Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Branimir Jovanović

Branimir Jovanović

Socijaldemokratska partija Srbije

Govori

Hvala predsedavajuća.

Javljam se da ukažem na povredu Poslovnika. Prekršen je član 106. stav 1. koji kaže – govornik može da govori samo o tački dnevnog reda o kojoj se vodi pretres.

Tačka dnevnog reda, odnosno tema je Centralni registar obaveznog socijalnog osiguranja. Prethodna govornika očigledno nije govorila o tome. Govorila je o svemu drugom. Nažalost, nismo počeli onako kako treba raspravu o amandmanima. Očekivao sam da ćemo imati kvalitetniju raspravu, s obzirom da imamo 62. zakona na dnevnom redu, da je na dnevnom redu i budžet.

Vidimo samo da u sali imaju svega dva poslanika opozicije. Daleko nas je više sa ove strane vlasti, tako da ni oni nisu pristupili ozbiljno ovoj temi.

To je jedino što mogu da kažem o povredi Poslovnika.
Hvala.

Reklamiram povredu Poslovnika, član 106. stav 1. – govornik može da govori samo o tački dnevnog reda o kojoj se vodi pretres. Danas tema dnevnog reda jeste smanjenje rizika u vanrednim situacijama. Ovde se govori i opet se iznose optužbe na račun potpredsednika Vlade. Smatram da ministar nedvosmisleno još jednom otklonio svaku sumnju. Zahvaljujem ministru unutrašnjih poslova na informacijama. Ne znam koliko puta treba da ponovi da bi to nekom bilo jasno. Razumem da neko ima neki dug prema nekome, ali neko mora da razume da su prošli izbori za savete nacionalnih manjina.
Hvala.

Poštovani predsedavajući, poštovana potpredsednice Vlade, predstavnici Ministarstva, koleginice i kolege, govoriću najpre o izmenama i dopunama Zakona o prevozu putnika u drumskom saobraćaju.

Na ovaj način neće se nešto drastično promeniti zakon, već više mislim da ćemo jasno definisati i precizirati ovu oblast, oblast koja se odnosi na prevoz putnika i ukazaću odmah na dva značajna aspekta ovog zakona. Prvi je što će se na ovaj način konačno uvesti red u oblasti taksi prevoza, a drugi je što će se ostvariti pozitivni efekti u suzbijanju sive zone. Veoma je važno da budu zadovoljni krajnji korisnici usluga prevoza i da oni osete pozitivne efekte izmena i dopuna ovog zakona. Mi moramo uvek da insistiramo na tome da ovu delatnost obavljaju kvalifikovani i stručni ljudi i samo na taj način možemo i postići kvalitet određene usluge.

Ovim izmenama zakona precizira se način na koji se i obračunava cena usluga, cenovnik mora biti jasno istaknut, što je u funkciji zaštite prava korisnika usluga. Takođe, zakon štiti i prevoznike u situacijama kada mogu biti ugroženi ili kada njihova prevozna sredstva mogu biti oštećena.

Ne bih se složio sa zamerkama koje se odnose na to da se na ovaj način sputava, odnosno obeshrabruje korišćenje novih tehnologija. Jednostavno, ne treba odustati od upotrebe aplikacija, ali one treba da povezuju korisnika i prevoznika na pravi način, da olakšaju i jednima i drugima, a ne da se tehnološke inovacije zloupotrebljavaju i da se na taj način nelojalnom konkurencijom stiču određene povlastice na tržištu.

Predložene izmene zakona treba da omoguće i da se određeni broj prevoznika svede u zakonske okvire, a nelegalni taksisti, o tome sam govorio i ranije, mogu zaista da ugroze i prete da ugroze prevoznike koji se bave međumesnim, a negde i međugradskim saobraćajem, to su tzv. linijski taksisti. Zato je važno da se ne dozvoli rad u sivoj zoni, već da se svi prevoznici uvedu u legalne tokove.

Ovim zakonom definiše se kategorija prevoznika limo servis i jasno su propisani kriterijumi za obavljanje ove delatnosti. Potrebno je i redovno ažurirati i voditi evidenciju subjekata koji obavljaju delatnost limo servisa.

Takođe, izmene i dopune zakona predviđaju da se povećaju mogućnosti za delovanje inspekcijskih službi. Očekujem i da će ovaj zakon imati dobru primenu u praksi jer su u izradi zakona učestvovali i predstavnici taksi udruženja, strukovnih udruženja taksista i predstavnici sindikata posredstvom radne grupe koja je učestvovala u izradi ovog zakona.

Na dnevnom redu je i Zakon o vazdušnom saobraćaju i odredbe ovog zakona bi trebalo pozitivno da utiču na domaće i na strane avio-kompanije i operatere aerodroma.

Kao poslanik iz Kraljeva, moram da se dotaknem jedne teme i očekujem da u bliskoj budućnosti i strani i domaći avio-prevoznici uskoro slete i da sleću i poleću sa aerodroma „Morava“ i nadam se da će se uskoro izvršiti konverzija vojnog aerodroma u civilno-vojni i mešoviti aerodrom. Od toga neće imati samo koristi građani Kraljeva i Čačka, već i drugih gradova iz ovog kraja, i Gornjeg Milanovca i Kragujevca, Novog Pazara, Užica, a pre svega smatram da će aerodrom biti najviše na usluzi privredi i koristiće i za prevoz robe. Mislim da bi privreda imala najveću korist, s obzirom na činjenicu da se u ovom delu Srbije očekuje otvaranje nekoliko fabrika, samo u Kraljevu u toku je izgradnja i otvoriće se oko šest do sedam hiljada novih radnih mesta, u skladu sa obimom posla koji je predviđen.

Takođe, razvoju ovog regiona doprineće i najavljena izgradnja Moravskog koridora na potezu od Preljine do Pojata, a koji će spojiti Koridor 10 i Koridor 11 i na taj način će se na jedan adekvatan način umrežiti auto-putevi u ovom delu Srbije i to će biti dodatni vetar u leđa za privredu ovog dela Srbije. Zahvaljujem.
Hvala, predsedavajući.

Nadovezaću se na probleme koje je istakao malopre kolega Jovanović iz Topole.

Takođe, želeo bih da čujem od ministra o problemima koji se tiču Kraljeva, ja sam iz Kraljeva. Malopre smo govorili o problemu sa deponijama. U Kraljevu postoji plan da se izgradi jedan regionalni centar, da se izgradi postrojenje za tretman otpada. Za to nije samo zainteresovano Kraljevo, već bi na toj teritoriji trebalo da se izgradi to postrojenje za koje su zainteresovani i okolni gradovi Trstenik, Raška, Vrnjačka Banja, ali i Paraćin. Plan i jeste da se u svim ovim gradovima naprave određena reciklažna čvorišta, da se tu sortira otpad, a dalje da se on transportuje do centralnog postrojenja.

Vi ste verovatno upoznati da je rok za izradu studije izvodljivosti do proleća, mislim mart ili april 2019. godine. Na terenu se već radi i znam da su u toku geomehanička ispitivanja na dve lokacije na teritoriji grada Kraljeva. Nadam se da će bar jedna od tih lokacija ispuniti minimum standarda da će moći da se gradi ovo postrojenje i nadam se da će i studija izvodljivosti biti u roku izrađena, da možemo posle toga odmah da krenemo da realizujemo ovaj projekat.

Ono što je nama neophodno, naravno, to je podrška Ministarstva, podrška da možemo da obezbedimo sredstva iz fondova Evropske unije, jer zaista bi bilo i teško ako se bude realizovao ovaj projekat na osnovu kredita, bilo bi to jedno veliko opterećenje za sve ove gradove i opštine, u pitanju je pet gradova i opština, a opet, sa druge strane, rešili bismo problem odlaganja otpada za ceo ovaj region i možda bismo i rešili, ušli u rešavanje problema reciklaže, jer sigurno su spremna reciklažna postrojenja na teritoriji Srbije, na ovom delu teritorije Srbije.

Ono što za sada imam neke informacije sa terena je da postoji i određeni otpor građana, koji još uvek nisu upoznati sa tim kakve benefite nosi sa sobom izgradnja jednog postrojenja i sigurno prestoji u narednom periodu jedan proces gde ćemo morati građane da upoznamo sa svim prednostima i pozitivnim efektima izgradnje ovog postrojenja, a očekujemo od Ministarstva da nam pomogne u tome. Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre i predstavnici ministarstva, koleginice i kolege, tema o kojoj danas raspravljamo, a vidimo i kroz raspravu, je veoma značajna, a čini mi se da je decenijama unazad nekako stavljena u drugi plan.

Očekujem da, usvajanjem predloženih izmena i dopuna Zakona o zaštiti životne sredine, preciznije uredimo oblast koja se odnosi na finansiranje onih aktivnosti koje će biti u cilju unapređenja i zaštite životne sredine. Pre svega mislim na onaj deo koji se odnosi na Zeleni fond i na pripremu i sufinansiranje projekata koji se finansiraju iz pretpristupne pomoći EU.

Zeleni fond zapravo jeste nastao kao ideja da se oni privrednici, one organizacije koje na neki način štete životnoj okolini, da plaćaju ekološku naknadu, da se ona zapravo sliva u Zeleni fond, a onda i svrsishodno i raspoređuje.

Znam da su velika očekivanja od Zelenog fonda, od velikog broja udruženja i velikog broja organizacija u Srbiji. Vi ste i sami naglasili juče da su potrebna ogromna sredstva da bismo postigli određene standarde i znam da je nemoguće ispuniti sva ta očekivanja odjednom.

O ovoj temi možemo mnogo raspravljati. Ja ću se osvrnuti na dve oblasti za koje smatram da su veoma bitne. To je razvoj, osnaživanje zelene ekonomije i na značaj recikliranja.

