Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8286">Vjerica Radeta</a>

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

Gospođo Goravica, gospodine Pantiću, hvala vam što ste narodnim poslanicima pročitali spisak kandidata, koji smo inače dobili u materijalu.

Očekivali smo od vas neko obrazloženje, očekivali smo neku reč o stanju u pravosuđu. Nismo uvereni da nema nikakvih problema i da nemate potrebu da sa Narodnom skupštinom porazgovarate o tome, ali vi ste, očigledno, na vreme počeli da se distancirate od Narodne skupštine, a to nije dobro ni po pravosuđe, ni po ovaj posao koji se ovde radi.

Niste nam rekli kako je ovih pet meseci funkcionisalo pravosuđe i svi ovi sudovi i još neki kojih nema ovde u predlogu bez predsednika sudova.

Da li vi kao sudije mislite da su odluke koje su u međuvremenu donošene validne, zakonite? Da li vi mislite da sud može da funkcioniše bez predsednika? Ako može, što ste nam onda danas predlagali da biramo predsednike? Ako ne može, onda ste morali istog tog, čini mi se, 24. maja ove godine, kad su razrešavani predsednici, morali da nam date predlog da istog dana biramo nove. Ovako ne može. Ovako ne može u pravosuđu, ovako ne može u sudovima.

Šta će ljudi koji prate rad ove Narodne skupštine, šta će da kažu, gde je njihovo poverenje u pravnu državu u sudove, kad mi imamo takav, slobodno ću reći, javašluk, da ste dozvolili da mi, da sudovi, većina sudova da funkcioniše bez predsednika suda pet meseci?

Kad se to nešto slično dešavalo neke, da li beše 2010. godine, onda su i poslanici koji su sada deo vlasti delili stavove koje mi zastupamo uvek isto, mi se ne menjamo i ne menjamo svoje političke stavove i principe, kada su mislili da se v.d. stanja predsednika sudova, a sada nije bilo ni v.d. stanje, nego neko stanje na ledu, kako bih rekla, da se to koristilo u pravosuđu i da se to koristi da bi se završavali neki poslovi, da bi se sudije, odnosno ti predsednici sudova držali onako pod šapom, da bi mogli da se završe neki sporni, čudni, itd, sudski procesi, sudski predmeti, o kojima se u medijima piše. Vi o tome niste rekli nijednu jedinu reč.

To kako se zovu kandidati ništa nam ne znači, ne znači nam ništa ni to kad su rođeni, što su rođeni itd.

Kada govorimo o sudijama koji se prvi put biraju, mi smo vam, ovo je, ja mislim, već četvrti put da vam stavljamo primedbu da morate u biografiji da napišete prosek ocena pri završetku studija. Ovo vam je poruka sudija. Ovo vam je poruka sudija koji su nas obavestili da na taj način provlačite za sudije neke ljude koji su završavali pravni fakultet sa prosekom šest, 6,5 itd. Sudije ne mogu biti ljudi ako nisu bili i dobri studenti i ako nisu na vreme završavali fakultet. Morate dozvoliti da je zaista sudijska funkcija nešto što je od izuzetnog značaja za svaku državu, pa i za državu Srbiju.

Ja ću pre nego što nastavim dalje da vam citiram samo dve rečenice iz programa SRS, gde se u tački 22. govori o pravosuđu. Neću danas govoriti o tome kako mi vidimo organizaciju sudstva, ali pročitaću ove dve rečenice. Prvo, jedino države u kojima je potpuno autonomno ustoličen pravosudni sistem mogu u potpunosti zaštititi sva građanska prava i ljudske slobode i obezbediti demokratski proces i odnose, odnosno politički sistem i državni poredak u celini.

Da li je to danas u Srbiji tako? Nije. Verujem da i vi to znate, verujem da ste i lično bili pod pritiscima. Kad kažem pod pritiscima, ne mislim da je to bilo ne znam kakvo brutalno pritiskanje, ali ono da se pozove telefon, da se nešto skloni, da se nešto ne uradi itd. Nažalost, to je i dalje prisutno.

Sledeća rečenica koju ću vam pročitati da bismo mogli dalje da učestvujemo u raspravi. Dakle, program SRS, tačka 22. govori o pravosuđu, pa između ostalog, organizacija sudstva, pravobranilaštva, javnog tužilaštva i advokature zbog primenjenog modela negativne selekcije, uticaja i mešanja režima u ustavnu i zakonsku nadležnost, a najviše usled zloupotrebe svih instituta pravosuđa i uzurpacije dela ovlašćenja od strane nosilaca pojedinih funkcija vlasti svodi sudiju na pukog izvršioca naloga režima i funkcionera vladajuće partije.

E, mi ćemo to promeniti i mi želimo i sada vama da pomognemo da to promenite.

Bilo je ovde, možda ste slušali i kolege poslanici iz vlasti su govorili konkretno o nekim sudijama koji su se pojavljivali i u političkim emisijama i držali političke govore, idu na političke tribine itd. Od vas ni a. Visoki savet sudstva kao da ne živi u Srbiji, kao da ne znate šta se dešava. To tako ne može.

Niste vi, gospodo draga, tu samo da formalno pročitate to nešto što ste vi već unapred završili, što ste vi već unapred dogovorili sa jednim, dvoje ili troje ljudi ovde ili negde van ovoga, pa je ovde preneto, a mi i javnost nemamo ništa konkretno, nijednu konkretnu rečenicu ni o ovim ljudima koje vi predlažete, a pogotovo ne o problemima koji se pojavljuju u pravosuđu.

