Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Krasić

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka

Govori

Amandman na član 9, to je ustavi na član 85. izvornog teksta, a naslov iznad tog teksta glasi – Manipulacije na tržištu.
Zakon o tržištu kapitala donet je 2011. godine, pa je pretrpeo jednu izmenu 2015. godine, a ovu izmenu predlažete, između ostalog, zato što je doneta i jedna uredba tamo u EU 2014. godine. Znači, ovo što je bilo 2014. godine u EU verovatno je uključeno u ovu izmenu od 2015. godine, a možda i nije. Možda je moć manipulacije u međuvremenu napredovala, pa vas je neko upozorio da trebate i to da obuhvatite. Ali, to nije toliko bitno.
Bitno je da u osnovi svih ovih promena nalazi SSP. On je u ovoj zgradi usvojen 9. septembra 2008. godine. To je važan datum, jer tada je krenuo pravno-politički, pa i ekonomski sunovrat Republike Srbije.
Naša je samo sreća što još dugo tržište kapitala neće da zaživi u onom obimu kao što je neko želeo. Mislim na obim trgovine, na finansijske derivate itd. I to spašava Srbiju, da ona može da opstane, jer očigledno bliže se dan kada će se svi oni koji kažu da Srbija treba da ide prema EU grdno da se varaju i da se kaju.
Gospođo predsedavajuća, dobio sam obećanje od Milićevića, koji je pre vas bio, da nas obavesti - koliko je još vremena ostalo za završetak ove rasprave u pojedinostima da bi mogli da planiramo vreme za sledeće zakone, pa nisam dobio odgovor? Eto, ja da iskoristim ovaj amandman, pa da ako mi možete odgovorite na ovo pitanje.
Jeste, članom 1. Predloga zakona vrši se odgovarajuća izmena u članu 2. osnovnog teksta zakona u pogledu nečega što se nazivaju pojmovi i u pravu ste tu. Dodaje se 6a. Nabrajaju se organi, potpuno nepotrebno. To je već postojalo u zakonu.
Moram da skrenem pažnju da se prosto javlja jedan manir. Recimo, u tom članu 2. tačka 8. daje se definicija centralnog registra depoa i kliringa hartija od vrednosti, i to potpuno suprotno u odnosu na član 262. Zakona o tržištu kapitala, a onda u tački 9. daje se definicija Komisije za hartije od vrednosti i, naravno, potpuno suprotno članu 215. Zakona o tržištu kapitala. Tako da ove izmene i dopune treba tumačiti, pre svega, kao jedan slobodan literalni sastav, gde se stvarno vrši jedna korenita, samo jedna vrlo značajna promena, kad je u pitanju preuzimanje ovih akcionarskih društava, gde se povećava procenat tog kapitala itd, procena te imovine.
Međutim, i ovaj zakon stvarno otvara neke dileme. On je od 2006. godine, pa je menjan 2009. godine, pa 2011. godine. Dobar deo poslova preuzimanja se završio. Ima još nekoliko koje treba da se završe, očigledno. U nekim sledećim članovima ćemo pokazati o čemu se radi, ali nikako da dobijem odgovor na pitanje - koliko nam je još vremena od onih 10 sati ostalo, jer su nam mnogo važniji ovi zakoni o PDV, o poreskom postupku, o akcizama, pa ne bismo hteli da trošimo vreme na ovom zakonu?
Samo da otklonimo jednu zabunu. Uopšte nisam pominjao ni aerodrome, ni kamione, ni avione. Molim vas nemojte vi mene da stavljate u isti koš. Vodite računa. Ja sam vrlo precizan.
Pošto amandman na prvi član i amandman na drugi član imaju svoju logički vezu, samo vam skrećem pažnju da ste u članu 1. izbrisali tekst - kada ciljno društvo nema upravni odbor u skladu sa zakonom kojim se uređuju privredna društva, odredbe ovog zakona o pravima, obavezama upravnog odbora shodno se primenjuju na odgovarajuće organe društva propisane zakonom kojim se uređuje privredno društvo. To je potpuno jasno sve. Ako nema upravni odbor, ako ima nadzorni odbor, ako ima neke druge alternativne organe, na njih se primenjuje i nije bilo potrebe da se menja.
