Hvala potpredsedniče.
Poštovani ministre, poštovani pomoćnici, saradnici ministra, poštovani predstavnici Ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacija, ja ću najpre govoriti o izmenama i dopunama Zakona o elektronskom dokumentu, elektronskom identifikaciji i uslugama od poverenja u elektronskom poslovanju, jer smatram da je ovaj zakon veoma bitan.
Namera mi je, ne samo da kroz ove izmene i dopune zakona obrazložim zašto treba da podržimo te izmene i dopune, već i da ukažem na ono sve što je dobro urađeno u prethodnom periodu.
Mi smo ovaj zakon usvojili pre nešto više od tri i po godine i to je bio jedan odličan zakon u tom trenutku koji je na jedan sveobuhvatan način regulisao ovu oblast koja nije bila tako dobro regulisana kao sada. Podsetiću, tada je ministar bio gospodin Rasim Ljajić i zaista je to jedan veliki uspeh kada govorimo na polju elektronskom poslovanja jednog neuobičajenog oblika poslovanja.
Već sada možemo da konstatujemo da smo za prethodne tri i po godine postigli konkretan napredak. Ostvaren je zaista napredak u praksi i to se vidi po podacima.
Naime, pre 2017. godine, odnosno u trenutku kada smo doneli taj zakon svega 5% stanovništva, negde oko 360 hiljada građana Srbije koristilo je usluge elektronskog potpisa, odnosno imali su sertifikat za elektronski potpis. Sada je taj broj uvećan za više nego duplo. U ovom trenutku je izdato preko 850 hiljada sertifikata za elektronski potpis, a aktivno je 614.422 sertifikata.
To nam pokazuje da smo stvorili dobre uslove i da postepeno prelazimo sa klasičnog na elektronsko poslovanje, odnosno da sve više koristimo, građani Srbije zapravo sve više koriste usluge koje im se pružaju da bi ostvarili benefite na ovom polju.
Mi na ovaj način, usvajanjem ovih izmena i dopuna zakona otklanjamo u praksi određene prepreke koje su postojale do sada i postižemo jednu višestruku korist. Mi ćemo sada brže, efikasnije i jeftinije da obavljamo određene aktivnosti. Ovo je korist sa jedne strane na prvom mestu za građane, na drugom mestu naravno za privrednike i naravno korist je i za javnu upravu.
Potrebno je raditi da se uveća stepen korišćenja kvalifikovanih usluga od poverenja i u tom smislu i posmatram predložene izmene i dopune Zakona o elektronskom dokumentu, elektronskoj identifikaciji i uslugama od poverenja u elektronskom poslovanju.
Veoma je bitna jednostavna upotreba kvalifikovanih sertifikata i zbog toga je važno što mi govorimo o tome da se pojednostave određene aplikacije koje će omogućiti upotrebu sertifikata, da pružaoci omoguće potpisivanje na daljinu, o tome ću govoriti nešto kasnije, i u tom smislu je važno da prepoznamo značaj savremenih tehnologija, konkretno značaj mobilnih telefona. Mislim da kada to predstavimo na dobar način i kada to građani, konkretno privrednici usvoje, da ćemo omasoviti korišćenje kvalifikovanih elektronskih potpisa.
Naš pravni okvir je usaglašen u ovoj oblasti sa pravnim okvirom koji važi u zemljama EU i pri tome se vodilo računa i kada je donošen ovaj zakon. Sada mi ovim izmenama i dopunama zakona zapravo podrazumevaju priznavanje šema elektronske identifikacije sa liste koju objavljuje Evropska komisija.
Povezano sa tim je i uspostavljanje tzv. „čvora“, kako smo ga mi preveli. To zapravo omogućava prekogranična interoperabilnost registrovanih šema elektronske identifikacije. Šta to konkretno znači? Znači da je na polju telekomunikacije neophodno da stvorimo takve uslove da heterogeni sistemi funkcionišu kompatibilno, da su usklađeni među sobom i da mogu da funkcionišu u okviru standarda koji su propisani na jednom višem nivou.
