Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8554">Zoran Krasić</a>

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka

Govori

Gospodine Ljajiću, to sam upravo preskočio. Rekao sam vam da od jula 2008. godine to je regulisano, ali pre toga ničeg nije bilo. Od jula 2008. godine niste nam dostavili sve. Što nam ne dostavite dokumentaciju za generala Acu Vasiljevića? Što ne dostavite tu dokumentaciju? Njegova ekselencija ministar Šutanovac, lokalni NATO, ne da. Zašto ne da?  
Gospodine Ljajiću, postoji Zakon o pomoći haškim ljudima koji su optuženi pred Haškim tribunalom. Slobodan Vučetić je doneo jednu privremenu meru, pa je taj zakon odložen da se primenjuje. Na čelu kampanje protiv tog zakona bili su ljudi koji su i glasali za taj zakon. Pustite te finte, znam ja te finte vrlo dobro. Ovde se priča o drugoj vrsti saradnje. Saradnja, odnosno pomoći koja mora da se pruži svakom građaninu u našem inostranstvu koji je suočen ili izveden pred neki sud. Kad ste podigli glas za kršenje ljudskih prava? Kad ste pomogli timu odbrane? Kad je država preko državnih organa razmatrala neke pravne situacije i zauzimala neke stavove. To vas ne interesuje. Vi pričate o avionskoj karti i da može da se fotokopira neka dokumentacija, a jaka mi je saradnja. Velika je saradnja.
Ne želite da sarađujete, ne želite da pomažete ljudima koji su optuženi, jer to zadovoljava vaše interese. Vi ste ovde predstavnici proevrospkih, pronato snaga, treba da završite prljav posao. Zašto dozvoljavate da vam po sudovima haraju ti stranci? Još se i pipkaju ispod stola neki, u znak zadovoljstva, časti se cela ulica zato što je Mladić prebačen u Haški tribunal. Sve ima da nam svane sutradan, čim se Mladić preda i isporuči. Šta je svanulo u Srbiji? Novi zahtev da se prizna nezavisno Kosovo.
O čemu vi pričate? To građani već sve znaju. Suštinska pomoć treba da bude. Pravna pomoć treba da bude. Šta pričate, Haški tribunal plaća odbranu?
(Predsednik: Vreme.)
Za odbranu Vojislava Šešelja nijedan evro nisu odvojili.
(Predsednik: Gospodine Krasiću...)
Još mu kartu nisu platili od 24. februara 2003. godine, kad je otišao u Hag.
(Predsednik: Vreme.)
Ma, vreme tek moje dolazi, gospođo Đukić.
Gospođo Čomić, ja sam se za danas ozbiljno pripremio i imao sam pitanje za svakog ministra, ali zbog gospodina Obradovića i Stankovića, morao sam da redukujem redosled tih pitanja. Da bi tekao ovaj razgovor ovako, gospodine Obradoviću, pošto je 95 prema 5, mislim na taj vaš pravosudni budžet, pričao sam o procentu, sve je jasno i nema tu šta da se priča i pita. Dakle, 95% ide za plate, a pet posto za sve ostalo.
Ostaje samo pitanje kako da se stane na kraj toj prosvetno-obrazovnoj mafiji koja je prisutna, vi to znate i mene interesuje šta vi činite u tom pravcu.
Gospodine Stankoviću, javlja se problem u ovim malim opštinama i ovim nerazvijenim opštinama sa porodiljskim, trudničkim bolovanjima, dodacima, naknadama i to mnogo kasni, a verujte da od toga neke porodice žive, pa računam da možete da iskoristite svoju poziciju da malo utičete na Vladu da to dobije neki svoj prioritet, uz potpunu orijentaciju u vremenu i prostoru i da u vašoj oblasti, šire posmatramo, pored zdravstvene, apotekarske, deluje i farmaceutska mafija koja je poprilično jaka.
Tu treba nešto da učinite, znam da vam je teško, teško da može samo ova ekipa UBPOK, mislim da tu treba i žandarmerija i konjica i druge oružane sile, jer je to sve uvezano i to je organizovani kriminal od pamtiveka, nije to od skora.
Nemojte da zaobiđete i gospođu Vukajlović, bez obzira na vakcine, na ove stvari, nemojte ni nju da zaboravite, jer vidite i sami, kako god se okrenete, to je u nekoj vezi sa nekim od monopolista, a malopre ste čuli gospodina Nikolića, "Viktorija grup", raspitajte se ko vodi ovu firmu formalno i ko je vlasnik neformalno, pa će vam biti jasno kako se menjaju ministri poljoprivrede koji moraju uvek da budu naklonjeni "Viktoriji grup", ali to je neka druga tema.
Što se tiče "Galenike", šta da vam kažem, Dragan Ognjanović uništio sve firme gde je bio direktor i vodite računa, nije to samo pitanje cene domaćih lekova, nego obezvređivanja vrednosti "Galenike", jer treba da se privatizuje. Naravno, ja ovde imam i jedan primer kako ne valja kada se čovek preziva Simić. U istoj zgradi postoje dve porodice Simić. U jednom stanu bio je onaj Simić guverner i onaj Zagrađanin, međutim ove kornjače, ovi specijalci kada su ulazili, oni promaše stan kao Mlađa kada je promašio Narodnu banku i uđu u stan gospođe Simić, izvrše premetačinu, svašta se tamo desilo i ona jadnica već godinama vodi akciju, naplatite mi ovu štetu, odneli ste mi vrata, prozore, rasturili ste mi sve ovo, jer greške su moguće kada se love kriminalci. To nije razlog da se ne otkloni. Ja čekam odgovor gospodina Stankovića.
Hvala gospodine Stankoviću. Vi se ne ljutite što ću možda malo da zloupotrebim u ovom komentaru, neću ništa da širim da se gospođa Čomić ne bi nervirala, ali moram da vam skrenem pažnju. I 100.000 mladih radi preko omladinskih zadruga i takođe su u ropskom odnosu. To kažite gospodinu Cvetkoviću i ovima neka kada imaju vremena pogledaju kako taj problem da se reši. Kad sretnete gospodina Šutanovca kažite mu neka odobri onu dokumentaciju za generala Acu Vasiljevića, jer vi vrlo dobro znate, po službenoj dužnosti, pa čak nešto i nevoljno, kakva je bila uloga gospodina Ace Vasiljevića.
Gospodine Stankoviću, ovde imam DVD, tu se nalaze dva filma, a na jednom ste i vi. To je "Izdani grad". Znate, to je norveška produkcija – "Istina o Srebrenici". Vi ste tu pokazali sijaset onih zapisnika, obdukcionih nalaza o stradanju Srba, Kravica, Bratunac, znate vi to vrlo dobro, pošto ste to izuzetno kvalitetno uradili. Drugi film je "Lažima je počelo" – nemačka produkcija. Zamolio bih vas da pre svake sednice Vlade pustite kolegama ministrima da vide ove filmove, da vide da u Srebrenici nije bilo genocida i da vide kakva je taktika bila da se rasturi SRJ i Srbija. Ovo su filmovi koje su radili autori koji žive i rade u državama članicama EU. To je emitovano svuda. Ja sam obezbedio titl, pošto ovi naši znaju i srpski, ne samo engleski, pa ih vi edukujte, gospodine Stankoviću, jer vi ste profesor, vi imate pored ovih zdravstvenih i te edukativne sposobnosti i obavezu. Žarko će da vam pomogne, u to sam siguran. U Žarka sam potpuno siguran da će ovo da emituje više puta i da vodi evidenciju ko njih gleda, a ko ne gleda. Ko ne gleda dobiće minus. To sam siguran da će Žarko da uradi.
Ovo da im date da se edukuju, da utvrde šta je istina, a ne da po svaku cenu pričaju – EU nema alternativu. Da ne bi bilo zabune, mi možemo puno pitanja da postavimo. Znate i sami, ja moram da znam odgovore na sva ova pitanja što postavljam, ali mi je stalo da javnost to čuje. Još više mi je stalo da javnost čuje kakva je prosvetiteljska uloga SRS. Mi vam dajemo materijale i molimo vas u ime građana Republike Srbije, 92% ne želi da čuje za NATO pakt, to dobro znate, da ovo bude instrument pritiska, edukacije i pritiska da njegova ekselencija, ministar Šutanovac, odobri tu dokumentaciju, da bi napokon i svetska javnost čula kakva je bila uloga generala Aleksandra Vasiljevića. Hvala vam.
Samo želim neke stvari da razjasnimo. Molim vas, Aleksandar Vasiljević je alfa i omega za sve ono što se pripisuje Srbima. Vi znate koliko je Srba optuženo i koliko je njih osuđeno u Haškom tribunalu. Onaj ko samo pročita sažetak presuda Haškog tribunala videće mentalne rupe u obrazloženjima. Morate da znate da ova država čuva zaštićene svedoke i svedoke saradnike koji su lagali i u Beogradu i lagali su u Haškom tribunalu. Niti im je beogradski sud prihvatio svedočenje, niti im je Haški tribunal prihvatio svedočenje. Vi gospodine Stankoviću znate za vukovarsku trojku i znate za onog što je beležnicu dopunio sa rečenicom falsifikatom. Znate na koga je sve uticao Aleksandar Vasiljević da da lažni iskaz.
Kako može gospodin Šutanovac da kaže – ta dokumentacija ne sme da se dostavi? Mora ta dokumentacija da se dostavi, jer istovremeno na sajtu Haškog tribunala nalazi se i ono zbog čega odgovara Florens Artman. To je sednica Vrhovnog saveta odbrane, ono što je izuzeto da javnost ne sme da zna. Kako to javnost sad to može da sazna, a ne sme da sazna za Aleksandra Vasiljevića? Da li se mi borimo za pravdu, za ljudska prava, demokratiju, za prosperitet srpskog naroda, za Srbiju? Ko to blokira da se istina sazna? Hvala, nema više pitanja.
Gospođo Čomić, mi imamo više tačaka u okviru ove rasprave i ja moram sa podeljenim osećanjima da pričam, jer ima ovde tačaka dnevnog reda, a to su ovi sporazumi sa ovim državama koje nisu priznale nezavisno Kosovo i to je neprihvatljivo. Zašto da se otvoreno ne kaže? Sve one države koje nisu priznale terorističko i nezavisno Kosovo, NATO Kosovo, dokazuju da su prijatelji srpskog naroda i sa njima treba da razvijamo prijateljske odnose uz poštovanje principa obostrane koristi.
Gospođo Čomić, nije nikakav prigovor, ali ja bih vam skrenuo pažnju, ako uzmemo ove sporazume, odnosno predloge zakona o potvrđivanju ovih sporazuma sa Marokom, BiH, Kuvajtom, Jermenijom, videćete da je obrazloženje temeljno. U obrazloženju ima pet tačaka. Druga tačka gde su razlozi, opisan je ceo prethodni postupak kako se došlo do sporazuma, pa ko je pregovarao, pa kada je Vlada usvojila platformu, pa koga je ovlastila u ime Srbije da potpiše, pa ko je potpisao, pa kada je potpisao.
Gospođo Čomić, ako pogledate ovaj sporazum koji brani gospodin Šutanovac ovde do poslednje kapi krvi, videćete da obrazloženje ima samo tri tačke i niti ima podataka o tome kada je platforma za razgovore usvojena, ko je usvojio, ko je koga ovlastio, tako da sam ja prosto iznenađen, pošto znam da vi vrlo dobro znate Poslovnik, ne verujem da samo znate odredbe o kažnjavanju, već znate i odredbe o pripremanju sednice, o izgledu predloga zakona.
Očekivao sam od vas jednu fermaršalsku intervenciju prema ministru Šutanovcu. Dobro, to ne umanjuje značaj teme, tako da mi ne uzmete to zdravo za gotovo.
Samo da se podsetimo, isti aršini treba da važe za sve.
Da pređemo sada na ovaj zakon koji brani gospodin Šutanovac. Ja mislim, gospođo Čomić, da vi niste uopšte shvatili poslaničku grupu SRS. Ja kao samostalni poslanik, vlasnik svog mandata, zamislite, moram da vas obavestim …
Niste baš svi, samo sam ja.
Gospođo Čomić, ja se koristim sa onim mojim delom tog prava, 1/250. E, dobro, mi matematičari se razumemo. A, gde sam tu ja?
Dobro, došao je ovaj predlog zakona i ja moram da vam kažem, gospođo, da se ovih dana objavljuju neka istraživanja, neke ankete. Odmah da vam kažem, ja ne verujem u ankete. Ne verujem. Mislim da se tu filtriraju podaci. Meni je prosto neshvatljivo da 80% građana ne želi da čuje za EU. Ja mislim da 99% građana ne želi da čuje za EU. Ko voli EU? Kriminalci, bogataši i ove što plaćaju iz inostranstva. To je 1% u Srbiji, a 99% ne želi. Ali, vi kažete, odnosno analitičari kažu 80%, pa da pođemo od toga.
Što se tiče NATO pakta, situacija je 92% ne želi da čuje NATO pakt. Ja pričam u ime tih 92% građana. Kaže se - 8% bi htelo, 12-13% se kao dvoumi itd. Ja zbog ovih 12-13% da im kažem - nemojte uopšte da se dvoumite, zapadu nikada ne verujte. Nemojte da verujte zapadu. E, sad, povodom ovog sporazuma, ja sad moram da branim gospodina Šutanovca. Molim vas gospođo Miščević da mu prenesete da sam ga branio. Nije on kriv što je 2006. godine Srbija ušla u Partnerstvo za mir, krivi su oni koji su tada imali kohabitaciju. Vi se sećate te reči. Plus i minus zajedno. Koinzistencija, suprotnosti, a suprotnosti se privlače. Neko je stavio prst na čelo, neovlašćeno je sedeo i razmišljao, a bolje da je samo sedeo, a da nije razmišljao, i rečeno je otprilike ovako – ako ne mogu protiv neprijatelja, da mu se ja pridružim. I tako je Srbija ušla u Partnerstvo za mir, kao poslednji vagon. I treba da bude poslednji vagon.
Sad, gospođo Čomić, pošto vi dobro znate Poslovnik, da vas obavestim, Marko Đurišić je predsednik parlamentarne grupe, naše delegacije pri Parlamentarnoj skupštini NATO pakta, a ja sam njegov zamenik. Znate? Kad on ne ide, ja vodim delegaciju, da znate. Išao sam jedno vreme, zastupao stavove SRS, kada je bilo gusto, i završio posao. Sve u lice sam im sasuo, rekao i sve im je jasno. Sada kada Nataša i Aleksić idu, oni moraju da podnesu izveštaj da li su tamo pričali ono što kažu 92% građana Republike Srbije. Vi ste samo bili u pravu kada ste pomenuli oko Džingis Kana, on nije bio član NATO pakta. Znači, naš vrednosni sud o NATO paktu je poznat. Nama je izuzetno drago što u Republici Srbiji samo SRS dosledno zastupa taj stav. Naš stav se bazira još od 1990-1991. godine, nemamo mi potrebe da menjamo. Nemamo mi prava da zaboravimo i Republiku Srpsku Krajinu i Republiku Srpsku, SRJ, KiM itd. Vidite, kako vreme prolazi, evroatlantisti tonu u Srbiji.
Ali, šta su se dosetili ovi? Oni kažu – pitanje definitivne odluke povodom odnosa Srbija-NATO neće se rešavati na referendumu, neće se rešavati u Narodnoj skupštini, rešiće se u Vladi. Kojoj? Verovatno nekoj odlazećoj. Doduše, ova po kapacitetima je poprilično već istorijska kategorija. Ali, to vi ne smete da uradite, nikako.