Molim vas, nemate potrebe da izvrćete moje reči. Vrlo precizno pričam, a što se tiče zajedničkog delovanja, pa ova lica koja ste sada ubacili članom dva, ona su već obuhvaćena tim zakonom. Nema nikakve tu promene.
Ovo su samo literalni sastavi da bi se umnožio broj tih članova, da bi eventualno se došlo do nečega da mi ne pričamo o vrlo važnim zakonima. Ovo jeste važan zakon, ali su za građane mnogo važniji zakoni o akcizama, PDV, o poreskoj administraciji, o javnoj svojini.
Ja još nisam dobio odgovor na pitanje - koliko je još vremena ostalo do kraja rasprave u pojedinostima u svim tačkama dnevnog reda?
Članom 9. se menja rok iz člana 12. osnovnog teksta zakona i više neće biti jedan dan, nego dva radna dana. Eto, to je ta cela promena.
Onda se postavlja pitanje – kako ste napokon saznali da je potrebno dva radna dana? Toliko vam je godina bilo potrebno da shvatite da za jedan dan ne može, nego da je potrebno dva dana, a celokupan postupak koji je trajao dva meseca pre toga je apsolutno transparentan. Sve znaju ljudi.
Mnogo je dobra prilika, samo da vam skrenem pažnju, ovaj član počinje ovako, kaže - ponuđač je obavezan da u roku. A šta ako je ponuđačica, zašto niste obuhvatili ponuđačicu? Ja vama u svakom zakonu predlažem ono što sam naučio od ministra Zorane Mihajlović, a to je svi pojmovi upotrebljeni u ovom zakonu u muškom gramatičkom rodu obuhvataju muški i ženski rod lica na koja se odnose. I, vi niste hteli da usvojite to, a pre sedam dana Zorana Mihajlović padala u nesvest, rekla - to mora da bude u svakom zakonu i ako to nije u svakom zakonu, nema ništa od EU. Sada vidim ovde da vi imate tešku svađu u Vladi i vi ste se podelili na ponuđače i na ponuđačice.
Koristim priliku da pozdravim sve predstavnike lokalne samouprave, autonomnih pokrajina, javnih preduzeća što ovaj posao nisu završili i ako da Bog da ne završe ni u 2017. godini. Zašto? Mi smo podneli tri amandmana da srušimo po šesti put ovaj zakon. Ovo je loš zakon.
Samo vas podsećam, krećemo u 2017. godinu, ima raznih priča da bi Srbija mogla da proda neku svoju dragu imovinu, nekim nama mrskim strancima koji su nas bombardovali. Fala ovim lokalnim organima što ništa nisu uknjižili i dokle god nisu uknjiženi, ne može da bude raspolaganje.
Zakon je loš. E, sad da vas podsetim, da se javio jedan iznimak EU zvan Mlađan Dinkić i on je jedne godine proknjižio nepokretnosti i podigao navodno imovinu Republike Srbije da bi pokazao suficit i da bi bio najuspešniji ministar finansija u Evropi te godine. Sledeće godine lupi nas veliki deficit i juče ga oslobodiše od odgovornosti i on je sada čist kao bebica, ne sme niko ništa da mu kaže.
Znači, još jedanput, pozdravljam predstavnike autonomne pokrajine, lokalnih samouprava, javna preduzeća što ništa nisu upisali, jer da su to upisali, kako su neki drčni, oni bi već odavno raskrčmili ono što su naši čukun, čukundedovi na razne načine sticali i na razne načine dolazilo u državnu svojinu. Nama treba popis kompletne državne imovine. E, to kad budete rekli da ćete da uradite, imaćete moju podršku.
Izuzetno, ukoliko se radi o proizvodima koji se u celini ili delimično sastoje od supstanci koje nisu duvan, Đorđe, ali koji u pogledu drugih kriterijuma odgovaraju tim proizvodima, znači nije duvan, a odgovara duvanu, pusta dim. Tako je određeno šta su duvanske prerađevine, ali meni je prosto neverovatno.