Uspostavljanje ovog „čvora“ omogućiće adekvatno korišćenje šema elektronske identifikacije. Kada tome dodamo mogućnost provere identiteta korisnika putem identifikacije na daljinu, izgradiće se kvalitetna osnova za jednu prekograničnu saradnju.
Do sada je neko mogao postati korisnik usluga samo uz lično prisustvo ili uz javnu ispravu na daljinu. Sada ove izmene zakona daju nova rešenja. Novo rešenje omogućava da naši, ali i strani državljani, mogu da izvade sertifikat od pružaoca usluge koji je u Srbiji i koriste ga za pristup uslugama e-uprave, ali i za uopšte sve aktivnosti koje se odnose na elektronsko poslovanje. Ovo je naročito važno za naše građane, odnosno državljane Srbije koji su na radu ili koji žive u inostranstvu, jer na taj način mogu da koriste šeme elektronske identifikacije sa liste koju objavljuje Evropska komisija i na taj način mogu da imaju pristup elektronskim uslugama u Srbiji.
Kada govorimo o izmenama i dopunama ovog zakona, koji je veoma kompleksan i veoma apstraktan, apstraktan u smislu kada čitamo njegove odredbe, ali moram da naglasim da je primena u praksi veoma konkretna i veoma korisna. Koliko je korisna, mogli smo da vidimo prošle godine, kada je nastala kriza zbog pandemije korona virusa. Tada smo tačno mogli da vidimo ko je bio u prednosti, ko je već koristio određene benefite iz ove oblasti, a kome je bilo potrebno više vremena da se prebaci na jedan ovakav oblik poslovanja.
Ljudi su tada bili prinuđeni da sa klasičnog pređu na elektronsko poslovanje u svim oblastima društva. Jednostavno, situacija je bila takva da su i građani i privrednici morali da se snalaze da iz te krize izađu sa što manje štete, da što bolje prebrode krizu i svi oni koji su koristili ovu vrstu usluga su na najbolji mogući način prebrodili krizu, jer su bili sami upućeni na neku vrstu elektronskog poslovanja.
Kod nas se, nažalost, pokazalo da su mnogi nepripremljeno dočekali tu krizu i da je došlo do izražaja nedovoljno korišćenje elektronskog sertifikata. Na novi oblik poslovanja su lakše tada prešli svi oni koji su već koristili kvalifikovan elektronski sertifikat.
Moram da istaknem da je prethodnih godina, upravo zbog primene zakona, vidljivo unapređena ova oblast, da je nastavljen proces modernizacije javne uprave, da su građanima postale dostupne i sigurnije usluge koje im pruža javna uprava. Napraviću određeno poređenje i analizu na situaciju od pre tri-četiri godine i situaciju koja je sada, da bih pokazao zapravo gde smo ostvarili konkretan napredak.
Nekada je bila komplikovana procedura da se aktivira elektronski potpis. Naime, onaj ko je želeo to da uradi, morao je da ima posebnu karticu, morao je da ima poseban čitač za tu karticu, morao je da ima instaliran softver. Onda je dolazilo do problema prilikom instaliranja softvera i to je moglo da potraje satima. Takođe, moglo je da bude problema u toku korišćenja softvera i to je nešto što su ljudi govorili, što im se zaista dešavalo, imali su takve probleme, pa je procedura bila komplikovana. Ovaj zakon je omogućio jednostavniju proceduru i efikasnije korišćenje.
Takođe, kvalifikovan elektronski potpis dao je mogućnost korisnicima da preko svog mobilnog telefona mogu da elektronski potpišu neki dokument. Dovoljno je bilo da neko ima korisničko ime, da ima lozinku i na osnovu toga dobije PIN koji je potrebno da ukuca u mobilni telefon i tako može da aktivira i da koristi elektronski potpis. Na taj način je kvalifikovani elektronski potpis postao ekvivalent svojeručnom potpisu u realnom životu.
Ovo sam morao da naglasim, jer imam utisak da mnogi još uvek ne shvataju važnost ovakve vrste poslovanja, da još uvek postoji određena zadrška kada govorimo o elektronskom poslovanju, a i te kako možemo da iskoristimo sve benefite koje ono pruža.