Prvo, treba usmeravati sredstva iz Zelenog fonda kompanijama koje se bave ili učestvuju u nekom vidu zelene ekonomije. Kod nas je zelena ekonomija u povoju i zelena radna mesta se tek razvijaju u Srbiji, a s obzirom na naš geostrateški položaj, na naša prirodna bogatstva i na klimatske promene koje su neminovne, smatram da je usmeravanje na upravo ove ekološke alternative dobar način da se uspostavi održivi razvoj.

Ne treba da krenemo stopama nekih država koje su svoje ekonomsko blagostanje gradile na uništavanja prirodnih resursa, već upravo suprotno, treba da se usmerimo na razvijanje zelene ekonomije.

Navešću primere Nemačke i Švajcarske kao jedne dobre koncepte i navešću čak primer od pre deset godina, gde su za vreme svetske ekonomske krize zelena ekonomija i zelena radna mesta opravdala svoju vrednost. Ne samo da su zadržana nego su se čak i razvijala u proteklom periodu.

Od Zelenog fonda velika očekivanja imaju i organizacije koje se bave recikliranjem. Siguran sam da će, zahvaljujući ovom fondu, se obezbediti stabilnije finansiranje i razvoj reciklažne industrije.

U Srbiji se reciklira oko 10% otpada. Na nivou EU to je 60%, a izdvojiću jedan dobar primer. To je primer Nemačke gde se reciklira 80%, negde sam našao podatak čak i 90% otpada.

Ohrabruju podaci koji pokazuju da je kod nas primetan napredak iz godine u godinu i povećava se procenat prerađenog otpada, povećava se i broj zaposlenih u reciklažnoj industriji, kao i naplata ekološke takse, a i čini mi se da postrojenja za reciklažu zapravo još uvek kod nas ne rade u punom kapacitetu.

Mislim da u ovom slučaju možda nije problem u samim postrojenjima, već više u načinu i samom procesu sakupljanja sirovina za preradu, tako da treba da radimo na tome da sakupljačka mreža koja možda jednim delom i u sivoj zoni mora da bude prevedena u legalne tokove. Na ovaj način ćemo u godinama koje dolaze sigurno uštedeti nekoliko desetina, miliona evra.

Takođe, važno da kontinuirano radimo na razvijanju svesti o potrebi za zaštitom životne sredine i to treba da bude deo jednog strateškog plana i na lokalnom nivou i na državnom nivou. Zahvaljujem.
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre, predstavnici ministarstva, koleginice i kolege, predložene izmene i dopune Zakona o lokalnoj samoupravi u ovom trenutku su neophodne i smatram da će doprineti reformi čitave ove oblasti i unaprediti ovu oblast o kojoj raspravljamo.

Lokalnu samoupravu ne smemo posmatrati samo kao jedan teorijski koncept. To je jedan praktičan sistem koji treba da doprinese unapređenju i boljem kvalitetu života u lokalnim sredinama. Zato su važne izmene i dopune zakona, koje omogućavaju građanima da budu direktno uključeni u kreiranje lokalnih budžeta koji se odnose na investicije. Oni će na taj način imati mogućnost da više učestvuju u donošenju odluka koje se njih direktno tiču i moći će da predlažu i da iskažu svoje stavove koji se odnose na to da li će nešto biti izgrađeno u određenom delu grada, gde će se vršiti određene korekcije i šta će biti prioriteti.

Sve predložene promene su u skladu sa Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi. Ona sadrži određene minimume koji se moraju ispuniti. Jedan od standarda je i uključivanje građana u javnom odlučivanje na lokalnom nivou, a jedan je i uprava koja je efikasna i bliska građanima.

Jedna od izmena zakona se upravo odnosi na mogućnost pokretanja građanske inicijative. Mislim da će ove izmene zakona doprineti da bude jasnije koliko je potrebno potpisa za pokretanja građanske inicijative i to je sada 5%, tako da neće biti različitih tumačenja, kao što je to nekada bio slučaj. Na taj način se jača uloga građana, jasno se preciziraju uslovi i daju se veće šanse za uspeh građanske inicijative.

Predložene izmene i dopune zakona precizno definišu i broj lokalnih funkcionera, odnosno utvrđuju broj većnika i pomoćnika predsednika opština i gradonačelnika. Tako će sada broj lokalnih funkcionera biti srazmeran broju stanovnika lokalne samouprave.

Smatram da su dobri predlozi koji će imati pozitivne efekte na rad odbornika i dovešće odbornike u bolji položaj nego što je to bio slučaj do sada. Prvo, to je utvrđivanje minimalnog roka, roka od 24 sata za sazivanje skupštine opštine ili skupštine grada i na taj način će se sprečiti eventualne zloupotrebe i odbornici će dobiti dodatno vreme da se kvalitetnije spreme za ove sazive.

Drugo, predloženim dopunama opštinske službe imaće obavezu da odbornicima dostave sve neophodne informacije koje su im potrebne da unaprede svoj rad. Na taj način će oni imati bolje uslove za funkcionisanje.

Kada govorimo o lokalnoj samoupravi i njenim nadležnostima uvek pomislimo i na decentralizaciju koja se uvek dovodi u vezi sa demokratijom, a decentralizacija zapravo jeste prenošenje nadležnosti sa centralnih organa vlasti na niže organe vlasti. Možda već sada treba da razmišljamo o promeni strukture nadležnosti kada govorimo o nivou upravnih okruga i nivou opština, odnosno o njihovom odnosu.

Utisak je da sada upravni okruzi u Srbiji nemaju realnu snagu i da ne mogu da utiču na rukovođenje lokalnim zajednicama. Možda bi u budućnosti trebalo da težimo jednostepenom sistemu lokalne samouprave ili eventualno dvostepenom sistemu u kom bi bile preraspodeljene nadležnosti kada govorimo o upravnim okruzima ili opštinama.

Navešću jedan primer iz Engleske. To je dobar primer, recimo, gde je dvostepeni sistem lokalne vlasti i gde su oblasti strateškog planiranja, socijalnih usluga obrazovanja, vatrogasne službe u nadležnosti višeg nivoa lokalne samouprave, odnosno lokalne vlasti, a manja strateška pitanja su u nadležnosti nižeg nivoa lokalne vlasti.

Lokalna samouprava je najbliža građanima i lokalna samouprava najbolje oseća i njihove potrebe i njihove probleme. Zato ona u razvijenim evropskim državama zauzima veoma važno mesto u društvenom političkom okviru. Na primer, u Švedskoj je dvostepena lokalna vlast koja podrazumeva okruge i opštine, ali postoji jak sistem lokalne samouprave, a značaj i jačina tog sistema lokalne samouprave ogleda se u tome da od ukupnog broja zaposlenih u javnom sektoru Švedske čak 80% radi u lokalnoj samoupravi.

Reći ću nešto i o predloženim izmenama i dopunama Zakona o matičnim knjigama. Očekujem da će uvođenjem registra matičnih knjiga biti rešeni problemi sa kojima su se građani svakodnevno suočavali, ne samo godinama, nego decenijama unazad, gde su imali probleme kada treba da pribave izvod iz matične knjige rođenih, a da ne žive u mestu gde su rođeni ili su u nekom drugom kraju zemlje, a da ne govorim o problemima koje su imali raseljeni sa Kosova i Metohije i gde su izvodi iz matičnih knjiga rođenih mogli da se dobiju samo u nekoliko gradova Srbije. Smatram da će sada to biti rešeno.

Na kraju da kažem da će poslanici Socijaldemokratske partije Srbije, pored predloženih izmena i dopuna Zakona, glasati za predlog za izbor guvernera Narodne banke Srbije, za Jorgovanku Tabaković. Smatram da je rezultati iz prethodnog perioda preporučuju za tu funkciju. Hvala.
Hvala.

Poštovani predsedavajući, poštovani ministre, poštovana guvernerko, koleginice i kolege, izmene i dopune Zakona koje je predložila Narodna banka Srbije, kao i predložene izmene i dopune Zakona o privrednim društvima i Zakona o stečaju doprineće uređenju finansijskog tržišta i smatram da su u interesu građana i da će omogućiti lakše poslovanje privrednih subjekata.

Zbog vremena neću moći da govorim o svakom zakonu pojedinačno, ali ću se truditi da ih sagledam sa dva aspekta, prvo se tiče poslovanja privrednih subjekata, a drugo zaštite potrošača.

Dakle, prvo usvajanjem ovih zakona pružićemo dodatne garancije pre svega privrednim subjektima, da mogu nesmetano da koriste pogodnosti elektronskog poslovanja. Takođe važno je i očito je da NBS predlogom ovih zakona kontinuirano radi na vraćanju i utvrđivanju poverenja građana u bankarski sistem. Ne smemo da zaboravimo da su osnovni ciljevi efikasnog finansijskog sistema finansijska stabilnost, stabilnost preduzeća koja posluju u finansijskom sektoru, kao i adekvatna zaštita potrošača, investitora i osiguranika.

Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga kod ugovaranja na daljinu stvara uslove da korisnici u ovoj oblasti imaju mogućnost da pristupe širem asortimanu finansijskih usluga, tako da od sada, odnosno usvajanjem ovih zakona, nadam se, neće biti ograničeni samo na mesto prebivališta. To će im omogućiti i uštede u novcu, ali i uštede u vremenu, jer će koristiti internet kao savremenu metodu komunikacije kada obavljaju ovu vrstu posla.

Istraživanja pokazuju i da i građani i privredni subjekti sve više koriste moderne načine plaćanja. To nedvosmisleno ukazuje da će se i u budućnosti informacione tehnologije sve više koristiti prilikom zaključivanja novih ugovora. Činjenica je i da su platne kartice sve popularnije, kako na stranom tržištu, tako i na domaćem. I statistika govori da se u našoj zemlji povećanja broj transakcija koje se vrše platnim karticama. Godine 2012. broj tih transakcija iznosio je 80 miliona, 2017. godine, podaci govore da iznosi oko 170 miliona transakcija. Zbog toga je važno da se unapredi i modernizuje platni promet u zemlji i sa inostranstvom i da se podstakne razvoj bezgotovinskog plaćanja, jer se na taj način suzbija obim poslovanja u sivoj zoni.

