Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Nemanja Šarović

Nemanja Šarović

Srpska radikalna stranka

Govori

Da li mogu da dobijem reč, da nastavim da govorim?
Ja sam prijavljen, hoćete da slikamo poslaničku jedinicu sve vreme?
Ako je potrebno mi možemo naći ili neki mobilni telefon, fotoaparat pa da sve vreme snimamo svoje poslaničke jedinice da vidite da sam sve vreme bio prijavljen.
Dakle, što se vašeg odgovora ili primedbe, kako god želite, tiče, ja nju ne prihvatam. Moj je stav i to je stav poslaničke grupe SRS da su ministri, ukoliko poštuju Narodnu skupštinu kao najviše predstavničko telo, na koje je prenet suverenitet građana, morali biti ovde.
Oni su morali biti ovde u 15.30 časova i da oni čekaju nas, a ne da mi dođemo i da raspravljamo, razmišljajući o tome da li će se oni u nekom trenutku pojaviti ili neće i na osnovu čega će onda oni u krajnjoj liniji diskutovati sa nama.
Izvolite gospodine Nedimoviću, recite?
(Branislav Nedimović: Ko nije bio tu?)
Nije tu Zorana Mihajlović i nije tu Rasim LJajić.
Dakle, ja sam zamolio sve prisutne ministre da objasne u skladu sa članom 157. Poslovnika, na koji način su povezani zakonski predlozi, odnosno na koji način su rešenja koja su data, među njima, međusobno povezani.
Ja ću više radi javnosti, nego računajući na dobru demokratsku praksu, jer nju nažalost ovde nemamo, navesti neke.
Mi ovde imamo npr. neke, Zakon o potvrđivanju Sporazuma o osnivanju balkanskih vojno-medicinskih snaga i voleo bih da čujem odgovor od bilo kog, na koji način je to zakonsko rešenje povezano sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Srbije i Češke, o zaštiti ratnih grobova i vojnih memorijala? Na koji način, šta je uslovljeno, na koji?
Evo, smeje se gospodin Đorđević, ministar odbrane i njemu je smešno i dobro je da vam je smešno, gospodine Đorđeviću, ali ja se nadam da neće biti smešno i građanima Srbije. Ne smejete se vi meni, vi se smejete građanima Srbije. Vi njih ismevate kršeći Poslovnik i to je suština.
Možete vi ovde imati 126 glasova, a smeju se još neki iz vaše koalicije, možete se bahato ponašati, možete kršiti Poslovnik, ali to su radili i žuti, pa gde su sada? Nema. Kako su radili, tako su i prošli, ali ste vi sve ono negativno što su oni radili preuzeli i unapredili u mnogim stvarima.
Idemo dalje, da vidimo na koji način je Sporazum o zaštiti ratnih grobova i vojnih memorijala, povezan sa Nacionalnim programom javne železničke infrastrukture? Na koji način?
Da li možda češko vojno groblje u Kragujevcu, da ne planirate tuda neku prugu? Na koji način je ovo povezano? Ovo je suprotno zdravom razumu, suprotno je demokratskoj praksi, a što je najvažnije, suprotno je Poslovniku o radu Narodne skupštine.
(Vladimir Orlić: Ja ovo prvi put čujem.)
Jeste, tako je, naravno da prvi put čujete, ali da ste pročitali bilo šta od tačaka dnevnog reda za čije ste objedinjavanje glasali, vi biste to znali, ali nažalost, ne znate. Od vas se to i ne očekuje, zato imate ono zvonce, kada zazvoni da vi znate da treba da glasate.
Iz kog razloga? Dobacuju mi konstantno. Ja odgovaram na dobacivanja, a vi me niste zaštitili gospođo Gojković. Vaše je prvo da mene zaštitite, jer niko u skladu sa Poslovnikom ne može da ometa…
Kako ne govorim?
Ja sam pitao ministre na koji način su zakonska rešenja u ovim zakonima uslovljena.
Dužni su. Ja kao narodni poslanik to ne razumem i ja zato pitam ministre koji su to predložili, da vidim šta je uslovljeno, da vidim da li oni znaju i da li shvataju?
Siguran sam da ne. Nemojte reći da nemam pravo da pitam ministra. Ako nemam pravo da ih pitam, onda su oni ovde izlišni, ako nisu došli nama da drže predavanja, a pažljivo sam slušao ministre.
Budite i vi strpljivi, polako.
Ako možete samo da sačekate da ja završim, pa onda odgovorite, nemojte mi upadati u reč. I ovo je upadanje, bez obzira na to što ste vi predsedavajući.
Gospođo Gojković, nemate pravo a pustite vi to, moje je pravo da ja obrazlažem, to će razumeti građani Srbije.
Ja u okviru 20 minuta mogu da obrazložim kako god hoću zašto ne treba glasati ni za jedan od ovih predloga, kako god hoću, shvatićete i vi, ali sačekajte da dođem do poente.
Dakle, na koji način je Sporazum o zaštiti ratnih grobova i vojnih memorijala povezan sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma, izmenama Sporazuma između Vlade Srbije i Ruske Federacije o međunarodnom drumskom saobraćaju i na koji način? Ima li bilo ko iz vladajuće koalicije ko je to u stanju da nam kaže? Kakve veze to ima jedno sa drugim? Nema nikakve.
Koji su članovi povezani ovim sporazumima, šta je to međusobno uslovljeno? Nema. Kao što ne možete reći ni za hitan postupak, evo da se vratim na to.
