Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Gordana Pop-Lazić

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, iako nas predstavnik Vlade, ministar Đelić, nije udostojio svog prisustva u načelnoj raspravi, obzirom da nismo dobili mišljenje Vlade o našim amandmanima, zaista je bio red da se sada nađe u sali i da nam barem ovde odgovori šta o našim amandmanima misli. Uvek postoji mogućnost da Vlada ima sluha za amandmane i da se prihvate direktno u raspravi, prilikom obrazlaganja amandmana. Očigledno, unapred je takav stav da se ništa ovde ne menja. Bez obzira na to, mi ćemo, radi istorije, obrazlagati naše amandmane, da bismo vas jednog dana podsetili na to šta smo vam svojevremeno govorili.
U članu 10. koji propisuje način plaćanja takse, iz razloga preciziranja kako se plaća administrativna taksa, tražili smo da se iza stava 2. doda novi stav, koji bi glasio: "Ako je iznos takse propisane Tarifom veći od 10.000 dinara, taksa se plaća u novcu". Jer ovako kako stoji u članu 10. postoji alternativa, ima taksi čiji je iznos i preko 100.000 i 200.000 dinara, tako da mislimo da je ovo u prilog preciznosti načina plaćanja takse.
Stav 3. bi morao da se promeni i da umesto formulacije - "Ako se taksa plaća u novcu, obveznik je dužan da priloži odgovarajući dokaz da je taksu platio" - bude sasvim jasno da može da se plati i bezgotovinskim nalogom. To znači da pravna lica mogu direktno sa svojih računa da uplate taksu, a ne opštom uplatnicom, kako to inače biva. I ovo je dokaz da je taksa plaćena. Ali, kako je ovde formulisan stav 3. ovog člana, ne može da se zaključi da bi to sada bilo moguće. Samo bi nepotrebno administrirali, ako bi onemogućili obveznicima plaćanje takse direktno, skidanjem sredstava sa svojih računa. Hvala.
Povodom ovog amandmana želela bih da vas podsetim na svrhu administrativne takse. Ona u jednom svom delu treba da pokrije elementarne troškove koje organ ima oko izrade akta koji se traži, a sa druge strane treba da pokaže ozbiljnost od strane podnosioca zahteva, kako bi organ izdao neko rešenje ili sličan akt u uverenju da to stranka zaista i želi.
Predlagač je precizno propisao u članu 14. da je obveznik dužan da plati taksu, a ukoliko je nedovoljno ili nije uopšte taksirana, dužan je da ga opomene da u roku od 10 dana to učini, kao i kada eventualno zahtev ili podnesak dostavi poštom takođe mu je ostavljen rok od 10 dana.
Stavom 4. se traži da se preko poreske uprave izvrši naplata takse, ukoliko obveznik plaćanja takse u ostavljenom roku od 10 dana to ne učini. Po nama, to je neefikasan način naplate takse . One su često u malim iznosima i zamislite poresku upravu koja će se baviti takvim stvarima, mada smo u ubeđenju da će se u praksi to veoma retko dešavati i da uopšte nije bilo potrebno plašiti obveznike plaćanja takse na ovaj način, niti obavezivati poresku upravu da po ovim zahtevima skida sa računa obveznika plaćanja iznos takse koja je propisana za određeni zahtev. Hvala.
Član 16. i ukupno u stvari osam članova ovog zakona odnosi se na način plaćanja takse i mi smo smatrali da treba dodati još jedan koji bi iz razloga opreznosti propisivao obavezu da takseni obveznik, ako je platio taksu a nije bio dužan da plati, ili u iznosu većem od propisanog, ili je taksu platio za radnju koju organ nije iz bilo kojih razloga izvršio, ima pravo na povraćaj takse koju nije bio dužan da plati. To je nešto što je postojalo u dosadašnjem zakonu, a ovo je radi zaštite obveznika plaćanje takse.
Ne može predlagač da propiše sve odredbe i da obezbedi sebe, odnosno državni aparat i organ koji je dužan da uradi nešto po zahtevu stranke i da unapred traži plaćanje takse, a ukoliko se desi, a dešava se, da obveznik plati više nego što je trebalo ili plati, ali zbog aljkavosti organa ne dobije dokaz, pogotovu ako se preko Službe platnog prometa vrši skidanje sa računa radi naplate administrativne takse, takseni obveznik nema mogućnosti da mu se ta sredstva vrate.
Možda je predlagač mislio da postoji neki drugi način, nekim drugim zakonom da je to regulisano, ali ja nisam uspela da pronađem. Mi smo procenili da ova odredba zaista ima mesta u ovom zakonu, ali nažalost ministra ovde nema da nam kaže da li se i on slaže sa tim.
