Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Elvira Kovač

Elvira Kovač

Savez vojvođanskih Mađara

Govori

Poštovani potpredsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Nikoliću, prijavila sam se za repliku i zaista ne bih da zloupotrebljavam ovu govornicu za neke lične svađe i prepucavanja, kako bi narod rekao. Samo vam se zahvaljujem što ste ponovo dokazali kako SRS iznosi poluistine za ovom govornicom i na taj način pokušava da obmani narod, pa ja zato želim da objasnim neke stvari.
Kao prvo, za listu je i Savez vojvođanskih Mađara prikupio 10.000 potpisa. Mi nemamo ništa protiv toga da se na predsedničkim izborima, kao što to stoji u Predlogu zakona, ostavi cifra od 10.000. Toliko o tome.
Što se tiče naših predloga, od kada Savez vojvođanskih Mađara ponovo ima tri narodna poslanika u Skupštini Srbije, mi smo predložili devet amandmana. Gospodine Nikoliću, od maja pa do sada ste imali prilike devet puta da pritisnete zeleno dugme, kako vi, tako i ... ne očekujem svi vi, cela Srpska radikalna stranka, to je okej, ali vaši predstavnici nacionalnih manjina, isto tako i predstavnici nacionalnih manjina u Demokratskoj stranci, gde ih ima više.
Mi smo predložili amandmane koji su se ticali svih pripadnika manjina i za te amandmane su mogli da glasaju svi predstavnici. Niko, kako iz vašeg poslaničkog kluba, tako i iz drugog poslaničkog kluba, niko od tih iluzionih, nazovimo, predstavnika manjina, nije podržao naše amandmane. Znači, imali ste prilike i hvala.
Poštovani ministri, predsedništvo, gospodine predsedniče, narodni poslanici, najpre moram da izrazim veliko žaljenje što vidim veoma mali broj predstavnika Vlade.
Moje konkretno pitanje je upućeno gospodinu Lončaru, ministru prosvete. Ako je moguće, tražila bih sada odgovor od gospodina Đelića, ako ne, tražim pisani odgovor od gospodina Lončara.
Pre nekoliko meseci sam na Odboru iznela problem koji tišti većinu predstavnika nacionalnih manjina u Vojvodini, ali iznela sam konkretnu situaciju koja se tiče mađarske nacionalne manjine.
Problem koji se javio pre 13 godina je da je inspektor za mađarski jezik i književnost, savetnik gospođa Fazekaš Katalin, otišla u penziju i od tada smo zaboravljeni. Za teritoriju Banata ne postoji inspektor koji bi nadgledao rad u obrazovnom sistemu što se tiče mađarskog kao maternjeg jezika, nastavu mađarskog jezika i književnosti.
Smatramo da je ovo veliki problem i želeli bismo da u vrlo bliskoj budućnosti nađemo rešenje, adekvatan kadar, da se nađe inspektor koji bi se bavio tim pitanjima. Jer, postoji potreba, profesori i nastavnici smatraju da je ovo veoma veliki propust, da godinama za njih nisu organizovani adekvatni seminari i da ispada da svako radi po svome, da ne postoji neko jedinstvo. Oni ističu važnost ovog problema jer ranije, kada je gospođa Fazekaš Katalin vrlo dobro radila s njima, bili su mnogo složniji i samo izvođenje nastave je bilo mnogo kvalitetnije.
Da iskoristim preostalo vreme, još jednom bih se zahvalila predstavnicima Vlade koji su prisutni. Smatram da je veoma veliki problem što gospodin Vojislav Koštunica nije mogao da se pojavi.
Zaista shvatamo problem Kosova i Metohije, ali smatramo da konačno treba da se bavimo i nekim drugim pitanjima i interesantno je što se svi ovde zahvaljujete što je konačno došla prilika da razgovaramo na ovaj način. Mnoge druge zemlje imaju dan za postavljanje pitanja, pa treba i mi. Smatramo da ovo treba zaista da postane praksa. Hvala.
Da vas ispravim - Elvira Kovač, malopre ste me predstavili kao Martu, u ime Saveza vojvođanskih Mađara.
Jako mi je žao što ministar spoljnih poslova nije prisutan, ali bih molila usmeni odgovor od gospodina Đelića.
