Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Enis Imamović

Enis Imamović

Stranka demokratske akcije Sandžaka

Govori

Hvala.
Naša želja i ideja jeste da ovim amandmanom obezbedimo da nacionalni saveti nacionalnih manjina barem delimično ostvare svoje pravo na samoupravu u oblasti obrazovanja, onako kako je to predviđeno Ustavom ove države u članu 75. i Zakona o nacionalnim savetima u njegovom članu 2. Mi smo predložili da se pravo za predlaganje plana udžbenika na jeziku nacionalne manjine isključivo dodeli nacionalnim savetima nacionalnih manjina, a usvajanje tog plana i dalje ostaje u nadležnosti Zavoda.
Zašto je ovo važno? Mi biramo nacionalne savete nacionalnih manjina da rade taj posao. U Ustavu i u zakonima ove države smo im dodelili neka ovlašćenja koja se na terenu ne poštuju i nacionalni saveti faktički, vidimo iz svih ovih zakonski odredbi, postoje samo na papiru. Ukoliko neko pita za nacionalne manjine iz vana, mi kažemo da postoje nacionalni saveti nacionalnih manjina, a faktičku njihovu ulogu oduzimamo svakim zakonom koji ovde donosimo.
Mi u praksi imamo i manjinske poslanike koji vam ovde govore kako da poboljšate zakone koje donosite sa aspekta pripadnika naroda koje ovde predstavljamo. I ovaj i druge zakone koji se tiču nacionalnih manjina vi donosite bez obzira na to i ne obazirući se na to šta vam manjinski poslanici kažu o tome kroz amandmane i kroz raspravu. Dakle, ovde je pitanje da vi bukvalno nacionalnim zajednicama namećete rešenja koja većina hoće, a da njihove legitimne predstavnike u ovom domu apsolutno ne konstatujete ni 2%.
Hvala uvažena predsednice.
Mi smatramo da je zbog teškog stanja u oblasti obezbeđivanja udžbenika, priručnika i nastavnih sredstava na jeziku i pismu nacionalnih manjina neophodno omogućiti da se dopuna kataloga vrši svake godine, umesto kao što je to do sada ovim Predlogom zakona određeno svake četiri godine.
Zašto je ovo važno? Što se tiče nacionalnih zajednica, obezbeđivanje udžbenika i usaglašavanje samim tim usaglašavanje kataloga je proces i sama ta procedura će biti izazov koji će očigledno postepeno davati rezultate, a ne od jednog, a zbog ove odredbe ćemo mi na svaki otklonjeni problem, njegovu implementaciju da morati čekamo četiri godine.
Još jednom vas podsećam na amandman kolega iz Saveza vojvođanskih Mađara na član 20, koji ste usvojili, gde nacionalni saveti daju saglasnost za štampanje udžbenika na jeziku nacionalnih manjina. Dakle, ovde je reč o procesu koji je znatno drugačiji i znatno dugotrajniji i komplikovaniji nego što je to procedura katalogizacije udžbenika na srpskom jeziku.
Mi vam shodno iskustvu koje imamo skrećemo pažnju ovde na probleme koje treba ukloniti da ne bismo opet morali da menjamo zakon onda kada vi shvatite da smo mi ipak bili u pravu i sve amandmane koje predlažemo, pa i ove koje smo podneli na ovaj zakon imaju za cilj da efekte svakog zakona usaglase i da efekti svakog zakona budu isti za pripadnike našeg naroda kako su to efekti na pripadnike srpskog naroda.
Hvala, predsedavajući.
Uvaženi ministre, naš amandman koji smo podneli i vaše obrazloženje za odbijanje ovog amandmana govori koliko je kontradiktoran čitav sistem koji uređuje individualna i kolektivna prava pripadnika nacionalnih manjina.
Mi smo podneli amandman kojim usaglašavamo ovaj Predlog zakona sa članom 14. stav 2. Zakona o nacionalnim savetima nacionalnih manjina. Vi se u vašem obrazloženju pozivate na Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja. Dakle, očigledno je da se ovde biralo između dve suprotne mogućnosti, nastale kontradiktornošću dva usvojena zakona, i da svako može da bira ono što mu se sviđa, a odbija ono što mu se ne sviđa.
Dakle, u ovom slučaju, vi ste odabrali da stavite van snage član 14. Zakona o nacionalnim savetima. Kada bi taj zakon bio zakon, vi biste onda bili kažnjeni zato što kršite zakon. Međutim, Zakon o nacionalnim savetima ne predviđa nijednu kaznenu odredbu, što poziva da svako ko hoće može da krši zakon bez ikakvih posledica. To ste u ovom slučaju i vi uradili.
Mi smo skretali pažnju vašim kolegama da su njihovi predlozi zakona kontradiktorni jedni sa drugima i da su neusaglašeni i da svako pravo koje se jednim zakonom omogućava, nekim drugim zakonom se uskraćuje. Isto to i sada vama sugerišemo.
S druge strane, suština ovog našeg amandmana jeste da se konačno prekine sa praksom da većina nameće manjini ono što manjina ne želi i da manjina ne može da uradi ništa po tom pitanju. Smatram da bi bilo dobro da saslušate šta ovde govore legitimni predstavnici manjina i da ono što vam mi predlažemo uvrstite u zakon jer je to jedini način da konačno prekinete sa asimilacijom manjina. Hvala.
Hvala, uvažena predsednice.
Svoje prvo pitanje danas želim da postavim ministru finansija i ministru državne uprave i lokalne samouprave. Ovo je treći ili četvrti put od početka godine kako pokušavamo da dobijemo podatke o tome kolika su ukupna zaduženja grada Novog Pazara.
U međuvremenu, dok smo čekali odgovore na to pitanje, u poslednja tri meseca samo dug po osnovi kreditnog zaduživanja grada Novog Pazara narastao je za novih 700 miliona. Upozoravao sam više puta, a to činim i danas, da su dugovanja grada Novog Pazara jedan crveni alarm i da, prema našim podacima, ona iznose i preko visine tri godišnja budžeta grada Novog Pazara. Da bi se napravio toliki dug, prema Zakonu, moralo je postojati odobrenje Vlade. Sada ponovo pitam - ko je i po kom osnovu dozvolio tolika zaduženja i koje su garancije date za ovo zaduživanje budžeta grada Novog Pazara i na osnovu čega se danas uzimaju ti bankarski krediti i svesno gura grad u bankrot?
