Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8554">Zoran Krasić</a>

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka

Govori

Upravo ovo što ste rekli i način na koji radite, pokazuje da ste povredili član 104; odnosi se na dostojanstvo, ali na elementarno dostojanstvo svake osobe koja se tretira da je pismena.
U malopređašnjem odgovoru niste rekli koji stav kog člana Poslovnika vama daje pravo da pipnete dugme da se isključi struja. Pričali ste o imaginarnim odredbama, do dva minuta. Gde je nastavak? U dva minuta i jednoj sekundi predsednik je dužan da isključi struju. Nema toga. Tako nešto ne postoji.
Vi okrećete stvari, kao da vas je učila Gordana Čomić kako se vodi sednica Narodne skupštine. Lepo sam vas pitao koji član vama daje mogućnost, pravo, ovlašćenje da pipate taj taster? Taj taster nije poslanička kategorija, nema ga u Poslovniku. Zbog tog tastera je nekada bio okupan Radovan Božović. Nadam se da se i vi tuširate svakodnevno, da nema potrebe da vas na kraju sednice tuširamo.
Nađite mi odredbu gde se kaže da je predsedavajući dužan da pipne taster i da isključi struju. Nema te odredbe.
Ne znam kako ćete ovaj poslovnik da primenite od 17, kada pređete u onu veliku zgradu. Kako ćete odredbu o tome da primenite da poslanika treba kazniti što je prišao govornici, a svi će da govore sa svog mesta? Nešto nenormalno se dešava kod nas. Šta je s ovom demokratijom? Ovo je demokratija sa felerom. Žuta boja je neka posebna nijansa. Uništavate sve.
Stanite malo, ljudi. Valjda se ove matične knjige odnose i na vas, nije valjda da ste svi rođeni u inostranstvu? Uradite nešto dobro za ovu državu. Na sve moguće načine hoćete sve da uništite.
Kažite mi koji je to član gde se kaže da možete da pipnete taster? Bez obzira na vaš odgovor, tražim da se u danu za glasanje izjasnite o tome i da javnost vidi kako ćete da glasate protiv toga, a svi znamo da ne postoji odredba o pritisku na taster.
Dobacio sam vam da 16 minuta držim ruku u vazduhu i da sam se prijavio za povredu Poslovnika.
Nije mi sat dobar? Sad mi ličite na Boška Ristića, pošto je on tražio zvanično državno vreme i zvanični državni sat.
Pozvao sam se na član 27. O čemu se radi?
Ovo je stvarno nezabeleženo u praksi od 1991. godine do danas. Molim vas, mora ovde da bude predstavnik Vlade. Ko će biti predstavnik Vlade? Videli ste i sami za proteklih nekoliko meseci da se vrše leteće zamene. Objasnili ste da gospođa Dragutinović ima nekih zdravstvenih problema. Naravno da mi ne insistiramo da ona bude ovde prisutna. To mora neko da zna. To mora javnost da zna. Postoje potpredsednici, drugi ministri itd. Ako gospođa ima zdravstvenih problema, ne treba da bude prisutna ovde.
Zašto bi pogoršavala svoje zdravstveno stanje i pored ovako teške finansijske situacije u zemlji i toga što je svi prozivaju kao ministra finansije? Stalno fali u Trezoru 40 i nešto milijardi, svakodnevno. Ne želimo da stvarate sada situaciju da javnost posumnja da mi ovde zdravstveno uništavamo članove Vlade. Ne pada nam na pamet to. Mi želimo da pričamo o amandmanima i želimo da bude bilo ko od predstavnika Vlade. Nekada ste ovde dovodili i onog Bradića, iako je bilo nešto drugo, pa onog za vere, pa smo onda zaključili da je on ovlašćen, jer samo vera može da nas spasi, pa ste dovodili onog Dulića, ortopeda, i on je, jadnik, ovde glumio nešto itd.
Molim vas, nemojte nas da vređate. Vlada ima svoje probleme, DS ima svoje probleme, neka ih rešavaju na drugom mestu. Ima toliki broj ministara, bilo kog da su poslali, nema nikakvih problema. Ovako ste stvorili situaciju da mi imamo nešto lično protiv gospođe koja je ministar finansija. Ne, nemamo ništa protiv. Mali je broj ministara u ovoj vladi koji ima elementarno poštovanje prema Narodnoj skupštini, kao što je to slučaj sa gospođom.
Da se ne bi desilo da protumačite da se nešto ponavlja u mom izlaganju, ja ću sad da vam kažem da ste prekršili čitav niz odredaba ovog poslovnika, počevši od člana 27, pogotovo onaj treći stav, odnosno treća alineja, pa član 104, do člana 143. Sad ću da obrazložim o čemu se to radi.
Nemate vi potrebe, gospođo Đukić-Dejanović, da tumačite ono što sam ja rekao, pogotovo da tumačite moje emotivno stanje i emotivno stanje gospođe Dragutinović, šta bi ona da se kojim slučajem meni desi da imam temperaturu 39 stepeni, ili šta bih ja da se kojim slučajem njoj desi. Vi to možete da radite s vašim pacijentima, kad obučete mantil i kad odete u zdravstvenu instituciju. Ovde ste predsednik Narodne skupštine, spiker koji daje reč i koji kanališe raspravu, redosledom prijavljivanja.
Moje izlaganje nije bilo povodom gospođe Diane Dragutinović, nego povodom Vlade, koja je u nekim drugim, možda i neopravdanim situacijama, nalazila po tri-četiri zamene, a sad, u očigledno opravdanoj situaciji, nisu u mogućnosti; verovatno su otišli na neki banket.
Nemojte vi mene da konfrontirate s gospođom Dragutinović i nemojte vi da me hvalite što ja nju cenim što je ovde bila nekoliko puta kad su bili njeni predlozi zakona i što uvažavam probleme koje država ima s javnim finansijama. Vi, jednostavno, niste ovlašćeni da tumačite moje emotivno stanje. Kada bi, kojim slučajem, ja trebalo da izražavam svoje emotivno stanje, verovatno moj govor ne bi trajao ni tri sekunde.
Pre nego što bih pokušao da vam objasnim o čemu se radi, moram da skrenem pažnju da je 1995. godine donet Zakon o eksproprijaciji. Kada su došli ovi što su zapalili Narodnu skupštinu, a sada se nešto renovira, oni su 2001. godine napravili jednu dekorativnu izmenu tog zakona o eksproprijaciji i rekli su da je to moderan evropski zakon. Kao što vidite, od 1995. godine je to najbolji zakon.
Sada se postavlja pitanje: zašto se u 2009. godini taj zakon menja? Donet je novi ustav Republike Srbije, više ne postoji opšti, nego javni interes, pa je ta pravno-tehnička redakcija potrebna, ali nije ona suštinska. Onda se postavlja pitanje: čemu teži predlagač kada menja ove druge odredbe, tim pre što je eksproprijacija zakoniti način prelaska privatne svojine u državnu svojinu?
Pošto je u svim pravnim sistemima i zagarantovana je svim konvencijama o ljudskim pravima, privatna svojina je svetinja i građani Republike Srbije treba da znaju: kada se poštuje vaše pravo svojine, to je materijalna pretpostavka za vaše pravo na život, za vašu slobodu, za vašu slobodu kako ćete da birate, jer ne zavisite ni od koga, ne zavisite ni od države, ne zavisite ni od poslodavca, nego je vaša imovina garancija vaše slobode.
Gospodin Sreto Perić je tražio da se u izvornom tekstu člana 6, stav 1. promeni i da privremeno zauzeće zemljišta, zato što se na susednom zemljištu, koje je eksproprisano, gradi neki objekat, ne traje tri, nego dve godine. Zašto? Pa, ako je nešto privremeno, onda i vremenski okvir trajanja tog privremenog treba da odgovara onome zbog čega je uspostavljeno, uz poštovanje onoga što je privatna svojina kao svetinja. Oni kažu: ne, biće tri godine, s tendencijom, ako može, da bude i 20 godina.
Sada moram da se okrenem nečemu što je još značajnije u ovoj operaciji izmene Zakona o eksproprijaciji. Pazite, postojeći zakon i oni prethodni zakoni omogućavali su, recimo, Republici, opštini, da pokrene postupak da se izvrši neka eksproprijacija, da neka nepokretnost, pre svega se misli na zemljište i na objekte, pređe u državnu svojinu, uz neku pravičnu naknadu, koja može da odgovara i tržišnoj ceni, što i nije sporno. Ukoliko se u upravnom postupku ne dogovore, postoji mogućnost u vanparničnom postupku, tako da je opština, formalno-pravno, postajala i korisnik i onaj ko upravlja tim eksproprisanim zemljištem koje se privodi nekoj nameni, a onda, u procesu privatizacije, to opet postaje privatno, ali nije više onog starog, pravog, autentičnog vlasnika, nego je, posredstvom opštine, kao korisnika eksproprijacije, postalo vlasništvo Miškovića, "Delte", Drakulića, Hamovića, Lazarevića, ovih tajkuna koji finansiraju ovu stranu Narodne skupštine.