Nekoliko poslanika do 30 godina starosti i ja smo ove nedelje, pre nekoliko dana, bili u Briselu, u NATO komandi, jedan dan, a drugi dan u Monsu, u Šejpu, gde smo slušali predavanja o tome koliko ta organizacija želi, čeka, zove Srbiju, a stav naše Vlade je da mi, jednostavno, ne želimo da uđemo u NATO.
Svi znamo koje su stranke, između ostalog je i SVM, za evroatlantske integracije. Jedino nam je nejasan stav naše Vlade, da li smo mi zapravo za ulazak u NATO ili ne. Želeli bismo da, radi nas, radi naših birača, kao i javnosti, čujemo obrazloženje kakav je stav Vlade.
Razumemo da tu postoje neke nesuglasice između najvećih partija koje čine Vladu, ali baš zato bismo voleli da čujemo neki konkretan odgovor kakav je naš stav u vezi s tim pitanjem.
Idealna prilika bi bila na proleće, za nekoliko meseci, u aprilu, samit u Bukureštu, gde je trebalo da budemo pozvani zajedno sa Crnom Gorom i Bosnom i Hercegovinom, a sada je pitanje da li ćemo uopšte biti pozvani.
Što se tiče tehničkog sporazuma, bilo je očekivano da će Srbija da potpiše taj sporazum, međutim, trenutno je sve to stopirano. Ako možete, gospodine Đeliću, da odgovorite. Hvala vam.
Poštovani predsedniče, Predsedništvo, narodni poslanici, dame i gospodo, Akademska zajednica Srbije i veliki deo društva je u iščekivanju tumačenja Skupštine Srbije o izjednačavanju statusa ranije diplomiranih i mastera.
Pokušaj da se ova dilema razreši pretočen je u Predlog tumačenja odredaba člana 127. stava 1. i 2. Zakona o visokom obrazovanju, a on glasi (bio je više puta citiran ovde, ali dozvolite mi): "Mora", naglasila bih ovo mora, ''biti izjednačen status lica koja su stekla ili će steći naziv po propisima koji su važili do dana stupanja na snagu Zakona o visokom obrazovanju sa statusom lica koja budu stekla nazive koje predviđa ovaj zakon". Dakle, lica koja su stekla sedmi jedan stepen stručne spreme (diplomirani pravnik, diplomirani inženjer), izjednačeni su sa onima koji steknu naziv master.
U Predlogu tumačenja zakona konkretno piše: ''Lice koje je steklo, ili stekne odgovarajući akademski, stručni ili naučni naziv prema propisima koji su važili do stupanja na snagu ovog zakona, zadržava pravo na njegovo korišćenje u skladu sa propisima prema kojima ih je steklo''. Još piše: ''Lice iz stava 1. ovog člana može tražiti od visokoškolske ustanove u kojoj je steklo naziv da mu u postupku i pod uslovima propisanim opštim aktom visokoškolske ustanove, u skladu sa kriterijumima za usklađivanje stečenih naziva koje propisuje Konferencija univerziteta, odnosno Konferencija akademskih studija, utvrdi da ranije stečeni naziv odgovara nekom od naziva iz člana 95. ovog zakona''.
Podsećam da je Zakonodavni odbor Skupštine Srbije već krajem jula ove godine predložio Skupštini usvajanje autentičnog tumačenja Zakona o visokom obrazovanju po kome se prava diplomiranih i mastera izjednačuju.
Posle dana za glasanje, koji će, nadamo se, biti što pre, i donete naše odluke, odluke Narodne skupštine, znaće se da li ima potrebe za raspisivanjem master studija, iako su i ove godine univerziteti požurili i većina njih je već raspisala konkurse za upis na dodatne master studije.
Ovo pitanje o kome sada raspravljamo je veoma zainteresovalo javnost jer se odnosi na veliki broj diplomiranih akademaca. Mada je ono samo jedan od suštinskih problema koji su se pojavili na fakultetima po prelasku na novi režim studiranja usklađen sa, ovde više puta spominjanom, Bolonjskom deklaracijom.