Dobro je rešeno i u praksi je zaživelo priznanje punovažnosti i dokazne snage elektronskog potpisa, odnosno svakog elektronskog dokumenta. Pored toga što je podjednaka dokazna snaga kao i uobičajenog dokumenta, moguća je i konverzija. Na primer, mi sada možemo jedan papirni dokument da skeniramo, pretvorimo ga u jedan elektronski oblik i on će imati istu dokaznu snagu kao i taj dokument koji je u papirnom obliku a koji je skeniran.
Možemo da konstatujemo da je sam proces digitalizacije koji je uspešno sproveden u Srbiji doprineo da se smanji upotreba dokumenata u papirnoj formi i to u velikoj meri olakšava pre svega poslovnim ljudima da mogu da pretražuju, ali i da publikuju određena dokumenta.
Još jednom moram da se osvrnem na pitanje poverenja koje građani Srbije, odnosno privrednici imaju u elektronsko poslovanje. Mislim da to pitanje sada, u ovoj situaciji, sa ovakvim jednim zakonskim rešenjima, ne treba dovoditi u pitanje. Ima otprilike tri nivoa sigurnosti – osnovni, srednji i visoki nivo. Svaki nivo zaštite je predviđen za određene aktivnosti. Na primer, ako želimo da dobijemo izvod iz matične knjige rođenih, za takav jedan dokument potrebno nam je korisničko ime i lozinka. Ako želimo da pređemo na jedan viši nivo, poverljiviji dokument, potrebno je korisničko ime, lozinka i dodajemo ili otisak prsta preko mobilnog telefona ili SMS poruku kojom možemo da potvrdimo to, ili, recimo, da potvrdimo putem mejla.
Opet naglašavam – najsigurnija je zaštita. Najsigurniji stepen zaštite jeste preko elektronskog potpisa i u tome je zapravo njegova najveća snaga. Time ostvarujemo najviši nivo pouzdanosti i dovoljan je argument da građani mogu da koriste ovu mogućnost u obavljanju svojih aktivnosti.
U vremenu u kome živimo postalo je normalno da naučno-tehnološka dostignuća, odnosno inovacije, idu ukorak ispred zakonskih rešenja. Zato moramo da predviđamo šta će se događati u budućnosti, da to na neki način regulišemo ili izmenama i dopunama zakona ili podzakonskim aktima, da bismo normalno funkcionisali, na jedan efikasan način.
Baš sam jutros pročitao jednu vest, recimo, dokle to ide. Evo, „Gugl“ želi da se reši pasforda do kraja ove godine. Oni žele da se reše logovanja putem šifre i da se usredsrede na biometričke alternative. Cilj je da se ljudi od 2022. godine, nakon njihovih aplikacija, uloguju preko otiska prstiju i na taj način smatraju da će pojačati sistem zaštite, sprečiti hakovanje profila i rešiti određene probleme sa šiframa.
Ovo sam naveo samo kao jedan pokazatelj kako se razmišlja u svetu i kojim korakom idemo kada govorimo o naučno-tehnološkim dostignućima.
Takođe, kada god postoje sumnje u ovakav vid poslovanja, moram da naglasim da ćemo mi sve više biti okrenuti ovakvom poslovanju, da moramo da vodimo u kontinuitetu jednu vrstu medijske kampanje, da moramo da radimo na podizanju svesti građana o svemu ovome, na ukazivanju na značaj elektronskog poslovanja i svih pogodnosti koje se pružaju u ovoj oblasti. To smo mogli da vidimo, dakle, sav onaj napredak na polju telekomunikacija koji je ostvaren u prethodnom periodu bio je i te kako dobar kada je počela prošle godine kriza zbog pandemije korona virusa i videli smo koliko su važne bile sve te platforme koje smo imali na raspolaganju, pre svega na polju obrazovanja jer je organizovana onlajn nastava i na taj način je privedena uspešno kraju školska godina.
Druge izmene i dopune zakona o kojima ću govoriti jesu izmene i dopune Zakona o posebnim uslovima za realizaciju projekta izgradnje stanova za pripadnike snaga bezbednosti. Ovo je drugi put da raspravljamo o izmenama i dopunama zakona i oba puta opravdano. Zato će poslanici Socijaldemokratske partije Srbije podržati izmene i dopune ovog zakona, kao i ostale koji se nalaze na dnevnom redu.