Dalje, moram da branim gospodina Šutanovca. Vuk Drašković je potpisao sporazum kako NATO pakt da prolazi kroz Srbiju kada beži sa Kosova i Metohije. Da li tako beše? Pa se desilo ono u Paraćinu, pa sporazum, pa su onda ovi iz NATO pakta mislili da su to Srbi podmetnuli onu eksploziju kod Paraćina. Na taj način su pokazali kako nije bezbedno kada beže kada ih napadnu oni teroristi na Kosovu i Metohiji. Znate, mi to sve moramo da pamtimo.
Moram da vas podsetim, gospođo Gordana Čomić, da u Evropskom parlamentu postoje evrofanatici i evroskeptici. U NATO paktu postoje natofanatici i natoskeptici. Gospođica Jovanović vam je pričala o gospodinu Rogozinu, on je otišao tamo zbog antinato stava.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, o tome kada to bude tema dnevnog reda.)
To je tema.
(Predsedavajuća: Nije.)
Evo, sad ću da vam objasnim.
(Predsedavajuća: Tema dnevnog reda je ratifikacija sporazuma koji je potpisan 1. oktobra 2008. godine.)
Samo vi lepo uživajte i slušajte, sve će da vam bude jasno. Sve ću potanko da vam objasnim, neće ostati ni tačka nerazjašnjena.
(Predsedavajuća: Samo ćete o temi dnevnog reda da objašnjavate narodnim poslanicima i građanima i svima nama.)
Upravo to, gospođo Čomić.
(Predsedavajuća: Molim vas, o temi dnevnog reda.)
Evo, evo dokaz za to. Ja sam protivnik NATO pakta, a zamenik sam šefa delegacije za Skupštinu NATO pakta. To je vrhunac demokratije.
(Predsedavajuća: I kakve veze to ima sa sporazumom?)
Pa ima, dajte da vam objasnim.
(Predsedavajuća: O temi dnevnog reda, molim vas.)
Gospođo Čomić, pogledajte, srpska verzija ovog sporazuma, strana 7, preambula kaže – uzimajući u obzir da je Republika Srbija kooperativna partnerska država. Pa to niko u Srbiji ne misli, 92% građana kaže – ma kakva, bre, kooperativna partnerska država sa NATO paktom? Ne želi niko da ima takav tretman. Uvredljivo je za 92% građana da neko napiše u sporazumu da je država Srbija kooperativna i partnerska sa NATO paktom. Onda bi ispalo – pa što nas niste ranije bombardovali, mi smo željno očekivali da nas vi bombardujete. Pa zašto gospodin Šutanovac polaže cveće na ovim spomenicima? Skoro je bio u Kraljevu. Je li tako, Krpoviću? Otvorio je spomenik. Narod se skupio da čuje šta će ministar da kaže, a on zapalio, pobegao, nema šta da kaže, jer ako NATO pakt čuje, može da bude opasno. O tome pričam.
Dalje, da li su nama potrebne informacije koje poseduje NATO pakt? Pa jesu. Ali, ja predlažem bolji način da dolazimo do tih informacija. To je špijunaža i kontrašpijunaža. Zašto? Pa NATO pakt ima dokazano neprijateljski odnos prema građanima Republike Srbije. NATO pakt pravi nama neprijateljsku oružanu silu na Kosovu, nezavisnom Kosovu. NATO pakt je podržao sve naše neprijatelje za proteklih 20 godina. NATO pakt jednostavno sve radi protiv Republike Srbije i građana Republike Srbije. Kako neko može u ovom sporazumu da kaže – mi smo, puj pik ne važi se, mir, mir, mir, niko nije kriv, mi želimo sa NATO paktom, mi volimo NATO pakt, a NATO pakt kaže – znamo mi da vi nas ne volite, ali mi želimo nekim sporazumima da vas nateramo da uživate u patnjama u kojima vas NATO pakt izlaže. Sada je tu to pitanje. Mi treba da pokazujemo veliki stepen zadovoljstva što nam neprijatelj zavrće ruke, otima državu itd. To je za nas neprihvatljivo.
Ako meni ne verujete, pitajte ove anketare, kažu – 92% građana ne želi da čuje. Ako 92% ne želi da čuje ili ako 51% ne želi da čuje, onda se postavlja pitanje legitimiteta i legaliteta onih koji sa potpuno drugačijim stavovima idu prema NATO patku. Onda oni ne zastupaju interese građana. Tu smo uspeli da dokažemo da imamo instalisanu vlast koja ispunjava briselske zahteve na teritoriji Republike Srbije, a da elementarne i vitalne interese ovog naroda jednostavno ne žele da čuju. Jednostavno, ne želi vlast to da čuje i zato imamo uporno isticanje ovakvih predloga zakona koji su za nas neprihvatljivi, pogotovo neke konstatacije. Pa kaže se ovako – Vlada Republike Srbije prihvata obavezu da svi njeni državljani... Molim vas, kako može Vlada da obaveže sve državljane? Svaki državljanin treba da ispuni neku obavezu prema NATO paktu ako dođe u situaciju da nešto sazna. Pa nemojte, pa onda mi špijuni gubimo posao. Nemojte tako. Pa ja se ponosim špijunažom protiv NATO pakta. Da li je tako, gospodine Šutanovac? Samo da vam kaže, do malopre sam vas branio od ovih neobaveštenih i od onih iz SPO.
Dalje, sada Vlada preuzima obavezu da naši građani budu podvrgnuti odgovarajućoj bezbednosnoj proveri pre nego što im se odobri pristup takvim informacijama u materijalu. Vidite, znači, mora da prođe bezbednosnu proveru, moralno politička podobnost, kao za vreme druga Tita, pa ako ispuni te kriterijume moralno političke podobnosti, onda će da mu šapnu neki falš podatak. Šta će ovo njima kada naše ministarstvo i naši državni organi vrve od ljudi koji su u nekoj vezi sa NATO paktom?
NATO pakt je stvarno jedna vrlo čudna organizacija, to sam vam prošli put pričao, oni kažu 1992. godine da nije bilo rata u Bosni, oni ne bi znali kako da definišu NATO pakt. Oni su zahvalni prostoru bivše Jugoslavije i zato su uložili za 14 godina 17 milijardi dolara u BiH i napokon konstatovali da su prema Dejtonu napravili državu idiota koja je nemoguća, pravno je nemoguća, dva entiteta, treća neka zajednička itd, itd.
U NATO paktu postoji sukob oko toga šta treba da radi NATO pakt na Balkanu. Naravno ja produbljujem taj sukob još više da jednostavno povade oči, ali vidite i sami kada se NATO pakt otme kontroli, a primer je bila bivša Jugoslavija, onda imamo danas bombardovanje širom sveta. Obama je dobio Nobelovu nagradu za mir dva dana pošto je izabran za predsednika, da ne bi izazivao ratove. Ali, šta da radimo, to je svetska politika. Mi smo mali, mi treba da hvatamo priključak i da tražimo prijatelje, gospođo Čomić, da tražimo prijatelje, a neprijateljima da pokažemo otklon – daleko ti kuća, odmakni se, ne verujem ti, znam ja tebe dobro, pozivam se na svoje iskustvo, mala Milica Rakić, Varvarin, Grdelica, Novi Sad, vaš, gospođo Čomić. Znam da ste vi u to vreme krivili SPS, ali sad ste ih prigrlili, bez njih ne možete, tako da vam taj adut otpada.
Jednostavno, pogrešan put. Put kojim vodi ova vlast ovaj narod je pogrešan. Ide se prema zapadu, ide se prema NATO paktu, ide se prema EU. Verujte, to je poprilično u raspadu. Ti sistemi su u raspadu. Oni su neprincipijelni. Prošli put sam vam čitao novinski tekst iz Zagreba, da je 11. juna održana vežba na poligonu u Hrvatskoj i da je gospodin Šutanovac poslao predstavnike naše vojske na obuku, a sledeća informacija je bila - pripremaju se da idu u Avganistan. Molim vas, šta ćemo mi tamo? Da navučemo teroriste posle, da se revanširaju narodu zbog pet medicinskih sestara ili dva lekara koji su u sastavu NATO trupa u Avganistanu. Nemojte to izbegnite to, molim vas. Izbegnite, kao što morate da izbegnete, imate vrlo lepe prijateljske odnose sa Libijom, pa onda okrenete leđa Libiji. Ne ide to tako, gospodine Šutanovac. Gospodin Tadić je odlikovan najvišim odlikovanjem vođe Libijskog naroda pukovnika Gadafija. Poštujte to, nemojte da se brukate sa tim, to ide u muzej…
(Predsedavajuća: Tema dnevnog reda, član 106. Molim vas da ili Libijski narod dovedete u vezi sa temom dnevnog reda ili da prestanete da kršite Poslovnik.)
Tačka 2. (Rimsko I, latinično I). Kaže: "Postupci bezbednosti provere biće osmišljeni tako da se utvrdi da li pojedinac, uzimajući u obzir njegovu lojalnost i pouzdanost, može imati pristup poverljivim informacijama". Znači, gospodin Šutanovac je prošao kroz moritoring, znači, osmišljeni postupak. Da li je on kao pojedinac lojalan? (Dragan Šutanovac: Nisam prošao.) Proći ćeš kroz to.
(Predsedavajuća: Molim bez direktnog razgovora učesnika sednice, narodnog poslanika Zorana Krasića i ministra odbrane Dragana Šutanovca.)
Gospođo Čomić, vrlo prijatna diskusija, nema potrebe da prekidate. Gospodin Šutanovac i ja vodimo dijalog.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, Poslovnikom je zabranjeno direktno obraćanje učesniku sednice, pa taman da izjavljujete najnežnija osećanja jedni drugima. Ne može, poslaniče. Nije u pitanju sadržaj onoga što govorite, nego je zabranjeno direktno obraćanje. Molim vas o temi dnevnog reda.)
Gospođo Čomić, ova vrsta dijaloga je vrlo poželjna. Vidite, gospodin Šutanovac sve priznaje. Znači, nema potrebe da mu stavljam lisice, on sve dobrovoljno prizna.
Gospodine Šutanovac, ne smem da vas spominjem, ali moram, gospođo Čomić, i zbog vas i zbog građana, da kažem neke stvari. Skoro je bio neki koncert ovde, bruka i sramota…
(Predsedavajuća: Narodni poslaničke, ili koncert dovedite u vezu ili bez kršenja Poslovnika, član 106.)
Znam, gospođo Čomić, ali vidite kakvi su ljudi ovi iz NATO pakta. Prozvali su mog Dragana Šutanovca da je Staljin. Nije on Staljin, to hoću da kažem. Sram ih bilo.
(Predsedavajuća: O temi dnevnog reda. Sada vas upozoravam.)
Dobro, upozoravajte me. Imamo i kodeks o postupanju, koji je sastavni deo sporazuma sa NATO paktom. Gospođo Čomić, sad da vam skrenem pažnju, treći pasus, čitam na glas zbog vas: "Ovim putem izjavljuje da datu obavezu prihvata. Njegova ekselencija, za Vladu Republike Srbije gospodin Drgagan Šutanovac." U obrazloženju nemamo ni zaključak Vlade kada je odobreno zaključenje ovakvog sporazuma. U obrazloženju imamo samo tri tačke.
Zato sam vam na početku skrenuo pažnju, gospođo Čomić, da pogledate ove zakone o potvrđivanju sporazuma sa nama dragim i prijateljskim državama koje nisu priznale nezavisnost Kosova, gde postoji pet tačaka u obrazloženju, gde se u tački 2. tačno navodi zaključak Vlade, sednica Vlade, koga su ovlastili, koga su pregledali, šta su mu rekli, kakva je platforma itd. Ovde toga nema. Možda je to čisto formalni nedostatak, ali ipak moram da primetim, pošto sam primoran da poštujem Poslovnik, jer ste me kaznama uterali u Poslovnik, a znate i sami da je za mene izuzetno uvredljivo kad me kaznite, pa Nenad Konstantinović moje pare daje kao socijalnu pomoć. Otpor da daje moje pare, nema veće bruke koju možete da mi priredite.
Sada postavljam pitanje, zbog ovog obrazloženja i zbog ovoga što sam pročitao u kodeksu ponašanja, a gospodin Šutanovac je primio otpremninu samo da ne radi u državnoj službi i oni su ga opet vratili. Sada on u ime svih nas daje svečanu obavezu u okviru ovog kodeksa. Mislim da je to dobra finta, odmah da budemo načisto. Ovo tumačim kao još jedan potez da se sve smuči NATO paktu. Tu imate moju podršku.
Da je ovo recimo potpisao Vuk Jeremić to bi već imalo neku težinu, jer on još nije dobio otpremninu da ne radi državni posao. Ali, pošto je Šutanovac to dobio, pošto su ga sasvim neosnovano napali, a meni je krivo kada napadnu bilo kog građanina Republike Srbije ovi naši provereni neprijatelji, mislili ste da se šalim zbog onog koncepta, uopšte se ne šalim, nego vam ozbiljno kažem. Moram po ideologiji SRS da volim svakog fudbalera našeg, svakog glumca, svakog pevača, svaki naš tim, svakoga ko reprezentuje Republiku Srbiju. Mogu da budem nezadovoljan sa pojedinim predstavnicima vlasti, ali kada napadnu na Republiku Srbiju moram da podignem glas, to je moja ustavna obaveza gospođo Čomić. Slažete se samnom u pogledu toga.
Možda se ja sa gospodinom Šutanovcem politički ne slažem, ali kada se napadne naša vojska, kada se napadne naša država moramo da podignemo glas. To nije pitanje solidarnosti nego pitanje ustavnosti.
Predložio bih vam da ovaj sporazum ne ratifikujemo, jer na to nemamo mandat od strane građana, a ja sam gospođo Čomić vlasnik svog mandata u direktnoj komunikaciji sa građanima. Ne mogu nažalost sa 92% da uspostavim kontakt, trudim se da onih 80 protiv Evropske unije povećam na makar 95 kako bi sledeći izbori bili puka formalnost, odnosno matematička kategorija koja bi se zasnivala samo na sabiranju i nema šta da se oduzima. Nadam se da prosvećena većina samostalnih vlasnika svog mandata, ako želi da se vrati kući, ako želi da porazgovara sa svojim prijateljima, komšijama, da će da se pohvale kako zastupaju 92% građana i kako u danu za glasanje nisu glasali za ovaj šesti zakon i za ove naše zajedničke, objedinjene, jedinstvene rasprave, kako god da uzmemo taj termin, i da jednostavno uskliknete sa radošću kako dan posle Vidovdana se borite za prava srpskog naroda, za nezavisnu, samostalnu, prosperitetnu Republiku Srbiju u što bližim odnosima sa Rusijom.
Nadam se da ćemo sutra u okviru one naše rasprave imati prilike da pričamo i o vojnom savezu ODKD koji je perspektivan savez, najmoćniji savez. Gospodin Šutanovac ima afiniteta da i dalje bude ministar odbrane i da bude naš ataše zadužen u Moskvi za razvoj što bliskije saradnje sa ruskom vojskom, sa "Rusaboronom", velikom firmom, sa kineskom slavnom armijom i sa prijateljskim armijama koje uvažavaju naše interese.
Gospodine Novakoviću, na početku samo moram da vam skrenem pažnju da mi imamo i Zakon o Narodnoj skupštini imamo i Poslovnik Narodne skupštine i prosto je neverovatno da se ova komisija pravi odlukom a da to već nije regulisano sa zakonom i Poslovnikom kao opštim aktima, jer potreba da se formira komisija nije pala sa neba, nije pala kao odraz nekog faktičkog stanja nego pre svega kao zakonska obaveza, to je prva stvar.

