Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8369">Gordana Čomić</a>

Gordana Čomić

Demokratska stranka

Govori

Zahvaljujem.

(Vladimir Pavićević, s mesta: Biće inicijativa za smenu.)
Član 13. u Predlogu izmena i dopuna zakona kaže da od 31. decembra 2015. godine oporezivanje alkoholnih pića, uključujući piva, vrši se u skladu sa Zakonom o akcizama, te se navode brojevi službenih glasnika po kojima se vrši naplata akcize. Da nemamo strategiju da je ovaj zakon o izmenama i dopunama akcize štetan iz najamnje dva razloga. Prvi je, što se i akcize na naftu, naftne derivate i druge vrste akciza koje ste uveli, takve da se prevaljuju direktno na građane. Dakle, direktno na ličnu potrošnju, jer postoje izuzeci za one koji se bave transportom, za one koji se bave trgovinom nafte. Jedino građani nemaju prava na nikakve izuzetke. To je strateški pogrešna odluka, umesto da se dodatni novac za budžet traži u reformi javnih preduzeća i u restrukturiranju, odnosno u konačnom završetku tragičnog sleda sa preduzećima u restrukturiranju.

Dakle, čak i da imamo sličnu sliku o tome kako može da se puni budžet, ovaj član zakona bi bio čist višak, a tu je zbog toga što zakone u Skupštinu unosimo po hitnoj proceduri, zato što zakoni stupaju ne po Ustavu, nego odmah nakon objavljivanja, a ne osam dana i zato što vam treba nekakvo uputstvo kako će se akcize naplaćivati od trenutka kada, nažalost, većinom glasova ovaj Predlog zakona bude usvojen, pa do 31. decembra 2015. godine. Širi spisak alkoholnih pića na koje ste uveli neće pomoći, a šteta će biti zajednička.
Zahvaljujem.

Ja bih rekla da je sada u raspravi član 14. pošto je član 13. bio malopre, ako sam vas dobro razumela.

Dakle, član 14. u nekoliko stavova definiše šta se dešava sa proizvođačem niskoalkoholnih pića koji na dan 31. decembra 2015. godine ima proizvedene niskoalkoholna pića koja sadrže više od 1,2%. To je vrsta alkoholnog pića na koji je ovim zakonom uvedena akciza, a najviše do 5% alkohola i koje su njegove dužnosti, odnosno koje su njegove dužnosti od 1. januara 2016.
Ministar i ja smo raspravljali o članu 13. malopre, jer sam ja govorila o rokovima, pitajte ministra. Ja sam govorila o članu 13, o tome da ja razumem zašto je tu, ali čak i da nisam protiv, ja bih bila da se ovo briše, s obzirom da se radi o stupanju na snagu.
Poštovani potpredsedniče, ja ne mogu da imam dva amandmana na isti član. Dakle, ili je pogrešila sasvim nenamerno i potpuno razumljivo služba Narodne skupštine u ovome…
Kada ste mi prethodni put dali reč, dali ste mi reč za član 13.
U redu, neću obrazlagati onda za član za koji sam dala obrazloženje i ministar dao odgovor, osim jedne rečenice ministru na odgovor – naše se strategije razlikuju i potpuno je prirodno da slušate kritiku. Da li je ona vama populistička ili nije, to je vaše pravo na izbor, ali ja i danas, kao i 2012. godine, smatram da su javna preduzeća mesto odakle kreće reforma.
Član 14. Radi se o obavezama proizvođača niskoalkoholnih pića na dan 31. decembra i radi se o njegovim obavezama od 1. januara 2016. godine, šta su dužne da urade kada je u pitanju nadležna organizaciona jedinica poreske uprave, da dostave podatke o stanju zaliha niskoalkoholnih pića popisanih u smislu stava 1. ovog člana, jer od 1. januara takva pića sa 1,2% alkohola, ja ne znam tačno da izgovorim kako se to kaže, ali mislim da je „Sajder“ ili „Sider“, ili tako nešto slično, izvinite ako je pogrešno, kao i najviše do 5% alkohola.

Dakle, oni su dužni da nadležnoj organizacionoj jedinici poreske uprave dostave podatak o stanju tih pića za svaki mesec do utroška tih zaliha. Moje pitanje je da li će onda ovoj prijavi neko ko ima, potpuno napamet pričam, 1.000 litara nekog sajdera do 31, ko prijavi poreskoj upravi, da li će plaćati akcizu na to, ako ta pića prodaje u januaru ili ne? To se iz ovog člana ne vidi ili možda ja ne vidim, pa bih bila zahvalna za odgovore.
Član 15. u jednom stavu ostavlja nejasnoću koju ja vidim i u članu 14. o tome koliku akcizu i da li plaća u januaru i februaru preduzetnik koji ima niskoalkoholna pića i koja je prijavio, u kojoj količinu ih ima, a nabavljen je 31. decembra 2015. godine.

U članu 15. kaže se: „Na niskoalkoholna pića koja sadrže više od 1,2% alkohola, a najviše do 5%, koja su do 31. decembra 2015. godine uneta u carinsko područje Republike, a za koje nije okončan carinski postupak, nadležni carinski organ obračunaće akcizu u skladu sa odredbama ovog zakona. Uvoznik nije dužan da navedene proizvode prilikom uvoza obeleži kontrolnim akciznim markicama“.