Verujem da je ovde, shvatio bi opravdanost dodavanja ovakvog člana i da je ovo verovatno previd predlagača, ali šta je tu je. Mi smo intervenisali u ovom delu načina plaćanja takse i predvideli ovu mogućnost koja će se u praksi sigurno dešavati.
Dame i gospodo poslanici, mi ne bismo intervenisali u ovom članu da NBJ, još uvek bi trebalo da postoji na osnovu Zakona o sprovođenju Ustavne povelje državne zajednice Srbija i Crna Gora, još uvek postoji.
Podsetiću vas na član 13. tog zakona koji kaže da danom stupanja na snagu Ustavne povelje sledeći savezni organi i organizacije postaju organi i organizacije države članice Srbije i nastavljaju rad u skladu sa propisima na osnovu kojih su obrazovani, a koji će se primenjivati na teritoriji države članice Srbije do donošenja odgovarajućih propisa države članice Srbije, između ostalih NBJ.
Mi smo svi ovde svedoci da nismo doneli neki novi propis koji se tiče rada NBJ, niti smo promenili naziv te Narodne banke, ali imamo takvu situaciju u stvarnosti da gospodin Dinkić, ne samo da je sutradan po donošenju Ustavne povelje skinuo tablu sa NBJ i stavio novu na kojoj piše Narodna banka Srbije, pre nego što smo mi ovde doneli odgovarajući propis koji bi mu na to dao pravo, već i na novčanici koja je štampana posle toga stoji da je to izdala Narodna banka Srbije. Svedoci smo i u štampi smo čitali da je gospodin Živković to napadao i nazivao falsifikatom. Ako postoji Narodna banka Srbije, onako prećutno, trebalo bi da to tako stoji i u ovom zakonu ili da pozovemo Vladu da što hitnije pripremi propis na osnovu koga će ovo stanje sada da legalizuje. Inače, u situaciji smo da imamo nelegalnu banku i da imamo falsifikovane novčanice.
Dame i gospodo narodni poslanici, nekako mi ovaj član 29. ne sluti na dobro. Ne volim kada piše da postoji mogućnost da se opet uvede vanredno stanje, bilo kojim povodom, ne daj bože neposredne ratne opasnosti ili ratnog stanja.
Uvek postoji mogućnost da se to reguliše naredbom u takvim okolnostima, tako da smo tražili brisanje ovog člana, a pogotovo što se država i u ratnom stanju još uvek finansira iz realnih izvora, sve dok se ne proglasi opšta mobilizacija, dok ne dođe do ukidanja monete, dok se ne pređe na manufakturnu proizvodnju, pa nema potrebe da ovaj član uopšte stoji u zakonu.
Pokušala sam u prelaznim odredbama da pronađem da se to nešto ne odnosi retroaktivno na ovaj perod koji je iza nas, s obzirom da nema retroaktivnosti, da očekujemo da se ovih dana vanredno stanje ukine, jer su već, koliko možemo preko sredstava informisanja od predstavnika Vlade i političara vladajuće većine da čujemo, pohvatani svi koji treba da budu pohvatani, a hvala bogu vanredno stanje za kriminalce trebalo bi da traje uvek.
Ne vidimo razloga da ova taksa uvećana za 100% u ovim okolnostima bude uopšte predmet ovog zakona, a pitamo se i na šta bi se te pare zaista trošile. Uvek u budžetu postoji deo sredstava za posebne namene, pa ukoliko su povećani troškovi u vreme vanrednog stanja, a svedoci smo da je došlo do povećanja troškova zbog angažovanja MUP-a, zbog angažovanja dodatnog obezbeđenje, pratnje, u dva - tri džipa vojske, policije, u pratnji visokih državnih funkcionera.
To sigurno košta, svi ti džipići i tenkići koštaju, to narod mora da plati, ali 100% povećanje takse u takvim prilikama mislim da u narednih nekoliko dana, dok se to vanredno stanje ne ukine, neće moći da se nadoknadi iz ovih izvora, pa je bolje da je to ostalo da Vlada svojom odlukom preraspodeli iz sredstava za posebne namene i tako zatvori tu finansijsku konstrukciju, odnosno tu finansijsku dubiozu, u koju smo upali uvođenjem vanrednog stanja.
Član 34. samo sledi naš stav koji je izražen u članu 28. i koji je gospođa Vjerica Radeta obrazlagala. Dakle, dinarski iznosi taksi iz Tarife, za koje se ovde predviđa da će se za 2004. godinu tek uskladiti onako kako to zakon u 28. članu predviđa, sa stopom rasta troškova života, smatramo da kao član treba brisati, jer je neprihvatljivo da se na bilo koji drugi način, sem zakonom, menja visina iznosa taksene tarife.