Da li je moguće, vi niste članovi Državnog veća tužilaca, ali svejedno, da li je moguće da vi niste sa vašim kolegama razgovarali, recimo, o ovom tužiocu Stanislavu Dukiću? Pričaćemo mi o njemu kad budu tužioci na dnevnom redu.

Ali, da li je moguće da je vama ovo nešto tako normalno da on slavi rođendan, naravno, svako može da slavi rođendan ako mu je do toga, ali da slavi rođendan sa nekim sumnjivim ljudima, da ne kažem kriminalcima, da tu sedi i disciplinski tužilac Državnog veća tužilaštva i zamenik Republičkog javnog tužilaštva, koji je takođe u medijima sve češće prisutan kao političar itd?

Veliki su problemi. Mi smo vam u ranijim raspravama ukazivali na probleme u samoj organizaciji, da kažem u tehničkom smislu, zato što niste vratili sudske jedinice ili sudove u sve lokalne samouprave, a i dalje tvrdimo da to mora, da ne može postojati nijedna opština koja nema sudsku jedinicu. Vi na taj način dozvoljavate da se krši zakon.

Ovde je donet, recimo, Zakon o javnim beležnicima. Po tom zakonu sve overe moraju da se završavaju kod javnog beležnika. Mi imamo male opštine koje nemaju javnog beležnika, ali još gore, nemaju sudsku jedinicu i onda oni moraju da krše zakon, da u lokalnoj samoupravi, opštini overavaju neke potpise i onda zakon krše, ne samo taj koji je to uradio, nego zakon krši i onaj koji takav potpis prihvati kao validan, jer u zakonu se kaže da takvi potpisi više ne mogu da budu validni. Sve su to naše zajedničke teme, trebalo bi da to budu naše zajedničke teme.

Ovo što nam danas predlažete i ovi problemi o kojima mi govorimo i o kojima ćemo govoriti najbolji je dokaz koliko je loše ovo što vi planirate sa promenom Ustava, nadamo se da do toga neće doći, i do toga da izmestite Narodnu skupštinu kod izbora sudija. Ovo sada što je urađeno nije dobro, a više od toga bilo bi katastrofalno. Ne može vas 10, 15, 20 imati, što se tiče SRS, taj kredibilitet da vi možete da odlučujete ko će biti sudija, ko će biti predsednik suda itd.

Ovo nisu lične uvrede ni jednom, ni drugom od vas, ali prosto principijelno. Nismo mi društvo, nismo mi država u kojoj institucije sistema tako funkcionišu da se stvarno može reći da su tamo 20 sudija članovi Visokog saveta sudstva i njima možemo verovati. Ne možemo, a reći ću vam šta kaže izvor iz Visokog saveta sudstva, neko ko veruje SRS, ko sedi sa vama, ali mu je preko glave onoga kako se radi. Naravno, ime nećemo reći, jer to nikada ne radimo.

Podseća nas na ono što bismo mi inače sami primetili. Vi ste danas tu i opet nema gospodina Milojevića. Ovo je već treći put da on ne dolazi ovde da govori o predlozima, jer se plaši da ćemo pomenuti baš njega. Gospodin Milojević je bio pet godina predsednik Vrhovnog kasacionog suda i sada je njemu u dva navrata mandat produžen na po šest meseci. Gospodo sudije, da li vi znate šta piše u drugom stavu člana 144. Ustava Republike Srbije? Piše da se predsednik Vrhovnog kasacionog suda bira na period od pet godina i ne može biti ponovo biran. Znači da ne može ni još šest meseci i možete tako još 17 puta po šest meseci. Znači, ne može. Znači, mi nemamo legalno izabranog predsednika Vrhovnog kasacionog suda. Da li vi mislite da je to normalna situacija? Nije. Ne da nije normalna, nego je opasna.

Kako funkcioniše Visoki savet pravosuđa? Vi to znate, a možda ste neobavešteni, ali treba pre svega da to zna javnost Srbije. Prvo, da se vratim u jednoj rečenici na izbor tog predsednika Vrhovnog kasacionog suda, predsednik Vrhovnog kasacionog suda je i predsednik Visokog saveta sudstva i on je taj koji zajedno sa vama sebi produžava mandat, jer u Narodnoj skupštini se o tome nije govorilo. To nije dobro. To ne može tako. To je protivustavno, u krajnjem slučaju, i to je takođe jedan od dokaza da smo mi u pravu da ne možete vi u Visokom savetu sudstva da budete ti koji ćete da žarite i palite, koji ćete da određujete ko u Srbiji može biti sudija, a ko ne može.

Imali smo mi te 2010. godine, kada je bio reizbor, kada su ovde birane sudije, a predlozi su dolazili, 90% predloga je došlo iz kancelarije, kabineta Dušana Petrovića, tadašnjeg funkcionera DS i ministra pravde, i svi smo to znali, govorili smo o tome, pominjali imena, ali se ništa nije promenilo. Jedan broj tih sudija je ostao, kako smo im mi nadenuli ime, žuti i dalje ti žuti podmeću noge ovima koji su sada na vlasti, i to pokazuju kroz određene predmete. Jedan broj se priklonio naprednjacima, pa onda rade kako im oni kažu, ali tako ne može pravosuđe da radi.

To nema veze sa vama, već je to posledica političkog licemerja koje je već dvadesetak godina prisutno u Srbiji, kada je rečeno da sudija ne sme biti član ni jedne političke partije. To je potpuno pogrešno sa aspekta SRS. Vi niste ljudi drugog reda. Ako je tako, vama treba zabraniti da izlazite na izbore. Zašto vi ne biste imali političko opredeljenje? Ne smete ga koristiti na poslu, ne smete biti funkcioneri, pa govoriti na javnim mitinzima, na televizijama itd. u ime neke stranke, političke partije, ali da imate političko opredeljenje, zašto da ne. Da imamo tako čist odnos, onda ne bismo imali žute sudije i ove sudije sadašnje itd. To je sistemski problem. To nije vama na dušu, ali razmislite kada budete predlagali zajedno sa ostalim kolegama izmene Ustava, izmene zakona.