Šta su oni predložili u članu 2. izmena i dopuna Zakona o eksproprijaciji? Da se ovo privremeno zauzeće, zbog izgradnje objekta u susedstvu, proširi i na uspostavljanje službenosti na susednom zemljištu. Znači, oni idu dalje, oni su pravi, dosledni ideološki sledbenici, od 1945. naovamo. "Svoje ne dam, tuđe diram, to je, bato, komunizam". To je Demokratska stranka.
Osma sednica je završena bratskim pomirenjem obe frakcije. Jedna je postala žuta u međuvremenu, jedna nije više onako crvenkasta, pa se to spojilo u vidu boja "Jugopetrola", crveno-žuto. To je ideološka posledica.
Ovo sam poneo da bih pokazao. Većina je žuta, do su demokrate, a ova manjina su socijalisti. Tačno odgovara srazmeri. Naravno, ovde je "cedevita", zbog stresa koji se dešava svakodnevno u Skupštini kada se čovek drzne da napiše amandman, jer je velika jeres napisati amandman. To je zabranjeno.
Zapamtite, građani Republike Srbije, za 2-3 meseca neće biti više ni prenosa, a onda ćemo da se viđamo na trgovima, na ulicama, da se borimo za pravo na život.
Ovi nam ugrožavaju pravo na život. Pravo koje se tiče suverenosti i teritorijalnog integriteta, to i ne znaju, oni su to već rasprodali.
To više nemojte da potencirate, to prihvatite kao prezumpciju da su uništili, znači, sada se borimo za pravo na život. Naravno, opozicija služi za to da bude opozicija onima koji uništavaju život u Republici Srbiji, uništavaju strateške vrednosti ovog naroda. Borimo se za pravo na život. Naravno, mi poslanici prvi dobijamo po grbači i treba da dobijamo po grbači, ove kazne i ovo. Teška je borba za demokratiju. Mora krv da se pusti za demokratiju, od muke. Moraju da se isprobaju te nove palice. Nekada je bilo – "kondomom protiv kordona", a sada će – "narod protiv kordona". O tome se radi.
Ove izmene su potrebne upravo zbog toga. Lokalna vlast se sada menja zbog toga što je potrebno da se sprovede eksproprijacija, formalno-pravno, za jedinicu lokalne samouprave, a suštinski – za tajkuna koji je doveo te na vlasti.
Pričao sam u Zemunu, prodao je čovek lokaciju pre izbora, obezbedio da njegov pajtaš bude gradonačelnik, i mafija traži svoje, dali smo pare. Gde je lokacija? Preko puta Gerontološkog centra.
Moraju da se menjaju propisi o eksproprijaciji. To su propisi o otimanju. Ovde se otimanje stavlja u zakonski okvir. Ono postaje legalno. Građani Republike Srbije, otimanje će postati legalno zato što traži većina, zato što ona podržava otimanje, jer ovde nije data kazna za oteto - prokleto. Kada se jednom ne kazni otimanje, onda to više nije presedan, postaje pravilo ponašanja i ide u zakonski okvir. Kada uđe u zakonski okvir, onda ćemo kasnije morati da vas lustriramo.
To je zloupotreba u razmišljanju kako će da se donese neki zakon i kako će da se primeni, sa skrivenom namerom da se krše ljudska prava. Ovo je priznanje da se krše ljudska prava. Nema to veze s Koridorom 10, nema to veze s izgradnjom gradova, nema to veze s pobratimstvom sa Ljubljanom, da oni preko naših potvrda izvoze, navodno, u Rusiju. Đavola, nema od toga ništa. Ruska carinska služba ne dozvoljava to. Ima lični interes, jednog gradonačelnika i drugog gradonačelnika, jer ovde se lični interes predstavlja kao javni interes. Zato smo pisali amandmane i zato vas upozoravamo, građani Republike Srbije, ovo privremeno postaće trajno trpno stanje.
Ko može da promeni ovo stanje? Samo građani Republike Srbije. Kako? Bežite dalje od ove dve boje. Izbegavajte Borisa Tadića. Organizuje skup, bežite kući i zatvarajte se.
Šta su ostvarili od onoga što su obećali. Samo negativno u odnosu na ono što su obećali – 300.000 ljudi će izgubiti posao, a on je obećao 500.000 da zaposli. Banke su nam stabilne, gledamo, nijedna sada nije stabilna, sve se rasturaju. Gde su nam devize? U Americi, Engleskoj i Nemačkoj. Zašto? Ni oni ne veruju u ove svoje, oni znaju njihovu specifičnu težinu. Kako ne bi propali njihovi krediti, oni drže to tamo, to sam vas upozoravao još od oktobra i niste verovali.
I pre nekoliko dana su nas prozivali, prozivali su nas – imajte respekta prema državnim bankama. Pre dva dana, gospođa Dragutinović je pozvala ovde da imamo nekoliko državnih banaka i da vratite pare. Nemojte da vratite pare. Odneće vam sve, sve ima da vam odnesu. Pričali smo za "Crvenu zastavu", nemojte da selite one mašine za ''jugo'', nema ništa od ovoga, pa sam još molio neke, dajte, sačuvajte te mašine, nemojte da idu u staro gvožđe itd. Kaže – veliki projekat. ''Fiat'' puko u Italiji. Sve su prevarili.
Vi što ste čekali za besplatne akcije, koje, navodno, treba da vrede, pozovite Mlađana Dinkića. Šta je s onim Babinim Zubom, kako se zove, babin kuk, Babin Zub, kod Knjaževca, šta beše, ko je otkupio zemljište za nove hotele?
Znate šta, druga strana priče o eksproprijaciji je Zakon o uređenju i izgradnji. To prilagođavaju sebi. Nije im dobar onaj Šumarčev zakon iz 2003. godine, koji garantuje za 15 dana građevinsku dozvolu. Ko je dobio za 15 dana građevinsku dozvolu? Dobio je Mišković, dobio je Beko. Ko je dobio još? Eksproprijacija simbolički ide kroz ovaj zakon i odnosi se na nepokretnosti. Kada se kaže – nepokretnosti, misli se na zemljište i na građevinske objekte. Suštinski, ovaj zakon šire i na vodu i na vazduh i na vaše živote.
Građani Republike Srbije, vodite računa šta radite i bežite od žuto-crvene koalicije.
Nikada ne odustajem, to znate, valjda.
Sada ću malo da objasnim ovaj amandman koji je podnela gospođa Gordana Pop-Lazić i koji ima nekih dodirnih tačaka s prethodnim amandmanom narodnih poslanika iz DSS-a.
To je član 3. Vlada je predložila promene u stavu 1. člana 8. osnovnog teksta, gde se, u stvari, definiše ko je korisnik eksproprijacije. Uopšte ništa nije sporno kada je u pitanju Republika, autonomna pokrajina, grad, grad Beograd, jedinica lokalne samouprave, nije ništa problematično kada je u pitanju javno preduzeće od republičkog značaja ili od nekog drugog značaja, vezano za oblik teritorijalne autonomije ili lokalne samouprave, ali je problematično ono što sledi, a to su privredna društva koja su osnovala ta javna preduzeća, i poslanici iz DSS-a su tražili da se na neki način to promeni njihovim amandmanom, a gospođa Pop-Lazić je tražila da i ta preduzeća obavljaju delatnost od javnog interesa. Nekada je to bila delatnost od opšteg interesa.
Zašto je ovo predloženo? Predloženo je iz jednog prostog razloga. Naravno, kao korisnik eksproprijacije treba da se javi onaj ko je na neki način nosilac prava na državnoj svojini, neko ko ima pravo korišćenja, upravljanja, ili ko ima pravo raspolaganja. Raspolaže državnom svojinom Vlada Republike Srbije, a korisnici i oni koji upravljaju mogu da budu i drugi subjekti. Kada se definiše korisnik eksproprijacije, onda mora da postoji ta veza između državne svojine i nekoga ko je titular nekog od tih prava na nepokretnost.
Šta je problematično kod javnih preduzeća ili privrednih društava koja su osnovala javna preduzeća? Problematično je što, kada se pogleda njihovo poslovanje, možete da utvrdite da pretežan deo ukupnih prihoda nije po osnovu vršenja javnih ovlašćenja, javnog posla, poslova od opšteg interesa, nego prisustvo na tržištu kapitala.
Postavlja se pitanje, šta je uzeto kao kriterijum u definisanju korisnika eksproprijacije, da li status pravnog lica, jer su sve ovo pravna lica, ili njihova svojinska struktura?
Moram da vam skrenem pažnju da što se tiče poslova od opšteg interesa, a sada su od javnog interesa, njih mogu da obavljaju kako preduzeća u državnoj svojini, tako i preduzeća u privatnoj svojini.
