Zahvaljujem, potpredsednice Kovač.
Uvažena ministarko, sa saradnicima, poštovane kolege, ne može čovek da ostane imun na diskusiju mog dragog Bore Kovačevića, jer jeste to jedan od problema, lepo ste to sagledali, on se možda sa ove distance ne uklapa baš najbolje u ovo što se tiče privrede, ali ste potpuno u pravu, tu je negde izvor problema koji je najštetniji po sistem države.
Međutim da se vratim na Predlog zakona o zaštiti službene tajne. Raspravljamo danas i on po mom shvatanju ima dva ključna cilja, osim ovog prvog o kojem su govorile kolege a to je usklađivanje sa, pre svega, evropskim zakonodavstvom u ovoj oblasti, drugi je negde, bolja zaštita naše industrijske intelektualne svojine. Prosto kao kompanijskih vrednosti koje omogućavaju bolje pozicioniranje na tržištu, a koje se definišu i čuvaju kao službena tajna, odnosno kao podaci nedostupni javnosti i konkurenciji.
Naše zakonodavstvo definiše službenu tajnu kao podatke čije bi odavanje zloupotrebe ili krađa, prouzrokovali ili bi mogli prouzrokovati štetne posledice po titulara te službene tajne, bilo da je u pitanju kompanija ili određena služba. Ovim zakonom tretira se službena tajna koja je u funkciji privrednih kompanija, time i privrednog razvoja Srbije, dok je službena tajna koja se odnosi na pitanje bezbednosti ljudskih i manjinskih prava regulisano drugim propisima. Tu je ona razlika o kojoj govorim, ali zaista i jedna i druga službena tajna su nemerljivo važne.
Ovaj Zakon o zaštiti službene tajne tretiramo kao privredni propis pre svega i njegovu suštinu posmatramo sa aspekta uticaja na privredne potencijale. Složićemo se da intelekutalna i industrijska svojina predstavljaju značajan privredni resurs, a primena pronalazaka i drugih proizvoda industrijske i intelektualne svojine su osnov svakog napretka i tu gotovo da nema dileme. Uostalom da nije bilo industrijskih inovacija i patenata kojima su unapređivani procesi proizvodnje, ne bismo mi danas odmakli mnogo od onoga što je predindustrijsko vreme.
Kreativnost i samih radnika inovatora, ali i istraživači i naučnika dovelo je do bržeg industrijskog i privrednog razvoja društva. Značaja inovacija i patenata i drugih oblika industrijske svojine kao intelektualne svojine danas posebno dolazi do izražaja kada na globalnom nivou kapital dobija vrhunsku vrednost, zato je krađa i falsifikovanje možda prisutnije u većoj meri danas nego što smo to imali u nekom ranijem periodu. Tako da danas kada odemo u neku kupovinu uvek se pitamo da li je to original ili je u pitanju neki falsifikat, odnosno kopija. Najčešće se kradu zaštitni znakovi ili patenti i to je primarno kopiranje proizvoda ili negde narodski rečeno, original falsifikata, otprilike tako izgleda.
Industrijska špijunaža je postala unosno zanimanje. Kradljivci originalnih dela industrijske ili intelektualne svojine se nažalost bogate mahom na tuđim idejama i projektima. Ta krađa industrijske svojine je danas naročito prisutna u svetu mode. Prosto, mi danas u industriji obuće i odeće po optužbi za kopiranje, ja mislim da su, manje više na dnevnom nivou. Pojava kopiranja postoji na globalnom nivou. Oni koji kopiraju originale uglavnom zarađuju ogromne svote novca i to na tuđi autorskim pravima i teško je to zaštititi.
Mi smo svedoci toga da u današnje vreme imamo sve više tih kopija koje se zaista teško razlikujete od originala, naročito ako se tome ne posvetite. Naročito ako ne uložite trud da baš napravite razliku između onoga što je kopija, koja se našla na tržištu od originala, osim što to čak i te kopije umeju cenom da prate originale, pod pretpostavkom da nećemo biti svesni da se radi o kopiji ili bar naivni potrošač ume da kada prepozna cenu možda pre i pomisli da je original nego što je kopija.
Tako da svo to kopiranje tuđih patenata, odnosno proizvoda industrijske svojine je prisutno na svim nivoima u prehrambenoj industriji, takođe, određeni proizvodi priznatih i poznatih proizvođača i u toj oblasti kopiraju. Proizvodi se roba identičnog izgleda kao brendirana i čak sa sličnim nazivima i imenima, tako da se kupci nedvosmisleno stavljaju u ozbiljnu zabludu. Mi imamo primer da je porodična firma za proizvodnju kobasica „Hek“ za kopiranje, nedavno njenih proizvoda optužila firmu „Aldi“, što znači da smo negde u korak sa svetom i Evropom kada je u pitanju kopiranje i krađa patenata.
Mnogi stručnjaci danas krađu intelektualne industrijske svojine smatraju organizovanim kriminalom. To bi trebalo da se pod to svede. Protiv toga je neophodno boriti se na organizovan način, odnosno zaštiti sve te kreativne autore i kompanije koji su vlasnici dela industrijske intelektualne svojine.