Drugi detalj, koji je po meni vrlo važan da se razmatra ova odluka o formiranju ove komisije koja treba da prati izvršenje krivičnih sankcija je u tome što mi po Zakonu o Narodnoj skupštini i po Poslovniku Narodne skupštine, mimo Ustava imamo odbore i radna tela sa različitim poslovima, nadležnostima, a oni formalno i pravno treba da budu u istom statusu. Ni jedno radno telo Narodne skupštine nema svojstvo pravnog lica. Ono ima samo propusnu moć u pogledu predloga opštih akata koje usvaja Narodna skupština i drugo ne bi smela ništa da ima.

Međutim, od 2003. godine odborima ste dali u nadležnost i svojstvo predlagača, pa tako zvanični predlagač izbora guvernera, pa članova Komisije za hartije od vrednosti i da ne ređam dalje.

To je potpuno neustavno. To što neko smatra da sve što se donese u Narodnoj skupštini jeste ustavno nije tačno. To što neko smatra ono što mora da se uradi zakonom može da se uradi i odlukom takođe nije tačno, ali, znate ovde je prisutna magija od 126 i onda tu pada sve. Da li je potrebna takva komisija? Verovatno je potrebna neka kontrola izvršne vlasti u ovom segmentu. Znate šta evo nekoliko interesantnih predloga, recimo – promenite ovog direktora Uprave za izvršenje zavodskih sankcija, ovog Ramba iz Državne bezbednosti i završili ste posao. On je bio načelnik SUP ovde za vreme "Sablje" i sad ste mu dali neku pohvalu. Međutim, on je bio radnik Državne bezbednosti, koji je bio na liniji sa Canetom Subotićem u Budvi, pa zato je on navodno pao u šaht pa polomio nogu, ustvari mafija mu slomila noge. Eto vi držite takve ljude na vrlo važnim funkcijama.

Dalje, kako to Srbija se poprilično "smanjuje" ne samo po pogledu teritorije, nego i u pogledu broja stanovnika, a nama su potrebni zatvorski kapaciteti, pa valjda je obrnuto. Što ima manje građana, manje treba da bude i zatvora, ne kod nas je obrnuto, u obrnutoj srazmeri. Znate, kao što je kod nekih predstavnika vlasti u obrnutoj srazmeri odnos inteligencije i pokvarenosti. Tako da, prosto, su neverovatne neke stvari koje se kod nas dešavaju.

Znate, posle svedoka saradnika Čumeta koji sada ima policijsko obezbeđenje 15 ljudi može da gazi po ulicama, može i da ode da sa obezbeđenjem svrati do poslovnog partnera, da nekima izdeli šamare. Pa sad gospodine Novakoviću da ste vi u nekom biznisu, da on dođe sa tom bulumentom, da vidim da li vi nećete za zaključite sa njim. Da vidim onaj ko je dužan Čumetu da mu ne plati račun o roku ili, što bi rekao Mrkonjić, pre roka. Mora pre roka šta će. Vi ste jednostavno napravili takav sistem vrednosti. Kao posledica takvog sistema vrednosti jeste da, verovatno veći broj ljudi čeka na održavanje kazne zatvora, a nažalost naše tradicionalne zatvorske institucije su sve više nešto drugo, bolnice za lečenje narkomana, to mora da se kaže, privremeno prihvatilište za dokazano nastrane ljude,koji zbog svojih poroka jednostavno svoju potrebu zadovoljavaju u zatvoru, ne mogu na ulici. Imamo situaciju da je to dobar biznis, pošto je tržišna ekonomija zavladala, biznis je i mobilni telefon i odgovarajuća količina medikamenata, može i ovih iz Galenika, nema nikakvih problema, ne pravi se problem tamo. Jednostavno, to je naša realnost. Te institucije ne mogu da urade svoju osnovnu funkciju resocijalizacije tokom izdržavanja kazne zatvora, nego pre to dođe kao neka svojevrsna izolacija. Onda ako izostane pravilno sagledavanje lica koja se uključuju na izdržavanje kazne zatvora ili njegovo selektivno posmatranje i u kakvom odeljenju treba da izdržava i kakvoj socijalnom miljeu, okruženju itd., onda i ne čudi što vrlo kvalifikovani zatvorenici postaju vrlo kvalifikovani kriminalci, sofisticirani u uslovima kad na TV gledate kako policija premlaćuje nekog kriminalca i osuje se paljba po policiji. Takođe, to stvara neki ambijent i neke stvari.

Mi imamo puno praznih kasarni. One mogu poprilično dobro da se srede, da budu mesto za izdržavanje kazne zatvora i mogu da budu poluotvorena odeljenja, otvorena odeljenja, to nikakav problem nije. Može da se sredi to, ali da postoji interes, a očigledno da ovu komisiju formirate pod pritiskom. Inače moram da vam kažem da poslove ove komisije do sad su radile nevladine organizacije, Crveni Krst, neki drugi. Kad se kaže u Srbiji "nevladine organizacije" to su špijuni, to se zna. To nije moja umotvorina, to je jednostavno tako, ljudi ne mogu da se otrgnu tog stava povodom nevladinih organizacija. To neko finansira iz inostranstva, a od 2002. godine i Vlada RS finansira nevladine organizacije. Sećate se kako je Miljenko Dereta zakukao kad ste više dali Nataši Kandić, a malo manje njemu. To je sad ambijent, to je ta magija, 126 i tu nema neke velike priče.

Ova vaša odluka o formiranju i osnivanju ove komisije, to je jedna puka politička deklaracija koja neće da izdrži ni završetak ove rasprave, verujte. Tako ste pričali o epohalnim rezultatima i koje očekujete i u transformaciji pravosuđa, i znate i sami šta se tu desilo, tužilaštva i šta se tu desilo. Vi kad nešto reformišete, vi računate da to uništite da ne ostane kamen na kamen, da više tu trava ne miče. To građani znaju, ne postoji neko veliko oduševljenje. Uostalom i radost i ovih poslanika u Narodnoj skupštini, nema više onog proevropskog entuzijazma niti kod poslanika stranaka koji podržavaju ovu koalicionu vladu. To više njih ne interesuje. Verovatno neki dele pare sad, pa nisu prisutni u Narodnoj skupštini, a mi uporno sa našim sastav, uvek nas ima više nego vas u Narodnoj skupštini. Pokazujemo uporno, istrajno se borimo da naša ideologija postane dominantna i dobro nam je da taj posao, izuzetno nam dobro ide posao. Ne možemo praktično da dođemo ni u situaciju da ozbiljno razgovaramo, jer sa brojem od 126 ne može ozbiljno da se priča, jer su u pitanju najobičnije parole.

Što se tiče ove druge parole, koja se tiče organizacije Službe Narodne skupštine, moram samo da podsetim, eto građane koji prate ovaj prenos. Nekad je Narodna skupština imala 69 zaposlenih. Danas ima preko 360. Nekad je zgradu Narodne skupštine obezbeđivalo 17 policajaca, danas ih ima 170. Nije do te promene došlo zbog onih huligana koji su 5. 10. zapalili i ovde sve raznosili itd., uništavali. Nije to ni zbog onih koji su renovirali, pa pravili pare, poput onog Mićunovića za one vrlo nepouzdane sisteme ili neke druge koji su mu pomagali itd. Onaj njihov čuveni fond o kome je Dinkić napisao knjigu od 1200 strana. Naravno, to nije ušlo u postupak krivične odgovornosti, jer vi se svađate, dok se ne skupite, kad se skupite, zna se. Lepak koji vas skupi, to su pare, moć, pozicija. Moć ima samo onaj ko ima pare, nema više ovde nekog autoriteta na bazi intelektualnih i drugih sposobnosti. Svi su postavljali suviše pragmatični u uslovima tržišne ekonomije kad važe zakone ponude i potražnje.

Moram da vam skrenem pažnju, gospodine Novakoviću, u ovoj skupštini postoji čovek koji se zove Vuk Fatić. Neko malo pre reče da ljudi koji rade u Narodnoj skupštini primaju male plate. Nisu velike plate, to moram da kažem, ali ima i ljudi koji primaju itekako dobre plate, plate veće nego predsednik Narodne skupštine. To su ovi kadrovi koji su došli od Savezne skupštine, to su oni miljenici još, ne znam, ne veruje da je Lakovsi, ali možda od Branka Nikolića na ovamo. To su deca prvoboraca, palih boraca itd., unučići palih boraca koji su, vidite ih u Skupštini, to su ovi što šetaju ove fascikle. Šest godina nisu uboli jednu rečenicu i da su nešto napisali. Oni su zaštićeni kao međedi ovde i imaju ta tzv. stečajna prava iz saveznih organa, to je ubačeno ovde i to mora da se poštuje. Sad da se vratim na g. Vuka Fatića. On je najveći sponzor ove njegove strane, 300.000 i nešto je platio. On ne može da zaradi u Narodnoj skupštini, ne verujem da može više da zaradi od 150.000 dinara, a on svake godine po 300.000 finansira vernost svojoj stranci. Sad kakva je ta stranka, šta je ta stranka, to ne znam. To mogu da prihvatim. Da bi neko u Skupštini mogao da postavi pitanje, izvini bre mali, ovamo jedva krpiš kraj sa krajem, mala ti plata, malo plaćamo poreze, malo plaćamo doprinose, odakle tebi ovolike pare. Ne smete da postavite to pitanje. Zašto? Znate vi ko je gazda. Gaza je onaj iz Brisela koji to sve kontroliše.

Danas ste vi sve službe koje opslužuju i pomažu u radu odborima i komisijama, pretvorili u puke administrativce koji imaju zadatak da naprave zapisnik, da sastave dnevni red, da pozovu poslanike i predstavnike Vlade, a ako se kojim slučajem desi da neko od njih ukaže da možda nešto nije u redu sa zakonom, verovatno bi dobio, izvinite molim vas, ako vam je takva stručna služba i ako ona treba da izigrava briselsku administraciju u Beogradu, a zašto ne reći sve države članice EU imaju velikih problema sa briselskom administracijom, koju niko živi ne može da kontroliše, koja se umnožava, izmišlja neke stvari. Ako vi smatrate od stručne službe Narodne skupštine da možete da napravite klona briselska administracija, to vam neće dozvoliti. Nećemo vam dozvoliti.

O svim neracionalnostima, šta se sve dešava u Narodnoj skupštini, o svim promašenim investicijama, o promašenim zapošljavanjima, o promašenom sektoru za međunarodne odnose, kome oni polažu račun? Zapošljavali ste vaše partijske kadrove, koji engleski, francuski, nemački i neki drugi jezik, smestili ste ih u onu veliku salu, ubijaju se od dosade, nemaju šta da rade. Treba da jure po sajtu da pronalaze šta je tamo napisano da iščupaju neku reč i od te reči da naprave doktrinu, pa dan ovde neki, koji ima viziju predstavi nešto što ne postoji. Pa mi to žigošemo na svakom koraku. Na svakom koraku to žigošemo. Uostalom, šta će Narodnoj skupštini dve zgrade? Što ste selili Narodnu skupštinu u ovu zgradu ovde? Kada je ona zgrada tamo sasvim zadovoljavala potrebe Narodne skupštine. Tu su bile kancelarije, tu je bila sala, tu je bilo sve. Sada i služba mora da se seli, da prelazi nekoliko semafora, da ih neko ne zgazi, poslanici moraju da se sele, svi moraju da se sele ovde zato što je neko zaključio da mu je vrlo neprijatno kada sedi u prvom redu u onoj maloj sali, pa sa govornice neko podigne glas, a taj iz prvog reda ne želi da čuje neke tonove koji nisu odgovarajući za njegovo uho.

Šta ste želeli? Želeli ste NATO pakt. Ovde neće. Ovo ste sve renovirali radi 1. septembra, Samita nesvrstanih. Šta ako nesvrstani ne dođu. Džabe ste onda krečili. Koliko ovo košta? Da li se poboljšava rad? Da li se poboljšava kvalitet rada?
Koliko minuta?

(Predsedavajući: Vremena imate 32 minuta.)

Gospodine Novakoviću, kada su u pitanju ove tačke dnevnog reda koje se sad tretiraju, pošto imaju dugačke naslove, da ne trošimo ovo dragoceno antievropsko vreme, da krenemo redom. Šta je zajedničko za ova tri predloga? Zajedničko je da parlamentarna stranka autonomno odlučuje i predlaže. Taj princip važi još od negde decembra meseca 1990. godine, kada je uveden višestranački sistem u Republici Srbiji. Znači, od prvih višestranačkih izbora taj princip važi. On je tada promovisan, a on se onako može opisati, poštujući izbornu volju građana poslaničke grupe, odnosno političke stranke u Narodnoj skupštini srazmerno svojoj snazi u onome što su odlučili građani, imaju pravo na odgovarajući broj mesta u radnim telima, odborima Narodne skupštine. To nikada nije dovedeno na toliko brutalan način u pitanje kao posle 2008. godine, preciznije tamo oktobra meseca 2008. godine.

Moram da vas podsetim da je i ranije bilo nekih ispada, naročito kada je u pitanju bio Administrativni odbor i mandat, imunitetska komisija. Drastičan primer tog odstupanja bila je 1995. godina, kada su neki članovi odbora helikopterom obezbeđivani da dođu u ovu zgradu, kako bi se skinuo imunitet Vojislavu Šešelju, kako bi se vodio prekršajni postupa. To je zabeleženo kao stvarno najdrastičniji primer, ali od oktobra 2008. godine to je prevaziđeno. Prevaziđeno je zato što je rečeno da ne treba da se poštuje izborna volja građana. Prvo što je bio akt nepoštovanja te izborne volje, to je prekompozicija i sastav ove vlade u julu mesecu 2008. godine. Nešto što je sastavljeno na bazi rezultata izbora, ali ne na bazi izbornih platformi, ali dobro. Ako je jedan od demokratskih principa većina odlučuje, biće onako kako većina odluči, dobro.

Međutim, Poslovnik i osnovni postulati parlamentarizma štite manjinu, oni ne promovišu većinu. Većina i onako ima svoju snagu. Snaga se ogleda u tome što može uvek da preglasa, ali i Poslovnik i svi drugi opšti akti koji predstavljaju temelj parlamentarizma zahtevaju da se oni poštuju upravo zbog manjine. Videli smo malo pre, tokom ove rasprave, da većina koja neminovno i nominalno vodi ovu Narodnu skupštinu, različito postupa u identičnim situacijama. Kad je bila u pitanju gospođa Vesna Pešić, LDP po kratkom postupku, dobio pravo da se ona promeni u nekom odboru. Kad je u pitanju SRS, to ne dolazi u obzir. Sada da neko ne pomisli da, ne daj bože, demokrate mrze nas radikale, pa to ne može da se desi, znate i sami. Moram da odgonetnem šta je pozadina celokupnog tog projekta. Naravno, mogu da idem toliko daleko, gospođo Čomić, pa da kažem šta je pozadina ovog projekta da ovo oko Narodne skupštine i zgrade Predsedništvo, Skupštine Grada Beograda, samo se nalazi žuto cveće. Nisu to Vranjanci izvršili agresiju na Beograd. Žuto cveće je karakteristika vladajuće stranke u Srbiji i vidite, mora da bude žuto cveće. Nadam se da sam vas oraspoložio zbog ove boje, ali je činjenica. Ako meni ne verujete, izađite pa pogledajte sve žuto cveće, sve žuto do žutog. Nije to hepatitis D. Sad da objasnimo dalje.

Znači, Poslovnik bi morao da se poštuje i ukoliko prema 78 mandata SRS pripada odgovarajući procenat i mesto u svim odborima itd., onda se to poštuje. Moram radi javnosti da kažem, do Nove godine polomila se vladajuća koalicija, htela je to da uradi, a onda se nešto desilo oko Nove godine i rekli su, pa ne može. Vlasnik mandata je postao poslanik, znači mnogo pre nego što je Venecijanska komisija zakmečala sa onim pismom od pre dva meseca. To se nastavlja dalje. Zašto je to tako. Nije u pitanju mržnja. Gospođa Čomić mene ne mrzi, ja to znam. Nije u pitanju mržnja, nije u pitanju politička mržnja, nego jednostavno od 5. oktobra se krenulo ka EU i EU kaže, svi u Srbiji koji prihvataju da Srbija mora da ide ka EU moraju da budu zaštićeni. Šta nas briga kakva je bila izborna volja građana, kakvi su rezultati izbora itd. oni moraju da budu zaštićeni. Zašto? Ovde je promovisan princip bez alternative. Samo je jedan put i to kad je jedan put to onda nije alternativa, to je obaveza. Kad živite u društvu gde postoji samo, kako vi to kažete jedna alternativa, onda to suštinski liči na jednostranački sistem, mada formalno nije. Znate i sami, poprilično se dešava da forma prikrije suštinu.

