Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8286">Vjerica Radeta</a>

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

Onda vam ne valja sistem.
Razumem naravno potrebu poslanika LJajićeve stranke da se jave da brane, do duše, ne znam da li su svi svesni, neki su očigledno postali, da se neodbranjivo ne može odbraniti, odnosno mogu da pokušaju i to je apsolutno njihovo pravo i mi ne sporimo ništa od onoga što oni govore, sve su u pravu, mi smo ovakvi kakvi smo, oni su onakvi kakvi su, ali nešto što govori iz tih poslanika je očigledno njihov strah, sve ovo što se dešava u državi Srbiji, možda može izazvati neke prevremene izbore, ali njihova panika i njihov strah je u tome šta će oni za sledeće izbore.

Oni nikada do sada nisu izašli na samostalne izbore. Sada su svesni da posle otvaranja ovih afera niko njih neće na svoju listu. E sada, oni pokušavaju pojedinačno da vide ko bi mogao biti dovoljno dobar pa da ga neko uzme na listu pojedinačno. Ne zanima ih više ni njihova stranka, ni Rasim LJajić, ovo je lična borba te grupe poslanika koji su sasvim slučajno došli u Narodnu skupštinu, što oni ne mogu reći za bilo koga ovde ko je izašao na izbore, za koga se glasalo i ko je dobio onoliko glasova koliko je dobio.

Dakle, stranka Rasima LJajića u Srbiji na izborima nikada nije dobila nijedan glas. Koliko se nekada Boris Tadić, a sada Vučić smilovao da im kao Sadaku da, pa toliko mandata imaju. Koliko im se na osnovu toga dodeli ministarskih funkcija, državnih sekretara, javnih preduzeća to je sve stvar kombinacija i stvar dogovora, a ono što nas brine, jeste ako su samo te kombinacije i dogovori problem što je Rasim i dalje u Vladi, onda Vlada ima problem.
Po članu 27.

Nekako je neprihvatljivo da slušamo primedbe kakve smo malopre čuli. Narodni poslanici treba da znaju da je ovo Narodna skupština, da se ovde govori, da se ovde razmenjuju mišljenja i argumenti. Da li se svakom od nas dopadne ono što ćemo čuti od nekog narodnog poslanika? Naravno da ne. Da li mi želimo da govorimo samo ono što bi se nekome dopalo? Naravno da ne.

Mi govorimo ono što su činjenice i ono što je istina. Obrazlažemo amandman na najbolji način na koji mi znamo. Reći će građani Srbije, jednog dana, da li smo mi to radili dobro ili nismo radili dobro.

Ne mogu se kriti neke činjenice iz rada nekog od članova Vlade samo iza suve primene Poslovnika. Kad bismo mi samo tako striktno primenjivali Poslovnik, kako ovde piše, niko ništa ne bi uspeo da kaže.

Ne znamo šta je sporno u tome ako govorimo o ovom zakonu, koji govori o obaveznom socijalnom osiguranju, da Nataša Jovanović kaže da je ta firma koju je Rasim LJajić prodao poznatom kupcu u momentu kada je otvorena u Novom Pazaru imala 190 zaposlenih, a kad je prodao onda su je ti njegovi prijatelji sveli na 50 zaposlenih. Ozbiljan je problem tih 140 ljudi koji su ostali bez posla. Em su oni ostali bez posla, em nema ni doprinosa, nema socijalnog osiguranja, dakle, sve apsolutno u skladu sa ovim predlogom zakona i sa ovim amandmanom, samo slikovito objašnjeno. To što nekom smeta što se pominje Rasim LJajić, pa bolje nek se sklonite na vreme od Rasima, svašta ćete još čuti. Hvala.
Evo, ponovo. Ovaj put o amandmanu.

Član 3. je u pitanju, govori o načelima i možda nekome, moguće ministru ili službenicima koji su ovo pripremali, se čini nelogično što smo mi predložili da se ovaj član briše.