Drugi aspekt ovih zakona na koji ću da se osvrnem, odnosi se na potrošače. Nama iz SDPS je veoma važno da građani budu zaštićeni na finansijkom tržištu. Zato ćemo i podržati ove zakone, jer oni pružaju adekvatnu zaštitu korisnicima finansijskih usluga, pre svega fizičkim licima, kao ekonomski slabije ugovornoj strani. Takođe, Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga kod ugovaranja na daljinu, omogućiće da se još od predugovorne faze pružaju sve informacije kupcima u vezi sa finansijskim uslugama, tako da će oni biti adekvatno obavešteni, što im omogućava da na pravi način mogu da sagledaju finansijsku uslugu koja im se nudi.

Da korisnik ne bi bio u zabludi ni što se tiče plaćanja, zakon je jasno precizirao ovu oblast, što podrazumeva da se ukupna naknada koja se nudi kupcu prikaže kroz informacije koje uključuju i propratne troškove, kao što su npr. provizija, porez, a koji padaju na teret kupca. Zakonom je regulisano i pravo na odustajanje od ugovora, pravo na raskid ugovora i precizno su definisani rokovi kada je to moguće uraditi.

Zakon o međubankarskim naknadama i posebnim pravilima poslovanja kod transakcija na osnovu platnih kartica uvodi novine koje će poboljšati položaj i građana i trgovaca u odnosu na banke. Do sada su međubankarske naknade u našoj zemlji bile među najvećima u Evropi, sada se one ograničavaju na 0, 3% za kreditne kartice, odnosno 0,2% od vrednosti transakcije na debitne kartice. Ovi predlozi uspostaviće jedan pravedniji okvir poslovanja.

Nadam se da ćemo usvajanjem predloženih zakona napraviti još jedan dobar korak ka stabilizaciji finansijskog sistema i potpuno transformaciji bankarskog sistema koji će uživati poverenje i građana i privrednih subjekata. Hvala.
Poštovani predsedavajući, potpredsednice Vlade, predstavnici ministarstava, koleginice i kolege, jedan od najznačajnijih predloga koji se nalazi na dnevnom redu jeste Predlog zakona o posebnim uslovima za realizaciju projekta izgradnje stanova za pripadnike snaga bezbednosti, što dosadašnja rasprava i pokazuje.

Ovaj Predlog zakona mogu da posmatram u jednom širom kontekstu. On ne samo da će obezbediti krov nad glavom pripadnicima snaga bezbednosti koji nemaju rešeno stambeno pitanje, već je od velike važnosti za jačanje celokupnog sistema nacionalne bezbednosti.

Procenjeno je da oko 20 hiljada zaposlenih u policiji i BIA, kao i oko 14 hiljada pripadnika Vojske nema rešeno stambeno pitanje. Oni će imati pravo da konkurišu za kupovinu ovih stanova i dobro je što se pristupilo rešavanju ovog problema na jedan ozbiljan način. Izradom posebnog zakona lakše će se prevazići eventualni problemi koji se mogu javiti tokom realizacije projekta, a cilj je da ovaj posao bude uspešno završen i to na što efikasniji način.

S obzirom da je planirana izgradnja stambenih kompleksa na nekoliko različitih lokacija u različitim delovima Srbije, koja bi počela otprilike u isto vreme, mi ćemo donošenjem ovog zakona omogućiti sistemsko rešavanje svih pitanja. To znači da ćemo bez obzira na lokaciju dobiti unificirane uslove i postupke pod kojima će početi gradnja. Takođe, biće ubrzana procedura izdavanja građevinske dozvole, kao i postupci javnih nabavki i eksproprijacije zemljišta tamo gde za to ima potrebe.

Jedan od gradova gde će se graditi ovi stanovi jeste i grad iz koga ja dolazim, a to je Kraljevo. Moram da istaknem da u Kraljevu živi veliki broj pripadnika Vojske Srbije, da je sedište policijske uprave u Kraljevu, koja pokriva grad Kraljevo i opštine Vrnjačka banja i Raška, da se tu nalazi sedište Okružnog zatvora, sedište BIA i da je ovaj zakon od velikog značaja za građane Kraljeva koji su zaposleni u ovim službama bezbednosti. Prve procene su bile da je za Kraljevo neophodno oko 900 ovakvih stambenih jedinica, ali nakon kasnijih analiza utvrđeno je da je taj broj negde oko 640.

Lokalna samouprava je ponudila dobru lokaciju, mogu reći odličnu, površine 5,5 hektara u naselju Ribnica. Tu će se graditi ovi stanovi. Značajno je što u ovom delu grada saobraćajna infrastruktura nije preopterećena.

S obzirom da je Kraljevo posle ratova na prostoru bivše Jugoslavije primilo preko 30 hiljada izbeglih i raseljenih lica, smatram da je odabir ove lokacije od izuzetnog značaja, baš zbog toga što će se težište pomeriti iz gradskog jezgra i što će ovaj stambeni kompleks da se uradi na jednoj potpuno novoj lokaciji, koja će postati sigurno atraktivna stambena zona i za ubuduće. Samim tim, rasteretiće se centar grada.

Ovaj zakon propisuje da je lokalna samouprava dužna da obezbedi planski dokument, odnosno tehničko-urbanistički dokument na osnovu koga je moguće izdati lokacijske uslove i rešenje o građevinskoj dozvoli. Na ispunjavanju ovih uslova gradska vlast u Kraljevu je već počela da radi. Komisija za urbanizam, građevinarstvo i stambeno-komunalne delatnosti je usvojila plan generalne regulacije i dala ga na javni uvid, tako da očekujem da će nakon isteka tog roka da zaseda Skupština grada Kraljeva koja će i usvojiti te izmene i da već do kraja juna meseca možemo dobiti zvanične lokacijske uslove za izgradnju stanova na predviđenoj površini.

Predlog zakona predviđa i da lokalna samouprava obezbedi i finansira izgradnju infrastrukture do same lokacije na kojoj će biti izgrađen stambeni kompleks. Opet ću navesti jedan dobar primer grada Kraljeva, gde je grad Kraljevo već to uzeo u razmatranje i planirano je da izdvoje oko 190 miliona dinara, tako da će od tog novca biti izgrađena saobraćajna infrastruktura sa kišnom kanalizacijom, vodovodna mreža kao i nedostajući priključci.

Izuzetna je pogodnost što će sredstva za izradu tehničke dokumentacije, kao i drugih pratećih elaborata i analiza obezbediti država, kao i sredstva za komunalnu i drugu infrastrukturu u okviru samog stambenog kompleksa.

Smatram da su prioriteti i uslovi za kupovinu stanova koji su utvrđeni ovim zakonom rezultat dobre procene. Tu pre svega mislim da prednost treba da imaju oni pripadnici snaga bezbednosti koji nisu rešili svoje stambeno pitanje, pa tek onda oni koji već imaju u svom vlasništvu stan ili kuću, a koji smatraju da njihovi stanovi ili kuće nisu zadovoljavajućeg kvaliteta za život.

Pored toga, smatram da su propisani uslovi i ograničenja pravedni, a to je da pripadnik službe bezbednosti i ne može konkurisati za kupovinu ovih jeftinih stanova ukoliko je prodao stan, odnosno nepokretnost, ili ako je to učinio neko od članova njegovog domaćinstva, od stupanja na snagu ovog zakona. Dobro je i ograničenje što se stan ne može otuđiti baš u roku od 10 godina, kao i da je taj isti rok da neko mora raditi u ovom državnom organu, dakle 10 godina.

Mora se uzeti u obzir da je pre početka konkretne gradnje potrebno završiti i određene pripremne radove. Negde je sigurno potrebno modifikovati saobraćajnu infrastrukturu, raščistiti teren, odraditi zemljišne radove, negde je potrebno obezbediti zemljište za dopremanje i za skladištenje građevinskog materijala, da se negde postave privremeni objekti, instalacije, itd, negde će biti potrebno obezbediti sigurnost susednih objekata, kao i niz drugih poslova.

Zato je zakon predvideo jednu dobru opciju, a to je da se može izdati rešenje o posebnoj građevinskoj dozvoli za izvođenje pripremnih radova pre samog izdavanja rešenja o građevinskoj dozvoli za objekte visokogradnje. To će pozitivno uticati na efikasnu realizaciju ovog projekta.

Izgradnja ovih stambenih kompleksa ne samo što će rešiti pitanje stanovanja zaposlenih u službama bezbednosti, već mislim da će i dati određene pozitivne efekte na celokupnu privredu.

Siguran sam da će ova investicija, raspoređena u nekoliko gradova Srbije, biti značajan zamajac građevinarstvu, privrednoj grani, koja je doživela znatan udarac već pre možda dve i po decenije kako zbog sankcija tako i zbog posledica tranzicije ekonomskog sistema. Na ovaj način biće uposlena domaća građevinska operativa, jer zakon jasno predviđa obavezno učešće domaćih preduzeća.

Takođe, biće povećana zaposlenost, a pored toga korist će imati i naši proizvođači građevinskog materijala, jer je zakonom predviđeno da od ukupnog građevinskog materijala, koji je predviđen specifikacijom, da 80% mora da čini građevinski materijal, oprema i instalacije od domaćih proizvođača. Takođe, korist će imati i lokalne samouprave, jer će na njihovim teritorijama biti izgrađeni ovi stambeni kompleksi tako da će oni u budućnosti moći da računaju na ubiranje prihoda od poreza na imovinu.

