Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Nataša Mićić

Nataša Mićić

Liberalno demokratska partija

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, najpre želim  da odgovorim svim poslanicima koji spočitavaju poslaničkoj grupi LDP da danas otežava rad.
Pozivam se na član 1, prava i dužnosti narodnog poslanika, član 221, koji govori da je dužnost narodnog poslanika da učestvuje u radu Skupštine. Prema tome, mi danas koristimo svoje pravo i ovlašćenje da sprečavamo povrede Poslovnika, ali i da sprečimo kršenje Ustava, koji ste gospodo upravo vi doneli, iako smo mi bili protiv njega i govorili da je loš.
Drago mi je, gospodine predsedniče, stvarno najdobronamernije, što ste se vratili u salu, pa imam priliku da vam kažem da se nalazite u jednoj opasnosti, koja se ogleda u tome što ste prekršili ne samo član 27, koji govori o vašim nadležnostima, nego i član 83. Poslovnika, koji govori da je isključivo predsednik Skupštine dužan, odnosno nadležan, da uvrsti u dnevni red predloge akata koji su u skladu sa Ustavom.
Dakle, ovi predlozi akata, prva tri, nisu u saglasnosti sa Ustavnim zakonom, koji ima isto pravno dejstvo kao i Ustav. Nije u skladu sa članom 5, koji kaže da novoizabrani sastav Narodne skupštine će u toku prvog zasedanja nakon izbora Vlade uskladiti sa Ustavom zakone koji se tiču zaštite građana, guvernera i državnog revizora.
Zatim je povređan član 9. Ustava, koji kaže da izbor i imenovanje članova Ustavnog suda mora da se izvrši najkasnije do kraja prvog zasedanja Narodne skupštine.
Gospodine predsedniče, tačno je da mi nemamo Ustavni sud, ali iz ličnog iskustva vam govorim, dakle, dok sam bila predsedavajuća nepune tri godine, imala sam priliku za sve to vreme da se ispituje zakonitost, odnosno ustavnost samo jedne odluke. To je bila odluka o uvođenju vanrednog stanja. I nigde nije bilo poslaničke većine, ostala je srećom manjina koja me je štitila.
Tako da vas upozoravam da možete doći u opasnost da budete odgovorni samo vi i direktor Republičkog sekretarijata za zakonodavstvo, Balinovac, koji ovde nije slučajno, jer druga Koštuničina glomazna Vlada, od 25 članova, nije nas udostojila da prisustvuje prilikom usvajanja ovakvog jednog zakona, koji se donosi protivustavno, nego nam je upravo poslala čoveka koji je simbol ne samo pogrešne i pogubne politike, nego i danas simbol jedne politike zamajavanja, odugovlačenja i, dame i gospodo, beskrupuloznosti. Hvala vam što ste me saslušali.

PRVA SEDNICA

13-05-2007

Dame i gospodo narodni poslanici, najkraće moguće rečeno, mi iz Poslaničke grupe LDP nikada nismo imali ništa zajedničko sa SRS, niti oni sa nama. Prosto nismo bili ni deo parlamentarne većine koja je izabrala Tomislava Nikolića, ali isto tako nismo učestvovali u davanju legitimiteta SRS, kao što je to činila parlamentarna većina koja će formirati Vladu, tako što smo sa radikalima pisali Ustav ili delili njihove stavove o Kosovu ili recimo o držanoj zajednici.
Dakle, mi ćemo glasati za razrešenje Tomislava Nikolića, i ne toliko iz razloga što smo očekivali da će pokazati bolje poznavanje Poslovnika, pošto je poslanik sa najdužim stažom, pa ne ni toliko iz razloga što je prekoračio ovlašćenja vodeći sednicu tako što se ponašao više kao sudija polemišući sa narodnim poslanicima i utvrđujući istinu, ili tako što je više nastupao kao ministar inostranih poslova, više Rusije nego Srbije. Sve to je nesporno, ovde je jedno drugo pitanje na stolu.