Svojim amandmanima želimo da skrenemo pažnju, ne samo na ovaj predlog zakona, nego generalno na funkcionisanje Vlade, na ponašanje članova Vlade, predsednika Vlade, potpredsednika, ministara itd. Naš stav, nas srpskih radikala, je da vi ne poštujete načela u vašem radu, da ne poštujete načela i principe u radu Vlade Republike Srbije i onda je potpuno besmisleno da u ovom nekom zakonu pominjete načela koja inače čak nisu ni morala stajati u ovom predlogu zakona, zato što su ovo načela koja se podrazumevaju. Znate, ne mora baš sve da se napiše u predlogu zakona. Kad bi se tako pisalo, onda bi zakon imao po 3.000 članova.

Dakle, ovo su opšta načela, a vi ministri se ne ponašate principijelno, ne poštujete načela, mi vas danima pitamo. Evo sad pitamo ministra Antića i Malog – da li ste vi u Vladi Republike Srbije, imali ste više sastanaka, kažu mediji, da li ste raspravljali o Rasimu LJajiću? Znate, ako čujete sve ovo što ste imali priliku samo vas dvojica ovde da čujete, šta sve imamo da kažemo i šta smo sve rekli o Rasimu LJajiću, nemoguće je da se vi u Vladi niste time pozabavili. Da li ste se pitali da li može da bude vaš kolega čovek koji tamo bez odgovarajuće spreme radi u nekoj školi, čovek koji preti i namešta ubistvo lideru najveće opozicione partije u parlamentu Vojislavu Šešelju, čovek koji se ozbiljno dovodi u pitanje sa narko-klanom u Novom Pazaru?

Molim vas, recite, ako niste raspravljali, kažite – baš nas briga, on nama odgovara. Ako vam ne odgovara, kažite to i Vladi, kažite to ovde, pre svega, Narodnoj skupštini. Hvala.
Tačno je, mnogi su preletali i odlazili iz SRS. Ko pod kakvim okolnostima i pod kojim uslovima, o tome će suditi istorija i svako snosi svoju političku odgovornost, istorijsku odgovornost za svaki potez koji u politici učini, ali svi oni koji su tada podržavali formiranje SNS, sada su pod koordinatorskom palicom Boška Obradovića.

Boško LJotićevac Obradović je neko ko najmanje ima prava ovde da pominje SRS. Mi srpski radikali smo njega raskrinkali pre svih. Mi smo privi obelodanili i to da je opljačkao Hilandar i ko je njega sve finansirao u toku njegovog postojanja.

Mi smo prvi raskrinkali kako je prao pare koje su dobijene iz državnog budžeta u toku izborne kampanje, kako je kupovao odela, kako je, zamislite, električarima neke stotine hiljada dinara uplaćivao, a nikad nije odgovorio šta su mu električari radili u predizbornoj kampanji. Ne znam koliko je sijalica trebalo da zameni i da onolike pare potroši.

Neko o kome mi sve to znamo i o kome mi sve to u javnosti govorimo, bolje da nas ne pominje. To što on pokušava da se nametne građanima, biračima u Lučanima, neće mu ni to proći. DŽabe mu, ne može on u Lučanima da objasni da im tamo dolazi sa Đilasom, sa Jeremićem, sa Lutovcem, sa ne znam ko sve nije u toj agenciji za SIS.

E, sad, oni imaju unutar sebe problem. Oni ne mogu da podnesu da im je Boško Obradović LJotićevac koordinator, a on im jeste koordinator, a on se ponosi time. Oni pokušavaju da to prikriju i, znate, imaju konflikt kao što ga je Boško imao uvek sa svojim saradnicima, kao što je rasterao sve iz tog njihovog starešinstva Dveri samo da bi se on materijalno okoristio.
Da su Kena i ovi njegovi 2008. godine o krađi mandata mislili, ovo što on danas priča, nama niko ne bi ukrao mandate, pošto su ih oni ukrali.