Istovremeno, jedan od pozitivnih efekata ovog zakona je povećanje kreditne aktivnosti u okviru bankarskog sektora. Pretpostavljam, a i procene su takve, da će veliki broj pripadnika službe bezbednosti rešiti stambeno pitanje, odnosno izvršiti kupovinu ovih stanova putem bankarskih kredita. Mislim da ova opcija svima odgovara, jer je svakome bolje da živi u svom stanu i da plaća mesečnu ratu otplaćujući svoj stan, nego da svakog meseca izdvaja određenu sumu novca plaćajući u zakup tuđu nepokretnost.

Očekujem da prva gradilišta u skladu sa najavama već u avgustu budu otvorena u Kraljevu, Nišu i u Vranju. Naravno, što očekujem u budućnosti da se ova ideja realizuje, dakle sada odnosi se na zaposlene u službama bezbednosti, ali treba razmisliti da ovakvu ideju u budućnosti realizujemo i prema mladim bračnim parovima i prema naučnicima.

Raspravljaćemo ovde i o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o prevozu putnika u drumskom saobraćaju i očekujem da će predložene izmene pre svega unaprediti uslove za prevoz putnika.

Privredna komora Srbije je odradila jedno istraživanje i na osnovu tog istraživanja vidimo da je inicirala rešavanje nekih od problema. Prvo, to je jedan problem koji se odnosi na neusklađenost reda vožnje sa daljinarom za međumesni saobraćaj. Istraživanje koje je odradila Privredna komora Srbije pokazuje da gotovo u dve trećine slučajeva nije usklađen red vožnje sa daljinarom. Trenutno zakon propisuje da red vožnje mora biti u skladu sa daljinarom, ali u ovom tabelarnom prikazu koji smo dobili vidimo da ima izvesnih odstupanja, međutim, ta odstupanja su neznatna. Tako da, promene u članu 63. gde se briše stav 2. koji kaže da red vožnje mora biti u skladu sa daljinarom, mi stvaramo uslove da insistiranje na primeni nekih odredbi se ne odrazi negativno na poslovanje prevoznika i interesa putnika.

Predložene izmene će pozitivno uticati na prevoznike koji obavljaju međumesni prevoz, jer će održati postojeći obim posla, a i zadržaće se kvalitet usluge prema korisnicima, naročito je to važno za one svakodnevne korisnike međumesnog saobraćaja, pre svega za ljude koji svakodnevno odlaze na posao, za učenike i studente.

Važno je, takođe moram da istaknem, da u narednom periodu uredimo tržište međumesnog prevoza na takav način da bi se, u slučajevima gde to ima, suzbio rad u sivoj zoni, naročito ima toga u nekim slučajevima na linijama koje su prestale da se održavaju i imam utisak da ovi nelegalni prevoznici u pojedinim slučajevima, osim što ne plaćaju porez, veliku štetu kao nelojalna konkurencija mogu da naprave gradskim prevoznicima i taksistima. Potrebno je pooštriti kontrole i suzbiti ovu pojavu, tako da bi se ovi prevoznici iz sive zone preveli u jednu legalnu zonu, u legalne tokove, naravno, uz ispunjavanje svih propisanih uslova.

Ovaj predlog zakona u jednom delu odnosi se i na inspekcijski nadzor i na taj način postiže se da mere koje će se preduzeti prema stranom prevozniku imaju isti efekat kao i mere koje se preduzimaju prema domaćim prevoznicima, ukoliko se prevoz ne obavlja u skladu sa propisima, tako da definitivno neće biti povlašćenih stranih prevoznika u odnosu na domaće.

Mi smo bili svedoci prošlonedeljnog protesta taksista i smatram da je Ministarstvo saobraćaja odlično postupilo u toj situaciji, pokazalo dobru volju, volju da vodi jedan kvalitetan dijalog, da razgovara sa taksistima i samo tako i možemo rešavati te probleme. Cilj zapravo i nije nametati neke pravne norme, već uspostavljati i određene standarde i dolaziti do rešenja koja su kvalitetna. Potrebno je, kažem još jednom, uspostaviti standard koji moraju da ispune svi prevoznici, a koji bi bio u funkciji zadovoljenja potreba krajnjih korisnika, odnosno građana, odnosno da se nađe rešenje kojim bi se očuvao kvalitet usluga, a sa druge strane da i taksi prevoznici budu zadovoljni uslovima rada i tržišnim pravilima. Dakle, jasno pravilo za sve i zdrava tržišna konkurencija.

Dobro je što je i Ministarstvo prepoznalo potrebu da taksi udruženja imaju svoje predstavnike u koordinacionom telu za praćenje primene propisa i implementaciju zakona, a moram da istaknem da se ovim zakonom rešava još jedno pitanje, a to je pitanje izdavanja licenci za pružanje staničnih usluga. Početkom godine imali smo jednu situaciju da skoro 90% autobuskih stanica nije moglo da ispuni uslov za dobijanje ove licence i to je bio problem koji se ticao uslova vlasništva za dobijanje licence i to su bile one autobuske stanice koje su pre svega bile u javnoj svojini.

Navešću primer baš iz Kraljeva, iz mog grada, gde je jako kompleksna situacija. Recimo, u Kraljevu zemljište na kome se nalazi autobuska stanica je u državnoj svojini, konverzija nije sprovedena, iako je podnet zahtev, sama zgrada se nalazi pod hipotekom, a preduzeće koje je gazdovalo ovom autobuskom stanicom Autotransport Kraljevo je u stečaju. Na osnovu ovog jednog kompleksnog primera vidimo koliko su bitne ove izmene zakona i da će one rešiti problem, jer problem bi nastao zapravo ukoliko autobuske stanice ne bi mogle da dobiju licencu, na taj način one ne bi mogle ni da naplaćuju stanične usluge ni putnicima, ni prevoznicima i postale bi obična stajališta, a ovaj predlog zakona zapravo ne propisuje uslov da privredno društvo, pravno lice ili preduzetnik mora u vlasništvu da ima autobusku stanicu i samim tim je olakšan put za dobijanje licence i mi ćemo sprečiti gašenje velikog broja autobuskih stanica.

Kada govorimo o Predlogu zakona o prevozu tereta u drumskom saobraćaju, tu pre svega moram da istaknem činjenicu da se 50% robe preveze drumom i to je jedna važna informacija da bismo znali da ovu oblast moramo stalno da poboljšavamo ispravkom, odnosno dopunom pravnih normi koje je regulišu. Mi ćemo na ovaj način kreirati jedan uređen tržišni ambijent i precizna pravila ponašanja za sve.

Nedavno smo ovde raspravljali i o Zakonu o bezbednosti saobraćaja. Tada sam rekao i sada ću ponoviti da je ovo jedna veoma dinamična i živa oblast i stalno je potrebno da je usklađujemo sa postojećim pitanjima. Zato podržavam predlog da se maksimalna brzina vožnje na autoputevima poveća sa 120 na 130 kilometara na čas. Danas se Srbiji aktivno radi na izgradnji saobraćajne infrastrukture i kvalitet puteva je neuporedivo bolji sada nego što je to bio slučaj nekada. Mi smo svedoci da danas svakodnevno imamo radove na Koridoru 10, na Koridoru 11. Takođe moram da istaknem da je naš državni vrh prilikom nedavne posete Turskoj ugovorio rekonstrukciju regionalnih puteva Novi Pazar-Tutin, Novi Pazar-Sjenica, kao i izgradnju brzog puta Sjenica-Tutin. Za nas koji smo u unutrašnjosti veoma je bitno i znamo koliko nam znače kvalitetni regionalni putevi. Moram još jednom da se osvrnem na to i nadam se da će se u skorijem periodu početi sa izgradnjom, odnosno spajanjem autoputeva Pojate-Preljina, što je naročito značajno za građane Kraljeva, Trstenika, odnosno na celom ovom potezu između Preljine i Kruševca.

Vratiću se na izmene Zakona o bezbednosti saobraćaja. Povećanjem maksimalne brzine na autoputevima za 10 kilometara na čas mi ćemo uskladiti naše zakonodavstvo sa zakonodavstvom određenih zemalja članica Evropske unije, sa Slovenijom, Mađarskom, Italijom, Francuskom. Moram da ponovim da mi danas ne možemo da poredimo ovaj sadašnji kvalitet puta, kao i performanse automobila koje vozimo sa onima od pre nekoliko decenija.

Što se tiče predloženih izmena Zakona o pooštravanju kazni za nasilničku vožnju, podržavam ove predloge izmena i smatram da svi učesnici u saobraćaju jednostavno moraju da imaju naviku da poštuju propise i ukoliko poštuju propise neće zapravo doći ni u situaciju da plaćaju kazne. Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre, predstavnici Vojske Srbije, koleginice i kolege, moje kolege i ja podneli smo ovaj amandman da bismo uskladili rokove koji se odnose na konkurs za izbor u zvanje nastavnika i saradnika.

Naime, član 39. Zakona o vojnom obrazovanju predviđa da citiram – izbor u zvanje saradnika i nastavnika stranog jezika i veština vrši visokoškolska jedinica u sastavu Univerziteta. Konkurs za izbor u zvanje lica iz stava 1. ovog člana raspisuje se tri meseca pre isteka vremena za koji su birani.

Predlažem da ovaj rok za raspisivanje konkursa ne bude tri meseca, već šest meseci i na taj način bismo ga uskladili sa rokom koji je predviđen za izbor nastavnika iz člana 37. ovog zakona. Smatram da je ovaj zakon o vojnom obrazovanju veoma značajan za dalje uspešno profilisane naše Vojske i da ćemo rezultate dobrih odluka koje ćemo, nadam se, doneti videti tek u budućem periodu, odnosno u godinama koje slede.

