Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8548">Petar Jojić</a>

Petar Jojić

Srpska radikalna stranka

Govori

Dame i gospodo poslanici, SRS smatra da, kada su u pitanju ovlašćenja policije vezana za pozivanje, dovođenje, zadržavanje, traženje obaveštenja, privremeno oduzimanje predmeta i nadalja ovlašćenja, moraju biti u saglasnosti, pre svega, sa Zakonikom o krivičnom postupku.
Naime, u članu 46. predlažu se uslovi i način pozivanja na razgovor. "Lice za koje se osnovano pretpostavlja da raspolaže obaveštenjima neophodnim za obavljanje policijskih poslova iz člana 10. stav 1. tačke 1) do 4) ovoga zakona može biti pozvano na razgovor.
U pozivu se mora navesti naziv, mesto i adresa organizacione jedinice Ministarstva, razlog, mesto i vreme pozivanja".
Stav 3. i dalje: "Kada je to pre upućivanja poznato, poziv se, pored srpskog, sačinjava i na drugom jeziku i pismu u službenoj upotrebi kojim se lice služi.
Ako ovo nije bilo poznato, na zahtev lica koje se odazvalo pozivu, sadržaj poziva saopštiće se na tom jeziku. Lice koje odbije da pruži obaveštenje, ne sme se ponovo pozivati povodom istog razloga. O izvršenom dostavljanju sastavlja se potvrda – dostavnica".
Dame i gospodo, u Zakoniku o krivičnom postupku, predviđeno je koja su to ovlašćenja pripadnika organa unutrašnjih poslova. Ona su ugrađena u glavu XVIII Zakonika o krivičnom postupku, pre svega od člana 222. pa sve do zaključno sa članom 240. Tu se ovlašćenja policije precizno određuju.
Između ostalog, u ovim odredbama Zakonika o krivičnom postupku predviđeno je da ovlašćena službena lica MUP-a mogu pozivati građane radi prikupljanja obaveštenja, isto ono što se tiče poziva i dostavljanja.
Međutim, u članu 226. je predviđeno da organi unutrašnjih poslova mogu pozivati građane radi prikupljanja obaveštenja. U pozivu se opet mora naznačiti razlog pozivanja i svojstvo u kome se građanin poziva. "Prinudno se može dovesti lice koje se nije odazvalo pozivu, samo ako je u pozivu na to bilo upozoreno".
Što se tiče ovih ovlašćenja, "obaveštenja od građana se ne smeju prikupljati prinudnim putem. Službena beleška ili zapisnik o datom obaveštenju pročitaće se licu koje je obaveštenje dalo". Međutim, toga nema u ovom pozivu.
To lice može staviti primedbe, kako i predviđa Zakonik o krivičnom postupku, koju je ovlašćeno službeno lice dužno da unese u službenu belešku ili zapisnik.
Citiram samo odredbe člana 226. Zakonika o krivičnom postupku. "Kopija službene beleške ili zapisnika o datom obaveštenju izdaće se građaninu ako to zahteva. Građanin se ponovo može pozvati radi prikupljanja obaveštenja i okolnosti, drugog krivičnog dela ili učinioca, a radi prikupljanja obaveštenja o istom krivičnom delu, ne može se ponovo prinudno dovoditi".
Nadalje, Zakonik o krivičnom postupku u članu 226. normira: "Kad ovlašćeno službeno lice MUP-a prikuplja obaveštenja od lica za koje postoje osnovi sumnje da je učinilac krivičnog dela ili prema tom licu preduzima radnje u pretkrivičnom postupku predviđene Zakonikom o krivičnom postupku, može ga pozivati u svojstvu osumnjičenog. U pozivu će se osumnjičeni upozoriti da ima pravo da uzme advokata.
Ako ovlašćeno službeno lice u toku prikupljanja obaveštenja oceni da pozvani građanin može biti smatran osumnjičenim, dužan je da ga odmah obavesti o delu za koje se tereti i osnovama sumnje, o pravu da uzme branioca koji će prisustvovati njegovom daljem saslušanju, da nije dužan da bez branioca odgovara na postavljena pitanja, te da mu, u slučaju zadržavanja iz člana 229. Zakonika o krivičnom postupku, predoči prava propisana u članu 5. Zakonika o krivičnom postupku i omogući mu korišćenje prava propisanih u članu 228. Zakonika o krivičnom postupku.
Ako osumnjičeni u prisustvu advokata pristane da da iskaz, organ unutrašnjih poslova će ga saslušati prema odredbama Zakonika o krivičnom postupku. O saslušanju osumnjičenog ovlašćeno službeno lice MUP-a će obavestiti nadležnog državnog tužioca, koji može prisustvovati njegovom saslušanju. Zapisnik o ovom saslušanju se ne izdvaja iz spisa, dakle, on služi kao dokaz o krivičnom postupku.
Po odobrenju istražnog sudije, ovlašćena službena lica MUP-a mogu prikupljati obaveštenja i od lica koja se nalaze u pritvoru, ako je to potrebno radi otkrivanja drugih krivičnih dela i učinilaca. Ovo će se obaveštenje prikupljati u ustanovi u kojoj okrivljeni izdržava pritvor, u vreme koje odredi istražni sudija ili presednik veća, i u njegovom prisustvu ili u prisustvu sudije koga on odredi. Prikupljanju obaveštenja ima pravo da prisustvuje branilac okrivljenog, ako to pritvorenik zahteva".
Dame i gospodo, SRS ukazuje da ne bi došlo do nenadležnosti, sukoba nadležnosti, do nesuglasica između ovlašćenih službenih lica i istražnog sudije i javnog tužioca, SRS je uložila amandman, tj. gospodin Zoran Krasić, ali u svakom slučaju, zakon o policiji i Zakonik o krivičnom postupku moraju biti sinhronizovan. Oni moraju biti u saglasnosti.
Problem je u tome što će biti na jedan način ovlašćenja regulisana u zakonu o policiji, a druga ovlašćenja u Zakoniku o krivičnom postupku i doći ćemo do problema prilikom primene. Neće biti sprovodljivo. U svakom slučaju, ovde je trebalo intervenisati da se ide na usaglašavanje, da se pozivanje može vršiti u skladu sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku, koji je ipak jedan sistemski zakon. Ako se budu razlikovala ovlašćenja policije od ovlašćenja u Zakoniku o krivičnom postupku, u praksi će biti velikih problema.
Zato treba razdvojiti ovlašćenja i u zakonu o policiji samo naznačiti da prilikom pozivanja građana ovlašćena službena lica, odnosno policajci pozivanje, privođenje i zadržavanje vršiće će uz skladu sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku. Hvala.
U stavu 1. člana 46. je predloženo: "Lice za koje se osnovano pretpostavlja da raspolaže obaveštenjima neophodnim za obavljanje policijskih poslova". Šta to znači? Pretpostavlja se da neko može dati obaveštenje, ali on se poziva, u pozivu mora biti naznačeno u kom svojstvu se lice poziva, da li je građanin, da li je osumnjičeni; drugo, ako se saslušava i od njega uzima izjava, ona mora biti u skladu sa procesnim krivičnim zakonom.
Šta će biti kada ovlašćeno službeno lice odnosno ovlašćeni policajac pozove Marka Markovića da kaže da li nešto zna o razbojništvu koje se noćas dogodilo, jer se pretpostavlja da on može dati podatak i da uputi policiju na izvršioca ili saizvršioca, a Marko Marković kaže - pa ne znam. Kaže - šta ti ne znaš, sedi i piši. Šta da pišem, brate. Ma sedi i piši. Marko sedi jedan sat i ništa. Dolazi operativac i pita: jesi li napisao. Kaže nisam, nemam šta da pišem. Ma, šta nemaš šta da pišeš, jesi li bio sinoć kod kafane "Triglav". U, pa jesam. A što si ti ovoga držao dok ga je ovaj džepario. Ovaj ćuti, pa kaže: jeste. Šta se sada događa? Sada on više nije građanin, nije ni osumnjičeni, nema to svojstvo. On je optužio samog sebe da je saučesnik.
Kada je u pitanju pozivanje, gospodine ministre, pozivanje je u skladu sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku, dovođenje je u skladu sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku, zadržavanje lica je u skladu sa Zakonikom o krivičnom postupku. To je ono što je opasno. Govorim vam šta se dešava u praksi. Lepo je da je neko tako zamislio, međutim, kada se preduzimaju određene radnje, videćete kada dođe ciljno osmatranje, kada dođete do članova koji regulišu pitanje poligrafa. Doći ćemo u situaciju, poziva se građanin da pruži obaveštenje a oni mu kažu, sedi na poligraf. Šta ću na poligrafu, čoveče, nisi ti mene zvao ovde kao okrivljenog, kaži mi da li sam okrivljen. Ma, sedi na poligraf, da te pitamo da li govoriš istinu.
