Da li se još neko javlja za reč?
Pa dobro, ja kao predsjednik Odbora ne mogu da se složim ni sa jednom diskusijom koju su imale moje uvažene kolege iz drugog političkog spektra. Iz više razloga, pre svega, sve garancije koje dajemo su programske garancije. Srbijagas širi svoju gasnu mrežu. Čudi me da neko spočitava da se nešto vodi u pregovaračkom postupku. To samo valjda njemu poznato, pošto je pregovarački postupak za vreme stranke za vreme vlasti stranke čiju on ideologiju baštini bio četrdeset procenata, a sada je tri procenta.
Zaista zanimljiv podatak. Pa onda uvek sumnjam u iskrenost i dobronamjernost jednog takvog mog kolege, zato što, da je zaista dobronameran, ne bi baštinio takvu ideologiju i bio u toj političkoj stranci. Druga stvar, traže se procene ekonomske isplativosti. Valjda po principu da je to privatan, a ne investitor, pa očekuje neku veliku dobit, a ne država koja poboljšava kvalitet života svojim građanima, a zbog toga država postoji, pa poboljšava ekonomski ambijent u tim lokalnim samoupravama gde treba da se uradi gasifikacija, povećava konkurentnost privrede, smanjuje troškove proizvodnje. Jer znate šta, nije samo deo infrastrukture, energetske ili bilo koje, koliko će ona u primarnom delu da donese prihoda, nego i u sekundarnom.
A čak i da ga nema, tamo žive neki ljudi koji su u Srbiji, neki naši građani.
(pauza od četiri sekunde) Pa ne znam zašto nekom smeta da Paraćin, Boljevac, Rgotina (zvuk) lako dobiju gasifikaciju. Valjevo, Loznica, Leskovac, Vranje. Zakonska obaveza? Idemo dalje. Zlatiborski okrug.
I da nabrajam, ili treba sve da nabrojimPa. Neka objasne ovi iz bivšeg režima šta su protiv tih građana i tih lokalnih samouprava da dobiju gasifikaciju. Polako dođite vi na red, da vam pokažem kako ste dvolični i licemerni. Polako dođite vi na red. Toliko o tome.
Pa se onda došlo do stanja finansija u našoj zemlji. Zanimljivo, da to kaže neko. Gde smo zatekli za vreme njegove vlasti šezdeset procenata izvršenje prihodne strane budžeta iz realnih prihoda dve hiljade dvanaeste godine zaključno sa tridesetim šestim dve hiljade dvanaeste godine. Pa to je sad veće. To je tad bilo veće nego ovaj novac koji vi spominjete.
Deficit tekućih prihoda zato što ništa nije radilo u Srbiji. Zato što su ljudi gubili posao. Pa još priča da su procene privrednog rasta manje od procenjenih, ne, nego su veće. Procenjene su dva zarez osam procenta, a sve su izgledali da će biti tri procenta. Toliko o iskrenosti.
Toliko o-o tome koliko misle građanima do-bro. Za četiri godine njihove vlasti Srbija se zadužila za neverovatnih hiljadu i sedam stotina, hiljadu i sto sedamdeset milijardi dinara, ekvivalent jedanaest milijardi eura. Pazite za četiri godine, to je tri koma, dva koma osam ili devet milijardi evra godišnje. Danas Srbija ima tri puta veći bruto proizvod, jedva da ima toliko, a zamislite taj deficit sa trideset i četiri ili pet milijardi eura. Kako su zaduživali državu?
Zaduženje javne dugovi, pedeset sedam procenata, onaj zvaničnik, pa na to da se doda Agrobanka, Razvojna banka Vojvodine, to je još milijardu eura, tada je još tri procentna poena. Pa plaćanje putarskim preduzećima za neizmirene obaveze, pa plaćanje vojnim penzionerima razlike koju nisu hteli da im prizne i oni su se brinuli o penzionerima. Povećavali ste jednim penzionerima, a vojnima niste, penzije. I da nabrojam sve šta su vlade od dve hiljade dvanaeste do sada morale od obaveza koje nisu bile prikazane u finansijskim državnim knijigama da izmiruju, pa je dug otišao na šezdeset i četri procenta bruto proizvoda. Lepo su brinuli o Srbiji.
