Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Živković

Zoran Živković

Nova stranka

Govori

Prvo mi nije jasno kako je moj prethodnik dobio pravo na repliku, pošto ga nisam pomenuo, ali nemam ništa protiv. Ovaj neuspeli pokušaj ispravke nečega, ponavljam, ne sumnjam da je rečeno omaškom, ne sumnjam u vaše dobre namere, ali ste imali pad koncentracije u jednom trenutku, to se dešava svima. Verovatno nekada i meni, tako da to nije pitanje.
Drugo, oko situacije na KiM, mislim da nas dvojica imamo puno dobrih saznanja. Jedno vreme smo radili i zajedno, tako da ne pravimo sada tu neke blokove, ali to nema nikakve veze sa onim što je suština ovog amandmana. Usvajanje ovog amandmana neće prouzrokovati nikakvu štetu nikome u Srbiji, osim ako neko ima zle namere, a njemu treba da proizvede štetu. Neću da ulazim u to, ne mislim na ljude koji sede ovde, naravno, govorim o nekim ljudima koji su možda negde vani, ali generalno mislim da bi ovo bio dobar gest, da bi to bio gest koji, ponavljam, ne košta ništa, ne vređa prava nijedne druge nacionalne manjine, a utiče na dalju integraciju albanskog stanovništva u srpske institucije, odnosno institucije u Srbiji i to je možda put da na sledećem popisu nema bojkota iz ovog ili onog razloga. Da ne ulazimo sada u tu temu, mislim da je to način, taj nivo tolerancije je potreban da bismo rešavali probleme koje vučemo jako dugo i koje ne treba ni otvarati ni podgrevati, jer to može da bude jako loše. Hvala vam.
Čuli smo malopre neke čudne izraze -  kalašnjikov, Narodna banka, svađa i podela. Prvo o kalašnjikovu i Narodnoj banci. Za onog za koga se priča da je sa kalašnjikovom ulazio u Narodnu banku, ja sam tog isterao s posla i taj nije bio u politici godinu dana, a vi ste sa njim bili godinu i po dana u koaliciji.
Drugo, pravo poslanika da predlažu amandmane i pravo poslanika da podrže amandman drugog poslanika nije svađa, nije podela, nego je to naše pravo. Mislim da malo više pažnje i osećanja za kulturu dijaloga i za shvatanje parlamentarizma ne bi bilo na odmet bilo kome u ovoj sali. Mislim da je to način na koji mi možemo da do kraja rešimo ovaj problem. Još jednom pozivam da se usvoji amandman na član 7.
Hvala.
Pošto je u pitanju Zakon o nacionalnim manjinama i savetima, što podrazumeva toleranciju, podrazumeva jedan odmeren pristup, parlamentarizam, jedno domaće vaspitanje, preskočiću sve pokušaje nekih kolega da se vrate deceniju unazad, tamo gde su tada bili. To je njihovo pravo. Neću da se mešam u taj deo. Ali, vas kao predsedavajućeg molim da zaštitite ovaj dom, ne mene. Ja imam načina da se štitim sam, kroz Poslovnik, kroz svoje delovanje kao poslanik i na neke druge načine koji su etikom i zakonom dozvoljeni, ali mislim da bi bilo dobro da zaštitite ovaj dom od pokušaja da se vrati u neko vreme koje ne bi trebalo da bude drago nikome od ovde prisutnih poslanika.
Pominjanje ko je poljoprivrednik, ko je sa Vračara, pominjanje poplava u raspravi po ovoj tački dnevnog reda je demagogija najgore vrste. Parlament zaseda i radi u punom kapacitetu i kada je vanredno stanje, a ne kada je vanredna situacija. Ako danas ne treba da radimo zbog poplava, za šta sigurno nećemo ovde naći krivca u ovom parlamentu za te poplave, onda da prekinemo rad. Ali, ako nam je posao da zastupamo građane, pa i one koji imaju probleme izrazite danas, onda vas molim da se manemo demagogije, dociranja, pametovanja sa one strane gde nema osnova za to i da se vratimo na temu. Tema je zakon, član 7, amandman za koji postoji očigledno politička volja da se prihvati, ali ne postoji odlučnost jer verovatno niko ne može telefonom da dobije onoga ko može da donese odluku da li treba prihvatiti ovaj amandman ili ne.