Mi srpski radikali smo za to da se donese jedan dobar zakon, ali da taj zakon bude u skladu sa Ustavom legis generalis, pošto je ovo legis specialis, ali istovremeno da bude u skladu sa sistemskim zakonom, a to jeste Zakonik o krivičnom postupku. U praksi, dame i gospodo, imaćemo velike probleme kod primene ovakvih odredaba. Dovešćemo u zabludu sa ovim odredbama naše policajce koji će se držati ovog zakona. Mogu zaobići Zakonik o krivičnom postupku i doći će do problema kod njegove primene. Hvala vam.
Dame i gospodo, gospodine ministre, kada se predlaže pitanje u normi i članu 52, narodni poslanik Božidar Koprivica je predložio da se u članu 52. posle reči "branioca" dodaju reči "u skladu sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku".
To opet napominjemo, smo mi ljudi koji želimo da poštujemo zakone, pogotovo zakone legis generalis, što znači Zakonik o krivičnom postupku. Kada se branilac uključuje, to je već nešto što govori o tome da ulazimo u pretkrivični postupak. To je nešto što treba imati u vidu, da to treba da bude usklađeno i sinhronizovano sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku, jer to je na najbolji mogući način uredio Zakonik o krivičnom postupku.
Moram primetiti da neke primedbe i otpore koji su vezani za naše amandmane doživeo sam to 2000. godine u Saveznoj vladi, kada mi je zamerano zašto se vrši redukcija ovlašćenja pripadnika organa unutrašnjih poslova.
Nismo mi srpski radikali da vršimo redukciju kada smo ovaj zakon pisali. Samo smo želeli da tada, još 2000. godine, uskladimo Zakonik o krivičnom postupku sa modernim međunarodnim zakonodavstvom procesnim, kada je u pitanju krivično zakonodavstvo.
Prećeno nam je zašto to da radimo prema policiji, pogotovo kada je bilo ograničavanje vremena za zadržavanje i određivanje pritvora. Meni lično su bile upućene pretnje, to ako se usvoji da to nije dobro, zašto to itd, a mi smo ga još tada usklađivali sa evropskim uporednim pravom, dakle pre nego što je došla i srigla demokratija u ovu državu.
Usklađeno je 12.000 zakona pre 5. oktobra, ratifikovani su mnogi ugovori i mnogi propisi se i dan-danas primenjuju, da ne ispadne sada da smo mi za četiri i po ili za pet godina uskladili hiljade zakona, i da to samo proističe iz sadašnje garniture koja je na vlasti ili zajednice Srbija i Crna Gora, ili da je u pitanju Vlada Republike Srbije.
Dakle, iz prethodnog perioda srpski radikali su doneli najmoderniji Zakonik o krivičnom postupku napisan 2000. godine. Taj zakonik je ovde.
Čak je i Krivični zakonik u postupku ova skupština jednoglasno usvojila nedavno, što znači da smo dugo radili na ta dva sistemska zakona, godinu i po dana. Ne radi se zakon za mesec dana. Zakon se radi čak i desetinu godina u nekim zemljama. Krivično zakonodavstvo Francuske ili Nemačke radi se po deset godina.
Smatramo da bi pitanje branioca, kada ovlašćena službena lica, odnosno policajci preduzimaju određena ovlašćenja, treba da bude usklađeno sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku kao sistemskom zakonu.
Slažem se da je ovde u zakonu o policiji trebalo precizirati određena ovlašćenja, prava i obaveze, ali istovremeno hoću da kažem da u tom detaljisanju izgubimo suštinu da normiramo, da taj zakon za našu policiju bude lako primenljiv i da ne dođe do sukoba nadležnosti između istražnog sudije sada i ovlašćenog službenog lica. Radi toga srpski radikali nastoje da skrenu pažnju da naši amandmani samo mogu da poboljšaju tekst.
Ono što sam danas primetio i što zaista nikada neću prihvatiti, primetio sam da se amandmani prihvataju maltene po političkoj i stranačkoj opciji, da li je to predložila ova ili ona partija. Da sam ministar i da sam član Vlade, to nikako ne bi dolazilo u obzir kod mene. Podjednako bih gledao amandmane i demokrata, i G17, i Nove Srbije, i Građanskog saveza, ali bih podjednako uvažavao dobre amandmane koje ulaže SRS.
Bili smo u dilemi kada je bilo pitanje koliko godina radnog iskustva treba da ima, ono što je govorila gospođa Vjerica Radeta, dogovarali smo se oko toga i imali smo dilemu da li da idemo na deset ili 15 godina. Vidite, direktora policije sada ćemo birati sa 15 godine. Dobro, za to sam, ali ne možemo prihvatiti stanovište da mi to radimo u skladu sa Zakonom o državnoj upravi, gde se kaže devet godina.
Napraviću izuzetak i taj izuzetak je delotvoran. Ne treba se držati nekog paragrafa kao pijan plota. On može da ima samo štete, ali za određeni resor. Mi smo bili mišljenja da treba 15 godina, a govorim iz ličnog iskustva da policajac bez 15 godina ne može biti rukovodilac u policiji. To je ono što je odlučujuće.
Odlučujuće je da policajac mora, ono što jeste u toku njegovog rada, da je zimovao, letovao, po kiši i snegu vršio pozorničku dužnost, da je radio i jurio kokošare, kradljivce bicikala, džeparoše, prevarante, provalnike, razbojnike, siledžije, špijune. Takav je pečeni policajac i dobro je što je ministar rekao - da. Zakonodavni odbor je intervenisao, ali je interesantno da interveniše kada smo mi podneli amandman i prepisuje iz našeg amandmana da ima stručnog iskustva u organima unutrašnjih poslova, ali sada 15 godina. Bio sam za opciju ne da bude 9 nego da bude 15, pa smo onda govorili da li da idemo na 10, da skratimo. Mislim da je na mestu 15 godina. Ali, to je ideja SRS.
Dame i gospodo narodni poslanici, narodni poslanik SRS gospodin Jovan Daja uložio je amandman na član 54. stav 3. da se reč "dva" zameni rečju "četiri". U predlogu člana 54. normira se da "ovlašćeno službeno lice mora da odloži sva daljnja postupanja do dolaska advokata i to najduže dva časa od kako je licu pružena mogućnost da obavesti advokata. Ovlašćeno službeno lice može zadržati lice ili da izvrši drugu radnju predviđeno zakonom čije bi odlaganje onemogućilo ili otežalo izvršenje zadatka."
Kada je u pitanju ova odredba o zadržavanju po odredbama ovog zakona, mi smatramo, a iz prakse znam, i kolege pravnici narodni poslanici u Skupštini verujem da su istog mišljenja da je dva sata ostaviti građaninu mogućnost da uspostavi kontakt i da se nađe sa advokatom apsolutno nemoguće. Može to biti ukoliko je advokat komšija pored policije, pa i ako je na kraćem odstojanju i ukoliko taj advokat ima dosluha sa policijom, ima iskustvo ili je možda privilegovan advokat.
Jer džaba je ono što Advokatska komora dostavlja nekim sekretarijatima listu advokata, pa ćete videti samo privilegovane advokate koji dobijaju obaveštenje noću u jedan, dva, tri po pozivu, kaže - dođi, angažuje te taj i taj. To se plaća i problem je u tome. To je ono što imamo veliki problem kada je u pitanju zloupotreba i korupcija, gde je leglo korupcije.
U zakonu se kaže, po redosledu koji dostavi Advokatska komora. Imate advokate koji još uvek nisu došli na red da brane neka lica po službenoj dužnosti ukoliko to lice nije u stanju da nađe sebi branioca ili da ga izabere i predloži koga pozvati za branioca.
Postoji velika sprega. U pravosuđu isto tako najveći vam je problem danas kada su primedbe na rad pravosuđa i korupciju, to su vam sprege između pojedinih advokata, sudija i pojedinih javnih tužilaca. Uvek se zna ko ima svog sudiju, ko ima svog advokata, kako uspevaju dobro da održavaju tu komunikaciju, da neki advokati ne izlaze iz kabineta nekih sudija i predsednika sudova, da ti advokati imaju takvu prođu da ispada da su najbolji advokati. Po kom osnovu su najbolji advokati kada imate daleko stručnije advokate?
Tu je gospodin Đorđe Mamula, čovek ima iskustvo. Ne pozivam gospodina Mamulu da kaže nešto da je to taj i taj, ali kao stručan pravnik, a istovremeno je u prilici da ceni i da vidi prohodnost nekih advokata. A istovremeno da vidite potvrđujuće odluke pojedinim sudijama. Šta se događa, šti je najcrnje? Imate ženu ili muža, predsednik veća, suprug ili supruga su advokati, zet je tužilac ili zamenik tužioca, i izvršite analizu, da sam ministar pravde izvršio bih detaljnu analizu. Svi sumnjivi slučajevi koji se ukazuju iz pravosuđa, jer samo pravosuđe je reklo da ima korupcije. Kada ima korupcije, to pravosuđe mora da razreši korupciju i u svojim redovima.