Zar je moguće da u 2016. godini i to pred kraj mi saznajemo za prženu kafu, mi saznajemo da obveznik akcize može biti i ne samo proizvođač i onaj ko stavlja u promet, nego i onaj koji po trećem kriterijumu nelegalno vrši promet i to saznajemo, zapamtite, 2001. godine dva puta je promenjen zakon, 2002. godine dva puta, 2003. godine dva puta, 2004. godine tri puta, 2005. godine dva puta, 2007. godine samo jednom, 2009. godine dva puta, 2010. godine jednom, 2011. godine dva puta, 2012. godine dva puta, 2013. godine jedanput, 2014. godine dva puta, 2015. godine dva puta, izvini Marko – ovo 55 je 2015. godina, nismo još u 2055. godini i na kraju 2016. godine mi sada zaključujemo i vršimo neke promene.
Zar je to moguće? Šta se to desilo? Pojavila se supstanca i neki dim koji nije cigareta, a treba da se akcizno oporezuje. To bi morao neko da objasni, kao što bi gospodin Nedimović mogao da objasni gde su te plantaže domaće kafe koja se proizvodi kod nas.
Ovo je interesantan član i kad bi on postojao u Predlogu zakona i kada ne bi postojao u Predlogu zakona, ništa se značajno ne bi desilo. I ako usvojite amandman, i ako ne usvojite amandman, ništa se ne bi desilo. Ovde je promena samo u šifri kako se vodi u carinskoj tarifi.
Međutim, ovde je jedna druga stvar interesantna. Mi smo pre mesec dana saznali od jednog predlagača zakona da postoji nešto što se kaže analogno i postoji digitalno. Sada sam ja prosto iznenađen zašto niste u skladu sa tom terminologijom koju koristite. Hteli ste da krvarite pre mesec dana. U toj vašoj, ovaj član bi glasio ovako – akcize na tečnost za punjenje digitalnih cigareta iznose četiri dinara po mililitru. Ja sam očekivao da ćete tu da napravite promenu, jer su ovo one tzv. elektronske cigarete, a ove papirnate, one su analogne. To ste trebali da prepravite.
Nemojte sada, vi mene jedanput ubedite, kad prođe mesec dana, puj-pik ne važi se, kao da je važilo samo za onu sednicu. Ja vas držim za reč, šta ste rekli, standard EU, mora standard EU da se primenjuje. To je prva stvar.
Druga stvar, da niste malo zaboravili neke stvari? Akcize se uvode zbog robe i proizvoda. Nema tu domaći proizvođač, strani proizvođač, nema. Proizvod i roba se opterećuje i nije svaka roba pogodna da bude opterećena akcizama.
Prvi deo ovog člana koji ste predložili ja donekle i razumem, jeste neko preciziranje prvog stava iz člana 18, ali ovu intervenciju u poslednjem stavu člana 18. stvarno ne mogu da shvatim o čemu se radi.
Ja stičem utisak da sve ovo što radite sa ovom kafom, kafu mi draga ispeci, ova pržena kafa, kao da se nešto valja iza toga. Prosto mi je neverovatno da ste tek u 2016. godini shvatili da sirova kafa kad dođe iz inostranstva mora da se prži kod nas, jer mi još nemamo, hvala bogu, tih plantaža za proizvodnju kafe. Sada ubacujete nešto oko akciznih markica i ja mislim da ćete da pogrešite. U Narodnoj banci su pogrešili, tamo u onoj kovnici, znate, u onoj štampariji, i štampali neke naše pasoše i dali nekim teroristima oko 200, 300. Jel se sećate toga? To je velika afera. Ja čekam da će nešto da počne sa kuca na tu temu.
Vodite računa da vas neko nije prevario kada vam je pričao o ovim akciznim markicama za kafu i za ova pakovanja, pošto u poslednjem stavu vršite i tu epohalnu izmenu. Vodite računa da ne pogrešite. Ona afera sa švercovanim i falsifikovanim pasošima još nije završena, a Amerikanci to nikome ne opraštaju, to da znate.