Nas uskoro očekuju lokalni izbori. Vladajuća većina je počela sa nekim kozmetičkim šminkanjem grada. Ovde se postavlja pitanje - da li uopšte ima smisla učestvovati u tim lokalnim izborima i šta posle njih jer je grad, po visini ovih zaduživanja, u vanrednom stanju i grad Novi Pazar je već odavno u bankrotu i pored toga ima još jednu dodatnu otežavajuću okolnost, a to je da je nezaposlenost u ovom gradu i dva i po puta veća od republičkog proseka?
Drugo današnje pitanje upućujem ministru pravde u vezi stečajnog postupka Tekstilnog kombinata „Raška“, koji se sprovodi uz neviđene nezakonitosti, organizovanu prevaru i pljačku radnika ovog kombinata. Nama su se obratili radnici ovog preduzeća i njihovi predstavnici, kako bi ukazali na brojne zloupotrebe na relaciji stečajni sudija-stečajni upravnik. Naime, stečajni sudija Privrednog suda u Kraljevu je za stečajnog upravnika imenovala poverenika sa područja nadležnosti drugog Privrednog suda u Nišu, čime je prekršila član 20. Zakona o stečaju. Isti stečajni sudija je dozvolio da se račun stečajnog dužnika otvori takođe izvan Novog Pazara, pa je račun otvoren umesto u Novom Pazaru - u Nišu, a knjigovodstvene usluge za ovu holding kompaniju se, umesto u Novom Pazaru, vode u Aleksincu, gde knjigovodstvena agencija u Aleksincu naplaćuje enormne, astronomske cene za svoje usluge, a sve to iz stečajne mase, ili da prevedem na narodski jezik - od novca iz sredstava koji pripada radnicima ovog tekstilnog kombinata iz Novog Pazara.
Tražim objašnjenje, ko i zašto dozvoljava ove nezakonitosti i zašto se na ovaj način otima novac radnika iz Novog Pazara i rasipa širom Srbije? Ovakvim kriminalnim privatizacijama, ali i reketiranjem koje sprovode razni inspektori, partijski jastrebovi na terenu, te uz sistematsko uništavanje budžeta grada Novog Pazara, Novi Pazar se polako ubija i od nekadašnjeg privrednog čuda danas postaje mesto iz koga svi, a naročito mladi kojih najviše ima, jedva čekaju da odu.
Novi Pazar je jedini grad u Srbiji u koji se stečajni upravnik, ali i drugi funkcioneri dovode najčešće mimo zakona, mimo svih procedura i kriterijuma iz raznih gradova iz Srbije. Dok se sa jedne strane isisava novac iz ovog tekstilnog kombinata, tri hiljade radnika je ostalo bez posla, a od 1.450 radničkih poverilačkih zahteva, njih 800 je odbijeno uz obrazloženje da su oni došli iz zavisnih preduzeća ovog tekstilnog kombinata čija je imovina najpre oduzeta, stavljena u vlasništvo holdinga, a potom puštena da zajedno sa radnicima propadne.
Ukoliko mi ostane vremena, navešću kasnije još nekoliko primera kako se kroz nezakonita izdavanja poslovnih prostora …
… i računa za struju otima novac, ali o tome ću govoriti drugom prilikom. Tražim od vas, predsednice, da insistirate da odgovore na ova pitanja dobijamo u roku koje je ovim Poslovnikom predviđeno.
Hvala, uvažena predsedavajuća.
Koristim pravo da od Poverenika za zaštitu informacija od javnog značaja, u skladu sa njegovim ovlašćenjima, zatražim zvanične izveštaje o slučaju oružanog upada u službene prostorije SDA Sandžaka i pokušaja ubistva predsednika stranke dr Sulejmana Ugljanina, koji je tada bio ministar u Vladi Republike Srbije, a slučaj se desio 17. januara 2009. godine.
Nebrojeno puta do sada smo pokušavali, što na sednicama Vlade, što putem Narodne skupštine preko poslaničkih pitanja, da dođemo do ovih informacija. Međutim, do danas, nakon punih šest godina od ovog zločina, mi i dalje nemamo odgovor na pitanje ko su naoružana lica koja su upala u službene prostorije jedne parlamentarne stranke. Ko su nalogodavci ovog zločina? Ko su sve lica koja su pucala u predsednika jedne parlamentarne stranke i tadašnjeg ministra u Vladi Republike Srbije, najpre bacanjem teških predmeta na glavu, a potom i sa više hitaca iz više komada vatrenog oružja, a sve to u službenim prostorijama naše stranke?
I pored obaveze da mi kao narodnom poslaniku u roku dostave odgovore, do danas ni ja kao narodni poslanik, ni dr Ugljanin kao ministar nismo dobili odgovore ni na jedno od ovih pitanja. Čak je i jedan od odgovora na pitanje dr Ugljanina dao bivši premijer i ministar policije, kada je rekao da i on sam već dve godine pokušava da dođe do ovih izveštaja, međutim neuspešno.
Smatram da je važno da obavestim i Poverenika i javnost da je SDA Sandžak od Opštinskog suda u Novom Pazaru dobila presudu da je ovim upadom povređeno pravo državine, odnosno pravo nepovredivosti stana nad ovim prostorijama, a informaciju o svemu tome sam tražio, kao što smo rekli, od bivšeg premijera, ministra policije, od sadašnjeg premijera Aleksandra Vučića i sadašnjeg ministra policije Nebojše Stefanovića.
Umesto odgovora na poslaničko pitanje, od ministra Stefanovića sam dobio neki cenzurisan dokument, koji je on potpisao i naslovio kao obaveštenje, u kome on ignoriše sva pitanja koja sam postavio i dostavlja mi delove nekog navodnog policijskog izveštaja, koji je očigledno pisan sa namerom da nakon punih šest godina prikrije detalje ovog zločina, da sakrije izvršioce, nalogodavce i njihove pomagače, kojih očigledno, sudeći prema svemu ovome, ali i prema ovom izveštaju, ima i u policiji, ali i u drugim državnim organima.
U obaveštenju, koje je potpisao ministar Stefanović, uopšte se ne govori o događajima unutar službenih prostorija naše stranke, pa se čak ni ne konstatuje da je bilo pucanje u ministra, već se samo kaže da je nađeno nekoliko čaura. Međutim, nije rečeno kako su te čaure tu dospele.
Očigledno je da se ovde radi o jednoj zlonamernoj i vrlo opasnoj zameni teza, jer se u ovom izveštaju policije ne spominju nijednom rečju napadi i pucnji na jednog ministra u Vladi, na predsednika i rukovodstvo SDA Sandžaka, niti se u izveštaju spominje nijedno jedino ime uhapšenih ljudi, direktnih izvršioca ovih zločina, pa čak ni inicijali ljudi za koje je utvrđeno da su pucali.
