Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8286">Vjerica Radeta</a>

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

Član 127, stav 1. je u pitanju. Zaista, s obzirom na temu o kojoj raspravljamo moraju predsedavajući imati malo fleksibilnosti i nikome ne pada na pamet da osporava Nenadu Čanku da kaže sve što misli da treba da kaže, dovoljno je rekao u ovim predlozima.

Tačno je da mi nemamo obavezu da donosimo nikakav posebni zakon, ali se ovde postavlja pitanje, bar ne ovakav, odnosno nemamo obavezu, ne bar, nego apsolutno nemamo obavezu i ne možemo doneti ovakav zakon kakav je predložen zato što nije u skladu sa Ustavom i sa još dva sistemska zakona. Ali se postavlja pitanje zašto Venecijanska komisija insistira na tome? Zašto se kod otvaranja nekih poglavlja insistira na tome? Zašto nam se to malo, malo pa pominje?

Sada je ovde Nenad Čanak i njegov predlog, kao da govore u ime onih koji vas teraju da uradite nešto što je apsolutno neustavno, zato vas, između ostalog, ne samo zato teraju i da menjate Ustav Republike Srbije, a ono što je ovde opasno i o čemu zaista mora da se vodi računa, ono što predviđa ovaj predlog zakona je ništa drugo nego fiskalni separatizam. Mi to nikako ne smemo dozvoliti. Zato zaista jeste, bez obzira na najširu moguću demokratiju, pitanje da li je uopšte bilo dobro da se o tome ovde raspravlja.

Kada sve počinje sa fiskalnim separatizmom znate gde to dalje može da dovede.

Dakle, molim vas da se vodi računa i da predsedavajući vodi računa, svakako i o Ustavu Republike Srbije i da, kada bilo ko od nas govori da nije dobro da se izlazi iz onoga na šta nas obavezuje Ustav, pa makar to ne znam ko tražio od predlagača ili od bilo kog drugog kome bi palo napamet da brani ovo što je apsolutno neustavno.
Član 27. stav 1.

Dobro ste pitali da li ostajem pošto su slične primedbe, ali ipak na drugi način ih sagledavam.

Vlada Republike Srbije se izjasnila o ovim predlozima predlagača i jasno i nedvosmisleno rekla da to ne treba da se prihvati i da Vlada to ne prihvata. Sad usko onako gledano, nama predstavnik Vlade ovde nije ni trebao. Nemamo ništa protiv što je ministar ovde i nemamo ništa protiv što ministar učestvuje u raspravi, ali je to malo problematično sa aspekta našeg Poslovnika. Ne znam baš po kojem to osnovu ministar može da govori sedam, osam minuta, a mi iz poslaničke grupe ne možemo. Dakle, nemamo ništa protiv neka priča ministar koliko hoće, dajte i mi da pričamo koliko hoćemo, koliko mislimo da treba da bismo zapravo isterali na čistac ovu političku priču.

Malopre predlagač, gospodin Čanak, ređa pitanja ministru Nedimoviću kao da je on đače, pa sa Čanak ima da ga pita, da ga pita, da ga pita. Nedimović ovde predstavlja Vladu koja je rekla ne zanima nas Čankov zakon, nije u skladu sa Ustavom, ne treba nam i kraj.

Dakle, ovo je par ekselans politička priča i suštinu je rekao malopre gospodin Čanak. Mekalister, Maja Kocijančić. Tto su oni koji traže da se ovakav nekakav zakon donese. Zato nije dobro ni što je stavljen na dnevni red, a ako već jeste onda molim vas za dovoljno fleksibilnosti za sve narodne poslanike koji žele u ovome da učestvuju. Srbija je jako zainteresovana za današnju sednicu. Ljudi u Srbiji su se vrlo zabrinuli kada su čuli da se ovo stavlja na dnevni red u strahu da se, ne daj Bože, ne usvoji ovakav zakon koji je u suštini fiskalni separatizam.
Ja sam se javljala za repliku i ne znam da li me niste videli ili ste mislili da nema mesta replici, ali mislim da ima zato što je kolega ne Rističević, nego pre njega, govorio o stranci koja se zalaže za ukidanje autonomije, odnosno AP kao ne pokrajine, nego autonomije Vojvodine. Jedina politička partija koja zastupa tu teoriju je SRS i o tome je ovde danas govorio Vojislav Šešelj.
Mislio je i gledao je u našem pravcu, pravio se da ne misli, pa je rekao da …
Gospodin Mijatović.
Pa je rekao da mi o tome ne možemo da odlučujemo, a mi mu poručujemo i svima ostalima da se mi zalažemo za fiskalni suverenitet Srbije, kada su u pitanju ovi predlozi i to sve u okviru zaštite teritorijalnog integriteta i suvereniteta Republike Srbije, ali se ozbiljno plašimo za naš teritorijalni integritet i suverenitet iz opravdanih razloga, a dodatno zbog činjenice da je Rasim Ljajić potpredsednik Vlade i da je on koalicioni partner Sulejmana Ugljanina koji traži ocepljenje Raške od Srbije. Hvala.
Dame i gospodo, mi smo u načelnoj raspravi otvorili temu Jedinstvenog biračkog spiska, a vezano za Predlog zakona o Centralnom registru stanovništva.

