Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Miodrag Đidić

Miodrag Đidić

Demokratska stranka

Govori

Uvaženi predsedniče Skupštine, gospodine ministre, uvažene kolege poslanici, naš amandman se odnosi na to da se lokalnim zajednicama ne smanjuje transfer iz budžeta za 2013. godinu. O tome smo govorili malo i u načelu, a sada hoćemo još par rečenica oko toga da kažemo, jer mislimo da je to veoma bitno i veoma važno, jer bez razvoja lokalnih zajednica, lokalnih samouprava nema ni razvoja Republike Srbije.
Čini mi se da će većina lokalnih samouprava ovim smanjenjem biti žestoko pogođeno i da će biti u velikim problemima, da mnoge male opštine neće biti u mogućnosti čak ni da isplate zarade svojim radnicima, jer je većini od tih malih opština praktično jedini izvor ili najveći deo izvora upravo od transfera. Kada im to uskratimo, onda će one doći na rub propasti. Mislim da, ministre, morate dobro razmisliti pre nego što donesete odluku oko malih zajednica.
Ukoliko se to ne ostvari, pored toga što male opštine neće moći da isplate plate, ni veće opštine, ni veći gradovi neće moći ništa da investiraju, tako da će 2014. godina za njih biti puko preživljavanje. Znamo da bez novih investicija nećemo moći ni da dovedemo nove investitore i tako ulazimo u jedan začarani krug, gde ćemo se vrteti i propadati sve dublje i dublje, jer bez novih investicija nema novog zapošljavanja, a bez novog zapošljavanja nema novih prihoda i ulazimo u jedno vrzino kolo.
Kada smo kod investicija, hteo bih da pitam da mi odgovorite, ako znate, da li Vlada razmišlja da nastavi projekat izgradnje autoputa Pojate - Preljina, jer je to od vitalnog značaja za nekoliko gradova centralne Srbije uključujući i moj Kruševac ali i Trstenik, Kraljevo, Čačak. Bez tog puta teško da će ovaj deo Srbije, središnji deo Srbije moći da se razvija. Ponavljam pitanje - da li će i kada će Vlada nastaviti projekat izgradnje autoputa Pojate – Preljina? O njemu se priča unazad desetak godina, zadnjih par godine se baš intenzivno pričalo da samo što nisu krenuli radovi ali nažalost prođoše i godinu i po dana od početka rada nove Vlade, a od puta nema ničega.
Drugi deo našeg amandmana se odnosi na poljoprivredu, hoću i tu da kažem par rečenica. Mi smo predložili da se 400 miliona prebaci sa jednog konta na drugi, odnosno na poljoprivredu da bi moglo da dođe do izgradnje sistema za navodnjavanje. Jer, mi imamo situaciju da svake godine, tamo negde septembra, konstatujemo da je suša bila katastrofalna, da smo izgubili, ne znam koliko miliona evra, zbog te suše, a ništa ne preduzimamo da to sprečimo. Tako će, siguran sam, biti i ove godine da ćemo doći u poziciju da tamo u avgustu ili u septembru konstatujemo da je suša bila nenormalna, da smo zbog toga izgubili na desetine miliona evra i stalno tako. Umesto da se krene na rešavanje problema mi od poljoprivrede uzimamo i dajemo nekom drugom. Dakle, svi govore o tome, ali svi rade suprotno.
Takođe smo predložili da jedan deo novca bude usmeren i na savetodavce i da je to projekat koji je bio započet u prošloj Vladi i koji je dao odlične rezultate, i nije bio politički projekat što se sada dokazuje i mislimo da je to malo izdvajanje za ono što može kroz poljoprivredu da se vrati. Zato vas molimo da još jednom razmislite, a mi smo i dali predlog od čega bi trebalo da se uzme, a da se da za lokalne samouprave i za poljoprivredu, a to je od subvencija koja ide javnom servisu, televiziji.
Dakle, tamo je predviđeno sedam i po milijardi, mi kažemo pola da se uzme i da se da poljoprivredi i lokalnim zajednicama, a drugu polovinu da naknadimo na taj način što će građani, umesto 500 dinara platiti 250 dinara, mesečne pretplate. Mislimo da to za građane nije veliki izdatak, a sa druge strane ćemo dobiti mnogo, i kod lokalnih zajednica i kod poljoprivrede. Hvala.
Uvažena predsedavajuća, gospodo ministri, kada otvorim ovu veliku knjigu koja se zove Zakon o budžetu za 2014. godinu, prvo što pada u oči, to je da su i prihodi i rashodi u odnosu na ovu godinu dosta uvećani. Rashodi su uvećani za 6%, a prihodi za 6,5%, dok čini mi se da su rashodi realno sagledani i da će oni biti toliki, ali nisam siguran da su prihodi realno sagledani, jer prihodi planirani za sledeću godinu su oko 930 milijardi, što je povećanje u odnosu na 873 milijardi za ovu godinu.
Danas je gospodin ministar finansija govorio o tome sa dosta optimizma i kaže da će to sigurno biti ostvareno, a taj optimizam zasniva na par činjenica.
Prvo, zasniva da će porez na dodatu vrednost koja je povećanja sa 8% na 10% uticati na povećanje prihoda.
Druga stvar o kojoj je dosta govorio da će biti smanjena siva ekonomija i da će to uticati na povećanje prihoda.
Treća stvar, na blagom porastu BDP, što čini mi se, neće ići tako glatko.
Ono što mislim da će se desiti, to je da će povećanje PDV upravo obrnuto uticati i da će se prihodi smanjiti.
U prilog tome, navodim činjenicu da smo o tome govorili kada je došlo do povećanja poreza na dodatu vrednost sa 18% na 20%. Govorili smo da to neće dati efektivan rezultat i to se desilo. U odnosu na planirano, PDV je manji za 800 miliona. Isto mislim da će se desiti i sa ovim delom.