Iz svega ovoga se jasno vidi da se radi o dobro smišljenom i organizovanom kriminalnom delu i da nedvosmisleno postoji sprega između izvršioca, nalogodavaca i pojedinih državnih organa. Neshvatljivo je to da je nakon punih šest godina prosto nemoguće doći do odgovora ko je upao u naše službene prostorije i ko je pokušao ubistvo ministra u Vladi ove države i članova rukovodstva jedne parlamentarne stranke u ovom parlamentu u kojem mi danas sedimo.
Zbog svega ovoga, smatram da je izuzetno važno da sve ove informacije vezano za ovaj zločin budu dostupne javnosti, kako bi se sprečilo da se nešto slično opet ponovi. Ovde se radi o napadu na jednu parlamentarnu stranku i pokušaj ubistva jednog manjinskog ministra u Vladi ove države. Informacije o ovom slučaju se ne smeju kriti ni šest minuta, a kamoli šest godina, kao što je to ovde slučaj.
I opet ponavljam, ukoliko se nastavi ova praksa, da državni organi opstruišu pravdu, mi ćemo biti prinuđeni da se obratimo i međunarodnim institucijama. Hvala.
Hvala uvažena predsednice.
Uvaženi ministre, amandman koji smo predložili na član 1. ovog zakona ima zadatak da otkloni one diskriminišuće odredbe koje je predlagača predložio, zato vas pozivam da iskoristite svoje pravo i da usvojite ovaj amandman dok još nije kasno i da koliko-toliko poboljšate ovaj Predlog zakona.
Naime, u Predlogu zakona stoji da se obezbeđuje obaveza održavanja udela informativnih i drugih programskih sadržaja, ali na pojedinim jezicima nacionalnih manjina. Prosto mi je neshvatljivo da neko u 21. veku u zemlji koja nastoji da bude demokratska evropska zemlja, napiše u Predlogu zakona odredbu koja kaže – pojedinim jezicima nacionalnih manjina. Ne ulazeći u aspekt ove reči – pojedinim, ovakva odredba otvara ogroman prostor za zloupotrebe koje svakako imamo u svakodnevnom životu.
Postavlja se pitanje šta je sa ostalim jezicima nacionalnih manjina i da li se ovde uvodi kategorizacija nacionalnih zajednica na one pojedine koje mogu da uživaju neko pravo i na one druge pojedine koje to ne mogu.
Moram da vas podsetim da u svakodnevnom životu u Srbiji je već na snazi ovakav diskriminušići standard i umesto da novim predlozima zakona poboljšate takvo stanje, vi potvrđujete nastavak takve politike. Moram naglasiti da u našoj zemlji imamo dva nivoa ostvarivanja prava i to pokrajinski koji imamo u Vojvodini, koji je zadovoljavajući i imamo stanje u ostatku Srbije gde je nemoguće ostvariti većinu prava garantovanih Ustavom i zakonima ove zemlje. Zato ne čudi što nacionalni saveti u Republici Srbiji svoja sedišta sve češće prebacuju na teritoriju AP Vojvodine.
Sa druge strane, govorio sam u raspravi u načelu o tome da je neophodno obezbediti efikasne zakonske mehanizme za unapređenje ostvarivanja manjinskih prava, između ostalih pravo na informisanje na maternjem jeziku. S tim u vezi smo predložili ovim amandmanom da kontrolu sprovođenja preuzetih obaveza kupaca, pored Agencije za privatizaciju vrše i nacionalni saveti nacionalnih manjina. To je način da se jedan jak mehanizam kontrole poveri nacionalnim savetima kao legitimnim institucijama za zasnivanje i zaštitu prava pripadnika nacionalnih zajednica.
Ne vidim ništa sporno u tome da se nacionalnim savetima poveri kontrola nad nečim što je od suštinskog interesa, kao što je informisanje na maternjem jeziku. Vaša nespremnost da predložite suštinske mehanizme, ali i nespremnost da prihvatite amandmane koji idu u tom pravcu na žalost pokazuju da se ovde radi samo o kozmetičkim promenama zakona. Rekao sam u načelu, a i sada vam ponavljam mi nikada nismo niti ćemo podržavati kozmetičke zakone. Naša ideja je da se kada već menjamo zakon, da menjamo one suštinske odredbe koje će poboljšati svakodnevni život u Republici Srbiji. Hvala.
Hvala uvažena predsednice.
U prilog amandmanu koji su podnele kolege iz DS moram da kažem da ćemo mi podržati ovaj amandman iz razloga što postoji nekoliko činjenica koje govore upravo suprotno od onoga što je ministar ovde izneo i baš bih voleo da čujem argumente koje on ima po pitanju razuveravanja potrebe da se usvoji ovakav amandman.
Činjenica jeste da je informisanje na jezicima nacionalnih manjina u Vojvodini na Radioteleviziji Vojvodine na izuzetno visokom nivou. Kao što ste rekli, Radiotelevizija Vojvodine emituje svoj program na 10 jezika nacionalnih manjina, ali moram takođe da vas podsetim da ne žive sve nacionalne manjine na teritoriji AP Vojvodine, nego žive na teritoriji čitave Srbije i želim da vas pitam – zbog čega u tom slučaju RTS koja je navodno Javni servis svih građana ne emituje nijedan jedini minut programa na bosanskom jeziku? Šta je sa redakcijom na RTS na bosanskom jeziku? Kada je u pitanju sufinansiranje, koje ste spomenuli od strane Ministarstva za medije, na jezicima nacionalnih manjina, želeo bih da vas pitam – šta je sa sufinansiranjem Sandžačkih novina kao jedinog štampanog glasila na bosanskom jeziku koji već tri godine zbog ukidanja sufinansiranja od strane ministarstva ne izlazi, tako da Bošnjaci danas nemaju ni jedan jedini niti štampani, niti informaciju u elektronskim medijima na svom bosanskom maternjem jeziku, pa bih voleo da čujem šta ministar od argumenata ima da kaže na ove činjenice? Hvala.
Hvala uvaženi predsedavajući, gospodine ministre, državni sekretaru, dozvolite mi da se na ovaj predlog zakona osvrnem sa aspekta predstavnika bošnjačkog naroda u ovom parlamentu i već ću na samom početku da kažem da poslanici SDA Sandžaka neće podržati ovaj Predlog zakona, zato što smatramo da je i ovog puta propuštena šansa da se prilikom ovih izmena i dopuna zakona obezbede oni pravi i efikasni mehanizmi za osiguravanje implementacije zakonskih odredbi ali i za obezbeđivanje kaznenih odredbi za one koji ne poštuju zakon.