Sad da krenemo od ove prve odluke koja je na dnevnom redu – promena člana i zamenika člana RIK od strane LDP. Legitimno. Za svaku pohvalu. Postojeći član i zamenik otrgli se, kažu politika LDP je propast za Srbiju, mi ne možemo sa tim žarom u RIK da se borimo za zakonitost rada. Onda je LDP presavio tabak i kaže, promenićemo vas i promene. Mi imali neke koji su uzeli mandate i mi kažemo, da vas promenimo, međutim, Slavica Đukić - Dejanović ne da. Ne da. Da li je nju podgovorila Gordana Čomić ili Nada Kolundžija, ja to ne znam, ali ne da. Slavica Đukić napravi svoju stranku ovde rezervnu. Ako bude problema sa SPS odmah će ona kod zemljaka Šumadinca.

To sve vuče svoje korene iz EU. EU kaže, ljudi niste vi za džabe palili Skupštinu. Ta vatra treba da bude simbol. Ona jeste simbol. Nije još razrešeno ko je palio, nisu razrešene mnoge stvari, naravno nikad neće da se reše. Svi navijači koji su učestvovali u tome moraju da odgovaraju ukoliko na stadionu pevaju tako dragu pesmicu koja iritira predsednika Republike. Nikakav problem nije da se to kaže i da se sazna istina. Dolazimo do situacije da li ovim odlukama, ne konkretno ove dve odluke koje se tiču odbora, ne toliko konkretno ni povodom Zakona o Narodnoj skupštini niti Poslovnika, ali da li faktički Narodna skupština ispunjava svoje ustavne obaveze. U formalnom smislu - da. Ima 126 koji podržavaju Vladu, oni su raspoloženi da prihvate se što Vlada predloži zato što je njihova Vlada. Naravno, nekad je to bilo svesno i namerno radi učestvovanja, a neki put je bilo svesno i namerno radi, hajde doprinosa nekog, a sad je svesno i namerno radi pristajanja. Poslanici većine svesno i namerno pristaju na nešto, iako svi oni znaju, jer u ovoj Skupštini je 250 poslanika, svi znaju, nema ništa od EU, nema ništa od NATO pakta. Ko vuče ka EU i NATO paktu propast.

Krenuli ste tim putem i nema druge alternative i vi to morate da podržavate. Da bi se obezbedila kvalitetna podrška, legitimno pravo imate da menjate svoje u odborima. To je vaše legitimno pravo, mi to vama ne osporavamo, ali vas samo onako podsećamo po neki put - a zašto pravo to ne priznajete nama?

Ne tražimo mi milost, ne tražimo mi da se vi bezrezervno pridržavate ovog poslovnika itd, znamo mi da od toga nema ništa. Nego to nam je povod da objasnimo građanima kakva je vlast, da shvate, da kada put nema drugu alternativu i kada vlast ovako pokušava da izgura svoje propise, svoje zakone itd, onda uopšte nije čudno što se dešava na ulicama ili u dušama kod naših građana i da oni prepoznaju gde je problem. Jednostavno, pokušavam već neko vreme da onih 80% povećam, ako je moguće, na 100%, da ljudi shvate da to srljanje prema EU je uzrok svih naših nedaća, ne toliko politički, koliko ljudski nedaća. Vidim da im taj posao dobro ide.

Sada nismo došli u situaciju da je Narodna skupština obezvređena kao institucija i to je opasno. Moram da vam skrenem pažnju da je to izuzetno opasno. Ovde ima poslanika koji su i ranijih godina bili u skupštini, neki se sećaju kako je to izgledalo 2001, 2002, 2003. godine, prazna sala, polu prazna sala je loš signal. Sećam se 2003. godine oktobra meseca, Božidar Đelić je pričao u skupštini, njegovi nisu hteli da ga slušaju. Zašto? Osetilo se da je kraj.

Pričamo o oslobođenom poslaniku, ali vidite, ona situacija koja je u Narodnoj skupštini na plenumu, ona je preslikana i u odborima. Kao što se u načelnoj raspravi ili u pojedinostima malo ili skromno javljaju poslanici vladajuće koalicije, verovatno nemaju šta da dodaju pošto je predlog Vlade izuzetno dobar, slična je situacija i u odborima. Nema neke rasprave tamo. Naši odbori se čisto onako formalno završavaju, da se odradi taj posao, kako bi se to reklo, da bi se pojavio izveštaj da je odbor razmatrao u načelu, u pojedinostima, a posle ovih promena Poslovnika više i to nije bitno, čak ni to više nije obavezno. Ali da bude situacija još značajnija, većinu u svim odborima, naravno, imaju stranke koje čine koaliciju, koje su na vlasti.

Imali smo operaciju da se odrede, izaberu i zamenici članova. Ta operacija je dala samo dva efekta. Pošto sam ja tamo neki predsednik Odbora za finansije, kada Branka Ljiljak nije tu, pa dođe Gorica Gajević, meni je prijatno, Gorica je došla, ali kad Aleksandra Jerkov ne može da dođe, pa dođe Radovan Radović, meni je neprijatno. Inače, što se tiče rezultata glasanja, učešća u raspravi i tih stvari, to zaboravite, od toga nema ništa. Zašto bi poslanici vlasti pričali na sednicama odbora? Nemaju potrebe.

Postavlja se pitanje – zašto bi poslanici opozicije pravili kvorum? Kvorum je izgubio značaj u današnjem radu odbora. Sve je devalvirano, sve je obezvređeno.

Da li se sećate pre godinu dana, kada je gospodin Mićunović sa jednom grupom poslanika podigao glas zbog jedne novinarke koja je napisala neki tekst u kome ima poprilično neistina, odmah su poslanici dobili packu, pa čak i doajen DS, gospodin Mićunović, da ne sme to. Novinari su slobodni, mogu da rade šta god hoće sa Narodnom skupštinom, mogu da čereče narodne poslanike, nije to problem, to i rade. Ko stoji iza toga? Zna se ko stoji, onaj ko kreira medijsku scenu Srbije i on od toga ne odustaje, jer i on završava neki zadatak, pa čak ni vlast ne sme da se suprostavi. Zašto? Zato što je suštinska vlast daleko od Narodne skupštine i od Vlade Republike Srbije. Ona se nalazi i u formalnim i u neformalnim krugovima.

Vidite kako vi, poslanici vlasti, strepite kada treba da izaberete članove neke agencije, nekog tela itd. Najbolji primer je Agencija za borbu protiv korupcije. Ne znam čoveka u sali koji bi glasao za Čedomira Čupića. Morala je većina da se obezbedi.

Ima jedna lepa reklama – pre upotrebe posavetovati sa farmaceutom ili lekarom, a to se brzo čita kao da Rodoljub Šabić to čita. Ne sporim, svako ima pravo na svoje mišljenje, može da obrazlaže, iznosi činjenice itd, ali ovo je suština. Politički život se ne dešava u Narodnoj skupštini. Po neki put se desi u hodniku Narodne skupštine kada te novinar pita o nečemu što uopšte nije tema današnje sednice.

Vidite, teme ovog dnevnog reda više nisu interesantne za medije. Mediji već rade nove teme koje će da budu za desetak dana interesantne ili će doći do skupštine, a kada dođu do skupštine, nikoga ne interesuje šta će da kaže Narodna skupština jer su tu analitičari, nevladine organizacije, civilno društvo, neke komisije, neki golubi pismonoše iz Brisela koji dolete ovde, donesu poruku itd. Zašto kažem? Ovo je tema gde treba da pričamo i o demokratiji i o parlamentarizmu. Niko ne spori da većina ima legitimno pravo da izglasa ono što smatra da treba da se izglasa. To vama nikada niko nije osporio. Ne možete vi zbog potencijalnog straha kako da se obezbedi većina, da ne poštujete izbornu volju građana.

Odmah kažem, nema nikakvih problema što se tiče SRS sa ovim predlozima. Nikada nismo ulazili u personalna rešenja poslaničkih grupa ili političkih stranaka koje su voljom građana zastupljene u Narodnoj skupštini, ali uvek ćemo da vas podsećamo na ono što se desilo sa krađom mandata SRS. Uvek ćemo da vas podsećamo. Zbog čega? Jer smo to žigosali za sva vremena i to je ušlo u istoriju parlamentarizma Srbije i istoriju demokratskih procesa koji su se dešavali u Republici Srbiji.

Taj interes, da budete na vlasti po svaku cenu, poštujemo, imate to pravo, ali nemate pravo da dirate ono što je manjina. To pravo nemate, jer kad dirnete u to pravo, dirnuli ste u izbornu volju birača. Moramo da poštujemo sve birače, i one koje su glasali za DS i one koji su glasali za SRS, a ovde imamo situaciju diskriminacije, nepoštovanja. Osnovni postulat jeste jednaka vrednost svakog izbornog glasa, bez obzira da li je akademik, da li je komunalni službenik, njegov glas na izborima ima istu vrednost i zato se poštuju izborni rezultati i zato se poštuje mandat, koliko je neka stranka osvojila. Ta priča o slobodoumnom poslaniku itd, znate i sami da je to šuplja priča, da ja sad ne pričam, pošto se mi ovde znamo. Kada bi svako od nas ili vas pojedinačno progovorio ono što je u duši, malo ko bi mogao da glasa za neke stvari koje su ovde izglasane, ali vi pristajete na to, ja nemam ništa protiv toga. Ne želim da ulazim u te detalje.

Imate i situaciju povodom ovih stvari koje su se dešavale sa našim mandatima. Vaši ljudi, članovi vaše stranke, od opštine do opštine su različito pristupali tom problemu. Neki su svoj moral i zakon stavili ispred, pa nisu prihvatili da uđu u tu operaciju, a neki su jedva dočekali. Neću ni tu da pričam o imenima, znam da neću imati nikakvih problema, ali zašto bih ja o tome pričao?

Ovde mora da se čuva demokratija, ovde mora da se neguje parlamentarizam, ovde moraju da se poštuju birači, ovde mora da se poštuje Ustav, ovde mora da se poštuje zakon, ovde moraju da se poštuju stranke koje su u Narodnoj skupštini pogotovo.

Možemo da se razlikujemo u političkom stavu, ali ne možemo da se razlikujemo u statusu. Status nam garantuje Ustav i taj status su nam dali građani na izborima. Zapamtite, menja se sve. Sećam se 2004. godine kada je DS ljuljnula, pala na zemlju, ušla sa manjim brojem poslanika u Narodnu skupštinu, pa se pojavila neka ideja, da kada se oni jave da pričaju nešto da se primeni onaj standard koji su oni primenjivali do 31. decembra 2003. godine. Nismo prihvatili to. Jel tako gospođo Čomić? Tako je. Nismo prihvatili da se neko revanšira vama. To vi završavajte sa vašim koalicionim partnerima a nemojte da kažete SRS.

Nikad SRS nije imala tu dozu niti taj revanšizam. Kako smo mi mogli vama da se revanširamo kada nismo ni bili, ni predsednika Skupštine nismo imali. ko je vama uzimao reč? SRS, ne. Pa tako kažite da ne.

To što ste vi imali sa Koštunicom, posle toga ste imali kohabitaciju, pa ste se izmirli, ali, razrešite to. Ja volim kada ovako rasprava ide.

Zašto vam ovo pričam? Čuvajmo parlamentarizam ljudi. Čuvajmo parlamentarizam. Nema civilizovanih država ukoliko nema zagarantovanog višestranačkog sistema. Nema civilizovanih država ukoliko se ne poštuje parlamentarizam. Nema civilizovanih država ukoliko se ne poštuje izborna volja građana. Nema razvoja društva ukoliko u ovoj prostoriji ne demonstriramo svakog dana opredeljenost za Ustav, zakon, interese našeg naroda i naše države.

Ako toga nema u ovoj zgradi, ako toga nema na ovoj sednici i na našim sednicama, molim vas, onda nemamo prava nikoga da prozivamo, što to isto ne postoji na ulici, u preduzeću, u porodici, u selu i na bilo kom drugom mestu. To je naš problem. Jer, vidite zahvaljujući medijima, ova situacija je preslikana i postaje situacija u društvu. Zašto vam to pričam?

Bili su nekada mnogo jaki, veliki političari koji su pričali – ma šta me interesuje zakon, imam većinu, politička volja. Sišli su sa vlasti. Skoro mi je bio jedan. Zamislite, on se poziva na zakon. Znači, kada ga lično pogodi, onda kaže – a gde je zakon, a gde su moja prava, a gde je taj sud koji treba da bude objektivan, nepristrasan i da primenjuje Ustav i zakon. Reko prijatelju, pa do pre nekoliko godina si bio na vlasti, tad si zaboravio da postoji zakon, nego si samo razmišljao o tome da imam većinu, mogu da završim. Vidite kako se to menja.

Zato je važno u Skupštini da se poštuju prava manjine i status manjine. Zato je loše kada se otimaju mandati. A šta ste dobili otimanjem mandata? Da li vas je častila EU nešto? Da li ste postigli neku veću stabilnost, ionako vam zakoni prolaze sa 126, 129, 131. Verovatno i nemate potrebe da menjate onu vašu prvobitnu koaliciju i niko vas zbog toga i ne proziva, ali ne dirajte u status i prava manjine. Ne dirajte. Okrene se to. znate koliko će biti ružno, ako vaše faktičke standarde koje ste nametnuli neko sledeći bude primenjivao na vama?

Godine 2003. sećam se vrlo dobro, jedno, hajde da kažem, nasilničko ponašanje, 2004. godine taj isti Boško Ristić neće da uđe na sednicu Odbora za pravosuđe, neka vlast, kaže napravi kvorum, pa kada naprave kvorum Milan Marković i ja ćemo da uđemo. Danas taj princip ne važi više. Videli ste pre nekoliko dana Administrativni odbor.

Sada, gospođo Čomić moram da vam skrenem pažnju, jer mislim da vi možete to pitanje da otvorite na nekom mestu za koje vi smatrate da je odgovarajuće. Vidite, mi u praksi u radu odbora imamo, moram da kažem, veliki problem. Prvo, članovi, zamenici, kvorum itd. to je hronični problem. Imamo i drugi problem, što retko dolaze predstavnici Vlade na sednice Odbora. Ne mogu da generalizujem, nemojte da me pogrešno shvatite.

Recimo, kod nas na Odboru za finansije, mi odavno nemamo ni jednog ministra da je došao. Dođu predstavnici, odnosno poverenici Vlade, to su ili pomoćnici ili državni sekretari, ili možda šefovi nekog odseka itd. To je jedna stvar koju vi treba da rešite. Onda imamo drugi problem. Koji je drugi problem? Zakaže se sednica, nema više zakazivanja sednice nekoliko dana unapred, nego na dan kada je sednica Narodne skupštine da se ugradi pola sata, 15 minuta pre početka, da se to protera, da prođe formalno pravno kroz zapisnik da je sednica održana.

Kada se pojavi problem kvoruma, onda imamo situaciju da treba da maltretirate ljude iz ministarstva, Narodne banke ili neke druge institucije koja je predlagač zakona ili brani zakon, onda oni dođu jednom, pa drugi put, pa treći put, pa četvrti put, pa nema kvoruma i onda se faktički pojavila potreba da rasprava se završi bez utvrđivanja kvoruma. To je faktičko stanje, jednostavno, Narodna skupština se ne bruka prema predstavnicima Vlade koji uredno dolaze, poverenicima, izvinjavam se, ne predstavnicima.

Onda se postavlja pitanje šta to radimo? Gde to vodi? Kada se odlaže sednica, tu onda telefoni rade, pa nekoga i preskoče, ne pozovu ga. Pričam vam na bazi onoga koliko radimo, već dve i po godine. Vi imate ljude iz opozicije koji neće ni da dođu. To je njihovo legitimno pravo, ja ne sporim to. Imate neke koji dođu, da ne pričam koji su to, dođu i u nagonu velike pameti počnu da pričaju sve si svašta, pa skrenu diskusiju sa teme, pa posle ne možemo dve sednice da se vratimo na pravu tačku dnevnog reda.