Činjenica jeste da taj problem Jedinstvenog biračkog spiska postoji i da to što imamo zakon ne znači da imamo i realno uređen birački spisak. Mi smo govorili i o nekim primerima kada je u pitanju upis činjenice smrti, jer je Ana Brnabić, predsednik Vlade, pre nekoliko dana kao epohalan uspeh navela to da se činjenica upisa smrti u roku od 24 časa iz knjige umrlih prenosi u birački spisak, što je za nas neprihvatljivo. Mi mislimo da to mora biti istovremeno, bukvalno istovremeno, a ministar Ružić je objašnjavao da tamo negde u nekoj opštini sedi neki činovnik koji to radi čim dobije iz knjige umrlih. Naravno, nije odgovorio na pitanje kako se to radi kada su tri, četiri dana praznična, kada je u pitanju vikend itd. Jednostavno na to pitanje ne može ni da se odgovori.

Mi smo predložili da se u ovom članu 3, koji inače govori o cilju uspostavljanja Centralnog registra, pa između ostalog se kaže – kao i da se na osnovu podataka iz Centralnog registra obezbede pouzdani podaci u bazama podataka koje organi vode na osnovu drugih propisa, mi smo želeli da se tu doda i „Jedinstveni birački spisak“. Posebno smo hteli da naglasimo, posebno u bazi Jedinstvenog biračkog spiska i ne znamo baš, ne razumemo, zašto ovaj amandman nije prihvaćen kad on suštinski ni na koji način ne ugrožava ideju ovog predloga zakona, ali valjda nam je svima stalo da taj jedinstveni birački spisak bude stvarno onako kako je predviđeno i kako treba da bude.

Ovaj naš amandman nikako ne može da smeta, ali smeta odgovor Vlade da se amandman ne prihvata iz razloga svrsishodnosti. Kakve svrsishodnosti? Ne razumem zaista. Zar nije svrsishodnost da uredimo jedinstven birački spisak? Kažete da je rešenje u Predlogu zakona obuhvatnije. Ne može biti obuhvatnije nešto što je uopšteno ako mu se doda nešto konkretno.

Dakle, niste ovo hteli, to je vaš problem, ali biće problem svih nas, jer vi sami, ministre, ste rekli, pošto smo mi malo opet uzburkali javnost podsećanjem na Jedinstveni birački spisak, u nekom intervjuu da nije to, ne znam, mrtvi ljudi, ljudi koji su već umrli, a da su ostali u biračkom spisku, masovna pojava, da se to tu i tamo dešava.

Ministre, to ne sme da se dešava, ni jedan jedini slučaj. Jedan slučaj takav dovodi u sumnju sve izbore koji su vođeni, koji su održani, koji će biti održani uz ovakve uslove.

Naravno, problem o kojem smo mi govorili, a koji se odnosi na obavezu upisivanja, što vi niste predvideli, evidentiranja, pardon, ovim zakonom, svakog ko iz Srbije izađe. To je, znate, pošto javnost nema takvu informaciju, vi iz vlasti je imate i vi ćete je, takođe, zloupotrebiti kroz Jedinstveni birački spisak na dan izbora. Izvinite, svašta se dešavalo u prethodnom periodu na izborima i mi ne želimo da se išta prepusti slučaju. Ovaj naš amandman je zaista krajnje dobronameran i na korist svih u Srbiji i ne postoji ni jedan jedini razlog zbog čega ga niste prihvatili. Ovo što ste naveli apsolutno nije razlog. Hvala.
Jeste, ministre Ružiću, Jedinstveni birački spisak ekskluzivitet i treba da bude. Treba da bude zašto vi dobro znate da 30 godina postoji taj problem i da se o tom problemu priča svaki put kada se izbori održavaju od dana raspisivanja do dana proglašenja izbornog rezultata i da to uvek, taj, nepostojanje pravog jedinstvenog biračkog spiska dovodi u sumnju sve izbore.

Mi ne podižemo tenziju. Mi samo kao narodni poslanici najveće opozicione parlamentarne stranke želimo da pomognemo da se ovaj problem reši, da pomognemo ne vama iz Vlade, nego da pomognemo biračima, narodu u Srbiji da se bar jedna od sumnji u izbornom procesu otkloni, ovo bi bio način. Vi kažete da nije moguće pobrojati sve evidencije koje će sadržati ovaj Centralni registar stanovništva, ali ovo je jako bitno ministre, jako bitno i vi to dobro znate, znate dobro u onom kratkom periodu dok ste bili opozicija kako ste na ovo gledali.