PRVA SEDNICA

13-05-2007

To pitanje glasi - ko je pustio zlog duha iz boce? Ko je demonstrirao za ovih pet dana najveću moguću nedoslednost? Ko je pokazao da je spreman, radi vlasti, da na najgrublji mogući način urušava institucije sve do samog kraja, pa i na način da njegov predstavnik predlagača ovde danas nije prisutan?
Dame i gospodo, to je poenta naše rasprave. Ko? Naravno, Vojislav Koštunica. Srećna sam što pripadam poslaničkoj grupi koja ne odustaje od svoje politike. Mi ćemo tu politiku braniti i rušićemo sve prepreke koje nam stoje na putu, a prva prepreka jeste projekat koncentracione vlasti, čiji je arhitekta Koštunica.

PRVA SEDNICA

08-05-2007

Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedniče, razumem vašu sreću i želju da ovo dobro radite, da vodite sednicu, ali sve što ste do sada uradili pogrešno je i loše.
Najpre, slažem se sa svim kolegama koji su iznosili primedbe i neću ih ponavljati, ali ću se potruditi samo da iznesem neke povrede Poslovnika koje ovde nisu podvučene.
Naime, vi ste se pozvali na član 225. kako imate pravo da dajete obaveštenja poslanicima.
Taj član se odnosi samo na publikacije, pogledajte stav 2. Na vas se odnosi, pored najvažnijeg člana 27. u kome su vam definisane vaše dužnosti, član 88. koji kaže da predsednik Narodne skupštine daje potrebna objašnjenja u vezi sa radom na sednici i drugim pitanjima.
To ne znači, a dovedeno u vezu sa članom 96. koji je spomenuo profesor Mićunović, da nas ovde apsolutno interesuje za koga ste vi spremni da prolivate krv, čija zastava biste voleli da stoji iza vas, a ne srpska zastava i kakvi su uopšte vaši politički stavovi.
Dakle, ako se pozivate na to da nemate potpredsednika, onda vas ljubazno molim da se danas uzdržite, dok ne izaberemo potpredsednike, pa kada budete hteli da učestvujete u raspravi da dajete vaša politička mišljenja, onda se javite za reč.
Još jednu povredu ste napravili, a to je član 105. Gospodine predsedniče, vi ne možete da prekidate govornika zato što vi mislite da imate pravo da utvrđujete istinu.
Vi ste ovde samo prvi među jednakima i možete da ih prekidate samo ako hoćete da ih opomenete ukoliko su se udaljili od teme dnevnog reda, ukoliko vređaju druge poslanike, a ne zato što ne govore istinu. Istina se utvrđuje na sudu. To nije vaš posao. Da je to posao predsednika Skupštine, vi ne biste bili ni dana od 2001. do 2003. godine u ovoj skupštini, zato što neprekidno govorite neistinu.
Naravno, još jednom da podvučem, povredili ste član 2. u kome stoji da predsednik Skupštine predstavlja Narodnu skupštinu. To znači da vi morate da skinete taj bedž.
Po članu 37. Vučić može da ga nosi, možete da nosite bedž Garfilda, Staljina, Če Gevare, Cece, koga hoćete, i Šešelja, naravno, ali predsednik Skupštine predstavlja sve narodne poslanike i ne može da nosi bedž Vojislava Šešelja koji se nalazi u Hagu u zatvoru.

PRVA SEDNICA

08-05-2007

Kada je gospodin Srđan Šajn govorio, vi ste ga prekidali sa pitanjima da li govori istinu ili ne i tražili ste da to potvrdi, kao da ste sudija. Vi to nemate pravo.
Niste vi taj koji utvrđuje da li poslanici govore istinu ili ne. U tom smislu sam i rekla da je to ovlašćenje predsednika Skupštine – u vreme kada sam ja vodila sednice parlamenta, srpski radikali ne bi mogli ni da prisustvuju, pošto stalno govore neistinu.