Mi smo prvi predlog koji je na današnjem dnevnom redu u objedinjenoj raspravi, dobili 25.10. po hitnom postupku prošle godine u oktobru i danas raspravljamo o tome. Ako je bilo hitno, što niste stavili na neku od prethodnih sednica? Imali ste tu mogućnost. Vas to nije zanimalo, zato što vas ne zanima demokratska parlamentarna praksa i zato što suštinski demokratiju ne razumete.
Idemo dalje, na koji način je Sporazum o zaštiti ratnih grobova i vojnih memorijala povezan, slušajte sada, sa Predlogom zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Srbije i Vlade specijalne administrativne regije Hong Kong, Narodne Republike Kine o vazdušnom saobraćaju? Vazdušni saobraćaj u Hong Kongu sa grobovima i ratnim memorijalima. Kako to da razumemo? Evo ja priznajem, ja ne razumem. Ko god je sposoban u stanju od ministara, možda gospodin Vulin ili gospodin Dačić, neka se isprsi pa neka to objasni.
Idemo dalje, takve veze ima Javna železnička infrastruktura sa Sporazumom o statusu i funkcijama Međunarodne komisije za nestala lica? Kako je to međusobno uslovljeno? Ima li tu ko šta može da kaže?
Dalje, mi imamo Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o osnivanju regionalne kancelarije za saradnju mladih. Pa, jel kancelarija za saradnju mladih uslovljena ratnim grobovima i vojnim memorijalima? Ja mislim da nije.
Imamo dalje, Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Srbije i Vlade Republike Nemačke o obavljanju plaćanja delatnosti članova porodica ili članova diplomatskog konzularnog predstavništva. Na koji način je ovo uslovljeno sa ratnim grobovima i vojnim memorijalima?
Imate Sporazum o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Indonezije, evo, tu će biti gospodin Dačić, on je nadležan, pa će on biti stručan da odgovori, o ukidanju viza za nosioce diplomatskih i službenih pasoša. Nagradno pitanje, gospodine Dačiću, je – na koji način je ovo povezano sa ratnim grobovima i vojnim memorijalima? Vi kao čovek koji je u mnogo saziva bio u Narodnoj skupštini Republike Srbije, koji je u više saziva bio i član Vlade Republike Srbije, treba da kažete da li je ovo zloupotreba i da li vi pristajete na to? Očigledno pristajete, čim sedite tu i nemo posmatrate šta se radi, čim predstavnici Poslaničke grupe Socijalističke partije Srbije za to glasaju. Znači, ne smeta vam.
Ima tu još, da ne čitam sve. Na primer, Sporazum između Vlade Srbije i Vlade Republike Belorusije u oblasti turizma. I turizam je valjda povezan sa ratnim grobovima i vojnim memorijalima u Češkoj ili češki u Srbiji?
Ovo što radite je, rekao bih, potpuno suprotno dobroj parlamentarnoj praksi.
Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Saveta ministara Republike Albenije, Saveta ministara Bosne i Hercegovine, Vlade Republike Makedonije, Vlade Crne Gore, Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Slovenije o osnivanju balkanskih vojnomedicinskih snaga. Prva stvar koju bih pitao gospodina Đorđevića je – oko čega ćemo mi sarađivati? Ako izbije rat, ne daj bože, sve će ovo biti neprijateljske i agresorske države. To je potpuno jasno. Hoćemo li sa ovim državama možda protiv Rusije? Hoćemo protiv Nemačke? Hoćemo protiv bilo koje druge države? U slučaju rata, ovo su države iz našeg neposrednog okruženja. Ovo su države koje imaju teritorijalne pretenzije prema Republici Srbiji.
Vi imate otvorene izjave koje dolaze sa Kosova, iz Makedonije, iz Republike Albanije, gde vam otvoreno prete i obećavaju formiranje nekakve velike Albanije. U Bujanovcu je 23. maja održan Nacionalni festival Ridvana Ćazimija, koji je likvidiran u sukobu sa oružanim snagama Republike Srbije, uz učešće ljudi rukovodstva opštine Bujanovac, predstavnika vlasti iz opštine Preševo, kulturno-umetničkih društava i predstavnika sa teritorije tzv. republike Kosova. Oni su čak poneli i zastave nezavisnog Kosova i zaustavljeni su zbog toga i vraćeni na administrativnom prelazu. To možete da proverite službenim putem.
A šta vi radite? Vi hoćete da nekakve zajedničke vojno-medicinske snage sa njima formirate. Ovo je suprotno interesima Republike Srbije. Ponavljam, u slučaju rata, ovo su sve agresorske i neprijateljske zemlje. Sa kim bi mi to mogli da se sukobimo? Hoćemo sa Slovačkom? Hoćemo sa Kinom? Sa kim? Ako Srbija bude uvučena u ratni sukob, to će biti sukob sa nekom od okolnih država sa kojom se graničimo. I ponavljam, sa nekom od država koje imaju teritorijalne pretenzije prema Republici Srbiji i koje tu činjenicu ne kriju.