Što se tiče ovog LJotićevca, Boško LJotić – primi me, da ga podsetimo da je on taj koji je išao kod Aleksandra Vučića i molio ga da s njim razgovara, da mu on kao nešto pametuje, da bi ga ovaj primio. Pa kad nije hteo, onda je postao navodno opozicija. On ne zna ni kome je opozicija, ni koga podržava.

On bi sad u Dragačevu tamo da se predstavi, da ih podseti da je on nekakav vajni nacionalista, a onda im dovede Sandu, za koju je Oluja legitiman čin, koja tvrdi da je u Srebrenici bio genocid. Onda ljude zbunjuju, kažu - Čekaj, jesi li ti više onaj nacionalista što si se nekad predstavljao ili si sad ovaj novi presvučeni? Što je, naravno, tačno to da je novi presvučeni, da nikada nije ni bio iskreni nacionalista.

On njima sada dovodi i Đilasa i Jeremića, pa onda, nisu ljudi zaboravili da je išao kod Skota, da se slikao sa Čedom, da se slikao sa Vukom Jeremićem. Znate, ne može takav neko da ode u Dragačevo i da kaže – braćo Srbi i sestre Srpkinje, ja Srbin. On Srbin po rođenju jeste, ali nije nacionalista.

On sad ima jedan ozbiljan problem, on je sad u društvu onih koji će, kad to bude u septembru ili ne znam kada, većina od njih izaći na gej paradu, a on je na taj dan, sve do ove godine organizovao nekakvu porodičnu šetnju i sad ne zna šta će da radi, da li će na gej paradu, da li će na porodičnu šetnju.

Foliranje je bila porodična šetnja, srce, savest, razmišljanje je upravo ono s kim je sada: Boris Tadić, Vuk Jeremić, Đilas, Sanda, ovaj, kako se već zove, predsednik demokrata itd.
Sanda Rašković Ivić je nešto najnemoralnije što postoji u ovom parlamentu. Ona je žena koja je kao predsednik stranke došla u Narodnu skupštinu, sad kako je Skot ugurao, to je drugi deo priče, i stranci čiji je bila predsednik otela mandat. U međuvremenu je ne znam ni ja čija bila, a sada je valjda kod Vuka Jeremića potpredsednik.

Da li postoji nešto gore što može da se desi u Narodnoj skupštini i nešto što može da okalja lice parlamenta kao to što je uradila Sanda Rašković Ivić? To je činjenica.

S druge strane, ono što je ona malopre govorila, ja ću da podsetim Sandu Rašković Ivić na nešto što je njen tata Jovan Rašković govorio u leto 1990. godine. U razgovoru sa Franjom Tuđmanom i Slavenom Leticom, Jovan Rašković je rekao, u leto 1990. godine, „Moja žena je Hrvatica. Moji unuci su Hrvati i ja želim da oni ostanu Hrvati, da ne bi imali kompleks zato što žive u Hrvatskoj“.

E, pa sad, ko ima interesa da za nekoga špijunira, to neka zaključe ljudi koji gledaju ovu Narodnu skupštinu, a bogami i svi narodni poslanici.

Dakle, nemojte da se igrate, gospodo, da ulazite u igru tamo gde ne možete da pobedite. Vodite računa o sebi, o svom moralu, o svom integritetu, a pošto to nema, onda mora da pronalazi, da laže, da nekog drugog ovo ili ono.

To što se njima ne dopada ne mogu sa SRS, ne mogu, ne bi valjda palo na pamet da idemo, daleko bilo, u koaliciju sa ovom agencijom za SIS. Naravno, oni su gori od SNS.

Mi smo opozicija i jednima i drugima i mi želimo da pobedimo SRS, ali da je mi pobedimo, a ne da šljam dođe posle njih.
Član 32.

Najpre, gospodine Marinkoviću, ja ne mogu, recite gospođi Sandi Rašković Ivić, pošto ja po Poslovniku govorim, tačno kako treba, recite Sandi Rašković Ivić da ja ne mogu ni za šta da se specijaliziram. Ja mogu da se specijalizujem eventualno.