Sama definicija države Srbije kao države srpskog naroda i svih građana koji u njoj žive, svrstava u drugi red pripadnike nacionalnih zajednica, autohtonih na ovim prostorima. Iz svakog uređenja Republike Srbije proizilaze i sva zakonska rešenja koja u neravnopravan, često podređen i diskriminišući položaj stavljaju pripadnike manjinskih zajednica i onemogućavaju i otežavaju korišćenje prava, pa i jedno od tih prava je korišćenje svog maternjeg jezika u svim oblastima. Jedna od tih oblasti je svakako izuzetno važna, je svakako informisanje.
Zakonom definisana prava pripadnika nacionalnih manjina i njihovih legitimnih predstavnika, u praksi se ukidaju, sužavaju i umanjuju, nezakonitim postupanjem izvršioca, i upravo nepostojanjem adekvatnih mehanizama za osiguranje implementacije odredbama zakona, mi dolazimo do razloga zbog kojih i nećemo podržati ovaj zakon. Sveukupni ustavo-pravni okvir Republike Srbije ne pruža dovoljne garancije pripadnicima nacionalnih zajednica na njihovu adekvatnu zaštitu i puno ostvarivanje individualnih i kolektivnih prava garantovanih najpre Ustavom, a potom i zakonima ove zemlje, ali i Evropskom poveljom o upotrebi regionalnih i manjinskih jezika.
Odluka Ustavnog suda Republike Srbije od 16. januara 2014. godine, kojom su određene odredbe Zakona o nacionalnim savetima proglašene neustavnim u znatnoj meri su umanjila nadležnosti i ovlašćenja nacionalnih saveta nacionalnih manjina. Takva odluka je uticala i na smanjenje zakonskih nadležnosti nacionalnih saveta je u skladu sa time dovelo do umanjenjem prava pripadnika nacionalnih zajednica i mogućnosti zaštite njihovog identiteta je pripremila osnov i za umanjenje tih nadležnosti i u drugim oblastima.
U oblasti informisanja eksplicitno, Republika Srbija nije obezbedila mehanizme kojima bi emiteri ponudili sadržaje na bosanskom jeziku. Zakonom o elektronskim medijima, u članu 36. predviđeno je da se visina naknade za pružanje medijske usluge utvrđuje uzimajući u obzir između ostalog, i audio programskih sadržaja na manjinskim jezicima. Ta zakonska odreda međutim nije uticala na nivo i na meru kojom bi emiteri ponudili sadržaje na bosanskom jeziku u okviru svog programa.
Iako se Zakonom o javnom informisanju i medijima reguliše način kojim se obezbeđuje kontinuitet u emitovanju medijskog sadržaja od javnog interesa i to u periodu od pet godina uz obavezu održavanja programskog sadržaja na jezicima nacionalnih manjina, sve to za nas nije nikakva garancija, jer se postavlja pitanje - šta nakon tih pet godina isteka tog roka i kako ćemo i na koji način obezbediti javni interes na informisanje na bosanskom jeziku.
Želim da naglasim da je Bošnjačko nacionalno veće ni u jednoj televiziji, ni na koji način, nije uključeno u kreiranje programskih sadržaja, iako zakoni iz oblasti medija propisuju i regulišu učešće nacionalnih saveta nacionalnih manjina u kreiranju programa na jezicima nacionalnih manjina.
Ministarstvo kulture i informisanja je od 2012. godine, prestalo da sufinansira štampanje sedmičnika sandžačke novine, kao jedinog štampanog medija na bosanskom jeziku i kao direktna posledica toga, te odluke Ministarstva, jeste da tri godine Bošnjaci nemaju ni jedno štampano glasilo na svom maternjem, bošnjačkom jeziku. Iako se informisanje na jezicima nacionalnih manjina tretira kao javni interes ovim je najgrublje ignorisan i prekršen zakon o ratifikaciji evropske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima.
Opet se vraćamo na onaj ogroman nedostatak koje imaju svi predlozi zakona, pa samim tim i ovaj, a to je nedostatak mehanizama garancije za implementaciju, odnosno nedostatak kaznenih odredbi za kršenje odredaba zakona, naročito onih koji se tiču ostvarivanja prava pripadnika nacionalnih zajednica.
Ni na RTS navodno, javnom servisu svih građana Srbije, Bošnjaci nisu medijski zastupljeni. Redovno emitovanje programa na bosanskom jeziku, na RTS unapredilo bi razvoj, tolerancije i multikulturalizma na području Republike Srbije i izgradnji pozitivnih stavova kod većinskog srpskog naroda kako prema Bošnjacima tako i prema pripadnicima drugih nacionalnih zajednica. Međutim, RTS ne emituje nijedan jedini minut svog programa na bosanskom jeziku. Ne postoji program, niti jedna jedina emisija na bosanskom jeziku iako su Bošnjaci jedna od najbrojnijih nacionalnih zajednica u Republici Srbiji.
Godine 2007. potpisan je protokol sa Programskim odborom RTS o saradnji u vezi sa tim ali do danas nije načinjen nijedan najmanji korak ohrabrivanja, olakšavanja, kreiranja niti emitovanja bilo kakvog programa na bosanskom jeziku na RTS.
Od Ministarstva kulture i informisanja, pa i rukovodstva RTS je u više navrata traženo formiranje redakcije na manjinskim jezicima koje bi pripremalo programe na jezicima manjina u centralnom delu Srbije. Međutim, ni na tom planu ništa nije urađeno ni u regulatornim telima, nije omogućeno da interesi pripadnika bošnjačke nacionalne zajednice budu predstavljeni i uzeti u obzir prilikom imenovanja u tim telima.
I pored zakonske regulative da se jedan član saveta regulatornog tela za elektronske medije REM što je nekad bio RRA bira na predlog nacionalnih saveta nacionalnih manjina, Bošnjačkom nacionalnom veću nije omogućeno predlaganje člana ovog regulatornog tela. Kada je reč o Bošnjačkom nacionalnom veću njemu takođe nije omogućeno da učestvuje ni postupku imenovanja upravljačkih struktura u Republici Srbiji, pa čak ni u postupku imenovanja odgovornog urednika programa na bosanskom jeziku na regionalnoj televiziji u Novom Pazaru.