Šta stoji u Sporazumu? Opet, mnogo toga negativnog. Prvi član, pored definicija, vi kažete da će zemlja domaćin ovoga sporazuma i zemlja domaćin Stalne organizacije balkanskih vojno-medicinskih snaga biti Makedonija. A zašto Makedonija? Ko je to odlučio? To vas pitam iz dva razloga. Pre svega, zato što je Srbija centar tog regiona. Znači, geografski gledano, mi smo centar. Jel tako?
Druga stvar – najveća smo država. Kada uzmete to u obzir i kada uzmete u obzir deo iz obrazloženja koje ste vi iz Ministarstva odbrane dali, a to je da vi kažete da posebno treba imati u vidu da vojno-medicinski kapaciteti Republike Srbije predstavljaju komparativnu prednost Republike Srbije u odnosu na druge države zapadnog regiona, dakle, mi smo vodeća zemlja u toj oblasti, zašto bismo onda dozvolili da neka druga država, posebno Makedonija koja je krajnje nestabilna i koja, kako neki čelnici, državni funkcioneri od država koje će biti članice ovoga sporazuma tvrde, ona će biti deo velike Albanije, zašto bismo mi u velikoj Albaniji pravili bilo kakve vojno-medicinske snage? Mislim da je to apsurdno.
Još jedna veoma bitna stvar, a to je i finansijsko pitanje. Naime, tamo gde bude centar, tamo će se trošiti novac. Troškovi Srbije će, naravno, biti veći, ukoliko je centar u nekoj drugoj državi.
Sve ovo je trebao biti razlog da se makar dalje pregovara, ali, kažem, mislim da u osnovi ovo ni po koju cenu ne treba prihvatiti, a zašto ne treba, to govori i član 3.
Član 3. govori koja je misija balkanskih vojno-medicinskih snaga i kaže sledeće – da se ona utvrđuje da bi unapredila i olakšala upotrebu medicinskih operativnih sposobnosti u regionu zapadnog Balkana. Svrha balkanskih vojno-medicinskih snaga je da obezbedi medicinsku podršku, itd. Dalje se kaže: „Cilj je da se omogući zemljama da obezbede neophodne sposobnosti za međunarodne operacije, da unaprede nacionalne kapacitete za pružanje medicinskih usluga, kao i da se dostignu nacionalni ciljevi i ciljevi NATO“. Cilj sporazuma je da se omogući, pored ostalih, da se ostvare ciljevi snaga NATO, NATO pakta koji nas je bombardovao, NATO pakta koji je ubijao građane Srbije, NATO pakta koji je glavni promoter nezavisnosti Kosova i Metohije, NATO pakta koji štiti šiptarske zločince, NATO pakta koji je neprijateljski, ljudi.
Može li bilo ko od vas da ustane i da kaže da je NATO pakt prijateljski prema Srbiji, ne 1999. godine, nego i u ovom trenutku? Neprijateljski je, jer nam otimaju Kosovo i Metohiju. Pitanje je šta će sledeće oteti. NATO pakt je neprijateljska organizacija. Zašto bismo mi stvarali savez, stvarali vojno-medicinske snage koje će ostvarivati ciljeve NATO pakt. NATO pakt sutra može biti da se uništi Rusija. Može biti da se uništi bilo koja druga zemlja na svetu, kao što je došla na red Srbija, kao što je Irak, kao što je Libija, kao što je Sirija.
Pitanje je ko će se sledeći naći na udaru NATO pakta ili pojedinačnih zemalja NATO pakta. Zašto bi Srbija u tome učestvovala? Zašto bismo ostvarivali zločinačke ciljeve? Zašto bismo mi stvarali vojnomedicinske snage koje će ubijati, odnosno učestvovati, lečiti vojnike NATO pakta koji ubijaju tuđu decu? Zašto Srbija to da radi? Ovo nije naš interes. Ima li ko da odgovori od ministara? Nema.
Onda kaže – balkanske vojno-medicinske snage su na raspolaganju za eventualno aktiviranje na zahtev jedne ili više strana ili na zahtev međunarodne organizacije. Koja je to međunarodna organizacija odgovarajuća? Zamislite, na zahtev odgovarajuće međunarodne organizacije? Zašto niste definisali koja je to? Jeste u prethodnom članu – NATO pakt. Zašto niste pomenuli dogovor o kolektivnoj bezbednosti? Hajde da ostvarujemo njihove ciljeve. Zašto bismo ostvarivali ciljeve NATO pakta i ko će u odgovarajućem trenutku odlučivati koji je to poziv odgovarajući, odnosno koja je vojna organizacija odgovarajuća? Kaže, na zahtev bilo koje druge zemlje.
Vi znate da je SRS protiv vojne neutralnosti. Vojna neutralnost nije odgovorila na izazove sa kojima smo se kao zemlja i narod suočili. Mi smo neutralni od 1945. godine, pa su uništili bivšu SFRJ, pa su bombardovali Republiku Srpsku, pa su okupirali Republiku Srpsku Krajnu.
Šta hvala, 18 minuta i 30 sekundi?
Ali odbijte to što ste mi upadali u reč.
Ako vam toliko znači 30 sekundi, evo, ja vam poklanjam za interes, za dobrobit države, ako ćete rešiti neki problem, odričem se tih 30 sekundi.
Gospodine Arsiću, prekršen je član 27, 105, 106, 107. i 108. O čemu se radi? Vi znate da niko ne može ometati govornika na bilo koji način, da su svi dužni da ga slušaju. Međutim, ovde imamo drugačiju sliku. Nas ovde uporno ometaju konobari, konobari koji ministrima donose kafu, koji im donose vodu i koji na taj način…