Poštovana predsednice, poštovani predsedniče, drage koleginice i kolege, Nova stranka ne može da glasa protiv odluke koja je posledica odluke Ustavnog suda, ali ne može ni da glasa za tu odluku, jer se ona bavi potpuno efemernim stvarima. Problem i u Vojvodini i u Srbiji, nije neusklađenost Statuta Vojvodine sa lošim Ustavom Srbije, nego loš Ustav Srbije, oko čega se svi slažemo.
U ovom parlamentu, ako sedi nekog dana 250 poslanika, svi su oni iz stranaka i misle da je aktuelni Ustav Srbije loš i da ga treba menjati.
To je trebalo da proizvede odluku da se donese akt o promeni Ustava, i u prethodnom sazivu, gde je bio sličan odnos za i protiv aktuelnog Ustava da se uđe u rešavanje i donošenje novog Ustava, a da se nakon toga donese i novi Statut Vojvodine, koji bi bio pravni odraz onoga što je potrebno i Srbiji i Vojvodini, i njenoj autonomiji.
Za Novu stranku, je suštinska i sprovodiva autonomija Vojvodine i nešto što mora da bude ostvareno i ta autonomija treba da bude ograničena samo državnošću Srbije.
Vrlo je jasno kako to može jasno da se definiše.
Statut Vojvodine, u kojem piše 7 posto, i neki drugi atributi, kojima apsolutno nije mesto, u Statutu ni mesne zajednice, ni nekog udruženja građana, a kamoli AP Vojvodine, mislim da nije na čast ni ovom domu, koji će ga usvojiti, a to je Skuština Vojvodine.
Generalno, suština je u tome da je Ustav Srbije iz 2009. godine, donet u sumnjivoj proceduri, sa sumnjivom većinom na referendumu, da ima puno stvari koje ne idu u Ustav, koje su loše rešenje, bilo u procesnom smislu, bilo u drugom smislu, gde imamo preambulu, koja je po raznim tumačenjima i jeste normativni deo tog Ustava i nije, a to se tumači od dana do dana, kada aktuelnoj vlasti u ovih 8 godina, to odgovara.
Ako se to tumači kao normativni deo Ustava, onda je i ova Skupština nekoliko puta, prekršila Ustav Srbije, glasajući, recimo o ratifikaciji ili usvajanju Briselskog sporazuma, jer je to Sporazum koji je Srbija potpisala sa delom svoje teritorije, kao međunarodni sporazum, što je naravno nemoguće.
U Ustavu Srbije aktuelnom je Pokrajinska autonomija, vezana za procenat i to je posle Tita u Ustavu SFRJ, imamo procenat u Ustavu jedne države, što je svetski izuzetak.
Imamo odrednicu gde se kaže da je državna granica, nedeljiva, jedinstvena i nepromenljiva, a menja se već u sledećem članu, odlukom parlamenta, ta ista državna granica sa nedefinisanom većinom koja je potrebna da bi se promenile granice Srbije.
Prema tome, ono što je započeto na dobar način, u jačanju i postavljanju na pravo mesto autonomije Vojvodine, kroz Omnibus zakon iz 2002. godine, koji je trebalo da preraste u jedno ozbiljno ustavno rešenje, Ustav iz 2006. godine, nije unapredio i mi sada imamo jedan proces koji je započet dobrim Omnibus zakonom, a koji je prekinut kalambur ustavom, o kojem danas govorimo.