Bošnjačko nacionalno veće je ovu regionalnu televiziju proglasilo ustanovom od posebnog značaja za pripadnike Bošnjačke nacionalne zajednice koji žive u Republici Srbiji i iz tog razloga vi ste i kao ministar dobili zahtev Bošnjačkog nacinalnog veća za obustavljanje postupka privatizacije ovog medija, a pored ovih razloga postoji još čitav niz razloga zbog kojih bi regionalnu televiziju Novi Pazar trebalo izuzeti iz procesa privatizacije. Tu priču od oglašavanja prodaje ove televizije prate brojne neregularnosti, zloupotrebe, kao i pronevere budžetskih sredstava od strane vladajuće većine u Gradu Novom Pazaru, a uz podršku i svestranu umešanost i pojedinih članova Vlade.
Dakle, mi iz svih ovih razloga koje sam sada nabrojao, nećemo podržati ovaj predlog zakona, jer je ovo za nas samo još jedna u nizu propuštenih šansi da obezbedimo efikasne mehanizme za adekvatnu primenu svih zakona koje ovde donosimo, posebno onih koji se tiču individualnih kolektivnih prava pripadnika nacionalnih manjina. Hvala.
Hvala, uvaženi predsedavajući.
Tražim objašnjenje, tačnije postavljam pitanje predsednici Skupštine i Sekretarijatu - da li će konačno stati u odbranu dostojanstva Narodne skupštine i narodnih poslanika i reagovati na odgovore na pitanja koja šalju institucije i pojedinci, koji ne samo da su uvredljivi za Narodnu skupštinu i da vređaju inteligenciju narodnih poslanika, već i vređaju inteligenciju svih građana koje narodni poslanici ovde predstavljaju?
Dobio sam odgovor Marka Đurića, direktora vladine Kancelarije za Kosovo i Metohiju, na poslaničko pitanje koje sam postavio u vezi napada na dvojicu bošnjačkih studenata koji iz Novog Pazara studiraju u severnom delu Kosovske Mitrovice. Marko Đurić mi u svom odgovoru piše o svemu, osim o onome što sam mu postavio kao poslaničko pitanje, a postavio sam jednostavne stvari: ko su napadači koji su u sred bela dana u centru severnog dela Kosovske Mitrovice napali dvojicu bošnjačkih studenata i pretukli ih, koji su motivi ovog napada, da li je neko od napadača identifikovan, priveden itd? Pitao sam i da li država, odnosno Kancelarija za Kosovo i Metohiju može da obezbedi sigurnost za bošnjačke studente koji studiraju u severnom delu Kosovske Mitrovice? Ja apelujem na predsednicu i na skupštinske službe da ubuduće ovakve odgovore ne prosleđuju narodnim poslanicima, već da ih vrate institucijama i pojedincima koji ih potpisuju, sa upozorenjem da oni ovakvim odgovorom vređaju dostojanstvo Narodne skupštine i narodnih poslanika.
Iz istog razloga sam reagovao i prošle nedelje, kada je ministar policije Stefanović, umesto odgovora, poslao falsifikovan policijski izveštaj o upadu u službene prostorije, oružanoj zasedi i pokušaju ubistva dr Sulejmana Ugljanina, koji je u to vreme bio i aktuelni ministar u Vladi Republike Srbije. U tom izveštaju ministar Stefanović, ne samo da je sakrio i zaštito naoružane provalnike i ubice, već je sakrio i sve njihove inicijale, a sakrio je čak i to da je uopšte bilo pucanja u našim službenim prostorijama, i to iz više komada vatrenog oružja i sa više hitaca. Tada je upucan naš član Adnan Ganić, koji je bio u neposrednoj blizini dr Ugljanina. Umesto toga, ministar i policija pokušavaju da ovim izveštajem krivicu prebace na žrtve oružane zasede u našim prostorijama.
Dakle, to u pravnoj državi ne može. Mi već šest godina čekamo da provalnici i ubice budu uhvaćeni. Ovakve zloupotrebe najviših državnih organa za prikrivanje teških zločina počinjenih nad Bošnjacima su izuzetno zabrinjavajuće i predstavljaju objektivnu pretnju i opasnost za živote rukovodstva SD Sandžaka, ali i za dalje delovanje i političko organizovanje bošnjačkog naroda u Srbiji.
Kada govorim o zloupotrebama državnih organa, iskoristiću ovu priliku i da zatražim objašnjenje od ministra Verbića - zašto je i na osnovu čega dozvolio da se radno mesto direktora Gimnazije u Novom Pazaru iskoristi za kupovinu odbornika naše stranke, kojom je ta funkcija data u zamenu za prelazak u vladajuću većinu? Ovim je ministar Verbić, i ljudi sa kojima je to uradio, direktno uticao na nasilnu promenu izborne volje građana Novog Pazara, naneo materijalnu štetu našoj stranci i, što je najgore, poslao jednu nemoralnu poruku đacima, da se krađom i prevarama može doći čak i na mesto direktora jedne elitne srednje škole.
Ovom prilikom, s obzirom da nemam puno vremena, neću govoriti o brojnim zloupotrebama i nezakonitostima prilikom izbora školskih odbora u Novom Pazaru, ali za kraj očekujem da predsednica Skupštine, ali i ministri Stefanović i Verbić, kao i direktor Kancelarije za Kosovo i Metohiju, gospodin Đurić, u svojim odgovorima poštuju dostojanstvo Narodne skupštine i poštuju dostojanstvo narodnih poslanika koji u ime građana ove države postavljaju pitanja. Hvala.
Hvala uvažena predsednice.
Postavio sam 15. januara poslaničko pitanje u vezi navršenih punih šest godina od kako nije rešen slučaj neovlašćenog upada, oružane zasede i pokušaja ubistva predsednika SDA Sandžaka i tadašnjeg ministra u Vladi, dr Sulejmana Ugljanina. To pitanje sam između ostalih, uputio i ministru policije Nebojši Stefanoviću i sam dr Ugljanin je, kao ministar, na sednicama Vlade tražio zvaničan odgovor o ovom slučaju, na šta mu je tadašnji ministar policije rekao da i on već dve godine pokušava, ali nikako ne uspeva da dobije zvaničan odgovor od službi.
Umesto odgovora na poslaničko pitanje, ja sam pre nekoliko dana dobio jedan papir od ministra policije koji je on naslovio kao obaveštenje u kome on ignoriše sva pitanja koja sam postavio i dostavlja mi delove nekog navodnog policijskog izveštaja, koji je očigledno pisan sa namerom da nakon šest godina ćutanja unese zabunu i prikrije detalje ovog zločina, da sakrije izvršioce, nalogodavce i njihove pomagače kojih očigledno, sudeći po ovom izveštaju, ima i u policiji ali i u drugim državnim organima.