Ne može niko parlamentu i nama, narodnim poslanicima, da oduzme to pravo ovakvom jednom odredbom, jer visina takse, a taksa je jedan od značajnih izvora prihoda države, mora da zavisi od naše volje, odnosno procene parlamenta da u određenom ekonomskom trenutku treba te takse povećati ili eventualno smanjiti.
Šta ako parlament proceni i ako su prilike u društvu takve da iznose taksenih tarifa treba eventualno smanjiti? Možemo da dođemo i u tu situaciju. Znate kakva je sposobnost građana, sve je moguće, mi ne očekujemo boljitak, očekujemo da bude još gore. Prema tome, ako ostane ova odredba, ne znam kako će se uopšte naplaćivati taksa i kako će se određivati iznos takse, jer ovde ne kaže - zavisi od rasta, nego kaže - usklađivaće se sa rastom troškova života.
Znači, tu se potencira rast troškova života. Po našem mišljenju, kada država treba da uzme nešto, onda se ona uvek veže za troškove života, jer se troškovi života uvećavaju. Sada će se naročito uvećavati, posle ovog zakona, odnosno paketa zakona koji smo danas imali na dnevnom redu.
Znamo, kada se akcize povećaju, koliko to utiče na porast cena svih životnih namirnica i koliko to onda sve utiče na troškove života, a kada smo određivali visinu penzija, onda smo rekli - one će se usklađivati na osnovu zbira jedne polovine količnika rasta troškova života i jedne polovine rasta zarada, računajući na to da zarade slabije rastu od troškova života, jer oni mnogo brže rastu, da će onda i penzije slabije da rastu.
Prema tome, princip države ne može da bude da štiti samo interes svog budžeta, nego mora da štiti i interes svih građana, dakle i onda kada država daje, a država daje samo ono što je prethodno uzela. Tu mora da nađe neku ravnotežu. Zbog toga smo tražili brisanje ovog člana i mislim da zaista ima puno smisla, ali nema predstavnika Vlade da nam kaže šta o tome misli, a Bojan Pajtić bi možda i rekao, ali nije ovlašćen.
Htela bih da prokomentarišem još neke od tarifnih borjeva. Recimo, tarifni broj 32, koji predviđa taksu od 5.000 dinara za rešenje o ispunjenosti uslova za obavljanje naučnoistraživačkog rada (rešenje o preregistraciji) i upis u NIO. Mislim da je ovo pozitivan primer kako se pomaže naučnoistraživački rad. Pretpostavljam da će ova taksa mnogima doprineti da to nikada i ne utvrđuju.
Prijava naučnoistraživačkih i drugih projekata, ovde je iznos takse 1.000 dinara. Znamo u kakvim su ekonomskim prilikama i kako rade, kako su plaćeni naučnoistraživački radnici.
Što se tiče tarifnog broja 33, pošto mi je svež Zakon o javnom informisanju, imam utisak da ćemo ovako visokim tarifama mnoge onemogućiti da svoja javna glasila upišu u određene registre, jer je taksa predviđena na 14.000, a mi smo tražili da se smanji na 5.000. Brisanje iz registra je 7.000. Mi smo tražili da se smanji na 3.000.
Ugašen je "Nacional", "Identitet". Pretpostavljam da će morati da plate taksu od 7.000 da se izbrišu iz registra.
U želji da se čitaoci dva ukinuta lista preuzmu na izvestan način, Beba Popović i Brajević su osnovali "Arenu". Videli smo danas u "Novostima" kako izgleda naslovna strana i kakve će to novine biti. Oni će morati da plate ovih 14.000. Nemam razloga da ih žalim, već unapred znam kakva će to žuta štampa biti.
Naročito bih htela da skrenem pažnju na tarifne brojeve 119, 120. i 122. Radi se o ispravama iz oblasti građanskih stanja. Potrebe su veoma česte za ovim izvodima iz knjige državljana, iz matične knjige rođenih. Svi znate koliko puta u toku godine to morate da uzmete, jer je važnost tih dokumenata šest meseci. Takse bi tu trebalo da budu znatno niže. Tu smo mi predložili više od 100% sniženja, odnosno da ne dođe do povećanja taksi, jer to utiče na standard i na troškove ovako osiromašenog stanovništva.
U tarifnom broju 135 predviđena je taksa 5.600 dinara za rešenje kojim se utvrđuje ispunjenost uslova za izradu tehničke dokumentacije po zakonu kojim se uređuje izgradnja objekata. To je ovo što nas je ministar Šumarac ubeđivao, da će svi ići brzo, sve će to biti mnogo jeftinije, a evo sada 5.600 dinara za ovu taksu. Pitamo se ko će moći da izvrši tehnički prijem kuće, uz sve druge troškove koje shodno Zakonu o planiranju i izgradnji ima, treba da plati još ovih 5.600. Skoro sam nešto računala, za tehnički prijem i za upotrebnu dozvolu, skoro 10.000 maraka čoveku treba, pa sad vitite da li je ovo previše ili nije. Hvala.