Ono o čemu hoću da govorim, to je siva ekonomija. Siva ekonomija, koja je danas u znatnom porastu, a o tome su mnogu govorili ovde, i tu ministar kaže da će se to smanjiti i da se preduzimaju mere, da se vrši restrukturiranje poreske uprave.
Pozdravljam, treba poreska uprava da se izmeni, da počne bolje da radi. Mislim da to nije sporno. Sporno je što ona nema kapacitete, gospodine ministre i u prilog ovome govori i izjava koju je pre par dana dao direktor poreske uprave koji je rekao da u ovom momentu poreska uprava ima 600 inspektora koji mogu da rade na terenu, koji mogu da vrše efektivnu kontrolu, a realna potreba po Simiću, ne po nama, je 1600. To je ogromna disproporcija, a kada znamo da smo pre par dana usvojili zakon po kome ne možemo, ne mogu se zapošljavati novi ljudi u poreskoj upravi, dolazimo do nerešivog problema.
Znam da iz unutrašnjih rezervi poreske uprave ovaj broj od 600 može narasti do 1000, ali ne preko toga. Šta ćemo sa minusom od 600 inspektora?
Moj utisak je, a to ste mi potvrdili, gospodine ministre, kada smo imali odvojeni sastanak, da smo mi na neki način legalizovali sivu ekonomiju. Danas, putem interneta možete kupiti bilo koju nelegalnu robu, bez ikakvih problema, ljudi ostave svoje ime, svoje prezime, ostave broj telefona, ostave mejl na koji se možete obratiti da kupite robu i to traje unazad već par godina.
Pitam vas šta ćemo uraditi po tom osnovu? Tu leži naš veliki problem, kao i problem da gomilu robe možete kupiti na buvljim pijacama, ali to je problem za koji nadam se da ćete uspeti da ga rešite i mi vam zaista tu pružamo punu podršku, ali čini mi se da su metodi i način koji ste izabrali pogrešni.
Hoću nešto da kažem o transferima koji su smanjeni lokalnim samoupravama i mislim da je to katastrofalno rešenje. Lokalne samouprave i do sada su bile u velikim problemima u Srbiji. Imate gradove i opštine gde deca ne mogu otići u normalni toalet, već idu i dalje u poljski VC. Smanjenjem transfera vi ste ugrozili i ono malo investicija, koje su te opštine mogle u nekom periodu da ulože. Dakle, veliki je problem, čini mi se da je to pogrešna odluka, mi smo podneli amandman. Nadam se da ćete prihvatiti i vratiti lokalnim samoupravama barem ono što su imale, jer i sa tim nisu mogle da idu napred, a bez toga mnoge opštine, verujte mi, ministre, neće moći ni plate da isplate, a kamoli da investiraju bilo šta u budućnosti. Stoga vas molim da o tome povedete računa, jer zaista je veliki broj opština u velikom problemu.
Danas je ovde puno reči bilo o preduzećima u restrukturiranju. Ja imam obavezu kao čovek koji dolazi iz Kruševca, Kruševac je imao osam preduzeća u restrukturiranju, četiri su već završila. Četiri više ne postoje na privrednoj mapi Srbije, jer su se ljudi koji rade u tim preduzećima opredelili za socijalni program. Ostala su još četiri preduzeća koja su u velikim problemima. U najvećem problemu je „14. oktobar“, koji je bio okosnica razvoja Kruševca od 1945. godine, pa do 1990. godine.
Predlažem vam i molim vas u ime svih Kruševljana, oni to očekuju od vas, da se problem „14. oktobra“ reši kao što je rešen problem „Zastave“. „14. oktobar“ se danas nalazi u istoj poziciji u kakvoj se nalazila „Zastava“, pre nego što je došao „Fijat“. Molim vas da pronađete strateškog partnera, da država uloži novac, da „14. oktobar“ postane ono što je „Zastava“. Samo na taj način Kruševac može da krene napred, jer bez te pomoći, bez pomoći države ne postoji način da ta fabrika oživi. Nije samo u pitanju Kruševac, u pitanju su i Kraljevo i Leskovac i Čačak i svi gradovi u Srbiji. Bez pomoći države ti gradovi, nažalost, ne mogu napred, a ako oni ne idu napred neće ni Srbija ići. Hvala.
Uvaženi predsedavajući, gospodine ministre, amandman na član 4. koji sam ja podneo je prirodna posledica amandmana koji sam podneo na član 3, jer ukoliko se usvaja amandman i osnuju se Osnovni sudovi u Aleksandrovcu i u Varvarinu, onda je logično da se menja nadležnost Višeg suda u Kruševcu i da vi Viši sud u Kruševcu bio nadležan i pokrivao i područje Osnovnog suda u Aleksandrovcu i Osnovnog suda u Varvarinu, ali pošto verovatno neće biti usvojen prvi amandman, onda neće biti usvojen ni drugi amandman.
Hoću još nešto da kažem. Gospodine ministre, vi ste juče ovde izneli jedan dobar primer sa nekom školom u nekom selu sa jednim đakom i da nema potrebe da se troši novac na jednog đaka i naravno vi ste tu u pravu. Takođe, morate da vodite računa da se Srbija prazni, da iz mnogih krajeva se gase sela, smanjuju se varošice, smanjuje se broj stanovnika u gradovima. Jedan od načina da zadržimo ljude, jeste da im damo što više institucija, da ne moraju da iz svojih mesta idu, da svoja prava ostvaruju u drugim gradovima u kojima te institucije postoje. Zato sam vam ja juče predložio i ponovo kažem da mora biti više osnovnih sudova u Srbiji, da mora biti više ljudi koji će raditi u tim sudovima, da se ljudi vraćaju iz mesta iz kojih su došli u Beograd da studiraju. Omogućite mladim ljudima da rade u svojim mestima, da budu birani za sudije, da budu birani za tužioce, da mogu da rade kao advokati. Tada će se ljudi vraćati, tada će biti i više dece i nećemo morati da zatvaramo ni škole, ni sudove, ni druge gradove.