Javni gradski saobraćaj je posao od javnog interesa, obavljaju ga i preduzeća čiji je osnivač grad, a mogu da ga obavljaju i privatna preduzeća, kojima je grad poverio vršenje delatnosti.
Šta je osnovni kriterijum? Insistiramo da osnovni kriterijum bude odnos tog pravnog lica ili subjekta prema državnoj svojini, a Vlada insistira na nečemu što je status, da li je preduzeće osnovano od javnog preduzeća republičkog značaja, i tu je kraj, a tu je i početak nečega što se zove zloupotreba, nečega što može biti zloupotreba, a ne postoje mehanizmi kako to da se spreči.
Gospođa Pop-Lazić je kao faktor ograničenja ubacila upravo to da se obavljaju poslovi od javnog interesa, i to se već podrazumeva da je predmet eksproprijacije nepokretnost na kojoj treba nešto da se desi, a predstavlja vršenje delatnosti od javnog interesa.
Da li je to škola, da li je to obdanište, da li je to zdravstvena stanica, da li je to komunalno uređenje, vodovod, kanalizacija itd., to su sve poslovi od javnog interesa sada, po novoj terminologiji, a nekada je to bilo od opšteg interesa.
Ranije je bilo u terminologiji nešto mnogo primerenije, koji su neophodni uslov za život i rad građana u određenom području, sada se izgubilo, jer, u uslovima tržišne ekonomije, imamo onaj neoliberalni koncept koji se zasniva na sistemu – drpi što više možeš, ako je moguće, što jeftinije, i ako je moguće, za džabe, za tri evra cela šećerana, i to je veliki posao itd.
Pokušavamo da sputamo prohteve ovih koji trenutno vladaju i odmah moram da vam kažem da ovako nešto ne postoji u Zapadnoj Evropi. Čak, u Francuskoj postoji jedan institut, nije na prodaju. Znači, možete kroz centar Pariza da se šetate, ima velikih zgrada, oblakodera itd., i naiđete na neku straćaru, pa onda postavite pitanje – zar urbanisti nisu mogli to da reše proglašavajući nešto javnim interesom? Nisu mogli da reše, jer je vlasnik rekao da nije na prodaju. Privatna svojina je svetinja, i kraj priče.
Naravno, nisam baš zastupnik ni tog stava, ali sam zastupnik toga da se nađu mehanizmi koji će da kontrolišu izvršnu vlast. Ovo vam pričam kao čovek koji je pre 20 godina radio na poslovima eksproprijacije, u ime korisnika eksproprijacije pravio neke zgrade na nekim ledinama, na nekom prostoru.
Naravno, mnogo su lepše te zgrade i ti stanovi na Bulevaru nego ono što je bilo, ali se uvek vodilo računa o pravičnoj naknadi i o maksimalnom postupku, i taj proces eksproprijacije je, u mom slučaju, trajao nekoliko godina, što zbog uprave, odnosno Sekretarijata za finansije, što zbog drugih stvari, ali moraju ti mehanizmi maksimalno da se poštuju, jer se ulazi u nešto što je neprikosnoveno pravo pojedinca.
Kad ovako definišete korisnika eksproprijacije, po sistemu da javno preduzeće može da pravi svoja privredna društva, ovde ste samo radi dekoracije rekli: "osnovano državnim kapitalom." Zašto kažem "radi dekoracije"? Zato što smo na jednoj od sednica nekog od ovih odbora, kao radnog tela Narodne skupštine, upravo tražili od poverenika, predstavnika Vlade, da se izjasni šta je kriterijum – status tog pravnog lica, tog preduzeća, ili svojinska struktura? Rekli su – status. Kraj priče, završili smo razgovor. Znači, dovoljno je samo da bude preduzeće u nekoj, navodno, državnoj svojini i onda može sve da se radi.
Naravno, nije ovo problem samo ovog zakona, taj problem državne svojine i statusa pravnog lica je još izraženiji kod Zakona o privrednim društvima. Tamo postoji nekoliko odredaba koje nisu dorečene do kraja sa gledišta državne svojine.
Znači, ništa ne gubite u inicijativi, ako su iskrene namere, usvajajući amandman Gordane Pop-Lazić. Tim amandmanom ona, u suštini, prihvata taj koncept, samo traži jedno ograničenje – da je za vršenje javnih poslova, poslova od opšteg interesa.
Na plastičnom primeru sam vam pokazao da imate preduzeća koja su formirala javna preduzeća, kao svoja zavisna ili svoje kćerkice, i oni ne ostvaruju većinu ukupnog prihoda na osnovu vršenja poslova od javnog interesa, nego trgovinom kapitala ili nekim drugim poslovima koje rade, a postojeći propisi dozvoljavaju da 300 delatnosti stavite kao delatnost preduzeća, pa da proberete po kom osnovu ćete da stičete, mahom, svoje prihode.
Ovde se, u ekonomskom razmišljanju od 2000. godine, naovamo, pojavilo kao kriterijum: žiro-račun, tekući račun, stanje na računu, solventnost. To se pojavilo. Samo da se zgrabe pare, nije bitno u kakvoj delatnosti.
Znači, rezultat poslovanja treba da bude pozitivan, a pošto on mora da bude pozitivan, dozvoljeno je sve da se radi, pa je tako moguće uzeti kredit iz Fonda za razvoj, za razvoj turizma, s kamatnom stopom od 1%. Ako Mlađa zažmuri na jedno oko, pa ta sredstva odu za kompjutere, a tamo kamatna stopa bude 12%, onda vidite koliko je on zaradio, a sve je čisto i uvučeno u jedan okvir koji predstavlja zakonitost.
Ko omogućava da se napravi taj okvir? Ova grupacija ljudi. Zašto?
Ovakvim predlozima zakona, a da ne pričam još o praksi. Praksa je još gora od onog što mi možemo ovde da zamislimo, kakva bi mogla da se desi na bazi ovakvih rešenja i zakona.
Pozivam se na članove, pre svega, 27. i 100. Poslovnika i na član 143.
Molim vas, vi ste dali jedno tumačenje iz člana 143. koje ne stoji. U prvom stavu, znam da ste čitali, ali ne znate da čitate, definiše se vreme. U istoriji parlamentarizma se nije desilo da se rasprava u pojedinostima objedinjuje za tri zakona. Zakon broj 1 – određuje se vreme u skladu sa članom 143. i ide rasprava kako je navedeno. Vi želite tri zakona da izliferujete za ukupno vreme od deset sati, pri tom zaboravljate na jednu stvar – ovim poslovnikom je garantovano pravo svakom podnosiocu amandmana da izađe i da, do dva minuta, obrazloži svoj amandman.
Molim vas, u okviru deset sati, to je otprilike 300 amandmana. Ako je neko podneo amandman na treći zakon, poslednji član, pa bude 325 amandman u tom zbiru, on neće moći da ostvari svoje pravo da obrazloži, zbog vašeg tumačenja. Skratili ste ga, nema više gde da se krati. Ovo je teško kršenje ne samo Poslovnika, vi ste to namerno uradili da bi se sprečila javna reč, da bi se sprečila kritika, da bi se sprečilo iznošenje argumentacije i dokaza, da bi građani videli gde vi vodite. Evo, sada, građani, vidite kakva je izmena Poslovnika – da se uvede diktatura, parlamentarna diktatura, da ne sme da se priča ovde. Izvinjavam se.
Neću da pričam o nečemu što je bilo pre sat vremena, nego o nečemu što je bilo pre nekoliko minuta. Mislim da vi vrlo loše interpretirate i poštujete odredbu člana 104. Poslovnika Narodne skupštine. Nalazite za shodno da komentarišete i, kada poslanik izađe za govornicu, obrazloži svoj amandman, vi nastavljate kao da je on reklamirao povredu Poslovnika. Ne znam ko vam je dao to pravo? Ako želite da kažete nešto protiv tog amandmana, izvolite, ustupite mesto, dođite za ovu govornicu, pa kažite šta imate protiv tog amandmana.
Poslanika ste prekinuli, isključili ste mu mikrofon, pričao je o amandmanu, nije reklamirao povredu Poslovnika. Vi nalazite za shodno da terate vašu priču, kao da smo u nekoj televizijskoj seriji. Mislim da je dobro da građani gledaju ovaj prenos, da shvate šta se dobilo ovom izmenom Poslovnika Narodne skupštine. Dobilo se to da u raspravi o pojedinostima niko ne zna o čemu se priča.
Da li neko može da shvati o čemu je neko od poslanika pričao i šta je mogao da kaže za dva minuta o članu zakona koji reguliše izručenje naših građana, izručenje, uopšte, nekoga odavde u inostranstvo?
Na ovaj način, ovom izmenom, mi smo, praktično, dobili da i rasprava u pojedinostima bude u načelu. Kakav je kvalitet? Nikakav. Jedino da se napravi jedna serijska traka, da se poređaju poslanici kao podnosioci amandmana, po redosledu, i kako ko dođe, odmah da padne i teramo dalje – to je put, to je svetli put u Evropu.
