Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Nenad Čanak

Nenad Čanak

Liga socijaldemokrata Vojvodine

Govori

PRVA SEDNICA

08-05-2007

To oduševljenje nisam mogao da sakrijem.

PRVA SEDNICA

08-05-2007

Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi gospodine predsedniče, kao što sam i juče, u prvom delu ove sednice, govorio i sada moram da izrazim svoje ogromno oduševljenje i ushićenje konstituisanjem Narodne skupštine Republike Srbije. Zbog toga mi je zaista žao što se mnogo vremena gubi na ove proceduralne stvari i na primedbe do kojih dolazi po Poslovniku, iz jednostavnog razloga što mislim da je za sve građane Srbije izuzetno korisno i važno da što pre dobiju jasnu sliku ko vodi ovu skupštinu i kakva je skupštinska većina.
Dobili smo predloge, pošto prvo treba da se opredelimo oko broja poslanika, predlažem da to ostane kako je i bilo. O tome će se odlučiti, naravno, glasanjem. Međutim, tri predloga koja su pred nama su, apsolutno, nešto najimpresivnije što sam video u skoroj prošlosti. Na prvom mestu želim da kažem da sam oduševljenom idejom da gospođica Nataša Jovanović bude potpredsednik Skupštine, iz jednostavnog razloga, što, kada pomislim na SRS ja pomislim na gospođicu Natašu Jovanović. To je apsolutno pravi primer SRS, u najboljem smislu te reči.
Zato mislim da ona, kao potpredsednik Skupštine, zajedno sa ostalim predstavnicima ostalih stranaka parlamentarne većine, gospodinom Mrkonjićem, odranije poznatim u obnovi zemlje do čijeg je razaranja došlo zbog, eto, sticaja okolnosti izazvanih režimom Slobodana Miloševića, ali dobro, i gospodina Radojka Obradovića, koga ne poznajem tako dobro, čak smo, u jednom trenutku, sa gospodinom Mrkonjićem u vreme DOS, imali (gde je gospodin Mrkonjić) konstruktivnu saradnju u tome što je probao nova transportna vozila policije u Novom Sadu, maricu je probao, pokazalo se da smo tu imali jednu dobru i korektnu zajedničku saradnju, je l' tako gospodine Mrkonjiću, platio sam ručak gospodinu Mrkonjiću kada je izašao iz marice – gospođice Jovanović, nadam se da ćete funkciju potpredsednice Skupštine obavljati na radost i zadovoljstvo svih naših poslanika.
Moram samo jednu stvar da kažem, ako mi dozvolite, to je primedba gospodinu predsedniku Skupštine. U ovoj tipskoj izjavi kojom se prihvata kandidatura piše u muškom rodu – da sam saglasan sa predlogom da budem kandidat za potpredsednika Narodne skupštine Republike Srbije. Mislim da to zaista nije korektno. U smislu rodne ravnopravnosti u ovoj skupštini se moraju napraviti i u ženskom rodu formulari, kojim bi se onda sasvim jasno podvukla razlika između muškaraca i žena, jer mislim da je to u skladu sa svim standardima koje, nadam se, da ćete poštovati u ovoj skupštini.
Naravno, gospodin Radojko Obradović, iz čije biografije smo videli jedinstveni matični broj građanina, ali i to je dovoljno. Zahvaljujem se gospodo narodni poslanici, zaista ću sve učiniti da se konstruktivno odnosim prema ovoj skupštini.
I, kada bih bio u ikakvoj mogućnosti, gospođice Jovanović, ja bih sigurno glasao za vas. Nažalost, meni partijska pripadnost to ne dozvoljava, ali naša poslanička grupa Lige socijaldemokrata Vojvodine će glasati prema savesti. Nekom je ovde potreban zagrljaj.

PRVA SEDNICA

08-05-2007

Zaista ne bih da se nastavljam sa gospodinom Dačićem, ali nemojte pogrešno razumeti moj pokušaj da ukažem, na možda neortodoksan način, na svu složenu situaciju koju imamo u ovoj skupštini. Sve je identično kao što je bilo 1991. godine. Imamo apsolutno istu situaciju i treba biti svestan da je ovo veliki dan za Srbiju, pre svega, zbog toga što ćemo ponovo imati za stolom predsedavajućih jednu struju, a u opoziciji drugu struju u ovoj zemlji. To su dve Srbije koje stoje jedna naspram druge. To je ono zbog čega sam toliko ushićen. Sve što sam rekao, iskreno sam rekao.
Nemojte mi zameriti što je svakoj partiji dato da bira svoje poslanike, ali kada treba govoriti o ljudima koji treba da predstavljaju Skupštinu u celini, onda je to nešto sasvim drugo i tu, naravno, svaki poslanik ima obavezu da iznese svoje mišljenje.