Dakle, ovo mora da se reši ozbiljno, sistematski i na svakom mestu. Ja sam iznenađena da vi kažete – nemojte podizati tenziju. Zar je podizanje tenzije da se skrene pažnja? Pa bolje je da to uradimo sada nego da tenzije budu podignute u vreme održavanja nekih narednih izbora.

Znate, ove stvari ne mogu da se guraju pod tepih. Problemi postoje i problemi moraju da se reše.

Ako kažete da ćete raditi na tome da se otklone svi propusti, samim tim priznajete da propusti postoje, a mi vam pomažemo da se propusti otklone. Zaista ne postoji nijedan jedini razlog, ponavljam to. Loše je to što radite, što ne želite da prihvatite nijedan amandman, pogotovo kada je u pitanju amandman kojim bi bili zadovoljni svi koji danas prate rad Narodne skupštine i oni koji bi saznali da ste prihvatili ovakav amandman.

Ovo je amandman u opštem interesu. Jedinstveni birački spisak mora da bude sadržan kao pojam i u ovom Predlogu zakona, a kasnije Zakonu o Centralnom registru stanovništva. Hvala.
Ministre Ružiću, hajde da se podsetimo, Zakon o Jedinstvenom biračkom spisku donet je 2009. godine, pa je onda menjan 2011. godine. To nije ni do dan danas Jedinstven birački spisak. To su izvodi biračkih spiskova. To je zbirka izvoda biračkih spiskova. Niti je to smisao zakona, niti je do smisao težnje svih nas koji želimo da se neki budući izbori održe na način da bude što manje primedbi. Verujem da ste i vi za to, ali ne pokazujete ovakvim odnosom prema poslanicima opozicije.

Vi dobro znate svih ovih godina unazad koliko smo se mi srpski radikali borili za taj Jedinstven birački spisak, koliko smo iznosili u javnost konkretnih primedbi, imali smo čak i jednu žalbu Ustavnom sudu kada smo imali veliki broj, utvrđeno, lica koja su glasala a nisu bili među živima ili nisu bili u Srbiji, sasvim pouzdano utvrđeno.

Dakle, problemi postoje. Poslednji izbori su pokazali da postoje takvi problemi. Sećate se šta je sve bilo, sećate se i mi svi znamo, govorilo se o tome u javnosti, koliko je slikano poziva za glasanje ljudima koji su umrli, koje su dobijali članovi porodica. Mi govorimo o nečemu što je realnost. Ne želimo ni da dižemo tenziju, ni da nešto, ne znam sad, plašimo narod šta se može desiti u tom biračkom spisku. Samo želimo da se održe prvi put parlamentarni izbori, da bude što manje mogućnosti za stavljanje primedbi.

Ovo što ste rekli – šta rade članovi biračkih odbora. Hvala vam, vi ne držite ovde instruktažu članovima biračkih odbora. Što se tiče nas u SRS, mi to odlučno radimo i odlično znamo kako se to radi, ali govorimo o tome šta se dešava ako član biračkog odbora kaže – znam da je ovaj komšija umro, neću potpisati birački spisak, i ništa se ne dešava. Potpisala je većina i doviđenja. Od tog prigovora, eventualnog, nema ništa i vi znate da je to tako. Zato moramo da uredimo taj izborni proces da bude što manje takvih mogućnosti.

Završavam, gospodine predsedavajući, samo još jednim podsećanjem ministra Ružića, da ovo što se zove Jedinstven birački spisak, osim što to nije u pravom smislu, to nije ni po pitanju transparentnosti, o kojoj vi govorite, jer mi nemamo, niko od nas ne može da proveri da li je neku u Trgovištu, Bačkoj Palanci, Zaječaru upisan u birački spisak ako nemamo njegov matični broj, a to nije smisao i to nije transparentnost. Hvala.
Ministre, znamo kakva prava imamo i znamo da možemo da predložimo neki zakon ili njegove izmene i mi to radimo. Ali, znate u ovoj vašoj skupštinskoj većini samo ekskluzivni poslanici imaju ekskluzivno pravo da se njihovi ekskluzivni predlozi stave na dnevni red jedne sednice, što nije slučaj sa poslanicima SRS iako smo predlagali i određene izmene Zakona o izboru narodnih poslanika i stavljanje van snage Zakona o izvršiteljima koji popiše krv građanima Srbije i mnoge druge zakone. Naravno, to nije tema za razgovor sa vama, ali je tema upravo ovaj Centralni registar.