To nigde na kugli zemaljskoj ne postoji i verovatno se nekima kosti okreću u grobu kada čuju, ako čuju, dokle je došla njihova Demokratska stranka.
Hvala. Ovaj dan, nije ni čudo, donosi se ovakav zakon, primenjuje se ovakav Poslovnik. Građani Srbije treba da shvate, Vlada Republike Srbije priznaje da dve evropske konvencije ne mogu neposredno da se primenjuju i nisu sastavni deo pravnog poretka Republike Srbije, već je, kako Vlada kaže, verovatno, gospođa Malović, u narodu poznata kao žena koja je potpisala rešenje o isporuci Karadžića Kazamatu (pošto Petrović nije smeo, pa je nju ubacio da bude ministar), Srbija preuzela obavezu implementiranja navedenih dokumenata u svoj pravni sistem. Međunarodni dokumenti i međunarodne konvencije nisu sastavni deo našeg pravnog sistema, nego moramo da donesemo zakon, pa da te principe i ta načela ugradimo.
To je jedna dobra inovacija, ali od kada je došla ova ''žuta'' koalicija, s primesama crvene boje, na vlast, dobijamo turbodiktaturu. Za koji mesec, poštovani građani, nećete imati ni televizijske prenose. Naravno, zemlju su prodali, sada im je ostalo da prodaju još i ljude. Vlajko Stoiljković nije sebi mogao da dozvoli da ga, zbog onakvog zakona, onako starog neko mrcvari po Hagu, a ovde je koalicija napravljena po sistemu: Tadić kaže Dačiću – izvinite što smo ubili Miloševića, a on kaže – ne, ne, mogli ste i ranije.
To je vaša sudbina, građani Republike Srbije. Tu vodi ova vlada ...
Vrlo slikovito obrazlažem svoj amandman i ne dozvoljavam da mi se mešate u amandman i da trošite mojih dva minuta, ili ću da vam izreknem opomenu.
Nemam potrebe da vas molim, nego se pozivam na član 104, zato što narušavate dostojanstvo i ugled Narodne skupštine vašim ponašanjem, načinom kako sazivate ovu sednicu, načinom kako vodite ovu sednicu, načinom kako tumačite pojedine odredbe Poslovnika, načinom kako ste zamislili da izgleda život u Republici Srbiji. Ukinuli ste sve.
Zamolio sam vas da me saslušate. Prvo sam rekao član 104. Ne znam koliko puta treba da vam kažem koji je član. Pretpostavljam da ste stručnjak za Poslovnik, ako ne vi, onda Odalović, ako ne, onda je tu ova gospođa iz serije "Alo alo", Čomić.
Pogledajte šta ste napravili od Skupštine! Očekujete da učestvujemo u ovoj cirkusijadi? Nećemo. Hoćemo da građani vide – kada nema Parlamenta, kada nema demokratije, onda je anarhija i diktatura. To da znate, to nam je budućnost.
Svakog dana fali 30 do 40 milijardi dinara u trezoru. Nema transfera prema lokalnim samoupravama. Povećavaju se dugovanja, država je bankrotirala, a oni zabavljaju gledaoce Skupštinom, amandmanima u dva minuta i, navodno, glume neku demokratiju. Kakva demokratija!
Tražim da se u danu za glasanje konstatuje da ste povredili Poslovnik i častim vas ovih 30 sekundi da što pre odete u Evropu.
Povodom ove objedinjene rasprave osvrnuti ću se samo na jedan deo, a to se odnosi na izbor članova odbora Agencije za borbu protiv korupcije. Odmah na početku moram da kažem da je na svojevrstan korupcionaški način i ova tačka došla na dnevni red i, takođe, na sličan način je objedinjena rasprava povodom, čini mi se, četiri ili pet tačaka dnevnog reda, kako bi se pokazala poslovnička efikasnost ovih koji srljaju u Evropsku Uniju nekritički, pa nisu u stanju ni da pogledaju ni koji je dan, ni da li pada kiša, samo evro, evro, evro.
Ako ovako važnu temu svrstavate sa prestankom sudijske funkcije, sa Zdravstvenim savetom i drugim tačkama, onda ste na taj način pokazali šta očekujete od budućih članova Agencije za borbu protiv korupcije. Ovde ima devet kandidata. Ukratko ću o većini ovih predloga da iznesem ove stavove SRS.
Prvo i osnovno, mi smo se uvek protivili ugrađivanju nekih odredbi u zakone kojima se daje ovlašćenje radnom telu Narodne skupštine, da li je u pitanju Odbor za pravosuđe, da li je u pitanju Odbor za finansije, da li je u pitanju Prosvetni odbor, nije bitno, bitan je načelni stav. Mi smo se uvek protivili da odbori Narodne skupštine, kao radna tela, imaju status predlagača nečega, da li je predlog neke odluke ili predlog kandidata, kao što je ovo slučaj, jer smatramo da to izlazi izvan okvira zakonodavnih nadležnosti Narodne skupštine i da radna tela Narodne skupštine imaju samo tu prethodnu propusnu moć za sve ono što dolazi do Narodne skupštine, a da radno telo Narodne skupštine ne može imati status predlagača.
To je naš stav koji zastupamo već nekoliko godina. To je krenulo od one prve verzije Zakona o Narodnoj banci Srbije, kada je prvi put konstituisana nadležnost Odbora za finansije da može da predlaže, da podnosi predlog odluke o izboru guvernera Narodne banke Srbije. Tada je to ''nekažnjeno'' prošlo, i onda je to sad postao manir, jedan presedan je postao pravilo. Uvek kada nedostaje neka ideja kako da se nešto predloži u Narodnoj skupštini, a što je neophodno da bude zastupljena, recimo, struka u predlogu, onda brže-bolje neka ide na odbore, hajde neka predlagači tog odbora budu poslaničke grupe i opet se vrši neko parcelisanje.
Prvi na ovoj listi koji je predložen, to je kandidat Administrativnog odbora Narodne skupštine, to je dr Zoran Stojiljković, docent na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Samo da vas podsetim, mlad čovek, ima neku bradu. Po njegovoj biografiji on bi više mogao da bude savetnik u ovom centru za mirno rešavanje radnih sporova, jer kompletna njegova profesionalna karijera na fakultetu i ovi naučni radovi ukazuju da je bio medijator između sindikata i poslodavaca. Odbor ga je predložio da se uhvati u koštac i da se bori protiv korupcije. Smatram da on ne može taj zadatak da ispuni, ne može nijedan koji je sa Fakulteta političkih nauka.
Taj fakultet je odavno leglo nekih koji su sa strane osmislili njegov rad i odatle izlaze nekakvi stručnjaci, predsednici komisije za pridruživanje EU. Gde god se okrenete neki njihov kadar dolazi. To je fakultet gde su studenti daleko napredniji od svojih profesora. Studenti na svojim tribinama gde razmatraju pojedina pitanja pokazuju daleko veću opredeljenost prema Ustavu Republike Srbije i prema poštovanju Ustava Republike Srbije nego njihovi profesori ili gostujući predavači. Po pravilu, tamo izađu isprašeni od strane studenata. Nedavno je vrlo loše prošao Rasim Ljajić, jer gotovo da nije mogao da odgovori deci na vrlo razumna pitanja ni sa svojim površnim odgovorima. Kasnije ću o svim tim kandidatima.
Sledeći kandidat je kandidat predsednika Republike Srbije. Zamislite, žena Milana Nikolića. To je neka privatna funkcija. Milan Nikolić, onaj čuveni SPO-ovac, nekada ispitivač javnog mnjenja. Znate, u ovoj zemlji kada nemate šta da stavite ispod imena i prezimena vi kažete politički analitičar, jer to niko ne može da proverava šta znači, ili kažete sociolog itd. Njegova supruga Sonja Liht, ne znam više koju funkciju ona još nema u ovoj državi, ali nikada ne ide na proveru kod građana, da izađe imenom i prezimenom – ja, Sonja Liht, kandidujem se za to i to, pa da građani biraju. Ne, mora da bude skriveno.
Onda, imamo preko nje posebne kontakte vezane za Ameriku gde idu na školovanje neki kadrovi, pa Radovan Jelašić, pa onaj Nenad Lj. Stefanović.
Mogao bih spisak da vam ređam koliko ih je. Dulić, onaj što je bio predsednik Skupštine, ortoped koji se sada razume u ekologiju i građevinu. U građevinu se razume tako što kaže – sve šahte treba da imaju poklopac, jer kad padnu – ljudi slome nogu. Njena kadrovska struktura, ono što je ona iznedrila, jeste loša za Srbiju. Sad je u ''Politici'', u novinskom listu, pa se nalazi u Ministarstvu inostranih poslova, svuda se nalazi. Gde treba nagrada, evo je Sonja Liht da dobije nagradu.