Šta nam kažu unutar Visokog saveta sudstva? Imamo kažu feude. U kom smislu? Jedan član Visokog saveta sudstva je npr. iz Kragujevca. Šta će se dešavati u Šumadijskom okrugu, ko će biti predsednik suda, ko će biti izabran prvi put itd? Niko se ne meša. Taj jedan vedri i oblači. On određuje da li će tu biti njegov šurak, njegov tast, njegov partijski prijatelj, ne znam ni ja, direktor njegove ćerke, sina itd, a vi ostali samo glasate i na to ste sveli Visoki savet sudstva. U Narodnoj skupštini to tako ne može, bar se čuje u javnosti, glasaće i danas skupštinska većina. Znate, 126 glasova, 126 ovih zelenih dugmića može izglasati da je Zemlja ravna ploča. Jedino što se ne može desiti da postane ravna ploča.

Mi nemamo iluziju da ćemo ovim što vama govorimo promeniti nešto u konačnom glasanju. Skupštinska većina glasa onako kako su se dogovorili, ali bar ovde može da se čuje, može javnost da čuje, mogu vaše kolege da čuju, mogu da čuju … Vi nama ni jedno ni drugo niste rekli, koji su se kandidati pojavljivali za ove funkcije za koje mi danas ove ljude biramo. Zašto je, od četiri kandidata koji su konkurisali za Novi Sad, čini mi se, za osnovni sud, baš ovaj, koga ste nam predložili, izabran? U koliko je on to bolji od ovih drugih? Zašto nemamo kandidata za predsednika Privrednog suda u Zrenjaninu? Dvoje sudija, oboje zaposlenih tamo, oboje su konkurisali. Na tim vašim nekim testovima jedan je dobio četvorku, drugi peticu. Zašto ih nema ovde? Zato što planirate ono što smo vam prošli put govorili da nije dobro da bude sudija, vi je planirate sada za predsednika suda, pa čekate da prođe još malo vremena, pa da ne bude tek je izabrana, pa odmah predsednik. Mi kada nešto kažemo ne pričamo reda radi. Mi pričamo zato što imamo pouzdane informacije i podatke da govorimo istinu.

Takođe, kažu, pouzdan izvor, da ovo što vi nama dostavljate i kažete da je neki kandidat na toj vašoj nekoj komisiji, mada, verujte, to je toliko uopšteno, ti vaši kriterijumi ne znače ništa, vi procenjujete da li je neko dostojan. Vi kažete za onog tamo da je dostojan, a ja kažem nije. Vi pitate što, a ja kažem – prvo vi recite što jeste. Nemate vi neki konkretan razlog što jeste, a što nije uvek može da se nađe. Kažu, zapravo kad kažem kažu, da javnost ne bi shvatila i vi sami da pričamo nešto onako, pričaju žene na pijaci, ne, kad kažem kažu, govorim o izvoru iz Visokog saveta sudstva koji je podatke dostavio SRS.

Vi menjate ocene. Kada na osnovu tih nekih uopštenih kriterijuma tamo kandidat dobije četvorku, na osnovu svega onoga što vi procenjujete, jer to tamo neko bude realan, valjda, ta komisija, pa kaže - četvorka, a onda vi kažete - e, ide pred Skupštinu, mora petica. Jer, kao, šta će reći oni u Narodnoj skupštini i onda vi to promenite i stigne petica. To, jednostavno, tako nije moguće.

Mi smo čitali, recimo, vezano za predsednika Privrednog suda u Nišu, znate da su mediji o tome pričali da je on učestvovao u nekom falsifikovanju, nekom krivičnom delu, da je menjao tablice na automobilu, prilično ozbiljan falsifikat, a vi njega opet nama predlažete za predsednika Privrednog suda. Kako će on biti na čelu Privrednog suda koji se bavi takvim stvarima? Kako? Kome on tamo može nešto da kaže, kojem sudiji, kojem građaninu, kojem predstavniku privrednog društva koji dođe tamo? Šta će on da kaže - ja delim pravdu, i to kao predsednik suda. Pa, ne može tako. Zaista ne može tako.

Predložili ste za predsednika Višeg suda u Smederevu dosadašnju ženu, koja je i do sada bila predsednik suda. A znate li po čemu je ona poznata? Nemoguće da ne znate, zna cela Srbija. Ta žena sudija je sudila u aferi "Indeks". Ta žena sudija je krila predmete i držala predmete u fijoci, dok ne nastupi zastarelost. I takav neko je za vas kredibilan i takav neko vi kažete da će biti predsednik suda i da će to skupštinska većina prihvatiti.

Gospodo, ovo, a sada se pre svega obraćam i kolegama poslanicima koje, evo vidite i sami, kao lanjski sneg interesuje problem pravosuđa. Niti ih ima tu, a onih kojih ima ili su pri telefonima ili ćaskaju. Skupštinske većine nema u sali kad se biraju predsednici sudova. E, to je taj problem, gospodo, koji dovodi do situacije da su nam mediji i naslovne stranice ispunjeni aferama iz sudova i tužilaštava. Hvala.
Gospođo Goravica, ne postoji zakonska smetnja da se u ovim obrazloženjima napiše koji je prosek studiranja za svakog ovog kandidata. Nemate vi obavezu ni da napišete kada se ko rodio i koje godine je završio fakultet, vi ste pod izvesnim pritiskom nekih organa Saveta Evrope doneli pravilnik o merilima i kriterijumima za vrednovanje rada sudija i predsednika sudova, ali vi ste u taj pravilnik mogli uneti sve ovo, evo i sami kažete da se slažete da bi bilo dobro da imamo prosek ocena prilikom studiranja, zakon ne piše - ne sme se to upisati. Tako da, nemojte, sudija ste, vodite računa kada komentarišete šta zakon dozvoljava, a šta ne dozvoljava.