Pravni osnov za zaštitu privrede od krađe industrijske intelektualne svojine u Srbiji je, svakako, ovaj zakon, Zakon o zaštiti službene tajne, jer svaki podatak o inovaciji, izumu ili kreativnom delu jeste kompanijska tajna koja kompaniji omogućava konkurentnost i različitost na tržištu.
Kada je Srbija u pitanju veoma je značajno što sa ovim zakonom dobijamo unapređen zakonski okvir koji treba da obezbedi stimulativnu, poslovnu i privrednu klimu, modernizaciju privrede i afirmaciju kreativnih kadrova i kompanija.
Svakako, smatram da će zakon kojim se štiti službena tajna u privredi po standardima EU biti mnogo stimulativniji i za same investitore, kako domaće tako i strane, jer mogu bezbednije da koriste svoji inovativni potencijal, bez da imaju strah i predrasude. Time, na kraju svih krajeva ili na početku, možda najviše važno, doprinesu bržem razvoju naše privrede, što jeste zajednički cilj zbog koga ste i vi danas ovde, a i svim mi.
Mi imamo dosta originalnih brendiranih proizvoda po kojima se prepoznajemo i van granica naše zemlje. Nažalost, tamo gde nismo na vreme imali zakonom zaštićeno poreklo ili brend drugi su nas kopirali pa smo došli do faze da je, neverovano ali istinito, da su Slovenci brendirali ajvar kao svoj proizvod, Česi, Nemci, Italijani šljivovicu, Šveđani futoški sir, Iračani kajmak, itd.
Iz svih ovih razloga Srbija mora i treba da povede više računa o brendiranju i zaštiti svojih proizvoda, posebno onih sa oznakom geografskog porekla, jer ja mislim da su značajni i to je naš nemerljivi privredni potencijal. Mislim da ni sami nismo do kraja svesni koliki je potencijal tu. To se odnosi na sve naše firme, preduzetnike, pa i pojedinačne vlasnike autorskih prava, o kojima takođe treba brinuti. Firme se mogu zaštiti jedino ako imaju registrovane zaštitne znake. Dobro je da smo to napokon prepoznali i da ćemo ovim predlogom zakona unaprediti.
Podsetiću da je Srbija važeći Zakon o zaštiti službene tajne donela 2011. godine, dakle, koliko je to, deset godina unazad, a u međuvremenu 2018. je doneta Strategija razvoja intelektualne svojine za period do 2022. godine, kojom su i definisani strateški ciljevi. To su harmonizacija nacionalnog sa evropskim zakonodavstvom. O tome smo rekli. To jeste jedan od osnovnih motiva da se ovakav zakon donese u oblasti intelektualne svojine.
Treba naglasiti da ova obaveza proističe iz činjenice da smo se opredelili za punopravno članstvo u EU, kao i da smo već značajno unapredili ovu oblast. To negde potvrđuje i činjenica da je otvoreno pregovaračko Poglavlje 7, koje se tiče intelektualne svojine.Drugi strateški cilj, to sam rekla na početku je unapređenje sprovođenja prava intelektualne svojine na domaćem terenu.
Treći važan cilj je obrazovanje i podizanje kapaciteta za transfer znanja u funkciji unapređenja primene intelektualne svojine u privredi.
Bez potrebe da se sada pojedinim rešenjima iz zakona bavim, na kraju da ilustrujem značaj zaštite službene tajne naših kompanija, kroz podatke iznete u studiji pod nazivom „Doprinos delatnosti zasnovanih na autorskom pravu privredi Srbije“ koja pokazuje da u Republici Srbiji, kao i u svim zemljama postoje čitavi privredni sektori koji počivaju na iskorišćavanju autorskih dela i predmeta srodnih prava. Ukupno učešće svih kreativnih industrija u stvaranju BDP Republike Srbije prema podacima je 4,61%. Najveći udeo od 3,10% daju ključne delatnosti.
Tu spadaju štampa i izdavaštvo, muzika, kinometografija i video produkcija, radio i televizija, fotografija, softver i baze podataka, vizuelna i grafička umetnosti, usluge oglašavanja, organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskih i srodnih prava. Nabrojane industrije stvaraju više BDP nego rudarstvo ili usluge smeštene u ishrani, približno jednako kao finansijske delatnosti osiguranje ili snabdevanja električnom energijom.
Sada u ukupnoj zaposlenosti u Republici Srbiji kreativne industrije učestvuju sa 4%, kreativnim industrijama u kojima radi preko 90.000 radnika, po podacima koje ja imam. Ovi podaci potvrđuju potrebu za donošenjem novog pravnog okvira u sektoru zaštite službene tajne, odnosno zaštite našeg kreativnog sektora iskazano kroz intelektualnu i industrijsku svojinu, kao ogroman razvojni kapital naše privrede.
U tom smislu, apsolutno podržavam donošenje novog zakona o zaštiti službene tajne i vaš uloženi trud da regulišemo i ovu oblast koja je, iz svega što je rečeno, ne samo u mojoj diskusiji, nego čak više pre mene, jak potencijal koji treba negovati, ali pre svega treba zaštiti zakonskim okvirima.
Poslanici SPS će svakako podržati Predlog izmene Zakona. To je rekao i moj kolega Đorđe Milićević, ali nije to zgoreg ponoviti još jednom.
Hvala vam.