Današnja rasprava, plod konsenzusa, plod nužde, nakon odluke Ustavnog suda, je generalno degradacija rada ovog parlamenta. Mi se bavimo tehničkim stvarima, a suštinska stvar, loš Ustav i loš Statut Vojvodine, stoje i nadalje i zato ja apelujem da, mi ćemo naravno biti uzdržani, zato što ne možemo da glasamo protiv odluke Ustavnog suda, a rekao sam zašto ne možemo da glasamo za, ali apelujem na skupštinsku većinu, koja je vrlo dominantna, da što pre, a to znači do kraja ovog zasedanja, se donese akt o promeni Ustava, da se drugi deo ove godine potroši u ozbiljnoj, stručnoj, političkoj i javnoj raspravi, o novom Ustavu i da ovaj sastav parlamenta, da ovaj saziv već na početku sledeće godine bude spreman da usvoji jedan ozbiljan Ustav Srbije, koji će biti dobra osnova za dobar statut Vojvodine, za sve ono što je neophodno Srbiji i Vojvodini u narednom periodu i da to podarimo kao plod rada ovog parlamenta.
Ako to uradimo, izbori koji su održani pre 2 meseca, imaće smisla, a ako to ne uradimo, bićemo još jedan parlament koji se bavio tricama dok je selo gorelo.
Hvala vam.
Bilo bi lepo i da obezbedite prisustvo ministra kada je rasprava o Predlogu zakona koji predlaže ministar Selaković., Ako ne piše nigde u Poslovniku, to je lep običaj da ministar sasluša ono što ima da mu se kaže.
Poslanici Nove stranke neće glasati pozitivno za ove predloge zakona osim o Zakonu o pravobranilaštvu, pod uslovom da budu usvojena naša tri amandmana.
Naravno da smo svesni toga da je neophodno doneti i nove zakone iz oblasti koje nisu bile zakonski definisane i promeniti zakone koji su prastari, koji se nisu adekvatno pokazali u praksi. Ali, nema nikakvog razloga da se ovi zakoni donose po hitnom postupku, niti postoji bilo kakav opravdan razlog da se vodi zajednička rasprava o zakonima koji nemaju mnogo sličnosti, osim što dolaze iz istog ministarstva i što obrađuju temu koja se tiče tog ministarstva.
Imamo pet predloga zakona, ukupno 204 nova člana, ukupno 340 i nešto stranica teksta sa ambicijom da parlament srpski, koji je laički, kao i svi na ovom svetu, da adekvatno raspravu i odgovore na ove predloge zakona za nekoliko dana. To je potpuno besmisleno. Nijedan od ovih zakona nema potrebu da bude usvajan po hitnom postupku, jer ne mogu u narednih nekoliko dana, nedelja, pa ni meseci da nastanu nikakve negativne posledice ni po pravosudne organe, što je manje važno, niti po građane što je važnije, a i neće ih biti.
Imamo poseban primer Zakon o posredovanju u rešavanju sporova koji stupa na snagu, ako bude usvojen, 1. januara sledeće godine. Koji je razlog hitnog postupka? Neki članovi tog zakona, članovi od 6. do 8. i član 33. stav 5. se primenjuju od dana pristupanja RS EU. Uz najbolje želje i najbolju volju mislim da ta opasnost od brzog ulaska Srbije u EU ne postoji, tako da ne postoji ni potreba za hitnim postupkom.
Ponavljam, potpuno je nejasno, odnosno jasno, ali ne postoji opravdan razlog zašto se ovih pet zakona stavljaju u zajednički pretres i kakve veze imaju Zakon o pravobranilaštvu i Zakon o posredovanju u rešavanju sporova. Naravno da nema nikakvog osnova za to.
Imam potpuno razumevanje za ovaj novi tempo koji je nova Vlada u kontinuitetu i njen predsednik dao svim ministrima i ta priča o ranom ustajanju, hitnosti i brzini može da bude interesantna, ali se još jednom vraćam na jednu činjenicu da su izbori završeni tek pre neki mesec. Ova vlast i većina imaju dovoljno vremena, dug mandat, dovoljno, nadam se, znanja, želje, dobrih namera da sve one dobre predloge zakona koje može da pošalje u parlament na raspravu i usvajanje to uradi, bez bilo kakve nepotrebne hitnosti, posebno tamo gde za to ne postoji nikakav opravdan razlog.