Dame i gospodo poslanici, mi kada god podnosimo amandmane to radimo u skladu sa programom SRS. Pošto se ovaj amandman tiče finansiranja političkih stranaka, moram da iznesem stav SRS koji je ugrađen u naš program.
Smatramo da političke stranke moraju da budu finansirane od strane države. Jedino tako imaćemo pravi politički milje i znaćemo da političke stranke ne zavise ni od koga sa strane, nego da zavise eventualno od članarina svojih članova, pa da država odvoji primerena sredstva za funkcionisanje i pokrivanje normalnih troškova koje država ima. Ovo što sada država daje političkim strankama koje imaju poslanike u parlamentu nije dovoljno ni za one tekuće troškove. Na stranu to što nas Vlada, eto, blokira, pa već dva meseca ni to ne uplaćuje političkim strankama.
Danas je čak blokirala i Narodnu skupštinu, koja nije mogla da isplati troškove poslanicima za dolazak na sednicu. To se nikada, ali baš nikad za ovih 13 godina nije desilo. Pitajte koga god hoćete ovde u Narodnoj skupštini, to je svojevrstan pritisak i na sam parlament. Možete da negodujete, a verujem da ste negodovali danas i na blagajni.
Nemam neki poseban interes za to. Vi znate da su 650 dinara troškovi za one koji žive u Beogradu i bez toga se i može. Time se pokrije ovo što danas pojedemo i popijemo ovde, jer moramo čitav dan da boravimo u Narodnoj skupštini.
Što se tiče političkih stranaka, zaista je neophodno i mi smo ovim amandmanom to hteli da pokažemo, da Vlada što pre donese i predloži Skupštini zakon o finansiranju političkih stranaka, a ne da na ovakav način i zastrašuje i demotiviše sve one koji bi želeli da pomognu političkim strankama da opstanu. Vi znate da bez para to vrlo teško ide i to Vlada vrlo dobro zna. Zbog toga je predložila ovakav član zakona.
U prilog ovog amandmana, koji je zaista na mestu, samo bih htela da kažem da me čudi da gospodin Đelić nije shvatio suštinu ovako predloženog člana zakona i ima se onda utisak da je čisto demagoškog karaktera.
Volela bih da vidim za godinu dana koliko će biti tih što će uložiti 600 miliona dinara i uposliti 100 radnika. Kada bi mi imali takve, onda bi mogli da gledamo zaista ružičasto na budućnost. Sva preduzeća sa više od 100 radnika smatraju se velikim preduzećima, a nama je ovde i ministar Đelić govorio da to nije naša budućnost nego da se oslanjamo na mala preduzeća, čak ne na srednja, nego da su naša budućnost mala preduzeća.
Onda je bilo logično i imalo smisla zaista ovde da se predloži da to bude pravno lice koje uloži, ne moraju da budu toliko visoka sredstva, ali čak i da ostane 600 miliona dinara, to nije velika para za onoga ko hoće ozbiljno da se bavi poslom, ali sa brojem zaposlenih, deset, petnaest, dvadeset ljudi, mnogo toga može da se postigne, a pogotovo kada imamo ovako veliki broj nezaposlenih.
Verujem da bi gospodin Đelić da nije u Americi bio ovde, ali je Vlada mogla da nas obavesti da je neko drugi predstavnik predlagača i da ga danas pošalje u Skupštinu. Gospodin Šabić je ovde čitav dan i verujem da bi mnoge amandmane usvojio samo da je imao ovlašćenje Vlade, ali evo nama ostaje da vas ubeđujemo, a šta ćete u danu za glasanje da uradite to je vaša stvar.
U Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o akcizama tražili smo brisanje člana 1. i u načelnoj raspravi naveli smo razloge zbog čega tražimo, u prilog ovog amandmana, koji bi u stvari značio, ukoliko bismo predlagača u to ubedili, da treba da povuče ovaj predlog zakona.

Smatramo neopravdanim uvođenje akcize, jer ministar finansija i ekonomije, kao i celokupna Vlada Srbije, prilikom projekcije i usvajanja budžeta za 2003. godinu, imali su mogućnost da izvrše korekciju na prihodnoj strani budžeta za 2003. godinu. Fiskalne olakšice već su stupile na snagu. Po Vladi, inflacija ne postoji, pa samim tim ne postoje ni razlozi za povećanje akciza na gorivo.