Što se tiče policije, imam zamerku po kom osnovu pojedini advokati imaju prednost i prohodnost, a ostali ne. To Ministarstvo može da da odgovor. ZKP je odredio po redosledu, ali taj koji je po redosledu nikada ne bude pozvan i o tome je reč.
Kada je u pitanju privođenje i ova primena mere reći ću vam da nije moguće, možda će nekada u nekim slučajevima to biti moguće da se ovako postupi i da se realizuje kako je predloženo u zakonu, ali imaćete u većini slučajeva da nije moguće, jer čovek se nalazi u posebnim okolnostima, lišen je slobode. On hoće advokata, recimo živi u Smederevu i hoće advokata iz Beograda, ili živi u Jagodini, a hoće advokata iz Čačka. Dok on stupi u vezu s njim, da li je moguće da za dva sata dođe da bi policija mogla u tom roku da pristupi uzimanju izjave itd. To je kratak rok.
Govorim iz prakse. Meni ni u džep ni iz džepa, ali znam da će imati građani, gospodine ministre, velike muke sa ovim. Neće moći blagovremeno da ostvare svoje pravo i cela suština je u tome. Kratak je rok, za dva sata to ne može. Mi smatramo, hajde za četiri sata, pa i da ga angažuje iz Subotice, on iz Subotice može da stigne za četiri sata čak do Vranja. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, malopre je gospodin ministar pomenuo član 10. kada su bila ovlašćenja vezana za pozivanje. Član 10. bih uskladio i njega bih povezao sa članom 59. Naime, u članu 10. koji su to policijski poslovi, tu je bezbedonosna zaštita imovine, sprečavanje, otkrivanje, rasvetljavanje krivičnih dela, prekršaja i drugih delikata.
Hajde sada da se vratimo na predloženi amandman na član 59, što je podneo narodni poslanik Božidar Koprivica, a njega je komentarisao i branio malopre naš narodni poslanik, dugogodišnji stručnjak i pravnik Momir Marković.
Mogu vam reći da je dosta ovde stvari problematično, a evo iz kog razloga. Ako je u pitanju traženje obaveštenja, opet ćemo se sukobiti sa određenim činjenicama koje će se odnositi opet vezano za poslove policije iz člana 10, jer ako se od tog lica traže obaveštenja o nekom licu koje trguje drogom, evo vam primer. Trgovac drogom taj i taj, Sima Petrović, neki Marko Marković, poziva se da da obaveštenje da li nešto zna u vezi krivičnog dela na kome radi ovlašćeno službeno lice, odnosno policija.
Molim vas, šta se dešava dalje, odnosno u praksi šta će se desiti, što je vrlo opasno. To lice će da bude ispitano i ovde mu se preti da je dužno da da iskaz i da pruži obaveštenje, jer po odredbi člana 59. ovlašćeno službeno lice može tražiti obaveštenja od lica u cilju sprečavanja i otkrivanja krivičnih dela ili prekršaja ili njihovih učinilaca.
Međutim, molim vas, opet ćemo se vratiti i da vas podsetim šta će se desiti u praksi. Biće pozvan Janko da kaže nešto za Marka. Marko trgovac drogom. Pitaju Janka, da li poznaješ ti Marka. On kaže, poznajem. Pa kaži ti meni sada gde si ga upoznao. Kaže, upoznao sam ga u Beogradu na Terazijama. I kako si stupio sa njim u kontakt. A on kaže, on je mene zaustavio, poznavali smo se od ranije, ali mi je rekao da bi seo u moj auto. Seo je u njegova kola i ispod sedišta bacio drogu.
Ode u policiju i kaže, molim vas, jeste, tačno je, vozio sam Marka. Gde si ga vozio. Kaže, od tog pravca do tog pravca. A policija po običaju, iz navike, prisluškuje, jer ovo je još od Ćeće i Rankovića kada je bilo prisluškivanje, pogotovo ona afera iz 1966. godine, kada su kadrovi srpski uklonjeni iz DB i sa rukovodećih mesta u Saveznom sekretarijatu, Republičkom i na lokalnom nivou.
Kaži dalje, gde ti je auto. A on kaže, evo ga ovde na parkingu. Pretresu auto i nađu u Jankovom autu drogu. Šta sada? Janku lisice na ruke i u pritvor. Dok on dokaže da je njemu ovaj ubacio drogu, znate koliko je to. Imao sam čoveka koji je šest meseci proveo u zatvoru samo zbog toga što mu je podmetnuta droga u sedište iza presvlake. I na kraju se ispostavilo: čovek nema veze. Ali je prošlo šest meseci i čovek je bio u pritvoru.
Tu su veliki problemi u praksi, a znam da policija ima dobre namere i treba da reaguje, da otkriva i rasvetljava i da preduzima mere, ali ne treba dozvoliti da se napravi neka greška, jer greška može biti učinjena u odnosu na bilo šta, i na neku materijalnu štetu ili na štetu nekog drugog organa, ali ne sme biti na štetu građana, osumnjičenog ili okrivljenog. Ako on ispriča sve to, on je sebe optužio i on će se naći iza rešetaka. U praksi se dešava sve i svašta.
Drugo, kaže, oduzeta mu je droga, to je trgovac drogom. Da, veštačenje. A ko veštači?
Kažu MUP, i u redu je, i hajde da vidimo to veštačenje, superveštačenje. Optuženi traži da se izvrši superveštačenje. Molim vas, u superveštačenju se utvrdi da nije droga nego brašno, a čovek provede godinu dana u pritvoru. Samo bih bio pristalica da se onemoguće određeni propusti i nepravilnosti.
A treba donositi zakon, policija treba da preduzima određene mere radi suzbijanja kriminaliteta, svakako to treba pozdraviti i treba pomoći da ona efikasno deluje. Zbog toga mi smo za ovaj amandman i predlažemo da ga ministar usvoji, jer četiri sata su razumno vreme i nešto što je objektivno i realno. Hvala.
Dame i gospodo, narodni poslanik Marković je ispred SRS obrazložio amandman narodnog poslanika Nataše Jovanović.
Kada je u pitanju član 70, poligrafsko testiranje, ovo je jedan institut koji je vrlo škakljiv, osetljiv i u praksi može biti zloupotrebljavan. Razumem da istražni sudija može, na obrazložen predlog javnog tužioca, kako to predviđa član 229, član 226, član 227, kako to Zakonik o krivičnom postupku predviđa kada je u pitanju poligraf.
Koji su efekti poligrafa? Vi pozivate građanina da da obaveštenje, ali ga uz to privodite i dovodite u neuobičajenu situaciju. Tražite obaveštenje od njega, ali mu kažete - da, ali mi bismo hteli da ti ideš na poligraf, pa da li se ti sa tim slažeš? Čovek se nalazi u dilemi, zatečen. Nikada nije imao posla sa policijom, ni kontakte. Kaže - zašto da idem na poligraf? Da, da ideš na poligraf. A šta će biti, šta će da pokaže poligraf? Poligraf je nepouzdano sredstvo.
Drugo, poligraf se ne može koristiti u krivičnom postupku. To je jedno ništa. Što mi sada građane izlažemo tome. Složio bih se da ide osumnjičeni, odnosno okrivljeni za koga ima debelih dokaza, ali neoborivih dokaza, da postoje argumenti, da postoje pismeni dokazi, drugi materijalni dokazi koji to potvrđuju. Onda bih se složio, neka ide na proveru, da vidimo hoće li da bude korektan prema sudu ili pripadnicima unutrašnjih poslova.
Kada mi sada predviđamo da nekoga stavimo na poligraf i da tražimo njegov pristanak, a da je on ipak malo poučen od nekoga pravnika i da kaže - vi niste dužni da idete na poligraf, odbijte primenu mere poligrafa. Ne znaju to svi. To znaju ljudi koji su verzirani, koji su sa policijom možda imali češće kontakte, iz navike, ponavljači.
Međutim, kada je u pitanju ova mera, kao pravnik ne vidim njenu svrhu. Em se ne može koristiti kao dokazno sredstvo u krivičnom postupku, em izlažemo velikom maltretiranju i pritisku građanina. Dovodimo ga u situaciju da on ne zna kako da postupi u konkretnom slučaju. Da li je to jedan sat noću, dva sata noću, tri sada, da li je zadržan, da li je priveden?
U kom vremenskom periodu se to radi, u kakvom se on stanju nalazi? Ima ovde nešto što je dobro, što je predviđeno u kojim slučajevima se poligraf ne može upotrebljavati. Po meni ovo neće dati nikakve željene rezultate. Ovo vam je pucanje iz prazne puške i to malokalibarske.
Dame i gospodo, gospodine ministre, pitanje za vas - ko je  od policijskih inspektora stručnjak iz oblasti medicine, hirurgije, neurologije, psihologije itd? Ko će utvrditi u tom trenutku ono o čemu ste vi govorili. Tačno je da to može da bude samo jedna indicija, ali indicija koja ne donosi ništa. Rezultat ravan nuli. On neku indiciju može da ukaže, ali može da ukaže čak i pogrešnu indiciju.