Istina je da ja nisam prebrojavala njena krvna zrnca i njene dece, nego je to radio njen tata. Ja sam samo citirala Jovan Raškovića. To što on nije živ zaista nema nikakve veze. Znate, ta floskula o mrtvima sve najbolje, to je nešto što je apsolutno neprihvatljivo. Svi ćemo mi jednog dana biti mrtvi i, naravno, o svakome će se govoriti ono što je zaslužio dok je bio živ, pa tako i o meni, a bogami i o Sandi Rašković Ivić.

Pamtiće generacije Srba da je ona istom tom Slavenu Letici u emisiji rekla da je „Oluja“ legitiman čin ustaške vojske.

(Sanda Rašković Ivić: Lašeš.)

To je istina, kao što je istina da je njen tata Jovan Rašković rekao Franji Tuđmanu i Letici da smo mi Srbi lud narod.

Dakle, sve je to apsolutno istina, sve je to ostalo nezabeleženo i zaista je jadno da se neko na ovaj način pere i stidi svoga oca. Ako je to rekao, rekao je. Ako je ona, ali je problem to, veći problem, što je ona posle svega opravdala „Oluju“ kao legitiman čin i što je rekla da je u Srebrenici bio genocid.

Ja sam sa njom bila u jednoj emisiji i dokazala sam joj da je ona sve to rekla. Imala sam sve crno na belo, pa je ona rekla – ja sam samo ponovila šta je rekao voditelj. Zamislite. Rekao voditelj i ona to ponovila. I, rekao Slaven Letica i ona to ponovila. Dakle, ne može Sanda Rašković Ivić da se opere od onoga što je rekla, može koliko god hoće i može da se specijalizira za šta god hoće, ali njena specijalnost je nemoralna žena i narodni poslanik. Nemoralna.
Mi srpski radikali na ovu vrstu člana, koji zapravo i nije pravna norma, redovno podnosimo amandmane i ne prihvatam ovo obrazloženje na koji način je to urađeno.

Generalno imamo primedbu i na ovu sednicu i o tome smo govorili, ali i na činjenicu da ste danas u jednom periodu držali sednicu dok nije bilo televizijskog prenosa, pa onda su ovi, što ih predvodi ovaj koordinator, a vidim nema više prsluka, promenio je gumu, izašli odavde i sada su se opet vratili. Niste trebali da dozvolite takvu predstavu. Prosto, treba da se radi pred očima javnosti, pogotovo kada je u pitanju Zakon o budžetu i koliko god vi predsedavajući pokušavali da nam skrenete pažnju da ne govorimo o budžetu zato što nije trenutno na dnevnom redu, to jednostavno nije moguće, pogotovo kada je i ovaj zakon o kojem sada govorimo i koji jeste na dnevnom redu, zapravo je jedan od načina punjenja budžeta. Kada je u pitanju punjenje budžeta uvek se pojavljuje i pitanje načina korišćenja budžeta i mi, svakako, o tome govorimo i govorićemo i u buduće i kada su u pitanju predstavnici vlasti i kada su u pitanju predstavnici opozicije.

Znate, da li je moralno trošiti pare koje iz budžeta dobije politička partija sa koje je neko izabran kao narodni poslanik, a u međuvremenu promeniti jednu, dve ili ne znam koliko političkih partija? Malopre se pojavila jedna simpatična slika na Tviteru, pošto smo se nešto danas bavili Tviterom, ove četiri dame, dame uslovno rečeno, piše – četiri žene 13 stranaka. Toliko o njihovom moralu i onda pokušavaju ovde da skrenu pažnju da neko drugi nije dovoljno moralan.

(Marija Janjušević dobacuje.)

Samo vi ciktite i vrištite, ali sliku o sebi ne možete promeniti. Vi jeste slika i prilika onoga kako u Srbiji, odnosno u Narodnoj skupštini ne treba da se radi, jeste slika i prilika onoga kako u Narodnoj skupštini ne treba da se kradu mandati.