Ja nisam tražio od ministra policije da mi on objašnjava i opravdava neovlašćeni upad naoružanih bandita u službene prostorije naše stranke. Ja sam postavio jasna pitanja i tražio odgovore ko su ta lica koja su neovlašćeno i do zuba naoružana upala u službene prostorije SDA Sandžaka? Ko su lica koja su bacala teške betonske žardinjere i stolove na glave rukovodstva SDA Sandžaka? Ko su lica koja su iz više komada vatrenog oružja i sa više hitaca pucala u predsednika SDA Sandžaka i tadašnjeg ministra u Vladi, dr Sulejmana Ugljanina? Šta je član gradskog veća Murić, tražio u našim prostorijama te noći? Kakvu ulogu u svemu tome ima tadašnji gradonačelnik, kakvu ulogu u svemu tome ima načelnik MUP-a i njegov zamenik u Novom Pazaru? Kakva je uloga tadašnjeg predsednika Okružnog suda i tužioca u Novom Pazaru i ko su ljudi iz Beograda sa kojima su oni, kako kažu, bili konstantno na telefonskoj vezi? Ovo su prosta pitanja. Ja tražim jednostavne odgovore.
U obaveštenju koje je potpisao ministar Stefanović, uopšte se ne govori o događajima unutar službenih prostorija naše stranke, pa se čak ni ne konstatuje da je bilo pucanja, već se samo kaže da je nađeno nekoliko čaura. Ne bi bilo loše da nam ministar Stefanović kaže kako su te čaure dospele tu?
Očigledno se ovde radi o jednoj zlonamernoj i vrlo opasnoj zameni teza, jer se u ovom izveštaju policije ni jednom rečju ne spominju napadi i pucnji na predsednika i rukovodstvo SDA Sandžaka, niti se u izveštaju spominje ni jedno jedino ime uhapšenih ljudi, uhapšenih izvršioca, pa čak ni inicijali ljudi za koje je utvrđeno da su pucali.
Da li neko koristi ministra Stefanovića da legalizuje ovaj zločin, ja to ne znam. Mene zanima šta i koga štiti ovaj, nazovi, izveštaj? Iz svega ovoga se jasno vidi da se ovde radi o dobro smišljenom i organizovanom kriminalnom delu i da nedvosmisleno postoji sprega između izvršioca, nalogodavaca i pojedinih državnih organa.
Zbog svega toga ponovo tražim da se Tužilaštvo za organizovani kriminal hitno posveti rešavanju ovog zločina, a nadležne državne organe pozivam da zaštite svedoke, jer su i oni očigledno i nedvosmisleno ugroženi. Ukoliko se nastavi ovakva praksa da državni organi ignorišu i opstruišu pravdu, bićemo prinuđeni da se obratimo za pomoć i međunarodnim organizacijama i institucijama, jer ovaj problem nadilazi naše mogućnosti i predstavlja jasnu pretnju svima nama. Hvala.
Hvala, uvaženi predsedavajući.
Koleginice i kolege narodni poslanici, tražim obaveštenje u prvom redu od Vladine Kancelarije za Kosovo i Metohiju o slučaju koji se desio u petak, 10. aprila, u severnom delu Kosovske Mitrovice, kada su desetak batinaša usred bela dana sa leđa napala dvojicu studenata bošnjačke nacionalnosti iz Novog Pazara.
S tim u vezi, postavljam pitanje direktoru Vladine Kancelarije za Kosovo i Metohiju - da li je upoznat sa ovim slučajem i da li je on, kao direktor Kancelarije, posetio pretučene studente Bošnjake i njihove porodice i da li je ostvario bilo kakav kontakt, pa makar i pozvao telefonom porodice pretučenih studenata? Pitam i šta je do danas preduzeto na rešavanju ovog slučaja?
Mene zanima - da li su pronađeni batinaši koji su usred bela dana u centru Kosovske Mitrovice napali dvojicu Bošnjaka studenata? Napominjem da ovo nije prvi put da se u severnom delu Kosovske Mitrovice napadaju Bošnjaci i da je i proteklih godina bilo identičnih napada na studente iz Sandžaka, ali i na lokalno bošnjačko stanovništvo.
Zbog toga tražim i da nam organi zaduženi za bezbednost odgovore - da li su u stanju da obezbede siguran boravak našim studentima Bošnjacima iz Sandžaka koji studiraju u severnom delu Kosovske Mitrovice? U situaciji kada se ovakvi napadi ponavljaju, a nadležni nisu u stanju da studentima obezbede sigurnost, mi moramo razmišljati o tome da sve studente pozovemo da se vrate kućama i zatražimo od Vlade da im nastavak studija omogući tako što će otvoriti smerove medicinskog i stomatološkog fakulteta na Univerzitetu u Novom Pazaru jer na ovim fakultetima studira najveći broj studenata iz Sandžaka. Vidimo da oni nemaju slobodno kretanje i da nisu sigurni na ulicama severnog dela Kosovske Mitrovice.
Još jednom, skrećem pažnju da se ovde radi o jednom vrlo osetljivom problemu. Zato insistiram da odgovore dobijem u predviđenom roku. Hvala.
Hvala, gospodine predsedavajući.
Najpre želim na početku da se zahvalim uvaženim kolegama koji su svojim današnjim stručnim raspravama dali informacije kakve, nažalost, nemamo prilike da čujemo u javnosti svakodnevno, najpre dr Poskurici, prof. dr Đuroviću, dr Milisavljeviću, prof. dr Đukić Dejanović, dr Blažiću. Pružili su nam informacije koje, nažalost, kao što rekoh, nemamo često prilike da čujemo u javnosti.
Dozvolite mi da kažem na početku da je naš stav da je vakcinacija neophodna, jer kada bi prestali da vakcinišemo decu, za 20 godina bi nam se vratile bolesti koje smo blizu da iskorenimo i koje bi zaista nepopravljivo uticale na zdravlje našeg stanovništva, ali i individualne organizme bi doveli do velikih komplikacija, pa čak u brojnim slučajevima i do smrti.
Saslušali smo čitav tok rasprave i želim da istaknem da podržavamo vakcinaciju, ali isključivo na nivou na kojem je to regulisano u razvijenim zemljama, dakle na nivou preporuke. Odbijam da prihvatim da je svest našeg stanovništva i mogućnosti našeg stanovništva ispod nivoa svesti razvijenih evropskih zemalja. Zbog toga smatram da je odgovornost isključivo na institucijama da pruže adekvatne informacije kako bi na osnovu preporuke se stanovništvo odlučivalo o ovom vidu zdravstvene zaštite.