Vi ste opet mnogo hvalili ove kandidate sad u ovom vašem naknadnom obraćanju, kandidate za predsednike sudova, ali nije baš takvo stanje. Ne postoji sud u Srbiji gde bi kad bismo terali mak na konac mogli da kažemo - u ovom sudu je sve toliko briljantno da neko od tih sudija može da bude predsednik suda. Jel tako? Tako je. Koliko je samo po sudovima, sad kad bismo napravili analizu, kad biste vi nama dali tu analizu, koliko samo, recimo, para iz budžeta ide po svakom sudu da bi se isplatilo strankama po odluci Ustavnog suda suđenja van razumnog roka? Koliko tu ide da li vi znate? Ne postoji sud u Srbiji gde se radni spor, mobing, alimentacija završila u roku kraćem od pet godina. To su sve hitni postupci.

Dakle, nije stanje ni blizu idealnog. Nemate razloga da se vi sa nama sporite, mi želimo da pomognemo i svojim sugestijama. Uvažavamo mi i to što vi radite, ali jednostavno mora da se radi i više i ozbiljnije, nemojte se vi ponašati kao ovo društvo sudija i ove neke dangube koje, ne znam ni ja šta rade, ne znam uopšte šta će nam društvo sudija, kako mogu sudije imati neko posebno esnafsko udruženje, to prosto nije normalno. Morate da budete realni i objektivni i da kažete - evo, mi predlažemo ovog i ovog za predsednika tog i tog suda, ne zato što mu je stanje u njegovom sudu idealno, ne zato što su svi poslovi završeni, u okviru onoga što imamo, ovo je najbolje rešenje, pa isteći će mandat i videćemo šta ćemo dalje. Samo gledajte da budete realni i nemojte da hvalite bez osnova. Hvala.
Rasprava koleginice Pilja zaista ohrabruje. Nisam se ja javila zato što je ona rekla da je saglasna, uglavnom sa svim onim što sam ja rekla, jer je činjenica da sam ja iznosila argumente, kao što ih je i ona malopre iznela, ali ohrabruje da ovakva diskusija dolazi od strane poslanika vlasti.

Zaista je krajnje vreme da se na ovaj način i poslanici vlasti ophode i prema Visokom savetu sudstva, kada je to potrebno i prema Vladi Republike Srbije kada je to potrebno. Moramo da se naviknemo da vi koji sedite tu, ovo se sada ne odnosi na vas kolege poslanike, da vi tu niste bogom dani, da vi tu niste lutke od porcelane, koje mi ne smemo da pipnemo. Mi smo ovde da raspravljamo, da iznosimo određene stavove. Koleginica Pilja je očigledno mnogo toga iznelo kao advokat iz svoje sudske prakse. Vi nemate argumente.

Vi ste malopre rekli da morate, ne znam koji ste izraz, neki malo teži upotrebili da se ne suprotstavite ili tako nešto, Aleksandru Šešelju, za ono što je on rekao kada su sudije u pitanju. Vi treba da odgovarate, ako mislite da imate argument, ali nije argument, ja moram da se suprotstavim jer to nije tačno. Znate, mi govorimo šta je tačno i mi govorimo za šta mi imamo dokaze i šta nije dobro, i kažemo zbog čega, a odgovor samo da to nije tačno, dozvolićete, nije odgovor.

Zamislite vi sudije u obrazloženju da tako napišete. Vi bar znate da bez argumenata ne može i ne sme da se govori. Zato kažem da je dobro, ponavljam to sa početka, da je dobro da koleginica Pilja, i nadam se da i ostali advokati imaju to iskustvo, mogu slobodno da iznesu svoje utiske i ono što im jeste pokazala praksa.

Koleginica Pilja može da se pojavi svojim klijentima i da dobija nove klijente, i tako dalje, ali advokat koji ovde brani vas i brani pravosuđe, brani sudove, pa kako će njemu doći neko u advokatsku kancelariju i da kaže - koga ti braniš, moj spor traje 17 godina, a ti tamo braniš neke sudije. Moramo uneti malo realnosti i moramo da se ponašamo u skladu sa onim što nam se dešava u životu. Hvala.
Ne bih baš rekla da je povreda, ali jeste član 27. Razumem da vi, gospodine Marinkoviću, niste mogli da reagujete malopre kada su se ovde obraćali predstavnici Visokog saveta, pre svega zato što niste pravnik.

Inače, nemam primedbi na način kako vi vodite sednicu, ali moram da iskoristim ovaj član Poslovnika da kažem da su gospoda pokušali da obmanu Narodnu skupštinu tako što su govorili o oceni dostojnosti kod izbora predsednika sudova.

Dostojnost se ocenjuje samo kada se sudije prvi put biraju. Jedanput kad postane sudija više mu se dostojnost ne ocenjuje i ta ocena ne postoji kada su u pitanju predlozi za izbor predsednika sudova.