Pored toga, akciza će sigurno uticati na porast cena derivata nafte i benzina, a u velikoj meri bi zbog toga bili oštećeni ne samo građani, zbog povećanja cena svih drugih namirnica i svih drugih roba. Kad kažem namirnica, mislim na robu široke potrošnje, koja bitno utiče na standard građana, ali bi to imalo štete i ostavilo posledice i na javna preduzeća koja se bave ovom delatnošću, pre svega mislim na NIS; a oko NIS-a se ovde pletu neke paukove mreže i pretpostavljam da je ovo dodatni udar na NIS, da bi se on doveo u što lošiju poziciju pred privatizaciju koja se priprema.
Dame i gospodo narodni poslanici, poslanici SRS nisu bili u stanju da podnesu amandmane na ovaj zakon, jer je postalo uobičajeno da predsednik Narodne skupštine zakazuje sve sednice po hitnom postupku.
Na kraju dana za glasanje, prošlog petka, zakazala je sednicu tako što je rekla, vidimo se u utorak, a u poslaničke klubove u 10,00 sati stigao je saziv i do 12,00 sati, kada nam je rok istekao, zaista nismo bili u mogućnosti da podnesemo amandmane. Znači, 20 minuta koliko imam na raspolaganju i 27 minuta koliko imaju poslanici iz poslaničkog kluba nije dovoljno da bi se o ovom zakonu raspravljalo.
Zaista mi je žao što se o ovako stručnom zakonu, koji nije politički, žuri i što se poslanicima oduzima to pravo da se amandmanski izjašnjavaju o ovom zakonu i da pokušaju da ga promene. Ali, šta je tu je. Pokušaćemo u najkraćim crtama da objasnimo od čega strepimo, šta će biti efekti ovog zakona i šta je to što mu zameramo. I naravno, da li ima i nekih pozitivnih strana.
U svom ekspozeu ministar je rekao, a i u članu 173. zakona vidimo da danom donošenja ovog zakona prestaju da važe neki zakoni, kao što su Zakon o izgradnji objekata, Zakon o planiranju i uređenju prostora i naselja, Zakon o građevinskom zemljištu i Zakon o posebnim uslovima za izdavanje građevinske, odnosno upotrebne dozvole za određene objekte.
Pitanje je koliko je pozitivno to što ovakav zakon obuhvata materiju ova četiri zakona. Ta preglomaznost nije uvek pozitivna strana. Mnogo češće je negativnost.
Nije nam jasno zašto u članu 173. piše da donošenjem ovog zakona prestaje da važi i odredba člana 11. stav 2. Zakona o ministarstvima, "Službeni glasnik Republike Srbije", broj 27/2002, obzirom na to da je ovaj zakon prestao da važi donošenjem novog Zakona o ministarstvima, koji smo nedavno izglasali. Očigledno se ovde radi o nemaru, a da to nije primećeno prilikom podnošenja ovog predloga.
Ako bismo hteli da komentarišemo trenutnu situaciju u ovoj oblasti, svi znamo da je bespravna gradnja divljala poslednjih godina, naročito od 1996. naovamo. Napadana su određena područja. Znam za grad Beograd, recimo Voždovac i Čukarica su bile akutne tačke. U vreme koalicije "Zajedno" na gradskom nivou mogao je da gradi ko šta hoće, nicale su petospratnice na građevinskim parcelama na kojima je mogla da se gradi samo porodična kuća, pet plus jedan, a sve zahvaljujući tome što se stvorila posebna urbanistička mafija, koja je ogromne pare uzela i stavila sebi u džep, na račun uništavanja gradskog jezgra, a što je sada nemoguće ispraviti.
Za sprovođenje ovog zakona biće potrebno bar još desetak uredbi da se donese od strane Vlade, jer su mnoga pitanja nedorečena, započeta. Ne mogu da se složim sa ocenom gospodina Pajtića da je zakon idealan, niti hvalom gospodina ministra. Da je tako, ne bi vladajuća poslanička grupa podnela ovoliki broj amandmana. Znamo, kad god poslanici vladajuće DOS-Refoma Srbije podnose amandmane, da su to amandmani Vlade, pisao ih je ministar i neko iz Ministarstva. Znači, u zadnjem momentu ste shvatili da ima mnogo propusta u ovom zakonu i stoga pedesetak amandmana od strane DOS - Reforma Srbije.
Postavlja se pitanje zašto je došlo do izgradnje tolikog broja bespravnih objekata, kada znamo da svako može da prijavi bespravnu gradnju, pa bi u ovim kaznenim odredbama trebalo da stoji da godinu dana zatvora dobije svako ko je išao u Šilerovu, znao je da je bespravan objekat, a nije ga prijavio. To bi bilo sasvim korektno.