PRVA SEDNICA

07-05-2007

Dame i gospodo, hteo bih samo da vas nešto pitam. Pitanje glasi – da li ste svesni da ovo o čemu sada razgovaramo, način na koji razgovaramo i sve ovo što se događa gledaju milioni ljudi, očekujući od nas rešenje, očekujući da se nešto dogodi i da prestane agonija koja traje. Ta agonija je sve ljude u Srbiji dovela u situaciju da od toga direktno ispaštaju i trpe. To je stvar koja se više ne može trpeti. Jednostavno, mi nemamo pravo da to radimo ljudima u Srbiji.
Naravno da je potrebno razgovarati i debatovati o izveštaju Pregovaračkog tima, ali, s druge strane, koliko se ja razumem u skupštinsku proceduru, kada se o nečemu glasalo, ta je tačka završena. Nema nijednog razloga da svi mi ovde trošimo vreme, gledajući kako da odložimo, kroz beskonačne uvredljive svađe i reči koje upućujemo jedni drugima, ono što treba da se dogodi, a to je izbor predsednika Skupštine, Narodne skupštine Republike Srbije.
Treba izabrati predsednika i na osnovu toga videti šta će se dalje događati. Osnova svake demokratije je institucija. Institucije se moraju čuvati i održavati.
To što ja lično mislim da SRS mora biti zabranjena, to je nešto sasvim drugo, iz jednostavnog razloga što priča o tome da jako mnogo ljudi glasa za tu stranku, najviše u Srbiji, može da se uporedi sa sledećim. Podsetiću vas da je najviše štediša imala ''Dafiment banka'', pa opet nije postala državna banka Srbije, iz jednostavnog razloga – što je širila laži i zavodila ljude, obećavajući olako stvari koje nisu realne.
Međutim, to je jedan deo priče. Drugi deo priče je taj da sam apsolutno za to da odmah pristupimo izboru predsednika ovog visokog doma, iz jednostavnog razloga što se vlast u jednoj zemlji ne drži ni policijom ni represijom. Srbija je država koju je napravio Milo Đukanović, a stanovništvo u njoj drži Oli Ren. To je situacija Srbije danas i nemojte, molim vas, da razliku između ovog doma i običnog cirkusa čini to što mi imamo zidano zdanje, a oni moraju da razapinju šator.
Stvar je jednostavna, predsednik Narodne skupštine se bira po članu 104. Ustava Srbije, sa 126 glasova narodnih poslanika. To znači, apsolutnom većinom. Sa isto toliko glasova se bira i predsednik Vlade. Znači, ko izabere, kroz 15 minuta, pet minuta, ili pet sati, predsednika Narodne skupštine, taj, sasvim je logično, ima mandat, mogućnost i većinu da formira i Vladu. Da se više ne lažemo, da već jednom prekinemo laži o nekakvom demokratskom bloku, patriotskom bloku, da vidimo ko je sa koje strane, da se pogledamo u oči i da vidimo šta ćemo sa svim tim da uradimo. Ovakvim pristupom doći ćemo do toga da se kroz par meseci svi mi upitamo da li smo uvučeni da budemo deo nečega čega prirodno nismo deo, nekog bloka ili blokčića čega nismo deo i čega nećemo biti deo.
Završio bih rečima mudrijih od mene, koji su zbog sličnih rasprava u ovom visokom domu, pre 60 ili 70 godina, između dva rata, izgovorili – sačuvaj me, Bože, srpskog junaštva i hrvatske kulture. Ja ću sada reći – sačuvaj me, Bože, radikalskog patriotizma i DSS–ovog legalizma.