Evo, samo sam, izvinite sad vi što sam ja, na neki način, zloupotrebila ovaj član, ali prosto morala sam radi javnosti da kažem. Dakle, dostojnost za vršenje sudijske funkcije vrši se samo prilikom prvog izbora, a prilikom izbora predsednika to niko ne ocenjuje. Hvala.
Hvala.

Podneli smo amandman na ovaj član, a mogli smo slobodno i na sve druge članove. Toliko je propusta u ovom predlogu zakona, ali smo mi zapravo hteli samo da preciziramo ovu tačku stava 1. i člana 1. Predloga ovog zakona i zapravo da još jedanput ponovimo i da skrenemo pažnju na ono što je suština ovih investicionih fondova i otvorenih i alternativnih.

Vi ste to najavljivali u medijima i o tome govorili kao o nekom ekonomskom bumu koji će se, i finansijskom, koji će se desiti u Srbiji i stalno ste u onoj istoj temi - mi smo najbolji i prvi put u istoriji čovečanstva, mi smo lideri u ovom u onom. Naravno, ništa od toga nažalost nije tačno. Mi bismo bili srećni da Srbija jeste u nečemu, u pozitivnom smislu, najbolja ili među najboljima, ali smo još uvek daleko od toga.

Ovi zakoni su loši pre svega zbog činjenice o kojoj vam je Nataša Jovanović govorila da su ove zakone pisali i ona je konkretno imena navela, neki u USD, koji svakako nisu neko ko želi dobro građanima Srbije i državni Srbiji.

Kako će funkcionisati ovi fondovi i šta ćemo mi imati od toga? Videćemo to u praksi, ali svakako moramo malo da osvežimo pamćenje svih nas, javnosti pre svega, da vidimo šta se tu dešavalo oko nekih drugih fondova zbog kojih smo mi bili opet prvi u svetu, prvi od nastanka sveta, prvi u istoriji lideri na Balkanu, u Evropi, na zemaljskoj kugli, ne znam gde sve i to je bilo, da vas podsetim, 2013. godine 31. jula je tada Vučić rekao da u četvrtak posle toga 31. jula počinju razgovori sa „Mubadalom“ vezano za fabriku čipova.

Po toj fabrici čipova smo trebali da budemo lider u Evropi, ali izgleda da smo ostali lideri jedino u čipovanju u Evropi. To je ono što je problem i upravo to pokazuje i činjenica ko su autori ovih predloga zakona.

Podsećamo koliko se pisalo, pričalo da će „Mubadala“ da otvori, taj njihov fond, fabriku aviodelova, da ćemo otvoriti fabriku čipova, da će biti zaposleno sve živo i neživo, da će svi morati da idu u IT stručnjake. Prosto tog jula 2013. godine nije se moglo živeti od toga.

Sećate se, a da podsetimo javnost, u ime ljubavi prema „Mubadali“ čak je tadašnji režim, a vi ste isti i sada, školi „Sveti Sava“ u Novom Pazaru dali ime „Halifa bin Zaed Al Nahjaha“. To je nešto što je tada šokiralo i dalje šokira javnost u Srbiji.

Mi smo ovde, između ostalog, i da podsećamo javnost u Srbiji na neke stvari koje vi pokušavate da gurnete pod tepih, promovišući nešto novo, nešto kao da mi sad ne znamo kakva su bila obećanja i od „Tenisa“ i od „Mercedesa“ i od „Folksvagena“ i od ovih što su trebali da dođu u Priboj. Dakle, sećamo se mi i „Folksvagena“ i „Mercedesa“, sećamo se znaka „Mercedesa“ koji je nalepljen na autobus – i gde je to sad? Kad se pojavila vest da će u Zemun u „Ikarbus“ da dođe „Folksvagen“, ja se prosto uplašila, kuku, pa šta će biti sa „Mercedesom“, moraće njega da isteraju, kad ono „Mercedes“ nikad nije ni došao.

Dakle, radite vi vaš posao i gledajte da Srbiji bude što bolje, ali nemojte da pravite famu od svakog vašeg posla. Nemojte da svaki najobičniji posao predstavite kao nešto najbolje na svetu. Nije, nažalost. Nije tako, nažalost.

Ta „Mubadala“ koja je trebalo da u Srbiji gradi fabriku čipova najveću na Balkanu, na svetu, u Evropi, ne znam ni ja gde, koja je trebalo da radi avio-delove, da se zaposli ne znam koliko ljudi, e, taj njihov fond je pukao već 2016. godine. Znači, tri godine posle tih obećanja koje ste vi ovde nama davali taj fond je pukao, oni su tada rekli ogroman neki minus je bio u pitanju, navodno zbog, ne znam, poskupljenja sirovina itd.

Samo vam govorimo primere koji ne treba da vam budu primeri i govorimo vam da sve zakone morate da upodobite stanju u Srbiji. Govorićemo o tome i kroz buduće amandmane. Ponavljamo, nemojte sve što radite, što je redovan posao i ministarstva i Vlade i skupštinske većine, nemojte da predstavljate kao epohalno, ništa ovo epohalno nije. Hvala.
Naravno, neko može da kaže da ovaj amandman nije potreban, mi smo rekli da je veoma bitan, da je ključni upravo zbog organizovanja, osnivanja i rada otvorenih investicionih fondova. Mi koncepcijski na drugi način gledamo na to i videće se kroz kasnije amandmane, mi želimo da Ministarstvo i ministar budu direktno i zaduženi i odgovorni za ovaj posao. Ali, interesantne su primedbe na ovaj amandman, očigledno su pomešani papiri za čitanje. Ovde govore koleginice o tački 6, a amandman je na tačku 1.