Mi smo već rekli da smo tu da zaštitimo parlament od nekih pokušaja da on bude gurnut u neustavnost. Kao što smo rekli da ćemo podržati jedan predlog zakona, na jučerašnjoj raspravi, tako i sada da ponovim – ako budu usvojena tri amandmana na Predlog Zakona o pravobranilaštvu, poslanici NS će glasati za taj zakon. Hvala.
Hvala vam.
Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o nacionalnim savetima nacionalnih manjina je dokaz kontinuiteta ove Vlade, koja je predlagač ovog teksta zakona, iako su u proteklih 15 dana bili vidni pokušaji i premijera i ministara iz nove Vlade da kažu da je to potpuno nova Vlada koja nema nikakve veze sa prethodnom Vladom, ovaj zakon je apsolutni dokaz da to nije tačno. To je dobro, zato što smo dobili dobar predlog zakona i poslanici Nove stranke će glasati za ovaj zakon, zato što on rešava puno problema koji su bili sadržani u starom zakonu, posebno u onom delu koji se tiče izbora za nacionalne savete.
Mene raduje što postoji i jedinstvo u redovima vlasti, kao što je rekao moj prethodnik, koji je u ime dve poslaničke grupe rekao da će glasati za ovaj zakon, tako da ne kvarimo tu idilu, evo, i mi ćemo glasati za ovaj zakon. To je dobro.
Ono što je loše je to da se nije stiglo da ova Vlada kontinuiteta izmeni zakon u onom delu na koji je ukazao Ustavni sud 16. januara ove godine, kada je procenio neustavnim veliki broj članova koji su neustavni i koji se bave nadležnostima nacionalnih saveta.
Siguran sam da će potpredsednica i ministarka sa svojim saradnicima u vrlo kratkom roku doći do toga da se izmeni i taj deo zakona, kako bi to bilo usaglašeno sa Ustavom.
Videli ste i juče i preključe da se poslanici Nove stranke vrlo brinu o tome da parlament ne sklizne u neustavnost, da svojim pogrešnim odlukama ne učini da ovaj visoki dom uradi nešto što je bilo na čast svima nama.
Prema tome, ovako ćemo se ponašati i nadalje. Sve ono što je loše za Srbiju, što je neustavno, što ne odgovara principima i standardima 21. veka će biti podložno našoj kritici, a sve što su dobri predlozi zakona biće podržani kao i ovaj. Hvala.
Hvala.
Mi smo već dali našu argumentaciju za amandman i ona je naravno odbijena od strane predlagača. Samo hoću da podsetim da smo u subotu slušali puno tužnih priča o sudbini srpske privrede, koje su naravno tačne. Srpska privreda je u velikom problemu. Niko ne optužuje aktuelnu vlast za to, bar ne za ovo što se dešavalo od 2000. godine do dana današnjeg. Naravno da postoji odgovornost nekih iz aktuelne vlasti za ono što se dešavalo u 90-im godinama, kada je suštinski uništena srpska privreda, iz puno razloga.
Izrečena je i ocena da je samo 12 privatizacija bilo uspešno od 2001. do današnjeg dana, što je potpuno besmisleno i to je neistina koju je neko izrekao. Jer, ako odete na sajt Agencije za privatizaciju, državnog organa, onda vidite jasno da su od 2001. do 2011. godine oni procenili preko 1.500 privatizacija kao uspešne privatizacije.
Srpska privreda je propala zbog sankcija koje su posledica loše politike koja je vođena u 90-im. Srpska privreda je propala i zbog toga što je pao Berlinski zid. To su neki političari shvatili pre neki mesec, pa su se hvalili time, gde su tradicionalna srpska tržišta, odnosno tada jugoslovenska tržišta nestala, Sovjetski Savez, nesvrstani, pa i ta bivša Jugoslavija. To su osnovni razlozi.