Zbog čega? Zato što većina nema stav, pa je u početku tolerisala, pa su posle sedam dana shvatili da ih taj vuče za nos i sledeći put smo napokon nešto uspeli da rešimo, da dođemo do kraja tačke dnevnog reda. To je bio problem, kako doći do kraja tačke dnevnog reda.

Ovo vam sve pričam da biste shvatili koliko su narušene ove naše institucije, narušene su. Ako se ovde te institucije koje su temelj i osnova za legitimitet i legalitet svih onih koji izviru ili koji dobijaju funkciju preko Narodne skupštine, u pravosuđu i na drugim mestima, ako je to situacija kod nas, zašto nas čudi kakva je situacija u Vladi, pravosuđu, u regulatornim telima itd.

Ispunjavanje briselskih zahteva, činjenica da ovi iz Brisela koji kažu da su za EU i NATO pakt, do kojih razmera dovodi naš rad i narušavanje temelja ove zgrade, a to je demokratija i parlamentarizam.

Iz toga posle izlaze ovi problemi, pa bi mi bilo mučno da me tri godine neko proziva da sam ukrao mandat.

Ali ne, mi živimo u bezalternativnom društvu. Alternativa je samo Brisel. To nije alternativa, to je samo nalog. Da bi nešto bila alternativa mora da bude ili – ili. Ako nema alternative, znajte, nema demokratije, nema višestranačkog sistema. To su neke stvari.

Zato mi koristimo sve ove tačke dnevnog reda kada se ponudi ovakva neka odluka o zameniku člana nekog odbora da vam skrenemo pažnju, a ja lično da vas podsetim, oktobra 2008. godine kada ste onako bahato krenuli navodno da se razračunavate sa poslanicima SRS, tada sam vam skrenuo pažnju da mali kamen kada izađe iz cipele postaje velika stena.

Tada sam vam skrenuo pažnju, izgubićete vlast na sledećim izborima, samo zbog mandata, zapamtite, samo zbog mandata.

Vi u lokalnim samoupravama, vi znate koje su štetne posledice ove politike – otimanje mandata. Nije vam bilo potrebno i imali ste stabilnu, ali malu, ali doduše stabilnu većinu. Kako su vas ovi iz Brisela prevarili? Njima je sasvim sve jedno ko će da bude na vlasti, samo da je opredeljen za EU i da bezpogovorno sluša i ispunjava naloge.

Vidite i sami, u svim strankama koje su na vlasti imate unutrašnji haos u svojoj organizaciji, zbog pregrupisavanja, startnih pozicija i otvorenih neslaganja sa nekim pitanjima. To je vaš problem, ne želim o tome da pričam. Ali, i taj problem je posledica pogrešne politike, i to državne politike, jer ste u poziciji da vodite državnu politiku.