Hajde da se dogovorimo da stvarno govorimo i ako kažemo zbog čega neki amandman nije dobar, mora se znati koji tačno amandman nije dobar i reći argument zbog čega. Nijedan argument nismo čuli, kao što ga nismo čuli ni u mišljenju Vlade. Ovde nam je takođe koleginica čitala, kaže – ona se slaže sa Vladom, kao što je Vlada rekla, ne znam tačno koja je Vlada u pitanju, pošto ono što je rekla Vlada Republike Srbije nema veze sa ovim što je koleginica rekla, potpuno suprotno obrazloženje od onoga što ste vi ministre i Vlada rekli zbog čega ne prihvatate amandman. Hvala.
Žao mi je što koleginica ne razume, a ovo nije prvi put šta znači predložiti da se briše neki član, svi članovi nekog zakona, deo, odnosno stav ili tačka nekog člana i to je odnos prema Predlogu zakona. Ako je u Predlogu zakona napisano nešto što je suvišno, naravno da se predlaže da se briše, ali vi iz skupštinske većine pokušavate da sad kad neko gleda Skupštinu vi kažete – ovi samo predlažu da se nešto briše i da se stekne utisak da mi ne znamo šta radimo.

Dakle, amandmanom može nešto da se promeni, može nešto da se doda, može nešto da se briše. Važno je da se obrazloži zbog čega je to tako. Kako drugačije, draga koleginice, da se reaguje na neki član u kojem piše nešto što apsolutno nema veze s mozgom, što ne treba da postoji u nekom članu u nekom zakonu? Kako da se reaguje nego da se napiše predlažemo da se briše? A to što vi ne razumete kako izgleda amandman, zapravo šta je suština amandmana, to već nije naš problem.

Suština amandmana je nešto i postojanje amandmana uopšte kao dela ovog Poslovnika i ovog našeg rada je nešto veoma važno. Amandmani bi trebalo da budu ti koji će na neki način povezati opoziciju sa predstavnicima vlasti u smislu da vlast bar jednom u životu razmisli o nekom amandmanu, govorim konkretno o poslaničkoj grupi Srpske radikalne stranke kao najvećoj opozicionoj političkoj stranci u parlamentu.

Problem baš i jeste u tome što vi mislite da ste sila, da vi možete da radite po sistemu može mi se i ne pada vam na pamet da poslušate nijedan amandman, nijedno ozbiljno obrazloženje koje mi vama nudimo, a to samo znači da vi pojma nemate šta je parlamentarna demokratija. Hvala.
Mlada devojčice, jeste li punoletni? Valjda jeste, ne biste mogli biti poslanik da niste.

Dakle, očigledno je da se ne snalazite u ulozi narodnog poslanika, ne snalazite se sa Poslovnikom, ja sam zamenik šefa poslaničke grupe. Imamo još uvek mislim nešto malo minuta vezano za poslaničku grupu, dobro potrošili smo, nemamo više, ali i to može da se koristi. Dakle, ne branim ja ovde nikoga, ja sam ovde u ime poslaničke grupe Srpske radikalne stranke. To što vi ne znate kako to funkcioniše zaista mi je žao, ali pokazuje da vi ne znate Poslovnik i opet ponavljam da ne znate ni šta je parlament, ni šta je demokratija u parlamentu. Da li ja nešto znam ili ne znam? Pa, bojim se da vi ne možete to da cenite, jer ono što ste vi pokazali u Narodnoj skupštini i što sam pokazala ja, nekako je baš neuporedivo.
Koleginica očigledno ne prati ni šta sama priča, prva je krenula sa uvredama, ali nisam htela da reagujem na taj način nego sam joj posredno dala do znanja da bi trebalo malo da razmisli pre nego što nešto kaže.

Naravno, ne znam ja ni da ona lepo izgleda, ne znam uopšte kako izgleda, niti je gledam na taj način, nešto je pobrkala očigledno, a pogotovo je toliko nenormalno u Narodnoj skupštini pričati kako neko izgleda. Ovde valjda treba da se pitamo kako neko zvuči i šta neko kaže. Hvala vam.
Predložili smo u članu 12. da se tačka 5) briše, i moram da pročitam, nemam običaj da čitam šta piše u toj tački, odnosno onome što brišemo. Ovde govorite o komisiji koja izdaje dozvolu za rad kada utvrdi valjano zahteva iz prethodnog člana 11. Pa, između ostalog, da na osnovu dobijenih informacija se može zaključiti da su lica koja poseduju kvalifikovano učešće podobna i pouzdana.

Prvo, ne kaže se koja poseduju, već koja imaju, ako ste vi to radili, prevodili pardon. Niste, znamo ko je radio. Kako se to može utvrditi da je neko podoban i pouzdan? Da li na osnovu članske karte stranačke ili ne znamo, nismo razumeli. Ali, nije to ni važno.

Važno je da smo se mi ovde danas naslušali toliko lepih reči, a ja stvarno ne bih nikoga da uvredim, ali verujte da imam utisak da jedan broj narodnih poslanika iz vlasti ne zna ni šta je tržište kapitala, bukvalno da ne znaju o čemu govore. Zaista ne želim nikoga da uvredim, ali samo malo da se edukuje neko pre nego što govori o nekoj temi.

Čuli smo ovde, ne znam šta sve ovde nije urađeno, šta će da se uradi iz ovih fondova, kako će se razviti poljoprivreda, kako će se razviti ovo i ono. Ali, hajte sad malo da izađemo iz zemlje cvetova i leptira, pa da se vratimo u Srbiju.