PRVA SEDNICA

07-05-2007

Dame i gospodo, uvažena gospođo predsedavajuća, imam obavezu da kažem nekoliko stvari, a prva je da vas sve zajedno zapitam – čemu se ko ovde čudi? Mi smo još 2003. godine imali prilike da gledamo vladu koju je podržavala Socijalistička partija Srbije, što je jasno pokazalo karakter te vlade. Zar ćemo zaista biti toliko naivni da se sada čudimo što isti oni koji su tražili podršku socijalista sada traže podršku SRS–a, kao osvetu Demokratskoj stranci, jer nije izašla u susret njihovim zahtevima. Koji su to zahtevi, niko od nas tačno ne zna, jer se takvi razgovori obavljaju iza zatvorenih vrata.
Međutim, sasvim je jasno, iz svega što je rečeno, da su u pitanju personalna rešenja u onome što se ovde dosta olako zove ministarstvo sile. Ta personalna rešenja nisu samo pitanje ličnosti koje obavljaju te funkcije, nego su i pitanja efikasnosti rada tih službi i tih ministarstava u proteklih 3,5 – 4 godine. Ta efikasnost, tj. neefikasnost rada se pokazala po tome što nije uhapšen Ratko Mladić i što ništa nije učinjeno od onoga što se od ove zemlje tražilo.
Sav taj "prljav veš" o kome govorim, koji se sada ovde iznosi, jasno može svakome pokazati šta je suština predloga da gospodin Tomislav Nikolić bude predsednik ove skupštine. Suština je ta da DSS ima širok koalicioni potencijal. Postavljam jedno pitanje – kako se taj širok koalicioni potencijal može tumačiti?
Samo na jedan jedini način: podrškom gospodinu Nikoliću za mesto predsednika Narodne skupštine od strane DSS–a Srbija gubi šansu da uopšte ikada dobije u toj konstelaciji demokratsku vladu, čak i ako se napravi vlada DS–DSS–G17 plus. To bi onda značilo da je tu Demokratska stranka Srbije, koja nije demokratska stranka, koja je pokazala svojim delovanjem...
Krajnje je vreme i najvažnije za ovu zemlju da se razjasnimo oko pitanja pojma – demokratska stranka, jer inače gubi se potpuno smisao okupljanja demokratskih stranaka, ako uvek može da se pojavi neko ko će pod demokratiju podvesti svoje nedemokratske ciljeve.
Ovde je rečeno da treba staviti tačku na prošlost. Ja se tu potpuno slažem, vreme je da se stavi tačka na prošlost, ali se ona ne stavlja time što se odluči da se stavi tačka na prošlost. Tačka na prošlost se stavlja tako da ako je neko nešto ukrao, on za to mora da odgovara, da mu se sudi, da ide u zatvor i onda da bude ravnopravan član društva. Ne može se ići za tim zato što neko danas ništa nije ukrao i on kaže za sebe da nije lopov. Mora da se plati kazna za ono što je učinjeno i ne može da se desi da sva zla koja su se dešavala u našoj zemlji prođu nekažnjeno, a da mi idemo dalje. Onda mi momentalno postajemo saučesnici onih koji su sve to činili.
Međutim, hteo sam da obrazložim zbog čega naš poslanički klub ne može glasati za Tomislava Nikolića. Pred sobom držim jedan dokument, na kojem je datum 3. decembar 2006. godine, kada je predsednik Srpske radikalne stranke prof. dr Vojislav Šešelj u svom testamentu, pošto je nameravao da drži štrajk glađu do smrti, napisao uputstvo svojoj stranci šta od njih traži.
Ja ću podsetiti da se tu spominje sledeće: dr Vojislav Šešelj traži od članova SRS–a da se oštro suprotstavljaju ulasku Srbije u NATO i Evropsku uniju, jer su tamo, kako je navedeno, koncentrisani svi tradicionalni srpski neprijatelji. Je l' tako? Tako je.
Zatim, da budete uporni u rusofilstvu i zalaganju za što veću integraciju Srbije sa Rusijom i ostalim istočnim, slovenskim, pravoslavnim zemljama. Je l' tako?
Znači, po etničkom i verskom principu, a ne po ekonomskom i demokratskom. Četvrto, da vodite politiku iskrenog prijateljstva sa Kinom, Indijom i arapskim, afričkim i latinoameričkim državama, koje se suprotstavljaju američkoj hegemoniji i dominaciji. Dakle, sa antiameričkim, a ne prodemokratskim državama. Peto, da nikada, podsetiću vas na reči vašeg predsednika, ne ulazite u bilo kakvu koaliciju sa Tadićem, Koštunicom i sličnim srpskim izdajicama.
Nemojte, molim vas, da reči svoga predsednika olako shvatate u trenutku kada čovek piše testament.
Testament se obično piše jednom u životu; naravno, ima i drugih slučajeva, ali je ovo slučaj koji bih ja podvukao – da nikada ne prihvatite otcepljenje Kosova i Metohije od Srbije. Ako nam zapadne zemlje ipak na silu otmu Kosovo i Metohiju, da insistirate da se automatski, za sva vremena, podvlačim, prekinu diplomatski odnosi sa svim državama koje priznaju nezavisnost Kosova i Metohije. Je l' tako? Tako je.
Takođe je prenet i zahtev radikalima da se uporno bore za oslobođenje Republike Srpske i Republike Srpske Krajine. Je l' tako? Uz činjenicu da u programu Srpske radikalne stranke stoji da je SRS protiv bilo kakve autonomije na teritoriji Srbije. Je l' tačno? Ja sam vaš program čitao pažljivo i tu stoji da između Vlade Republike Srbije i lokalnih organa vlasti ne sme postojati nikakva autonomija. Da li ste vi čitali svoj program? Ja sam ga čitao.
Ako je to sve tako, hajde da pogledamo šta znači ovo što sam sada pročitao. To znači da bi izbor gospodina Tomislava Nikolića, koga izuzetno cenim zbog njegove doslednosti i zbog njegovog oštrog jezika i britkog uma, ali sam apsolutno neprijatelj tog tipa razmišljanja, iz jednostavnog razloga – ako bi se prihvatile ove poruke, za koje ne sumnjam da bi ih Srpska radikalna stranka sprovodila svim sredstvima i na svakom mestu u državnoj administraciji i hijerarhiji, to bi značilo pre svega klerikalizaciju države, svođenje celog državnog sistema na etničku osnovu, antiglobalizam, na način koji bi značio buduću izolaciju zemlje i, na kraju svih krajeva, rat za oslobođenje, pod navodnicima, Kosova, Republike Srpske i Republike Srpske Krajine, gde bi tu opet Srpska radikalna stranka bila dobrovoljni davalac tuđe krvi. To smo već gledali, i zbog toga će Liga socijaldemokrata Vojvodine i Poslanički klub vojvođanskih poslanika glasati za kandidata Demokratske stranke.

