Dame i gospodo narodni poslanici, pre nego što kažem nešto o amandmanu gospođe Vjerice Radete, moram još jedanput da se osvrnem na član 2. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o Vladi.
Naime, Ustav Republike Srbije je jasan što se tiče potpredsednika Vlade, može da ih bude jedan ili da ih ima više. Član 2. Predloga zakona – ovi što dobacuju, voleo bih da izađu za govornicu, pa da obrazlože ova genijalna rešenja sadržana u Predlogu zakona.
Ustav kaže, može da bude jedan potpredsednik ili da ih ima više. Pazite kako glasi član 2. - predsednik Vlade određuje jednog potpredsednika Vlade za prvog potpredsednika Vlade - zamenika predsednika Vlade. Kada se kaže ovako - predsednik Vlade određuje, znači on to mora da uradi.
Šta iz toga proističe? Da je suspendovan Ustav Republike Srbije, koji kaže u članu 125. da Vlada može da ima samo jednog potpredsednika, ne mora da ih ima više, može a ne mora. U Predlogu zakona se ne kaže da predsednik Vlade može da odredi, nego da određuje. Znači, mora da odredi.
Praktično, vi ste, ako usvojite ovakav Predlog zakona, suspendovali Ustav. Znači, u svim narednim situacijama Vlada će morati da ima više od jednog potpredsednika. To je još jedan razlog zbog kojeg ne treba glasati za ovaj predlog zakona, jer je on dvostruko neustavan. S jedne strane, na neustavan način uvodite instituciju, odnosno funkciju zamenika predsednika Vlade, koja Ustavom nije predviđena. S druge strane, suspendujete Ustav time što zapravo onemogućavate da Vlada može da ima samo jednog potpredsednika. Nadam se da je to jasno ovima koji su se smejali.
Što se tiče člana 3, neko ko smatra da je politički vrlo dalekovid, on je pokušao da spreči, odnosno da otkloni mogućnost da Vlada, zbog toga što se podele glasovi, ne može da donese bilo kakvu odluku. Onda taj neko, koji je vrlo dalekovid, smislio je ovakvu formulaciju: ''U slučaju da Vlada ima paran broj članova, odluka Vlade je doneta i ako za nju glasa najmanje polovina svih članova Vlade, pod uslovom da je za odluku glasao predsednik Vlade.''
Sada verovatno ova veštački skrpljena većina smatra, odlično, rešili smo sve probleme, ako i dođe do tih situacija da se podele glasovi, imamo mi svog predsednika Vlade, biće sve u redu. Šta, recimo, u slučaju da Vlada ima neparan broj članova, recimo ima 23 člana, a konkretnoj sednici Vlade prisustvuje 20 članova Vlade, dakle opet paran broj.
Na koji način će onda Vlada da prevaziđe situaciju, ako se glasovi recimo podele 10:10. Onda nema uslova iz člana 3. Predloga zakona, zato što član 3. insistira na tome da Vlada mora da ima paran broj članova. Šta ako ima neparan broj, a konkretnoj sednici prisustvuje paran broj? Na koji način ćete onda da prevaziđete eventualne nesporazume u vašoj koaliciji, koji su već sada evidentni.
Mislim da svi oni koji prate sednice Narodne skupštine, mogu već sada da vide ono što svi narodni poslanici vide, a to je da u ovoj budućoj vladi apsolutno nema bilo kakvog političkog jedinstva, jer da ga ima, zar biste se vi unapred obezbeđivali ovim veštačkim mehanizmima, da održite u životu jednu vladu koja ne može ni jednu najobičniju odluku da donese, glasovi se dele pola - pola, i onda kako da izađemo iz te pat pozicije, hajde da damo predsedniku Vlade da on ima pravo tzv. zlatnog glasa.
Šta je problem? Problem je u tome, naravno za ovo crveno-žutu koaliciju, što na njihovu veliku žalost Ustav Republike Srbije propisuje da su svi građani jednaki. Ne kaže se da je onaj ko je iz DS ima pravo dvostrukog glasa, onaj ko je iz SPS da ima pravo jedan i po glas. Svi građani imaju pravo na jedan glas.
Na svim mogućim izborima, prilikom svakog mogućeg biranja, prilikom donošenja bilo koje odluke: jedan čovek - jedna glas. Valjda je to jedno od fundamentalnih načela demokratije. Po čemu bi sada predsednik Vlade iz DS imao pravo na dva glasa? Zašto? Zato da se u životu veštački održi jedna vlada u kojoj nema političkog jedinstva.
Opet jedna neustavna odredba. Ne samo što je kratkovida, jer ako ste već hteli da prevaziđete tu situaciju da je Vlada blokirana zato što ne može da donese odluku, onda je trebalo da kažete - u slučaju da se glasovi podele, odlučujući je glas predsednika Vlade, bez obzira na to da li Vlada ima paran ili neparan broj članova.