Devastacija privrede u 90-im godinama je bila velika i tačno je da je bilo kriminalnih privatizacija po aktuelnom zakonu posle 2001. godine. Nije ih bilo 24, nego ih je po mojoj proceni bilo preko 250, ali to nije tema ovog zakona. To je tema za nadležne organi koji treba da istraže te privatizacije, da kazne odgovorne za to pred sudovima.
Ovim se daje potpuna zabluda i poveriocima i radnicima koji rade u tim preduzećima u restrukturiranju da će se nešto bitno promeniti, a neće. Konačno, ne bi oni ostali bez posla 15. marta da se ne donese ovaj neustavni zakon, jer stečaj počinje i otpuštanje radnika počinje …
(Predsednik: Prekoračili ste vreme.)
… kada je račun firme u blokadi godinu dana. Hvala.
Da li postoji neki propis koji definiše da u ovom parlamentu postoje dve vrste poslanika ili smo mi ravnopravni? Neću više da slušam. Molim vas da me zaštitite, da ne bih morao sam da se štitim.
Mladi poslanik je rekao da mi nemamo moć odlučivanja, da mi nemamo prava da kažemo ništa. To je povreda Poslovnika. Replika -potpuna je neistina, 15. marta niko ne bi bio otpušten. Neka vas neko posavetuje, vi ste mlad čovek, možete da učite još.
To je kompliment.
Izvinjavam se. Mislim da je razlika očigledna.
Šta je radila Vlada godinu i po dana, ako smo mi poslanici koji smo prvi put u parlamentu ili prvi put posle 10 godina neodgovorni prema tih 50 i nešto hiljada radnika? Šta ste vi radili godinu i po dana po tom istom zakonu? Zašto niste promenili taj zakon pre godinu i po dana? Zašto niste našli strateške partnere za godinu i po dana? Zato što je to nemoguće. Ja to znam i ne optužujem vas za to, ali vas molim da u svojoj raspravi, ponavljam, koristite ono što su činjenice. Kampanja je završena, vi ste pobedili i ja vam na tome čestitam, ali to predstavlja i obavezu za vladajuću većinu, a ne samo razlog da se hvalite koliko ste snažni. Podrška građana je bila evidentna, tu nema nikakve sumnje. Preduzeća u restrukturiranju su polumrtva ili mrtva već odavno, a vi ste propustili godinu i po dana da kažete istinu građanima Srbije, da od najvećeg broja tih preduzeća nema ničega. Odlaganje za pet meseci povećava dugove, povećava kamate.
Dame i gospodo imamo ponovo interesantnu temu. Nemam ništa protiv da se radi subotom, može da se radi i nedeljom, može da se radi i noću, može da se radi svaki dan, to apsolutno nije tema, niti je tema što da li je bilo loših poteza u prošlosti, naravno da ih je bilo.
Zamolio bih vladajuću većinu da shvati da su izbori prošli, da ste pobedili na izborima i da je sada vreme da ono što ste obećavali građanima da im to ponudite.
Imamo danas, par ekselans, izmene zakona o kojima bi trebao da govori ministar privrede. Meni ne smeta što je ministar pravde tu, jer će on biti svedok usvajanja zakona koji će biti neustavan, kao i ovaj prethodni, zato što je generalno ovo izigravanje odluke Ustavnog suda, ovo odlaganje primene odluke Ustavnog suda za pet meseci. Niko iz stranke koju ja predstavljam, pa i nas dvojica ovde prisutnih, nije nikada očekivao da bilo ko može da reši pitanje 162, tri, pet privatizacija ili tih firmi u restrukturiranju. Poenta je što ste vi to obećavali. Vi ste rekli da ćete to da rešite. Naravno da te firme koje nisu privatizovane 10 godina, vrlo teško mogu da nađu svog kupca, vrlo teško da mogu da počnu da rade. Niste vi krivi za to. To je jasno kao dan. Samo je pitanje zašto to obećavate ponovo.
Privatizacija u ovoj državi je počela 1989. ako se dobro sećam ili 1992. godine, nekim zakonom 1997, sledeći zakon, zakon iz 2001. godine, treći zakon o privatizaciji. To je dobar koncept. To je najbolji koncept u atmosferi gde ne možete da imate odličan koncept, jer privatizacija nije jedan prirodni proces. To se jedna nepravda iz prošlosti na jedan čudan način, ali nužan način mora da vraća nazad.