PRVA SEDNICA

14-02-2007

Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine tehnički premijeru, članovi pregovaračkog tima, ovo je već treća rezolucija ove vlade čijem usvajanju prisustvujem i, kao što nisam mogla da glasam za prethodne rezolucije, tako neću glasati ni za ovu, iz prostog razloga što se ovom rezolucijom, faktički, brani jedna politika, pogubna i pogrešna, i to višedecenijska pogrešna politika, koja je naročito eskalirala devedesetih godina, ne samo  neprijateljstvom između dva naroda, već i ratnim zločinima, raseljavanjem lica i međunarodnim protektoratom. To su, dakle, činjenice.
Druga stvar, ova rezolucija nosi naziv – Predlog sveobuhvatnog rešenja, a mi to rešenje, faktički, uopšte ne vidimo i nemamo. Razumem neke argumente da neka diplomatska i pravna sredstva moraju biti tajna, ali ne valjda toliko kao da se radi o, ne znam, tajnom oružju Nikole Tesle.
Treća, najvažnija, stvar zbog koje ne mogu da podržim ovu rezoluciju jeste činjenica da se u njoj ni u jednoj rečenici, polurečenici ili reči ne spominju Srbi koji žive na Kosovu, a mi mislimo da je to prioritet i mislimo da bi pregovarački tim, faktički, trebalo da se fokusira na što bolji položaj Srba na Kosovu.
Zato naša koalicija ne može pristati na ovo jedinstvo i na ovu sabornost koja je, nažalost, svaki put u Srbiji koštala samo građane i građanke Srbije, a ovaj put će, izgleda, nažalost, koštati i Srbe koji žive na Kosovu.
Poštovane dame i gospodo, svaka politika meri se rezultatima do kojih je ona dovela, a ne pukim željama i faktorima koji na tu politiku utiču.
Prethodna izlaganja su bila više demonstracija tih želja, a nedostajalo je sagledavanje posledica. Podsetiću vas da je jedna neodgovorna i nerealna politika iz naše novije istorije, a ticala se upravo Kosova, dovela do sledećeg - referendum iz 1998. godine je doveo do ratova, bombardovanja, iseljavanja Srba s Kosova i otežavanja položaja onih koji su ostali da žive na Kosovu.
Ono što razlikuje politiku za koju se zalažem od ovakve politike jesu prioriteti i ciljevi. Prioritet treba da budu ljudi, narodi, a ne teritorije. To je u modernoj politici XXI veka potpuno jasno, ali nažalost to nije jasno ovde u Srbiji, iako smo imali gorka i teška iskustva i primere na kojima smo mogli nešto i da naučimo.
Jedinstvo koje se u ovoj skupštini stvara jeste samo privid. To jedinstvo nije iskreno. Radi se o zajedničkim interesima koji se u suštini razlikuju. Jedni imaju interes da amnestiraju katastrofalnu staru politiku, a drugi da zadrže svoje pozicije, i to je loše. Dakle, vi ćete biti odgovorni za bolji položaj ljudi na Kosovu. Vi ćete biti odgovorni za stvaranje uslova za povratak Srba na Kosovo.
Pošto ne želim da učestvujem u ovoj predstavi, napustiću ovu sednicu Skupštine, kao izraz neslaganja sa vašom politikom. Pregovore svakako neću komentarisati, ne samo da vam ne bih otežavala, nego da ne biste u ovoj politici tražili alibi za eventualne neuspehe. Hvala.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, ono što je pozitivno u Predlogu ovog zakona o budžetu jeste smanjivanje javne potrošnje za 1,3%.
Istina, to jeste urađeno pod pritiskom MMF i bilo bi bolje da smo već ove godine vodili računa o tome, da nismo morali da trpimo pritiske.