Kao što smo čuli, postoji velika doza poverenja i pouzdanost u metode imunizacije organizma i zbog toga ljudi u velikoj meri se i opredeljuju za vakcinaciju. To je slučaj u zemljama zapadne Evrope koje su dostigle, čuli smo, nivo i do 97% pokrivenosti vakcinama.
Sada se postavlja jasno pitanje, da li su ove zemlje do tog nivoa došle prethodnom obavezom vakcinacije ili se tu radi o adekvatnoj informisanosti?
Mi ne možemo okrivljivati roditelje za strah koji je prirodan kada je u pitanju zdravlje dece, zato što usled nedostatka informacija izražavaju bojazan u ovaj metod. To je prosto priroda. To je onaj roditeljski refleks ili čuveno šesto čulo i mi moramo imati to u vidu. Zato je neophodno svima predstavljati sve aspekte vakcinacije, tačan sastav, delotvornost, ali i moguće rizike i neželjene reakcije i shodno tome omogućiti slobodu izbora.
Ne mogu da prihvatim činjenicu da je sa jedne strane pružena mogućnost nosiocima i prenosiocima pojedinih zaraznih bolesti, poput EJC-a, hepatitisa i slično, da odbiju lečenje poštujući njihova ljudska prava, a da se zdravoj novorođenčadi ili zdravim odraslim ljudima nameće obavezna vakcinacija. Mi danas nemamo nijednu zakonsku odredbu koja obavezuje lekara ili zdravstvenu ustanovu da pruže neophodne informacije pacijentima i roditeljima zdrave dece o vakcinaciji i sastavu vakcina, mogućim nus pojavama, tj. eventualnim štetnim posledicama. Deo takvih informacija smo danas imali prilike da čujemo u, kao što rekoh, stručnim izlaganjima naših uvaženih kolega.
Nažalost, lekari u našoj zemlji najčešće nisu dovoljno voljni da pruže potrebne informacije, niti da daju garancije, niti da preuzmu odgovornost da vakcina koju prepisuju neće izazvati veću štetu nego korist. S tim u vezi, smatram da u ovom momentu ne postoji onaj minimum uslova da se takva metoda označi kao obavezna.
Lekar koji vakciniše dete mora obavezno da pregleda dete, da se pre svake vakcine izvadi krvna slika i alergeni, da bi se u najvećem procentu mogla isključiti svaka negativna reakcija specifičnog organizma, da upozna roditelje o svim detaljima koji se tiču vakcine i vakcinacije, kao i da preuzme određeni teret rizika konačne odluke. Tek kada to predvidimo zakonom, može se razmišljati o, kao što rekosmo, takozvanoj obaveznoj vakcinaciji.
Mere opreza smanjuju rizike na minimum i mi ih moramo predvideti zakonom kao preduslove za uvođenje obavezne vakcinacije. Postoje deca koja se rađaju sa određenim oštećenjima i kod kojih je utvrđeno da bi zbog njihove slabosti vakcinacija nanela više štete nego koristi. Zbog njih se mora izbeći svaka isključivost.
Bez dileme, vakcinacija dece jeste neophodna, ali, nažalost, onu najkvalitetniju ne obezbeđuje država, već se mora obezbeđivati iz privatnih sredstava, što je još jedna od prepreka za uvođenje obavezne vakcinacije.
U obrazloženju ovog predloga zakona, u delu koji tretira usklađenost propisa sa propisima EU, između ostalog stoji da ne postoje relevantni propisi EU sa kojima je potrebno uskladiti odredbe ovog predloga zakona, a postoji stavka koja kaže – razlozi za delimičnu usklađenost, odnosno neusklađenost sa propisima EU. Sve ovo je dovoljno da se postavi pitanje zašto ovaj predlog zakona nije usklađen sa razvijenim zemljama EU i sa EU u celini, kojoj kao država težimo?
Imajući u vidu sve ovo što sam danas rekao i što smo čuli u današnjim raspravama, smatram da u ovom trenutku ne postoji onaj minimum uslova da podržimo ovaj predlog zakona i, dozvolite mi, u danu za glasanje nećemo biti ni za, niti protiv, već ćemo biti uzdržani kada je u pitanju ovaj predlog zakona. Hvala.
Hvala uvaženi predsedavajući.
Najpre bih zamolio vas, uvaženi predsedavajući, i gospođu predsednicu da se postarate da institucije kojima narodni poslanici dostavljaju poslanička pitanja poštuju rokove i da na vreme dostavljaju svoje odgovore.
Tražili smo od predsednika Vlade da odgovori ko je dozvolio koaliciju u Novom Pazaru, da prezaduži grad daleko iznad dozvoljenog iznosa, koji prema našim podacima iznosi više od tri budžeta. Po zakonu za toliko zaduživanje posebno je potrebno odobrenje Vlade.
Ponavljam sada pitanje i tražim hitan odgovor – ko je u ime Vlade Srbije i po kom osnovu dozvolio prezaduživanje grada Novog Pazara i kome to odgovara njegovo dalje propadanje?
Ukoliko to niko nije iz Vlade dozvolio, pitam još jednom – šta će Vlada uraditi da kazni odgovorne za ove nezakonitosti?
Ukazao sam da su javna preduzeća u katastrofalnom stanju, posebno ona na čijem čelu se nalaze kadrovi ministra Ljajića, koji već osam godina, koliko su na vlasti, uništavaju čitav grad. U međuvremenu, računi svih javnih preduzeća u Novom Pazaru koja vode Ljajićevi kadrovi su blokirani, a mnogo ranije su blokirani računi svih škola u Novom Pazaru. Prema podacima NBS, za sada su blokirani računi tri od šest Novopazarskih javnih preduzeća i to na iznosu od 131 milion dinara. Za sada je to 1,1 milion evra i to nisu sva potraživanja. Na ovo treba dodati i ne isplaćene plate radnicima, koje u nekim preduzećima kasne 10, 12, pa čak i 22 meseca. Takođe, doprinos za PIO nisu uplaćivani i do tri godine.
Ovde je narušeno ljudsko dostojanstvo poštenim radnicima, a oni danas pored svih ovih poniženja koja trpe ne mogu da ostvare ni osnovno pravo na obavezno zdravstveno osiguranje, već su primorani da plaćaju sve zdravstvene usluge zato što ne mogu da overe svoje zdravstvene knjižice.
