Poštovani gospodine predsedavajući, poštovana gospođo Brnabić, uvažene dame i gospodo narodni poslanici, izbor predsednika Narodne skupštine Republike Srbije je izuzetno važna stvar za predstavnički dom. Govoriću, ako mi dozvolite, gospodine predsedavajući, o onome što je najvažnije i na šta ste vi pokušali da usmerite raspravu sa mesta predsedavajućeg, iako su pokušali fizički da nasrću na vas, a to je da govorimo o parlamentarnim kapacitetima i o ulozi Narodne skupštine Republike Srbije uopšte. To je ono najvažnije, zbog građana koji nas gledaju.
Meni su ovi ljudi prekoputa potpuno nebitni. U mojoj baš višedecenijskoj političkoj karijeri ovakvih i onakvih sa te strane, tog podaničkog, kmetskog mentaliteta, koji rade za interese drugih država, a protiv svoje zemlje bilo je raznih. Neki se ponavljaju, neki su otišli i drugačije se zovu, ali važan je momenat u kojem mi biramo Anu Brnabić za predsednika Narodne skupštine Republike Srbije i to je ono što građani Srbije očekuju od nas, oni koji gledaju prenos, oni koje sam ja srela jutros na putu do Narodne skupštine, da znaju šta je to što će ubuduće ovde da se dešava.
Znate, nije neuobičajeno da poslanici opozicije imaju neke svoje performanse, ali da to rade kao neuspešni glumci, tako dodvornički i tako protivno interesima Srbije, da se dodvore Violi fon Kramon, nekom Šenahu ili Rotu, pa znate, to je nešto što će ući u istoriju beščašća i što pokazuje da ti ljudi nemaju elementarnu svest o onome na šta im opet i vi sa mesta predsedavajućeg ukazujete već koliko dana, šta je država, šta su državni i nacionalni interesi i kako da se izdignu iznad toga. Ja sam Anu Brnabić upoznala kada sam bila opozicioni narodni poslanik. Došla je kao ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu i uradila epohalnu stvar za Srbiju i za građane Srbije i kao opozicioni poslanik to sam pozdravila, a sada sam ponosna što sam njen saborac na pobedničkoj listi „Aleksandar Vučić – Srbija ne sme da stane“ i što ona predstavlja preko dva miliona ljudi, a to je osnovna stvar koju ima Skupština, pored te zakonodavne uloge, da predstavlja legitimitet naroda koji joj je na neposrednim izborima svoju suverenost preneo.
E zašto narod Srbije nije hteo u toj meri da prenese svoju volju ovima koji služe stranim centrima moći, pa šta da radimo? Što kaže kolega Jovanov, možda ova deca u jaslicama koja su sada, ova mala deca u vrtićima, za 20, 30, 50 godina, znate, točak istorije se brzo okreće, ali ja mislim da to ni tada neće da bude tako, a objasniću na kraju svog govora zašto takvi nikada ne mogu da idu tom stazom o kojoj vi pričate.
Ana Brnabić je sa mesta ministra, a kasnije kao uspešan premijer u dva mandata uradila nešto što je Srbiji bilo potrebno. Posle pljačke, krađe, otimačine ovih žutih lopova i te dosovske koalicije, a pre toga, posle svega onoga što smo preživeli kao država i narod u vreme građanskih ratova za vreme sankcija, modernizovala je Srbiju i to je bio pokretač za sve druge članove Vlade. Na kraju mogu da budem i lična. Ponosna sam jer dolazim iz Kragujevca, gde je najveći dejta centar u ovom delu Evrope, možda jedan od najboljih u Evropi.
I ne samo to, ona je u gradu gde sam rođena i gde imamo izuzetne mlade stručnjake i naučnike, univerzitetski centar, a vi ste predstavnik i pravi reprezent nauke i te intelektualne elite koja je kod nas u SNS, položila kamen-temeljac za izgradnju inovacionog distrikta koji će uposliti nekoliko hiljada IT stručnjaka, pored već dovedenog „Orakla“ i drugih kompanija, najpoznatijih u svetu, to je meni kao detetu, kao nekome ko je odrastao i živi u tom gradu, bilo nezamislivo.
E, to su stvari koje ne dopiru do svesti ovih ljudi. Onda dolazimo do toga, znate, profesore, vi kao čovek najšireg obrazovanja, jer sam imala tu čast da sa vama razgovaram u više navrata na razne teme, znate da je ljudski um takav da ne može da bude neangažovan, on može da bude angažovan pozitivno ili negativno. I šta ste vi primetili sa mesta predsedavajućeg? Da su ovi umovi uglavnom negativno angažovani, mržnjom, ostrašćenošću, primitivnim ponašanjem, svime što je destruktivno za narod i za državu. Pa kako onda takvi ljudi da dobiju većinsko poverenje naroda? Složićete se da je to nemoguće.