Član 3, ima mnogo detalja i ne razumemo zašto vam sveta taj još jedan vrlo bitan detalj, da prihvatite amandman i da dodate „i jedinstveni birački spisak“. Verujte da ćete zadovoljiti mnoge koji žele da izborni proces bude onako kako zaista treba da bude i kako se predviđa zakonom. Znate, kako bi naš narod rekao - od viška glava ne boli, dakle, samo bi postojalo još jedno mesto gde bismo mogli da kažemo - evo i ovaj zakon vas obavezuje da to uradite.

Gospodine Ružiću, prihvatite ovaj amandman SRS, videćete, ništa ne boli.
Vidite ministre kako morate i vi kao ministar, a mi kao narodi poslanici da se prebacujemo iz teme u temu zato što se spajaju tačke koje nemaju veze jedna sa drugom, ali snalazimo se.

Mi smo predložili, zapravo hteli smo ovim amandmanom da uredimo stav 7. člana 2. Predloga ovog zakona, da u ovaj obrazac koji je predviđen za upis u Registar distributera i uvoznika dodamo da je potrebno da se i sadržina tog obrasca u podzakonskom aktu uredi. Vi ste iz Vlade rekli da to ne treba, jer kažete da bi propisivanjem bliže sadržine obrasca predstavljalo opterećenje podzakonskog akta u pogledu sadržine. Ovo je jako neozbiljno. Ne postoji, znate, tačno je da se pravne norme ne treba da se prenormiraju, ali mi zato imamo podzakonske akte da zakoni ne vi bili opterećeni tim, ajde uslovno rečeno da kažem detaljima. Podzakonski akt treba da sadrži što je moguće više detalja da bi onaj ko ga primenjuje mogao lepo da se uklopi, naravno bitno je da taj podzakonski akt u skladu sa odredbama zakona i nama je neprihvatljivo da vi kažete da bi bliža sadržina obrasca predstavljala opterećenje podzakonskog akta.

Znači, vi očigledno vašim službama kažete, hajde napišite nešto o onim amandmanima tek da napišete i uopšte ne ulazite u suštinu i ne vodite računa o tome da su naši amandmani zaista takvi da bi poboljšali tekst zakona i da su naše namere zaista krajnje iskrene, pre svega u odnosu na državu Srbiju i na sve ljude koji u Srbiji žive.

Da ste imali ovako uređen upis u registar distributera i uvoznika na način kako mi to predviđamo onda se ne bi dešavali oni strašni kiksevi, da ne kažem zloupotrebe, ali zloupotreba je ipak bolja reč, kada je ruska foto sanitarna inspekcija zabranila uvoz krušaka iz Srbije, zato što se radilo o reuvozu, pa su zabranili uvoz jabuka, koje su otišle iz Srbije, navodno kao srpske a bile su poljske, pa se sećate onog kada su u Rusiju umesto svinjskog mesa poslate svinjske kože itd.

Dakle mi kada nešto kažemo, onda to govorimo i iz iskustva, a vama predlažemo i skupštinskoj većini da usvoji naše amandmane, da više takvih iskustava ne bi bilo, da u budućnosti radimo u interesu države, u interesu građana Srbije, a ne EU, zaista, ubi nas ova harmonizacija propisa, jer i ovaj Predlog zakona o kojem sada govorimo je posledica, kako ste i sami napisali potrebe harmonizacije sa EU, a da vas pitam šta je EU, da je to nešto, da je to grobnica malih naroda, da mi tamo nikada ne smemo da idemo, da nam kao što vidite otimaju KiM, da nam otimaju Trepču, da prave neki prsten oko KiM.

Dakle, ako posle svega ovoga, pa posle te njihove deklaracije šiptarskih itd. ako posle svega ovoga postoji još neko u Srbiji, a još je na žalost vlast, ko misli da mi treba nešto da harmonizujemo sa EU, onda smo mi ljudi u ozbiljnom problemu. Hvala.
Ovaj amandman je principijalni stav SRS, a odnosi sa na to da vi u svakom predlogu zakona, odnosno Vlada u svakom predlogu zakona uređuje nekakav pojmovnik, objašnjava nam šta je ugostiteljski objekat, šta je pečenjara, šta je brza hrana, šta je primarna proizvodnja, šta je službena kontrola itd.

Ovo zaista, mi mislimo nema nikakve veze sa suštinom, ni ovog niti bilo kojeg zakona i mi svaki put tražimo da se ovakav član, kao suvišan, briše.

Opet je interesantno zbog čega nam Vlada ne prihvata ovaj amandman, i svaki put imaju neko drugačije objašnjenje. Danas kažu da se definicija pojmova koristi u zakonu o bezbednosti hrane, a radi, opet usaglašavanja sa propisima EU i promenama koje su nastale u propisima koje uređuju oblast bezbednosti hrane.