Možemo da krenemo redom, račun Direkcije za izgradnju grada je u neprekidnoj blokadi od 25. septembra 2012. godine i to za iznos od skoro 103,8 miliona dinara, račun Zavoda za urbanizam blokiran je još duže, od 25. marta 2012. godine i trenutno iznos blokade iznosi 18,8 miliona dinara, a NBS je ovom preduzeću u avgustu 2014. godine uvela zabranu raspolaganja svim sredstvima na svim računima u svim bankama u zemlji.
Među blokiranim preduzećima je i javno preduzeće za informisanje, odnosno regionalna televizija Novi Pazar, koju stranka Rasima Ljajića koristi kao svoj partijski bilten, a ona ja blokirana na 8,5 miliona dinara. Međutim, kada je u pitanju regionalna televizija, ovo nije jedina malverzacija u vezi sa njom. Pre nekoliko meseci oglašena je prodaja ove televizije za cenu od 460 hiljada evra i u tu cenu je uračuna i socijalni program, tačnije otpremnine za višak zaposlenih radnika koje treba da plati potencijalni kupac te televizije.
Kao kupac se pojavila firma „Vizija“, inače u vlasništvu sadašnjeg direktora Denisa Mavrića, kadra Rasima Ljajića. On je pre nekoliko meseci fantomski prebacio upravljačka prava na nekog svog prijatelja, a nakon utvrđivanja ukupne cene, a pre prodaje regionalne televizije, koalicija u Novom Pazaru donosi odluku o otpuštanju 51 jednog radnika regionalne televizije, kojima će otpremnine biti isplaćene iz gradskog budžeta Novog Pazara, dakle ono što je bila obaveza kupca.
Ovo je otvorena pljačka građana Novog Pazara. Zato tražim od Tužilaštva za organizovani kriminal da ispita ulogu i vezu ministra Telekomunikacija Rasima Ljajića, gradonačelnika Meha Mahmutovića, direktora televizije Denisa Mavrića i firme „Vizija“. Očekujem da će se Vlada u najskorijem roku, hitno pozabaviti ovim problemom i da će zaustaviti dalje propadanje Novog Pazara, jer ukoliko se ovakvo propadanje nastavi, pitanje je da li će već iko biti u stanju da izvadi grad iz ovog dužničkog ropstva u koji ga je trenutna koalicija za osam godina na vlasti uvela. Hvala puno.
Hvala, uvažena predsednice.
Koleginice i kolege narodni poslanici, svoje prvo pitanje za danas upućujem predsedniku Vlade, ministru za državnu upravu i lokalnu samoupravu, državnom revizoru i Ustavnom sudu, a tiče se visine duga grada Novog Pazara i finansijske katastrofe u kojoj se nalazi grad i sva javna preduzeća .
Tražim obaveštenje o tačnoj visini duga grada Novog Pazara, kao i objašnjenje ko je i po kom osnovu dozvolio Gradskoj upravi Novi Pazar da se zaduži preko dozvoljenog procenta budžeta. Imam alarmantne podatke koji kažu da je trenutni dug grada Novog Pazara u visini od gotovo tri godišnja budžeta, što će ovih dana biti uvećano za novo zaduženje od 300 miliona dinara. Toliko zaduživanje nije moguće bez odobrenja Vlade i zato pitam ko je to iz Vlade dozvolio? Ako nije niko, pitam šta će ova Vlada preduzeti povodom toga?
Ja znam da ti milioni za koje je grad zadužen nisu otišli na neisplaćene plate i doprinose radnicima. U nekim javnim preduzećima radnici po deset meseci nisu primili plate, radnici „Vodovoda“, „Čistoće“, „Zavoda za urbanizam“, dok radnici „Sportskog centra“ čak 22 meseca nisu primili platu, a grad se sve više i više zadužuje. Znam i da ništa od tog novca nije otišlo na grejanje za škole, zato što su se zimus i nastavnici i učenici grejali na grejalice koje su donosili od kuće okupljeni u krug i to sve u 21. veku u „gradu mladih“, kako nazivaju Novi Pazar. Infrastruktura je u devastiranom stanju, a ulice u još gorem, jer su neki očigledno navikli da asfaltom i asfaltiranjem ulica dobijaju izbore, pa mislim da i sada čekaju neke od narednih lokalnih izbora.
Na osnovu svega toga, pitam vladajuću većinu gde su pare za koje se vladajuća koalicija u Novom Pazaru zadužuje? Znam da je sve spremno i za novu krađu gradskog budžeta preko privatizacije regionalne televizije Novi Pazar i mi ćemo tražiti da se time bavi Tužilaštvo za organizovani kriminal. Gradska uprava i sva javna preduzeća su prezapošljena partijskim kadrovima i pored zabrane o zapošljavanju u javnom sektoru. Gradska uprava Novog Pazara od 2009. godine ne ispunjava svoju zakonsku obavezu finansiranja Bošnjačkog nacionalnog veća. Za rad najvišeg legalnog i legitimnog predstavničkog tela Bošnjaka u Republici Srbiji grad nije izdvojio nijedan jedini dinar. Od 2009. godine koalicija u Novom Pazaru krši zakon, a država na to ćuti i dopušta, jer nikoga ne zanima ono što je na štetu Bošnjaka.
Grad Novi Pazar je jedina lokalna samouprava u Sandžaku koja od 2009. godine uskraćuje svojim građanima bošnjačke nacionalnosti sredstva predviđena za zaštitu i unapređenje njihovih individualnih i kolektivnih prava, a to je grad u kome živi najviši broj Bošnjaka. Zaštitnik građana Republike Srbije utvrdio je da je Novi Pazar prekršio zakon jer u budžetu za 2013. godinu nije predvideo sredstva za finansiranje Bošnjačkog nacionalnog veća i doneo je preporuku koju je uputio Gradskoj upravi Novog Pazara. Ta preporuka koju je Zaštitnik građana uputio gradonačelniku Novog Pazara do dan danas nije ispoštovana.
Kao zaključak svega što sam rekao dolazim do pitanja kojim i završavam i to je pitanje koje upućujem premijeru i svim ministrima. Pojedinačno pitam Ustavni sud Srbije, Zaštitnika građana, Poverenika za zaštitu ravnopravnosti, pitam Pregovarački tim, a pitam i vas, koleginice i kolege narodni poslanici, pred kojom to institucijom u Srbiji Bošnjaci mogu da traže zaštitu i ostvarivanje svojih Ustavom i zakonom zagarantovanih prava, koja im se godinama uskraćuju? Hvala.