PRVA SEDNICA

07-05-2007

Gospodine Vučiću, nadam se da ćete se složiti sa mnom da za mene reći da sam manji od makovog zrna predstavlja dosta slobodno tumačenje moje veličine, ali hteo sam da kažem nešto drugo.
Pre svega, kada govorite o Vojislavu Šešelju, nismo ga mi poslali u Hag, nego ste ga vi sa trubačima ispratili. Drugo, što se tiče predaje i prodaje Kosova, nije to urađeno Rezolucijom 1244, nego Kumanovskim sporazumom, koji je potpisan kao vojna kapitulacija od strane Slobodana Miloševića, vašega patrona, čime je on napravio akt veleizdaje, za koji se predviđa najteža kazna u svakoj državi.
Ustav, koji ste i vi pisali, jeste ustav u kome sad više nema toga da niko nema prava da potpiše kapitulaciju i da nema prava da učini takav akt veleizdaje. Ustav, koji ste vi zajedno sa Demokratskom strankom Srbije inicirali, spiritus movens, a istovremeno u to uvlačili i Demokratsku stranku, napravili ste tako da možete da predate Kosovo, a sada je samo pitanje ko će za to da bude odgovoran. Znate kako, ja nisam spreman da o tome ćutim i nisam spreman da građani Srbije ne znaju šta se zaista događa.
Mi ćemo ovde imati, koliko vidim, glasanje na kome će gospodin Nikolić biti izabran za predsednika Skupštine Srbije. Ja sam vrlo srećan zbog toga. Srećan sam zbog toga što je krajnje vreme da se stvari u ovoj zemlji raščiste, da se prestane sa uvijanjem u nekakve demokratske oblande onih koji to nisu. Demokratska stranka Srbije će nestati zbog toga, iz jednostavnog razloga što sam viđao da neko iz Demokratske stranke Srbije pređe u Srpsku radikalnu stranku, ali nikad nisam video da neko iz Srpske radikalne stranke pređe u Demokratsku stranku Srbije. Srpska radikalne stranka je put bez povratka.

PRVA SEDNICA

07-05-2007

Gospodine Aligrudiću, vama se obraćam,  mi koji smo izabrani na listi koalicije četiri stranke, čiji nosilac je bio gospodin Čedomir Jovanović, nismo slučajno ovde, nego da vas podsetimo da niste sami. Niste sami i nemate pravo da se ponašate kao da je Srbija vaša prćija.
Druga stvar, da vas samo podsetim, kada govorimo ozbiljno, pobeda se u demokratskom društvu proglašava kada jedna stranka može sa tri pojedinačne druge stranke da napravi većinu ili kada sama ima većinu u parlamentu. U Srbiji ne postoji ni jedna stranka koja može sa tri različite stranke da napravi većinu. Dakle, u Srbiji ovog trenutka nema pobednika.
Na ovim izborima niko nije pobedio nego je neko dobio više, a neko manje. Lično, ako mogu da vas zamolim, imam samo jednu molbu, molim Vas, glasajte za Tomislava Nikolića. Molim Vas, pokažite svoje pravo lice i da završimo više sa ovim što sramoti i ovaj dom i ovu zemlju. Hvala lepo.

PRVA SEDNICA

07-05-2007

Dame i gospodo narodni poslanici, uvažena gospođo Vučić, bio sam slobodan za vreme ove konstruktivne diskusije da pregledam izveštaje koji su se pojavili na svetskim agencijama i da vidim šta svet govori o nama dok mi ovde govorimo, manje–više, jedni drugima.
Sve u svemu, činjenica je da se uglavnom sve svodi na to da će teško doći do nastavka pregovora u EU, da nigde u Evropi nema situacije u kojoj tajne službe su u ovakvoj poziciji nekontrole i gde odgovaraju isključivo premijeru i nijednom drugom organu, osim posredno skupštinskim odborima, i to samo jednom. EU, prema rečima predstavnika EU, mora imati jasnu situaciju da bi nastavila saradnju sa Srbijom.
S druge strane, berza kaže da je od 44 akcije na kontinuiranom trgovanju, devet akcija je sa rastom cene, za njih osam je ostala ista cena, dok je čak 27 sa padom cene. To se sve desilo dok smo mi sedeli u ovoj sali.
Gotovo sve akcije banaka koje se listiraju na Beogradskoj berzi su zabeležile pad: Privredna banka 12%, AIK banka 9%, Agrobanka 2,35%, Metalsbanka 2,5%, Jubmes banka 1%.
Veoma sam srećan što je čir pukao i što ćemo najzad doći u poziciju da Srbija počne da ozdravlja.
Naravno, kada god se otvori neka zagnojena rana, a ona Vlada u kojoj je predsedavao Vojislav Koštunica je sasvim sigurno bila zagnojena rana na telu Srbije, pošto je to sada puklo i sve se vidi, i pošto je sada sve čisto, srećan sam što mogu da čestitam gospodinu Nikoliću unapred na izboru za predsednika Narodne skupštine Republike Srbije.
Srećan sam što ćemo, najzad, imati čistu sliku u Srbiji.
Obratio bih se gospođici Nataši Jovanović. Vi ste šarmantno prikazali Kubu, ali moram vas podsetiti da je Kuba zemlja na kojoj je zabranjena upotreba Interneta, na kojoj su vozila uglavnom stara preko 50 godina, a stanovništvo ima dva i po puta manji nacionalni dohodak od Srbije. Zato je slobodna. Tačno. Taj koncept slobode smo imali čast i zadovoljstvo da uživamo 50 godina komunizma u Srbiji.
Meni je potpuno jasna SPS, koja je gradila svoj razvoj polazeći od socijalizma, komunizma do nacionalizma, ona je našla svoje ogledalo u SRS, koja je od nacionalističkog pristupa otišla ka socijalističkom. Krug je zatvoren i mi krećemo iznova. Srećan sam zbog toga.
Čestitam vam na tome i nadam se da ćemo imati prilike da uradimo sve ono što smo obećali biračima, lustraciju, da ćemo uraditi to da svi oni koji su odgovorni za zla koja su se događala u Srbiji i na prostorima bivše Jugoslavije od 90. godine odgovaraju za to, da svi zločinci budu izručeni u Hag i da se tako završi i ova sramna epizoda ove zemlja, koja se zove vlada Demokratske stranke Srbije, Srpske radikalne stranke i Socijalističke partije Srbije. Živeli i čestitam još jednom.