Ovde se ponovo juče postavilo pitanje ko će sve to da plati, koliki su troškovi? Mislim da su najskuplja prazna sela, da su najskuplje oranice koje se ne obrađuju, da je skupo to što ljudi odlaze iz gradova prema Beogradu. S jedne strane imate prazne prostore, s druge strane imate prenaseljeni Beograd gde ne može da se dođe do dobre infrastrukture i jednostavno grad Beograd je građen, čini mi se, milion, milion i po stanovnika, a ima ih preko dva.
Dakle, učinite napor, još jednom razmislite i omogućite ljudima da obavljaju posao u gradovima iz kojih su nekad otišli. Omogućimo ljudima da se vrate, da naselimo Srbiju, jer ukoliko to ne uradimo, imaćemo mnogo problema.
Uvaženi predsedavajući, gospodine ministre, moj amandman se odnosi na to da Kruševac dobije privredni sud. Naime, Kruševac je prethodnim zakonima dobio sudsku jedinicu privrednog suda koja je počela da radi pre dve godine. Nažalost, rezultati rada sudske jedinice su jako loši, gotovo da se ništa ne radi, tako da privrednici iz rasinskog okruga ponovo moraju da idu u Kraljevo da bi ostvarili neko svoje pravo, da bi učestvovali u privrednim sporovima i što je važno, svi stečajni postupci, kojih je, nažalost, puno, odvijaju se u sudu u Kraljevu.
Zbog toga smatramo da Kruševac kao centar, centar Rasinskog okruga, treba da dobije privredni sud, jer 60% predmeta u Privrednom sudu u Kraljevu, preko 60% su iz Rasinskog okruga. Mislim da je to dovoljan razlog da Kruševac dobije sud, pogotovo što su pojedine opštine iz Rasinskog okruga, kao recimo Brus i Ćićevac, od Kraljeva udaljeni preko 100 kilometara. Dakle, i iz razloga racionalnosti i iz preke potrebe, mislim da ministar treba ovaj amandman da usvoji i da Kruševac dobije privredni sud.
Ne treba da kažem da je Kruševac nekad bio privredni centar sa jakom industrijom. Nažalost, kao i svi gradovi u Srbiji, Kruševac danas ne uživa taj status, ali sam siguran da će u nekom narednom periodu i Kruševac i ostali gradovi u Srbiji ozdraviti svoju privredu, početi normalno da funkcionišu, da zapošljavaju ljude. Da bismo sve to postigli, mislim da i mi treba da učinimo neki korak unapred i zato, ministre, predlažem da Kruševcu dodelite status privrednog suda, pogotovo što ga Čačak ima, koji je od Kraljeva udaljen svega 36 kilometara, sa slabijom industrijom nego što ga ima Kruševac i Rasinski okrug.
Uvaženi predsedavajući, gospodine ministre, uvažene kolege poslanici.
Odavno se nije desilo da na jedan zakon bude podneto ovoliko amandmana i čini mi se da su amandmane podjednako podnosili i poslanici iz opozicionih klupa, ali i iz pozicionih klupa.
Dakle, ogroman broj amandmana što govori odmah da zakon nije dobar, jer ako imate na jedan zakon 180 amandmana podnetih i sa jedne i sa druge strane, znači, čini mi se, da sa zakonom nešto nije u redu, i ovde se jasno pokazuje narodna volja.
Pošto su narodni poslanici, predstavnici naroda, a svi se mi ovde vrlo često pozivamo na narod kada govorimo o zakonima i u ime naroda onda vam gospodine ministre, savetujem da ovaj zakon povučete, da ga još jednom dobro proučite i ovo što su poslanici kroz amandmane kazali i da donesete nov zakon o sedištu sudova i čini mi se da bi broj sedišta osnovnih sudova morao biti dupliran. Da umesto 66 sudova bude minimum 120 sudova i čini mi se da nam nisu potrebne sudske jedinice, jer sam i u materijalu pročitao da je to i vaša konstatacija da sudske jedince u prethodnom periodu nisu opravdale očekivanja koja smo svi mi imali.
Dakle, ne trebaju nam sudske jedinice, treba nam veliki broj osnovnih sudova.
Vi ste kada ste govorili u načelu rekli, da je to otprilike nemoguće i da sudija u Beogradu ima neuporedivo veći broj predmeta, nego neki sudija u nekom manjem mestu, što je naravno tačno. Ali, to sigurno može da se reši i da to nije problem.
Po meni je problem druge prirode. Ukoliko se ovako nastavi mi vrlo brzo nećemo imati potrebu ni za sudskim jedinicama, ni za osnovnim sudovima u mnogim gradovima u Srbiji, jer će se svi ljudi preseliti severno od Save i Dunava, dakle Beograd-Vojvodina.
Ljudi jednostavno nemaju mogućnosti da ostvare neka svoja prava, nemaju mogućnosti da rade i oni idu trbuhom za kruhom. Vi na ovaj način potpomažete tim ljudima da se iseljavaju iz svojih krajeva. Mi sada imamo već primer da u Srbiji nema mnogo sela, da jednostavno više sela koja su do pre nekoliko godina postojala, više ne postoje.
Bojim se da će u budućnosti početi da govorimo ne o selima, nego o gradovima. Zato vas molim da još jednom ovo proučite, vratite osnovne sudove, pružite ljudima mogućnost da imaju pravdu blizu i pravdu dostižnu.
Neko je ovde postavio pitanje, a ko će sve to da plaća? Plaćaće oni koji se zalažu za ovo da bude što više osnovnih sudova, to su građani Srbije.