Opet vam postavljam pitanje, šta u situaciju da Vlada ima neparan broj članova? U toj situaciji glasovi mogu da se podele pola-pola. Šta ćemo onda? Kako će onda da se donese odluka na toj sednici Vlade. Vi na to očigledno nemate odgovor.
Zaista ne znam u kojoj državi na svetu, ili da ne idemo dalje, evo gospodin Milivojević uporno pokušava da bude pametan, ali to mu ne polazi za rukom, u stvari ne znam, možda zaista ima u Rodeziji, ko zna, mada nisam pratio njihov pravni sistem, ali da ne idemo daleko, Rodezija je daleko, ima li ovakvog primera u nekoj zemlji EU? Ima li ovakvog primera, da ne idemo čak ni suviše daleko na zapad, evo, Boško Ristić je ovde pominjao, kaže, ima uporedno pravna praksa Slovenija i Hrvatska.
Sada od te dve velike zemlja jedna uopšte nije članica EU. Počinila je genocid nad srpskim narodom. Ova druga je ušla 2004. godine u EU, ali njene demokratske tradicije su prilično tanke. Kada se gospodin Boško Ristić već pozivao na tradicije Slovenije i Hrvatske, tu zaista ima nekog osnova.
U vreme Drugog svetskog rata, vlada NDH imala je predsednika vlade i potpredsednika. Po toj ustaškoj terminologiji, predsednik vlade se zvao poglavnik, a njegov glavni zamenik se zvao doglavnik. Sada vi u stvari uvodite ono što je bilo za vreme Drugog svetskog rata. Možda su to tekovine Hrvatske na koje se poziva gospodin Boško Ristić. Oni su imali poglavnika i doglavnika, a mi ćemo imati predsednika Vlade i zamenika predsednika Vlade. Da li su to te tradicije koje su tako blistave i koje su tako demokratske?
Uopšte nije slučajno što se gospodin Boško Ristić pozvao na tradicije Hrvatske, na poglavnike i doglavnike. U ovoj novoj koaliciji, šta znam šta će da kažu Nišlije, znam šta će da vam kažu Vojvođani, u čije ime je hteo danas da govori Bojan Kostreš.
Dakle, u novoj koaliciji je i Liga socijaldemokrata Vojvodine. Pre izvesnog vremena lider te partije, koja nije mogla da uđe u parlament nego na leđima DS, u Zagrebu je prisustvovala nekakvoj, tako je bar prenela hrvatska televizija, obljetnici protjerivanja Hrvata iz Srijema. Trudim se da citiram hrvatskog reportera. Na toj objetnici je naravno prisustvovao i gospodin Nenad Čanak.
Sticajem okolnosti stajao je ispod jedne parole na kojoj je pisalo - Srijem Hrvatskoj. Tako da i te kako ima osnova na šta se poziva gospodin Ristić. Dakle, u njihovoj koaliciji su i oni koji bi u stvari hteli da Srem pripadne Hrvatskoj.
Plašim se, zaista, mi smo pre nekoliko godina morali da osnivamo Ministarstvo za Kosovo i Metohiju, jer su nam okupatori hteli da otmu taj deo državne teritorije Republike Srbije. Sada u Vladu ulaze ovi koji bi hteli Srem da predaju Hrvatima.
Ne bih voleo da za nekoliko godina ili možda za nekoliko meseci dolazimo u situaciju, gospodine Milivojeviću, Kruševac je daleko od Srema, znam, vi se ne plašite, ali ne bih voleo da dođemo za nekoliko meseci u situaciju da zbog politike nove koalicije i Nenada Čanka moramo da osnivamo i ministarstvo za Srem, kao što smo morali da osnujemo Ministarstvo za Kosovo i Metohiju.
Iz ove prilično nevine i bezazlene formulacije člana 3, kao što vidite, mogu da proisteknu vrlo dalekosežni zaključci. Da rezimiram, to je verovatno i gospođa Vjerica Radeta htela da kaže, ali pošto je prisutna na sastanku tima za odbranu našeg predsednika Vojislava Šešelja, eto dobio sam zadatak da umesto nje obrazlažem njen amandman.
Dakle, ona je verovatno htela da kaže da je član 3. neustavan, da je duboko protivan osnovnim načelima demokratije i da svi oni koji se danas pozivaju na tradiciju Slovenije, a pogotovo Hrvatske, očigledno nemaju nijedan bolji argument, jer da ga imaju ne bi smeli da kažu da su Slovenija, a pogotovo Hrvatska, nekakvi primeri za ugled kad su u pitanju vlada, ustavno pravo i uopšte pravni sistem Republike Srbije.