Kada ste obrazlagali zakon, rekli ste da je samo 3% objekata legalizovano. U tih 3% ušao je i Pink. Čim se Željko Mitrović obratio, u jednom danu uspeo je da legalizuje svoj objekat.
Hiljade zahteva, znam, stoje u Gradskoj skupštini. Zašto se nije radilo po tim zahtevima, kad su građani platili sve što je trebalo da plate, uredno podneli zahteve, platili naknadu za građevinsko zemljište, to nisu male pare, a onda ste jednim dekretom zaustavili legalizaciju, očigledno očekujući da ćete ovaj zakon doneti. Šta su vam bili motivi, nisam mogla da protumačim.
Takođe ste tvrdili u svom ekspozeu da su sadašnja rešenja bila podložna korupciji. To jeste tako, ali nisam sigurna da i ova rešenja, koja imamo sada u ovom zakonu, neće biti podložna korupciji. Ako se ima u vidu sve ono što je Ljuba Anđelković, kao član Izvršnog odbora, čini mi se potpredsednik Izvršnog odbora, radio u sprezi sa urbanističkom mafijom, pa i sam sebi napravio vilu, a zemljište mu dodelila supruga, koja je bila funkcioner Skupštine opštine Čukarica.
Verovatno se saćete prijave za bespravnu gradnju koju je podneo pokojni Tapi i krivične prijave koju je podneo i protiv Ljiljane i Ljubomira Anđelkovića, objašnjavajući kako je do te urbanističke mafije došlo. Samo u dve rečenice ću vam reći šta je to. Ovo je jedan primer, ali tako se radilo. To svi mi imamo u komšiliku i možemo to plastično da objasnimo.
Gospodin Tapi piše pismo Skupštini opštine Čukarica i inspekciji, koja nije reagovala na vreme. U momentu kada objekat niče, treba da se zaustavlja gradnja ili da se ruši u temeljima. Tako je barem bivalo ranije. Sada se čeka da objekat nikne. Svi su očekivali tu legalizaciju i nicalo je svakojakih objekata.
Gospodin Tapi kaže: a sada je ostalo još samo da vam ispričam priču, koju je meni ispričao vlasnik livade na kojoj je iznikao soliter. Radi se o Golfu. Moj kolega slikar Aleksandar Đurić.
Priča ide ovako; u leto 2000. godine kod njega dolaze dvoje ljudi iz Glavnog odbora JUL-a i ponude mu 250 metara kvadratnih stambenog prostora, da im on dozvoli da na njegovoj livadi sagrade kuću. Đurić mi se lično žalio da su ga prevarili i da će dobiti samo 100 metara kvadratnih, jer ih je jedan budža, čija je žena glavna za građevinsku dozvolu ucenio i da umesto dogovorenih 540 metara kvadratnih za uslugu, sada taj budža traži 970 metara kvadratnih, plus dve garaže, tako da su morali da dozidaju još jedan sprat, da bi izvukli štetu.
Sada se vi iz građevinske inspekcije slabo krećete po finom kraju, jer rušite samo sirotinju. Reći ću vam po koliko su prodati stanovi u tom soliteru - 2.600 nemačkih maraka po metru kvadratnom, a potkrovlje po 2.300. Znači, vi ste vašim nedelovanjem omogućili da Anđelković zaradi 2 miliona i 500 hiljada maraka. To je bila uobičajena situacija u Beogradu.
Ako će ovaj zakon doprineti da toga više ne bude, onda je to dobro. Videćemo kako će to u praksi izgledati.
Takođe se pokazalo da je prostorni plan spisak lepih želja, da je nepovezan sa prostornim planom okolnih zemalja, a u isto vreme sada spuštate na nivo lokalne samouprave izradu nečega što je takođe prostorni plan. Ne zove se ovako, nego se zove onako, nije šija nego vrat. To neki ljudi moraju da rade i u to moraju da se ulože ogromna sredstva. Rok koji ste ostavili od 18 meseci je veoma mali, što znači da će većina opština biti u nemogućnosti da to uradi.
Da.
Pošto one to ne mogu da urade, naravno za njih će to uraditi agencija. Tako barem piše u zakonu. To košta. To su budžetska sredstva, što znači da ćemo mi ponovo u Srbiji raditi jedan novi prostorni plan, a da će nas to mnogo koštati, a da je budžet prazan to znamo čak i mi narodni poslanici, jer na blagajni nema para za većinu poslanika, danas ni dnevnice da podignu. Plate su počele da kasne. Pukli smo kao bugarska skupština.
Agencija koja će prerasti iz Zavoda za prostorno planiranje... gospodin Arsić mi je objasnio da ne možemo da bankrotiramo, pošto je on stručnjak za finansije kod nas u poslaničkom kulbu. Pitala sam da li smo mi to pred bankrotstvom, kaže - ne, država ne može da se bankrotira....