A zašto je naša lista dobila to poverenje naroda i zašto je Ana Brnabić danas kandidat ne samo 1.800.000 ljudi koji su glasali za listu „Aleksandar Vučić – Srbija ne sme da stane“, već preko dva miliona građana? Hvala vama, kolege iz naše koalicije, što ste podržali svojim potpisima da 156 narodnih poslanika kojima je narod na demokratskim izborima, na najčistijim izborima, preneo svoj suverenitet, danas glasa za jednu osobu kao što je Ana Brnabić da bude predsednica Narodne skupštine Republike Srbije. Ja sam apsolutno uverena da će svi ti ljudi, dakle i oni koji nisu glasali i možda nisu iskoristili svoje biračko pravo, biti ponosni na Anu Brnabić kada bude sela na to mesto.
A zašto? Pa evo zbog toga što je ona i prilikom saznanja da je kandidovana od rukovodstva SNS pokazala pre svega, a to mogu samo ljudi i obrazovani i inteligentni i pre svega dobri ljudi, koliko je skromna. Ona je rekla – hvala mojoj stranci i predsedniku Aleksandru Vučiću što me je predložio, ali ja tek imam da učim na tom mestu. Ne, draga Ana, vi ste za sve ove ovde doktor nauka za parlamentarizam, i za one koji su prošli na izborima i za onog njihovog tajkuna koji je juče ovde drhtao i pričao gluposti, vi ste neko koji im je sa pozicije premijera pokazao kako treba da se ponaša u Narodnoj skupštini, kada ste im strpljivo, iscrpno, detaljno, argumentovano davali odgovore na sva njihova pitanja u Narodnoj skupštini Republike Srbije.
Ono što vas, pored svih tih ličnih kvaliteta, obrazovnih i svega drugog, kandiduje da na najbolji način obavljate ovu funkciju je nešto što do sada, eto, kada se vratim, kako je počeo Ivica Dačić od 1992. godine, ja sam u ovoj zgradi od 1996. godine, da premijer dođe na to mesto.
Zašto je to važno? Upravo zbog uloge koje ima zakonodavno telo Narodna skupština. Narodna skupština Republike Srbije je supremacija vlasti kao nezavisna grana vlasti nad zakonodavnom. Ko bolje zna da kontroliše zakonodavnu vlast od žene koja je uspešno rukovodila Vladom Republike Srbije i da poduči i ove neuke koji ništa ne znaju, kao predsednik Narodne skupštine, kakva je njihova uloga, šta to radi parlament, šta su poslovi Narodne skupštine i šta može da radi jedan narodni poslanik?
Onda dolazimo do onog mentalnog sklopa i stanja koje je jedan ovde priznao, koji se busao u grudi, moram da pričam, moram da govorim. Lepo je objasnio gospodin Jovanov, tu nema kapaciteta u tom mentalnom sklopu da shvate suštinu i ulogu Narodne skupštine Republike Srbije.
Onda da dođemo dotle kako oni to očekuju da građani njima ukažu poverenje na ponovljenim beogradskim izborima? Vratiću se opet na ono što je prva iznela u javnost, naravno mi to znamo, ali napravila tu komparaciju, gospođa Brnabić. Kada su tražili stranu intervenciju u suverenoj državi, ona se vratila na 1914. godinu i ultimatuma Austrougarske koju je hrabra i odlučna Srbija odbila.
Ja ću da se vratim samo jednu godinu unazad. Završili smo balkanske ratove, pobedili našom herojskom borbom ostvarili sve ono što smo možda vekovima pre toga sanjali. Da parafraziram kralja Petra I Karađorđevića koji je zahvalio junacima i rekao – oslobodili smo i osvetlili naše Kosovo. Samo 15 dana posle potpisivanja Bukureštanskog mira došla je srpska vojska u oslobođeni Beograd. Na hiljade ljudi, čitav grad je pozdravio te junake, jer su se borili za suverenu, nezavisnu Srbiju. I 911 godina posle toga, zar vi mislite da je svest srpskog naroda takva da za ovakve podanike glasa.
Ne, ne, neće, nego će još više svojom olovkom i glasanjem na izborima 2. juna da potvrde ono što su potvrdili uskliknujući „junaci i oslobodioci 1913. godine“, da potvrde da jedino Aleksandar Vučić na mestu predsednika Srbije i mi kao njegovi saborci i Ana Brnabić kao dostojan reprezent dva i više miliona naroda koji je glasao za nas možemo da očuvamo državnu stabilnost, da se borimo za naše interese i da ne slušamo nikakve diktate spolja, a ovi će pre ili kasnije otići na smetlište istorije. Živela Srbija.
Čestitam draga Ana unapred na izboru za predsednika Skupštine.