Dakle, EU, to opet moramo da ponovimo i uvek ćemo, EU je fantomska organizacija u koju Srbija ne sme da ide. Evropska unija nam otima KiM. Zbog EU Srbi na KiM se nalaze u nekakvom obruču od strane šiptarske policije. Evropska Unija nam otima Trepču, ostavlja onoliko ljudi bez posla, otima imovinu Republike Srbije.

Evropska Unija, kada je u pitanju hrana, bezbednost hrane, itd, truje građane Srbije. Svakodnevno smo u prilici da čujemo kakvo se smeće uvozi pod firmom i etiketom hrane iz belog sveta u Srbiju. Što je najgore, zahvaljujući vlasti pre vas kada je potpisan sporazum o pridruživanju – SPP, Srbija godišnje gubi više od 200 miliona evra, zato što se uvozi iz zemalja EU poljoprivredni proizvodi bez plaćanja carine, onda se stvara konkurencija poljoprivrednim proizvođačima u Srbiji.

Onda, imate na pijacama ili u marketima jabuke iz belog sveta koje su jeftinije od onih koji se proizvedu u Srbiji. Vi na taj način uništavate i ono malo poljoprivredne proizvodnje koju imamo danas u srpskim selima.

Nemamo mi ništa protiv da se uvozi iz belog sveta, naravno kvalitetno proverena hrana, ali mora na to da se plati carina, pa onda te jabuke moraju biti skuplje uvezene, moraju biti znatno skuplje od naših jabuka. Ako neko baš pati da jede jabuku iz EU, neka je plati duplo skuplje nego onu koja se gaji u Srbiji, baš nas briga, Srbija, odnosno država ne sme dozvoliti, a već je dozvolila i godinama to već traje, da naši seljaci budu u ponižavajućem položaju u odnosu na proizvode koji se uvoze iz zemalja EU.

Vi ste to lepo objasnili u ovom pojmovniku. Zato mi predlažemo da se briše pojmovnik i da se konačno pokrene postupak o izlasku Srbije iz ovog SSP, jer niti ćemo u EU, a sve ove godine sami sebi pravimo probleme, sami sebi pravimo troškove, a na kraju će nas svakako šutnuti iz tog SSP, mada im se ne isplati još uvek. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, predložili smo da se u članu 1. tački 12. tog člana briše deo teksta koji kaže da se usklađuje sa odgovarajućom listom na teritoriji Evropske unije.

Dakle, ne znam koliko puta treba da vam ponovimo da je krajnje vreme da se Srbija odrekne puta ka Evropskoj uniji. Podsetiću, pre svega zbog javnosti Srbije, a zna se to, nije to više nikakva tajna, zna se šta rade Šiptari na Kosovu i Metohiji, ne pada im na pamet da ukinu takse koje su uveli, ovi tzv. vaši evropski prijatelji koji dolaze pa vam daju šargarepu, zapravo njima onako u šali kažu: „ukinite te takse“, a onda kažu: „ma kakvi ukidanje, samo vi terajte po svome“. Krajnje je vreme zaista da prestanemo sa prihvatanjem te igre štapa i šargarepe sa Evropskom unijom.

Podsećamo takođe da su Srbi na Kosovu i Metohiji u nekakvom čeličnom prstenu šiptarske policije i da svi tamo punoletni Srbi strahuju od toga da li će im doći šiptarski policajac, da li će ih optužiti za neki navodni zločin. Oni ne kriju više da imaju takve spiskove, ne kriju da će to da rade, doneli su tu nekakvu platformu za koju i vi iz vlasti kažete da zapravo znači prestanak bilo kakvih pregovora, da zapravo to nije nikakva platforma mira, da pre vodi ratu nego što može da garantuje mir i zaista to okretanje drugog obraza više nema nikakvog smisla. Nego, vi gospodo iz vlasti i vi iz Vlade Republike Srbije i vi iz skupštinske većine, angažujte se, vršite pritisak na Aleksandra Vučića da se sazove sednica Narodne skupštine u kojoj će se Srbija odreći puta ka Evropskoj uniji. To je takva više besmislica, to je zapravo velika opasnost za državu Srbiju i za sve ljude koji u Srbiji žive. Konačno, da se otvoreno zamoli Vladimir Vladimirovič Putin, da se zamoli Ruska Federacija da se ozbiljno uključi u rešavanje našeg velikog problema i da nam pomognu u očuvanju našeg teritorijalnog integriteta i suvereniteta, da nam pomognu u očuvanju Ustava Republike Srbije i Srbije u granicama Ustava.