Nekad sam se i možda pitala kako je to ova Sanda Rašković otišla kod Vuka Jeremića i onda sam shvatila, pošto sam ja pisala predgovor za Šešeljevu knjigu Vikiliks mi javlja - drugi deo, i onda sam tamo pročitala puno ovih depeša Vikiliksa koje se odnose na Vuka Jeremića. Između ostalog, kažu kako je Vuk Jeremić dolazio na Fakultet političkih nauka, tamo je držao neka predavanja i onda se izvinjavao. Američki ambasador je uvek slao nekoga da sluša šta se tamo priča i šta govore ti ljudi koji su kao predavači, a inače su birali Fakultet političkih nauka, kažu sa tom grupom mladih ljudi se najlakše manipuliše zato što su znatiželjni, zato što dosta čitaju, zato što znaju šta se dešava u svetu i onda su upravo taj fakultet izabrali ovi iz američke ambasade i Vuk Jeremić je tada čoveku koga je poslao tadašnji ambasador rekao da on pozdravlja ambasadora, izvinjava mu se što u javnosti mora da govori drugačije od onoga što on zapravo radi.

Isto to je Jovan Rašković rekao Franji Tuđmanu. Kaže – govorim im vrlo često, Srbima, i ono što oni hoće, a što ja ne bih volio. Dakle, imam u ovom stenogramu mnogo toga još, verovatno će biti prilike, ali s obzirom na ovaj Predlog zakona i ovaj amandman, pitamo, ode Marinković, mislila sam baš njega da pitam, da li Viša preduzetnička škola gde on predaje uredno puni budžet, da li plaća sve doprinose i kolike doprinose plaćaju za Rasima LJajića koji tamo predaje neznano šta i neznano na osnovu čega i, naravno, dobija solidnu platu?

(Nataša Mihajlović Vacić: Tema.)

Tema je Rasim LJajić, njegov kriminal i Vlada Republike Srbije i Aleksandar Vučić koji moraju da se oslobode Rasima LJajića, ako žele da normalno nastave da funkcionišu. Hvala. (Boško Obradović: Povreda Poslovnika.)
Dame i gospodo narodni poslanici, mi danas počinjemo raspravu u pojedinostima i radi podsećanja javnosti, pre svega, očekuje se da mi govorimo o budžetu Republike Srbije jer to je ono što je aktuelna tema, ali mi ćemo govoriti samo o nekih 500 i nešto amandmana na ovaj Zakon o centralnom registru obaveznog socijalnog osiguranja.

Da se razumemo, i mi iz SRS smo podneli dosta amandmana na ovaj zakon jednostavno zato što ne želimo da ne učestvujemo u raspravi. Mi znamo, kao što smo to već navikli, da će poslanici vlasti kroz ove amandmane hvale vlast, a mi ćemo onoliko koliko nam vreme dozvoljava govoriti šta su naše zamerke na vlast i šta su naše zamerke, između ostalog, i na predlog budžeta.

Mi smo prošli načelnu raspravu u odsustvu predsednika Vlade Republike Srbije, što je apsolutno nedopustivo, uz uvažavanje činjenice da ova tri ministra koja su i danas tu su skoro sve ove dane uz kratka napuštanja sednice proveli ovde u Narodnoj skupštini, ali jednostavno niko od ovih ministara nije mogao da nam odgovori na pitanja na koja je trebalo da nam odgovara Ana Brnabić.

Takođe, ovde nema nikoga od potpredsednika Vlade, što je takođe nedopustivo. Znamo da je Ana Brnabić i ostalim potpredsednicima zabranila da dolaze ovih dana u Skupštinu da bismo izbegli prisustvo Rasima LJajića i naše pitanje i Ani Brnabić i Vučiću i LJajiću – da li je moguće da je on i dalje potpredsednik Vlade i posle toga što je ovog DŽudžu postavio za predsednika Bošnjačkog nacionalnog veća? Hvala.
Član 107. Povređeno je dostojanstvo Narodne skupštine i to iz tri razloga.