Gospodin Munjić vam je pročitao samo neke vaše statističke podatke. Ti statistički podaci, to su rezultati vašeg delovanja i vašeg rada. Prosto da se čovek naježi kada pročita one podatke. Kako misliste da to može da se promeni? Evropska unija nema alternativu. Znate koliko EU brine Srbija? Ma, ne interesuje je. Mi uopšte nismo tema njihovog interesovanja. Šta NATO pakt briga za Srbiju, aman ljudi? To njih uopšte ne interesuje. Završavaju, pritiskaju, imaju petu kolonu unutra. Sve se to preko noći promeni. Vodite računa, ako ništa drugo, da makar ne narušite demokratiju i parlamentarizam, jer ne znam šta sve posle toga može da se desi. Hvala, gospođo Čomić.
Koliko imam vremena?
(Predsednik: Dvadeset minuta.)
Znači, u tri sata i dvadeset minuta, u odloženom prenosu. Dobro.
Na početku da dam uputstvo, pošto imamo samo pet poslanika vlasti, šest iz SRS. Postavlja se pitanje ovde – ko je vlast, a ko opozicija?
Nema čak ni predstavnika Vlade, ko da ste Vlada u senci, ne znam. Znači šest poslanika SRS je dovoljno da sredi kompletnu tu koalicionu vlast od G 17 pa da ne ređam dalje itd. Dobro je, bez obzira u koliko sati se bude gledalo, biće na Jut jubu, nemojte da se sekirate, gledaće ljudi ovo. naši snimaju pa će da prikažu sve to, da bude ljudima jasno ko pokazuje veliko interesovanje, brigu za ono što se dešava u Srbiji, pa čak kad je u pitanju garancija od 200 miliona evra. Vidite, SRS je uporna u sprovođenju svoje ideologije pa nam nije teško i u ovo nevreme da pričamo, da iznosimo naše stavove, a ovi koji su vlast, naročito poslanici koji daju podršku svojoj vladi, reformisanoj, njih baš briga. Oni smatraju čim je ušlo u dnevni red, biće izglasano. Šta će da bude izglasano? Nije ni bitno šta bude izglasano. Važno da je evropski. Znači, evropski se zadužujemo po svim osnovama.
Moram da vas podsetim, danas je Vidovdan, velike se akademije dešavaju u ovom trenutku, organizacije Srpske pravoslavne crkve u znak sećanja šta je bilo 1389. godine, a u 18,00 časova mi smo bili prisutni na jednoj akademiji gde smo podsetili građane da je 2001, zamislite gospođo Đukić-Dejanović, 2001. na ovaj dan današnji uhapšen Slobodan Milošević i isporučen Haškom tribunalu. Nadam se da niste zaboravili ko je Slobodan Milošević. Dobro. On je isporučen i ja sada dolazim do zaključka, sreća njegova što je bio 2001. da je bilo 2010. ili 2011. njega bi verovatno isporučio Ivica Dačić. Tu se desio neki tektonski poremećaj. Vidite, sve što se započne na Vidovdan loše se završi.
Mi smo jutros krenuli sa Zakonom o mladima…
(Predsednik: Hoćete molim vas da govorite o temi.)
Jeste, jeste, četiri zakona imamo.
(Predsednik: A kada je kod poremećaja tektonskih na današnji dan, molim vas nemojte davati doprinos svojim učešćem u raspravi.)
Vidite, na Vidovdan 1389. godine desio se sumrak civilizacije. Srbi nejaki morali da štite zapadnu Evropu.
(Predsednik: Imate mogućnost da govorite o temi koja je na dnevnom redu.)
Pa i gas dobijamo sa tih prostora, ima veze. Takođe i 2001. godine tektonski poremećaj, je rečeno – samo da isporučimo ovoga jednoga i svima će da nam svane i sada se otprilike isto kaže – samo da damo garanciju za 200 i nešto miliona našem dragom "Srbijagasu", jer su napravili velike troškove povodom izbornih kampanja, da li se sećate gospođo Đukić-Dejanović, u opštini Vrbas, Ravno Selo itd. tamo je bilo zapošljavanje ljudi samo da se glasa za SPS, kažite koji je član?
(Predsednik: Član 103. Ustava vam daje pravo da govorite, ali ne neistinu i ne možete biti odgovorni za ono što izgovarate kao poslanik, ali ja vas zaista molim da ne iznosite neistine.
Gospođo Đukić-Dejanović, imamo snimljeno kakva je bila kampanja.
(Predsednik: Molim vas da ne iznosite neistine. Možete razgovarati, odnosno učestvovati u raspravi na temu koja je na dnevnom redu bez tako širokih ne samo zahvata nego tendencija da očigledno pošaljete političke poruke koje najviše štete vama i vašoj političkoj opciji.)
Nemojte vi da se sekirate za moju političku opciju. Moja politička opcija se bliži 90-om procentu naklonosti građana. Nemojte vi da se sekirate za nas, ja samo moram da dam strukturu zašto moramo da damo garanciju jednom javnom preduzeću od 200 i nešto miliona evra. Zašto? Zašto to preduzeće nije izmirilo obaveze? Pokušavam da nađem strukturu troškova tog preduzeća, pa se tu nalaze automobili, zapošljavanje partijskih kadrova, obećanja, sprovođenje izbornih kampanja…
(Predsednik: Morate znati da ne rade svi onako kako ste vi radili u poziciji da radite.)
Kada sam ja bio u poziciji da radim?
(Predsednik: Pa, kada ste bili ministar, na primer.)
Tada smo bili zajedno.
(Predsednik: Molim vas, nemojte samnom da vodite dijalog. Molim vas, nismo bili zajedno.)
Molim vas, to je bilo mnogo lepo vreme kad smo bili zajedno u koaliciji.
(Predsednik: Ako ste radili tako kako sada pričate, a pretpostavljam da pričate iz svog iskustva, onda nismo radili na isti način.)
Tada smo se borili protiv NATO pakta, gospođo Đukić-Dejanović, čuvali KiM da bude u sastavu Republike Srbije, bili smo svi patriote, sećate se, narod je rekao na referendumu, ne stranoj čizmi, to je mnogo lepo vreme i ja se ponosim na to vreme. Što se vi stidite tog vremena?
Da vidimo kakva je ta struktura troškova, tog preduzeća i zašto mi moramo danas, pošto vidite kako je rečeno, nema alternative, ja sam znao da nema alternative kada je u pitanju Evropa, a sada sam čuo da nema alternative kada je u pitanju garancija, kada je u pitanju ovo i ono, ja ne volim da živim u društvu koje je bez alternative, u osnovi demokratije se nalazi mogućnost izbora, a to znači više alternativa.
Da li je ovo jedini način da se izađe iz ovih problema? Nije. Ima boljih načina. Zašto ste izabrali ovaj način? Ja vam pričam 11 godina da vodite državu u dužničko ropstvo i pitanje je čije su pare, čiji je osnivački kapital kod ovih banaka. Mi još nismo dobili odgovore vezano za Kipar. Sećate se, od kada je već tražim odgovor na pitanje, čarapa na glavu pa promašena zgrada Narodne banke, sećate se kada su 2001. godine došli neki na vlast, svi su jurili za tim kovčegom na Kipar, i Velimir Ilić je ovde priznao kako se on interesovao, pa onaj Bogavac iz DB, pa Batić, pa Fija, pa Mlađan Dinkić. Gde su te pare, molim vas? Prvo je bilo, možemo odmah da podignemo milijardu i 700 miliona, a onda se licitiralo na kom egzotičnom ostrvu se nalaze te pare. Ja moram da proniknem u skrivene tokove novca i šta se sve finansira zaduživanjem? Opstanak vlasti. Zašto treba štititi ovakvu vlast, zašto ići u zaduženja koja treba da omoguće opstanak ove koalicije, ove vlasti i ove samoubilačke politike koja glasi – idemo ka zapadu, a na zapadu se nalazi ambis i uvek je Srbija pogrešila kada se okrenula prema zapadu. Svaki političar na ovoj teritoriji koji je verovao zapadu je stradao ili pokojnik.
Molim vas, to je jedno iskustvo, to nije nagađanje, to je bolno iskustvo koje preživljava ovaj narod.
U ono drago vreme, gospođo Đukić, vama i meni, dakle, kada smo bili u koaliciji, bio sam zadužen da napravim kalkulaciju troškova vezano za gas. Pošto ste me sada presekli, neću da vam kažem kakva je ta kalkulacija, to ću na nekom lokalnom mediju da objasnim građanima u čemu se ogleda ta velika podvala.
Da krenemo na ovaj prvi zakon koji je na dnevnom redu, a tiče se poreza na dohodak građana, dve epohalne stvari se tu dešavaju. Prva epohalna stvar jeste da nam je rečeno da od 2002. godine na ovamo u suštini ne postoji katastarski prihod kada je u pitanju poljoprivredno zemljište. Moram da vam kažem da on stvarno ne postoji. To sada može neko teoretski da razmatra na 10 ha zemljišta kada se obradi, kada se saniraju svi ti troškovi, pa kada se proda roba, koliki je taj prihod, ali to je sada imaginacija. Zašto? Imaginacija iz jednog prostog razloga, dok nije bilo traktora u Srbiji, svaki kvadratni santimetar poljoprivrednog zemljišta je obrađen. Od kada je Tito izvršio industrijalizaciju ušli su traktori, 50% poljoprivrednih površina se ne obrađuje u Srbiji i to je činjenica.
Mi nemamo katastarski prihod kod poljoprivrednog zemljišta. Ta kategorija treba da se izbaci iz knjiga. Zašto? Ova Vlada priznaje, ko se registruje, upali traktor i obradi zemljište, ima toliko i toliko dinara i država ga čašćava što obrađuje poljoprivredno zemljište. Kada bi postojao katastarski prihod, država ne bi vršila tu vrstu subvencije.
Ništa epohalno se nije desilo. Katastarski prihod na poljoprivredno zemljište ne postoji, on je nemoguća kategorija ili što bi rekli ekonomisti gubitak na supstanci. Kada su troškovi mnogo veći nego prihod, kraj priče i nema šta da se oporezuje i nema potrebe neko da plaća, pogotovu kada se pogleda kakva je demografska slika da u selima sa nekoliko hiljada ha katastarskih površina imamo dva ili tri domaćinstva i tamo se nalaze uglavnom stari ljudi kojima je potrebna pomoć i koji nemaju ni mogućnosti da obrade zemlju, jedino mogu da gledaju kroz prozor kako im imovina propada i da ih boli duša.
Ništa epohalno vi niste uradili. Vi ste samo praktično omogućili vašom politikom da se sela intenzivno prazne, a da se prigradska naselja šire i da dobijamo novu kategoriju socijalnih slučajeva. Kada u jednoj državi neko ko ima 10 hektara poljoprivrednog zemljišta u toku godine obradi to sve, ima i uzgoj stoke itd, itd. i na kraju godine podvuče crticu i vidi da je u minusu, onda nešto nije u redu sa sistemom u državi, a ne sa onim čovekom koji marljivo obrađuje svoju imovinu. Zato nije ni čudo što i u Banatu imamo sirotinjska domaćinstva na poprilično velikoj površini zemljišta koja se, navodno, vodi kao njihovo i daje im neki katastarski prihod.
Znači, sistem je truo. Ovo je sistem koji obezbeđuje rad. Ovo je sistem koji kaže čoveku – nemoj da radiš, imaćeš minuse, dođi u prigradsko naselje, budi socijalni slučaj, ali je važno da imaš mobilni telefon, da imaš lap-top, da posle 24 časa gledaš one ludačke emisije na ovim televizijama, da nalaziš svoje duhovno zadovoljstvo. Ne treba da gledaš decu, ne treba da gledaš familiju, treba da budeš individualista, u najbrutalnijem zapadnoevropskom smislu reči. Borim se iz petnih žila da to ne pobedi u Srbiji, da to ne pobedi u pravoslavlju, i to je moje legitimno pravo. Ta vrsta individualizma ne sme da zaživi u Srbiji. To se neće sviđati onima što ulaze u diskoteke, što učestvuju na paradama, neće da se sviđa onima koji streme EU. Mi nismo predodređeni kao narod za takve stvari. Onda ispada, kada na hrast nakalemite bananu, niti će biti hrasta, niti banane, nego ima da se osuši. Mi se sušimo kao narod, upravo zbog te pogrešne politike i pogrešnog pelcovanja. Sve svoje snage usmeravam u drugom smislu.
Da li razvijamo sela? Ne razvijamo sela. Nama su važni koridori, da njima tutnje hladnjače, kamioni EU, kako bi njihova roba što pre otišla i osvojila neka tržišta. Kao predstavnik jedne nacionalne stranke, za mene je najvažnije da bude zadovoljan naš građanin i da mu se garantuju ista prava i u nekom selu 50 kilometara od varošice kao i ovome u beogradskom krugu dvojke. Da li je to moguće? Nije moguće u punom kapacitetu, ali država ne sme ni jedan član ni jednog zakona da donese iz koga bi se videla ta vrsta socijalne, ekonomske, političke i bilo koje druge vrste diskriminacije. Protiv toga se borim parlamentarnim sredstvima.
Naravno da moje reči nisu ugodne za vaše uši. To namerno radim. Zašto to ne bih radio namerno? Hoću da skrenem pažnju, malo mi je 80% popularnosti SRS. Želimo da skratimo popularnost, kao u vreme Pašića, kada je to bila maltene jednostranačka skupština, gde su listom građani glasali za poslanike SRS. I dan danas po selima postoje zadužbine radikalskih poslanika, bolnice i škole. To mi hoćemo da se vrati i sve radimo da se to vrati.
Druga stvar koja se dešava u ovim izmenama zakona o porezu na dohodak građana, vidite, vi ste prinuđeni, godinama ste se pripremali, a sada ste prinuđeni da statistički pređete sa jednog oblika izračunavanja inflacije, kao rast cena na malo, na indeks potrošačkih cena. Zašto? Zato što u indeksu potrošačkih cena malo pondera vuče i mali je uticaj onih cena koje su u nadležnosti države. Znači, ono što država određuje cene, to malo utiče na indeks potrošačkih cena, te se tako fiktivno prikazuje niža inflacija od one koja realno jeste.
Izvinite molim vas, da je ovaj obrazac utvrđivanja inflacije primenjen 2000. godine, mi ne bismo imali onakvu inflaciju. Znači, u pitanju je matematička kategorija. Ona je interesantna. Za koga? Interesantna je za one koji duguju bankama, jer imaju obavezu pošto su ljude naterali da uzimaju kredite za stanove, lizing itd. U međuvremenu su ljudi izgubili posao i onda su oni zainteresovani da smanje svoju odgovornost. Njihova bi se odgovornost mnogo više videla u kategoriji rast cena na malo, ali se zato ide na potrošačke cene, smanjuje se njihova odgovornost, oni ne utiču na rast inflacije, nego utiču neki drugi faktori. Tako da, oni koji otplaćuju stan, imaće zadržanu ratu itd, ali niste rešili problem, oni su u međuvremenu izgubili posao. To što ste mu spasili tu ratu ili zamrzli na neki nivo, slaba je vajda, izgubili posao ljudi, nemaju da prežive, a kamo li da izmire svoje obaveze.
Beograd nije reprezent za celu Srbiju po svojim prihodima. I dalje ste nastavili u ovom zakonu da ne pravite razliku šta su prihodi, a šta su primanja, pa član 10. i član 1. međusobno ne pričaju. Član 10. treba da izuzme iz obračuna poreza na dohodak građana sve ono što se izuzima, a što je napisano u članu 9. Tu do kraja niste sproveli tu operaciju. Zašto? Zato što suštinski ne pravite razliku između toga šta je prihod, a šta su primanja.
Jednostavno, pobrkalo se to, mene to i ne čudi, obzirom da je gospodin Đelić jedva ubo zakone koji su na dnevnom redu. Napravio je 16 materijalnih grešaka obrazlažući ova četiri zakona. Dobro, to nije prvi put kada je u pitanju Boža. I kada su ga častili sa jagnjetom, on je pobrkao i uzeo šarplaninca. Znate taj vic o Boži Đeliću?
Da pričamo dalje o ovom zakonu o porezu na dohodak građana. Nije mi jasna ova kombinacija sa volonterima. Zašto mi nije jasna? Ako od obračunatog poreza se odbije 40%, kome to ide? Da li to predstavlja prihod volontera? Prema vašoj formulaciji – ne. Kada ga uhvate ovi Gutini iz Uprave prihoda, da vam ne pričam šta će da ispadne u tumačenju.
Idemo dalje. Što se tiče Zakona o republičkim administrativnim taksama, moram da vam skrenem pažnju da niste tu najgori, niti ste izmislili rupu na saksiji. Ova operacija indeksiranja ili ofrlje određivanja iznosa administrativne takse je krenula u ovoj zgradi 1993. godine i idejni tvorac tog koncepta i rodonačelnik je bio opozicioni poslanik Miroljub Labus. Tada su na dnevnom redu bile sudske takse za Savezni sud, za saveznu državu i savezne administrativne takse. On je dao ideju ljudima o indeksaciji. Onda se to zaledilo u našem pravnom sistemu i videli ste i sami da su prihodi po osnovu republičkih administrativnih taksi postali impozantan prihod budžeta Republike Srbije. To ne sme da se desi. To mora da bude simbolično i da obuhvata samo troškove evidentiranja, a ne ono što pišete u obrazloženju – trošak usluge koju država pruža građanima. Nema država obavezu da pruža uslugu. Država ispunjava svoje nadležnosti, svoje poslove mora da obavi. Te takse moraju da budu niže da bi omogućile svakom pojedincu da ima dostupnost državnim organima na jeftin način, a vi ste od toga napravili akcizu, PDV ili ne znam koji drugi strašan poreski prihod. Onda se čitaju nenormalni podaci u pogledu iznosa tih taksi. Taksa nije naknada za uslugu, zapamtite, nego država nema para, rešila je problem i kako da se obezbede pare – diži do neba sve redom, akcize, poreze, zaduženja itd. Ako neko počne da kritikuje, kažu – ti si protiv penzionera, ti si protiv zdravstva, ti si protiv dece, ti si protiv školstva…
(Predsednik: Ili protiv poštovanja vremena.)
Iskreno se kajem što sam vam uzeo dve sekunde.
Na početku, moram da skrenem pažnju svima onima koji prate ovaj prenos da ne pomisle da se nešto epohalno desilo. Malopre su ovi ih Koštuničine stranke kritikovali Mlađana Dinkića, Đelića, a oni su bili u koaliciji, oni se dobro znaju, i ko su i šta su. Jedina stranka koja od 2001. godine kritikuje ovaj vid ubrzanog, besomučnog, ničim izazvanog zaduživanja Republike Srbije, pa bez obzira da li je u pitanju direktno zaduživanje, da li je zaduživanje javnih preduzeća, da li je u pitanju garancija, da li je u pitanju emitovanje hartija od vrednosti, kako bi se premostile rupe u tekućem finansiranju, znači, jedino je SRS na vreme ukazivala da ćemo doći i u jednom trenutku konstatovati da to više ne samo što ne može, nego da svi efekti zaduživanja su negativni i u suštini promašaj.
Kad se sabere sve šta je došlo u ovu zemlju za proteklih 11 godina, to su na desetine milijardi evra što potrošeno, što zaduženo, što poklonjeno, što svojevrsna čast za urušavanje države, a kao posledica svega toga nije se pojavilo ništa pozitivno, nego otpuštanje sa radnih mesta, privatizacije, da ne kažem poklanjanje, mito, korupcija, kriminal i negativni rezultati.
Ono što bi, jednostavno ozbiljna vlast morala da uradi, to je da podnese izveštaj šta je urađeno sa dosadašnjim sredstvima po osnovu zaduženja. Nažalost, mi nemamo praktično od 2002. godine ni jedan završni račun koji je usvojen u Narodnoj skupštini, što znači da nas je Evropa, odnosno vas je Evropa naterala da promovišete demokratski standard. Troši, a ne podnosi nikakve račune. Verovatno je to tako u Nemačkoj, Švajcarskoj, Francuskoj i u drugim zemljama, da bi ta operacija ovde uspela.