Ona će da se bori protiv korupcije, a ona nam instalisala sve one službe da postanu sastavni deo strukture Republike Srbije. Stičem utisak da se Boris Tadić plaši nje. Ako ona pomisli da joj je potrebna neka funkcija, on mora da je predloži. Mi treba da donesemo zakon da oslobodimo Borisa Tadića od straha. Kod njega je evidentan strah. Da li je prosto moguće da ne postoji niko drugi osim Sonje Liht? Mi imamo taj problem što u kreiranju javnog mnjenja u Republici Srbiji najmanje utiču poslanici u Narodnoj skupštini, a najviše kolumnisti, najviše nevladine organizacije, slobodoumni intelektualci i ko zna ko nam je sve došao iz inostranstva.
Sledeći kandidat, kandidat Vlade Republike Srbije, Tanja Miščević. Opet Fakultet političkih nauka. Kuma jednog iz „Velikog brata“. Kako ne možete da se oslobodite tih kadrova? Po čemu je ona iskreni borac protiv korupcije u zemlji? Sama ideja pridruživanja EU ovako, nekritički, da se sve uzme, sve što leti može da se jede. Vidite da ste vi iz EU doneli korupciju ovde i ona je postala sistemska kod nas.
Sledeći kandidat, ovo je interesantno, jeste kandidat Vrhovnog suda Srbije. Predložena su dva kandidata, jedan je iz Vrhovnog suda, drugi je član Saveta za borbu protiv korupcije, advokat i član Saveta za borbu protiv korupcije. Sad se postavlja jedno pitanje – kako bi mogao Vrhovni sud da predloži sudiju za člana ove agencije? Samo da vas podsetim, mi imamo neke zakone koji dozvoljavaju sudijama da pored angažovanja u Vrhovnom sudu ili u nekom sudu budu angažovani i u još nekom državnom ili paradržavnom organu. Predsednik Ustavnog suda je pokrenuo postupak za ocenu ustavnosti Zakona o sudijama, a mediji su već osudili čoveka, sudiju. Njih uopšte ne interesuje da li je to u skladu sa Zakonom o sudijama. Ne, novina je rekla da to mora na stub srama i ide na stub srama, nema veze šta piše u zakonu. Onda se sete da piše u zakonu i onda sad cenimo ustavnost tog zakona. To je neverovatno šta se kod nas dešava.
Dalje, kandidat Socijalno-ekonomskog saveta, to vam je isto kao kandidat radnog tela Vlade Republike Srbije, Čedomir Čupić – ''Otpor''. Kako može ''Otpor'' da se bori protiv korupcije u Srbiji? Kako ''Otpor'' može da se bori protiv korupcije, ''Otpor'' koji je finansiran od strane američke ambasade, bio kandidat na izborima i zastupa neke svoje političke stavove? On bi da se bori protiv korupcije. Po čijem nalogu?
Šta će njega da obaveže, stav Manterov ili zakon koji reguliše borbu protiv korupcije? Naravno da će da ga obaveže stav američkog ambasadora u Srbiji ili bilo kog drugog ambasadora. Kod njega u njegovom misaonom procesu ne postoji zakon Republike Srbije.
Znam da jednom delu ''žutog'' preduzeća odgovara ovakva diskusija i znam da ste vi protiv nekih kandidata. Nagazio sam baš ovog Čedomira Čupića. Znam da ste spremni da nekoliko njih padnu na glasanju, ali imate rezervni potez. Pošto se sve to zna, ukoliko oni kojim slučajem i prođu, onda moraju da idu na onu adresu tamo po svoje mišljenje kako da primenjuju zakon.
Imate ovde Slobodana Beljanskog. Mislim da se taj advokat svuda muva, svuda ga imate. Gde god treba nešto da se zameša on dolazi, tu nema nikakvih problema. Na kraju se postavlja centralno pitanje – i da su od Boga dati ovi sa ovakvim biografijama, ovako politički predstavljeni javnosti u Srbiji, da li ste vi sigurni da oni predstavljaju ''bič božiji'' primene Zakona o borbi protiv korupcije?
Mene ne možete da ubedite. Ne znam kog građanina u Srbiji možete da ubedite u ovo, možete samo nekoga ko je voljan da ima prolaz kada su u pitanju ovi kandidati. Prolaz može da ima ukoliko ovi kandidati kažu za neke da poznaje evropske vrednosti, prihvata evropske vrednosti, opredeljen je evroatlantskim integracijama, sve fino, lep, mazan, tri puta dnevno se tušira, ljubi ga majka, sve to može da prođe, ali ovi ljudi da primene zakon i da primene duh zakona koji ste doneli pre nekoliko meseci u ovoj Narodnoj skupštini, apsolutno sam siguran da oni to ne da ne mogu, nego, oni to neće da urade.
Predsednik tog njihovog saveta nije u Srbiji. Stičem utisak da su svi ovi ovde strani eksponenti, a ima ih pet od devet, znači većina, da u stvari njih ne želite, ali morate da prihvatite zbog onih kontrolora iz inostranstva koji žele da vas kontrolišu preko ovih ljudi, pa čim malo dignete glavu, sastao se Savet Agencije za borbu protiv korupcije i doneo zaključak. Dinkić je nešto napravio, da bi se on, puć, smirio. To je cela poenta. Znači, jedna krajnje selektivna nazoviprimena Zakona, čak ne ni primena zakona. To je ta ideja.
Naravno, od tog koncepta ne odustajete. Verovatno ćemo uskoro imati nešto slično kada su u pitanju ova dva saveta, jedan vezan za tužilaštvo a drugi je vezan za sudstvo, isti je princip, sve da bude pod nekom vrstom kontrole, a ovo je samo jedan način kako da se to uvije u neku oblandu, da se završe neki poslovi.
Moram da skrenem pažnju, pre svega javnosti, koja će ovo valjda imati prilike da vidi u odloženom prenosu. O čemu se radi? Radi se o sistemu tzv. policentričnog delovanja. Godinama je pripreman, negovan, eskalirao je 5. oktobra 2000. godine, a kasnije se ponavlja.
Sistem je sledeći: veliki broj medijski poznatih ličnosti koji su na čelu nečega, da li nevladinih organizacija, da li neka asocijacija, da li, ako nema šta drugo, politički analitičar, sociolog medija, ne znam ovog, ne znam onog, promovišete ih medijski, vrlo često upadaju u opozicioni medijski prostor, kritikuju DS, ali kada dođe vreme za izbore kažu, pa naravno, za DS, kako za ove druge. Znate, nisu oni najbolji ali su manje zlo nego ovi drugi. To je taj uticaj.
Sada morate da zadovoljite apetite onih koji su bili u prvoj borbenoj liniji, koji su duboko bili u rovu. Oni formalno-pravno možda i nisu članovi DS i DS upravo računa na tu jačinu, ne jačinu na osnovu članske karte nego ta sinergija koja dolazi, interesna sinergija, in-posao-pozicija.
Moram da vas podsetim, 2003. godine Čupić kako je kritikovao DS kada je ''Otpor'' išao sam, pa je taj projekat propao, pa zato je onaj bivši ambasador otišao u Cavtat jer je promenjen, jer je garantovao da će ''Otpor'' da uđe, da utrči u prostor DS, pa posle izbora sa DS da se nastavi sa novom vladom. Katastrofalno loša procena.
Sada ste ubacili ''Otpor'' tu – Srđan, Jagoda je pobegla, jadnica, kada je videla o čemu se radi, Konstantinović, Homen, on je digao ruke od advokature, on i još jedan prepustili advokatsku kancelariju svojim prijateljima i zastupaju Borisa Tadića u sporovima. U privatnim sporovima Borisa Tadića Homen ga zastupa, njegova kancelarija, a on je državni sekretar. On sada pametuje.
Ljudi, ''Otpor'' nam drži predavanja! To je katastrofa u Srbiji. ''Otpor'' drži predavanja?! Oni su se posvađali oko para, sećate se kada su hteli da se kolju, tukli se. Tokom onog studentskog protesta ''jedan Čeda je premlatio drugog Čedu'' i sada oni, to su novi kadrovi, novoprojektovani kadrovi i sada se instališe jedna nova grupa oko 1970. godišta, na nivou grada, Đilas i pajtaši koji treba da zamene Tadića i druge. Pripremaju se, prvi ešalon, drugi ešalon. Ko je pravio te ešalone? Sonja Liht! Veliki doprinos je dala stvaranju tih novih kadrova. Pročitajte njenu biografiju i videćete koga je sve ona promovisala. Nema funkcije koju nije uzela. Nikad nije bila na proveri povodom tih javnih funkcija i tog uticaja kod građana Republike Srbije.
Ko stoji iza nje? Ko nju to gura? Kako je postala planetarna sila da ne sme ni Tadić da joj kaže – pomerite se malo, gospođo, pa, dosta vam je tih silnih funkcija, 'ajde, smanjite malo! Ne, ne sme. Zašto? Vladu je formirao stranac, dobija zadatke od stranca, Vlada mora da sluša stranca, mora da ga poštuje bogataše koji su finansirali ovakav izgled Vlade i Vlada mora da trpi i vi, većina, morate da trpite ovo.
