Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Balša Božović

Balša Božović

Demokratska stranka

Govori

Zahvaljujem, predsedavajući.

Dakle, ministre Dušane crni Vujoviću, ono što je veoma važno za ovu raspravu…
Poštujem ministra Dušana Vujovića, iz prostog razloga što je jedini imao hrabrosti da ostane u ovoj sali.
Ono što je veoma nepristojno od strane vas, ministre, jeste kada govorite da se vi zalažete za socijalnu pravdu, pa ćete nekome da uzmete nešto što je on zaradio, ako sam vas dobro razumeo. Ako ste to primenili na penzionerima, koji su zaradili penziju radeći ceo svoj život, plaćajući penziono osiguranje, onda vi isto tako možete sutra da date svoj stan i vi i vaše kolege, pošto imate više nego mnogi u Srbiji. Ili ćemo da budemo svi jednaki, kao što je vaša logika danas bila ovde u parlamentu, ili ćete da priznate da je nekome nešto oteto. Ja od vas nikada ne bih tražio nešto što ste vi u životu zaradili.
Penzioneri su to zaradili. Ne radi se o tome da oni imaju visoke penzije, oni imaju više penzije od nekih, tih 700 hiljada imaju više penzija od milion i 200 hiljada drugih, ali su oni više uplaćivali u fond, ministre. Pa, oni su radili ceo svoj život i ne možete vi sada da im to negde skratite. Ne može niko da vam uzme frižider ili televizor iz kuće i da kažete – pa, neko nema televizor, pa smo uzeli i vama. Oni su to ministre zaradili, a vi ako hvalite ovaj budžet, onda to morate da im vratite.
Vaša koleginica je danas rekla - u Grčkoj su smanjene penzije. To je bila istina, i donesen je takav zakon, ali Ustavni sud je taj zakon poništio, kao i u Italiji, kao u Portugalu, Španiji, kao u mnogim drugim zemljama. Hoću da vam kažem…
Završavam, pošto ste me prekinuli, imam samo još jednu rečenicu.
Dakle, ukupno u ovom budžetu nauka, obrazovanje, kultura, omladina, sport ne premašuju jednu milijardu.
Zahvaljujem, predsednice.

Dame i gospodo narodni poslanici, Poslanički klub Demokratske stranke je zajedno sa kolegom Markom Đurišićem iz Socijaldemokratske stranke podneo predlog da se utvrde sve činjenice koje su dovele do rušenja u centru Beograda nečije privatne imovine i nečijeg krova nad glavom. U toj noći policija nije htela da reaguje.

Uskoro ćemo izaći i sa konkretnim dokazima i činjenicama koje govore o tome da su predstavnici gradske vlasti bili čak prisutni, pojedini od njih, bili prisutni na mestu tog zločina. Oni danas predstavljaju vrh beogradske vlasti i dolaze iz Srpske napredne stranke. Koordinisana je akcija sa policijom, sa komunalnom policijom, sa gradskim službama i sa delom podzemlja u Srbiji.

To je ono što pričamo sve ovo vreme, da je Srpska napredna stranka u veoma bliskim vezama sa podzemljem u Srbiji, koje je obezbedilo da se građani vezuju, da ne mogu da zovu policiju i koji naređuju policiji da ne izađe na mesto zločina i događaja. I to je ono što je veoma važno i što mora da se ispita.

Možete da okrećete glavu i vi, kao i tužilaštvo, kao i policija, kao i predsednik Republike Srbije, kao i predsednica Vlade Republike Srbije, kao i gradonačelnik Beograda, ali, kad-tad će se ispitati ovaj slučaj i mnogi koji su bili u vezi će odgovarati pred zakonima Srbije.

Ne možemo da dozvolimo da vi, kao i pojedini političari u Srbiji, govorite da se radi o svega nekoliko starih magacina i prostora koji više nisu bili u upotrebi. Tamo je bila nečija kuća, tamo je bio nečiji posao, tamo je bila nečija firma, a to su stvari koje su, po Ustavu Srbije, nedodirljive. I vi ne možete da dođete na ideju da nekome nešto srušite, da bi nekome drugom nešto predali u svojinu. To nije po zakonu.