(Poslanici Srpske napredne stranke dobacuju.)

Dobacujte vi do mile volje, vama to možda ne smeta, ali to govori o vama.

Dakle, postoji skupštinska kantina, ovo je skupštinska sala. U skupštinskoj sali se vodi diskusija o zakonima. Apsolutno je nekorektno da za vreme izlaganja bilo kog poslanika prolaze konobari da zveckaju, da donose šećer, da donose mleko, da pitaju ko kakvu kafu hoće, da ministri sve vreme pričaju, ali ne na način koji je predviđen Poslovnikom. Nisu se prijavili za reč, pa je dobili, nego pričaju međusobno o tome kakva je kome kafa stigla.

Molim vas, gospodine Arsiću, da uputite ministre, ako već žele da popiju kafu, nije to sporno, ima ministara koji danas nisu došli, neka lepo izađu, neka to urade na mestu koje je za to određeno. Nemojte da to rade u sali Narodne skupštine Republike Srbije. Dakle, na taj način vi biste štitili dignitet Narodne skupštine, dignitet građana koji su glasali za vas. Upozorite ministre da se negde mora podvući crta. Oni su ovde došli da odgovaraju na pitanja poslanika, da nam predstave zakone koje zastupaju, nisu došli na kafu. Ovo nije kafić, ovo je Narodna skupština Republike Srbije.
To što gospodin ministar nema pravo, to ne znači da poslanici imaju pravo. Pretpostavljam da vi znate da mi imamo neuporedivo više prava.