Prvo, mi danas ne pričamo o Centralnom registru, već o Predlogu zakona o centralnom registru obaveznog socijalnog osiguranja.

Drugo, mi danas, odnosno na ovoj sednici nismo imali predloge 62. zakona, već ukupno 62. tačke gde ima zakona, gde ima sporazuma, gde ima odluka. Dakle, narodni poslanik koji je malopre govorio nema pojma šta je na dnevnom redu.

Pogotovo je uvredljivo za poslanike SRS da poslanik kaže da ovde sede samo dva poslanika opozicije. Čini mi se da je on na ovaj način poslao poruku vladajućoj većini, ali vi ćete već da vidite šta ćete sa Rasimom LJajićem i sa ovim njegovim poslanikom. Ovde su poslanici SRS kao najozbiljnija opozicija vlasti i najveća opoziciona politička stranka u Narodnoj skupštini. Ako to nekome smeta, ne možemo im pomoći, ali to jeste tako i to jeste činjenica.

Naravno da ovi LJajićevi poslanici imaju problem zato što je izvesno da će zbog ove afere koju smo otvorili kada je u pitanju Rasim LJajić da će verovatno imati problema sa kim će na sledeću listu.Prosto, ne mogu da verujem da bi ih posle ovoga Aleksandar Vučić stavio na svoju listu, a onda oni sada pokušavaju da se nekakvim dodvoravanjima, da li pojedinačno, da li kao grupa, negde smeštaju, ali njihov problem jeste što njih na narednim izborima neće niko. Neće biti ni na čijoj listi. Neće ih ni ovi iz ovog saveza zato što su prešli u SNS, u Vladu SNS, što su tada zapravo …
Dame i gospodo, mi smo malopre čuli sve, samo ništa o amandmanu, ali naravno to je apsolutno pravo narodnog poslanika i mi se tome ne protivimo, samo neka svako priča šta misli da treba da kaže.

Ja ću citirati jednu rečenicu – odluka o ulasku u vladajući blok je moralno diskutabilna, ali birao sam između opstanka i nestanka SDPS. To je Rasim LJajić rekao 19. juna 2012. godine, kada je molio Borisa Tadića da mu dozvoli da se prikloni SNS. Naravno nije dobio tu saglasnost i onda je sam rekao da je to što radi diskutabilno sa moralnog aspekta. A pre toga je rekao da bi on bio nemoralan čovek kada bi napustio Demokratsku stranku i priklonio se tada vladajućem bloku SNS.

E, sad zaista pitam ove moralne gromade da li se oni bar malo zascrvene kada ih podsetimo na to što se desilo tog 19. juna 2012. godinež?