Nažalost, jedan svedok je preminuo nakon tog događaja, od stresa, od straha, od svega što je spopalo njega u toj noći, ali, sasvim je sigurno da će Srpska napredna stranka, zajedno sa svojim funkcionerima, odgovarati za ovaj slučaj. Zahvaljujem.
Izvinjavam se, predsednice, nisam vas dobro razumeo koji je predlog na dnevnom redu. Hteo sam da vas pitam šta se tačno pročitali, pošto vas nisam čuo. Krivični zakonik. Zahvaljujem.

Ovo je zakon koji smo predložili, kao poslanici DS, obrazlažem ga lično, a u prošlom sazivu ga je predložio predsednik DS Dragan Šutanovac. Zakon se odnosi na oduzimanje registrovanim nasilnicima u porodici oružje koje su legalno stekli, jer se pre nekoliko dana dogodilo da je čovek koji je bio registrovan kao nasilnik bio priveden, pušten je iz policijske stanice i usmrtio svoju suprugu i sebe. Dakle, mogli smo da sprečimo jedno krivično delo samo ukoliko bi vi bili voljni da stavite ovaj predlog na dnevni red. Mi smo vam rekli da smo mogli da sačuvamo desetine i desetine života od trenutka kada ga je predložio Dragan Šutanovac do danas, jer ovaj zakon nema nikakve veze sa politikom, a vi ga ne stavljate na dnevni red samo zato što ga je predložio predsednik DS. U pitanju je sprečavanje nasilja i smrtnih ishoda koji su u Srbiji sve češći i češći. Dakle, neko ko je legalno stekao oružje mi predlažemo da mu se oduzme, ukoliko se registruje kao nasilnik, odnosno ukoliko je registrovani nasilnik u porodici.

Ovde zaista nema ničega drugog osim brige o tome kako i na koji način možemo sutra već da zaštitimo nečiji život. Rekli smo da ovaj predlog nećemo obrazlagati, da ćemo samo pustiti da se usvoji i da nećemo od ovoga praviti apsolutno nikakvu političku kampanju.

Šezdeset četiri života smo mogli da sačuvamo od trenutka kada je ovaj zakon predložen do danas kada vi uporno odbijate da ga stavite na dnevni red. Ne znam kako sutra možete nekoj porodici da izađete na oči koja je tragično, čiji je pripadnik tragično izgubio život preko nasilnika u toj porodici sa legalno stečenim oružjem koje mu policija prilikom privođenja nije oduzela. E, to je ono što je pitanje i za vas koji predstavljate vladajuću većinu i koji na kraju odlučujete da se ovakve životne stvari unesu u dnevni red. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Vlada Republike Srbije je napravila Sporazum sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima kako bi pojedini tajkuni iz Ujedinjenih Arapskih Emirata pljačkali građane Srbije, a pretpostavljam da bi taj plen delili sa onima koji su iz vladajuće većine omogućili njima da do tog plena i dođu.

Dakle, ako imamo nekoliko tajkuna, jedan od njih se zove Alabar, koji je iskoristio međudržavni sporazum, došao u Beograd, zajedno sa predsednikom tadašnje Vlade, Aleksandrom Vučićem, obećao građanima Beograda milion i 800 hiljada kvadrata stambenog poslovnog prostora, ali da u svojinu dobije Savski amfiteatar, odnosno zemljište u vrednosti od milijardu evra. Dobio je zemljište u vrednosti od milijardu evra, a za četiri godine nije završio ni jednu jedinu stambenu zgradu. Ona neće biti useljiva čak ni u martu sledeće godine, kada su beogradski izbori, a u međuvremenu je počela i da tone.