Država, ako bi došla u takvu situaciju, morala bi za svoje dugove dati deo teritorije, ali vidim da smo  spremni i na to.
Dakle, Agencija koja će prerasti iz Zavoda za prostorno planiranje, a strategiju će usvajati Skupština, to je novi prostorni plan i tu nema nikakvih novina, sem što trošimo džabe pare. Novina je takođe da opština donosi svoj prostorni plan i to ide u pravcu decentralizacije. Vi očigledno znate kakav će biti sledeći ustav koji se priprema i da će to biti u nadležnosti jedinica lokalne samouprave. Za sada nije i zbog toga su odredbe ovog zakona, koje se toga tiču, u suprotnosti sa postojećim Zakonom o lokalnoj samoupravi, jer lokalna samouprava može da donese samo regulacioni plan.
Krivična dela koja su predviđena, kao i kazne, do sada vi kažete da je to imalo nekog efekta, a ne znam da je bilo ko otišao u zatvor zbog bespravne gradnje. Licenca koju ste predvideli, a kažete po ugledu na austrijsku komoru, mislim da će tek tu biti stvoren prostor za korupciju. Sigurna sam da će ova firma "Eurovik", koja radi građevinske podloge, a vi ste vlasnik sredstava te firme, dobiti licencu, a kako će ostali dobijati, to ćemo videti. Hoće li biti na to prigovora ili ne i možda zbog toga Udruženje urbanista protestuje, mada mislim da imate neku traumu iz mladosti što se Miloševića tiče, a vezano za Goricu Gajević, kada govorite o predsedniku ovog udruženja, ali to je vaša stvar.
Počela bih od člana 1. koji reguliše predmet ovog zakona i predviđa osnivanje te agencije za prostorno planiranje, a iz člana 4. možemo da zaključimo da je to samostalna organizacija koja vrši javna ovlašćenja, a koja za svoj rad odgovara Vladi. Ostaje međutim nejasno da li se radi o stručnoj organizaciji, da obavlja samo stručne poslove za potrebe prostornog planiranja, ili obavlja upravne poslove, gde je na nju osnivač preneo deo ovlašćenja, ili možda u svom delokrugu ima samo prostorno i urbanističko planiranje, i kako ona za obavljanje pojedinih stručnih poslova može dodatno angažovati treća lica.
Postaviću vam bezbroj pitanja, a volela bih da mi odgovorite. Vidim da je to uhodan recept kojim je Vlada krenula, usavršila ga gotovo u potpunosti i u svakoj oblasti, pa više niko živ ne zna koliko agencija imamo u zemlji.
U članu 2. nam predlagač objašnjava pojedine pojmove, propušta da nam kaže šta je u smislu ovog zakona planiranje i uređenje prostora, šta je osnovni predmet ovog zakona, kao i šta je to urbanistička dokumentacija. Ostaje nam da nagađamo da li je urbanistička dokumentacija istovremeno opšti pravni akt koji proizvodi pravno dejstvo erga omnes, pojedinačni akt koji deluje inter partes ili su pak analize i studije koje nemaju pravna dejstva, niti imaju karakter pravnih akata.
Članom 2. tačka 1) objašnjen je pojam javne površine i obuhvata pojam objekta od opšteg intersa, a precizno je određen Zakonom o eksproprijaciji, i objekta namenjenog za javno korišćenje, objašnjenog u tački 2), ali je nejasan odnos između tih objekata. Nejasno je iz Predloga zakona, jer nije objašnjen pojam - postojeće stanje, a morao bi biti, jer je to realnost, obzirom da nismo na ledini i da ne počinje sve od ovog zakona, neko stanje je zatečeno. Postavlja se pitanje kako se zove stanje u prostoru na kome su izgrađeni objekti ili izvršeni neki radovi u slučaju da za taj prostor plan nije donet ili kako bi se odredilo stanje u prostoru na kome su izgrađeni objekti bez građevinske dozvole, što bi bilo utvrđeno kao nesporno. Da li je to postojeće stanje ili nije.
Tačkom 12) istog člana objašnjava se pojam lokacije, pa se postavlja pitanje kakav je odnos ovog pojma i građevinske parcele i ako postoji neka uzajamna veza trebalo je da se objasni, jer pojam građevinske parcele nije objašnjen. Nisam uspela da pronađem objašnjenje pojma građevinskog zemljišta, bar ne na onaj način koji je nama pravnicima poznat da bi mogli ovo što je napisano da protumačimo u bilo kom smislu, jezičkom, logičkom, sociološkom, ciljnom ili bilo kakvom drugom.