Koncept je bio dobar, sprovođenje nije bilo dobro, slažem se. Kriminalno sprovođenje Zakona o privatizaciji od 2004. godine do dana današnjeg, apsolutno prisutna. Ko je kriv za to? Vlasti koje su bile u tom periodu. Svi. Od marta 2004. godine do dana današnjeg za sve kriminalne privatizacije su krive vlasti posredno i postoje krivci koji imaju svoje ime i prezime. Hapsite ih. Naravno da treba da budu pohapšeni.
Bio sam predsednik Vlade Srbije 2003. godine kada je 700 i nešto firmi privatizovano i te godine, to je najbolja godina za privatizaciju u Srbiji sa realnim prihodima, koji nisu trošeni ni za plate, ni za penzije, ni za predizborne skupove, nego je ta Vlada ostavila preko 400 miliona evra u Narodnoj banci, prihode od privatizacije te godine. Ako ne verujete pitajte gradonačelnika Beograda koji je tada bio u Agenciji za privatizaciju zadužen za sprovođenje tendere. On i još neki drugi koji danas rade u ovoj Vladi, što je apsolutno normalno, su svedoci dobrog početka privatizacije.
Nakon toga privatizacija upada u svoj kriminalni deo koji traje do dana današnjeg i koji je obeležen imenima i prezimenima odgovornih ljudi koji su bili nadležni za praćenje tog programa. Niko nije promenio Zakon o privatizaciji iz 2001. godine suštinski zato što je to dobar koncept. Slažem se da je sprovođenje bilo loše, ali koncept je dobar i ostaje dobar do dana današnjeg.
Pitanje – zašto danas ovde nije ministar privrede? Kako kažu neki obavešteni izvori da on nije u zemlji još od 1. maja. I to je njegovo pravo, samo je pitanje zašto mi raspravljamo danas ovakav zakon bez prisustva čoveka koji nužno mora da bude zadužen za ovu oblast i da odgovori na pitanja na koja, uz sve poštovanje ministra pravde on ne može da da odgovor. Ovo odlaganje sprovođenja sudbine tih preduzeća neće promeniti ništa posebno. Priča se da je sam ministar rekao – štetne posledice odluke Ustavnog suda. To ste rekli. Pogledajte u stenogramu, pa hajde da hapsimo onda Ustavni sud ako donosi štetne odluke. Ne mogu da budu štetne odluke Ustavnog suda, treba da se sprovode.
Kaže se da će 14. maja da ljudi ostanu posla. Oni inače ne rade. Oko toga se slažemo. Ali postoji drugi način kako da se reši njihovo pitanje, a ne izigravanje Ustava i igranje sa njihovom sudbinom na dva, tri, pet ili ne znam koliko meseci.
Ima puno dobrih načina kako to može da se uradi, ali ovo kako se danas radi nije dobar način i ja želim novoj Vladi uspeh, ali na ovaj način, prvim zakonom koji je protiv Ustava, mislim da se nije pošlo dobrim putem. Hvala.
Dve stvari. Ustavnost. Ovaj zakon koji se danas menja 2012. godine je doneo ovaj parlament i tada su nadležni odbori rekli da je on saglasan sa Ustavom. I predsednik tog odbora i članovi tog odbora i tadašnja većina u kojoj ste vi bili je glasala za zakon koji je, nakon toga, posle godinu dana, proglašen neustavnim. Prema tome, dajte meni pravo bar da pretpostavim da će se to desiti sada.
Naravno, za lako čitanje čak i neko ko nema nikakvu ambiciju da se prikazuje pravnikom, niti da tumači zakone, očigledno je ono što sam rekao da je to u stvari samo zaobilaženje u širokom luku odluke Ustanog suda, ali suština je važnija.