Građani kojima su smanjene penzije, kojima su smanjene plate su 200 miliona evra do sada dali Alabaru da se sa njihovim novcem apsolutno neodgovorno ponaša, da ulaže u tzv. projekat „Beograd na vodi“ što sve plaćaju građani, a ukoliko ste zaista nešto i završi korist će imati isključivo investitor, odnosno tajkun iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Mi sada predlažemo da se taj međudržavni sporazum potpuno ukine, kako građani Srbije koji su osiromašeni za ovih pet godina vaše vlasti, ne bi još plaćali vašim tajkunima njihove propale projekte. Mi mislimo da je to fer, da svako snosi odgovornost, finansijsku pre svega za svoju glupost. Ne mogu građani da plaćaju tuđe gluposti. Dosta su plaćali tuđe gluposti 90-ih godina, sada je važno da u 21. veku pomognemo i izađemo u susret onim građanima koji su osiromašeni 90-ih, koji su osiromašeni u poslednjih pet godina, da više ne plaćaju tuđe gluposti i propale projekte svojim osiromašenim novčanicima.

I to je naš predlog, iz prostog razloga vas molimo da jednom nešto uradite za građane Srbije, a ne samo za one koji vam negde daju neki procenat u nekim sumnjivim poslovima. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Ovo je popularnije nazvan zakon o zapošljavanju mladih ljudi koji ne vide apsolutno nikakvu budućnost u Srbiji, koji odlaze iz ove zemlje. Kao što imate prilike da vidite prosečnu starost građana stanovnika Srbije, mi smo sve starije i starije društvo. Ne, samo iz razloga što je sve manje novorođenih beba iz godine u godinu, već i zbog toga što nam mladi masovno i masovno odlaze iz Srbije. Dobijaju priliku u drugim državama i društvima da upotrebe i svoje znanje i svoju energiju. Odvajaju se od svojih porodica, odvajaju se od svojih prijatelja, od svojih momaka i devojaka. Druge firme im daju mnogo povoljnije uslove, druge kompanije koriste njihovo znanje, a na kraju im i te strane države dodeljuju državljanstvo. Srbija tako ostaje bez najvrednijeg resursa, a to su ljudi, to su ljudi sa znanjem i sa energijom, a to su pre svega mladi ljudi u Srbiji.

Mnoge generacije koje su potpuno nestale, koje su upropašćene 90-ih godina, ratnih godina, kada su mnogi prisutni ovde iz vladajuće većine tada zagovarali rat, neki su se vrlo ponosili zločinima. Sada su opet došli na vlast i pokušavaju da mladost Srbije opet unesreće nekim novim nevoljama, a to je ne briga o onima koji žele da se školuju u Srbiji, o onima koji žele da zasnivaju svoje porodice u Srbiji, o onima koji traže posao, a do posla ne mogu da dođu ako nisu članovi SNS.

To je nešto što je pogubno za budućnost ove zemlje. Znam da je mnogo bitnije da je neko u fotelji i da više vodi računa o svojim privilegijama, o platama koje prima, o upravnim odborima, ali kad-tad će to doći na naplatu upravo vama koji o tome ne vodite računa.

Zato SNS će naravno biti sa svojom politikom najodgovornija što su mladi danas u najvećoj meri opredeljeni da napuste ovu zemlju zato što ne vide apsolutno budućnost u Srbiji, u gradovima i opštinama koji postaju pusti gde samo kriminalci imaju privilegije, gde zakon samo za njih ne važi, dok mladi ljudi su apsolutno stavljeni na marginu i o njima apsolutno niko ne vodi računa. Zahvaljujem.
Ovo je drugi deo zakona o zapošljavanju mladih zato što smo želeli da svakom mladom čoveku pružimo jednaku šansu da dobije posao. Psovke koje dolaze sa druge strane govore samo o tome koliko mladi ljudi danas mnoge nerviraju, ali ja vas uveravam da mladi ljudi kao što vi mislite nisu trošak. To je ulaganje u našu zemlju, to je ulaganje u Srbiju. Srbija da bi bila moćna i jaka mora da ima mlade ljude koji su zadovoljni koji mogu da dođu do posla, u suprotnom Srbija će biti slaba. Neće imati ni policajce, ni vojnike. Neće imati državu koju će voditi ljudi koji su sposobni, koji imaju znanje i energiju.