Teško da se može gospodin Bačevac zacrveniti, on iz sve snage brani Rasima LJajića, ima razloga. Zato što mu je Rasim LJajić omogućio da on, recimo, u ulici Sutjeska u Novom Pazaru napravi velelepnu vilu i to zamislite na trotoaru. Ulica je bila prava, ali sada tamo gde je kuća Muamera Bačevca je napravljena krivina da bi se zaobišla njegova kuća, da bi svi ljudi koji koriste tu ulicu morali da prave tu krivinu. Što je takođe još bitno. Ta ogromna kuća je napravljena bez građevinske dozvole. Tako da vi ostali iz te LJajićeve stranke, ako nemate tu vrstu problema, vodite računa koga podržavate i zbog čega to radite.
Naravno, svako ima pravo da podnese amandman i da ga obrazlaže na način na koji želi da ga obrazloži, ali je neverovatno da neko poput koleginice koja je malo pre govorila u Narodnu skupštinu uđe kao poslanik jedne koalicije, da danas predstavlja nekog ne znamo ni sami koga, nekakvu „agenciju za SIS“, gde je njen predsednik koordinator i sad da bi se ona predstavila i da bi se oni predstavnika građanima Lučana kao neko ko je čuvar ne znam ni ja čega, ona priča o tome šta je Narodna skupština, šta je predstavljanje građana, šta je izvrgavanje volje građana. Pa, ako neko uđe na jednoj listi u Narodnu skupštinu, na stranu to što je uguran od strane Skota, poput njih, i sada ovde predstavlja Vuka Jeremića, Đilasa, Lutovca, koga sve ne, kako takva osoba ima moralno pravo uopšte da govori o urušavanju ugleda Narodne skupštine?
Ovaj Predlog zakona zapravo bi mogao biti i podzakonski akt, jer je on faktički nekakav tehnički propis kojim se reguliše ovaj registar obaveznog socijalnog osiguranja. Ali, taj registar obaveznog socijalnog osiguranja zapravo ima dodirne tačke sa svim ministarstvima i zato mi je nekako neprihvatljivo da ne dozvoljavate da se bilo koji ministar pomene kroz ovaj zakon. Trebalo bi da svi sede tu pa da svakog pojedinačno možemo ponešto da zapitamo, jer nema ministarstva na koje se ne odnosi ovaj zakon.

Bilo bi dobro, recimo, gospodine Ružiću, da je na ovaj način regulisano pitanje jedinstvenog biračkog spiska. Mislim da bi to dalo dobar rezultat za neke buduće izbore.

Nataša Jovanović je započela priču o ulaganju ovih sredstava u zdravstvenu zaštitu. Mi smo pitali, ministre Mali, Anu Brnabić i pitamo celu Vladu, i predsednika države, kad smo otvorili afere ovih pet ministara, pitali smo kako se vršila nabavka za Klinički centar u Nišu? Nismo dobili odgovor, a mi pouzdano znamo da je ogromna količina opreme nabavljena bez tendera i da je to ozbiljno krivično delo. Kao što nemamo odgovor na pitanje, i ima veze sa ovim zakonom, ova kombinacija Rasima LJajića i Esada DŽudže, zato što će i Bošnjačko nacionalno veće trošiti ove pare. Zato mi želimo da raščistimo sa tim i da vas konačno pitamo, evo, LJajić reče da jedva čeka rekonstrukciju. Učinite mu to. Zaista mu više nije mesto u Vladi.
Član 107. stav 1.

Mi poslanici SRS za ovu sednicu uložili smo 610 amandmana. Bilo je teško, bilo je malo vremena, bukvalno smo danonoćno radili i nećemo dozvoliti da neko ko je na proputovanju kroz ovu salu ceo dan upravlja raspravom tako da ponižava narodne poslanike koji rade svoj posao, da vređa narodne poslanike zato što su podnosili amandmane. Amandmani se podnose da bi ih Vlada prihvatila ili odbila, da bi vladajuća koalicija za njih glasala ili glasala protiv. To je jednostavno stvar ovih koji imaju skupštinsku većinu.

Ali, ponavljam, ovi koji su danas ovde da se reklamiraju zbog izbora u Lučanima ne mogu, bar što se tiče nas iz SRS, da na ovaj način remete rad sednice. Mi ne želimo da ulazimo u odnos između vladajuće stranke, SNS i njihove koalicije i ove agencije za „SIS“ koju predvodi ovde Boško Obradović, pa ih je uterao sve u ovu salu posle ne znam koliko vremena. Mi u tim sukobima ne želimo da učestvujemo, ali želimo da zaštitimo dostojanstvo svoje, dostojanstvo svoje poslaničke grupe i dostojanstvo, naravno, Narodne skupštine.

Podsećam ovu gospodu na proputovanju da se ne obraćaju samo građanima Lučana, izbori su i u Doljevcu, i u Kladovu, i u Kuli, ali oni tamo nisu bili u stanju ni da sakupe potpise, a kamoli da se pojave tamo pred narod i onda ovde pokušavaju da prave cirkus od Narodne skupštine.