Međutim, ono što je loše, to je da ovaj budžet nema karakter ni reformskog ni razvojnog budžeta. Nadovezala bih se na narodnu poslanicu koja je izlagala pre mene, koja je rekla da se uspeh jedne zemlje meri po deviznim rezervama, a mislim da se uspeh jedne vlade meri po rastu zaposlenosti i po smanjenju bogatstva.
Vidite, u ovom predlogu budžeta, u samom obrazloženju kreator budžeta priznaje da u ovoj godini apsolutno ne postoji rast zaposlenosti u odnosu na prošlu godinu. To je loše. Loše je, jer mi imamo 890.067 nezaposlenih. To je čitava armija, čitava vojska.
Potpuno je loše da se sada budžet kreira kao socijalni i da se gubitaši, nelikvidne firme favorizuju, a da pri tom imamo toliki broj nezaposlenih. Pa, svi ćemo postati gubitaši i broj nezaposlenih će se sve više povećavati.
Ono što je takođe loše i ono što govori da ovaj budžet nije reformski, to je činjenica da se ta javna potrošnja, tih 1,3% smanjuje upravo od prosvete i zdravstva. Pomalo je čudno za zemlju u kojoj postoji 40% funkcionalno nepismenih ljudi, odnosno 20% nepismenih, da se javna potrošnja smanjuje na leđima prosvete. To je apsolutno nenormalno za jednu zemlju kao što smo mi, posebno uzimajući u obzir da imamo samo 5% visokoobrazovanog stanovništva. Recimo, druge zemlje Evropske unije, npr. Finska ima 60%.
Mislim da je racionalizacija u prosveti poslednja metoda kojom se može reformisati prosveta. Pre svega, smatra se da postoji, a ne može postojati višak zaposlenih u prosveti kada već imamo toliko nepismenih. Taj višak koji ministar vidi možda se mogao preusmeriti da radi na obrazovanju odraslih. Mislim da bi to bila dobra ideja.
Takođe je loše što u ovom predlogu budžeta Vlada još jednom pokazuje svoju fascinaciju Ministarstvom unutrašnjih poslova, BIA i vojskom. Toliko se pozivamo na evroatlantske integracije, na Partnerstvo za mir i NATO, a u ovom budžetu se za šest milijardi povećava stavka za MUP u odnosu na prošlu godinu.
Zatim, što se tiče smanjivanja u prosveti, htela bih još da kažem da se, s jedne strane, smanjuje broj radnika u prosveti, a, s druge strane, za preko 50% u odnosu na 2004. godinu se povećava broj zaposlenih u Vladi. Dalje, povećava se broj zaposlenih MUP-a, ne 1.400 radnika, kako piše u obrazloženju, već 2.600 u odnosu na 2004. godinu. To je jako loše za našu zemlju. S jedne strane smanjujemo za prosvetu, a s druge strane povećavamo broj zaposlenih u policiji. Znači, mi se pretvaramo u jednu policijsku državu. Da li je to naš put ka Evropi? Mislim da nije i da je to po sve pogrešno.
Na kraju bih samo htela da u pogledu ove planirane inflacije od 9,3% za 2006. godinu izrazim skepsu. Recimo, prošle godine je za 50% bila veća inflacija od planirane, ove godine ona će biti dvostruko veća, posebno uzimajući u obzir činjenicu da se povećanje rashoda planira za 17%. Prosto sam skeptična i ne verujem da će inflacija biti ovako kako ste planirali – 9,3%.
Sve u svemu, neću glasati za ovaj budžet. Kažem, drago mi je da se počelo raditi na smanjenju javne potrošnje, ali nama je potreban jedan reformski, razvojni budžet, a ne ovakav koji, faktički, nije ni socijalni, nego lažno socijalni.
Reklamiram povredu Poslovnika, članova 99. i 100, koji se odnose na dostojanstvo Skupštine. Mislim da je jedno od najvažnijih pitanja svake zemlje, pa i naše, pitanje budžeta.
Dostojanstvo Skupštine, mislim da je član 100. ili 101.