Kažu dodatno zaduživanje. Dobro. Samo produžavamo ugovore, koji su povoljniji nego što danas zbog krize možemo da obezbedimo sredstva. I ne znam zašto je to veliki problem. Što ne kaže, emitovane jesu evroobveznice u iznosu od tri milijarde evra.
Samo nikad neće da kaže drugu stranu medalje. A to je, čini mi se, jedanaest milijardi eura ukupno treba da se emituje razne obveznice, a od toga deset da se vrati To ste prećutkali. Nego kažete, zadužili su se. Javni dug se računa u neto iznosu, a ne bruto koliko ste se zadužili, a prećutkujete koliko će da se vrati. Ostavite se toga.
Sad će opet da se dotaknem vaše dvoličnosti. Vi ste u javnosti kritikovali sporazum koji je potpisan između Republike Srbije i kineskog izvođača radova na izgradnji autoputa Vožde Karađorđa. Memorandum nije još uvek ni sporazum. I postavili ste pitanje na osnovu kog dokumenata je to moguće? Na osnovu onog ugovora koji je taj koji postavlja pitanje potpisao sa Kinom.
Odličan ste ugovor potpisali, ja vam to priznajem. Glasao sam za taj ugovor, glasao bi sa obe ruke. Al ste to rekli u diskusiji. Jeste. Da se zadužemo još jedna zarez tri milijarde eura za autoput, odnosno brzu saobraćajnicu Vožde Karađorđe, pa ste još ta, u javnosti to spominjali kako je neki autoput u Kini jeftiniji nego ovaj autoput koji ćemo mi da pravimo Dobro.
Prihvatam. Samo nećete da kažete da je taj autoput napravljen između 2007. i 2012. godine. Pa uporedite cene danas i onda, pa ćete da vidite da su cene tri puta veće i da to nema nikakve veze sa namaDoduše, Srbija drži jedan neslavan rekord.
Neslavan. Najskuplji kilometar mosta na svetu, koji je sa svim troškovima koštao preko, oko šesto milijardi, možda i nešto preko, šesto miliona evra. Najskuplji. Istočni i južni krak Koridora deset taman toliko koštaju. Izračunajte koliko je to kilometara, koliko je to mostova, koliko je to tunela.
(pauza) I onda takvi pričaju o ceni i razumeju se u cene. Da je danas, da ga oni prave, taj most bi koštao bar dve i po milijarde evra. Kol'ko ste se ugrađivali? Ona vaša visoko kvalifikovana lopuža sa diplomom mašinskog mozga. (pauza) Tako da, Srbija nastavlja da se obnavlja, izgrađuje i napreduje, da stvara uslove za razvoj privrede i poboljšava kvalitet života njenih građana, dok su naše javne finansije pod kontrolom stabilne, o čemu govore izveštaji i Međunarodnog monetarnog fonda i Svetske banke, na kraju i bonitetnih organizacija međunarodnih koje daju bonitet Republike Sr-Republici Srbiji koje sa špekulativnog, kakav smo zatekli 2012.
danas je investicioni. Nama ne trebaju sredstva od Međunarodnog monetarnog fonda, ali nam trebaju njihove ocene radi poboljšavanja investicione klime, znajući da su ovakvi spremni na sve i svašta da kroz jednu politiku koju sprovode stvore nepoverenje kod investitora i investitore udalje od Srbije. Kao što su udaljili investitora koji je hteo u Srbiju da uloži oko milijardu dolara vezano za Generalštab. Valda ste se proslavili s tim, da čuvate jednu ruševinu, nikakvo arhitektonsko dobro. Ko se javlja za reč. Izvolite, kolega Mitrović