Vrlo precizno znam protiv kojih ste sve kandidata ovde. Neću zbog elementarne korektnosti prema vama kao ljudima da kažem, ali znam, i vas bode ovo, ali ne možete da se otrgnete.
Pogledajte malo u vašoj poslaničkoj grupi ko je sve radio sa radnom knjižicom u Institutu bezbednosti, resora državne bezbednosti u to vreme? Strah i trepet. Ne smete ni da pomislite da pogledate. Morate da trpite, morate da trpite i kritiku, jer oni koji su vam naredili da glasate, pobegli su, vode pozitivnu kampanju, dolaze u porodilišta, slikaju se sa glumcima, sa gradonačelnicima, ne prljaju ruke, treba da bude pozitivna kampanja, a vi glasate i vas komšije hvataju za gušu kada odete kući da vas pitaju – pa, je li, bre, kako ''Otpor'' da nas kontroliše, da li ste vi normalni ljudi? Nemate odgovor. Ja imam odgovor! (Aplauz.)
Smatram da javnost mora biti obaveštena zašto se na dnevnom redu nalaze ovi zakoni o potvrđivanju ovih konvencija i protokola iz dve oblasti: jedna je terorizam i finansiranje terorizma, a druga je visokotehnološki kriminal. Za Vladu Mirka Cvetkovića i Borisa Tadića je to najvažnije. Nije važno ni mleko, nije važno ni meso, nisu važna ni radna mesta, nisu važne ni penzije, nije važno ni obrazovanje, nego je važna jedna puka politička deklaracija prema Oliju Renu, Havijeru Solani i drugima, da on čvrsto stoji na putu evroatlantskih integracija.
Sada nije potrebno neko posebno nagradno pitanje, ali svaki razuman čovek u Republici Srbiji zna odgovor na pitanje koliko međunarodna zajednica poštuje međunarodne pravne akte i međunarodne standarde kada je u pitanju Srbija. Da li se poštuje Povelja UN? Ne poštuje se. Da li se poštuje Rezolucija Saveta bezbednosti 1244? Ne poštuje se. Šta se onda poštuje? Šta to njih obavezuje prema nama? Njih obavezuje samo neki njihov interes. Njihov interes jeste atomiziranje srpskog nacionalnog prostora, atomiziranje Srbije, svođenje Srbije na beogradski pašaluk, a u to su se aktivno uključili predstavnici ove vlasti, na čelu sa Borisom Tadićem, Draganom Đilasom, Bojanom Pajtićem i Slavicom Đukić-Dejanović.
Onaj koncept regionalizacije koji je napušten oni oživljavaju. Da bi prošao psihopatološki koncept statuta AP Vojvodine, idu do Jagodine, idu do Niša, pa kažu – pravićemo regione, pa ćete i vi biti kao regioni zastupljeni, isto kao i Vojvodina, u nekim međunarodnim organizacijama. Razbijate Srbiju, to građani Srbije vrlo dobro znaju.
Ono što građani Republike Srbije dobro znaju, to je da je tamo gde se vi hvalite rezultat negativan. Rekli ste, došao je "Fijat" – nema ništa od toga. Rekli ste, besplatne akcije – pojavio se minus. Rekli ste, ekonomski razvoj – 60.000 preduzeća je blokirano. Ove godine 300.000 ljudi ima da ostane bez posla zbog Borisa Tadića, Dragana Đilasa, Bojana Pajtića, Mikija Rakića, ovoga Vukadinovića iz državne bezbednosti.
Činjenica je da se vrši medijska manipulacija zaglupljivanjem, zaluđivanjem građana Republike Srbije, kako bi podržali ovu "žuticu" koja je zavladala u Republici Srbiji.
Šta važi od ovih konvencija? Otvaram pitanje, šta po novom Ustavu znači potvrđivanje neke konvencije, kakve mi obaveze preuzimamo? Kakve obaveze preuzimaju oni drugi iz inostranstva koji su to potpisali? Da li može neko da zamisli Havijera Solanu koji će da primenjuje neku od ovih konvencija, ili ovog Olija Rena?
Da vas samo podsetim, poštovani građani Republike Srbije, da znate sa čime ste suočeni od kad je zavladala "žutica", od 25. januara 2001. godine: nekada su teroristi bili teroristi, pa je onda došao Nebojša Čović i rekao - to su ekstremisti. Ekstremisti znači - preteruju. Da vas podsetim, nekada je Holbruk morao da skida cipele i sa smrdljivim čarapama da razgovara sa nekima koji su do tada bili teroristi, a onda su postali oslobodioci.
Šta njih obavezuje? Time što slepo slušate njih vi uništavate Srbiju. Neka neko kaže zašto je ovo prioritet, da se baš danas mora usvojiti.
Zašto je pre nekoliko dana morao da se usvoji Poslovnik? Zašto je cela 2008. godina protekla u opstrukciji od strane Borisa Tadića i njegovih mentora, da se ne izglasa rezolucija koja bi se ticala Euleksa? Zato što ste zvali Euleks, zato što uništavate Republiku Srbiju, zato što pokušavate da raznim spletkama, medijskim, u Skupštini i na drugim mestima, dezavuišete autentične nacionalne interese ovog naroda i da promovišete štetu.
Vi ste prepoznatljivi po šteti. Počelo je tako što ste glasali iz Bodruma, pa ste rekli da je to demokratija. Uhapsili ste 12.000 ljudi, to je demokratija.
Borite se protiv terorizma. Vi razgovarate sa teroristima. Ko od vaših ide na Brezovicu da pregovara sa njima? Znate li ko su poslanici u skupštini Kosova i Metohije, odnosno Kosova, kako oni to kažu? Sve sami teroristi. Napravite njihov spisak pa proverite i uporedite sa onim spiskom koji ste vi pustili početkom 2001. godine. Vi podržavate terorizam. Omogućili ste da teroristi postanu gospoda. Ramuš Haradinaj, mirovni posrednik. Zar to nije dovoljna sramota za sve vas, da podignete glas, da kažete – Srbija je država, Srbija je Republika, Srbija je osnivač UN, Srbija ima neka prava, da se borite za prava?
Šta mi to treba da uradimo? Valjda je najpreče da vidimo da se promene propisi, da se garantuje pravo, da se garantuje sloboda, da se garantuje sigurnost građanima Republike Srbije. Kada usvojite ovo, kako ćete to da primenite na teritoriji Kosova i Metohije kad vam je zabranjeno da idete tamo?
Zabranjeno vam je da idete tamo. To će vama biti za koji mesec i u Vojvodini. Vaš Pajtić je rodonačelnik toga. Idite u onu njegovu Mošinu vilu na Fruškoj gori pa vidite kakvi se tipovi skupljaju tamo, šta rade. Glumite neke patriote, glumite neku vlast. Niti ste vlast, niti ste patriote, vi samo uništavate Republiku Srbiju.
Neću da vam dam to zadovoljstvo da zloupotrebite neku moju reč kako biste od toga dizali medijsku halabuku. Građani Republike Srbije, vi koji pratite prenos, podsetite sve one vaše prijatelje i rođake koji ne prate ovaj prenos da samo na Drugom kanalu, kada je direktan prenos sednica Narodne skupštine, možete da čujete istinu. Toga nema u kontrolisanim medijima koje drži Đilas.
Ovu zemlju vode Manter, Soroš, Solana. Oni napišu nešto, a ovi ovde se tresu i izigravaju neku gospodu. Izigravaju gospodu samo koliko da mediji objave, da bi prevarili. Sve vas varaju, ovo je loša vlast, ovo je NATO pešadija. Oni poravnavaju ono što bombarderi nisu uspeli da završe, i to vrlo efikasno rade tako što vas varaju da vi mislite da oni nešto dobro rade. Uništili su sve institucije u Republici Srbiji. Nijedna institucija ne funkcioniše. Sve pare su iznele strane banke.
Da vas podsetim, mi smo u oktobru, prilikom rebalansa budžeta za 2008. godinu, postavljali pitanje – ko izvlači devize? Zašto Jelašić štiti taj kurs, ubacuje devize, iznose se devize? Vi ste se smeškali. Sada je to postalo glavno pitanje.
Pre nekoliko meseci sam vam postavio pitanje da li je tačno da je između osam i devet milijardi veća potrošnja, nezakonita potrošnja, za 2008. godinu. Odmah ste sa sajta skinuli to. Sada je važna tema. Gledajte šta rade, u ponedeljak ćemo imati priliku na Odboru za lokalnu samoupravu da javnost obavestimo šta se radi u Skupštini grada. Da li neko zna zašto se uvode mere? To više nije tema. Sada je tema da li je neko obukao majicu, da li se neko dohvatio mikrofona, da li predsedavajući ima dobar vid, da li dobro čuje i kako ćete u medijima da objavite.