Iz tog razloga, ja vas uveravam da ukoliko bi država dala svega 50 miliona evra u zapošljavanje mladih da bi mnogi mladi ljudi sasvim sigurno odlučili da ostanu u ovoj zemlji. Ne bi grabili za tuđim stipendijama drugih država, stranih država koje će im sutra ponuditi ne samo posao nego i državljanstvo. Mnogi ljudi koji su otišli iz Srbije već imaju boravak. Za ovih pet godina je otišlo desetine i desetine, ako ne i stotine hiljada ljudi. Osamdeset hiljada ljudi će otići u 2017. godini, a na kraju godine ćete dobiti još jedan moritoring koji govori o tome koliko je porazna politika ekonomska, kulturna, društvena, socijalna, svaka od strane SNS koja je napravila najveći egzodus upravo ka našim građanima.

To su građani koji su odlučili da pobegnu iz ove zemlje zato što apsolutno nemaju nikakvu mogućnost da pošteno dođu do posla.

Ne možete da dođete danas u Srbiji do posla ako niste član neke partije ili ukoliko niste rođak, prijatelj, kum ili brat nekog predsednika bilo čega danas u Srbiji. E, to je sramota za naše društvo i to će nas koštati i to ćemo plaćati ne samo našim začeljem u Evropi, nego ćemo to plaćati stotinama i stotinama miliona evra koje nemamo i opet ćemo morati da se zadužujemo i opet ćemo morati da povećavamo dug i da prodajemo i zemlju i imovinu Srbije i resurse budzašto, zato što nećemo biti u stanju da odužimo i isplatimo sve ono u šta ste uvalili ovu zemlju, ovaj narod i pre svega mlade ljude u Srbiji. Zahvaljujem.
Ovo je zakon koji govori o dostojanstvu onih koji su pošteno stekli svoju penziju. One penzije koje su zarađene tokom nečijeg životnog veka, one su smanjene zato što ti ljudi očigledno nisu po meri onih koji su danas na vlasti, pre svega predsednika Srbije Aleksandra Vučića, koji je lično odgovoran za otimanje nečije imovine.

Sedamsto hiljada penzionera ima smanjenu penziju. Rekli ste da je to zato da bi se otvorilo neko novo radno mesto. Nijedno novo radno mesto se nije otvorilo. Ničiji unuk ili unuka nisu dobili posao. Penzioneri danas nemaju da se leče. Oni ne mogu da voze kola zato što nemaju novca da održavaju kola, nemaju novca za gorivo, nemaju novca da plaćaju dažbine. Nemaju novca da plaćaju struju. Nemaju novca da plaćaju infostan. Nemaju novca da plaćaju hranu i oni se danas ne hrane zdravo i kvalitetno i smrtnost je povećana od kada ste smanjili penzije penzionerima u Srbiji.

Nudite im popuste u slučaju smrti. Želite da ih sahranite sa popustom, one koji su obrazovani, one koji su gradili ovu zemlju, oni koji su bili u nekom ranijem vremenu neka srednja klasa ili začetak srednje klase u Srbiji, Jugoslaviji, koji su predstavljali stub ovog društva.

Vraćeno im je tako da oni ne mogu ni da se žale na smanjenje penzije. Niste čak našli za shodno ni da im date rešenja. PIO Fond im ne da rešenja, zato što SNS im ne dozvoljava ni da se žale na smanjenje penzija. Sram vas bilo gospodo iz SNS.
„Beograd na vodi“ je najveća sramota ove vlasti i ove Vlade. Ono što je nekada predlagala Mirjana Marković devedesetih godina, to je danas predložila SNS i Aleksandar Vučić. Ono što je nekada predlagao JUL, to danas predlaže SNS, a to su imaginarni projekti, to su laži, to je vređanje građana da će tamo da se napravi neki novi centar Beograda, novi identitet grada. Ne treba Beogradu, koji je star nekoliko hiljada godina svoje istorije, različiti gradovi su bili na ovom podneblju, novi identitet grada da pravi neko ko se smatra najuspešnijim studentom na nekom fakultetu.