PRVA SEDNICA

14-02-2007

Dame i gospodo, sa užasom sam čuo ovo što je rekao gospodin Vučić da se u Vojvodini ponovo pojavljuje nasilje. Međutim, ono što je veoma značajno, to je da po policijskom izveštaju nije bilo eksplozivne naprave, nego samo požar. Dobro je, čini se da neće biti od toga nešto što niko od nas ne bi želeo.
Međutim, ono što svi moramo da se zapitamo, šta je radila Vlada dr Vojislava Koštunice u proteklom periodu, kada je ta vlada dozvolila niz stvari koje su se događale, od vandalizovanja groblja, od pretuče glumaca Pozorišta mladih u Novom Sadu, da se svi njihovi počinioci fotografišu, a da se nikada ne izvedu pred lice pravde.
Potpuno je jasno da je u pitanju zavera protiv ove zemlje zato da bi se uništile njene institucije. Ova skupština nema predsednika, ova skupština nema svoje organe, mi nemamo vladu, nego je imamo kada treba da nekome dodeli državnu imovinu da je otkupi. Mi nemamo ništa tako, mi imamo samo viziju zemlje, a i to kako ko.
Došli smo u situaciju da treba ovde da govorimo o Kosovu, o Kosovu koje je ta ista Vlada kao sledbenik one koja je predala i prodala Kosovo pre sedam godina, ta ista Vlada sada pokušava nas da uveri da budemo post festum saučesnici, da budemo saučesnici u izdaji države, naroda i svih vrednosti koje je ova država ikada pokušala da u sebe ugradi.
Upravo zbog toga mislim da je kada danas govorimo o svemu tome kasno. Kasno je zato što kada je pravljen ovaj ustav, koji smo dobili na način kako smo ga dobili, nikome nije palo na pamet da će nas taj Ustav koštati Kosova. Da je pravljen tako, da je rađen po španskom modelu, možda bi bilo puta da Kosovo ostane u Srbiji, ali ga sada nema zato što je to krivica dr Vojislava Koštunice i njegove Vlade.
Ustavni zakon koji je donela ta ista Vlada, tj. predložila ga, u tom Ustavnom zakonu je prekršen Ustav Srbije time što nije naveden datum održavanja izbora na Kosovu i time se jasno ta vlada odrekla Kosova. Da li mi sada treba da izvlačimo kestenje iz vatre, da svi mi post festum budemo saučesnici? Nikada.
Dame i gospodo, drugarice i drugovi, narodni poslanici, Skupština AP Vojvodine je bila godinama u situaciji da bude u jednom protivustavnom položaju, jer Ustavom je 1990. godine Srbija centralizovana i protivustavno su ukinute autonomije Vojvodine i Kosova, Ustavom je režim Slobodana Miloševića sa svojim saradnicima, kreirao od Srbije ratnu mašineriju koja je nanela ogromnu količinu zla i sebi i okruženju.
(Glasovi iz sale: Opomena.)
Došlo se do toga da Vojvodina bude dovedena u protivustavnu poziciju. Ta protivustavna pozicija je posledica niza zakona koji su doneti u ovoj skupštini, tako da ovaj omnibus zakon, koji nije samo spisak želja Skupštine AP Vojvodine i njenog Izvršnog veća nego je usklađen sa Republičkom vladom, služi tome da AP Vojvodina bude dovedena u ustavni okvir Ustava koji važi na teritoriji Republike Srbije. Tim zakonom se ništa spektakularno niti menja niti će se promeniti, ali to je prvi zakon, u nizu godina, koji govori o Vojvodini. Time se može sprečiti dalja radikalizacija odnosa prema Vojvodini, jer najveći broj građana Vojvodine nije zadovoljan ovakvim položajem AP Vojvodine.
Postoje dva puta - da taj zakon bude usvojen i da ne bude usvojen. Ako bude usvojen, možemo očekivati da će se stvari rešavati parlamentarnim putem, da će se stvari rešavati kroz ustavne promene, jer bez ustavnih promena nema rešenja pitanja AP Vojvodine. Ne bih rekao da je to problem, nego je to više pitanje. Međutim, ukoliko taj zakon ne bude usvojen, to će biti znak građanima Vojvodine da za njihove probleme i njihove posebnosti nema sluha u ovom visokom domu. Ukoliko se tako nešto dogodi, moram da skrenem pažnju da će se time ugroziti proces reformi, da će se time ugroziti proces normalizacije našeg društva u celini. Mislim da je to odgovornost koju niko ne bi smeo da uzme na sebe.
Pitanje AP Vojvodine kao federalne jedinice bivše SFRJ, pitanje AP Vojvodine kao jedine autonomije koja postoji, suštinski, u Srbiji ovog trenutka, je pitanje na kojem ćete se vi, glasajući ovde sada, odrediti da li ste za promene ili niste. Usvajanje ovoga, kao što sam rekao, ne preterano značajnog i ne preterano inpresivnog zakona, i to bez amandmana, jer ti amandmani bi značili promenu onoga što je već dogovoreno i promenu onoga što je usklađeno sa Skupštinom Vojvodine kao najvišim predstavničkim telom građana Vojvodine, značili bi akt dobre volje. Odbacivanje ovog zakona bi značilo da za Vojvodinu nema sluha u ovom visokom domu i onda bi građani Vojvodine bili prinuđeni da se late i drugih načina ostvarivanja svojih prava. Predlažem da Skupština usvoji ovaj zakon.
Dame i gospodo poslanici, pošto me  nekoliko govornika poimence spomenulo, nisam hteo da se javljam posle svakog, nego sam mislio da sačekam da se malo nakupi pa onda da kažem šta imam.