U svakom slučaju, povređeno je dostojanstvo Skupštine s obzirom na to da ne prisustvuju ni premijer, ni članovi Vlade. Podsetila bih vas da je u prethodnom sazivu svaki put premijer dolazio, a mi nismo udostojeni ovde ni za jedan budžet do sada da nam se obrati premijer. Stoga ne čudi činjenica da svaki ministar ima svoj feud.
Juče sam glasala protiv Zakona o policiji jer se ministru policije daju prevelika ovlašćenja, a danas ovde za ovom govornicom kažem da je ovaj budžet rezultat nezdrave ambicije ministra finansija, koja se iskazuje činjenicom da je više od 50% državnih troškova, tačnije oko 257 milijardi, u rukama jednog čoveka, ministra finansija.
On odlučuje o redistribuciji tih sredstava, što otvara veliku mogućnost i za korupciju. Tako da ni sledeće 2006. godine u ovoj zemlji neće nevidljiva ruka slobodnog tržišta diktirati uslove i razvoj u ovoj zemlji, već gvozdena ruka ili produžena ruka, može biti, ministra finansija.
Zato ponavljam, ovaj budžet nije ni reformski, ni razvojni. Ne stvara uslove za porast zaposlenosti, za smanjenje siromaštva i plus otvara mogućnost za korupciju.
Dodatni podatak za to je da je Ministarstvo finansija ove godine u odnosu na prošlu povećalo sredstva rezervi za tri milijarde. Pitam ministra finansija, recimo, zbog čega je to predviđeno na taj način. Hvala.
Hvala, gospodine predsedniče. Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, u obrazloženju Predloga koji nam je dostavljen kao jedan od glavnih razloga navodi se obaveza prihvatanja evropskih standarda.
Bilo bi mnogo bolje, i pred nama ne bi stajao ovakav predlog, da predlagač zakona ima svest da je prihvatanje evropskih standarda naša potreba, a ne samo neki prisilni uslov ili obaveza. Stoga ne bismo došli u situaciju da se evropski standardi selektivno primenjuju ili da se grubo krše. Navešću tri ključna primera u ovom zakonu.
Pre svega, u polaznim osnovama, u članu 5. utvrđuje se obaveza policije da objektivno izveštava javnost o svom radu. Izostavljena je bitna komponenta načela javnosti rada, a to je blagovremenost. Potpuno je različito da li ćete informaciju dobiti blagovremeno ili ćete je dobiti u roku od šest godina.
Da je predlagač zakona svestan da je blagovremenost važna komponenta u izveštavanju, govori član 174. koji se tiče ministrovih ovlašćenja, gde se kaže: "Načelnik sektora unutrašnje kontrole obavezan je da blagovremeno i pismeno obaveštava ministra". Na ovaj način ministar nam daje do znanja da je on važniji nego što su to naši građani i javnost.
Drugo grubo kršenje evropskih standarda tiče se standarda decentralizacije državnih organa, koji treba da služe kao servis našim građanima. Stoga je član 24, koji predviđa da načelnike područnih uprava bira i razrešava ministar, loš; to bi trebalo da rade lokalne samouprave, da ih biraju i razrešavaju, i da pri tome oni budu odgovorni lokalnoj samoupravi. Podsetiću vas da je ovakav zakon postojao do 1991. godine. Postojala je decentralizacija, tako da ovaj predlog zakona predstavlja kontinuitet sa Miloševićevim sistemom vlasti po ovom rešenju.
Treća ozbiljna primedba odnosi se na potpuno obesmišljenu unutrašnju kontrolu policije. Dakle, ona je toliko obesmišljena da u zakonu čak nije predviđeno ko bira načelnika sektora unutrašnje kontrole, mada se u obrazloženju pominje da bi načelnik trebalo da bude pomoćnik ministra, ali u samom zakonu nemate odredbu u kojoj se predviđa ko bira.