Čuli ste šta je rekao Vladan Batić. Ovamo se tvrdi da je poligraf utvrdio nešto na njegovu štetu, a on kaže da nije tačno, nisu mu dali poligraf, želi da objavi testiranje i testove itd, ali u to ne ulazim.
Poligrafskom testiranju ne može da se podvrgne lice koje je pod uticajem alkohola. To mogu da razumem i da prihvatim. Može da se oseti. Ali, kog intenziteta, da li je to bilo 0,5 ili 1,0, 2,0, 3,0, 4,0, kada je u pitanju količina alkohola u krvi. Kao lekar, stručnjak, gospodin poslanik iz DSS bi mogao da nam pomogne.
Kaže, "lice pod opojnom drogom". Ne znam tog stručnjaka, nikada se nije pojavio, a ne verujem da bi jedan policijski službenik preuzeo obavezu, da sam sebe proglasi da je stručnjak da utvrđuje ko je pod uticajem droge, ko nije. To je jedna stvar.
Drugo, "lice koje ima ozbiljna srčana oboljenja ili respiratorne smetnje". Ne razumem kako će u tom trenutku da se obezbedi lekar koji treba to da utvrdi, da utvrđuje operativac ili da utvrđuje veštak.
"Lice u stresnom stanju". Neko može da pocrveni, neko može da se uzruja, može neko da se iznervira, prvi put dođe pred policijom, pritisak mu naraste na 150 donji, gornji 200. To će biti za nekoga možda, ne za vas, zato što vi poznajete pravo, ministre, ali za nekoga ko nije pravnik, on će to da prihvati, evo poligraf je pokazao, imam indicije i ne da će biti primenjeno samo testiranje, sad moramo da vidimo i da li ćemo da ga zadržavamo.
Dalje, "lice koje pokazuje vidljive znake psihičke poremećenosti ili bolesti". Ko to utvrđuje? Ne može to da utvrđuje operativni policijski radnik. On nije stručan.
On je stručan sa pravne ili kriminalističke strane, jer je stručan da otkrije i da rasvetli krivično delo, ali nije u stanju da utvrđuje ove bitne činjenice koje utvrđuju veštaci-lekari. U tome je problem.
(Predsednik: Vreme.)
Tačno je, ali to je jedno isto: zabraniti poligraf ili brisati. Vi možete sada, zato što je to amandman SRS, da kažete - da ste vi sada rekli da se zabranjuje poligraf, onda bi mi prihvatili, ali ako mi kažemo da se briše član 70, to je jedno isto. Vidim da ste vi dobro shvatili da ovo što se predlaže u praksi nema rezultata.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre Jočiću, SRS je uložila amandman, tj. narodni poslanik Zoran Krasić, na član 83. i predložio je da se ovaj član briše.
Naime, iznad člana 83. naslov glasi: "Mere ciljne potrage"; nadnaslov: "Uslovi, nadležnost za odlučivanje i način primene mera ciljane potrage".
Prvi stav kaže: "Radi hvatanja i privođenja nadležnom organu lica za koje se osnovano sumnja da je izvršilo krivično delo za koje je po zakonu propisana kazna zatvora od četiri ili više godina i za kojim je raspisana međunarodna poternica, a u slučaju kada policajci drugim merama to lice ne mogu uhvatiti i privesti, odnosno kada bi to bilo povezano sa nesrazmernim teškoćama, mogu se prema tom licu preduzeti mere potrage primenom specijalne istražne tehnike utvrđene zakonom kojim se uređuje krivični postupak (u daljem tekstu: mere ciljane potrage) u postupku i na način iz ovog člana.
Mere ciljane potrage, na predlog direktora policije, odobrava odlukom predsednik Vrhovnog suda Srbije, odnosno sudija tog suda koji je određen da po ovim predlozima odlučuje u slučaju odsustva predsednika tog suda (u daljem tekstu: ovlašćeni sudija), u roku od 72 časa od podnošenja predloga.
Predlog i odluka iz stava 2. ovog člana sačinjavaju se u pisanom obliku. Predlog sadrži podatke i činjenice koje su od značaja za odlučivanje o primeni mera ciljane potrage".
Dalje, u ovom članu, stav 4. kaže: "Odobrene mere mogu se primenjivati najduže šest meseci, a na osnovu novog predloga mogu se produžiti još jedanput najduže šest meseci.
U slučaju neprihvatanja predloga, predsednik Vrhovnog suda Srbije, odnosno ovlašćeni sudija u obrazloženju odluke navodi razloge odbijanja. "
Stav 6. kaže: "Kada razlozi hitnosti to zahtevaju, mere ciljane potrage može svojim rešenjem naložiti direktor policije, uz prethodno pribavljenu pisanu saglasnost za početak primene odgovarajućih mera predsednika Vrhovnog suda Srbije, odnosno ovlašćenog sudije. U ovom slučaju pisani predlog za primenu odgovarajućih mera dostavlja se u roku od 24 časa od dobijanja usmene saglasnosti".
Stav 7. kaže: "Odluka o nastavku primene odgovarajućih mera, odnosno o njihovoj obustavi donosi se u roku od 72 časa od podnošenja predloga. Odluka o obustavi odgovarajućih mera mora biti pisano obrazložena.
Podaci prikupljeni merama ciljane potrage ne mogu se koristiti kao dokaz u krivičnom postupku. Podaci se po okončanju ciljane potrage dostavljaju predsedniku Vrhovnog suda Srbije, odnosno ovlašćenom sudiji, koji je dužan da ih uništi i o tome sačini zapisnik".
Shodno ovim merama, šta predviđa Zakonik o krivičnom postupku u članu 232: "Istražni sudija, na pismeni i obrazloženi predlog državnog tužioca, može narediti nadzor i snimanje telefonskih i drugih razgovora ili komunikacija drugim tehničkim sredstvima i optička snimanja lica za koje postoje osnovi sumnje da su sami ili sa drugim izvršila krivična dela".
Da vas podsetim, kod izrade Zakonika o krivičnom postupku, lično sam bio uključen u pisanje ovog član zbog ranijih zloupotreba kod prisluškivanja.
Znajući koje su sve zloupotrebe nekad činjene, predložio sam da se svedu na najmanju moguću meru, i to u kojim slučajevima: ako su u pitanju krivična dela protiv ustavnog uređenja ili bezbednosti SRJ, sada je državna zajednica, odnosno Republika Srbija; protiv čovečnosti i međunarodnog prava; treće, sa elementom organizovanog kriminala; falsifikovanje i pranje novca; neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga; nedozvoljena trgovina oružjem, municijom ili eksplozivnim materijalom; trgovina ljudima; davanje i primanje mita; iznude i otmice.
Kada smo predvideli da uđe u zakonik, što je i doneto u ovom članu: "Mere mogu trajati najduže tri meseca". Po ovome, mere mogu da traju šest meseci. Da li je ovo u saglasnosti? Nije sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku; bitno se razlikuju.
Mere ciljane zaštite nisu određene za tačno određena krivična dela, kao što je to u odredbi člana 232. Zakonika o krivičnom postupku normirano. Po ovome, nema ograničenja, nije precizirano da je to za najteža krivična dela.
Dalje, ovde je rečeno da će to biti u saglasnosti sa odredbom člana 232. Zakonika o krivičnom postupku, te bi se onda uklapao ovaj član sa ovim članom iz Zakonika o krivičnom postupku. Međutim, primena iz ovog predloga zakona je neograničena.
Ona može biti široko tumačena, u širokoj primeni. To je nedopustivo, apsolutno. Ova odredba člana 83. mora biti brisana, jer je u koliziji sa sistemskim zakonom, Zakonikom o krivičnom postupku i u tome je veliki problem. Šta ćemo sada?
Opet kada dođe do primene, jednu metodu će da primenjuje i odlučuje policija u dogovoru sa predsednikom Vrhovnog suda, a kada smo radili Zakonik o krivičnom postupku išao sam na to ne da bude predsednik Vrhovnog suda nego istražni sudija, na obrazloženi predlog državnog tužioca. Znate zašto? Na predsednika Vrhovnog suda, bez obzira ko je u pitanju, može Vlada da izvrši pritisak, može da utiče na njega. Kada to direktor policije bude procenio da prema nekome treba primeniti meru prisluškivanja, praćenja, snimanja, fotografisanja i druge mere, lako je da se to zloupotrebi na nivou vlada, može da dođe do prekoračenja.
Međutim, tada smo imali na umu sledeće - nije lako uticati na hiljadu istražnih sudija u Srbiji. Nije lako uticati na svih hiljadu. Imali ste u "Sablji" toga, verujem da imate dokaze u kom sekretarijatu i u kom sudu, koji je sudija donosio rešenja za prisluškivanje kojih lica. Videćete da su neke sudije odbijale i nisu želele, pa su tada od predsednika sudova bili ignorisani, čak im se pretilo i razrešenjem, ali su za to neki potpisivali i blanko koga će sve da prisluškuju. Dakle, ove mere su vrlo osetljive.