To je na član 20, praktično, osnovnog teksta ovo stvarno što je dograđeno stavom 3, to je nešto što postoji. Jedan od poslanika je pre mene i objasnio kako to ide sa kafom. Prvo se ubere negde kafa, pa dođe na granicu kao sirova, pa onda ide dalje. Obračunavanje u tom celom procesu, to se podrazumeva i tu ništa nije problematično. U tom smislu ova dogradnja, ja ne znam zašto ste dogradili ovo kada to funkcioniše. Međutim, ovo baš insistirate na ovoj kafi. Da vam samo objasnim jednu stvar. Nedimoviću, u pravu ste, imam ja veliko iskustvo. Akciznim markicama ne može da se pobedi sivo tržište.
Milan Beko, dve godine u carinskom skladištu lepio švercovane akcizne markice. Žalio mi se kako su mu prsti otpadali od lepljenja. Ima i takvih i sada koji lepe. Da ti ne pričam na cigarete ko šta sve lepi, koliko lepi. Ali, to neće da zaustavi ni Zakon o akcizama, niti Zakon o PDV, niti Zakon o poreskoj administraciji. Zavedite red prvo u policiji, jer vi u policiji, imate kod mene u Rakovici, u Borskoj ulici, naiđe žandarmerija pa uhapsi specijalne policajce. I jedni i drugi u uniformama. I jedni i drugi diluju drogu. E, zatvorite granice. Odrekli ste se carina, granice šuplje ko švajcarski sir. Povedite računa ko ima carinska skladišta. Pogledajte šta se desilo sa izmenama Zakona o unutrašnjoj plovidbi i lukama. Svako može da toči gorivo gde god hoće. I da vam ne pričam još neke stvari. To su mere protiv sive ekonomije.
I ja vama zahvaljujem.
Po amandmanu? Aha, dobro onda.
Pa, evo, vidite, mi smo sada saznali da su ovi iz EU rekli - ne može da se plaća akciza samo pri uvozu i onda su u članu 21a. izbrisali stav 2. Kaže se ovako - obračunavanje akciza na kafu vrši se prilikom uvoza. Oni su to izbrisali, ovi iz Vlade.
Ali, vi ne znate da pregovarate sa ovim iz EU. Vi ste trebali da kažete - ova odredba postoji, jer ne uspeva kafa u Srbiji i oni vam to nisu uvažili. Oni i dalje misle da kafa raste u Srbiji, eto, vidite.
Šta je EU? Antiću, EU je otprilike ovako - naši kriterijumi da uđete u EU jeste da vam se povade krajnici i možete da budete tamo. A vi kažete - pa zdravi mi krajnici. On kaže - nema veze mora da se povade da bi smo ušli u EU. Sreća naša što nije tu Boža Đelić, ili onaj Dinkić. Oni bi rekli - i treći krajnik, samo što pre da odemo. Eto to je ta razlika između vas.
Akcizna politika treba da bude prema našim interesima. Šta nas briga za EU. Ja ću da vam objašnjavam tamo kod cigareta, kamo sreće svi oni iz EU da dođu kod nas da puše ovde. Em je jeftinije, em možemo više da im prodamo. Kod nas je jeftiniji alkohol, možemo bolje da ih napijemo, da uzmemo pare malo njima, da izvučemo štetu od onog bombardovanja. To je prava ekonomska politika, da se oni prilagođavaju nama, a ne mi njima da se prilagođavamo.
Hoćete na naše tržište? Naša pravila, izvolite, calni, pa dođi, a ne prodali smo sve samo da bi nas oni potapšali. Naled po zdravlja, nalet, nulet, kako se zovete, Nedimoviću. Vi pozdravljate, vi, nevladina organizacija, vi pozdravljate Vladu što je donela zakone. Hvala.
Ovo što ste napisali kao literalni sastav ima stvarno smisla, ali kao norma je nemoguće primeniti. Sada ću da vam kažem zašto je nemoguće primeniti.
Ako ste vi utvrdili da je neko stavio u nelegalan promet, znači nije ovlašćen, stavio je neki akcizni proizvod, onda potpada pod udar odgovarajućih normi koje predviđaju neku sankciju, oduzimanja robe, oduzimanje dobiti, oduzimanje koristi itd.