Dakle, nedvosmislena je volja građana Srbije izražena kroz narodne poslanike da žele da u skoro svakoj opštini imaju svoj sud, i mislim da mi nemamo pravo da u tu volju, u tu želju da se oglušimo. Omogućimo ljudima da imaju pravdu blizu i dostižnu.
Hoću još sa jednog aspekta o ovome da govorim.
U moje vreme, ja sam inače iz Kruševca, ljudi su dolazili u Beograd da studiraju i 80% tih ljudi se vraćalo u svoje gradove. Osamdeset posto nas koji smo upisali prava davnih 70-ih godina se vratilo u Kruševac, našli posao u gradu, neki u tužilaštvu, neki u sudu, neki u privredi.
Na ovaj način vi mlade ljude koje dolaze iz opština kojima ukidate sudove bivaju destimulisani da se vraćaju u svoje gradove. U stvari ne mogu ni da se vrate, ne mogu naći svoj posao. Neće biti osnovnih sudova, neće biti tužilaštava, privreda je u katastrofalnom stanju, nema zapošljavanja pravnika.
Dakle, mi zajedno svi potpomažemo da Srbija južno od Save i Dunava bude u velikim problemima, da se ljudi iseljavaju i da na kraju krajeva kažem neće biti ni potrebe za sudovima.
Ja sam konkretno podneo amandman koji se odnosi na Osnovni sud u Aleksandrovcu i Osnovi sud u Varvarinu, prvi za područje teritorije opštine Aleksandrovac, a drugi za teritoriju dve opštine Ćićevac i Varvarin, i jedan i drugi sud bi otprilike pokrivali stanovništvo 30.000.
I jedno i drugo mesto i Aleksandrovac i Varvarin imaju odlične zgrade u kojima može normalno da se odvija suđenje. Imaju tradiciju i ono što je po meni jako važno, imaju stručne kadrove koji mogu jako dobro da rade svoj posao i koji su taj posao obavljali jako dobro do reforme pravosuđa.
Dakle, vratimo sudove tamo gde narod misli da treba da budu. Na naj način zaustavimo migracije prema severu. Pomozimo našem narodu da ostane tamo gde je rođen, jer oni žele tu da žive, ali država mora da im pruži uslove. Jedan od uslova jeste da imaju pravdu blizu, dostižnu, brzu i efikasnu.
Uvaženi predsedavajući, gospodine predsedniče Vlade, uvaženi ministri i kandidati za ministre, kolege narodni poslanici, dopustite mi da pre nego što nešto kažem o ekspozeu, u ime poslaničke grupe ZZS izrazim zadovoljstvo što je Vlada imenovala glavnog pregovarača i da posebno izrazim zadovoljstvo što je to gospođa Tanja Mišćević koja je izuzetno kompetentna za ovaj posao i za koji sam siguran da će na pravi način zastupati interese Republike Srbije u pregovorima sa EU.
Takođe moram da kažem da će poslanička grupa ZZS u budućnosti podržavati sve one zakone koji doprinose bržem i boljem pridruživanju Srbije EU, ali isto tako hoću da kažem da ćemo podržati i one zakone koji promovišu samoupravu i koji promovišu solidarnost. To su osnovni principi rada poslaničke grupe ZZS.
Što se tiče ekspozea moram da kažem da ekspoze u najvećem delu sadrži ekonomsku politiku i da sadrži mere za oporavak srpske privrede što je meni sasvim logično jer i sam premijer je u svom ekspozeu konstatovao da je Srbija u ovom momentu u veoma teškoj ekonomskoj poziciji, da se većina privrede nalazi u predstečajnom ili stečajnom postupku, uostalom mislim da je i rekonstrukcija Vlade upravo proizvod lošeg stanja u ekonomiji Srbije.
Ne mogu da se složim sa svim predloženim merama u ekspozeu, jer mislim da one neće dovesti do boljitka u Srbiji. Ovde je promovisan princip nulte tolerancije prema ne plaćanju poreza. Moje mišljenje se ovde razlikuje od većine mišljenja koja su izneta u ovom parlamentu.
Za nultu toleranciju sam za ne plaćanje poreza ukoliko se ona odnosi na one koji krše zakon da ne bi platili porez, ako se ona odnosi na one koji falsifikuju račune da ne bi platili porez, ako se ona odnosi na one koji osnivaju fantomske firme da bi preko lažnih faktura izvlačili novac iz Republike Srbije i na taj način se bogatili. Tu sam za nultu toleranciju.
Nisam za nultu toleranciju poreza za one koji su prijavili porez, ali nisu u mogućnosti zbog velike nelikvidnosti koju je takođe premijer naveo u svom ekspozeu, jer će to dovesti do mnogo problema.
Za to sam da tim firmama koje zbog nelikvidnosti ne mogu da plate porez da im se porez reprogramira i da im se omogući da dalje posluju, jer ako ne bude tako verujte mi, a to dobro znam u ovom momentu gotovo čitava privreda Srbije će ući, kako premijer kaže u predstečajni ili stečajni postupak.
Raduje me to što je budući ministar finansija čini mi se malo revidirao svoj stav po tom pitanju pa je od tvrdog stava od nulte tolerancije na neplaćanje poreza rekao – da, nulta tolerancija na neplaćanje poreza, ali moramo voditi računa i o radnim mestima. Mislim da je to dobar stav i mislim da je to prioritet ove Vlade. U tome će imati našu podršku, u očuvanju radnih mesta i novo zapošljavanje. Bez toga Srbija nema nikakvu perspektivu.
