Zahvaljujem.
Gospodine predsedavajući, uvažena gospođo Mihajlović, pred nama je sistemski zakon koji je ovu oblast trebao da uredi mnogo ranije. Bez obzira na sve razloge koje je gospodin Škundrić rekao u svom izlaganju, ne bih mogla da ih uvažim, jer, prosto, činjenica da nije bilo dogovora oko fonda, ne može da opravda razloge je zbog čega ovaj zakon do sada nije donesen.
Želela bih da vam uputim pohvalu zbog toga što ste vi i vaše kolege iz ministarstva ovaj zakon predložili već u drugoj polovini prve godine mandata ove Vlade, pre svega zbog građana Srbije.
Takođe, zadovoljna sam i činjenicom što su kolege narodni poslanici koji su do sada diskutovali o ovoj temi, nisu je posmatrali, kako bih rekla, jednoznačno usko, samo kroz smanjenje potrošnje energije i njeno racionalnije iskorišćavanje, nego su ovu temu, kao vrlo važnu i široku, posmatrali sa više aspekata, pre svega kroz odnos energije proizvedene iz obnovljivih i konvencionalnih izvora, kroz emisiju štetnih gasova i elemenata, kroz očuvanje životne sredine i posredno kroz zdravlje nacije.
Nažalost, moram da kažem da se u ovoj oblasti Republika Srbija po mnogim numeričkim pokazateljima nalazi na začelju kada je u pitanju upoređenje sa drugim evropskim zemljama.
U obrazloženju ovog zakona naveli ste upravo razloge zbog kojih je uređenje ove oblasti bilo neophodno i samim tim i donošenje ovog zakona.
Izneću samo par činjenica koje su za mene, koja sam laik u ovoj oblasti, ostavile veliki utisak. Na primer, energetski intenzitet u Srbiji je čak dva, tri puta veći nego u zemlji EU. Emisija gasova sa efektom staklene bašte iz energetskog sektora je celih 76%. U Srbiji se na godišnjem nivou emituje 6,2 tona ugljendioksida po glavi stanovnika, što je dva puta više od prosečne misije ovog gasa u zemljama sa sličnim ili istim dohotkom i nivoom razvoja. Ovaj podatak našoj zemlji, nažalost, obezbeđuje i neslavno visoko peto mesto na lestvici najvećih zagađivača životne sredine u konkurenciji 36 evropskih država kada je u pitanju emisija ugljendioksida. Od ukupne emisije ovog gasa čak 15% potiče iz svih vidova saobraćaja, prevashodno drumskog. Odnos energije proizvedene iz obnovljivih i konvencionalnih izvora je takođe krajnje nepovoljan.
Imajući u vidu sve navedeno, potpuno je jasno da je donošenje jednog ovakvog zakona apsolutno neophodno, kao i njegova adekvatna primena kroz implementaciju podzakonskih akata.
Složila bih se, takođe, sa kolegama koji su rekli da je potrebna trajna edukacija i informisanje svih slojeva stanovništva iz ove oblasti, podizanje nivoa ekološke svesti i menjanje ukorenjenih loših navika.
Često se u javnosti špekuliše da mi mnoge zakone usvajamo zbog toga što su oni preuzeti iz EU kao obaveza na našem putu ka EU. Rekla bih da to nije slučaj sa ovim zakonom. Njegova neophodnost usvajanja je zaista evidentna i jasna. Mislim da je on, bez obzira na to što se naslanja na brojne uslove iz EU, neophodan i zbog međunarodnih obaveza preuzetih od strane Republike Srbije i potpisanim ugovorom o energetskoj zajednici između EU i zemalja regiona i ima upravo za cilj da unapredi i popravi sve ono loše što sam rekla, pa je njegova suština pre svega u popravljanju ukupnog standarda stanovništva i stvaranju uslova za kvalitetniji život u Republici Srbiji.
Ciljevi koji se donošenjem ovog zakona žele prioritetno postići navedeni su već u članu 2. Predloga zakona i odnose se na povećanje sigurnosti snabdevanja energijom i njeno efikasnije korišćenje, povećanje konkurentnosti privrede, smanjenje negativnih uticaja energetskog sektora na životnu sredinu i podsticanje odgovornog ponašanja prema energiji.
Ovde želim posebno da istaknem odgovorno ponašanje prema energiji, jer bez promena tih loših navika u ovoj oblasti teško je ostvarivati ispunjavanje navedenih ciljeva. U tom smislu je i odredba člana 15. tačka 11. koja precizira da nadležno ministarstvo sprovodi javne kampanje i druge edukativne aktivnosti u funkciji jačanja svesti u odnosu na efikasno korišćenje energije i podržava druge izvođače takvih kampanja i aktivnosti.
U članu 44. ovog zakona propisana je obaveza investitora da grejnu instalaciju opremi uređajima za regulaciju, što je dobro i što su građani Srbije već dugo vremena čekali da se uredi ova oblast na taj način i što je precizirano da se instalirani uređaji moraju prethodno overiti od strane ovlašćenog tela odnosno, Direkcije za mere i dragocene metale.
Dakle, na ovaj način se u Republici Srbiji konačno počinje sa uvođenjem dobre dugogodišnje prakse koja postoji u SAD i u EU, da svaki građanin plaća onoliko toplotne energije koliko je potrošio i da se naj način potrošači direktno stimulišu da vode više računa o potrošnji, odnosno uštedi energije. U tom smislu je i odredba člana 47. stav 1. da se u tarifni sistem za usluge daljinskog grejanja uključe kao jedan od elemenata za obračun cene usluge grejanja i izmerenu odnosno stvarno predatu količinu toplotne energije.