Znam da ovo nema nikakve veze sa Zakonom o zaštiti bilja, ali s obzirom da ste vi u ovom zakonu predvideli tu nekakvu obavezu prema Evropskoj uniji, ovo jednostavno mora da se kaže, ne verujemo mi Evropskoj uniji ni kada su u pitanju sredstva za zaštitu bilja, i tu se plašimo šta nam podmeću, šta nam šalju, šta od njih kupujemo. Dakle, ništa što je vezano za Evropsku uniju, naravno, ne mislim na zemlje države pojedinačno, nego mislim na tu monstrum organizaciju koja sisa krv, koja je grobnica malih naroda, a u koju vi uporno želite da idete, pa slušam jednog ministra, pa drugog ministra, pa petog ministra, svi nešto otvaraju, zatvaraju, nekakva poglavlja, a kada ih pitate: „gospodo i dame ministri, znate li vi da su Srbi na Kosovu i Metohiji u čeličnom prstenu, da strahuju kada će početi hapšenja“, vi, naravno, ne obraćate pažnju na to, vi kažete: „mi smo zacrtali put“. Nije to put koji je bogomdan da mora da se ide tim putem, naprotiv, taj put mora da se prekine odmah, sutra već može biti kasno i nadam se da ste svesni toga. Hvala.
Dobro ste, gospodine ministre, naučili lekciju od 2000. godine, kada ste bili deo sistema kada je donošen taj zakon koji sada ništa ne valja i objasnili ste narodnim poslanicima na svojstven naprednjački način zašto ste danas kasnili, mi nismo imali ništa protiv, jer za nas je svaki predstavnik Vlade adekvatan zato što je i to smo više puta rekli, valjda iza ovog predloga stoji Vlada a ne niko lično i pojedinačno.

Onda ste se pohvalili da ste polagali kamen temeljac u Arilju za preradu malina i to je lepo, naravno nemamo ništa protiv i daj Bože da je što više takvih fabrika, ali je li bilo tamo naroda na otvaranju? Bilo. Jesu li vas pitali pošto će biti malina ove godine, da li im se isplati da ih uopšte obrađuju? I šta ste rekli? Imate li odgovor? Nemate naravno, kao što nemate nikada kad dođe problem sa malinama na dnevni red.

Kažete, ovaj zakon se donosi zbog tržišta i onda se rekli i evroazijskog i EU, i Turske itd. dakle vi ste na taj način zapravo rekli ono što mi pričamo. Zbog tržišta da, ali ne zbog tržišta po nekakvim strogim propisima EU i tržišta EU. Zašto ne može biti tržište, ako može sa Turskom, zašto ne može sa Nemačkom? Što mora sa Nemačkom kao članom EU? Naravno da ne mora.

Ali, da vas podsetim ministre da Srbija već dugo godina ima ugovor o slobodnoj trgovini sa Ruskom Federacijom i dobro znate da u Srbiji, što se tiče poljoprivrednih proizvoda, ne može da se proizvede koliko tamo može da se izveze. Ali, znate uslov je da ne bude ko u vreme Rasima Ljajića da se Rusima umesto svinjskog mesa podvaljuju svinjske kože, da se umesto srpskih jabuka šalju poljske jabuke, da se umesto naših krušaka šalju neke kruške iz reizvoza. Dakle, sa Rusima mora ozbiljno da se trguje i oni su nam dovoljno tržište i vi to dobro znate. Sami ste zapravo, kad sve ovo što ste rekli u odgovoru na moju raspravu zapravo navodi na to da je i vama jasno da nama u ovom poslu ne treba EU, kao što nam uopšte ne treba EU.

Evropska unija je zlo. Sami ste objasnili da mi možemo da se bavimo sredstvima za zaštitu bilja, da ih obezbeđujemo, da ih primenjujemo, da to radimo sa pojedinačnim državama i naravno sa Ruskom Federacijom kao osnovnom zato što vi tražite, mi po SPP-u poslujemo i gubimo 210 miliona evra godišnje, više od 200 miliona godišnje, a imamo ugovor o slobodnoj trgovini sa Ruskom Federacijom, koju ni jedna vlast do sada ne želi da koristi. To je ono što nije dobro.
Dame i gospodo, ovo je četvrti u nizu zakona koji su u direktnoj nadležnosti i resoru ministra Nedimovića. I ja ću sada, na neki način, da zaokružim priču, načelnu, zapravo suštinske naše primedbe na sve ove predloge zakona.

Najpre, i ovaj i ovi predlozi zakona, kao i mnogi koje mi ovde dobijamo, su samo izmene i dopune postojećih zakona, a naš principijelni stav je da to nikada nije dobro. Ako se želi ozbiljno normirati neka materija, onda treba lepo da se uradi predlog zakona iz početka, i lakše se radi i lakše se primenjuje. Uvek kada se vrše izmene i dopune, ostane nešto što se ne obuhvati tim izmenama i dopunama, pa onda opet imamo izmene i dopune izmena i dopuna i onda to stvara utisak i neozbiljnosti, a i poprilične pravne nesigurnosti. Zato vam preporučujem, ministre, pošto ste već najavili neke predloge ovde za parlament, vidite to u vašoj službi, predlažite nam celovite zakone.