Na primer ću navesti da je odluka koja je doneta pre tri godine, da se ponovo uvede srednjoškolsko stručno obrazovanje podoficira Vojske Srbije, da se sada pokazalo kao dobra odluka i da svaka vojska se temelji na efikasnom radu i svaka jaka vojska ima za osnov jedan dobar i kvalitetan podoficirski kadar i da ulaganje u obrazovanje se višestruko isprati mnogo kasnije, jer svi ti ljudi provedu svoj radni vek u Vojsci Srbije. Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre, koleginice i kolege narodni poslanici, najviše pažnje posvetiću Zakonu o deviznom poslovanju i sagledaću ga iz nekoliko aspekata.

Najpre da istaknem značaj što se ovim predlogom zakona predviđa slobodno kretanje kapitala u onom delu koji se odnosi na portfolio investicije i finansijske zajmove i kredite sa rokom dospeća kraćim od godinu dana.

Prvo, ovaj zakon osiguraće da se državljani Srbije, to jest fizička lica i ogranci stranih pravnih lica, mogu kratkoročno zaduživati kod kreditora koji nije državljanin naše zemlje, a koje ima sedište, odnosno prebivalište u nekoj od zemalja članica EU.

Međutim, uslovi pod kojima se ostvaruju ovi finansijski procesi u skladu su sa pravilima koje propisuje Narodna banka Srbije. To znači da se ovi poslovi mogu i ograničiti ako je procenjeno da se na taj način čuva javni interes, to jest finansijska stabilnost.

Ekonomske prilike na svetskom nivou nam ukazuju da moramo da se svakodnevno prilagođavamo dinamičnom poslovnom okruženju. Na primer, navešću samo da je u drugoj polovini prošlog veka izvoz roba povećan 30 puta, a rast direktnih investicija u inostranstvu čak 50 puta u odnosu na početak.

Nema te zemlje koja može da zanemari razvojne tendencije, a pogotovo da se zaštiti i izoluje od njih. Zato je važno da idemo u korak sa međunarodnim pravnim normama i na taj način kreiramo povoljniji poslovni ambijent.

Donošenje zakona mi propisujemo pravila igre, a uspešnog biznisa, samim tim ekonomskog razvoja, nema bez pouzdanog i efikasnog pravnog sistema. Zato je značajno da naša zakonska regulativa obezbedi pravnu sigurnost da bismo imali kvalitetnu poslovnu klimu.

Nadam se da će set ovih zakona imati pozitivne efekte koji će rezultirati novim investicijama. Tu mislim na kompanije koje će aktivirati novi biznis i uvesti novog tržišnog aktera, što bi omogućilo povećanje zaposlenosti.

Drugo, Predlogom zakona o deviznom poslovanju doći će do usaglašavanja naše zakonske regulative sa međunarodnim standardima u oblasti sprečavanja i otkrivanja pranja novca i finansiranja terorizma.

Organizacija za kontrolu i sprečavanje pranja novca locirala je žarišta u ovoj oblasti i na osnovu toga je potrebno izvršiti korekcije. U tom smislu potrebno je pojačati nadzor i zabraniti krivično osuđivanim pravnim licima da budu osnivači i vlasnici društava koje se bave menjačkim poslovima.

Rešavanje ovih problema bave se i izmene Predloga zakona o računovodstvu, Zakona o reviziji, Zakona o faktoringu. Donošenjem ovih zakona kreiramo pravni okvir u kome ima sve manje mesta za koruptivne radnje. Na ovaj način postavićemo ekonomske osnove za razvoj zdrave konkurencije i jedino na taj način domaći privredni sistem može da iznedri nove vrednosti i da u istom trenutku budemo konkurentni razvijenim ekonomijama. Zahvaljujem.
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre, saradnici ministra, koleginice i kolege, u preostalom vremenu govoriću samo o Zakonu o bezbednosti saobraćaja na putevima, i mogu reći da je, po mom mišljenju, ovaj zakon plod jedne detaljne analize i odgovornog pristupa u proteklom periodu.

Smatram da je u velikoj meri posvećena pažnja najranjivijim učesnicima u saobraćaju, a to su deca, mladi, motociklisti i pešaci. Govorim to zato što statistički podaci iz prethodnih godina ukazuju da je izraženo učešće mladih u saobraćajnim nezgodama sa tragičnim ishodom, čak 15%. Zato je opravdano što se menja Zakon u onom delu gde se pooštravaju uslovi za dobijanje dozvole za samostalno upravljanje motornim vozilom.

Kada to kažem, mislim na dva dela, prvo na produženje roka važenja probne vozačke dozvole i zabrane upravljanja vozilima čija snaga prelazi 80 kilovata. Podržavam i predlog da se smanji dozvoljeni nivo tolerancije alkohola u krvi kod vozača sa 0,3 na 0,2 promila, i da se stanje potpune alkoholisanosti definiše kao vid nasilničke vožnje. To je važno jer znamo svi da je alkohol, odnosno vožnja pod dejstvom alkohola jedan od glavnih uzroka saobraćajnih nezgoda sa fatalnim ishodom.

Čuo sam ovde i zamerke da su novčane kazne za neke saobraćajne prekršaje visoke, ali ne mogu da se složim sa tim ocenama, ali mi moramo da pronađemo način da umanjimo rizik stradanja u saobraćaju. Vi ste ministre, malo pre govorili o tome i ponoviću da je zaista najlakše poštovati saobraćajne propise. Takvi učesnici u saobraćaju neće imati ni mogućnost da plate novčanu kaznu, ali opet sa druge strane mi moramo da budemo svesni, na kraju krajeva, da svrha poštovanja saobraćajnih propisa nije da ne platimo novčanu kaznu nego da ne ugrozimo nikoga, sačuvamo sebi da sačuvamo druge učesnike u saobraćaju.

Saobraćaj, odnosno bezbednost u saobraćaju je jedna živa i rekao bih, dinamična oblast, sigurno ćemo zbog toga u budućnosti ponovo raspravljati i razmatrati neke nove izmene ovog zakona, možda i u bliskoj budućnosti i zato bih želeo da sugerišem da je potrebno naći dugoročno rešenje sa predstavnicima auto-škola. Mene su u prethodnom periodu pre nekoliko meseci kontaktirali predstavnici auto-škola iz Kraljeva, mog grada, i auto-škola iz Beograda i oni smatraju da je potrebno izmeniti zakonske odredbe koje propisuju da instruktori, ispitivači i predavači treba da na svakih pet godina polažu test znanja da bi obnovili dozvolu za rad, odnosno licencu. Sigurno da treba uvažiti struku, jer na primer instruktori vožnje moraju da imaju peti stepen stručne spreme i položen ispit za instruktora da bi uopšte mogli da konkurišu za licencu. Smatram da bi i oni morali da iniciraju i instruktori i predavači, ispitivači da u saradnji sa MUP i Agencijom za bezbednost saobraćaja aktivnije učestvuju u pripremama za seminare i definišu probleme i pitanja koja će biti na tim seminarima, a da to bude uslov za sticanje, odnosno obnavljanje licence za rad.

Ohrabruje dobra namera MUP što smo mogli videti u prethodnom periodu kada je pokretnu postupak da se izmeni pravilnik kojim se uređuje polaganje ispita, provere znanja, koji su uslov za obnavljanje dozvola za rad instruktora vožnje, ispitivača, predavača. Tako da mogu samo na kraju da poručim da treba nastaviti u tom smeru, da jednom dobrom diskusijom i jednim kvalitetnim razgovorom nađemo i u budućnosti najbolje zakonsko rešenje.
Poštovana predsednice, poštovani ministri sa saradnicima, danas ću govoriti o dva zakona; o Predlogu zakona o Nacionalnoj akademiji i Predlogu zakona o elektronskom dokumentu, elektronskoj identifikaciji i uslugama od poverenja u elektronskom poslovanju.

Predlog zakona o Nacionalnoj akademiji, sastavni je deo reforme javne uprave i tako ga treba posmatrati, kao deo jednog složenog i dugotrajnog procesa. Predviđeno je da akademija službenika obučava osnovnim veštinama i da omogući da steknu dodatno znanje, kao što je primena zakona i propisa procedure i pravila u radu. Takođe, u odnosu na postojeće stanje i na postojeći okvir obuke predviđeno je da se analiziraju potrebe zaposlenih, ali isto tako i da se uočava učinak obuka koje se budu realizovale i kakav učinak oni imaju na efikasnost u daljem radu.

Važno je naglasiti da će se kroz nacionalnu akademiju sticati znanja tako da se elektronska uprava primeni u punom kapacitetu, odnosno zaživi u potpunosti, a to će svakako doneti određene promene jer će elektronski servisi promeniti način rada javnih službenika i uticati na promenu ponašanja prema krajnjim korisnicima, prema građanima u privredi.

Usvajanjem ovog zakona, prvi put će biti uvedena obavezna edukacija za javne službenike na svim nivoima, kako na nivou Republike, tako i na nivou lokalne samouprave i na nivou Autonomne Pokrajine.

Kada govorimo o državnoj upravi, bitno je da je shvatimo u skladu sa savremenim tendencijama, da je percipiramo kao jedan sistem koji reguliše društvene procese i koji treba da obezbedi neophodne uslove za nesmetan život i rad građana i za napredak društva. Osnovni cilj uprave ne treba da bude samo izvršavanje zakona. Osnovni cilj uprave treba da bude opšti interes, da opšti interes stavi na prvo mesto.

Javne službe su i osnovane radi zadovoljenja određenih potreba od opšteg interesa, koje su bitne kako za celu društvenu zajednicu tako i za svakog pojedinca, odnosno svakog građanina.

Znatno je bitno da reformišemo javnu upravu da bi funkcionisale sve prioritetne delatnosti, mislim i na prosvetu, kulturnu, zdravstvenu, socijalnu, ali i na delatnosti koje su bitne da bi se unapredile određene privredne grane.