Desilo se juče u Petrovcu na Mlavi izgrađen most, koštao preko 100 miliona dinara. Radila je domaća firma, domaći kapital, neka firma „Bauwesen“ tako nekako iz Lazarevca. Juče je trebala Zorana Mihajlović da ide da pusti taj most u funkciju. Dobila dojavu da je most popucao, što je tačno, još nije pušten u rad popucao, ima građevinsku, nema upotrebnu dozvolu. Čak ni Zorana Mihajlović nije htela da ide da otvara taj ispucali most. Potpuno je nebezbedan za bilo kakvo kretanje po njemu. Ali, pošto se predsednik opštine pripremio za feštu, onda je on sam juče popodne, sa par saradnika pustio most za pešake i bicikliste, Ali, ni to nije najvažnije. Najvažnije je da je posle toga 300 njih, e ne znam sad iz kog fonda je to otišlo, bilo na nekoj fešti, jeli, pili, kao da su stvarno otvorili most.

Dakle, to je realnost. Ne razumem zašto nećete bar jednom nešto da priznate od onoga što vam je realno stanje u Srbiji. Pa, vama će zabraniti ljudi da dolazite u ulice, u komšiluk, u prodavnice, ljudi će vam govoriti – alo, o čemu pričate, pa vidite kako mi živimo. Nemojte da po vama merite sve. Vama, koji pored poslaničke plate imate i upravne odbore, uglavnom. Hvala.
Ista je sadržina amandmana na član 1. kao i na ovaj prethodni zakon zato što u suštini imamo istu primedbu na ovaj prvi stav, samo je različito obrazloženje Vlade zašto ne prihvata. Kaže da ne menjamo suštinu predloženog člana ovim amandmanom. Menjamo baš, zato što ste vi ovde napisali u Predlogu zakona, govorite o uslovima za osnivanje i upravljanje alternativnim investicionim fondovima. Mi mislimo da tu mora da stoji – uslovi za osnivanje, poslovanje i upravljanje. Ali, dobro, ako vam to ne menja suštinu. Suština je nešto drugo.

Suština je da ono što su danas narodni poslanici vlasti, se neće desiti na žalost. Mi bismo zaista bili srećni da bude tako, ali ta priča da će se iz tih fondova sredstva slivati u poljoprivredu, da će se našim privrednim društvima dodeljivati neka sredstva iz fondova itd, to su samo bajke. Ja ću sada da vam na jednom primeru pokažem, nadam se stići ću do kraja, za dva minuta.

Podsećam na 2015. godinu. Tada je potpisan memorandum o razumevanju između Srbije i Tenisa. Tada je trebalo da mu se obezbede 24.000 ha zemlje da dođe da razvije našu poljoprivredu. Pa onda slušajte – 22. juna 2016. godine Vučić kaže – ugovor sa Tenisom se priprema za jun, dobili smo konačnu vest o Tenisa da želi da ulaže i želi da radi u našoj zemlji i to dugo godina da ovde ostane i da oporavi posrnulu srpsku poljoprivredu, 22. februar 2016. godine.

29. april 2017. godine, ministar Nedimović kaže – da li će Tenis poslovati u Srbiji saznaće se do 29. aprila 2017. godine. I ništa se nije saznalo, još uvek. Zapravo jasno je da neće. I nije ovo žal za Tenizom. Može da se ulaže u našu poljoprivredu, našim seljacima, našim gazdinstvima i da od 2,8 miliona dođu na 4 miliona svinja, kao što je Teniz obećavao. Samo govorimo, ilustrujemo kako zapravo Srbiju ne poštuju onako kako se vi hvalite i sve liči na ono što reče malopre jedna koleginica, kurs dinara stalno varira, ali je stabilan. Hvala.
Mi kroz ovaj amandman možemo da objedinimo celu ovu priču u tri rečenice.

Rekli smo ko je autor ovih predloga. Rekli smo da je i ovo jedan od zakona koji donosite zbog EU, i to na tako nakaradan način da je zaista neprihvatljivo da ovako nešto ostane u našem pravnom sistemu.

Vi ste u ovom 2. stavu člana 13. rekli – ukupna vrednost imovine pod upravljanjem utvrđuje se u skladu sa propisima EU, koji u vezi sa alternativnim investicionim fondovima bliže uređuju izuzetke, opšte uslove poslovanja, depozitare itd.

Mi smo rekli da ovo treba menjati i da treba da stoji – ukupna vrednost imovine pod upravljanjem utvrđuje se u skladu sa zakonima Republike Srbije. Ljudi moji ima li išta normalnije u Republici Srbiji nego da se primenjuju zakoni Republike Srbije?

Sada gledajte zašto Vlada neće ovo da prihvati, a i skupštinska većina. Amandman se ne prihvata iz razloga što bi se menjanjem predmetne odredbe odstupilo od ispunjenja obaveza predviđenih članom 91. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji nas je u ceno zavio, zavija i dalje, odnosno odstupilo bi se od usklađivanja sa Direktivom 2011/61 EU.

Dokle više kupite sve ove direktive? Kome god padne na pamet da vam nešto diriguje, da vam nešto naređuje, vi to prihvatate. Dajte bar formalno da napišete da će se primenjivati zakoni Republike Srbije. Dosta više naloga sa zapada. Vi sada, gospodo, požurite, pa na poklonjenje kod Mekalistera. Čeka vas.
Ovim članom 2. predviđeno je da se odredbe ovog zakona odnose na pomoć poljoprivredi i ribarstvu, u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju. Mi, srpski radikali, smo predložili da se ovo briše iskazujući naš odnos prema ovom SSP-u, Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju.