Šta bi se desilo 15. maja kada bi stupile na snagu te izmene zakona, odnosno odluka Ustavnog suda? Kažete da bi tada imovina preduzeća, tih 164, bila napadnuta, oštećena, smanjena. A šta će se desiti kroz pet meseci? Da li će kroz tih pet meseci da poraste njihova imovina? Da li će njihovim dugovima da se desi da ih neka poplava odnese ili neka snežna vejavica? Ne, ostaće. Šta će se desiti u pet meseci? Koje to čudo ekonomsko će se desiti? Bilo ko da ga pokrene, da li može za pet meseci da one dugove koji su skupljani 50 godina, 20 godina, zadnjih 10 godina, kako god hoćete, da reši bilo koja vlada, čak i vlada koja je nasledila najbolju vladu u istoriji Srbije, samozvanu? To nije realno. To nisu rešenja koja su održiva.
Vi dajete privid tim ljudima. Ti ljudi će imati privid da će se nešto rešiti, a neće se rešiti, kao što nije rešeno ni za poslednjih godinu i po dana, ni za poslednjih deset godina. O tome govorim.
Naravno da ste vi pobedili na izbori. Naravno da Nova stranka ne može da vas spreči u donošenju vaših odluka. Mi vam nudimo samo malo razuma i malo tržišnog shvatanja života.
Hvala lepo.
Istorijska sednica u svakom slučaju po tome što smo čuli najduži ekspoze u srpskoj istoriji, i modernoj i onoj pre moderne i to će sigurno biti upamćeno i mandatar koji ga je izrekao i sama dužina tog ekspozea. Naravno, to ne znači da je taj ekspoze bio nešto što zavređuje neku posebnu pažnju. Naime, tu je bilo previše demagogije, previše patetike, mudrovanja, malo kukanja nad sudbinom i nad teškom situacijom, opšta mesta i puka statistika.
Naravno, problem je i u tome što se ovde loše čuje, bar ja loše čujem, kada neko tiho govori, a nismo imali tekst ekspozea, tako da nemam nameru da to sada komentarišem. Evo, godine su pred nama mandata ove Vlade, pa ćemo moći da komentarišemo šta se ostvaruje iz ovog ekspozea.
Postavljaću pitanja koja su vezana i za prethodni period i za budućnost, pošto se i sam mandatar bavio prethodnim vladama. Prvo, da podsetim da je prethodna Vlada bila Vlada Ivice Dačića u kojoj je Aleksandar Vučić bio prvi potpredsednik Vlade. Znači, to je bila prethodna Vlada, koja je trajala skoro dve godine. To je važno zato što neko neuk ko je slušao mandatara bi pomislio da je ovo prvi put da gospodin Vučić jeste član neke vlade, što nije prvi put, nego je bar treći, koliko se sećam.
Ono što je ponovljeno više puta, to je da je ovo prvi put da vlada narod, da je Vladu dobio narod, a da je nisu pravili tajkuni. To je teška uvreda za mnoge ljude koji su se bavili politikom u ovoj državi i bili ministri u raznim vladama, ali moje pitanje za mandatara je – da li je ta tajkunska vlada bila i ona vlada iz 1998. godine, kada je bio ministar informisanja, kada je dobio stan pred bombardovanje, kada su se dešavale razne ružne stvari u ovoj državi? Da li je i ta Vlada bila tajkunska vlada?
Velike penzije i plate koje su započete bez osnova krajem 2008. ili početkom, slažem se, to je veliki propust te Vlade. Bilo je tu i mnogo većih propusta, ali moje pitanje je – šta je učinjeno tim povodom u poslednje dve godine? Zašto te plate i penzije nisu na neki drugi način sagledane i ostvarene uštede u tih proteklih 18 meseci? Ne počinje sada ta treća šansa koju je neko pomenuo, nego je ona počela pre 18 meseci.
Rešili ste probleme, kažete. Koje, „Sartida“, FAP-a, „Ikarbus-a“ sa ovim jednim autobusom koji je pobedio kao najbolji autobus na sajmu automobila gde je bio jedini autobus? Naravno da je morao da pobedi? Šta je sa IMT-om, šta je sa „Jumkom“?