Premijer u svom ekspozeu nije naveo jednu drugu nultu toleranciju koju ću mu predložiti da uvede i za koju se zalažem, a to je nulta tolerancija na sivu ekonomiju. Siva ekonomija danas hara Srbijom, siva ekonomija postoji u svim segmentima i ako sada krenete po gradovima Srbije videćete da na svakoj većoj pijaci možete kupiti ilegalnu robu od igle do lokomotive. Porozne su granice Republike Srbije i premijeru Dačiću, vi kao ministar policije i gospodin Lazar Krstić kao budući ministar finansija imate mehanizme preko pogranične policije i preko uprave carina da hermetički zatvorite granice za ilegalnu robu. Videćete koliko će prihodi u budžetu posle toga porasti.
Kada govorimo o sivoj ekonomiji, vi ste premijeru naveli da je ona 30%. Ne bih se složio, mislim da je ona u ovom momentu na žalost mnogo veća, ali za to ću se poslužiti jednim primerom. Pre mesec dana ili manje od mesec dana održane je sabor trubača u Guči i tamo je najavljena poreska kontrola. Rečeno je da kada krene sabor biće za sve vreme trajanja sabora poreska kontrola. Kontrolisaćemo izdavanje fiskalnih računa. Na žalost rezultat je poražavajući, 80% od kontrolisanih nisu izdali poreske račune. To je za ovu državu poražavajuće i to me navodi na zaključak da je stopa sive ekonomije znatno veća.
Očito je da represija i pojačane kontrole, nažalost, ne mogu ovo uvesti u red. Predložiću vam dve mere za koje mislim da su neophodne da bi smanjili sivu ekonomiju. Jedna mera je da se ljudi edukuju, da dovedemo ljude da ih je stid što ne plaćaju porez. To je moguće. To je bio slučaj od 1990. do 2013. godine samo u jednom kratkom periodu u vreme Vlade Zorana Đinđića. Tada su mnogi privrednici rekli - sramota nas je da ne plaćamo poreze. Hajde da uradimo da i sada ljude bude sramota da ne plaćaju poreze.
Još jedna stvar i završavam, pošto nema puno vremena naša poslanička grupa, a to je da ne možete povećanjem poreza na imovinu, povećanjem PDV i povećanjem poreza na dobit, kako ste naveli u ekspozeu, da smanjite sivu ekonomiju. Mislim da će se desiti obrnut proces. Dobro je što smanjujete poreze na zarade, ali mislim da morate smanjiti i ove druge poreze, jer ako uporedite rezultate naplate PDV za prvi kvartal ove godine i prvi kvartal prošle godine, videćete da je više PDV u državnu kasu ušlo u prvom kvartalu 2012. godine, što znači da povećanje od 18% na 20% nije donelo nikakav boljitak. Zato razmislite da idete u obrnutom pravcu, da smanjite poreze i mislim da će kasa biti punija.
Imamo bih još dosta toga da kažem, ali moram malo vremena ostaviti za Sanju Čeković.
Gospodine predsedavajući, prekršili ste član 107. Poslovnika, jer niste prekinuli prethodnog govornika, koji je govorio posle mene, jer je povredio dostojanstvo Skupštine, iznoseći niz neistina.
Ne znam odakle mu to što je govorio. Ja sa njim nisam imao nikakvu saradnju, tako da mislim da paušalno iznosi ocene tek da bi se javio. Moram ga podsetiti da je u periodu dok sam ja bio državni sekretar, Poreska uprava, ali i Uprava carine imale odlične rezultate, da su dobile priznanja od Saveta EU i da su
(Predsedavajući: Gospodine Đidiću, rezultati rada Uprave poreske nisu predmet povrede Poslovnika.)
Ja bih samo još jednu rečenicu.
(Predsedavajući: Ne, neću vam dati dalje.)
Povreda Poslovnika je što ste mu dozvolili da govori. Samo bih pozvao…
Poštovani gospodine ministre, kolege poslanici, poslanička grupa ZZS ne može glasati za ovaj rebalans budžeta iz prostog razloga jer smatramo da je on nerealno urađen, da nije dobar i da je praktično neostvariv. Prihodi su precenjeni, a čini se da će troškovi biti veći, pa tako projektovani deficit rebalansa budžeta od 178,3 milijarde dinara, a koji je sada veći za 56,5 milijardi dinara u odnosu na onaj koji smo usvojili krajem prošle godine, je praktično neostvariv. Mi mislimo da će deficit biti znatno veći, da će on iznositi preko 200 miliona i to nije naše mišljenje, to kaže i Fiskalni savet. Bojim se da ćemo za par meseci ponovo sedeti ovde i razgovarati o rebalansu rebalansa.
Hoću nešto da kažem o prihodima koji su znatno podbacili za prvih šest meseci. Zbog toga i radimo ovaj rebalans. Zašto su prihodi podbacili? Prvo, mislim da su prihodi koji su bili predviđeni budžetom precenjeni. Drugo, to je i sam ministar u obrazloženju konstatovao, da je porasla siva ekonomija. Siva ekonomija je u zadnjih šest meseci znatno ojačala u odnosu na prethodni period, što je tačno.
Postavlja se pitanje – šta uraditi? Kako ovo izlečiti? Ministar nudi jedan lek, a to je da će poreska uprava u narednom periodu više i bolje raditi i da će na taj način više novca biti u budžetu Republike Srbije, kao i da će poreska uprava sa drugim organima raditi zajedno, što bi trebalo da poboljša priliv sredstava u budžet.
Međutim, smatram da ono što je loše urađeno, da se posledice loše poreske politike ne mogu na ovaj način ispraviti i da postoji drugi način. Videli smo da ovo što je do sada urađeno, da smo prošle godine povećali poreze, pre svega PDV, porez na dobit, akcize, da to nije dalo adekvatne rezultate i da je zbog toga siva ekonomija u porastu u odnosu na prethodni period.
Gospodine ministre, mislim da treba da smanjite PDV sa 20% ponovo na 18%, da poreze i doprinose na zarade smanjite i na taj način omogućite da je veći broj ljudi u mogućnosti da plaća porez. Mislim da mnogi ne plaćaju porez ne zato što to ne žele nego zato što nisu u mogućnosti.
