ukrupnjavanje sudova imaće za posledicu i uvećavanje tužilaštva. Ta činjenica, takođe, može da ima negativne posledice po efikasnost rada ovog organa, jer se Ustav opredelio za monokratski sistem uređenja tužilaštva i to znači da je u tužilaštvu jedna osoba nosilac, posebnog zvanja, dakle, javni tužilac, dok su svi ostali tzv. instant tužioci, odnosno osobe koje postupaju u ime tužioca, zamenici javnog tužioca. Takav tip organizacije naročit je problem u tužilaštvima sa velikim brojem zamenika, jer kada imate 20 ili 30 zamenika koji imaju ovlašćenja da postupaju u ime tužioca, imate situaciju da, sa druge strane, javni tužilac ipak predstavlja jedinog pojedinca koji odgovara za rad tužilaštva, pa samim tim i za rad zamenika, premda realno nije u mogućnosti da ostvari efektivan uvid u stručnost i savesnost svojih zamenika.
Sve iznete rezerve su sublimirane u amandmanima koje je Poslanička grupa SPS-JS podnela na ovaj set pravosudnih zakona. Izražavam nadu da će većina tih amandmana biti prihvaćena, jer kvalitativno poboljšavaju tekst ovih zakona, a samim tim olakšavaju i primenu ovih zakona, ukoliko oni budu usvojeni.
U načelu, mi možemo, kao Poslanička grupa SPS-JS, da pružimo uslovnu podršku ovim zakonskim rešenjima, uz potrebu i očekivanje da će predlagač u dobroj meri i vrlo ozbiljno uzeti u razmatranje one naše amandmane koji, zaista, imaju za intenciju da poboljšaju ova zakonska rešenja. Zahvaljujem.
Poštovana potpredsednice, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, pomenut sam ovde od strane jednog narodnog poslanika i koristim pravo na repliku, kao i to da ukažem na činjenicu da se već dva sata govori po Poslovniku, da inicijatori ovog akta koji se tiče rasprave o izglasavanju nepoverenja Vladi žele da nas ubede, kao legalisti, da mi kršimo Ustav, što, prosto, nije tačno. To i oni vrlo dobro znaju. Žele da nas ubede da mi izdajemo Kosovo.
Setite se Fljore Brovine, setite se šiptarskih terorista, setite se te 2001. godine. Žele da nas ubede da možemo da se vratimo, nekim vremeplovom, u vreme pre 11. maja, što, opet, nije moguće. Ukoliko ronite toliko suze nad KiM-om, zašto niste preuzeli odgovornost, izbora ne bi ni bilo. Imali ste mandat, imali ste većinu. Vladu ste mogli da formirate upravo vi koji ste inicirali ovu raspravu. Međutim, to niste učinili.
Dakle, prosto vas molim, gospođo predsedavajuća, da u skladu s Poslovnikom, imajući u vidu da je već prošlo 14 časova, omogućite i predstavnicima parlamentarne većine da se malo odmore od ovog zamarajućeg javljanja po Poslovniku od strane onih koji su inicirali raspravu o izglasavanju nepoverenja Vladi Republike Srbije.
Inače, ta inicijativa je vrlo dobrodošla, bar što se tiče nas iz SPS-a. Jedva čekamo da, u skladu s procedurom koja je definisana Ustavom i Poslovnikom Narodne skupštine, krene ta rasprava na prvoj sledećoj sednici i da ukrstimo argumente. Naravno da je to obaveza i vas iz opozicije i nas iz parlamentarne većine da se argumentima borimo za ono što iniciramo. Vreme, podsećam vas, ne možemo da vratimo unazad. Zahvaljujem.