To se do sada primenjivalo. I kada se oduzme roba, ona se preko nekog trećeg proda, taj treći plati akcizu ili neko kupi, pa opet taj mora da plati akcizu, a ovde su izmislili treću neku varijantu, da naplate akcizu od nekoga ko je potpuno neregularan. Kada je neko potpuno neregularan, nalazi se u nečemu što je kriminal, on potpada pod dejstvo i svih poreskih propisa i krivičnog propisa, a vi ga na ovaj način maltene legalizujete. On posle toga može da maše sa onim papirom, evo, ja sam platio, platio sam akcizu, jeste da je bilo prinudno, ali sam platio akcizu.
Prosto je neverovatno da uvodite ovaj treći oblik, posle 15 godina od kada je donet zakon. Zar je moguće da za 15 godina vi niste imali ovakvu situaciju? Imali ste i rešavali ste te situacije. Da ne pričam sve kako ste rešavali. Potpuno nepotrebna promena, ali i dalje nisam saznao koji je taj principal za kafu?Svi naši ovi što sa kafama rade imaju svog principala iz inostranstva. Da li je to opet onaj Grk? Ja jednog otera tamo 2000. godine. Da se nije on vratio?
To je član koji se odnosi na reflakciju akcize i sve je već postojalo. Uopšte nije bilo potrebe da se dograđuje ovaj član sa novim stavom. Pravo na reflakciju akcize, plaćene akcize imaju lica – uvoznik proizvoda koji je taj proizvod izvezao. Naravno, kerozin i gorivo, to je neka druga priča itd.
Kod akciznih proizvoda vi to ne možete staviti u isti koš kao kada je u pitanju neka druga roba. Mi imamo situaciju da uvezemo nešto što je sirovina, polufabrikat itd, oplemeni se ovde pa se izveze, pa onda ima nekih mogućnosti oko carina, PDV ako je akciza i akciza itd.
Ne znam zašto ste ugrađivali baš ovako i potencirali ovo – platio kao uvoznik, a ima reflakciju ako to isto izveze. Ne vidim ekonomsko opravdanje za posao. On je morao nešto da oplemeni u međuvremenu. On je morao da podigne vrednost proizvoda. On je morao da naplati ruke, da svedem na ovo što svi mogu da razumeju.
Ovako je data ova formulacija jednostavno kao da joj nije mesto, baš kao da joj mesto nije ovde. Ja u potpunosti razumem ekonomski interes da neko želi nešto da sastavi ovde, pravi ovde da bi osvajao neka nova tržišta itd. Sve je to nešto normalno, ali kod akciznih proizvoda, oni nisu podobni za tu vrstu poslova, osim za zabranjene poslove.
Sada malo slažem kockice – Dunav …
Ovo je član kojim se poprilično menja član 40v osnovnog teksta zakona i on je u vezi sa prethodnim članom, ovde se ne vidi istorijat kod ovog člana 40a, ali on postoji odavno, i on jeste rezultat pritisaka iz EU. Slično je i sa ovim 40v.
Moram da vam skrenem samo pažnju, ovde se već vidi da je predlagač zakona u nedoumici i on se nalazi u svojevrsnom procepu između proizvođača cigareta u Srbiji, to su stranci koji su i kupili na neki način jedno ekskluzivno pravo i država ima obavezu prema njima, i nečega što je put ka EU, a EU još nije završila sa osvetničkim aktivnostima prema proizvođačima cigareta, jer dugo godina traje veliki spor, težak preko deset milijardi dolara, pred jednim sudom u NJujorku, koji se proglasio nadležnim da reši po zahtevu EU koja tuži sve proizvođače zbog nelegalne trgovine i velikih gubitaka na evropskom zajedničkom tržištu. I to se preslikava i kod nas.
E, sad, ovim članom 40v daje se ipak neka garancija da nominalni iznosi akciza iz prethodnog člana treba da se usklađuju sa rastom tzv. potrošačkih cena, to je nekada u zlatno vreme rastom cena na malo, a ovde se kod nas računa da je kontrolisana inflacija, samo da završim jednu rečenicu, da će kontrolisana inflacija u jednom dugom vremenskom periodu biti, pa projektovana je na 2%, a molimo se Bogu ako bude i 4% će biti dobro.