Kao što se ljudsko društvo nalazi u neprekidnom razvoju i kao što je to jedan dinamički proces, potrebe za javnim službama su sve veće i veće iz godine u godinu, ne samo kod nas nego i u čitavom svetu.

U složenim uslovima savremenog života, javna uprava je jedna prilično organizovana infrastruktura koja mora da raspolaže velikim stručnim znanjem i ljudskim potencijalom. Zato je osnivanje Nacionalne akademije važno da bi smo što pre dostigli taj viši nivo znanja i stručnosti u javnim službama. Dakle, depolitizacija i profesionalizacija su ključni principi reforme javne uprave.

Kada govorimo o efikasnim javnim upravama u svetu, moramo znati da su one svoj sistem gradile vekovima, nisu ga izgradile za deceniju ili nešto više, to je jedan neprekidan proces gde se dostižu određeni kvalitetni standardi, ali razvijeni sistemi se ne zaustavljaju samo na tim standardima, oni nastavljaju i dalje da ih unapređuju.

Navešću nekoliko primera. Primere istočno-evropskih zemalja, primer sa australijskog kontinenta i primer Francuske. Istočno-evropskim zemljama je bilo potrebno dve decenije, nekima i više, da bi dostigle standarde u pružanju kvaliteta javnih usluga, kao što su u razvijenim evropskim demokratijama, da bi stale rame uz rame sa jednom Nemačkom, Belgijom ili Francuskom. Tom stazom sada treba da ide i Srbija, da odredi da je javna uprava servis građana.

Mi smo nakon perioda socijalističkog samoupravljanja se suočili sa potrebom da su neophodne brze reforma državne uprave. S obzirom na činjenicu da javna uprava ima značajnu ulogu u obezbeđivanju uslova pri stupanju EU, za ovaj zadatak zato je i prioritetan.

Evrointegracije od nas zahtevaju da imamo povećanje stručnih, intelektualnih i drugih administrativnih kapaciteta koji moraju da prate rad u budućem periodu.

O važnosti reforme javne uprave navešću i primer sa australijskog kontinenta, kao što sam već rekao. Na Novom Zelandu su, već krajem sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka, uradili istraživanje i došli su do jednog zaključka, a to je da - javna uprava mora pravično da pruža usluge svim građanima.

Upravo polazeći od ove pretpostavke, reformisali su javnu upravu na jedan brz i efikasan način.

U Francuskoj se poslednja velika reforma javne uprave dogodila pre otprilike 30 godina. Oni su pošli od jedne sasvim druge pretpostavke – pošli su od rada privatnih kompanija. Kao što privatne kompanije moraju da se transformišu, da se prilagođavaju okruženju i da izlaze u susret korisnicima, tako su i oni smatrali da je neophodno da javna uprava mora da bude izložena konstantnoj kritici krajnjih korisnika. Na taj način, u Francuskoj je konstituisana jedna administracija koja osluškuje glas građana i brine o kvalitetu usluga, odnosno, stvorena je uprava kao javni servis, čiji je kadar podvrgnut procesu stalnog obrazovanja, radi sticanja novih znanja i veština i to je ono gde će se osetiti napredak prilikom osnivanja Nacionalne akademije.

Kod nas je prva strategija reforme javne uprave usvojena 2004. godine, a smernice koje danas koristimo su od pre tri godine, iz 2014. godine. Definisano je da je racionalizacija državne uprave stalni proces, koji podrazumeva ukidanje nepotrebnih poslova, pojednostavljenje procedura, smanjivanje broja zaposlenih na mestima za koje ne postoji potreba i druge vidove uštede, ali sve to da se pri tom ne umanji delotvornost i efikasnost u radu.

Mi još uvek imamo veće izdvajanje za plate zaposlenih u javnom sektoru u odnosu na ostale evropske države. Mi smo na nekom nivou od 12% bruto društvenog proizvoda i to je smanjen procenat u odnosu na prethodne godine, ali sigurno da u skladu sa ovom strategijom treba da u budućem periodu idemo na to da se taj procenat smanji na nekih 8% BDP. Naravno, moraće da se uradi modernizacija, o čemu sam već pričao, da bi se podigao nivo kvaliteta javnih usluga.

Nacionalna akademija omogućiće i drugačiji način napredovanja u službi. Ne smemo dozvoliti da službenici budu na jednom radnom mestu, da ravnodušno obavljaju posao i da čekaju da odu u penziju.

Savremena država, zasnovana na principima pravde i pravičnosti, treba da omogući upravo da javni službenik bude depolitizovan, obrazovan i samostalan, a da njegovo napredovanje u službi bude u skladu sa zaslugama i mogućnostima.

Formiranje Nacionalne akademije kao centralne institucije sistema stručnog usavršavanja nesumnjivo je veliki korak ka profesionalizaciji i unapređenju javne uprave. U postojećim uslovima stiče se utisak da zaposleni u javnoj upravi neravnomerno učestvuju u programima obuke. Na duže staze to bi moglo da ima posledice kao što su neadekvatan ili nedovoljan nivo znanja i stručnosti zaposlenih u javnoj upravi.

Takođe, čini mi se da možemo uočiti još jedan problem, a to je da trenutno ne postoji usklađenost, kada se govori o programima obuke, na nivou Republike i na nivou lokalne samouprave. Zato ovaj zakon to treba da reši, odnosno da standardizuje ovaj proces.

Zakon treba da reši još jedan problem, a to je da što sada ne postoji potpuna evidencija o tome kako se utvrđuju obuke i kako su realizovane, koji je učinak takvih obuka. Zato će biti formirana centralna evidencija, kao jedan novi kvalitet.

Ako analiziramo i modele stručnog usavršavanja u državama članicama EU, primetićemo da većina njih ima centralnu instituciju koja je zadužena za opšte obuke.

Ovim Predlogom zakona definisan je i način ostvarivanja saradnje sa drugim javno priznatim organizatorima obrazovanja odraslih, odnosno tačno su propisani uslovi na koji način će moći da izvode obuke.

Predlogom zakona predviđena su i stručna tela Nacionalne akademije, a to su: Programski savet i stalne programske komisije. Programski savet sastoji se od 15 članova i ima svrhu da upravo njegovi članovi svoja stručna znanja i svoja iskustva stave u funkciju Nacionalne akademije, radi boljeg stručnog usavršavanja zaposlenih u javnoj upravi. S druge strane, stalne programske komisije obrazuju se prema tematskim oblastima u kojima se vrši stručno usavršavanje.

Ostalo je možda u zakonu nejasno koliko će trajati mandat članovima Programskog saveta, kao i koliko će članova imati programske komisije. Ne znam da li će to biti mandat od pet godina, kao što traje i direktoru programskog saveta.

Što se tiče sticanja znanja i obrazovanja u javnoj upravi, možemo uvek povući paralelu i sa sticanjem znanja i veština u privatnom sektoru, tako da možemo reći da je razvoj intelektualnog kapitala je ključan za uspešno obavljanje posla i upravo je znanje taj faktor koji pravi razliku između uspešnih i neuspešnih.

Reforma javne uprave je na neki način i reforma države, jer se na taj način menja njeno organizovanje i funkcionisanje. Reformisana i efikasna uprava predstavlja jedan od jakih stubova vladavine prava i na neki način je jedan od mehanizama u borbi protiv korupcije. Samo jaka, osposobljena i efikasna državna uprava može građanima i privrednim subjektima da obezbedi kvalitetne usluge, uz razumne troškove. Javna uprava mora da bude ekonomična, a građani moraju da imaju uvid kako se troši novac kojim raspolaže javna uprava, jer su oni poreski obveznici.

Dobar način da se smanje ovi troškovi je i funkcionisanje elektronske uprave u punom kapacitetu.

Dotaći ću se i Zakona o državnim službenicima i smatram da je dobro rešenje što će stalno zaposleni, kako na nivou lokalne samouprave, tako i na nivou Republike, moći da prelaze sa jednog radnog mesta na drugo, uz saglasnost rukovodioca i uz sopstvenu saglasnost, bez konkursa.

Usvajanje Predloga zakona o elektronskom dokumentu, elektronskoj identifikaciji i uslugama od poverenja u elektronskom poslovanju, omogućava da naš pravni poredak u ovoj oblasti bude usaglašen sa novom uredbom EU i sa novim pravnim rešenjima u ovoj oblasti. Zakon će omogućiti da elektronski dokumenti imaju istu važnost kao i dokumenti od papira, oni na koje smo do sada navikli da ih koristimo. Na ovaj način predviđa se uvođenje novih instrumenata koji daju dokaznu snagu, kako identifikaciji tako i autentičnosti podataka u digitalnoj formi.

Nama je do sada bila u određenoj meri poznata uloga elektronskog potpisa i određeni broj građana i privrednih subjekata je koristio ovaj instrument. Sada se uvode novine kao što su elektronski pečat, elektronska dostava i čuvanje podataka u elektronskoj formi. To su sve preduslovi da bi elektronski dokumenti imali dokaznu i pravnu snagu i da bi bili validni u svakom postupku.

Novina o kojoj govorim će svakako imati pozitivan uticaj na privredne aktivnosti, ali i na građane. Mi ćemo, na primer, moći preko mobilnih telefona, pomoću konkretne aplikacije, da koristimo elektronski potpis, da dajemo naloge za plaćanje, da upućujemo zahteve za dobijanje određenih dokumenata. Elektronskim putem moći ćemo da završavamo one poslove na koje smo do sada gubili mnogo vremena, tako što smo išli od šaltera do šaltera. Efekat ovog zakona biće dobar i kada govorimo o uštedi u materijalnom smislu, ali i kada govorimo o uštedi u vremenu.