Prvi put smo izmenama i dopunama ovog zakona omogućili borcima, porodicama palih boraca i vojnim invalidima da mogu da konkurišu za stanove koji se grade za iste ove namene.
Tada smo dodatno precizirali uslove konkursa i smatram da smo na taj način, u tom trenutku, ispravili jednu nepravdu, oplemenili taj zakon i da smo uneli jednu socijalnu dimenziju u to. Realizacija ovog projekta je važna sa jedne strane, jer svi oni koji mogu da konkurišu za ove stanove, oni će po povoljnim uslovima rešiti svoje stambeno pitanje, dobiće krov nad glavom. Sa druge strane, ovo je važno za jačanje celokupnog sistema nacionalne bezbednosti, jer mi na ovaj način sistemski rešavamo jedno pitanje, stambeni kompleksi se u isto vreme izgrađuju u različitim delovima Srbije, u različitim gradovima i opštinama i smatram da će u doglednom periodu sve više biti stanova, u koje će moći da se usele ljudi koji konkurišu za ova mesta.
Kada govorimo o tome, moram da pohvalim i odgovoran pristup ljudi koji vode gradove i opštine, koji su u lokalnim samoupravama, jer su oni učinili sve ono što je do njih, da realizacija teče nesmetano. Oni su bili dužni da obezbede planski dokument ili druge urbanističko-tehnički dokumente na osnovu kojih se izdaju lokacijski uslovi i rešenje o građevinskoj dozvoli. Oni su to svi uradili na vreme, pribavili su svu neophodnu dokumentaciju, tako da je izgradnja počela po planu.
Izgradnja stanova imaće pozitivne efekte i na celokupnu privredu. Ova investicija je zamajac za jednu granu, kao što je građevinarstvo. To je jedna privreda grana koja je pre dve decenije, sigurno doživela poseban udara i ona poslednjih godina u Srbiji je prosto preporođena.
Ovo će dodatno pozitivno uticati, jer će biti uposlena domaća građevinska operativa, jer zakonom je predviđeno da domaće firme učestvuju u izgradnji stanova za pripadnike snaga bezbednosti. Korist će imati i trgovci, odnosno prodavci građevinskog materijala i time je predviđeno šta se sve mora kupiti u skladu sa specifikacijom.
Mislim da je kvota nekih 80% specifikacija. Korist će imati gradovi i opštine, na čijim teritorijama se grade ovi stanovi, jer će svi oni u budućnosti, na osnovu toga ubirati prihode od poreza na imovinu. Logično je da se u blizini ovih stambenih kompleksa grade vrtići, škole i da se izgradi saobraćajna infrastruktura, da bi zadovoljila potrebe ljudi koji žive tamo.
Ovim izmenama i dopunama zakona, precizirano je i to ko ima prioritet da konkuriše za kupovinu stanova, na teritoriji Beograda i Novog Sada. Sasvim je razumljivo što se izmene i dopune zakona odnose na to. Prosto znali smo i na početku da će biti najveća potražnja za stanovima koji se grade u Beogradu i Novom Sadu, kao velikim gradovima, to su atraktivne lokacije. Možda smo mogli na početku da definišemo te kriterijume, ali ni sada nije kasno. Dobro je što u hodu rešavamo ova pitanja, jer je dobro da na vreme reagujemo, da kasnije ne bi bilo nejasnoća.
Verovatno ministar Momirović ima informacije sa terena, o dinamici izgradnje, s obzirom da je bilo zastoja zbog pandemije, znate kako kažu – čovek planira, Bog mu se smeje, realno su bile takve okolnosti da je prošle godine moralo da dođe do zastoja. Očekujemo da sve protekne po planu, da će sadašnji rokovi koji su postavljeni, biti ispoštovani, ali da će biti ispoštovani i oni standardi koji se tiču kvaliteta izgradnje stanova. Ako zadržimo ovaj tempo, oko sedam hiljada porodica će za dve godine rešiti stambeno pitanje, što smatram da je jedan veliki uspeh. Hvala.