U tački 30) se pojam investitora vezuje za lice za čije se potrebe gradi objekat, iako pojam investicija, koji je istina latinskog porekla, u našem jeziku znači ulaganje. Znači, nije dobro upotrebljen. Pojam urbanistički plan i regulacioni plan nije uopšte objašnjen.
Član 34. uređuje izbor, sastav, način i delokrug rada planske komisije koja obavlja stručne poslove u postupku izrade prostornog plana opštine, pa se postavlja pitanje koje to stručne poslove obavlja drugo pravno ili fizičko lice, a kažete da može domaće, može i strano. Dakle, imamo plansku komisiju, ona je stručni organ, pa još ona angažuje dodatne stručnjake. Vi kao da hoćete da zaposlite sve članove svojih stranaka. To je nemoguće. Morali biste jako dugo da budete na vlasti da biste uspeli.
Kod člana 28. postavlja se pitanje kojim aktom ministar uređuje ispunjenost uslova za odgovornog prostornog planera. Da li je to upravni akt; ako jeste onda bi moralo da može da se pobija žalbom u upravnom postupku. Kakve su pravne prirode preporuke najmanje dva odgovorna planera ili Inženjerske komore, što su propisane kao potrebne. Preporuka po meni nikako ne može da bude uslov već samo jedan od motiva. Znate, kada uzimate bebi-siterku ne pitate drugu bebi-siterku kakva je ova, nego onoga za koga je ona radila. To je nešto najnormalnije.
Što se tiče implementacije, uočava se vidna nedorečenost predloženog rešenja iz koga proističe nejasnoća za svakoga, pa čini mi se i za predlagača. Ako je to ugovor onda to podrazumeva naravno saglasnost volja, pa i predviđene posledice za neispunjenje tog ugovora, pa mi je potpuno nejasno koji je razlog uvođenja ovog instituta, sem možda pomodarstva.
Što se tiče zemljišta, zaista ne mogu da se osvrnem na to, moje kolege će o tome govotiti. Samo ću da napomenem da se uvodi neustavna kategorija - ostalo građevinsko zemljište; da se eksproprijaca vrši suprotno odredbama Zakona o eksproprijaciji; da postoji neusklađenost zakona sa Zakonom o sredstvima u svojini Republike; da se krši Zakon o nacionalizaciji građevinskog zemljišta i najamnih zgrada, koji istina prestaje da važi. Posledice će čini mi se biti takve da će ovaj zakon biti teško sprovodiv, da će dovesti do haosa uz bespotrebno trošenje ogromnih sredstava i zbog ovih razloga poslanici Srpske radikalne stranke neće podržati ovaj predlog zakona.
Dame i gospodo narodni poslanici, što se tiče Šilerove ulice, srpski radikali bili su na vlasti u opštini Zemun do 2000. godine.
Zemljište na kome je izgrađen taj objekat Dušana Spasojevića nikada nije bio u vlasništvu zemunske opštine, tj. ona nije bila uknjižena kao nosilac prava korišćenja.
Kupljen je od privatnog vlasnika, izgrađen u vreme ove vlasti i ako je lokalna vlast eventualno dala neku dozvolu, uradila je to prekoračivši svoja ovlašćenja. Dozvolu je eventualno mogla da izda Gradska skupština i to samo putem legalizacije objekata. Da li postoji legalizovan objekat ili ne, da li je zahtev upućen ili nije, to znaju ljudi iz Gradske skupštine.
Nemojte ovde mene da prozivate za neke neistine vezano za ovo što sam pročitala, što je Tapi svojevremeno izjavio za Ljubomira Anđelkovića, a vi u isto vreme optužujete ovde radikale za nešto sa čim nemaju apsolutno nikakve veze.
Što se tiče gospodina Anđelkovića, to sam uzela kao primer, ali mogu da vam dam primer neposredno pored kuće gde živim, moga svekra i svekrve, na građevinskoj parceli na kojoj je izgrađen objekat sa šest nivoa, a predviđena je mogućnost da se gradi samo pet plus jedan, jer je individualna stambena izgradnja. U vreme kada je započet da se gradi taj objekat na Čukarici bila sam ministar u Vladi i nisam uspela kod te iste gospođe Anđelković da izdejstvujem da građevinska inspekcija zaustavi tu izgradnju. Prema tome, toliko o toj porodici Anđelković.
Poštovana predsedavajuća, razumem potrebu da se brzo radi i da želite da donesete što više zakona u vreme vanrednog stanja, ali vas zato molim i da obezbedite kvorum za rad. Zbog toga, u skladu sa članom 82. Poslovnika, tražim da se utvrdi kvorum za nastavak sednice, jer je očigledno da ovde nema dovoljan broj poslanika.