Ovaj član treba da vam važi sedam dana. Ako se ikada zapitate zašto ovaj zakon treba brisati, onda još jedanput pročitajte ovaj član. Glasaćete o svim zakonima, glasaćemo, vi za, ja protiv, tako da će ovaj zakon stupiti na snagu u nedelju, to je 13. decembar. Šta se dešava sa uvoznicima 17 dana do kraja decembra? Za koje to količine će biti okončan carinski postupak, a za koje ne.

Neko vam, ministre, ja imam drugo dobro mišljenje o vama, prvo, što mislim da ste dobar ekonomista, nezavisno od svog političkog posla, što sam imala prilike da se uverim, podmeće članove zakona, neko u koga imate poverenje, a dok ne bude glasanje o ovom zakonu, neko će vam podmetnuti amandmane od naftnih udruženja.
Član 16. praktično predstavlja nastavak prethodna dva člana. Jedan, namerno, prvi potpuno nejasan, a drugi jasan za sve nas koji živimo sa obe noge na zemlji, živimo u Srbiji i znamo kako to izgleda sa carinama i sa obračunom, da li je završen ili nije završen carinski postupak.

Član 16. kaže – prvo usklađivanje dinarskih iznosa akcize na alkoholna pića izvršiće se u januaru 2017. godine indeksom potrošačkih cena u 2016. godini, a onda u drugom stavu se navodi šta sve danom početka primene ovog zakona prestaje da važi.

Ono što je u ovom prvom stavu zanimljivo jeste da za alkohole od 1,2 pa do 5% alkohola, koji indeks potrošačkih cena u 2016. godini vi upotrebljavate za ovaj obračun? Trebalo bi njegovu cenu bez akcize, jer nije bio akcizna roba, međutim, to ostaje nedovoljno jasno. To je jedan od razloga zašto tražimo da se ovaj član 16. briše.
Zahvaljujem.

Član 2. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o podsticajima u poljoprivredi i ruralnom razvoju bavi se rokovima u kojima se ostvaruju prava na podsticaje, i to tako da se menja sa postojećeg roka: „na dan 31. marta tekuće godine“, da se zamenjuje rečima: „na dan 30. oktobra prethodne godine“. Kao što je bilo mnogo dobrih razloga da to bude 31. mart tekuće godine, tako ne postoji razlog za ovakvu izmenu.

Pitanje koje se neminovno postavlja, kada pogledamo budžet ministarstva za 2015. godinu, vidimo da je bilo nedovoljno dobrog planiranja budžeta, što nije ni kritika ni ništa, to se dešava svima sa budžetom, ali ako i kada ovaj zakon stupi na snagu, de fakto, ko ume da čita Zakon o podsticajima i ko zna kako to ide, znači da neće biti direktnih podsticaja za setvu 2016. godine, nego samo isplata za 2015. godinu. Nije to dobro ni za koga.
Zahvaljujem.

Član izmene i dopune o kome je reč suštinski kaže da se ukida svako drugo finansiranje podsticaja čega god kada su u pitanju lokalne samouprave ili fondovi, ili pokrajinski fondovi. To de fakto u ovom članu piše. Mi to ne smatramo dobrim rešenjem. Imamo puno razumevanje zašto se bira jedno ili drugo. Iz realnih razloga, konteksta u kome se bilo ko ko se bavi poljoprivrednom nalazi kada je Srbija u pitanju. Naime, nama treba najmanje dve poljoprivredne politike, jer su uslovi za primenu dobrih mera, bez obzira da li se radi o podsticajima, o politikama razvoja u poljoprivredi, o zadrugarstvu, čemu god, potpuno različiti na dva dela jedinstvene Srbije i na trećem, ali da se skoncentrišemo na ovo.

Ali je ideja da onemogućite fondove pokrajinske i lokalne da daju kredite, prosto više loša nego da ostavite mogućnost sa svešću da to ne mogu svi i da će oni koji ne mogu vršiti pritisak na ministarstvo što je delom ne rešivo vrlo neprijatno, ali oni osećaju nepravdu jer žive u nekoj lokalnoj samoupravi gde mogu, a na 70 kilometara od njih je lokalna samouprava. To može ili žive u Vojvodini, pa tamo može, a u drugim delovima Srbije ne može.

Ovo je više loša poruka. Od cele liste problema koje imate kada kao ministarstvo dozvoljavate da ko ima i ko može, sa svom listom problema koje to rađa iz sopstvenih sredstava da na načine kako je to različito regulisano daje podsticaje i kredite i pomoć poljoprivredi. To što je ovo predlog da se ovo ukine daje odličan povod svima onima koji vole jasnu kritiku da se nema strategije.
Na član 5. izvinite, smo momenat, to je amadnman kojim, u suštini, osim brisanja  „usluga osiguranja“ definišu se u članu 14. uslovi za kredite. Meni je drago…
Izvinite ja sam čula da ste…
Dešavaju se greške, sve je uredu.