Ako hoćemo da imamo demokratiju i demokratsku državu, molim vas gospodo neka naš Zakonik o krivičnom postupku i zakon o policiji to u praksi i formalno u zakonu dokaže. Nema nikakvih problema da treba primeniti ove mere kako je to propisano odredbama člana 232. Zakonika o krivičnom postupku, to je nužno, pogotovo kod organizovanog kriminala.
Policiji ovo treba, ali neka policija ne preuzima sama odgovornost na svoja pleća, neka se uključi na obrazloženi predlog državnog tužioca. Istražni sudija donosi rešenje, predaje rešenje za primenu mere policiji, policija primenjuje meru, daje se ograničenje, čita se, prisluškuje i redovno dostavljaju dokazi do kojih se došlo, predaju se istražnom sudiji, istražni sudija sa većem nadležnog suda ocenjuje da li je to upotrebljivo ili nije i da li je to dovoljno kao dokaz ili nije.
Nužno je ovo, ali ne ovako kako predviđa ovaj predlog zakona o policiji, jer je to u suprotnosti sa Zakonikom o krivičnom postupku. Sada ćemo imati slučaj da će operativci naići sa istražnim sudijama i tužiocima u konflikt i neće moći da imaju zajednički stav, jer će istražni sudija ili tužilac da kaže: neću da razgovaram sa tobom, ti si po policijskom zakonu primenio meru i ja je ne priznajem, hoću samo onu meru koju predviđa Zakonik o krivičnom postupku kao sistemski zakon.
Da ne bi bilo nove "Sablje", a vi znate kakve je posledice nanela ovoj državi, da ne bi bilo prisluškivanja, kao što je to bilo 1966. godine, kada je bila reforma policije u to vreme, dajmo onemogućimo bilo kome, bilo ko da je ministar, iz bilo koje stranke, ne treba to da prihvata.
Gospodine ministre, ovaj zakon treba da se donese i da traje desetinama godina.
Ako ga usklađujemo u sporednim segmentima da zadovoljimo formu EU, hajde to da uradimo, neka bude da se ne kaže da nismo to uradili, ali nemojmo nešto činiti što može biti na štetu građana, u tome je problem i da bi sprečili zloupotrebe u praksi.
Imamo dovoljno odredaba u Zakoniku o krivičnom postupku. Ko se udalji u ovoj oblasti od Zakonika o krivičnom postupku i od Ustava, sve je nesigurno.
Dame i gospodo narodni poslanici, u Predlogu ovog zakona, na naše veliko iznenađenje, nije ponuđeno pravo rešenje kada su u pitanju radnopravni odnosi pripadnika u Ministarstvu unutrašnjih poslova.
Moram opet reći najiskrenije da posedujem veliko iskustvo kada je u pitanju funkcionisanje i rad Ministarstva unutrašnjih poslova, znam muke i teškoće pripadnika policije koji rade pod veoma teškim uslovima, obavljaju poslove u ovoj državi i za korist ove države, što nijedna služba u našoj zemlji nije.
SRS smatra da sa političkog aspekta i sa aspekta zaštite, prava pripadnika službe organa unutrašnjih poslova moraju biti definisana tako da ne zadiru u njegova ustavna i zakonska prava. Naime, u tački 7. bezbednosna provera za to lice ne da nema bezbednosnih smetnji. Problem je veliki u praksi kada neko podnese zahtev ili konkuriše da bude primljen u službu policije. Ranije su se zvali sekretarijati unutrašnjih poslova.
Te provere kao bezbednosne smetnje mogu često biti zloupotrebljavane. Kako?
Onaj ko je konkurisao predao je odgovarajuće dokumente uz zahtev za prijem u policiju, starešina tog organa određuje provere, da se izvrše temeljite provere koje je to lice, odakle je, kada je rođen, gde je rođen. U toku tih provera koriste se operativne evidencije koje vodi Ministarstvo unutrašnjih poslova. U tom slučaju lako je utvrditi da li je prekršajno kažnjavan i ako je prekršajno kažnjavan za koji prekršaj, da li je u pitanju saobraćajni prekršaj ili prekršaj iz javnog reda i mira, ili je prekršaj koji je učinio pre 10 godina, ili je u pitanju neka smetnja.
Možemo ići dale u kriminalističku evidenciju, a kriminalistička evidencija, koju po zakonu vodi MUP, lako se vidi da li taj i taj prolazi kroz kaznenu evidenciju i ako prolazi za koje krivično delo. U tom slučaju lako se može utvrditi da taj ne bi mogao da bude primljen u službu unutrašnjih poslova.
Međutim, ono što znam iz prakse kako su se te provere vršile, ako postoji moderniji, savršeniji sistem provere, a mislim da je to klasična provera, skoro na identičan način kao ranije pre 20 ili 30 godina, tu može doći do manjkavosti i do pogrešnih podataka od strane lica koje je starešina organa odredio da operativno izvrši provere za to lice.
Operativna provera sledi na terenu. Raspituje se kod meštana o tom licu, raspituje se preko informatora, preko operativne veze, ako postoji mogućnost da se dođe do realnih, ali tačnih podataka o tom licu. Kada dođete da proveravate nekoga u zgradi, gde stanuje 30 ili više stanara ili stanuje dvoje-troje, pa imaju zajedničko dvorište, pa su se sudili oko zajedničkog dvorišta, oko uređenja međa ili je ovoga kokoška prešla u njegovo dvorište, a mačka njegova u ono dvorište, pa su se čak na međi potukli, ako operativac koji vrši proveru za lice koje je konkurisalo naiđe na takvog saradnika, odnosno na takvo lice koje treba da pruži podatke, verujte taj nikada, i da bude najčasniji, neće moći dobiti pozitivnu proveru jer date su zlonamerne informacije i netačni podaci o licu koje treba da konkuriše.
Zbog toga SRS smatra da, ako je moguće, a znam da nije moguće, na drugi način to raditi nego samo na osnovu toga što se građani poznaju međusobno. Šta ćemo sa onim koji konkuriše iz Beograda u Vranje ili u Čajetinu, tamo ga niko ne poznaje. Preko Beograda se vrši provera, traži se od istražnog sudije da li se vodi neki krivični postupak protiv njega, od okružnog suda, traži se provera na terenu.
Da vidite zanimljiv slučaj. Operativac u Beogradu, znate koliko je zainteresovan da da potpunu proveru za onoga koji konkuriše iz Užica. To će biti jedna pogrešna provera. On će da kaže da nema nikakvih problema, došao je do podatka da se radi o časnom i poštenom čoveku. On bude primljen u službu i ispostavi se kasnije da taj nije trebalo da bude primljen za operativca MUP-a.
Govorim iz prakse, 25 godina sam imao prilike praktično da sagledam. Primali smo ljude, otpuštali smo ljude, odlazili su ljudi, dolazili, ali smo se susretali sa brojnim proverama, vrlo nepotpunim i pogrešnim. Na to treba obratiti pažnju.
Verujem da će Ministarstvo nove instrumente izmisliti, pa te provere na kraju ukrstiti i da ne idu jednosmerno, da ne idu preko jednog lica. Zna ministar, to ne ide samo preko javne, nego ide i preko drugih službi, što je dobro. Ali, moje zalaganje i moje mišljenje, moj je predlog, u stvari predlog SRS i naših poslanika, da se ova tačka 7) briše, kako smo u ovom amandmanu predložili. U članu 110. stav 1. tačka 7) da se briše i na taj način će se eliminisati da ne ostane ovo u zakonu i da to bude sutra zaista jedna velika prepreka za pravu i potpunu proveru.
Dame i gospodo, gospodine ministre, provera za jedno lice koje konkuriše za prijem u službu unutrašnjih poslova ne može biti ista provera kao što je to provera za dobijanje oružnog lista za posedovanje oružja i tu je problem.
Naime, u članu 111. Predloga zakona - Prikupljanje podataka o kandidatu. Kaže: "Policija može o licu koje želi da zasnuje radni odnos u Ministarstvu radi izvršavanja zadataka u policiji da prikuplja podatke uz pismenu saglasnost tog lica, kao i podatke na osnovu kojih potvrđuje bezbednosne smetnje za izvršavanje zadataka u policiji."
Stav 2: "Bezbednosna provera iz stava 1. ovog člana obuhvata proveru podataka utvrđenih propisima o uslovima za dobijanje oružnog lista, kao i podataka koje kandidat za zasnivanje radnog odnosa daje u postupku zasnivanja radnog odnosa."
Ne može isti aršin i isti kriterijum biti propisan za onoga ko je konkurisao za malokalibarsku pušku i za onoga ko je konkurisao za određeno rukovodeće, primera radi, mesto u sekretarijatu unutrašnjih poslova u okviru Ministarstva. Ta provera ne može biti ista. Zašto?