Solidarni porez se ukida. To je dobro. Slažem sa tim da javna potrošnja mora da se smanji. Mislim da je 10% manja, da je očigledno da javna potrošnja mora da se smanji više. Da li je dovoljno samo da se smanje plate u javnom sektoru za 10%? To je pitanje, ali pošto imam malo vremena, ne bih mogao o tome puno da govorim.
Kancelarija za brzi odgovor je ponovo pomenuta. Da vas podsetim, osnovali ste je pre godinu dana, maja prošle godine je osnovana Kancelarija za brzi odgovor Vlade Srbije, nije započela da radi.
Šta je sa 4,5 milijardi, bilo je šest, pa smo dobili informaciju 4,5 milijardi novog zaduženja za ove dve godine? Gde su te pare otišle? Nije fer pozivati u Vladu za informacije, nego to treba da znaju građani Srbije, a ne ovi ili oni bivši pripadnici vlasti.
Pitanje je – šta je sa onim čuvenim spasonosnim ugovorom sa „Etihadom“? Sami ste obećali kao mandatar da ćemo to saznati 16. marta. Danas je 27. april, dan nekadašnje bivše SRJ. Znači, prošlo je više od mesec i po dana, a nismo dobili ništa.
Konačno, sastav nove Vlade je najavljen kao ekspertski. Ja tu vidim dvoje eksperata. Sa jednim, sa gospođom sam sarađivao. Sa drugim gospodinom smo isto imali neke kontakte. Ima tu još nekoliko dobrih ljudi, svi ostali su ljudi koji su političari opšte prakse i to je normalno. Najveći broj vlada u svetu su takve i tu nema nikakve priče, ali to je daleko od ekspertskog.
Na samom kraju, moram da kažem jednu neprijatnu stvar, javnost govori, a i u spisima Specijalnog suda u suđenju zemunskom klanu se pominje da je jedan od vaših kandidata za ministra, koji sada sedi tu pored vas, blizu, bio saradnik zemunskog klana. Ja to ne tvrdim, samo mislim da to zavređuje odgovor.
Dame i gospodo, ovaj amandman je u stvari suština svih ovih promena koje mi nudimo kroz 30 i nešto amandmana. Ceo dan je bila rasprava o tome čija vlada je najmanja ili čija vlada će biti najmanja, najbrža.
Ne u tom smeru, nego u smeru stvarne reforme ovog dela propisa koji definišu život u našoj zemlji, naš predlog, predlog Nove stranke, koji je deo onog širokog predloga o reformi našeg političkog sistema i državne uprave, je ovde definisan kao izmena člana 2. gde se navode ministarstva i gde ovih 16 ministarstava, koji su u Predlogu zakona, mi menjamo i predlažemo da se taj član briše i da Vlada izmenama člana 2. bude sastavljena od devet ministarstava. Ponovo ću da ih pročitam. To su: Ministarstvo finansija i ekonomije, Ministarstvo spoljnih poslova i evropskih integracija, Ministarstvo pravde, ljudskih prava, državne uprave i lokalne samouprave, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ministarstvo odbrane, Ministarstvo poljoprivrede, životne sredine i prostornog planiranja, Ministarstvo infrastrukture i prirodnih resursa, Ministarstvo zdravlja, rada i socijalne politike i Ministarstvo prosvete, nauke i kulture.
Potpuno je dovoljno da sve ono što je nadležnost Vlade Srbije bude obuhvaćeno u ovih devet ministarstava, gde Vlada ima još jednog člana po našem predlogu, a to je predsednik Vlade. Složićete se, to je odmah manja Vlada nego ova od 16 plus ne znam koliko će biti bez portfelja.
Znači, ako je važno šta je manje, ovo je manje definitivno, ali sigurno da pored tog manje važnog argumenta postoje mnogo važniji argumenti za ovakav predlog.
Prvo, na ovaj način su na najpravilniji način grupisane sve nadležnosti koje ima Vlada Srbije.