Onda smo imali čitavu lepezu poteza, finti, prevara i mućki. Da krenemo sad, pošto je ovo tačka dnevnog reda može da se zove i mućke. Engleska serija "Mućke". U jednom periodu gospodin Đelić nam je vrištao sa govornice – hajmo, hajte u Evropu. Sećate se ono, čak i jadna Vesna Pešić nije mogla da sluša više Božidara Đelića. Ali, niko nije mogao da pretpostavi da će kao nagradu za tu viku, dreku gospodin Đelić prošle godine proknjižiti veliku količinu sira, koju je dobio na poklon kao državni funkcioner.
Znate, kad se čoveku, kao državnom funkcioneru poklanja sir, onda vam je jasno gde se sir nalazi kao poklon, i li za džabe. U mišolovci. Ali, lepo to stoji gospodinu Đeliću, on je ovako razdragan, veseo, euforičan, nema on potrebe da snosi bilo kakvu odgovornost za ovo ovde. Sećate se 2003. godine jedva su ga zadržali da ne pobegne u inostranstvo, pa verovatno i sada bi bilo dobro da mu se konfiskuje pasoš, jer čudna su vremena.
(Predsednik: Molim vas, zaista bih vas zamolila da vodite računa o komentarima koje usmeravate ka članovima Vlade.
Ali, ja nisam pričao o vašem pasošu, gospođo Đukić.
(Predsednik: O čemu niste pričali?)
O vašem pasošu, gospođo Đukić, nisam pričao uopšte.
(Predsednik: Molila bih vas da svi zajedno vodimo računa o dostojanstvu Skupštine. Sada to vas molim da činite. Nemojte me dovoditi u neugodnu situaciju, molim vas.)
Ne postoji dostojanstveniji poslanik u Narodnoj skupštini koji se bori za interes srpskog naroda i srpske države od mene, to vam garantujem, to je međunarodno dokazana situaciju, činjenica, apsolutno.
No, idemo dalje. Onda smo imali jednog ministra koji nam je pričao o irskom čudu. Znači, Srbija treba da bude irsko čudo. Mi 2006. godine u sklopu parlamentarne delegacije Republike Srbije obiđemo Irsku, njihov "Dojl" i porazgovaramo tamo nekoliko dana i evo interesovao sam se ja, Radojko Obradović se interesovao, da nam irski ministar finansija objasni šta znači irsko čudo.
Izvinite, gospođo Đukić-Dejanović, vaš kolega predsedavajući, prvo mu nije bilo jasno pitanje, pa kad smo pokušali da mu objasnimo da imamo jednog ministra koji kaže – ako je Irska mogla da bude čudo, da bude Srbija čudo. Onda je on rekao, bibip, da je vaš pacijent, tako je baš rekao. Ako meni ne verujete, pročitajte izveštaje parlamentarne delegacije. Potrudio sam se da napišem baš doslovce šta je čovek rekao. Onda kaže kakvo smo mi crno čudo, kaže 25 godina nije imalo kuče zašta da nas ujede, napravili smo neku transformaciju, krenuli smo sa obrazovanjem, da omogućimo ljudima da se obrazuju itd, itd. Hvalili nam se Irci kako su dve godine pre naše posete, prvi put u istoriji uveli televizijski prenos iz "Dojla".
Ama, ljudi, to kod nas ima još od Slobodana Miloševića. Znači ona priča irsko čudo nema blage veze, sad smo čuli priču slovačko čudo. Odmah da vam kažem, nema veze ni to, nema apsolutno nikakve veze.
Setimo se pre nekoliko godina epohalnih rezultata, nikada se to nije desilo u istoriji Srbije ili odavno se nije desilo, od onog Lazara Pačua, sunce nas je ogrejalo pa smo dobili jednog prepametnog ministra finansija, eksperta i pojavi se suficit. Ma ne prođe ni nekoliko meseci, a ono deficit. Kako to suficit, deficit, šta je to ljudi, aman ljudi? To je kao ono Džej na autobuskoj stanici i one tri kockice, sad ga vidiš, sad ga ne vidiš. Gde je loptica, pogodi ga i sve je to lepo prolazilo, prolazilo. Prošlo je besplatne akcije 1.000 evra, prošao Bor, prošao "Fijat", sve to prolazi, prolaze, tutnje vozovi kod nas itd.
Međutim, to se sve gomila, gomila, gomila, a da se opasno nagomilalo, da li ste videli i ovi ne obavešteni se obavestili u međuvremenu i ovi neobavešteni nas kritikuju, znate. Znači, da je nešto spektakularno. Kad su oni napokon saznali sa kim su bili u Vladi i kave su sve operacije bile. Postavljam vam pitanje zašto ste nas kažnjavali ovolike godine kada smo vas kritikovali? Mi smo vam upravo to pričali, upravo smo to pričali. Ne može takvo zaduživanje, ne može država tako da se zadužuje.
Problem je dalek veće prirode, ali da ne trošimo ovo dragoceno vreme, pošto treba da građane Republike Srbije ubedim da ovo danas što živimo su evropski standardi. Nama uopšte ne treba daj paraf, ili datum pregovora i te stvari, živi se po evropskim standardima, imamo parade, imamo lizing, imamo borbu protiv pušača, imamo stimulaciju narkomana, imamo sve što ima Evropa. Dičimo se Evropom. Što se vi sekirate da li će da propadne vaša ideja na putu ka EU, mi živimo po evropskim standardima. Svaki građanin je prezadužen kao što je i prosečan građanin u EU zadužen, a otplati jedan kredit, odmah ga podsete dve banke, došlo je vreme da uzmete sledeći kredit, dajemo vam vrlo lepe uslove, pa onda krene, kamatna stopa, libor, eurolibor, ovo, ono, tandara, mandara. Dok to neko shvati da li franak, da li evro, da li ovo, da li ono, lepo zvuči sa puste reklame, pa znate ona lepa dečica, pa onda one lepe pesmice, ma kako čovek da ne uzme na lizing, da poželi na lizing da uzme. A vi plivate.
Kad se postavi pitanje, gde su ove pare što su došle iz inostranstva? Nema ih, potrošili ih. Ko ih je potrošio? Pa, ovi ih potrošili i njima lepo, naravno da je njima lepo, a vi morate da glasate za njih da bi njima bilo još lepše. Međutim, došla crta, 92% građana neće ni da čuje za NATO pakt, 80% građana ne želi da čuje za EU. Eto, mi smo 10, 11 godina bukvalno rečeno riljali, upozoravali građane šta može da im se desi, da nije svetla budućnost Srbije sa ovakvim primercima, da nije spas za Srbiju Boris Tadić, da nije spas za Srbiju proevropska politika, pronato politika. Neki nama nisu verovali, pa su preko noći promenili svoju ideologiju da uhvate priključak ka EU, gde ima para za njih, biće i za nas, pa promenili svoju ideologiju. Međutim, i u Evropi se smanjila bara, a tamo ima strašnih krokodila, pa kad otvore čeljusti, pa progutaju sve redom, da znate.
Sad ste platili danak te prozapadne politike. Vi biste za ovih sledećih 15 dana da promenite to za 180 stepeni, neki od vas. Međutim, kasno. Taksimetar je odbrojio svoje. Morate tim putem da idete, naravno da morate da slušate Mlađana Dinkića kao glavnog ekonomskog vizionara, kako reče Verica Kalanović malo pre. Kaže imali smo viziju. Ona je imala viziju, zamislite, priviđenje. Priviđenje da će Zastava da radi, da će Fiat da izlazi. Znate kako je to lepo na reklamama zvuči.
Sad da vas obavestim, malo pre ste prolazili ovim hodnicima, da li ste videli da piše na onoj tabli –NALED. To je neka međunarodna organizacija koja je davala sertifikate jedinicama lokalne samouprave koje razvijaju vrlo povoljno poslovno okruženje. Što njihov zajednički naziv da bude NALED. Nisu valjda sve te opštine na led. Na led sve ide u Srbiji od kad ste vi došli. Na led ide sve. Pre nedelju dana pričate kako imate loše jedinice lokalne samouprave, a vidite sad međunarodne organizacije daju sertifikate. Božo, jesi li ti delio one sertifikate? Pa ti si, ko bi drugi. Ti si zadužen za pasoše, za sertifikate, za stočne pasoše i za ove stvari. Sve to po evropskim standardima mora da bude. Nije važno da li ga ima ili ga nema mora da bude evropski, sertifikovano. Mi smo se nekad šalili za ono pivo, znate odlikovano, Nikšićko, e ovo sertifikovano evropsko.
Skače vam popularnost. Da li znate kako vam skače popularnost? Jedva čekaju da vas vide da vas zubima pojedu. Zubima bi vas rastrzali ljudi. Naročito oni koji ne mogu da izađu iz kontejnera zbog evropske transformacije RS. Kome će da bude dobro? Evo sad čitamo nešto što je napisao predlagač zakona. Ne znam ko je napisao konkretno, vidim Mirko Cvetković u potpisu, hajde da bude da je Mirko Cvetković, sumnjam da on zna šta je napisano ovde. Prvi zakon na dnevnom redu. Gospodine Đeliću, znam da vi možete sve da objasnite. Dao bog pa ste zlatousni, pa kad krenete, ne može da vas zaustavi niko, to je liturgija dva i po sata. Evo šta piše u obrazloženju prvog zakona – građani RS treba da skaču od sreće zato što ćemo dobiti sto miliona kredita Međunarodne banke. Evo za šta će gospodin Đelić sa pajtašima da potroši te pare. Prvo, slušate pažljivo, reforme raspodele javne potrošnje za poboljšanje kvaliteta potrošnje u sektorima sa najvećom potrošnjom. Svaka čast, kako ste ovo pametno smislili. Ovo su prave francuske škole. Pod dva, reforme upravljanja javnim finansijama u cilju rešavanja problema lošeg rukovođenja fiskalnom potrošnjom i poboljšanja povereničkih uslova. Ti si genije Božo. Ko bi se setio ovakve gluposti da napiše? Ko živ može da shvati šta je napisano?
(Predsednik: Sad ću vam nešto reći. Ovakav način ophođenja nije dozvoljen.)
Zašto?
(Predsednik: Izreći ću sankciju sledeći put ako budem morala da vam se ovako obratim.)
Dobro. Otimate mi ovo antievropsko vreme, nemojte to da radite više.
Pod tri, jačanje socijalne pomoći za amortizaciju, nije za amortizere u "Fijatu", nego za amortizaciju efekata tekuće krize i povećanja pokrivenosti programa u budućnosti. Uopšte ne sumnjam da vi svi možete lepo da mi objasnite na tenane šta svaka reč od ovih znači. Ne mogu da vama postavim ovo pitanje, nisam se kvalifikovao sa vama da razgovaram, ne znam te evropske standarde. Vidite, vrlo je teško da se ovo pročita. Kako je tek onima da to shvate, ja ne znam.
Šta ste dalje napisali u ovom vašem obrazloženju? Kaže, predviđena namena serije zajmova za potrebe razvojne politike u oblasti javnih finansija jeste da se RS pruži pomoć u formiranju, zapamtite, manjeg i efikasnijeg sistema državne uprave uz istovremeno utvrđivanje i sprovođenje odgovarajućih socijalnih programa.
Zašto im niste rekli da smo mi ovo završili, da smo doneli onaj zakon da se smanji broj zaposlenih u državnoj administraciji. Nije valjda da će oni ponovo dva puta da finansiraju iste stvari. Prosto neverovatno. Vidite kakve troškove imamo oko ovih papira i šta sve može da se ovde nakuca, da se napiše. Ne sme da se vidi gde će tih sto miliona dolara da se potroši, a potrošiće se, a onda kad se to uzme u tranšama onda dolazi posebna ekipa da vrši, gospođo Đukić upotrebiću stranu reč – monitoring nad Božom i ljudima koji su zaduženi da primene ovaj zakon.
Dragi građani, monitoring znači da ih posmatraju, moraju da ih posmatraju, da dubinski posmatraju da vide šta je bilo sa tim parama. Ako se utvrdi da je u pitanju mito i korupcija, prećutaće ovi koji posmatraju. Zašto? Taktika da ih uvuku u mrežu i onda ih drže za šaku i mogu sa njima da manipulišu do mile volje. Zato tolike pare kod nas ulaze.
(Predsednik: Vaše interpretacije štete ugledu Narodne skupštine i države. Sve vaše interpretacije.)
To je vaš subjektivni osećaj.
(Predsednik: Nije subjektivni osećaj. Molim vas, ne možete tako interpretirati ovo o čemu govorite.)
Kad bih vam ja pričao o mojim subjektivnim osećajima, stvarno bi bilo neukusno. Moji subjektivni osećaji o državnim funkcionerima jednostavno ne dozvoljavaju da neke stvari kažem. Vidite da se sa velikim ustezanjem i bolom u stomaku trudim da prikažem ideologiju SRS. Nemate potrebe vi da se sekirate oko toga.
(Predsednik: Ne može se usmeriti, to nije u redu. Ne možete držati pažnju na temi i to zaista poslovnički nije u redu.)
Kad ja pričam o kriminalu u nekim preduzećima, vi meni koknete opomenu. Kad vam EU dostavi spisak, vi polomite noge tražeći da rešite taj problem. Izvinite molim vas, cenite malo i mene. Mene morate mnogo više da cenite nego ove iz EU. Ja sam insajder, ja vidim iznutra šta se dešava. Ja vas ne cinkarim kod EU, to rade drugi. Vi to znate. Jedino može da vas cinkari neko iz pro-evropskog bloka.
Kada vi zavrnete EU, meni je drago. Meni je mnogo drago kad vi njih zavrnete. Zašto? Zato što je neprijatelj Srbije EU, kao i NATO pakt. Ko namagarči EU, ima moju podršku. To je potpuno jasno. Oko toga nema spora.
Idemo sad na ove druge kredite. Ovo drugo se tiče "Zastave". Znate, u celoj koprodukciji oko "Zastave" postoji samo jedna dobra stvar. Verovatno je "Fijat" prirodni saveznik "Zastave", jer je i napravio "Zastavu". Možda ima neku tehnologiju, neku logiku tehnološku itd. Sve ostalo je pogrešno. I Tito je imao problema sa Italijanima kad je pravio "Zastavu". Ni tada oni nisu ispunjavali svoje ugovore kako treba. I Italija kao država ima problema sa "Fijatom". Građani Italije vrlo često naprave zbrku da li je "Fijat" privatna ili državna firma, pošto 70% subvencija iz njihovog budžeta ide za "Fijat". Što se tiče rukovodstva sa onim zvučnim imenima, Maksiljione itd, itd, onaj sa džemperčetom, da ne bih uvredio gospođu Đukić-Dejanović, pročitajte malo italijansku štampu pa vidite šta pričaju o poslovnom rukovodstvu "Fijata". Nije baš na strani turbo-rukovodstva, poslovnih ljudi, nego nešto malo južnije dole. I u Italiji je južno tužno. Pogotovo dole kod Sicilije. Ali, to je vaša koprodukcija.
Vi imate većinu, vi ste ušli u taj posao. Uspeli ste da prevarite Kragujevčane. Njima je sad to jasno. Od četiri, pet hiljada zaposlenih, spalo je na vrlo malo a preuzeli su rizik. Kao što vidite, ja mnogo vas ne kritikujem. Po meni su mnogo veći krivci oni koji su verovali vama. Ja se ponosim time što vam ne verujem. Zato i želim na ovaj način da utičem na one druge građane da nikako vama ne veruju. Jer, ako vama veruju, stradaju. Ko je verovao u 200 hiljada novih radnih mesta dobio je 400 hiljada otkaza. Ko je verovao u hiljadu evra, sam je preuzeo rizik.
Naše je bilo da upozorimo građane, da kažemo koliko je to realno, koliko je to moguće, da li je u pitanju prevara, da li nije u pitanju prevara. Mi smo to vrlo korektno uradili. Onaj ko nam je verovao, nije stradao, onaj ko je verovao vama, stradao je. Neka svako izvuče pouku. To je najkorektnije što može da bude. Mi smo potpuno svesni činjenice da u doba depresije, nemaštine, socijalne bede, slatkorečive priče o vizijama gospođe Kalanović, Mlađe Dinkića, a pogotovo Božine vizije, prolaze. Te vizije i njegovi snovi su samo snovi. To su samo snovi.
Neki veruju u te snove, šta da radimo, ne možemo na silu, narod je gospodar, on odlučuje o svemu, on odlučuje da li će da mu bude dobro, da li će da mu bude loše, da li će da se snalazi itd. Skače vam popularnost. Mnogo vam skače popularnost.
Neverovatno, svakog dana ljudi me susreću i stalno mi pričaju kako vam skače popularnost. Koliko će da skoči, ja ne znam. Ali kada će da budu izbori, razmislite.
E sada, jedan od principa civilizovanog društva jeste da mora ugovor da se poštuje. Drugi princip, strana koja ne poštuje ugovor, a ugovor je zakon za ugovorne strane, odgovara pred sudom. Ovde imamo situaciju da neko dobrovoljno želi da bude manjinski partner, a da daje mnogo više, da daje neuporedivo više. Vi dolazite sa setom predloga zakona gde država Republika Srbija treba da preuzme neuporedivo mnogo više, da bi se odobrovoljio partner da pronađe negde pare, one pare koje je imao u vreme zaključenja ugovora, a sada ih nema. Tražite od nas saglasnost.
(Predsednik: Vreme.)
Od Srpske radikalne stranke nećete dobiti saglasnost, jer ovo sve što radite, je pogubno za građane Republike Srbije i za državu Srbije. Hvala što ste imali strpljenja.
Gospođo Čomić, ovo će biti ono vreme za amandman i u nastavku ono od poslaničke grupe, da znate.
Šta smo mi hteli amandmanom na član 1. da postignemo? Želeli smo da skrenemo pažnju predlagaču ovog zakona i onima koji su na vlasti, a i gradonačelnicima, predsednicima opština i najširoj javnosti, da u suštini odredbe o tranzicionom transferu iz postojećeg Zakona o finansiranju lokalne samouprave više ne važe, više ne postoje, jer tri godine su te odredbe važile. Naravno, da skrenemo pažnju i na to da se u tome ogleda i podvala koja se vrši sa ovim izmenama i dopunama ovog zakona. Ne treba nikoga da ubeđujem u to da je predlagač ovog zakona sa strankama koje su na vlasti napravio ovu podmuklu varijantu – puj pik, ne važi se, sada ćemo sve da resetujemo i idemo sa novim odredbama, a zaboravićemo ono da za dve i po godine ili tri država, odnosno ova vlast nije isplaćivala nenamenske transfere u onom obimu kako je propisano zakonom koji su upravo oni doneli. To je prva stvar koju smo želeli da potenciramo ovim amandmanom.
Svojevrsnu zamenu za tranzicioni transfer mi smatramo da je vreme da se u okviru nenamenskog transfera odvoje sredstva za nešto što bi bila intervencija. Mi smatramo da to treba da bude razvojni transfer, da taj transfer omogući onim jedinicama lokalne samouprave, pre svega iz četvrte i treće grupe razvijenosti, po vašim kriterijumima, da im se uvek garantuje iz ovog, ako mogu da kažem, dela nenamenskog transfera određeni nivo sredstava, koji bi pomogao tim jedinicama lokalne samouprave da imaju brži razvoj i da hvataju priključak kako bi došle nekako do onog nivoa koji je prosek za jedinice lokalne samouprave na nivou Republike Srbije. Naravno, znali smo da naš amandman neće biti prihvaćen, jer ovaj amandman u stvari skida masku sa ovog predloga i uopšte dogovora koji je postignut unutar vladajuće koalicije.
Moram da vam kažem da osnovna ideja izmene ovog zakona nije bila ono što smo mi dobili u Predlogu zakona. U načelnoj raspravi sam vam rekao da su to samo podmetnuti članovi, a da u krajnjoj varijanti, kada budete glasali, svi ovi članovi imaće neki svoj drugi tekst i neko svoje drugo značenje. Naravno, niste me demantovali, nego ste samo potvrdili tu moju političku procenu, jer ste prihvatili sve amandmane visokoumnih poslanika, samostalnih poslanika iz DS, i to je naravno predlagač oberučke prihvatio, jer je to deo dogovorene koncepcije. Tresla se gora, rodio se miš.