Pre svega, kao da kroz ovu diskusiju vidimo o čemu se zaista radi, jer veoma se malo govori o suštini ovog zakona koji treba da bude stavljen na glasanje, kao da se sve više govori o ustavima, o položaju Vojvodine; ranije, sada itd. Ovde treba da razgovaramo o ovom konkretnom zakonu, pričaćemo o drugim stvarima drugi put, ne treba da traćimo vreme ni strpljenje građana koji su se ovde uputili.

Na jednu stvar moram da skrenem pažnju, kao primer položaja Vojvodine: Skupština Autonomne pokrajine Vojvodine sa 120 poslanika ima, koji su direktno izabrani izabrani po većinskom sistemu na direktnim (Tomislav Nikolić, sa mesta: Ludački sistem.) naravno, ludački sistem je sa ova tri poslanika, tri kandidata u drugom krugu, to su izmislili socijalisti u svoje vreme da bi onemogućili opoziciju da se ujedini; nebitno.

Bitno je da su ti ljudi izabrani od strane građana Vojvodine i imaju zakonodavnu mogućnost inicijative, znači mogućnost zakonske inicijative identično koliko jedan jedini od vas. Znači, 120 poslanika Skupštine Vojvodine ovog trenutka ima inicijatornu snagu jednaku inicijativi jednog jedinog poslanika u Skupštini Srbije.

Da li neko, ko je iole dobronameran, može da razume kakav to efekat ima na građane Vojvodine, kakva su njihova osećanja i do koje mere se oni osećaju poniženo. Suština ovoga o čemu govorimo je u tome da se to spreči, da se spreči frustracija, da se spreči razvoj svega toga. Neko je ovde rekao da pretim - ne, ne pada mi na pamet; niti za to imam mandat, niti mi je u prirodi.

Samo upozoravam i molim vas da budete odgovorni prema ljudima koji su vas ovde poslali, da povedete računa da se objektivne različitosti moraju drugačije tretirati.

Ništa drugo nisam hteo da kažem. Jedan od govornika je spomenuo pitanje radio-televizije Vojvodine ili tako nešto. U pitanju je potpuno druga stvar - ako može postojati lokalna televizija, ako u Beogradu može postojati lokalna TV "Studio" B, zašto ne bi mogla postojati regionalna televizija, televizija Vojvodine? Ne vidim zašto se tako osetljivo reaguje na potpuno normalne stvari, koje ne zadiru ni u kakav ustavni položaj.

Opet ponavljam - Nenad Čanak, predsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine, smatra da je ovo sve rešenje koje je prelazno, prolazno, itd; ali, Nenad Čanak, predsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine, nije ovde pozvan; ovde je Nenad Čanak, predsednik Skupštine AP Vojvodine; u tom smislu ja nemam mandat da govorim o mojim partijskim zalaganjima i o onome za šta se partija čiji sam član zalaže, nego o onome šta je odluka Skupštine Vojvodine, gde je većina poslanika glasala za ovaj omnibus zakon.