Srpska radikalna stranka je podnela amandman i na četvrti član i takođe tražimo brisanje jer smo mi principijelno protiv čitavog ovog zakona i ne postoji drugi način da se to kaže. Zato ga nismo ispravljali, zato nismo davali nikakvo drugo rešenje, jer želimo da čitav ovaj zakon nikada ne stupi na snagu.

Mnogo je tu stvari koje su sporne. Vi ponovo donosite, gospodine Antiću, i to treba da nam objasnite, po hitnom postupku. Ugovor je potpisan 1. marta. Po hitnom postupku možete samo ukoliko nešto niste mogli da predvidite. Koje su to sada vanredne okolnosti koje niste mogli da predvidite. Ovaj zakon je mogao u redovan postupak. Mogao je pre dva meseca. Mogao je pre mesec dana. Mogao je kad god ste hteli, ali vi to naravno niste uradili.

Još jedna stvar povodom ovoga o čemu ste pričali sa gospodinom Mirčićem. Dakle, nije tačno da banka daje saglasnost. Banka propisuje pravila i to je ono što stoji u materijalu koji ste nam dostavili jer sam ugovor nismo dobili.

Ovde stoji, to podrazumeva – nabavku radova i opreme po pravilima „KfW“, po njihovim pravilima. Oni su ti koji propisuju pravila. Oni nisu ti koji daju saglasnost. Kao pripiše EPS pa oni kažu – može.

Dakle, EPS je ovde u podređenom stanju. On je strana koja mora da pristane na nešto, ili EMS. NJima se propišu pravila i potpuno je jasno. Vi to možda ne biste znali, Nemci hoće sigurno. Oni će napisati tender tako da dobije njihovo preduzeće. To je potpuno jasno.

Još jedno veoma bitno pitanje, kaže – provizija za organizovanje posla je 0,75% iznosa zajma. Ne stoji ko dobija tu proviziju gospodine Antiću.
Gospodine Milićeviću, prekršili ste član 103. i član 104. odnosno pozivam se na član 103, a prekršili ste član 104. koji govori o replici, a član 103. kaže da narodni poslanik ima pravo da usmeno ukaže na povredu postupanja predsednika Narodne skupštine.

Gospodine Antić je potpuno očigledno govorio o izlaganju Milorada Mirčića. Ne samo to, on je direktno rekao – da, gospodine Mirčiću komentarišem to što ste vi rekli. Pogrešno je protumačio njegovo izlaganje i to je jasan osnov za repliku.

Zaista ne znam iz kog razloga kršite Poslovnik, ako je rasprava u potpuno mirnom i demokratskom tonu. Dajte da nastavimo na taj način.
Gospodine Arsiću, vi ste prekršili član 104. Poslovnika o radu Narodne skupštine i prekršili ste član 27. i kršite ga uporno. Ja sam se, i pre nego što ste poslednji put gospodinu Orliću dali pravo na repliku, razmišljao da se javim i da vas upozorim da ne kršite dalje Poslovnik, jer ste praktično nakon svakog poslanika iz opozicije davali pravo koje nije imao poslaniku Orliću za navodnu repliku. Nije dovoljno da neko pomene vlast ili da neko pomene Srpsku naprednu stranku, da bi bilo pravo na repliku.

Prethodni govornik je rekao kako većina sudija ili veliki broj sudija ima članske karte Srpske napredne stranke. Vi to ne možete tumačiti uvredljivim. Biti sudija nije uvredljivo. Ili mislite da je uvredljivo imati člansku kartu SNS? Koje od toga?

Drugo, vi ste se sami hvalili, kad kažem vi, govorim o Srpskoj naprednoj stranci, vi možda još uvek tada niste bili član te stranke nego Srpske radikalne stranke, kako su sudije koje je neustavno razrešila Demokratska stranka pohrlile sve i učlanile se u Srpsku naprednu stranku. Vi ste se time hvalili. Ne znam šta je onda problem? I ne možete vi biti taj koji će odlučivati u skladu sa Poslovnikom šta je u izlaganju poslanika istina a šta nije. Neko ima pravo i da lupeta. Možda je to bilo i lupetanje, ali vi nemate pravo da kažete – to nije istina, izađite sa sednice Narodne skupštine i držite konferenciju za štampu.

Narodne poslanike je upravo ovde poslao narod, da im se obraćaju. Svako može držati konferenciju za štampu, a samo narodni poslanici mogu dobiti reč ovde i obratiti se građanima. To je razlika. I vi nastavljate da omalovažavate ne samo poslanike opozicije, nego čitavu Narodnu skupštinu.