Trebalo bi da načelnika unutrašnje kontrole bira parlament ili vlada. I, naravno, trebalo bi da unutrašnja kontrola bude sasvim samostalna od ministra da bi uopšte imala svoju svrhu i funkciju.
Ponovo ću se pozvati na član 174. stav 2. koji kaže: "Načelnik Sektora unutrašnje kontrole policije blagovremeno i pismeno obaveštava ministra o svim slučajevima preduzimanja ili propuštanja akcija policije za koje smatra da su protivne zakonu, i blagovremeno preduzima potrebne radnje". Prvo, ovo je tehnički potpuno neizvodljivo - da ministar bude obavešten o svakom pojedinačnom slučaju, drugo, ovo omogućava zloupotrebe.
Dalje, član 176. stav 2. kaže: "Načelnik Sektora unutrašnje kontrole upoznaje sa rezultatima svojih ispitivanja ministra i direktora policije i ministru daje predloge za otklanjanje uočenih nezakonitosti, kao i predloge za pokretanje odgovarajućih postupaka radi utvrđivanja odgovornosti".
Trebalo bi da bude obrnuto. Trebalo bi da načelnik sektora unutrašnje kontrole ima ova ovlašćenja i da on ima inicijativu da pokreće postupak, a ne ministar, čime se taj načelnik sektora unutrašnje kontrole potpuno potčinjava ministru policije.
Slažem se sa onima koji su istakli da ministar ovim zakonom ima prevelika ovlašćenja. Mislim da je pozitivno što direktora direkcije policije bira Vlada, ali bi zato trebalo, i s tim u skladu, da direktor direkcije ima veća ovlašćenja.
Dalje, moje primedbe na ovaj zakon odnose se i na član 184, koji predviđa kasu za specijalne namene ili posebne potrebe. U tom članu nije predviđeno ko kontroliše taj novac; za taj novac se ne plaćaju porezi i doprinosi. Bilo bi neophodno da se odredi ko kontroliše taj novac. Ne bi bilo dobro da to bude ministar. On je pokazao svoje nestašluke u mladosti, relativno je mlad, pa izražavam sumnju da bi to mogao nekada i da ponovi.
Dalje, moja primedba se odnosi i na član 70. Član 70. se odnosi na poligrafsko ispitivanje. Nije predviđena obaveza ovlašćenog lica da licu koje je podvrgnuto poligrafskom ispitivanju dostavi izveštaj o tome. Tu se radi o kršenju ljudskih prava.
Dakle, molim ministra da mi odgovori zašto nije ispoštovano načelo javnosti, načelo decentralizacije, zašto je obesmišljena unutrašnja kontrola, ko kontroliše kasu za specijalne namene? Ukoliko nema dobar odgovor na ova pitanja, mislim da bi najbolje bilo da se ovaj predlog zakona povuče iz procedure. U svakom slučaju, ako ostane u proceduri, moraćemo ponovo da pristupimo izmenama ovakvog zakona. Hvala na pažnji.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, podržavam sve argumente koji su ovde izneti u prilog amandmana da samo žena može slobodno odlučivati o rađanju. Šteta je, gospodine ministre, što ih niste čuli sve, pošto niste bili od početka u sali.
Dakle, argumenti za amandman koji glasi da žena može slobodno odlučivati o rađanju mogu se svrstati, pre svega, u biološki i prirodni argument da je samo žena u mogućnosti da rodi, pa kada svi budu mogli da rađaju onda neka svi i odlučuju o tome.
Drugo, ti razlozi mogu se grupisati u etičke i pravno-političke. Jedan od etičkih razloga jeste da žena može biti samo subjekt, a nikako objekat bilo kakve politike, a posebno razvojne, odnosno populacione.