Srbija je, kao što svi dobro znamo, 2003. godine postala deo velike evropske univerzitetske porodice. Zajednički cilj, proklamovan ovom deklaracijom, jeste kreiranje jedinstvenog evropskog prostora visokog obrazovanja, i to do 2010. godine. Po Bolonji, nastavni planovi i programi usklađeni su sa ostalim evropskim univerzitetima i, naravno, uveden je evropski sistem prenosa bodova. Takođe, uvedene su stepenovane studije, što bi značilo da će se diploma po novom sistemu obrazovanja sticati posle treće, četvrte ili pete godine studija.
Ukoliko Skupština izjednači prava diplomiranih i mastera, studenti ne treba da upisuju master studije na fakultetima koje su već završili zato što će time dobiti zvanja koja već poseduju, a za ovu uslugu će platiti više desetina hiljada dinara. Još jednom naglašavam da je Zakonodavni odbor Skupštine predložio izjednačavanje prava. U skladu sa njihovim tumačenjem i u skladu sa Zakonom o visokom obrazovanju moguća je zamena diploma.
Ostalo je nejasno pitanje fizičke zamene diploma. Pretpostavlja se da će većina fakulteta opstruirati ovu zamenu. Od fakulteta se, pak, očekuje da svakom diplomiranom koji dođe i traži da mu se izda master diploma izađe u susret, bez polaganja bilo kakvih razlika u ispitima i uz plaćanje administrativnih troškova.
Ovo pitanje nije jednostavno, zapravo je veoma složeno. Problem je što ova zamena diploma podrazumeva da 80% gradiva, plana i programa, treba da bude isto sa programom mastera, a to je trenutno moguće za svega pet-šest generacija unazad. To sami fakulteti treba da procene, to je njihov zadatak. Jer, kada se nekom izdaje master diploma, uz nju je potrebno dodeliti broj bodova i izdati tzv. dodatak diplomi. To je nemoguće uraditi sa onim diplomiranima koji nisu radili po novim planovima i programima, odnosno nisu slušali predmete koji mogu da se vrednuju na ovaj način, znači, sistemom bodova.
Postoji još jedno pitanje − smatram da se zbog tog pitanja cela ova rasprava i vodi − a to je nastavak studija. Masteri i diplomirani bi trebalo da pod potpuno jednakim uslovima konkurišu na doktorske studije, odnosno da fakulteti ne prave razliku i diplomiranima postavljaju veće uslove nego masterima.
Zaključila bih da Skupština kasni sa rešavanjem ovog pitanja, a da su univerziteti i ove godine, kao što sam spomenula, vrlo požurili sa raspisivanjem konkursa za upis na master studije.
Univerziteti su očigledno, što je svima nama jasno, raspisali konkurse kako bi ubrali dodatne prihode od manje obaveštenih studenata ili od neodlučne dece. Ova situacija nažalost samo prikazuje kakva anarhija trenutno vlada u našem visokoobrazovnom sistemu.
Ohrabrila bih studente da jedino oni akademci koji su master studije upisali na fakultetima na kojima nisu diplomirali i oni koji su završili studije po novom programu, po ovom pitanju zaista ne treba da brinu.
Strašno je poražavajuće da nije poznato kada će se odlučivati o broju studenata postdiplomskih studija čije će se obrazovanje finansirati iz budžeta.
Sve u svemu, zbog političkog otezanja sa jasnim odlukama i oportunizma Univerziteta koji je ćutao i merkao kakva će biti Vlada, propušteno je već godinu dana, tačnije, skoro dve godine u obrazovanju naučnika. Prošle godine je, naime, bio veoma slab upis na master i doktorske studije, a ove godine je sve krenulo na naopak način.
Najzainteresovaniji za ovo pitanje su, svakako, oni koji žele da uče. Za dobre, vredne studente, mlade naučnike, na kraju, nije toliko ni bitno kakva će se odluka doneti. Bitno je samo da se ona donese što pre, da bi oni koji godinu-dve čekaju da im se na neki način reši status konačno znali šta da rade. Na kraju bih samo naglasila još jednom da sa ovom odlukom Skupština kasni, za šta smatram odgovornim stranke vladajuće koalicije. Naravno, SVM će glasati za izjednačavanje prava diplomiranih i mastera. Hvala na pažnji.