Grad Beograd ima svoje simbole. Ne treba neki Alabar iz Dubaija da pravi nove simbole u gradu Beogradu. Grad Beograd ima svoje muzeje. Grad Beograd ima svoje ulice. Grad Beograd ima svoju istoriju. Grad Beograd ima svoju tradiciju. Grad Beograd ima ponosnu istoriju, ima urbaniste koji su svetski priznati, ima arhitekte koje su svetski priznate, ima umetnike, ima svoju kulturu. E, to ne možete da promenite zato što vam je palo na pamet da pravite Dubai od Beograda.

Meni je zaista žao što u vladajućoj većini nema ljudi koji su uspeli da vide nešto u svetu, pa kad ih je pozvao neki šejk, kao najuspešnije studente da su onda pogledali nekoliko zgrada, pa su rekli – jaoj, što bi bilo divno da ovo i Beograd. Ne bi bilo divno. Stvar etike da li ćete da gazite po svojoj kulturnoj baštini i svom kulturnom nasleđu. To je stvar etike.

Zašto se u Senti ne gradi oblakoder? Zašto se u Subotici ne gradi soliter od 100 spratova? Da li bi građani Subotice i Sente bili ponosni na to? Nekada kada ste bili na vlasti, u sred Zrenjanina ste napravili jednu zgradu koja je danas prazna, zato što ste hteli da obeležite i to vreme. To je stvar etike. Možete da se smejete koliko god hoćete. Radikali ste bili i u prošlom režimu i u ovom režimu. Uvek ste radikali, zato što nikako da svest dođe do vas. Vi ako odete tamo, ta kultura ne može da se primi kod vas zato što se ljudi koji ne poznajete etiku i to je vaša najveća kazna.

(Narodni poslanici negoduju)
Zahvaljujem.

Osnovno je pitanje zbog čega je neko došao na ideju da uzme projekat gradske vlasti u kojima je vladala demokratska stranka, kada je bilo predviđeno da, naravno zajedno sa socijalistima u gradu, kada je bilo predviđeno da napravimo podzemne prolaze ispod Slavije, kako bi bila mnogo veća bezbednost za građane i pešake, s jedne strane, i brži protok saobraćaja sa druge strane?

Da li će tamo biti fontana, da li će biti neka instalacija, da li će biti spomenik, da li će biti samo jedno parče zelene površine, to je bilo potpuno sekundarno pitanje. Primarna stvar je bezbednost ljudi, podzemni prolazi i brži protok saobraćaja, što danas ne postoji na Slaviji .

Pitali smo kako je moguće da nije raspisan tender. Kako je moguće da nije raspisan konkurs za idejno rešenje? Ne može Grad Beograd sa svojom tradicijom da dobije fontanu sa nekog sajta, tipsku fontanu koju je neko video u Dubajiu. Zatim, veoma je važno kako i na koji način se učestvuje kao jedan ozbiljan grad, svetska metropola, kako se pozivaju umetnici da daju originalno rešenje, bilo da je fontana, bilo da je neka instalacija, bilo da je nečiji spomenik u pitanju.

Sve u svemu, napravljena je fontana. Čuli smo da svira i peva, a onda smo videli i zvučnike koji su zakačeni na neku banderu pored nje. Ta fontana košta dva miliona evra. Pitali smo zbog čega košta dva miliona evra.

Da li Goran Vesić može da obrazloži zbog čega je plaćena fontana dva miliona evra? Da li to može da nam kaže Siniša Mali? Da li bilo ko može u ovoj sali da objasni kako može ista fontana, koja na sajtu košta 500.000 evra, da košta kod vas dva miliona evra? Vi svuda sve naplatite četiri ili pet puta skuplje. Kako je to moguće da u svakom poslu, u svakom asfaltiranju, u svakoj žardinjeri vi morate da se ugradite, vi morate da pljačkate i da otimate i zato anketni odbor, da vidimo zbog čega je direktor muzičkog programa fontane plaćen mesečno 150.000 dinara. Ta fontana ima i direktora.
Ovo je veoma važno pitanje koje se odnosi na Vojsku Republike Srbije, na vojsku koja je unižena i osramoćena i na vojsku koja apsolutno se vodi definitivnom nestajanju, koja nema osnovna sredstva za rad, koja nema uniforme, koja nema čizme, koja nema zimsku opremu, posebno za onaj deo vojske koji je svakodnevno na granici, koji čuva Srbiju, koji čuva granicu Republike Srbije i to je velika sramota, gospodo narodni poslanici.