Danas vam je moj kolega Dušan Petrović, takođe, govorio da treba da razgovarate sa poreskim obveznicima kako biste postigli neki konsenzus i da se povećaju prihodi. Govorio je da treba da pričate sa advokatima, lekarima, sa frizerima itd. Sa tim mišljenjem se apsolutno slažem. Mislim da postoji mogućnost da se na ovaj način povećaju prihodi.
Pre par godina sam razgovarao sa ugostiteljima oko neizdavanja fiskalnih računa, kako da to prevaziđemo, kako da izdaju fiskalne račune i plaćaju poreze. Tada sam čuo jednu dobru rečenicu, a mislim da i vi to treba kasnije da uradite, oni su mi rekli da je u vreme Zorana Đinđića, Vlade Zorana Đinđića, bilo sramota ne plaćati porez, da je bilo stvar prestiža plaćati porez. Dakle, ako se razgovara sa ljudima, ako se pronađe modus, siguran sam da može ponovo da postane sramota i stid onih koji ne plaćaju porez. Kroz razgovor probajte da to rešite.
Danas ste govorili po subvencijama. Subvencije su smanjene za 7,8 milijardi, odnosno 8,5%. Znam da to mora da se uradi jer bez smanjenja subvencija ne može biti dobrog rebalansa. Ono što nije dobro to je da od tih 7,8 milijardi je 3,4 milijarde smanjenje subvencija za poljoprivredu. U tom smislu smo podneli amandman i o tome ćemo pričati kad bude rasprava o amandmanima.
Ono što želim reći, danas ste govorili o preduzeću u restrukturiranju, što mi je mnogo važno. Važno je to za 56.000 ljudi koji u narednom periodu treba da reše problem, a 56.000 ljudi puta četiri člana porodice, to je 200.000 ljudi direktno zainteresovano za ovo.
Vi ste danas rekli da postoje tri kategorije preduzeća. Jedna kategorija preduzeća jeste ona koja već, a njih je 27, u toku ovog leta treba da ode u stečaj. Rekli ste da će njima, radnicima koji ostanu bez posla, biti plaćeno 300 evra po godini staža na ime socijalnog programa. Međutim, u obrazloženju rebalansa piše da će to eventualno biti isplaćeno, pa bih vas ja molio da kažete - da li će to eventualno biti isplaćeno ili će zaista ljudi koji ostanu bez posla, jer će njihove firme otići u stečaj, zaista to biti isplaćeno?
Govorili ste o trećoj grupi preduzeća, što me isto jako interesuje, a to su preduzeća i velike firme kao što su "Petoletka" i "14. oktobar". Naveli ste primer "Petoletke" kako će ona sigurno naći strateškog partnera, da je to u toku i da će to biti vrlo brzo rešeno, ali ste takođe rekli da za "14. oktobar" iz Kruševca niko nije zainteresovan, da nema strateških partnera i da ćete se vi potruditi da nađete strateškog partnera.
Međutim, mene interesuje šta će se desiti sa 1.800 radnika "14. oktobra" ukoliko, uprkos svim vašim naporima i naporima cele Vlade, ne nađete strateškog partnera što je moguće? Šta će biti sa tim ljudima? Da li će oni ostati na ulici, oni i njihove porodice, grad Kruševac? Kruševac je poznat po "14. oktobru" i ukoliko ti ljudi ostanu na ulici, čitav grad će biti u velikom problemu.
Na kraju ste govorili i o sportu. Jako je dobro što ste rekli da sport ostaje, naravno, iznos sredstava kako je predviđeno budžetom. Takođe ste pre dva dana, odnosno u petak u Kruševcu na sednici Vlade rekli da lepu sliku Srbije prenose Novak Đoković, vaterpolisti i košarkaši. Novak Đoković će i dalje da prenosi lepu sliku Srbije, ali se bojim da vaterpolisti i košarkaši to više neće biti u mogućnosti, jer Vaterpolo savez Srbije u ovom momentu duguje preko milion evra, zbog toga ne mogu da nađu ni predsednika. Košarkaški klub Partizan takođe duguje milion evra na ime poreza. Čini mi se da im je račun blokiran. Interesuje me šta će država da uradi da pomogne ovim kolektivima da prevaziđu krizu i da nas na jesen predstavljaju u Evropi u najboljem svetlu? Ukoliko im ne pomognete, bojim se da neće imati ko da prenosi lepu sliku Srbije o nama. Hvala.
Slažem se sa ovim što ste rekli. U svakom slučaju, tim klubovima treba pomoći i mislim da država mora da stane iza njih.
Spomenuli ste poresku upravu i tolerisanje i hteo bih nešto da kažem o tome. Čini mi se da ste danas više puta pomenuli poresku upravu od 2007. do 2012. godine u negativnom kontekstu. Ne želim da budem njihov advokat, ali radi istine treba reći da poreska uprava u periodu od 2007. do 31. jula 2012. godine je uvek naplaćivala po planu. Nikada nije bila ispod plana. Nekada je prebacivala taj plan. Nekada je bio na nivou predviđenog.
Takođe bih vam rekao da se u tom periodu neizdavanje fiskalnih računa kretao negde oko 30%, pa je i siva ekonomija bila oko 30%, što je otprilike na nekom evropskom nivou.
Nažalost, danas imamo da neizdavanje fiskalnih računa je 42%, da je siva ekonomija oko 40%. Nije kriva poreska uprava za to, krive su loše sistemske mere. Nemojte kriviti poresku upravu. Vrlo dobro znate da tamo ljudi pružaju maksimum, da ima svega 800 inspektora, a mislim da je potreba mnogo veća i da jednostavno ti ljudi fizički ne mogu da stignu da izvrše sve kontrole. Hvala.