Do sada smo imali situaciju da se elektronska dostava nije tretirala kao validna. Sada se to menja i ona će imati podjednaku važnost kao i do sada nama uobičajeni oblici dostave, a pri tom će se obezbediti veća pouzdanost da će određeni dokument biti isporučen.

Još jedna prednost koju će ovaj zakon omogućiti je i čuvanje dokumenata u elektronskoj formi. On će doneti materijalne uštede kada govorimo o jednom dugom vremenskom periodu, tako da smatram da će polako skladišta papirnih dokumenata odlaziti u istoriju.

Pored direktnih efekata koji će ovaj zakon izazvati, u narednom peridou imaćemo mnogo posrednog uticaja i na druge oblasti, s tim što će morati da se promene odgovarajući propisi koji uređuju te oblasti, da bi mehanizmi koje prepisuje zakon mogli da se primenjuju u punom kapacitetu.

Na primer, ako želimo modernu elektronsku upravu, nesumnjivo je da će, pored stupanja na snagu ovog zakona, morati da se izmene i određene zakonske norme u Zakonu u elektronskoj upravi.

Predstoji jedan dug i težak period da bi zakon imao optimalnu primenu u praksi. Takođe, na tom putu veoma je važno raditi na podizanju svesti građana i sticanju poverenja građana u elektronske dokumente, ali bez obzira na sve poteškoće, kojih će sigurno biti, važno je da znamo da kada pogledamo bar malo u budućnost, da je ovo jedina ispravna opcija. Zahvaljujem.
Poštovana predsednice, poštovani ministre, dame i gospodo narodni poslanici, ove izmene i dopune Zakona o poljoprivrednom zemljištu treba na neki način da koriguju, odnosno da ublaže efekte Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Zato je i najbitniji član koji propisuje uslove za promet poljoprivrednog zemljišta u privatnoj svojini državljana država članica EU i odnosi se na lica, na poljoprivredno zemljište i na to koliko neko može da stekne poljoprivrednog zemljišta u privatnoj svojini.

U prethodnom periodu nismo bili u idealnoj situaciji. Jednostavno, nismo imali taj neki period tranzicije koji su imale neke druge zemlje koje su težile EU i nismo mogli, odnosno bilo je teško promeniti SSP iz prostog razloga što bi sve države članice morale da glasaju potvrdom.

Potrebno je da usvojimo ovaj zakon iz dva razloga. Prvo, na taj način ćemo nastaviti da ispunjavamo svoju međunarodnu obavezu. Drugo, onemogućićemo da nastane haos na tržištu poljoprivrednim zemljištem.

Ovim promenama propisa stranim državljanima biće otežano da steknu vlasništvo nad našim njivama. Ja ću ponoviti da oni moraju da budu deset godina stalno nastanjeni na teritoriji lokalne samouprave u kojoj žele da kupe zemljište i da tri godina moraju da obrađuju zemljište i da poseduju mehanizaciju i opremu za poljoprivrednu proizvodnju i da imaju registrovano poljoprivredno gazdinstvo.

Ovakva praksa nije uobičajena i primenjivala se i u drugim državama koje su pristupale i koje su bile na putu EU. Mi praktično na ovaj način do 2027. godine nećemo prodavati zemlju strancima i na taj način, dobili smo dodatno vreme da odgovorimo na nove izazove koji se odnose na rešavanje problema u poljoprivrednom sektoru i na njegovo usklađivanje sa načinom funkcionisanja u zemljama EU.

Mogu se čuti i kritike da se ovim zakonom ne reguliše pitanje pravnih lica. Ustavom je ovo jasno regulisano. Ukoliko pravno lice želi da postane vlasnik nad zemljištem, moraće da se upiše u naš registar.

Uvek polazim i od toga da su pravna lica, odnosno preduzeća, strane firme tu radi sticanja dobiti i da strane investicije ne treba uvek posmatrati skeptično, jer mogu da donesu nove tehnologije i mogu pozitivno da utiču na konkurentnost domaćih privrednika. Na ovaj način, usvajanjem ovih izmena i dopuna zakona, mi ćemo fizička lica usloviti prebivalištem, a pravna lica upisom u naš registar.

Kao što sam već rekao da nisu neuobičajeni primeri da se onemogućava potpuna liberalizacija trgovine zemljištem, i navešću nekoliko primera iz zemalja centralnoistočne Evrope koje su prolazile isti ovaj put kao mi sada. Mi smo, doduše, nešto ranije ušli u fazu liberalizacije, kada govorimo o poljoprivrednom zemljištu i druge države su restriktivnim merama uvele ograničenje da strani državljani kupuju poljoprivredno zemljište da bi zaštitile domaće poljoprivrednika. One su uglavnom tražile i dobile mogućnost da u nekom periodu, koji je bio najčešće sedam godina, strancima bude zabranjena kupovina poljoprivrednog zemljišta. Recimo, Mađarska je tu bila najradikalnija. Ona je, kao što je već pomenuto, Ustavom zabranila da strani državljani mogu da kupuju poljoprivredno zemljište.

Prilično stroge uslove je postavila i Poljska. Kada su ušli u EU, oni su uspeli da 12 godina prolongiraju prodaju poljoprivrednog zemljišta stranim licima, a taj period istekao je pre nekoliko meseci. Onda su doneli zakon kojim se favorizuju domaća gazdinstva. U Poljskoj privatne porodične firme, i to moram da napomenem, učestvuju sa 88% u ukupnom korišćenju poljoprivrednog zemljišta. Cena poljoprivrednog zemljišta konstantno raste od kada su ušli u EU. I Baltičke zemlje - Litvanija, Letonije i Estonija, takođe su tražile i dobile mogućnost da zadrže svoje propise koji se odnose na prodaju poljoprivrednog zemljišta, a koje su važile pre stupanja u EU. Svoj zahtev obrazložile su potrebom da se zaštiti domaća socio-ekonomska poljoprivredna struktura od eventualnog šoka koji bi nastao zbog razlike u cenama u poljoprivrednom zemljištu i prihoda u odnosu na stare članice EU.

Naveo sam ove primere da bih pokazao da je svaka država u skladu sa svojim unutrašnjim prilikama i u skladu sa nekim svojim specifičnostima pokušala da pronađe najbolji model.

Mi ćemo ovim zakonom dobiti dodatni period od 10 godina. U jednom delu smo čak bili i restriktivniji od drugih, jer smo predvideli jedan uslov da fizičko lice mora da ima prebivalište baš u onoj lokalnoj samoupravi u kojoj i želi da kupi poljoprivredno zemljište.

Treba pažljivo da analiziramo i pratimo dešavanja drugih zemalja, da se učimo na njihovim greškama i da, bez obzira na njihove specifičnosti, možemo da izvučemo pouke i da izbegnemo probleme u nekim situacijama u kojima ćemo se mi nalaziti, koje su slične ili identične.

Sa izazovima sa kojima se mi suočavamo suočavale su se gotovo sve zemlje koje su pristupile EU. To su uglavnom bile teškoće kao što su zastarela mehanizacija, problemi sa navodnjavanjem, niski prinosi i nedovoljne subvencije. I druge zemlje, u stvari pojedine, su privrednom strukturom i vlasničkim uređenjem ličile na Srbiju. Tako je, kada su pristupale EU, jedan njihov nedovoljno razvijen poljoprivredni sektor morao da se uhvati u koštac sa razvijenim starim evropskim ekonomijama, gde su poljoprivrednici dobro organizovani i gde imaju snažne institucije koje ih podržavaju i pomažu ih finansijski.

Pored toga, zbog problema nerešene vlasničke strukture, nedovršenog procesa privatizacije i usitnjenih poseda, bilo je neophodno da se produži zabrana kupovine zemljišta stranim licima. Slična je situacija i kod nas. Mi moramo u narednom periodu da učinimo sve da naši poljoprivrednici što pre stanu na noge i da što pre postanu konkurentni na tržištu. Ne smemo zaboraviti ni to da je i kod nas, kao i u većini zemalja centralnoistočne Evrope, dugo godina na snazi bila centralno-planska ekonomija, gde je i država učestvovala kao zemljoposednik.

Moramo, takođe, da se fokusiramo na neke nedostatke, kao što su ne završen proces restitucije ili nedefinisana vlasnička sturktura i zemljišni registri, što može otežavati ukrupnjavanje poseda. Time može uzrokovati niske prinose i lošu efikasnost.

Ova privredna grana će kod nas nesumnjivo pretrpeti značajne transformacije u narednom periodu, jednostavno jer postoji razlika između poljoprivrednog sektora u Srbiji i EU. Treba da nam bude cilj bolja efikasnost i bolja organizacija poljoprivrednih gazdinstava. Iz iskustva drugih zemalja možemo uočiti da je u ovom periodu dolazilo do rasta cena obradive zemlje, do pada zaposlenosti u ovoj grani i smanjenja učešća poljoprivrede u BDP-u. Sada dobijamo ovim izmenama još prostora za manevrisanje i moramo se fokusirati na mere koje će ublažiti ovakve efekte.

Pored kvalitetnih zakonskih normi, neophodno je da formiramo jake institucije koje će biti podrška našim poljoprivrednicima da bi bili što konkurentniji na evropskom tržištu.

Prema nekim podacima, zaposleni u poljoprivredi kod nas učestvuju sa preko 20% i to je iznad proseka EU. Možemo u narednom periodu, siguran sam, da pripremimo i set mera kako ovaj procenat ne bi drastično opao i ne bismo ponovili iskustvo drugih zemalja.

Treba da se ugledamo na najbolje primere, na najbolje uređene zemlje koje poljoprivredno zemljište posmatraju kao ograničeno prirodno dobro, kao što je Nemačka, koja više od polovine svoje površine koristi u poljoprivredne svrhe, 94% farmi su sopstvena preduzeća, porodično biznisi, koji su najveći poljoprivredni proizvođači u ovoj zemlji.