Dragoljub Jovanović, poslanik u AVNOJ-evskoj skupštini, na predlog budžeta je rekao vladajućoj većini tada – kako vas nije sramota da vam vojska, koja je oslobodila zemlju, bude gola i bosa, a da se, s druge strane, funkcioneri kupaju u bogatstvu i privilegijama? Zbog toga je osuđen na višedecenijsku kaznu zatvora, a vi me osudite ako mislite da to treba, ali ja ću vam postaviti isto pitanje – da li vas je sramota što se kupate u privilegijama … (Isključen mikrofon.)
Zahvaljujem se, gospodine Arsiću.

Dakle, reklamiram član 107, dostojanstvo Narodne skupštine.

U nekoliko navrata ste prekidali prethodnog govornika, koji je ovlašćen ispred svoje poslaničke grupe po ovom zakonu. Tvrdili ste da on krši na neki način pravila u ovom domu time što govori o temama koje nisu na dnevnom redu.

Podsetiću vas, pošto ste dva puta pročitali potpuno, neću reći pogrešno, ali ste dva puta naveli jedan od tri zakona o kom se danas govori u ovom domu. Rekli ste Predlog zakona o medicinskim sredstvima, to nije sporno, on jeste na dnevnom redu, ali postoji i Predlog zakona o dopunama Zakona o zdravstvenoj dokumentaciji i evidenciji u oblasti zdravstva i takođe, Predlog zakona o potvrđivanju finansijskog ugovora između Republike Srbije i Evropske investicione banke, kada su u pitanju klinički centri u Srbiji.

Dakle, naravno da možemo da govorimo, posebno u raspravi u načelu, o svim temama koje zanimaju građane, a vezane su za uslove u tim kliničkim centrima, to naravno, se vezuje za javno zdravlje i za sve ono što pogađa svakoga dana svakog građanina koji ima strah od nemogućnosti lečenja i ne možete iz tog razloga da prekidate govornika samo zato što je navodio teme koje danas zanimaju građane Srbije, zbog koji su oni nezadovoljni stanjem u zdravstvu.

Dakle, nemam apsolutno nikakvih problema, ministar će odgovoriti na svako postavljeno pitanje i svaki narodni poslanik ima pravo da u ime građana pita ono što građane zanima. Dakle, ukoliko su u pitanju sredstva koja će sutra unaprediti neki klinički centar, zašto da se ne govori o situaciji kakva je danas u tim kliničkim centrima?
Jesam, zahvaljujem.
Zahvaljujem predsednice.

Reklamiram član 27, gde se predsednik Narodne skupštine stara o redu na sednici i vodi sednicu.

Dakle, ja apsolutno ne želim da zloupotrebljavam Poslovnik, niti to ikada radim. Ono što je bila tema jeste da je vaš potpredsednik u nekoliko navrata prekršio Poslovnik, ne vi, nego vaš prethodnik, koji je sedeo na vašem mestu, gospodin Arsić, nije znao koji su zakoni na dnevnom redu, a komentarisao je sa vašeg mesta predsedavajućeg, kako i na koji način treba uopšte razgovarati o ovim zakonima.

Zamolio sam ga, odnosno želeo sam da ga zamolim da se vrati na svoje mesto, u poslaničku klupu, i da kao što i vi imate često običaj da radite, da jednostavno uzme sa svog mesta reč i da odgovori svakome ko misli da je pogrešno shvatio, interpretirao ili obrazlagao neko svoje viđenje stvari danas u Srbiji, a ne da se sa vašeg mesta zloupotrebljava mesto predsedavajućeg i da se govori, napada, optužuje, a da pritom niko ne može da mu odgovori. Zahvaljujem.