Član 50. stav 1. obavezuje i javna preduzeća i druga privredna društva da, u odnosu na potencijalne uštede energije, postojećim krajnim kupcima obezbede ugradnju uređaja za merenje predate količine električne energije.
Članom 51. definiše se i obaveza distributera toplotne energije, koji pre svega treba da vodi računa da li se radi o priključenju novog objekta na sistem ili je u pitanju rekonstrukcija postojećeg objekta kada su u pitanju ovi uređaji za merenje.
Sve ovo je u cilju davanja mogućnosti krajnjim potrošačima da zasnuju ugovorni odnos sa distributerom na jasnim tržišnim osnovama, gde će se tačno znati koliko se energije potrošilo i kolika je cena te energije.
Član 52. na gotovo identičan način ustanovljava obavezu i za javna preduzeća i druga privredna društva, koja vrše isporuku prirodnog gasa prema krajnjim kupcima.
Smatram da je radi dostizanja ovog cilja izuzetno važna odredba člana 53. koja obavezuje distributere svih oblika energije da jednom mesečno, tokom grejne sezone, na adekvatan način u potpunosti informišu kupce o svim relevantnim činjenicama, a posebno o količini energije koju je kupac preuzeo tokom prethodnog meseca, prosečnoj ceni energije za kupca u tom mesecu, ukupno preuzetoj količini energije i mesečnoj potrošnji energije tokom prethodnih 12 meseci, odnosu preuzetih količina energije u prethodnom mesecu i istom mesecu prethodne godine, odnosu količine energije koju je kupac preuzeo i prosečne količine energije koju preuzimaju kupci iste kategorije, načinu da kupac dobije informaciju o dostupnim merama poboljšanja energetske efikasnosti, spisku mera koje kupac može da preuzme u cilju uštede energije, kao i drugim podacima koji mogu biti od značaja za racionalnije korišćenje energije.
Član 59. do 62. definiše osnivanje nadležnosti i način raspodele sredstava iz budžetskog fonda Republike Srbije za unapređenje energetske efikasnosti.
S obzirom na navedene loše pokazatelje, kada je u pitanju emisija ugljendioksida u drumskom prevozu, bilo je neophodno da se članom 71. do 73. ovog zakona, ustanove i određene obaveze za nadležne organe i organizacije, pre svega za lokalne samouprave, koje imaju više od 20.000 stanovnika i koje su u obavezi da donesu program unapređenja energetske efikasnosti u prevozu, na period od tri godine, kao i da izveštaj o realizaciji tog programa podnesu ministarstvu, najkasnije 30 dana po isteku perioda za koji je program donet.
Upravo ova odredba pokazuje koliko je predlagač odlučan da uvede red u ovu oblast i predložene novčane kazne, uključujući i kaznu zatvora u trajanju do 60 dana, pokazuju da je ova oblast ovim zakonom vrlo ozbiljno rešena.
Smatram da je ovaj zakon prvi realan korak, ukoliko, naravno, njegove odredbe budu u celosti primenjivane u praksi, u cilju finalne uštede energije od 9% u periodu do 2020. godine i sve njegove odredbe nedvosmisleno ukazuju na glavni cilj, a to je obezbeđivanje racionalnog i ekološki održivog korišćenja energije, čime će se doprineti sigurnijem snabdevanju energijom, povećanju zaposlenosti, konkurentnosti privrede u celini i zaštiti životne sredine, što u krajnjem ishodu koristi svim građanima Srbije.
Pošto je ovde bilo kritika od kolega koji su ranije govorili da poslanici vladajuće koalicije ne žele, ili iz nekog razloga ne govore o sporazumu između Vlade Republike Srbije i Vlade Ruske Federacije o isporukama prirodnog gasa, želim da kažem da poslanička grupa Nove Srbije pozdravlja potvrđivanje ovog sporazuma.
Smatramo da će ovaj sporazum omogućiti sigurnost snabdevanja gasom u Srbiji, obezbediti energetsku bezbednost Republike Srbije. Dobro je što nisu određene ni količine ni cene i kako ste sami rekli da će se o tome raspravljati na godišnjem nivou.
Ovaj sporazum za poslaničku grupu Nove Srbije predstavlja prirodnu posledicu dobrih odnosa i ukupne srpsko-ruske međudržavne saradnje čija je kruna gasni aranžman potpisan u Moskvi pre pet godina, a koga smo se nedavno i podsetili ovde tokom rasprave o Predlogu zakona o eksproprijaciji. Potvrđivanjem ovog sporazuma će biti poboljšani uslovi za pouzdano snabdevanje energijom i energentima, omogućiće razvoj energetske infrastrukture i uvođenje savremenih tehnologija, zajedno sa Južnim tokom. Svi oni koji misle, kao što ste i sami rekli, iz bilo kog razloga, da je ovaj sporazum nepovoljan neka predlože drugu mogućnost i ova skupština će raspravljati i o tome.
Na kraju želim da kažem da će poslanička grupa Nove Srbije u danu za glasanje podržati i Predlog sporazuma i Predlog zakona o efikasnom korišćenju električne energije. Hvala.