Naravno, zbog čega vi ovo radite? Zato što se vama nekada jako žuri, pa onda morate navrat-nanos da promenite jedan ili dva člana, samo da biste zadovoljili kriterijume koji se od vas traže i onda zanemarite onaj suštinski deo zakona i materije koju određeni zakoni tretiraju.

To je, zapravo, ta naša druga principijelna primedba, usklađivanje predloga zakona, a onda i zakona sa propisima EU. Mi vam godinama govorimo da je to loš pristup, da mi treba da donosimo zakone koji su primereni našoj državi, našem mentalitetu, našem narodu, našim uslovima života. Ne može se, postoje neke odredbe, neki principi koji mogu da se primenjuju svuda, ali postoje i određene specifičnosti koje moraju da budu primenjene u određenoj zemlji.

U tom smislu, čak i kada bismo prihvatali taj vaš stav da je evropski put za Srbiju dobar, ovakav način donošenja zakona ne bi bio dobar. Naravno, mi ne prihvatamo ni taj tzv. evropski put. Danas smo više puta govorili da je krajnje vreme da zaista, kad kažem krajnje vreme, onda stvarno više nemamo ni trunku vremena da čekamo. Srbija mora da se odrekne puta u EU. Srbija mora da se okrene svojim prijateljima.

Ovo što se dešava na Kosovu i Metohiji sa Srbima je nešto čega se ježi svaki normalan čovek. Lako je sedeti u Beogradu, lako je sedeti u Narodnoj skupštini, u Vladi, pa i šetati po Beogradu ili nekom drugom gradu koji nije u tom gvozdenom prstenu u kojem se nalaze Srbi sa Kosova i Metohije. Moramo voditi računa ne samo da se održi konferencija, da se kaže - mi vas nećemo ostaviti na cedilu, mi brinemo o vama, hajde da pokažemo da brinemo.

Treba da znate, a pretpostavljam da većina vas zna, da je jedini način da se sačuvaju Srbi na Kosovu i Metohiji, da se sačuva Kosovo i Metohija u sastavu Republike Srbije, da sačuvamo svoj ustavni poredak, suverenitet i teritorijalni integritet, ta dva izraza koja, nažalost, sve ređe čujemo od predstavnika vlasti, jeste da se odreknemo evropskog puta, da zamolimo Rusku Federaciju, da zamolimo Vladimira Vladimiroviča Putina, da uđemo u savez sa Rusijom, da uđemo u ODKB i da na taj način sačuvamo svoju državu, da vratimo dostojanstvo i državi i narodu.

Ovo što se dešava na KiM, koliko je po život opasno, koliko je po teritorijalni integritet opasno, toliko je zaista ponižavajuće da šiptari mogu da rade šta god hoće zato što su ovi koje vi nazivate prijateljima zapravo naši neprijatelji, a njihovi iskreni prijatelji i rade u njihovom interesu, a ne u našem interesu, ne u interesu pravde i pravičnosti. S tim, zaista, mora definitivno da se prekine.

Dajte bar jedanput predložite zakon gde se nećete pozivati na EU, na usklađivanje sa EU. Jedanput donesite, evo, vi predložite, ministre, zakon koji će biti u interesu malinara, u interesu proizvođača mleka, mesa, onih što žive u Srbiji, u interesu te poljoprivredne proizvodnje o kojoj ste govorili, prehrambene proizvodnje o kojoj ste govorili. Sve to lepo zvuči, sve to lepo pričate, ali onda dođe SSP, pa onda jabuke u Srbiji budu skuplje od onih koje uvezete, zato što po SSP uvozite njihov škart bez plaćanja carine i na taj način, između ostalog, ugrožavate sprskog seljaka.

Sledeća naša primedba koja se odnosi na predloge zakona, sada govorim o ovim zakonima, gospodine Nedimoviću, ali odnose se manje-više na sve, pokazuje kroz ove predloge, odnosno kroz razmatranje amandmana, vladajuća većina pokazuje koliko joj je nebitan stav opozicije, a što, verujte, nije dobro. Mi kao najveća opoziciona partija u parlamentu, SRS, i to celokupna javnost vidi, ovaj posao radimo vrlo predano, vrlo vredno i vrlo ozbiljno. Naši amandmani, sada kada vi više nemate one stotine amandmana, pa ni mi nemamo, na to ste nas vi naterali, kada imamo amandmane koji se odnose na svaki konkretan zakon i sami vidite da su ti amandmani zaista u cilju poboljšanja zakonskog teksta, a sutra i primene zakona.

Znate, mi vas često upozoravamo na to, nije dobro kada vi ovde usvojite na predlog Vlade, skupštinska većina usvoji zakon, mi vam unapred kažemo – ljudi, donosite neprimenjiv zakon. Vi kažete – ne, to nije tačno, ovo je najbolje na svetu. Posle 10 dana ministar izlazi na televiziju i kaže – znate, mi imamo problem, ne može taj zakon da se primeni, ali evo, mi pripremamo izmene i dopune za Skupštinu. To nije dobro.