Gospodine predsedavajući, poštovane kolege, gospodine ministre, prvo moram da kažem da ne znam koje su po redu ovo izmene Zakona o poreskom postupku, u poreskoj administraciji od kada je donesen u osnovnom obliku i predlažem da sledeći put kada budu pripremljene izmene da se ide sa novim zakonom. Mislim da je zaista došlo vreme da se donese jedan novi i bolji kvalitetniji Zakon o poreskom postupku i poreskoj administraciji.
Što se tiče našeg amandmana moram da kažem apsolutno podržavam sve što su prethodnici istakli posebno poslanica DSS Gorica Gajić i tu nema puno što šta se dodati.
Dakle, dosadašnje odredbe o dostavljanju poreskih rešenja, odnosno poreskih akata bile su apsolutno u saglasnosti sa zakonom opštem upravnom postupku. Sada se odstupa i mislim da je to jako loše rešenje nego čak mislim da je to protiv ustavno rešenje jer zadire u osnovna prava građana.
Mogu da prihvatim razloge koje ministar izneo oko dostavljanja poreskih rešenja pogotovo pravnim licima preduzetnicima, ali to ne znači da zbog toga sada treba da promenimo zakon i da ova zakonska odredba bude protivustavna čak mislim koji su savesni sada imati probleme. Nesavesni će opet naći mogućnost i moram da kažem da je tih nesavesnih mnogo manje, nego savesnih, naći mogućnost da izvrdaju, a biće kažnjeni savesni.
Dakle, ne može se smatrati da je akt dostave od strane Poreske uprave pošti završen čitav postupak i da je poreski obveznik dobio rešenje.
Ako ne dobije rešenje iz nekog razloga, da li zbog neažurnosti pošte, da li zbog toga što je u lošim odnosima sa poštarom, on će izgubiti pravo na pravni lek.
Dakle, on neće moći da uloži žalbu na provostepeno rešenje i imaće velikih problema da kasnije to ispravi i zato mislim ministre da treba prihvatiti ovaj amandman, da su dosadašnja rešenja, što se ovog tiče dobra, a da se na neki drugi način pokušaju stimulisati nesavesni da primaju redovna poreska rešenja.
Iz tog razloga, podržavamo amandman koji je podnela DSS, jer smatramo da je to bolji amandman, nego što smo ga mi predložili, a naš amandman se otprilike tiče i onda bi ministar bar taj deo trebalo da prihvati fizičkih lica.
Dakle, naš amandman se tiče fizičkih lica, a ministar je rekao da se to ne odnosi na fizička lica, pa ispravite, ali mislim da je amandman DSS bolji od našeg i zato ćemo glasati za taj amandman.
Ovim članom regulisan je način prodaje zaplenjenih pokretnih stvari u poreskom postupku. Smatram da je ovo dobro rešenje koje je dato, a koje kaže - da ako se na oglašeno usmeno nadmetanje za prodaju stvari iz stava 1. ovog člana javi samo jedan ponuđač, pokretne stvari mogu se prodati i to ponuđaču, neposrednom pogodbom.
Zašto je ovo dobro rešenje? Zato što iz prakse znam da se "iks" puta javljao samo jedan ponuđač i postupak se odugovlačio. To izaziva veliku štetu za državu, jer država nema dovoljno svojih magacina da drži zaplenjenu robu i mora da iznajmljuje prostor. Ogromni su troškovi koji tom prilikom nastaju i mislim da to rešenje jeste dobro.
Ono sa čime se ne slažem, i na to smo podneli amandmane, je da se na prvom usmenom javnom nadmetanju, kao u roku određenom za prodaju neposrednom pogodbom, pokretne stvari se mogu prodati po ceni od 60% procenjene vrednosti. Do sada je bilo 75%, smatramo da treba da bude niže od 75%, ali nikako 60%. To je veliko umanjenje. Predlažemo da to bude 70%.
U drugom delu, na drugom usmenom javnom nadmetanju, pokretna stvar se ne može prodati po ceni nižoj od 50% utvrđene procenjene vrednosti. Sada ministar predlaže, odnosno Vlada, da to bude 30%. Mi smatramo da je 30% zaista veoma malo. Mislimo da je adekvatnije da bude 40%. Ako se ostane na 30%, mislim da je onda bolje da te stvari poklonimo humanitarnim organizacijama, ili u neke druge svrhe, ljudima kojima su potrebne, a ne da ih prodamo u bescenje. Mislim da je prihvatljivije da to ipak bude 40%. Veliko je umanjenje 30%. To je manje od trećine vrednosti zaplenjenih stvari.
Ovde se predloženim izmenama menja član 169p, Zakona o poreskim službenicima o poreskom postupku u poreskoj administraciji, gde se reguliše plata poreskih službenika.
Uvode se dva nova stava koja kažu – plata utvrđena po odredbama od 1. do 6. ovog člana može se korigovati tako da iznos plate poreskih službenika i nameštenika u Poreskoj upravi ne bude manji od plata lica zaposlenih u nadležnom organu područne jedinice, lokalne samouprave na istim poslovima.
Mi smo našim amandmanom predložili da se ovaj stav briše jer smatramo da će na ovaj način biti favorizovani centri, veliki gradovi, tamo gde je jaka lokalna poreska administracija, gde iz raznoraznih razloga, pre svega zbog ekonomskog stanja poreski službenici koji rade u lokalnim poreskim administracijama imaju veće plate. Tako će se dogoditi da za isti posao radnici Poreske uprave Republike Srbije budu različito nagrađeni. Tako će recimo u Beogradu poreski službenici koji rade u Poreskoj upravi imati znatno veću platu od onih koji isti taj posao rade u Trgovištu, Zaječaru, Boru ili ne znam gde. Mislim da se na ovaj način diskriminišu radnici u Poreskoj upravi.