Zamislite čoveka koji želi malokalibarsko oružje. Vrši se provera za njega kao kada treba sada da primimo i direktora policije, biramo po istom kriterijumu u odnosu na proveru. Proveru usmeravamo i vršimo po tom metodu na isti način, s tim što ona mora biti sasvim obuhvatnija, ali u zakonu nije trebalo predvideti, niti pominjati ovo provera se vrši kao za proveru za dobijanje oružnog lista, odnosno za oružje.
To je ono što SRS, odnosno kao poslanik nisam spreman da prihvatim i suprotstavljam se ovom načinu na koji se izjednačava provera za oružni list, za dobijanje oružja i provera za prijem u službu unutrašnjih poslova. Kriterijumi po meni nisu isti, ne radi se o istom značaju. Neko može imati oružje ili oružni list. To oružje i oružni list može mu se oduzeti, pa i naknadno, pogotovo ako je to oružje zloupotrebio, pogotovo ako ga je upotrebio pa je učinio prekršaj iz oblasti javnog reda i mira, ali nije imao nameru nikoga da povredi niti nekoga, ne daj bože, da ubije. Veselio se čovek i u gradu ispalio iz pištolja nekoliko metaka i eto vam sada razloga da mu se oduzme oružje.
Kada vi vršite proveru na isti način za lice koje treba da dođe da bude načelnik sekretarijata, pogotovo ako dođe po konkursu, molim vas, ta provera mora bitno da se razlikuje. Ovaj dolazi da rukovodi ili na određeno značajno i osetljivo mesto u Ministarstvu, da bude savetnik ili da bude operativac, kome će biti dostupni izuzetno važni podaci sa kojima niko ne može drugi da raspolaže osim njega, a da o tome izveštava nadležnog ministra unutrašnjih poslova.
Zato SRS smatra, a znam kako je to u praksi, da ovo treba brisati i ne treba uvoditi, jer ovo na neki način može samo da devalvira proveru za ona lica koja se primaju u službu. Rekao sam malopre, tu imate provere kroz prekršajnu evidenciju, kroz krivičnu evidenciju, kroz druge evidencije koje vodi Ministarstvo i da dođete do određenih podataka istinitih i tačnih. Ali, izjednačiti sada za jedno vatreno oružje, odnosno malokalibarsku pušku i za direktora BIA, provera da bude ista, to je zaista po meni najblaže rečeno neprihvatljivo.
Dame i gospodo, ovo je za mene apsolutno neprihvatljivo obrazloženje, iz razloga što je u ovom zakonu, koji predviđa ovu proveru, ne treba da se pozovemo mi kao za oružni list, pa da tu proveru devalviramo. Složio bih se da su svi ovi elementi i ove činjenice bile unete u ovaj član. To se podrazumeva, da lica koja su počinila krivična dela, protiv kojih se vodi krivični postupak, lica koja su odgovarala po javnom redu i miru, za nasilničko ponašanje.
Evo vam jedan primer nasilničkog ponašanja, čovek je razbio dve-tri čaše u kafani i vi ga imate u evidenciji. Taj nikada neće moći da bude primljen u službu unutrašnjih poslova. Iz oblasti javnog reda i mira. Prošlo 10 godina, apsolutna zastarelost prekršaja za dve godine.
Vi sada nabrajate sve ono što je trebalo imati u vidu i što se podrazumeva prilikom provere za prijem kandidata u službu organa unutrašnjih poslova. Vi ste devalvirali sav taj postupak samom definicijom u ovom članu koji je u pitanju, da se provera vrši na isti način kao provera za oružni list. To je neuporedivo.
Ovo se podrazumeva. Znam da mora da bude provereno sve ovo o čemu ste vi govorili, po Zakonu o oružju, ali je u ovom zakonu, kao zakonu legis specijalis, trebalo je u članu navesti da ispunjava sledeće uslove: da nije osuđivan, da nije prekršajno kažnjavan, da se protiv njega ne vodi krivični postupak za neko drugo krivično delo, da nema nekih drugih poslovnih smetnji, da mu nije oduzeta poslovna sposobnost.
Što se tiče oružja, da li vi znate ko je pisao Zakon o oružju i iz koje godine datira? Vi ga primenjujete i na njega se pozivate. U redu je, ako su te norme dobre, nema nikakvih problema, ako je to korisno i ako je delotvorno da se upotrebi u ovom zakonu.
Po meni, malo devalvira proveru, kad se ona izjednačava za ovlašćeno službeno lice kao za oružni list, a ja ga svodim na lovačku pušku dvocevku ili ga svodim na malokalibarsku. U tome je razlika.
Dame i gospodo, ministar nije debelo u pravu. Bio bi pravu gospodin ministar Jočić da je u članu 131. određeno koliko. Malopre je bilo reči o tome da je policijski službenik da po nalogu nadređenog policijskog službenika poslove obavlja i duže od punog radnog vremena. Koliko duže?
Zbog toga što znamo da potrebe službe nekada zahtevaju da se mora u toku jednog radnog dana ili više dana raditi duže od punog radnog vremena, ali mi smo cenili da će biti potrebe da pripadnici policijske službe rade duže od punog radnog vremena, ali najduže 12 časova. Ako imate podatak, izađite i recite sada u toku tekuće godine koliko je radnika radilo stotinama časova duže nego što je to Zakonom o radu predviđeno.
Pripadnici službe unutrašnjih poslova rade po dva radna vremena, ali nisu za to nagrađeni. Zbog toga SRS smatra, imajući u vidu pre svega odredbe člana 38. Ustava Republike Srbije, da su Ustav i član 38. na strani zaposlenih u MUP-u, da imaju uporište u njemu: "Zaposleni imaju pravo na ograničeno radno vreme, na dnevni i nedeljni odmor i na plaćeni godišnji odmor i odsustvo, u skladu sa zakonom, odnosno kolektivnim ugovorom." Stav 2: "Zaposleni imaju pravo na zaštitu na radu, u skladu sa zakonom." Omladina, invalidi i žene imaju posebnu zaštitu itd.
Ono malopre što ste tumačili, kada je bio ovaj član u pitanju, SRS smatra da potrebe službe mogu zahtevati duže radno vreme od punog predviđenog radnog vremena, Zakon o radnim odnosima predviđa četiri, međutim, zbog specifičnost službe ne može policija da prekine akciju, ne može nerede policija da ograniči, koje treba suzbijati danas, sutra i održavati javni red i mir.
Ili kada je u pitanju organizovani kriminal kada jure organizovanu bandu koja vrši krivično delo, da dođe do pančevačkog mosta i tu da stane, kao što su to radili autonomaši 1972. godine kada je ubijen turski ambasador. Velmože iz Novog Sada naredile - ne možete vi iz Beograda da vodite istragu na području Vojvodine. Prekinuta akcija. Mi kazujemo da nema potrebe drugačije tumačiti.
Pripadnici službe unutrašnjih poslova očekuju od Ministarstva unutrašnjih poslova, posebno gospodina Jočića, da ih uzme u zaštitu. Ali, ministre Jočiću, samo da vas nešto zamolim, prebrojte i utvrdite broj vozila koje dolaze iz Ministarstva na benzinsku pumpu popodne u petak i ujutru u ponedeljak. Izvršite racionalizaciju i da vidite koliko ćete imati para da se podele radnicima kojima treba da se da, koji rade danju i noću, dežurstva i pripravnosti.
Podsetiću vas šta sam imao u praksi. Ja i jedan kolega smo na rumunskoj granici bili u zasedi, šest sati smo bili na topolama. Moj kolega Mila Bulatović je bio operativac i čekali smo kriminalce koji su nosili 12 kilograma zlata iz Rumunije. Šest sati, kada je padao led i sneg na topoli je visio, i nije mogao da preživi, umro je. Ko nije bio pozornik, operativac i nije jurio kokošare, bicikliste, provalnike, džeparoše, prevarante, razbojnike, siledžije i organizovani kriminal, taj teško može imati predstavu i da doživi kakav je položaj pripadnika službe organa unutrašnjih poslova. Jako težak.
Ako treba taj čovek da ode na godišnji odmor, ako treba da zaradi hleb za svoju decu, ako treba da kupi detetu patike i knjige za školu, odakle sa 15 ili 20.000, a ovamo mu branite da ne može da se bavi dopunskim radom. Nešto u zakonu mora da bude uređeno. Uredite zakon i dajte policiji 1000 evra. Nemojte da mislite da će biti podmićena policija i korumpirana. To isključujem ako budu nagrađeni.
Ovo slušam godinama, bio sam u toj prilici, ali je ranije bio položaj policije daleko bolji nego što je sada, nikada gori. Neće vama gospodine ministre da kažu operativci, oni se plaše, ne mogu da otvore srce.
Vidite, kada je u pitanju premeštaj, kada je u pitanju unapređenje, zasnivanje radnog odnosa, kada je u pitanju ovaj prekovremeni rad, vrednujte ga i imaćemo bolju i sposobniju policiju, imaćemo policiju koja je zaista spremna, stručna. Rade ljudi čije je obrazovanje na visokom nivou. Rezultati su izuzetno dobri na suzbijanju određenih vodova kriminaliteta.