Podržavam sve argumente koji su ovde izneti u prilog amandmana da samo žena može odlučivati o rađanju i uopšte nisam iznenađena da je zakonodavac, odnosno Vlada predložila da svako može odlučivati o rađanju, pa i Vlada.
Ta pojačana "briga" o ženama samo govori o tome da se, faktički, neko u Srbiji plaši da žene odlučuju, pa čak i o rađanju. Rekla bih da su to oni koji tragaju za izgubljenim nacionalnim identitetom, koji žele da zadrže Srbiju kao zaostalu, konzervativnu, patrijarhalnu, klerikalnu, obojenu mizoginijom. Dame i gospodo, nadam se da ćemo se složiti o jednom potpuno prirodnom pravu – da samo žena može odlučivati o rađanju.
Gospodine predsedavajući, koristim pravo na repliku na osnovu člana 97. stav 1, a na izlaganje narodnog poslanika Dragoljuba Stamenkovića.
Dame i gospodo narodni poslanici, trebalo bi ovde svi da budemo svesni jedne stvari, a to je da se o greškama, eventualnim greškama prethodnog saziva, pa u svemu tome i mog rada, još uvek sudi sada, a o rezultatima prethodnog saziva, pa sa tim u vezi i mog rada, sudiće budućnost. Gospodo, vrlo spremno i mirno čekam tu budućnost što se mene tiče.
Druga stvar, meni je drago da gospoda iz SRS na vreme kada smo mi bili na vlasti gledaju kao na vanredno stanje. Mi, gospodo, odnosno opcija kojoj pripadam vreme vladavine vas sa SPS-om gledamo kao na pogubno stanje u Srbiji i toga treba da budete svesni. Hvala.
Gospodine predsedavajući, prekršili ste odredbe člana 101. i 102. Poslovnika, pošto narodnom poslaniku, predstavniku SPS, niste izrekli opomenu iz razloga što je meni naneo uvredu.
Vi niste pozvani da govorite da li je neko delo krađa; postoje institucije za to. Naročito niste oslobođeni od toga, iako imate imunitet, da klevetate za ovom govornicom i da druge nazivate saučesnicima u krađi, a posebno što ste jako dobro obavešteni i znate da apsolutno nisam imala nikakvog učešća u tome i da sam preduzela sve mere da se stvar ispita, da sam pokrenula postupak pred Ustavnim sudom Srbije.
Vi ste, gospodine Obradoviću, bili na sastanku svih šefova poslaničkih grupa, gde sam vas molila da se napravi anketni odbor ili komisija, koja bi spornu stvar ispitala, ali, naravno, opozicija nije želela da učestvuje u tome, kao što je zbog propusta opozicije, koja je trebalo po Poslovniku da bude ovde prisutna i da kontroliše vladajuću većinu, upravo i došlo do sporne stvari.
Vi niste pravnik, gospodine Obradoviću, ali ne bi bilo loše kada upotrebljavate reč krađa da pročitate u Krivičnom zakonu šta je definicija krađe: "Ko nameri da sebi ili drugom pribavi protivpravnu imovinsku korist, uzme tuđu stvar"; dakle, nije se radilo o tome i ako hoćete da kvalifikujete delo, to bi onda moglo da bude krivično delo zloupotrebe.
Gospodine Obradoviću, mislim da ste zaslužili kaznu i pozivam gospodina predsedavajućeg da zbog ovako teške kvalifikacije izrekne opomenu narodnom poslaniku Žarku Obradoviću ili će, pak, zbog ljubavi i sloge, to propustiti da uradi.
I pored toga, kada se već tako žučno volite da poredite sa prethodnim sazivom, htela bih da vas podsetim da prethodni saziv nikada nije imao problem u radu, odnosno prisutnu trećinu narodnih poslanika – 84. To se lako, gospodo, može proveriti. Nijednom nije postojao nedostatak kvoruma zbog neprisutnosti trećine poslanika. Stoga, na osnovu člana 82. stav 2. tražim da se proveri kvorum, da vidimo, gospodo, koliko vas ima u sali.
(Branislav Ristivojević, sa mesta: Po Poslovniku.)