Ne verujte tim štampanim medijima, sve to Đilas i ova grupacija drže pod svojom kontrolom. Tražite pravu istinu na sednici Narodne skupštine. A vi izađite pa demantujte; izađite pa iznesite neki razlog zašto nije tačno ovo što pričamo.
Po svaku cenu želite da potvrdite nešto. Šta dokazujete na taj način? Privrženost evropskim vrednostima. Koje su to vrednosti? Pa, Evropska unija vam je otela Kosovo! Dvadeset i dve države su priznale nezavisno Kosovo, kako možete sa njima da razgovarate? To je isto kao da vam je neko ubio dete i vi kažete – dođite na kaficu, da popijemo kaficu, puj pike ne važi, teramo dalje. To građani Srbije da znaju. To je ta vlast, to je ta demokratija …
(Predsedavajući: Molimo vas da završite.)
… to je to opredeljenje za evropske vrednosti. Evropska vrednost koju oni nose jeste nestanak Srbije.
Gospodine Novakoviću, ima sasvim dovoljno vremena da vas ubedim u stavove SRS i zamolio bih vas da budete malo pažljivi, da saslušate ovo, možda ćete neke stvari da naučite, trebaće vam za život.
Na početku da gledaoce obavestim da je na dnevnom redu zakon o izmenama i dopunama Zakona o eksproprijaciji. Ove izmene i dopune morale bi da budu dogradnja postojećeg zakona, kako bi on ispunjavao sve one uslove koje ste vi, građani Republike Srbije, propisali 2006. godine kada ste na referendumu usvojili Ustav Republike Srbije, i to član 58, prva tri stava tog člana. Sada se nalazimo na tom terenu, da bude jasno. Naš ustav ima tu malo, ako bih mogao tako da kažem, trapavo rešenje; priča se o pravu na imovinu, umesto da se priča o pravu svojine, kao svetinji.
Ovo vam pričam zbog toga što ste jutros, odnosno poslepodne, imali prilike da čujete našeg prvog govornika i jednog potpredsednika, koji su demonstrativno rekli da za živu glavu neće da glasaju za ovaj zakon. To je njihov politički stav i ja to cenim, ali su u ovu priču ubacili nešto što nikako ne može da se kaže povodom ovog predloga zakona. Ubacili su denacionalizaciju i ubacili su još nešto što otprilike znači da gospodin Batić i gospođa Judita Popović vrlo dobro znaju ko je na vlasti, jer su pričali više o zloupotrebama postojećeg Zakona o eksproprijaciji i budućeg zakona sa ovim izmenama i dopunama od strane vlasti, nego što su pričali o tome da li su predložena rešenja dobra ili loša. Oni su tu, u ovom delu, u pravu, jer su oni, praktično, insajderi. Oni mnogo dobro znaju kako funkcioniše DOS, po jednom feudalnom principu – ja tebi, ti meni, ovo je moj atar, ne ulazi mi u atar itd.
Ovo je načelna rasprava i ovde se daju samo političke kvalifikacije povodom predloženog zakona. Kada bude rasprava o amandmanima, onda ćemo o pravno-tehničkim i drugim rešenjima, tako da na to ne mogu da se osvrćem u načelnoj raspravi, jer, kakav sam baksuz, Nikola će da mi da opomenu, tako da moram da se držim samo ovog opšteg političkog diskursa po ovom predlogu zakona.
Da bi gledaoci još bolje shvatili kompletnu današnju raspravu o ovom predlogu zakona, moram da vam kažem da smo imali prilike da kod predstavnika vlasti, kada su diskutovali o ovom predlogu zakona, vidimo kako se vrši cepanje ličnosti.
Zakon o eksproprijaciji nije nova pojava. Zašto nije nova pojava? To postoji, maltene, stotinama godina, jer je to način kako nešto što je bilo privatno može da postane državno, zbog nekog većeg interesa. To je jedini legalni način kako može da se dovede u pitanje pravo svojine, pre svega na nepokretnostima, kada je u pitanju eksproprijacija.
Sve države se trude da u ustavu zapišu i naprave norme koje će da budu u velikoj meri garancija i veliko ograničenje za nosioca vlasti da on ograničeno može da se meša u pravo svojine. Mi danas praktično, kada pričamo o ovom zakonu, pričamo o tome; kada se usvoje ove izmene i dopune Zakona o eksproprijaciji, da li može da se kontroliše onaj koji ulazi u pravo svojine, da bi taj ulazak, osujećenje, oduzimanje, ugrožavanje prava svojine bilo dozvoljeno u skladu sa Ustavom i u skladu sa nekim principima.
Ako pričamo o tome, opet imamo cepanje ličnosti. Znate, lako je kritikovati, ali je teško kritikovati ako si u isto vreme predstavnik stranke koja je na vlasti, recimo, u nekoj opštini, pa opština treba da sprovede vodovod, kanalizaciju, parno grejanje, ulicu, da reši pitanje komunalnog otpada ili nešto za šta može da se kaže da je javna stvar, pa kada se suočiš sa problemom kako javna stvar da funkcioniše, gde neminovno dolazi do sukoba između privatnog i javnog, onda ti je potreban zakon o eksproprijaciji, onda ti je potreban efikasan zakon o eksproprijaciji da za pet minuta možeš da uđeš u tuđu svojinu.
Ali, ako se slikaš na televiziji, ako treba da učestvuješ u "Utisku nedelje" gde ćeš da cepaš dlaku po dužini na 16 delova, onda ćeš da pričaš kao gospodin Batić – nedopušteno, neprihvatljivo mešanje u privatnu svojinu, privatna svojina svetinja. A trećina Srbije u ruralnom području gotovo da je bez korisnika zemljišta. Tako je, pogledajte ova naša sela, pustoš, nema ko da obradi ni imovinu.
No, da se vratim ovom Zakonu o eksproprijaciji. Šta je važno kod ovog zakona? Kod ovog zakona je važno da li on raspolaže mehanizmima da mi možemo da kontrolišemo vlast koja ulazi u privatnu svojinu. To je najvažnija stvar.
Da li ovaj zakon daje mehanizme da kontrolišemo državu i sve one koji učestvuju u ovom postupku? Mislim da ti uslovi, odnosno ti fini mehanizmi kontrole ne postoje do kraja. Načelno postoje, do kraja ne postoje.
Sledeće pitanje koje moramo da otvorimo jeste - kakva je naša praksa? Praksa je katastrofa. Ona se razlikuje od opštine do opštine, od sposobnosti opštine kako će da se obrati Vladi da bi se utvrdio javni interes, pa preko njihovih odeljenja za finansije, kako se usvaja predlog za eksproprijaciju i nadalje sve ono što sledi, zaključno sa pravičnom naknadom koja se utvrđuje u vanparničnom postupku. To po pravilu dugo traje.
Sledeće pitanje, ili nešto što se otvara kao problem, a vi ste ga otvorili izmenama i dopunama ovog zakona, naročito onim izmenama kojima utičete na član 8. postojećeg predloga zakona, jeste to što se kao korisnik eksproprijacije po pravilu javlja država.
Kad kažem država, mislim na državu u najširem smislu reči. Ona se neki put javlja kao Republika, neki put kao autonomna pokrajina, neki put kao jedinica lokalne samouprave, javlja se i kao javno preduzeće, ali ste ovde ubacili i preduzeća koja osnivaju javna preduzeća tako da bude većinski državni kapital. Tu su Batić i gospođa Judita i svi koji su kritikovali zakon potpuno u pravu. Zašto? Zato što se ne vidi princip na osnovu koga ste proširili mogući broj korisnika eksproprijacije.
Reći ću vam moj lični stav. Moj lični stav je da bude vlasništvo, odnosno da je korisnik eksproprijacije neko ko gazduje u ime države ili koristi sredstva u državnoj svojini, ne njegov status u registru, nego imovina kojom on raspolaže. Tu se otvara, dragi gledaoci, novi problem. Oni su već "skuvali" zakon po kome će državna svojina da bude državna svojina republičkog značaja, državna svojina... Lokalnog nećemo da vam dozvolimo, da znate, znao sam da će neko da natrči, ali nisam znao da si ti taj. To nećemo da vam dozvolimo. To SRS neće da vam dozvoli, jer ako bi to Srbija dala vama, rasturili biste i ovo malo što je ostalo od Srbije. Jojić vam mesecima čita ovde koje ste sve zemljište dali. Molim, na koliko godina?
E, moj Dragane, zbog tog i takvog zakupa Vučić i Đilas su izdejstvovali privremene mere u Zemunu. Prodali su lokaciju pre vremena, pre izbora, pa im se izjalovilo, pa ih juri mafija da ih pobije zato što nisu dobili zemljište. Zato građani Srbije ne znaju zašto su uvedene privremene mere u Zemunu. Građani Srbije, da znate, pošto to niste mogli da vidite ni u Skupštini grada, niti u medijima, u Zemunu su uvedene privremene mere, privremeni organ neki, skupili su neku bandu zato što nije donet statut, a gradska opština i ne sme da ima statut. Neverovatno, ali to ćemo u ponedeljak na Odboru za lokalnu samoupravu.