Ovo ne govorim za sebe, nemam rođaka u policiji, ali govorim zbog toga što imam saznanja da je težak položaj naše policije, izuzetno težak. Za to se borite. Nemojte da vam Ministarstvo za finansije gleda čija je krava mršava, a čija debela i da se po tome ravnamo.
Vidite njihovo stambeno pitanje, kada će da reše stambeno pitanje ti naši pripadnici organa unutrašnjih poslova.
Imajte u vidu još jednu bitnu činjenicu, gospodine ministre. Koliko imamo vojnika danas? Da li naša avijacija i borbeni avioni lete i treniraju? Kada ćemo moći da dignemo eskadrilu? Mi sada računamo na policiju da nam čuva granicu, jer je policija između ostalih poslova preuzela ogromne poslove obezbeđenja granice i preuzela obaveze protivpožarne zaštite, što nisu mali poslovi na teritoriji Republike Srbije.
Svi ti poslovi zahtevaju da vi, gospodine ministre, morate da se sučelite i odlučnije delujete da gospoda iz Ministarstva za finansije, nemojte vi da prosite, niste dužni da prosite pare od ministra finansija. Postoje tekuće rezerve, suficit u budžetu od 50 milijardi dinara. O čemu mi govorimo?
Ti ljudi koji rade pod najtežim uslovima, bio sam pre 15 dana očevidac kada je opljačkana banka ovde, kada su jurili kriminalce. Njih dvojica beže, policajac jadan spala mu kapa, drži pištolj, hoće da ga pregaze vozila u Knez Miloša. Hoće li iz Ministarstva finansija da potrči neki činovnik da se sukobi sa kriminalcem takvog kalibra, kada onaj ima pištolj takođe. Koliko je pripadnika službe stradalo i dalo živote za bezbednost države i naših građana?
Kakav je položaj invalida koji su proizašli iz službe unutrašnjih poslova? Nemojte me pogrešno razumeti, nemam nameru, namera mi je zaista da iskažem ono što sam doživeo i ono što vidim da ti pripadnici naše službe unutrašnjih poslova moraju imati bolji tretman.
Obavio sam razgovore sa brojnim pripadnicima iz vaše službe. Oni kažu - neka nam se plati prekovremeni rad u skladu sa radno-pravnim propisima. Biće zadovoljni. Ovo što se tretira sa 30 ili 50 ne može da kompenzuje. Ovako ćete imati da policiju možete neograničeno da držite u pripravnosti. Komandir policijske stanice naredi pripravnost, dođe 150 policajaca u stanicu policije, a on ode na vikend ili ode u kafanu. Oni čekaju i džedže, dolazi prekosutra i kaže, e sad možete da idete kući.
A ti ljudi koji nisu bili sa porodicom, koji su morali decu da isprate u školu, da vide da li im dete ima hleba, šta mu radi porodica ili danima i mesecima koji su bili odvojeni od porodice, a o njima niko nije mario. Ne verujem, nisam ubeđen da ministar o ovome ne razmišlja. Razmišlja i danju i noću o ovome, ali voleo bih da vidim vaš rezultat ministre. Znam da se zalažete za policiju, ali nema rezultata. Mi srpski radikali bi želeli da vidimo rezultate.
Uzmite onih nekoliko milijardi, a tamo imate u ovoj dole zgradi velikoj, koja sada liči na Stejt department, zgrada ministra finansija, vidite vi kako je ona za godinu dana lepo adaptirana, sva u mermeru itd. Zavirite u onu njegovu kožnu torbicu i pitajte ga - je li, kad ćeš ti da daš za policiju pare. Kažite mu: gospodine ministre, nema više obezbeđenja ni tebe, ni tvojih sekretarica, ni tvojih savetnika, nema; neće policija da obezbeđuje, jer ne daš pare. Ima para, ali nemojte se stideti i nemojte sada da se osvrćete, reći će ovi iz ovog ministarstva, a šta će da kaže drugo ministarstvo i drugi resor; to mene ne interesuje.
Znam da pripadnici policije rade najteži posao, najodgovorniji i žrtvuju živote i svoju glavu za bezbednost građana i bezbednost ustavnog uređenja, za celovitost teritorije prvi će biti sutra na bedemu i sa njima bih sutra krenuo na bunker.
Dame i gospodo, mi smo podneli amandman na član 146. u želji da se poboljša materijalni položaj pripadnika policijskih organa, jer je u Predlogu zakona predviđeno da policijski službenik i drugi zaposleni u Ministarstvu imaju pravo na platu koja se sastoji od osnovice koju utvrđuje Vlada i osnovice i dodatnog koeficijenta u odnosu na zvanje, posebne uslove rada, opasnost, odgovornost i složenost rada.
Plata iz stava 1. ovog člana uvećava se za 0,4% za svaku navršenu godinu radnog staža. Visinu koeficijenta iz stava 1. člana utvrđuje ministar aktom o platama zaposlenih u Ministarstvu, koji donosi uz saglasnost Vlade.
Dame i gospodo, i ranije je bilo da je policija imala za obračun ne 0,4%, nego 0,5%. Ne znam, bez obzira na bilo koji drugi propis koji reguliše rad u državnim organima, ali policija zaslužuje u ovom slučaju da bude izuzetak.
Bar izuzetak u tom delu da se kompenzuje sve ono što policija radi, a drugi ne rade. Napore i žrtve, teret i težinu poslova koje obavlja policija, zato treba bar na ovaj način da bude nagrađena i da bude plaćena.
SRS zato predlaže da koeficijent bude 0,5%, a ne 0,4%. Samo bih naveo da se u jednom zakonu iz našeg okruženja takođe utvrđuje koeficijent u iznosu od 0,5%. Nije to slučajno. Ta vlada i ta država, koja je u našem susedstvu, obračun plata vrši prema ovom koeficijentu uvećanja od 0,5%. Dajte, nešto možemo prihvatiti, ako kažemo da mi ne budemo izuzetak, ali dajte bar u jednom delu da malo poboljšamo položaj zaposlenih u MUP-u.
Koeficijent za obračun plata, kako predviđa član 147, ne može nikako biti kompenzovan sa svim onim što se proteže u Predlogu ovoga zakona i gde se kaže - imamo mi želju i nameru, mi ćemo obračun vršiti. To se može kompenzovati tako što će koeficijent za obračun plate biti nominalno veći od koeficijenta za druge državne službenike.
Ne može da kompenzuje, ne mogu da dostignu. Ako ne govorim istinu, konsultujte sve radnike, pa ćete videti da li mogu da kompenzuju i dostignu. Za njih je povoljnije da im se plati prekovremeni rad, da im se plati nenormirano vreme, da im se plati opasnost za život i sve ono što ste predvideli kao činjenice u Predlogu zakona.
Platite ih u skladu sa odredbama radno-pravnih propisa.
Malopre je bilo reči o tome da je dužan da radi, po nalogu starešine, duže od punog radnog vremena, ali se ne kaže koliko duže. Ministar Jočić je rekao najviše četiri sata. Nije tačno. U praksi imamo drugu situaciju.
Samo bih podsetio ministra Jočića, hoćete li da pozovete ministra finansija da plati pripadnicima obezbeđenja za prekovremeni rad ono obezbeđenje bankara, a vidite koliko je prekovremenog rada utrošeno.
Do današnjeg dana on to nije platio, a rečeno je da će Ministarstvo finansija ili Udruženje banka, ne znam ko je bio organizator, bio bi red da vi potražite taj iznos, da se ovim pripadnicima to plati, jer su obavili veliko obezbeđenje skupa bankara u Beogradu. Bar to učinite, biće vam zahvalni zaposleni.
Ovaj koeficijent od 0,4 je za nas mali, neprihvatljiv. Bilo bi pravo rešenje da usvojite amandman i da povećate ovaj koeficijent koji je ranije bio.
U zakonu jedne susedne države piše 0,5%. Nek bude za sve, zaslužuju svi. Ako vi smatrate da bi to trebalo da budu oni koji izvršavaju najteže zadatke i poslove, bar ti ljudi treba da budu nagrađeni.
Zbog toga mi predlažemo i molimo ministra da ima u vidu pripadnike policije. Oni zaista rade u nenormalnim uslovima, rade pod otežavajućim okolnostima.
Ako je čovek pred penzijom sa 22.000 dinara plate, kao operativac, to je jako malo i nije primereno.
Pogledajte da u javnim komunalnim preduzećima činovnici imaju po tri, četiri puta veću platu od njih, a mi govorimo da treba primeniti Zakon o državnoj upravi i da treba to primeniti na sve. Iznađite neke mogućnosti.
Vi ste vrlo uviđavan čovek, pre svega odgovoran, pomozite zaposlenima, jako je puno onih na koje se ovo odnosi. To će im poboljšati materijalni položaj, a imate pravo tada da tražite, gospodine Jočiću, da izvršavaju obaveze.