Vi kažete da ne možete prihvatiti taj amandman, zato što je Republika Srbija preuzela obaveze potpisivanja međunarodnog Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju još 2008. godine. Ovo je generalno problem ove Vlade, zapravo to je problem države. Vi kada želite da se sakrijete iza nečega, odnosno da nastavite kontinuitet one prethodne, tzv. demokratske Vlade, Vlade DS i Borisa Tadića, vi onda kažete – šta ćete, neko je pre nas to prihvatio, pa onda mi to moramo da nastavimo. Ne morate, gospodo, postoje štetni ugovori.

Mnogo štetnih ugovora je napravljeno u tom prethodnom periodu, ali vi ste ih prihvatili i produžili. Nije vam na pamet palo da tražite da neki od tih ugovora ili sporazuma se raskinu. Mogućnost imate, stvar je samo da li to želite, a vi ne želite.

Srbija trpi veliku štetu zbog upravo tog Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, jer je na osnovu tog sporazuma dozvoljen bescarinski uvoz svega i svačega, pa mi danas kupujemo jeftiniju robu zato što oni ne plaćaju carinu, kupujemo jeftiniju robu, pre svega poljoprivredne proizvode, od onih koji se proizvode u našoj Srbiji. Na taj način se ugrožavaju naši seljaci, zato što svi znaju da imate više od pola voća i povrća na pijacama i u marketima koji su jeftiniji iz uvoza nego što su oni koje proizvede naš seljak. Naravno, naša roba je kvalitetnija, ali problem je u tome što su ljudi u Srbiji siromašni, pa gledaju da kupe nešto jeftinije, pa makar bilo i manjeg kvaliteta.

Mi zbog primene ovog sporazuma, osim toga što trpe seljaci što su ozbiljno ugroženi svi naši poljoprivredni proizvodi, sama država bi da nije ovog Sporazuma imala godišnji prihod veći od pola milijarde evra. Dakle, to nije malo, to je ogromna količina novca.

Zaista, nama je i dalje nejasno – šta vas tera i šta je to vaš motiv da ne raskinete ovaj Sporazume, jer od ovog Sporazuma nema koristi niko, apsolutno niko u državi Srbiji, ni seljaci, ni država, dakle, ni narod, ni država. Mi na ovaj način iskazujemo svoj stav i gde god vam se pojavi ovaj Sporazum, mi ćemo predlagati njegovo brisanje. Hvala.
Vidite, kolega Marinkoviću, kako ste sad napravili problem zato što ste prekršili član 104.

Kolega koji je sad govorio uopšte nije govorio o amandmanu, i to nama nije problem, može da priča ko god hoće i šta god hoće, nije ovo primedba. Primedba je nešto drugo. Moglo se desiti, pošto je amandman koji sam ja u ime poslaničke grupe SRS podnela, moglo se desiti da govori baš o tom amandmanu i da objašnjava zbog čega amandman ne treba prihvatiti itd.

Sad ja vas pitam da se to desilo, da li biste vi meni dali dve replike, jednu na ono što je govorio ministar Siniša Mali, jer sam se javila njemu da repliciram, pa onda posle repliku na ovo što je govorio kolega Marković? Vi mi to ne biste dozvolili, a morali biste.

Nemojte da prekidate tok sednice, jednostavno to ne može po Poslovniku. Ako neko želi repliku, replika se odnosi, pre te replike, na neposrednog ministra, poslanika, ili bilo koga ko govori. Samo sam htela da vas upozorim da nam današnji dan bude u skladu sa Poslovnikom i neću tražiti da se Skupština izjašnjava, pa, vas onda molim sad da se podsetim šta je ono rekao Siniša Mali, pa da njemu repliciram. Hvala.
Da, setih se.

Gospodine ministre, kažete SSP nije jednostavna tema. Nije. Nije bio ni 2008. godine, nije u međuvremenu, nije ni sada. Pominjete koliko mi, na osnovu tog sporazuma, kakva nam je trgovinska razmena sa EU. Valjda sa zemljama koje su članovi EU, nema EU neki izvoz i uvoz.

Dakle, mi nemamo ništa protiv trgovinske razmene sa bilo kojoj državom i koja je član EU i koja nije. Zašto se ne pozabavite malo više, recimo, bescarinskim sporazumom koji imamo sa Rusijom već koliko godina? Zašto se ne forsira taj sporazum, pa da onda trgovinska razmena bude još veća i sa Ruskom Federacijom. Ali, ministre, nije vam to što ste izneli, nije argument, bar ne u odnosu na argumente koje mi srpski radikali imamo kada je u pitanju SSP. Nema konkretne koristi. Vi kažete, ovim članom čije mi brisanje predlažemo, vi želite da pomognete baš poljoprivredi i ribarstvu, a to su najugroženije delatnosti ovim SSP-om, pogotovo poljoprivreda je najugroženija zaključivanjem tog sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

Opet ponavljam, koliko je prihod pola milijarde evra koji gubi država, a više od toga i osnovno jeste što SSP-om ugrožavamo našu poljoprivrednu proizvodnju, a samim tim ugrožavamo našeg seljaka. Ptice na grani znaju, to se prepričava kao vicevi, čije mi jabuke kupujemo na pijaci i zašto su jeftinije neke, ne znam, uvezene iz Poljske u odnosu na one koje imamo, koje se proizvode u Srbiji.

Naravno, mi razumemo da trgovinska razmena mora da ide između zemalja, pa i da se dešavaju stvari da, naravno i da imamo robu iz uvoza, ali ta roba ne sme biti cenom konkurencija. Našoj robi može ukoliko se uvozniku i proizvođaču to isplati, ali moraju da se plate carinske dažbine, mora roba normalno da se uveze, pa onda ovde neka se formira cena i neka kupuje šta ko voli. Hvala.