Pošto se vi ministre zalažete za decentralizaciju, moj vam je predlog da gledate da povećate plate upravo tamo, u manjim sredinama, baš u tom Trgovištu, Zaječaru, Boru iz prostog razloga da bi ljudi ostali da rade u tim sredinama. Ukoliko njihova plata bude manja, oni će za boljim životom težiti da dođu u Kragujevac, Niš, Beograd i to je jako loše. Nama se jugoistok Srbije prazni. Ljudi odlaze, odlaze opravdano jer nemaju dovoljno sredstava za život. Nemojmo mi sad još da ih destimulišemo pa da kažemo – super ovi u Beogradu će za isti posao imati duplo veću platu jer Grad Beograd svojim poreskim službenicima isplaćuje toliko i toliko.
Molio bih vas da o ovome povedete računa jer jugoistok Srbije je u velikom problemu. Ljudi odlaze, nema kadrova, nemojmo još mi da ih kažnjavamo. Molim vas usvojite ovaj amandman.
Apsolutno se slažem sa vama ako je tako, ali sami ste rekli – ako bude novca. Interesuje me da li je moguće da u Beogradu bude novca, a za Trgovište ne bude? Znači treba da bude isto za sve. Ako se povećava u Beogradu, automatski se povećavaju i u Trgovištu. Ako se ne povećava u Beogradu neće nigde, pošto Beograd pre svega ima najveće.
Razumem, shvatam i uredu je i dalje imam molbu da povedemo računa o Srbiji, o gradovima južno od Save i Dunava, jer je životni standard mnogo niži. Ostajem pri predlogu da možda plate lekara, poreskih službenika i nastavnika, učiteljica u nerazvijenim krajevima budu izjednačene, barem sa Beogradom, a možda čak i da budu veće jer je to način da ljudi ostanu da žive tamo.
Ukoliko im date mogućnost da imaju normalan život, da imaju normalna primanja malo veća od proseka, sigurno će ostati tamo. Još ako im infrastrukturno opremite grad, selo neće biti nikakvih problema, ljudi se neće seliti i Srbija će imati mnogo manje problema nego što sada ima.
Javio sam se po prethodnom amandmanu i govorio bih o prethodnom amandmanu, a na ovaj ne bih govorio.
Poštovani ministre, niste bili prošli put kada sam diskutovao u načelu i moram da kažem da će poslanička grupa Zajedno za Srbiju, podržati amandman kolege iz Demokratske stranke i iz Liberalnodemokratske partije i smatramo da ovaj stav treba brisati, da lokalnim samoupravama ne treba uzimati ono što im je dato pre godinu, dve dana.
Ovo smanjenje će apsolutno, smanjenje poreza na zarade, apsolutno pogoditi lokalne samouprave i samo na primeru Kruševca, odakle ja dolazim, da vam kažem da će gubitak biti između 250 i 300 miliona dinara, a to znači da građani Kruševca neće moći da dobiju ono što im je obećano sa stavljanjem budžeta za ovu godinu, biće manje puteva, biće manje izgrađenih vodovoda i drugih infrastrukturnih radova, jer jednostavno 300 miliona dinara koliko se na ovaj način uzima, neće moći da bude nadoknađeno iz poreza na imovinu, jer jednostavno ljudi u tom kraju su apsolutno iscrpljeni, nema se novca, privreda ne funkcioniše najbolje i ljudi i pored želje i volje da plate porez, neće moći da ga plate, tako da kažem građani će biti uskraćeni za ono što im apsolutno pripada.
Prošli put sam u načelnoj raspravi rekao, vi niste bili tu, pa ću ponoviti, mislim da postoji drugi načini da se smanji deficit, jedan od tih načina jeste da malo više štedite, nadam se da imate političke hrabrosti da prilikom rebalansa budžeta raznim ministarstvima smanjite iznose koji im pripadaju, da se tu uštedi, a da bi lokalne samouprave mogle da se razvijaju.
Drugi način je, sami ste o tome govorili, da je u ovom momentu u Srbiji zaista velika finansijska nedisciplina i ono u čemu se gradovi iz Srbije izjednačili sa Beogradom, jeste da ni jedni ni drugi više ne izdaju fiskalne račune u mnogim kafićima bilo u unutrašnjosti, bilo u Beogradu, kada popijete kafu nećete dobiti fiskalni račun i tu mora da se pooštri disciplina, da ljudi plaćaju državi ono što su obavezni.
Treći način jeste da se smanji siva ekonomija koja danas zaista cveta, danas na pijacama u Srbiji možete naći, što bi rekao narod od igle do lokomotive, što znači da roba dolazi nekim volšebnim putem, odnosno, mogu slobodno da kažem da su granice Srbije, nažalost, postale porozne i da tu mora više da se uradi na kontroli.
Na ovaj način svi gube. Gubi država, jer ne ubira carine i poreze, gube sitni preduzetnici koji ne mogu da odole nelojalnoj konkurenciji, jer roba koja pristigne na taj način je znatno jeftinija, ljudi teško žive i naravno kupuju ono što je povoljnije za njih.
Dakle, siva ekonomija mora da se zaustavi i to vam je jedan od zadataka koji vas čeka. Znam, da to nije ni malo lako i znam da je veliki problem, ali zato ste vi ministar, morate to rešiti u narednom periodu.
Zato smatram da, znam da je to sada nemoguće, ali ipak radi građana moram da kažem da probate da ostavite lokalnim samoupravama ili na drugi način da im nadoknadite ovaj novac, jer će sada morati da rade rebalans budžeta i ono što su obećali građanima, jednostavno neće moći da ispune, a to nije ni malo dobro.
Dakle, probajte da ovo rešite, a kažem da sa ova tri načina možete dosta toga uštedeti, a da lokalne samouprave ostanu na onom nivou na kojem su bile do sada.