Znači, vi iz gradova i opština, puj pik, ne važi se, zaboravite one pare što vam država duguje, što je propisano zakonom i Zakonom o budžetu, naravno smanjeno u određenom procentu, zaboravite i svi građani koji ste na dopunskim izborima tokom 2009. i 2010. godine upravo zbog tog dela transfera koji je obećan glasali, pa ste tako omogućili da se formira jedna nenormalna vlast u Boru i u nekim drugim mestima ili u Kovinu i omogućili ste ujedno da zaboravimo za Fond za kapitalne investicije AP Vojvodine, koja je još gora varijanta nego nenamenski transferi iz budžeta Republike Srbije. Ali, o tom, potom.
Znači, mi smo postigli onaj efekat koji smo hteli da napravimo ovim amandmanom, skrenuli smo pažnju da treba napraviti razvojni transfer u okviru nenamenskog, da se stvarno pomogne jedinicama lokalne samouprave, poput prozivane Crne Trave, Babušnice, Bele Palanka, Žitišta, Plandišta, Alibunara itd.
Ali, vidite i sami, vlast neće, vlast priča protiv beogradizacije, a sve radi za beogradizaciju, novosadizaciju, Kragujevac, navodno Niš, tamo gde su njihovi kadrovi, tamo gde će putem javnih nabavki i na drugi način poprilično sredstava budućih transfera da se odlije u privatne džepove. Zahvaljujem.
Gospodine Novakoviću, mislim da smo ovim amandmanom pokazali šta u stvari vladajuća koalicija želi da postigne. Ovim amandmanom smo predložili da se u članu 15. stav 2. promeni i da glasi: "Vlada na predlog Ministarstva finansija i uz mišljenje Komisije za finansiranje lokalne samouprave utvrđuje najviši iznos za lokalne komunalne takse iz stava 1. tačka 1, 2. i 3. ovog člana, s tim što svaka od navedenih lokalnih komunalnih taksi pojedinačno ne može biti viša od iznosa koji je bio na dan 1. januara 2007. godine, uvećan za indeks potrošačkih cena do godine za koju se određuje".
Mislim da će gospodin Stevanović da vam da konkretne primere vezane za Surdulicu, kako to izgleda u praksi. Sada da malo pojednostavimo. Predlagač je rekao – ne može Vlada da određuje iznose. To je ta firmarina, znate, da ne idem dalje, poznato je. Ne može da bude apsolutna sloboda u okviru lokalne samouprave, iako se radi o izbornom prihodu lokalne samouprave. To treba na neki način da se ograniči. Onda je predlagač izmena rekao – do dve prosečne plate. Videćete kasnije, pametni poslanici DS stavili prst na čelo, pa zamislili nešto, pa su rekli ovde – tri i po, ali nije ni bitno, pa se ne zna – to, to pomerilo, i, naravno, predlagač se odmah složio sa tim.
Šta je poenta našeg amandmana? S obzirom da je ovaj zakon počeo da se primenjuje 1. januara 2007. godine i nema potrebe za nekim suštinskim promenama, zadržavamo princip ta je to izvorni prihod lokalne samouprave, lokalna komunalna taksa. Smatramo da je neophodno na neki način da se odredi najviši iznos. Mi amandmanom preciziramo da to može biti iznos koji je zatečen 1. januara 2007. godine uz uvećanje, odnosno indeksaciju koja se primenjuje na uobičajeni način za sve vrednosti koje se na neki način menjaju zbog inflacije i drugih stvari.
Naš amandman nije prihvaćen, prihvaćen je amandman neke potpuno drugačije sadržine. Ne prihvatanjem našeg amandmana vi u stvari lupate šamar svom zakonu koji je donet 2006. godine. Zašto lupate šamar? Vi ne priznajete kontinuitet, vi indeksaciju dozvoljavate za sve ono gde je vaš prihod, pa recimo akciza, itd. itd, a ovde ne prihvatate indeksaciju. Zašto? Zato što su se lokalne samouprava apsolutno nenormalno ponašale kada je u pitanju firmarina.
Iz predloga zakona, ovih dopuna, i ovog amandmana nije jasno da li je taj limit određen za sve te lokalne takse zbirno ili za svaku od tih taksi pojedinačno. Zašto ste to uradili? Namerno radite takve zakone koji su konfuzni da bi u praksi vi mogli da harate, da radite šta god hoćete. Kao potvrda ovog političkog stava koji smo mi promovisali ovim amandmanom gospodin Stevanović će vam sada objasniti kako je to u Surdulici sa lokalnim komunalnim taksama i šta će za Surdulicu da znači ukoliko se usvoji ili varijanta koju je predložio predlagač ili varijanta koju je predložila DS. Zahvaljujem.
Napokon smo čuli neke rezone, a sada ću reći zašto su to pogrešni rezoni.
Osnovni princip kod izvornih prihoda jeste da stopu, način i merila za to utvrđuje jedinica lokalne samouprave, ali da Republika može zakonom da uvede neka ograničenja u pogledu visine poreske stope i da utvrdi najviši ili najniži iznos te naknade. Postojeće rešenje u članu 15. stav 2. kretalo se u okviru, ako mogu tako da kažem, zakonskog okvira koji je propisan članom 2. Zakona o finansiranju lokalnih samouprava.
Šta će u praksi da znači ova vaša intervencija? Mi smo i do sada imali situaciju da je Vlada bila zadužena da utvrdi najviši iznos i imali smo situaciju da je Vlada to utvrđivala na jedan vrlo konfuzan način. Ako se sada to prepusti samo jedinicama lokalne samouprave, a Republika kaže – ne želimo da koristimo svoja ovlašćenja da možemo da propišemo najviši i najniži. Zapamtite, ovde svi to znaju, ali treba da znaju i građani Republike Srbije, to u prevodu znači sledeće – ove dve, tri godine to što ste u lokalu plaćali firmarine enormno nije krivica Vlade, nego lokalne samouprave, a lokalna samouprava nije mogla da obezbedi sredstva iz budžeta Republike, jer su ukinuti dobrim delom nenamenski transferi. Onda je Vlada rekla jedinicama lokalne samouprave – snalazite se sami sa izvornim prihodima i na taj na-čin vi koji držite kafiće, vi koji držite zanatske radnje, trgovine, agencije, advokati i da ne pričam sve, svi vi koji imate istaknutu firmu plaćali ste velike firmarine da bi zadovoljili potrebe lokalne samouprave, Vlada sa tim nema nikakve veze.
Ali, u situaciji kada tri godine je bilo uskraćivanja plaćanja iz budžeta prema jedinicama lokalne samouprave, u situaciji privredne krize, koja je evidentna kod nas, u situaciji kada se navodno podstiče svaka preduzetnička delatnost i u mnogim drugim situacijama ovakvo rešenje je u stvari pogubno za jedinice lokalne samouprave, jer niti će da ostvare neki veći prihod, a doći će u situaciju da se firmarine od jedinica lokalne samouprave do jedinice lokalne samouprave određuju nenormalno. To je što se tiče ovog dela.
Što se tiče ovog prvog dela, da je ukinut nenamenski transfer, da je on sam prestao pre tri godine, sve ste tu u pravu, ali ne možete da pređete preko činjenice da se treću godinu ne isplaćuje 1,7 BDP-a putem tih transfera jedinicama lokalne samouprave, gde ste jedinicama lokalne samouprave rekli – za sva nedostajuća sredstva izvolite, zadužite se. Mi danas imamo jedinice lokalne samouprave od Beograda do Crne Trave da su sve prezadužene. Imamo jedinice lokalne samouprave kojima trogodišnji, četvorogodišnji budžet ne može da zatvori rupe koje su nastale za ovih pet, šest godina nekontrolisanim zaduženjem koje je stimulisano od strane ove vlade. Onda na kraju imamo svojevrsno licemerje da onaj ko je tvorac tog koncepta danas predlaže promenu i gazi po onome u šta se zaklinjao 2006. godine.
Da li mogu, gospodine Novakoviću, od vremena predstavnika poslaničke grupe? Mnogo vam hvala.
Vrlo je jednostavno odgovoriti na ove stvari. Da niste tražili promenu člana 15, ne bi ni bilo amandmana SRS, tako da ovo sve što ste pričali, džabe ste krečili. To je jedna stvar.
Druga stvar, meni je žao u ovoj sali samo jednog čoveka. Čovek predaje studentima lokalnu samoupravu, ne znam kako će da glasa za vaš predlog zakona, gospodine Dinkiću. Verovatno ima da se preznojava, da se muči, itd. Ne znam ni jednog stručnjaka u ovoj zemlji koji se bavi lokalnom samoupravom koji bi vam rekao išta dobro povodom ne samo zakona, nego i ovih vaših promena, među nama rečeno.
Drugo, najbolji zakon o lokalnoj samoupravi je donet kada je Gordana Pop-Lazić bila ministar za lokalnu samoupravu, a Žarko Obradović njen zamenik. Ako ne verujete meni, pročitajte knjige, pa pitajte profesore koji predaju lokalnu samoupravu. Samo bih vam skrenuo pažnju na izuzetno lepe odredbe koje se tiču lokalne samouprave na teritoriji KiM. To je druga stvar.
Treća stvar, gospodine Dinkiću, ne možete vi u Skupštini da demonstrirate situaciju da ne razgovarate sa Dačićem. Vi ste tri i po godine sa Dačićem u prisnim koalicionim odnosima. Sednete lepo i dogovorite se šta je bilo 1991. godine. Nemojte mene da terate da ja sad branim Slobodana Miloševića i ove druge. Vi ste pokazali visoku dozu da se ne gadite prema toj politici iz 1991. godine, ne znam zašto sada pokazujete. Doduše, vi uvek pokazujete kad treba da izađete iz Vlade da bi oborili Vladu.
Gospodine Dinkuću, mi tražimo da se pokrene pitanje razrešenja, odnosno da se glasa da se smeni ova Vlada Republike Srbije. Mi imamo 56 potpisa. Bilo bi dobro da nam vi date četiri potpisa još i da skinemo ovu vladu. Zašto? Evo, da vas samo podsetim, kada Boris Tadić ode u inostranstvo, on se samo izvinjava javno. Ko zna šta je radio dok je bio mlad u inostranstvu. Vi ste 2011. godinu, gospodine Dinkiću, započeli sve izvinjenjima. "Izvinite građani, prevario sam vas za akcije, izvinite građani, prevario sam vas za Zakon o finansiranju lokalne samouprave, izvinite građani, ja vam nisam davao pare za lokalnu samoupravu iz budžeta tokom 2009, 2010, 2011. godine, izvinite građani, ja sam naterao da se Zaječar i Valjevo posvađaju zbog navodno investicije "Gorenja", a "Gorenje" ne daje ni dinar, nego daje država Republika Srbija za svako otvoreno mesto po 10.000 evra". Vi se danas praktično samo izvinjavate.
Na pitanje ko će da dobije - svi dobijaju. Kako mogu svi da dobijaju, ako se samo deli 1,7% BDP-a? Kako će svi da dobiju? Svi će da dobiju mnogo više. Onda to ima da pređe preko 1,7% BDP-a. Onaj deo nenamenskih transfera, naravno, na to mislim, ne mislim na izvorne prihode. Znate, cela priča je neverovatna. Gospodin Dinkić izvadi neki čaršav, to se zove čaršav, veliki papir i opštine i onda rubrike, rubrike, rubrike, rubrike i onda, šta kaže, ekspertski tim G17 Plus, na čelu sa Bojanom Krištom je izvršio dubinsku analizu i došao do zaključka - ova promena povećava sa 40 na 90 miliona, a ovde ćete umesto ovoliko dobiti 180 miliona, to u zbiru daje toliko i toliko. To je isto bilo za besplatne akcije.
Isto je bilo za besplatne akcije. Jedini argument – papir, lepa osećanja, lepe želje, itd. Naravno, i Nada, Nada je verovala u to. Ja nemam ništa protiv da ljudi veruju u te vaše priče. Nemam nikakvih problema. Pet miliona vam je verovalo za akcije, svi pojurili jadnici da upišu, da dobiju po 1.000 evra. Računaju, nit luk jeo, nit luk mirisao, Mlađa daje 1.000 evra, glasam za njega. Znate? Kao i oni u "Boru". Rekli ovako – baš nas briga, Mlađin čovek vodi RTB "Bor", ako glasamo za njih, iz Republike ima da dolaze pare u "Bor", "Bor" i ovako ne može da zaradi ni za vodu, ni za struju, svima lepo, drp sistem na delu. Ali, znate šta, ljudi, uvek se stavi ona crta, pa se podvuče, pa se vidi – plus, plus, plus, minus, minus, minus, da vidimo gde smo.
Gospodin Dinkić je video da u slučaju neke dalje kampanje može i ova vlast da kaže – molim vas, to je Koštuničin zakon iz 2006. godine. Nema to veze sa DS. Ko je bio glavni protagonista? Gde je smeo Koštunica kod Mlađe da kaže – to ne bih. Postoji stalna konferencija gradova, ali stalna konferencija gradova, zapamtite, 151 predsednik opština, dve godine vrište, kukaju protiv republičke vlasti, demokrate protiv demokrata, G17 protiv G17, a oni kažu – kriza. Onda ovi iz stalne konferencije kažu – dobro ako je kriza, ali zašto da teret krize padne samo na lokalnu samoupravu. "Ništa, samo se vi zadužujte. Imamo do 45% BDP-a, još prostora, možemo da se zadužujemo". Oni su se lepo zaduživali, pa lepo mažnjavali pare, pa ste lepo te transfere pretvorili u dopunske kampanje, pa Pajkić asfaltira, pa idu građevinske mašine.
Vi nas prozivate, kukate ovde, nama se jadate kako je nemoguće da u lokalnoj samoupravi iz tri-četiri izvora se finansiraju neki poslovi. NIP finansira u lokalne samouprave. Ko je napravio NIP? NIP ste vi napravili, niko drugi nije napravio NIP. Mislili ste tamo ćete celog života da budete, pa vam jedno malo vreme ušao Đilas, pa kad je trebalo da se raspodele pare, hajde malo ovamo, hajde malo onamo, pa onda Kalanovićka lepu priču sa krokodilskim suzama o 40 nerazvijenih opština, pa će ona tamo da interveniše, itd.
Ko je izmislio Ministarstvo za kapitalne investicije? Zoran Krasić? Nije Zoran Krasić izmislio, nego ste vi izmislili. Kad je to postojalo da u Srbiji to ministarstvo bude glavni finansijer za sve moguće stvari? Pa i oni finansiraju. Naravno, i ta stranka želi da se dodvori biračima. Ona stranka koja drži, niti ona hoće da se dodvori biračima. Gde su namenski i funkcionalni transferi preko nekih ministarstva? Naravno da hoće i obrazovanje, naravno da hoće i zdravstvo i svuda afera za aferom. Afera za aferom. Gde god ste uradili, vaši tragovi su uvek afera. Afera do afere.
Uvek je neko drugi kriv. Gospodin Stevanov su vam rekli, vi ste išli sa jednim predlogom zakona, skupili 500.000 potpisa. Sad kažete – to je isti taj, samo malo promenjen. Pa, nije baš isti, niti je tako malo promenjeno, nego ste samo zamaskirali situaciju koja će da nastane. Beograd će i dalje da uzima velika sredstva, ali ste postigli neverovatno čudo, i Beograd je zadužen. Nema koja sednica Skupštine Grada da se ne donosi odluka o ovom mostu, te 20 miliona, te 50 miliona, te ovoliko miliona, te onoliko miliona. Vi mislite sa pričom da onaj iz Babušnice treba da mrzi Beograd. Završavate posao i vi se pojavljujete tu kao spasioci, Robin Hud.
Svi će da dobiju, svi će duplo više da dobiju. Kako je moguće da se dobije duplo više? Odakle će da se uzme? Gde god da uzmete, pravite ne bunar, nego crnu rupu, ponor. Čitali smo mi u novinama da ste vi najbolji ministar finansija na svetu. Neki tabloid, žuta novina napisala. Svašta smo mi pročitali ovde, ali došlo je vreme da se podvuče linija.
Znači, gospodine Dinkiću, Dačića pod hitno da uhvatite za ruke i da ga pitate kakva je ta centralizacija 1991. godine? Što se mene lično tiče, jesam za centralizaciju i za visok stepen lokalne samouprave koja je garantovana od strane Ustava i od strane zakona, ali koja se poštuje. Ali, vi ne. Vi da malo muljate, ako možete u crno. Hajde malo prevara ovde, hajde malo prevara onde. Gledajte kako smešne situacije. Sada Ćirić otvara pogone, a pozadina mu je Mlađan Dinkić. Još ste zašarenili sa onim šlemovima tamo, itd. Što se slikate? Pa, kako vam nije ispod časti da vam bude šef vaš učenik?
Ne, ne može operacija izlazim iz Vlade – Rušim Vladu, nego da podignem sebi popularnost kako bih uhvatio priključak da i dalje budem u Vladi, jer možda ćemo da dobijemo 2020. godine taj potpis, a Mlađan Dinkić voli tamo gde su pare, voli. Šta beše sa vakcinama? Šta beše sa privatizacijama? Da li ćemo da otvorimo pitanje koga ste sve postavili u raskinutim privatizacijama i u tim preduzećima zastupnik je državnog kapitala? Da li ćemo napokon da zatvorimo priču sa Aerodromom, sa Bojanom Krišnom, sa državnom lutrijom, sa "mobi 63", sa Kiprom? Došlo vreme da se podvuče crta, došlo vreme, nema više odlaganja. Na vlasti ste 11 godina, osim onih čest meseci kad ste bili u sukobu sa Zoranom Đinđićem, kad je Laki bio malo nervozan, kako rekoste. Ne smeta vam Boško Ničić sada, a 2002. godine šta vam je radio Boško Ničić? Sada vam je zlatan Boško Ničić. Šta je taj lepak koji miri krvne neprijatelje?
Šta je to oko čega se skupljaju, pro evropejci? Pare, samo pare. Ko ima pare, ima i moć, taj ima vlast. Vi ćete da rasteretite javna preduzeća i državnu službu od politike? Vi to nas ubeđujete, vi ubeđujete! Kažite, ljudi, za proteklih pet-šest godina da li je mogao u zdravstvu da se zaposli čovek ako nije član G17 ili slučajno DS? Zbog čega ste bili u svađi oko zdravstva? Sad ste izmislili neku novu temu. Svi dobijamo, znate to najbolje u Srbiji kada krenete sa parolom, svi dobijamo, svi zarađujemo, a niko ne zna ko će da izgubi.
Naš centralni problem je mali bruto društveni proizvod. Naš centralni problem je što nema sredstava na svim nivoima vlasti. Naš centralni problem je što se ne znaju prioriteti i sve to pod jednom kapom, vole ljudi da kradu, ljudi šta vam je?
Otkad je donet Zakon o javnim nabavkama, kriminal se povećao 300%. Zašto? Zakon i nije donet da bi se sprečio kriminal, nego da bi se kanalisao, da tačno odlazi u određene ruke i zato svake godine 800 miliona evra nestane. Nije to izmislio Zoran Krasić, nego ovi što vas posmatraju, što vrše moritoring nad vama, vi ste kao pokusni kunići, znate u staklenom oni vas posmatranu kroz ono staklo, "a dobar je danas. Zapiši. Sutra, da vidimo mrda, dobar je, pusti malo vazduh, mrda, dobro, smanji malo vazduh" itd.
Nemam ništa protiv da se vi tako ponašate, ali nemojte da terate da cela Srbija bude pokusni kunić. Zato smo mi danas ovde, da bismo žigosali za sva vremena ovu jedanaestogodišnju politiku prema EU i NATO paktu. Zamislite, ljudi, 11. juna Vojska Srbije je poslala svoje pripadnike na poligon kod Slunja, Eugen, Kvaternik, ne znam kako se zove, pod okriljem NATO pakta, vojna vežba, učestvuju SAD, Albanija, Hrvatska, Kosovo, odnosno Makedonija i Crna Gora, kaže pripremaju se za mirovnu misiju u Avganistanu. To država Srbija finansira. Naša vojska ide na vojne vežbe na poligon Kvaternik, priprema se za Avganistan, a ovde nam se kunu ovi što su se zakleli na Ustav da mi nikad nećemo poslati naše u Avganistan itd, itd.
Ko vama sme da veruje? Veličam samo svoje legitimno pravo da vam ne verujem i svakog dana sve više dokazujem građanima da sam mnogo u pravu što vam ne verujem.