Samo vas upozoravam na to, neću da kažem i da podsećam na to da je, recimo, Vojislavu Šešelju 1988. godine, kao saradniku državne bezbednosti, bio vraćen pasoš zato što je rušio autonomiju Vojvodine; neću da pričam o tome koliko je ljudi bilo direktno kupljeno od strane državne bezbednosti Srbije da bi se uništila Vojvodina, da bi se centralizovalo sve i da bi se od Srbije napravila ratna mašinerija za Miloševićeve pohode. Neću o tome da govorim.

Hoću da govorim samo o tome da je ovo minimum minimuma dobre volje prema Vojvodini, koja treba da omogući harmoničan život u toj zemlji, i ništa više.

 
Drugarice i drugovi, dame i gospodo, želim da u potpunosti podržim predlog gospodina potpredsednika Vlade, Vojislava Šešelja, i mislim da apsolutno ne sme da se dovodi u pitanje da li su dokumenti, o kojima je ovde bila reč, pitanje kulturnog dobra ili nisu.
Kultura obrazložena na način kako je to učinio gospodin potpredsednik i jeste to o čemu ovde govorimo, pre svega kultura političkog dijaloga, politička kultura uopšte, tako da je svaki dokumenat od izuzetnog značaja za sve nas, a naročito za one koji dolaze za nama.
Međutim, ja bih bio slobodan da stavim još nekoliko dobronamernih primedbi u smislu proširenja svega ovoga. Treba još više učiniti na tome i ovo što je gospodin Miković sada rekao, oko pitanja pojedinih novina koje se dele u milionskim tiražima, fala bogu da ako se nešto deli u milionskom tiražu spada u kulturno dobro i u oznaku jednog vremena. To zaista nije ni malo sporno.
Mi smo iz Lige socijaldemokrata Vojvodine izuzetno zainteresovani za to da se to reši na najbolji mogući način, jer 206 naziva arhiva u predočenom nam materijalu, 142 su iz Vojvodine ili 68,92%, iz Srbije 53, odnosno 25,73%, a sa teritorije Kosova svega 11 ili 5,34%. Mislim da nije dovoljno urađeno na tome da se više arhiva pronađe u Srbiji, mislim na geografsku Srbiju, a ne na administrativnu, i mislim da nije dovoljno učinjeno na tome da se što više zaštiti, pre svega istorijsko nasleđe države u kojoj živimo.
Arhiva se mora izuzetno pažljivo čuvati, jer mi imamo jedno strašno iskustvo u istoriji da je prilikom svake smene vlasti prva stvar bila paljenje arhive. Sa takvom praksom mora da se prekine i da se posveti pažnja daleko više tome da buduće generacije i sud istorije imaju meritorne dokumente, da imaju dokumente na osnovu kojih će zaista moći objektivno da sude o svima nama, a to ne znači naravno da se iz tih arhiva smeju skloniti zapisnici sa tajnih sastanaka, gde moramo saznati ko se šta dogovarao, pa makar to bili i naši potomci koji će biti o tome obavešteni, da saznamo koje su obaveze koje smo preuzeli itd., da iz arhiva ne ostaju samo frizirani dokumenti, kao što je često bio slučaj, nego da ostanu zaista istiniti dokazi o vremenu u kome živimo.
Arhivu treba pažljivo čuvati, jer je ona osnova za sud istorije, a mislim ne samo istorije, nego i drugih sudova, jer će ovde svi sudovi imati mnogo posla. U svakom slučaju, završio bih sledećim rečima - Vojvodina koja ima 68,92% naslova, a njene arhive potiču još iz daleke 1699. godine, pokazala je da ume da čuva arhivu ove zemlje i predlažem zbog toga da se nađe način da se taj posao, koji je odgovorno obavljala sve ove vekove, nastavi i nadalje.
Drugarice i drugovi, dame i gospodo,  mislim da se olako prelazi preko ovoga što se ovde događa iz jednostavnog razloga što je ova priča o smeni i promeni sudija upravo samo nastavak zaokruživanja sistema koji treba ovu zemlju da odvede u najgrđu diktaturu i najgori mrak.       
Dakle, hteo bih da skrenem pažnju da je juče stigla zabrana štampanja novina od Ministarstva informisanja.
Nije proširivanje teme, nego je pitanje proširivanja broja sudija, jer očigledno je u pitanju, verovatno je reč o zabranama koje slede, kao što je zabrana vožnje kola sa crnogorskim tablicama, dobija se opet, Srbija se opet otcepljuje od Jugoslavije. Ja hoću da kažem kada se radi o Kosovu kontroliše se 50%...
Dame i gospodo, drugovi i drugarice, mi danas imamo jedan vrlo ozbiljan posao ovde da razjasnimo, a to je pitanje zakona o informisanju, koji može da ima vrlo ozbiljne posledice po sve što će se događati od danas pa nadalje.