Zato bi trebalo da se ozbiljno zabavite ovim amandmanima, da se ne radi navrat-nanos. Imate dovoljno vremena, imate službe i nemojte da se rugate narodnim poslanicima odgovorima zbog čega ne prihvatate naše amandmane.

Vi najčešće nama kažete da naše amandmane ne prihvatate zato što je u vašem predlogu nešto urađeno bolje i zato što vi mislite da je takvo rešenje primerenije. Zamislite, gde je tu argument? Vi protiv naših argumenata kažete – primerenije. Dobro, ako je to argument, onda mi kažemo primereniji amandman. I gde je tu ozbiljna rasprava? Gde su tu argumenti? Nema ih.

Zato posebno, evo, želimo da skrenemo pažnju i Republičkom sekretarijatu za zakonodavstvo.

Ovde ste, kada je u pitanju ovaj konkretan amandman na član 1. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o zdravlju bilja, gde sam ja uložila u ime poslaničke grupe SRS amandman na član 1. i tačku 1), a ovaj član 1. se odnosi na osnovni član 4, znate, ovako kada radite izmene, i sad niko živi ne zna o čemu ja pričam, jedva i vi možete da me ispratite, a sve od reči do reči govorim tačno. I, onda nama vi kažete – ne možete prihvatiti naš amandman zato što se u izmenama i dopunama ne menja tačka 1. Predloga zakona. Zamislite vi koliko je to, vi niste pravnik… Znam da jeste. Ovako sam rekla pre neki dan ministru Ružiću – vi ste pravnik, pa je on skočio. Ja bih sad pitala da li je i Dejan Đurđević pravnik? Ja znam da jeste, kao što jeste i vi. Dejan Đurđević je doktor nauka. On je direktor Sekretarijata za zakonodavstvo. Ja ga znam kao odličnog pravnika iz nekih drugih vremena. Čak ne verujem da se kao stručnjak pokvario.

Kako je moguće da kažete da se ne menja tačka ovog člana 1, odnosno člana 4. osnovnog zakona i da zbog toga ne možete razmatrati i usvojiti naš amandman? To jednostavno nije normalno. Po našem nakaradnom Poslovniku je tačno da se ne može menjati član koji Vlada ne menja, što je takođe van pameti, ali u okviru jednog člana koji vi već menjate i predlažete izmene, kako je moguće da kažete da mi nemamo pravo da menjamo neku tačku, a vi se niste setili da je promenite?

Dakle, ovo moje obraćanje, kažem, poslednje po ovim vašim predlozima je više načelno, principijelno i više upozoravajuće da bi zaista trebalo, ako želite da ozbiljno sarađujemo da nas tako tretirate i da se ne rugate sa onim što mi ovde radimo. Hvala.
Najpre, ja vama da kažem, ništa lično nije bilo kada sam govorila o odnosu ministara i članova Vlade prema Narodnoj skupštini. Mi nikada ne izbegavamo da kažemo ko je taj ministar koji ima dobru komunikaciju sa narodnim poslanicima. Vi ste bili narodni poslanik i možda zbog toga ima takvu komunikaciju, možda znate kako izgleda, odnosno sećate se kako izgleda kada ministar ne obraća pažnju na ono što mu se govori. Nije ovo bila lična primedba.

Što se tiče ovoga da vam se žuri sa ovim zakonom zbog odnosa sa Ruskom Federacijom, daj bože da je tako. Govorim prvo o ova četiri predloga zakona i vi ste u svakom naglašavali EU, EU, EU. Dajte, požurite sa svim zakonima koji bi nam omogućili što je moguće bolju i bržu saradnju sa Ruskom Federacijom i tu ćete imati i te kakvu saradnju SRS i podršku zato što bi zapravo na taj način promovisali našu politiku. Vi imate onaj sporazum, odnosno mi imamo Sporazum, o kojem smo govorili, o Ruskoj Federaciji, koristite ga, ministre, maksimalno za dobrobit Srbije, za dobrobit svih građana Srbije i insistirajte u Vladi, insistirajte kod predsednika države, vi narodni poslanici takođe, prekidajte ovaj put ka EU, uništiše nam državu, uništavaju nam narod, ostaćemo bez dela države ako ostanemo na ovom nakaradnom putu i gledajte što pre da se ova vaša politika zaokrene ka politici ka Ruskoj Federaciji, kao ODKB i da konačno ova država i ovaj narod počne normalno da živi, da prodiše, da se oslobodimo straha, da se oslobodimo poternica, da se oslobodimo prstenova oko delova svoje države. Ovo što se dešava postaje nepodnošljivo.