Samo da vam kažem, ova rečenica koju sam vam rekao, vaš ministar Marković je to pre nekoliko meseci napisao u jednom svom stručnom mišljenju, povodom primene Zakona o lokalnoj samoupravi. Smeškajte se vi samo. Dok se vi smeškate, Srbija propada.
Sledeće pitanje je, da se vratim, ako idete na razgradnju koncepta državne svojine u Republici Srbiji, da titular te svojine ne bude Republika Srbija, da prava u ime nje vrši Vlada Republike Srbije, da tehnička pitanja korišćenja i upravljanja vrši Direkcija za imovinu Republike Srbije, već to razgrađujete, pa šaljete Pajtiću u Mošinu vilu ili Bošku Ristiću u Niš, da on gazduje, onda ovaj zakon ništa ne valja, ovo treba pocepati i baciti, jer će vam zakon poslužiti kao sredstvo da rasparčate i ovo malo što je ostalo u Srbiji, onda mi nećemo da glasamo.
Pokušaćemo sa nekim amandmanima da vas ubedimo, kao što smo Borisa Tadića sa ovog mesta ubeđivali šta mu radi Pajtić u Vojvodini, pa je sada, izgleda, malo shvatio o čemu se radi.
Verovatno će da shvati i šta mu Đilas radi u Beogradu, verovatno. Bilo bi dobro da shvati šta mu radi. I Ćirko, i Šojić iz "Bele lađe", ima ta galerija... Napravio je Boris Tadić seriju "Bela lađa", izmislio je Ćirka, Šojića itd.
Moram malo zabave zbog gledalaca, da shvate da tema jeste ozbiljna, ali sada moram da se vratim na drugi deo, da li treba ugrađivati neka rešenja u ovaj predlog zakona koja bi u praksi značila zaustavljanje života? Shvatite koliko je tema ozbiljna.
Uzmite jednu ulicu gde ne postoji kanalizacija, već postoje septičke jame, pa se septičke jame izliju. Opština, grad reši da to komunalno sredi i neminovno mora da uđe u svojinu nekog pojedinca. To se radi u postupku eksproprijacije. Šta je javni interes? Sređivanje kanalizacije, sređivanje puta. Moramo i o tom aspektu da razmišljamo kada pričamo o ovom zakonu. U ovom zakonu postoje neka rešenja, ali kažem, generalno ostaje problem ovog zakona - gde su mehanizmi kontrole.
Nešto je nezamislivo. Samo je u vreme Hitlera bila situacija da se donosi zakon o primeni zakona. Uopšte me ne bi iznenadilo da vi predložite jedan takav zakon, a evo zbog čega, pročitaću vam jednu rečenicu koja nikako ne bi smela da bude u zakonu. To je rečenica o ništavosti. Pogledajte šta su pametni mozgovi "žute boje" smislili, kaže: "Rešenje o eksproprijaciji, kao i rešenje o administrativnom prenosu doneto bez rešenja kojim je utvrđen javni, odnosno opšti interes za eksproprijaciju, odnosno administrativni prenos nepokretnosti je ništavo."
Postavlja se pitanje kako je moguće da se donese rešenje o eksproprijaciji, ako nije prethodno utvrđen javni interes? Na ovaj način kažete da je u nekoj n.n. opštini moguće da se donese rešenje o eksproprijaciji, iako nije utvrđen javni interes. Kakav je to vaš odnos prema zakonu? Isti kao Đilasov. Po Statutu grada Beograda ove izmišljene statute gradskih opština gradske opštine su mogle da donesu od 1. januara 2009. godine, a on je tražio mere zato što to nije doneto do 17. novembra 2008. godine. Ako već otimate, otimajte sa stilom, makar inteligentno nešto, politikantski, tanano, fino, da neko može da razmišlja malo o tome šta ste zamislili, nemojte tako brutalno. Ovo je tako brutalno, očigledno, iz satelita se vidi nezakonitost.
Šta je tu ništavo? Znači, vi dozvoljavate u startu ništavost.
Sada ima nekih stvari, moram to da pohvalim, to je bio ranije veliki problem, kada se ekspropriše neko zemljište da bi se napravio neki objekat, pa se pojavi problem gradilišta, sada se predviđa mogućnost privremenog zauzimanja nekog zemljišta. To je sigurno opravdano i dobro je što je ubačeno u taj zakon, ali je moralo vremenski da se ograniči to stanje privremenog korišćenja zemljišta.
Nisam siguran, mislim da kod administrativnog prenosa i niste nešto bogzna šta intervenisali, jer se ne menja svojinski karakter zemljišta, ono je u državnoj svojini, samo sa jednog korisnika prelazi na drugog, mislim da tu i nije bilo neke potrebe da se menja.
Ima nekih drugih stvari koje ste morali, ako ne nekim novim zakonom, to su realni tereti, makar ovde da predvidite, ali niste, to verovatno i nije neki veliki problem. To je situacija postavljanja kablova, gde vlasnik zemljišta dobija zabranu da kopa više od 80 santimetara na toj trasi; to je taj teret koji trpi njegova nepokretnost, odnosno on kao vlasnik je ograničen u apsolutnom korišćenju prava koje ima na toj nepokretnosti.
Mislim da postoji jedno dobro rešenje što se tiče bankarske garancije. To je bio nekada problem, stalno se donosila ta bankarska garancija, bez obzira na to koliko traje taj postupak. Sada je dat neki proces indeksacije, tako nešto, to je dobro rešenje.
Ali, i dalje ostaje problem o kome je pričao gospodin Batić. Ostaje taj problem, to moram da kažem. To je problem prakse i kako će da se primenjuje ovaj zakon. Pojavi se tajkun, "tajfun", kako hoćete, i onaj Soldatović iz "Bele lađe" plati Ćirka, Ćirko osvoji vlast. Zato se grabe za izbore, da legalizuju to, sa 2% postaju faktor. Mora kugla da se gleda, da li je vreme za izbore. Roska gleda kuglu, da li je vreme za izbore. Ako je vreme za izbore, uđu sa 6% sa Đilasom, vlast, kao što su ovi pigmejci mali. Znate, male stranke dograbe se vlasti i onda feud veliki. Soldatović stoji iza toga, tajkun. "Bela lađa", svet, takva je politička scena u Srbiji, "Bela lađa".
Sve ovo što piše ništa ne važi u praksi, građani, ništa ne važi u praksi. Zašto? Skupili su se da završe ovaj posao do kraja, nemaju drugog izbora. Eto, mi smo pokušali da amandmanima popravimo ovaj predlog zakona. Moram da vam kažem, sumnjam da ćemo uspeti da popravimo ovaj predlog zakona, zato što ovde važi potpuno jedan drugi princip kada se razmatra predlog zakona u Narodnoj skupštini. Ovde su važni sporedni, nus efekti: da li je poslanik lepo obučen, da li 16 minuta koristi kada izađe za govornicu da sve lepo "poštovani, poštovani, poštovani" iznabraja, pozdravi, da li je evropski opredeljen, da li ga hvata kamera, da li se tri puta dnevno tušira, a ne šta kaže o predlogu zakona.
Moram da vas podsetim, građani, 100.000 ljudi će da izgubi posao, verovatno, zbog zakona kojim ste otvorili naše tržište i skinuli carine. Možete vi da se savetujete i na Babinom kuku i na Kopaoniku i sa tajkunima, možete vi da lepo uživate u blaženstvu vašem, gospodine, gospođo, ali prođite kroz ulice, idite do periferije, porazgovarajte sa građanima, oni vrlo dobro znaju da je danas pravo čudo sačuvati radno mesto u Srbiji.
Molim vas, pre pet meseci sam vam pričao, pričate o "Fijatu", donesite odluku da vozite samo vozila "Fijata" iz "Zastave", da Vlada vozi samo vozila "Fijata" iz "Zastave", ništa drugo. Da li ćete trotinet da gurate, nije to bitno.
Znači, imamo jednu fatamorgana situaciju, kaže se - svetska finansijska kriza zbog virtuelnog novca; to su ove plastične pare, kojih nema. Kod nas znate kako je – ne uzimajte slučajno kredite, jer kada vam "zavale" ovi Austrijanci i ovi drugi koji izvlače svoje pare, biće vrlo opasno. Gospođa ministar se verovatno stidi da kaže kakvo je stanje sa trezorom.
Sada ću da dam jedan lep šlagvort mojim velikim prijateljima novinarima. Evo, novinari istraživači, znajte, nešto se ponavlja (kolumnista je tu), nešto se ponavlja: septembra, oktobra 2003. godine (ima tu poslanika koji su tada bili u Skupštini) poslanici nisu mogli da podignu dnevnicu, nije bilo para, pali ste sa vlasti. Evo, već nekoliko dana nemate para za dnevnice, približilo vam se.