Juče je na Kosovu ubijeno tri pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova i mislim da je izuzetno važno priznati da mi imamo ovog trenutka vanrednu situaciju u zemlji i da mi imamo situaciju koja mora odnekle da se sazna.
Mi smo došli do toga da smo mi, narodni poslanici, došli do ovog primerka zakona pred početak ove skupštine. Nismo ga mogli pročitati, nismo ga mogli izanalizirati. Došli smo dotle da ova Narodna skupština meša dve vrlo važne stvari, a to su informisanje i propaganda. Informisanje i propaganda, drugovi i drugarice, nisu isto, a nisu isto iz jednostavnog razloga što informisanje u sebi sadrži elemente istine, a propaganda viđenja stvari onakvim kako neko to želi da prikaže.
U zakonu koji nam je predočen to se izrazito meša. Član 27., oko koga je ovde bilo mnogo nesporazuma, gde se jasno govori o tome da se zabranjuje prenošenje propagandnih poruka stranih država, ja mislim da tu ništa nije sporno. Na ovoj teritoriji, u ovoj suverenoj zemlji, ne sme biti propagandnih poruka drugih država i zemalja. Tu ništa nije sporno.
Ono što jeste sporno - "stranih radio difuznih organizacija čiji su osnivači strane vlade i njihove organizacije". Ko zna ko je osnivač kog medija, ko može da zna, u uslovima niza vlasničkih zavrzlama do kojih može doći, ko je osnivač i samim tim se ovim otvaraju vrata za niz zloupotreba, za niz manipulacija i u krajnjoj liniji represije koja se može kroz ovo provući.
Druga stvar na koju bih hteo kao primer da ukažem je član 78. Četvrti pasus glasi: "Okrivljeni je dužan da u toku usmenog pretresa pruži dokaz da je objavljena informacija istinita". Ovim se narušava sveto pravo svakoga da dok se ne dokaže da je kriv smatra nevinim. Prezumpcija je osnova pravnog sistema svake civilizovane zemlje. Drugim rečima, ne može čovek dokazivati da je nevin, nego onaj ko ga optužuje dokazuje da je on kriv. To je nešto što je potpuno naopako postavljeno i zbog toga je ovaj zakon, bar u ovim delovima, neprihvatljiv.
Međutim, kada sam tragao za istorijskim uzorima ovog zakona pronašao sam najzad na osnovu čega je ovo rađeno. Ovaj primerak zakona sam dobio jutros. Naravno, ja sam imao primerak zakona pre dva dana, dobijen neformalnim kanalima, upravo preko onih kanala o kojima vi nećete ovde da razgovarate.
Program Nacional - socijalističke nemačke radničke partije, tačka 23., je do u dlaku prepisan u ovom zakonu. Jedino što niste preuzeli od Hitlera je to što ne moraju urednici biti članovi vladajuće partije. To je jedino što razlikuje ovo od Hitlerovog propagandizma.
(Glas iz sale: - Pročitaj u originalu.)
Ne bih ja u originalu, jer je ministar Vučić već suviše koristio stranih reči prilikom svog pledoajea, pa bih molio da pojednostavi to, jer Latini i Amerikanci ne žive u ovoj zemlji, pa latinske i američke izreke vidite za druge stvari.
(Vojislav Šešelj, s mesta: Dajte Hitlerov citat.)
Gospodine Šešelj, vas svi napadaju i ja nisam za to. Apsolutno nisam. Izvinjavam se što niste bitni, vi ste samo desna ruka kojom ova država drži kamu. Dakle, nemamo šta da razgovaramo. Vi ste rekli - na prevaru ušli u Vladu, jer su socijalisti imali plakat - Za Vojvodinu koju volim. Oni uopšte lažu i varaju. Dakle, ako smo mi ušli na njihovu laž, to je nama na čast. Međutim, vi ste rekli da je Glas Amerike zabranjen u Americi i vidim da biste vi da se zabrani Glas Srbije u Srbiji. To malo neće moći draga moja gospodo.
Zašto ste zatvorili Radio Sentu? Zašto ste program koji se realizovao kao dvojezični, gde postoje svi uslovi za tako nešto, gde je frekvencija pošteno plaćena, zatvorili i to bez ikakvog pravnog osnova. Na isti način je zatvoren niz drugih medija. Ja se potpuno slažem da se jedna država mora braniti iznutra od propagandnog rata protiv nje, ali informisanje nije propaganda, informisanje je pitanje istine. Postoji samo jedna istina, ali istina nije ono što Vlada ili ova skupština odluče da je istina.
(Vojislav Šešelj, s mesta: Gde je Hitlerov citat?)
Vi bar znate, na tome ste učili škole. Vi znate da je gospodin Ćuruvija Debeovac, hvala Bogu kada ste sedeli u istoj kancelariji.
Hteo sam da kažem da ovaj zakon treba povući iz procedure i mi ćemo izaći sa novim zakonom, koji ćemo vam predložiti za sledeću skupštinu. Prvi vučići se u vodu bacaju, kako kaže vojvođanska narodna izreka, i zbog toga tražimo da se zakon povuče.