Odredbe ovog zakona o kojima danas govorimo ne primenjuju se u slučaju povraćaja imovine, što je dobro, naravno, koja se vrše u skladu sa zakonima kojima se uređuje vraćanje oduzete imovine bivšim vlasnicima. Kod nas je ovaj postupak restitucije u toku i bilo bi dobro da se završi što pre i uspešno.

Moramo biti svesni koliki je značaj poljoprivrede, koliki je značaj proizvodnje hrane, posebno u vreme klimatskih promena. Još od ekonomske krize 2008. godine u svetu vlada prava trka za otkupom poljoprivrednog zemljišta. Zato smatram da su ove izmene zakona, koje će odložiti na neki period od 10 godina, dobre. Bitno je da država ostane dosledna i da ne dozvoli da se plodne njive pretvore u građevinsko zemljište, da prepoznamo šansu za razvoj ove privredne grane, da prepoznamo nove šanse, kao što većina naših proizvođača sve više prepoznaje šansu u organskoj proizvodnji. Ne smemo dozvoliti da u budućnosti veliki zemljoposednici pregaze sitne proizvođače.

Prema popisu iz 2012. godine, a vi sigurno imate novije podatke, 628 hiljada porodičnih poljoprivrednih gazdinstava je bilo u Srbiji. Prosečna površina koju su obrađivali je bila oko 4,5 hektara, a najbrojniji su bili oni koji obrađuju oko dva hektara. Upravo mala gazdinstva u ukupnom zbiru treba da budu agrarna snaga Srbije i treba na taj način da se pozicioniramo na tržištu EU.

Poljoprivreda je jedan od najvažnijih privrednih grana u Srbiji, o čemu svedoči i ukupan broj zaposlenih i učešće u BDP-u. Zbog toga je veoma važno da, bez obzira na sve transformacije koje slede i na sve probleme sa kojima ćemo se suočiti, ovaj sektor u budućnosti postane konkurentan, da poljoprivredna proizvodnja bude komparativna prednost Srbije u odnosu na druge države članice EU.

Za kraj da kažem da će poslanici SDPS podržati ove izmene zakona. Zahvaljujem.
Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, u svom izlaganju govoriću o izboru Zaštitnika građana. Smatram da rasprava o Zaštitniku građana, u ovom trenutku, izaziva posebnu pažnju, iz dva razloga. Prvo što je ova institucija kod nas još uvek u povoju, za razliku od, recimo, Švedske, koju smo već navodili kao primer, gde je osnovana pre skoro dva veka ili zemalja Evrope, gde je osnovana nakon Drugog svetskog rata. Ova institucija kod nas živi 10 godina, ali se još uvek u ovom segmentu ne možemo porediti sa razvijenim evropskim demokratijama.

Drugo, zašto ova tema izaziva pažnju jeste što je sigurno u prethodnom periodu svrstana u jedan politički kontekst, što, naravno, ne bi trebalo da bude u praksi. Ne smemo nikada zaboraviti ulogu Zaštitnika građana. NJegova uloga je da obavlja kontrolu nad primenom zakona i drugih propisa od strane državnih organa, pre svega uprave i javnih službi i da štiti prava građana. Dakle, to je institucija koja prevashodno štiti građane od nepravilnog rada uprave.

Demokratija ne sme samo da se svede na ljudska prava, ali bez ljudskih prava nema demokratije. Upravo su ljudska prava jedan od najvažnijih pokazatelja principa ustavnosti, a institucija Ombudsmana je institucija koja je direktno povezana sa ostvarivanjem zaštite ljudskih prava.

Od budućeg Zaštitnika građana očekujem da se rukovodi činjenicom da smo mu poverili ulogu kontrolora javne vlasti u interesu zaštite čoveka i njegovih prava, do duše u skladu sa zakonom on nema velika pravna ovlašćenja u odnosu na upravu i ne može da donosi neke meritorne odluke, ali njegova uloga je pretežno otkrivajuća, upozoravajuća ili vaspitna. Zbog toga, očekujem od njega da svojim autoritetom i radom doprinese osnaživanju jedne ovakve institucije, da bi ona postala jedna skladna dopuna institucionalnih i pravnih mehanizama zaštite prava čoveka.

Ne mogu, a da ne spomenem nemačku teoretičarku politike Hanu Arent koja je govorila da je za pravilno funkcionisanje sistema podele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku neophodno i uvođenje pojma tzv. polja javno. Pod tim je podrazumela bitnu korektivnu ulogu u društvu javnom mnjenja. Zaštitnik građana treba upravo da bude personifikacija tog javnog mnjenja. Kao što sam već rekao, on nema pravna ovlašćenja, ali njegovo najmoćnije oružje, njegova najveća snaga treba da bude upravo to obraćanje javnosti i izražavanje javnog stava.

Zaštitnik građana nikako ne sme da donosi svoje odluke u skladu sa nekim političkim premisama. Ne sme da bude stranački opredeljen i građani treba da budu jednaki pred njim, bez obzira na svoja politička uverenja. Zato je i bitno što se bira na mandat koji traje pet godina i koji je duži od mandata saziva koji ga bira na tu funkciju, jer to na taj način umanjuje njegovu zavisnost od trenutke skupštinske većine. Sa druge strane, ovaj predstavnički dom treba da bude najsnažnija podrška radu Zaštitnika građana i treba uvek da šalje poruku da se borimo za principe prava i pravičnosti.

Navešću primer da se u Velikoj Britaniji ovakva jedna institucija koju neki zovu Ombudsman, neki Zaštitnik građana, zove Komesar parlamenta za upravu i to samo pokazuje kolika je povezanost parlamenta i zaštitnika građana. Hvala.
Zahvaljujem.
Poštovani predsedavajući, poštovana potpredsednice Vlade, koleginice i kolege narodni poslanici, govoriću o Zakonu o stanovanju i o održavanju zgrada, odnosno govoriću o problemima sa kojima se susreću građani Srbije, ali o realnim problemima u stvarnom životu, a ne da bi skupljao neke jeftine političke poene ili pričao populistički protiv lokalne zajednice iz koje dolazim.
Smatram da su neke od bitnih karakteristika ovog zakona te što će gradovi i opštine vršiti registraciju stambenih jedinica i to što će skupština stanara dobiti svojstvo pravnih lica. Na ovaj način tačno ćemo znati ko je odgovoran za određene postupke. To je, po mom mišljenju, jedna velika uloga ovog zakona.
Upravo je izostanak odgovornosti u prethodnim godinama i mogu reći slobodno i prethodnim decenijama dovelo do toga da se pojedine zgrade nalaze u katastrofalnom stanju. Možemo da postavimo mnogo pitanja i ko je odgovoran za to što otpadaju fasade i ko je odgovoran zato što na vreme se ne saniraju krovovi zgrada, zašto u mnogim višespratnicama liftovi ne rade, zbog čega hodnici u pojedinim zgradama godinama nisu krečeni ili zašto čak svako drugo poštansko sanduče u zgradama nije funkcionalno.
Naravno, u ovom trenutku u ovoj situaciji teško je odgovoriti na ta pitanja, a upravo je teško odgovoriti iz razloga što niko ne preuzima odgovornost za ove probleme. Još uvek funkcioniše tekuće održavanje zgrada, ali je očigledno najveća boljka za sada investiciono održavanje. Očekujem da Zakon o stanovanju i održavanju zgrada utiče pozitivno na stanare da zajedno i sistematski reše mnoga pitanja.
Navešću samo neke od problema. Recimo, na mnogim zgradama prokišnjava krov, a upravo taj problem se očigledno samo tiče onih koji su direktno ugroženi. Ili, u mnogim zgradama mnogi ne vode računa ne brinu o tehničkoj ispravnosti liftova. Neke zgrade nisu priključene na gradsku toplanu, pa su recimo prinuđeni da se greju na čvrsto gorivo, a da o bezbednosti i upotrebe dimnjaka niko ne vodi računa. U nekim zgradama postoje podstanice daljinskog grejanja, a malo ljudi razmišlja kakva havarija može da nastane ako nije održavanje adekvatno.
Očigledno je da sada, odnosno u ovoj situaciji niko za ovo ne preuzima pravu, konkretnu odgovornost, a kada bi se kojim slučajem dogodila neka nesreća, onda bi svi ispaštali. Ovo su neki nasleđeni problemi. Skupštine stanara u ovoj situaciji, u ovoj formi, nemaju mehanizam da neodgovornog komšiju nateraju da učestvuje u rešavanju značajnih pitanja.
I do sada su stanari imali mogućnost da angažuju upravnika zgrada i mali je broj onih koji su to na pravi način iskoristili. Upravnik zgrade u suštini je isto što i profesionalni predsednik skupštine stanara. Zakon će sada povećati ovlašćenja i odrediti zakonski minimum koji stanari moraju da ispune.
Zakon o stanovu i održavanju zgrada jasno propisuje način odlučivanja u stambenim jedinicama i reguliše situaciju kada vlasnik stana je nepoznat ili kada je nedostupan.
Dotaći ću se i problema koji se tiču energetske efikasnosti. Smatram da će ovaj zakon pomoći da se oni reše na jedan pozitivan način. Podaci pokazuju da samo desetina izgrađenih stambenih objekata u Srbiji je u skladu sa važećim standardima u oblasti energetske efikasnosti. Pošto će stambene jedinice na ovaj način dobiti status pravnog lica, oni će imati mogućnost da konkurišu i da učestvuju u projektima za energetsku sanaciju, a to bi mogao da im bude neki dodatni izvor finansiranja i za rešavanje ovih problema.
Zakon o stanovanju i o održavanju zgrada donosi mnogo novina i očekujem mnogo pozitivnih efekata, odnosno da uvedu u red oblast održavanja zgrada. Zahvaljujem.