Dame i gospodo, podneo sam amandman na član 168. i predložio da se ovaj član briše. Zašto?
U članu 168. Predloga zakona predviđa se: "Policijskom službeniku, odnosno drugom zaposlenom da radni odnos prestaje ako tokom njegovog rada u Ministarstvu nastanu bezbedonosne smetnje iz člana 111. ovog zakona zbog kojih se sa njim ne bi radni odnos ni zasnovao da su u vreme zasnivanja postojale.
Zbog slučaja bezbedonosnih smetnji iz stava 1. ovog člana, rešenje o prestanku radnog odnosa policijskog službenika, odnosno drugog zaposlenog donosi ministar, na obrazložen predlog direktora policije, odnosno funkcionera u čijoj nadležnosti je obavljanje određenih poslova i zadataka. Uz predlog se predlaže i bezbedonosna provera iz člana 111. stav 2. ovog zakona, kao sastavni deo predloga.
Žalba protiv rešenja iz stava 1. ovog člana nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor."
Dame i gospodo, u članu 22. Ustava Republike Srbije je predviđeno: "Svakome je zajemčeno pravo na žalbu i drugo pravno sredstvo protiv odluke kojim se rešava o njegovom pravu ili na zakonu zasnovanom interesu."
. Zašto nije dozvoljena žalba? Mi smatramo da bi žalba trebalo da bude dozvoljena, a ne da se upućuje da pokrene upravni spor.
Po predlogu ovog člana niko nikada, osim onog starešine, koji neće ni saznati koje su to bezbedonosne smetnje zbog kojih neko lice ne može raditi u policiji i da mu po tom osnovu prestane radni odnos. Posebno su problematične odredbe stava 1. ovog člana, sa naknadnom bezbednosnom proverom utvrditi da su nastale smetnje iz člana 111. stav 2.
Šta će biti sa policijskim službenikom, koji je časno i pošteno obavljao poslove u organima unutrašnjih poslova u policiji 20 ili više godina, i neko mu nađe da mu je otac bio član Četničkog pokreta Draže Mihailovića, ili recimo da je član SRS, prof. dr Vojislava Šešelja. Sutra dođe neki drugi ministar na mesto gospodina Jočića i kaže, dajte da vidimo za tog i tog da li je on registrovan kod nas, a po običaju službe bezbednosti registruje se i prisluškuje, sve se prati uspešno. Videće se da je član SRS, ne može biti više u službi organa unutrašnjih poslova, odnosno pri Ministarstvu da radi na bilo kom poslu.
Dame i gospodo, ako bi se ovaj član izglasao i ako bi ostao u predlogu, mogu vam reći da se onda propisi retroaktivno primenjuju, protivno Ustavu. Ako je čovek radio 30 godina i neko mu kaže da je to bio taj i taj itd, i čovek sada više ne može da bude jer je starešina ocenio da on više ne može da obavlja poslove službe bezbednosti.
Što se tiče celog zakona nije jasno kako je iz ovog zakona izostalo obrazovanje i školstvo. U svim dosadašnjim zakonima, bar onim koji datiraju unazad 10 ili 20 godina, postojali su propisi koji regulišu školstvo i obrazovanje pripadnika policije. U ovom zakonu toga nema.
Da li se predviđa novi zakon o srednjem, višem i visokom obrazovanju i usavršavanju i kursevima u policiji ne znam, ali nisam našao ili sam propustio u zakonu o školstvu i ustrojstvu obrazovnih ustanova koje su već godinama zaživele, koje funkcionišu i iz kojih su se do sada regrutovale hiljade i hiljade pripadnika policije, a te škole i to obrazovanje im je toliko pomoglo da su zaista danas vrsni stručnjaci i da mogu sa uspehom obavljati poslove službe organa unutrašnjih poslova.
Nas iznenađuje, možda će ministar naknadno nešto učiniti u pogledu poboljšanja materijalnog položaja zaposlenih. Ponovo se vraćam na to pitanje, jer to je goruće pitanje u policiji. Goruće pitanje u policiji jeste poboljšanje materijalnog položaja. Zato ukoliko bi u danu za glasanje prihvatili amandmane poslanika SRS, bio bi poboljšan tekst i bio bi poboljšan materijalni položaj pripadnika službe organa unutrašnjih poslova, odnosno policije.
Dame i gospodo narodni poslanici, da bih razumeo predlagača i da bi poslanici razumeli, zamolio bih predsedavajućeg da nas obavesti kako su u ovaj tekst zakona, jer mi nije jasno, upisani u obrazloženju, na strani 18. ovog predloga, član 66. i 67.
Ako ovaj zakon ima 65 članova, da bi Skupština mogla da odlučuje i da bi narodni poslanici mogli da daju eventualno određene primedbe, predlažem predsedavajućem da pozove predlagača da dođe pred poslanike i da se izjasni na koje je to članove mislio i na koji zakon, kada je u obrazloženju pisao članove koji u ovom zakonu uopšte ništa ne propisuju i nisu ni predviđeni.
S druge strane, kada je u pitanju Predlog ovog zakona, samo bih podsetio, dame i gospodo narodni poslanici, da Vlada Republike Srbije ima više hiljada poreskih činovnika koji naplaćuju porez, a svega 27 budžetskih inspektora koji treba da kontrolišu budžet i javnu potrošnju u Republici Srbiji.
Samo jedan primer. Budžet opštine Pančevo je dve milijarde i 300 i nešto miliona. Nema para. Odbornici SRS traže na sednici Skupštine opštine da predsednik Skupštine, pošto on odgovara za budžet, podnese račun i izveštaj odbornicima i da kaže gde su pare potrošene. Ili ih je neko sklonio ili ih drže negde u banci, ili su potrošene, ali građani Pančeva ne znaju gde su pare.
Zbog toga smo pozivali republičku budžetsku inspekciju da dođe, da utvrdi i obavesti javnost gde su pare budžeta opštine Pančevo. Neprihvatljivo je da 27 budžetskih inspektora niko ne pošalje na teren da provere, a imamo oko 6.000 zaposlenih u poreskim institucijama Vlade Republike Srbije koji naplaćuju porez. Sada, molim vas, nešto nije u redu. Mi se s tim ne možemo složiti.
Dok sam još za govornicom, ako mi predsedavajući dozvoli, podsetio bih Vladu Republike Srbije na katastrofalno stanje građana opštine Pančevo koji umiru svakim danom, na stotine njih u toku nedelje, pogledajte čitulje u lokalnom listu "Pančevac", a da Vlada i aktuelna vlast ne preduzima nikakve mere.
Poznato je da južna industrijska zona, koju je Republika Srbija izgradila na području opštine Pančevo, takoreći u samom centru grada, ne preduzima nikakve mere: Rafinerija, Azotara, Petrohemija, koje truju Pančevce. Najviše obolelih od raka imate u Pančevu.
Sećate se da smo usvojili četiri zakona o zaštiti životne sredine. Dame i gospodo, donosite hiljadu zakona, ali se ti zakoni ne primenjuju. To je problem. Umire jedan grad od 130.000 stanovnika.
Da zlo bude veće, republički inspektori i Ministarstvo za zaštitu životne sredine kažu da ne mogu da identifikuju ko je zagađivač. Imaju tri fabrike, a tri instrumenta koštaju 20.000 evra i niko ništa ne preduzima. Nadležni državni organi ne preduzimaju nikakve mere.
Znaju da to truje Azotara, Petrohemija i Rafinerija. Godinama unazad, 35 godina, kako te industrije u tom gradu žive i proizvode otrove za građane, a još niko nije optužen ni prekršajno ni krivično.
Zakoni o ekologiji, čak i Krivični zakon Republike Srbije predvideo je kao krivično delo ko zagađuje životnu sredinu koja prouzrokuje smrtne posledice.
(Predsedavajući: Molim vas da privedete kraju, isteklo je vreme.)
Zbog toga smatram da je vreme da Vlada pomogne tom gradu koji umire. Ovih dana ljudi su počeli da se iseljavaju iz Vojlovice i onog dela južne zone gde je naselje Sodara i Topola. To je katastrofa. Ne možete otvoriti prozor. Niko ne odgovara.
Juče državna televizija kaže da je republički inspektor izjavio da ne može da identifikuje zagađivača. To je neistina. Takva je situacija u tom gradu.
Bio sam prinuđen da vam oduzmem par minuta da vam kažem ono što građani Pančeva ne mogu da podnesu. Deca umiru od raka, najviše registrovanih slučajeva imamo u tom gradu. Građani me svaki dan zaustavljaju. Šta mogu?
Evo, to ću pitanje postaviti u Skupštini Republike Srbije. Valjda će čuti predsednik Vlade, predsednik Skupštine i nadležno ministarstvo i valjda će nešto preduzeti, konačno. Organi gonjenja neka vide da li su i oni dužni da sa svoje strane zaštite interese građana. Hvala vam.