Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Vladimir Orlić

Vladimir Orlić

Srpska napredna stranka

Govori

Hvala lepo, dabome po amandmanu.
Dame i gospodo narodni poslanici, izvešćete, siguran sam, dobar zaključak, o mom stavu po pitanju ovog amandmana na osnovu mojih stavova po pitanju onih argumenata ili šta bi već trebalo da predstavlja ono što smo čuli kao razloge za podršku u ovom amandmanu.
Argumenti da je ovde nešto neustavno, da nije jasno da li se prihod od 1,4 milijardi ili 600 miliona, da se nešto daje u bescenje. Hajdemo redom.
Stalno se ovde srećemo, otkad traje ova rasprava, sa ocenom da je ovde nešto neustavno, ali nikako da čujemo jasno i precizno zbog čega i šta to tačno. Čujemo jednu globalnu ocenu - neustavno je to što se predviđaju bilo kakve olakšice. Tobož, jedno rešenje je već palo zbog toga što je bilo podržano nekim olakšicama, tobož, Ustavni sud je rekao da nikakve olakšice ne dolaze u obzir. Još jednom –neistina. Imali smo već ovakvu situaciju na početku današnje rasprave, čini mi se po prvom amandmanu. Počela sa nečim što treba da bude argument, a ono ispadne potpuna neistina.
Imam pred sobom odluku Ustavnog suda i u toj odluci, između ostalog, tretira se pitanje da li može ili ne može da bude uključen u rešenje bilo kakav
mehanizam koji će podrazumevati olakšicu. Šta kaže Ustavni sud po tom pitanju? Mora da bude tržišno vrednovanje, to je glavni osnov za procenu situacije kada je reč o naknadi. To nije bilo ispoštovano u tom prethodnom rešenju koje je palo. To je bio glavni problem. Šta još kaže? Kaže, razume da predlagač zakona ima ovlašćenje da propiše i određene pogodnosti za navedenu konverziju. Opa, znači, pogodnosti nisu zabranjene.
Dakle, ako je nekome ovde bio problem, problem je proistekao očigledno iz nekog nerazumevanja ili razumevanja, ali uz svesnu želju da se ignoriše ono što je jasno i da se uz buku generiše problem. Ne znam šta je od te dve stvari gore. Hajde, dobronamerno ću da pretpostavim da neko prosto ne razume ni situaciju, ni šta je želeo da kaže, ni čime da ga obrazloži, ali oko ovoga da se razumemo - olakšice same po sebi nisu sporne sa aspekta Ustavnog suda. Šta jeste? Osnov za naknadu. Tamo je bilo vrlo precizno rečeno - osnov za naknadu mora biti tržišna vrednost.
Hajde da pogledamo ovaj predlog. Da li ovde postoji tržišna vrednost kao osnov? Postoji, u članu 2. crno na belo, kratka, jednostavna i razumljiva izjavna rečenica. Je li to već samo po sebi govori da postoji velika razlika između ove situacije i one situacije koju je Ustavni sud osporio? Naravno da govori. Neće insistiranje na tome - ponoviću ja sto puta ako treba da je ovo neustavno, ne možete mi ništa, to neće doneti nikakvu dodatnu sigurnost u tim rečima koje se izgovore, neće doprineti nikakvoj ubedljivosti toga što je izgovoreno. To je samo insistiranje na pogrešnom, ništa više.
Hajdemo dalje. Da li se prihoduje 1,4 milijarde ili 600 miliona, to nekom nije jasno. Nema šta da ne bude jasno. Čuli smo već dovoljan broj puta i kada je počela rasprava u načelu, a čuli smo i danas. Eto, ako neko nije siguran da li je dobro čuo, da li je dobro razumeo, imamo mi ovaj materijal koji smo dobili i koji prati zakon, strana 17, tu se srećemo sa tom cifrom od 1,4 milijarde. Šta to kaže? To je procenjena vrednost tog zemljišta o kom pričamo. Kaže se ovde lepo – na osnovu procenjenih površina, na osnovu prosečne dene, prosečne u ovom trenutku, to je procenjena vrednost.
Znači, nije to neka vrednost koja, eto, iznosi toliko, a kada se primeni zakon od nje neće ostati ništa. Vi imate ovde vrlo lepo prikazanu procenu. Kada se primeni zakon i kada se primene te olakšice, procenjeno je da će se prihodovati milijardu i 260 miliona. Ovo je valjda jasno kao beli dan. Tih 630 dođe 50% od milijardu i 260. Pola budžetu Republike, odnosno autonomne pokrajine, odnosno lokalne samouprave, a pola u ovaj drugi fond, o kome mnogo pričamo ovih dana. Tu je matematika jasna i nema šta da bude neshvatljivo. Zna se odakle potiče 630. Još jednom, to je procenjena vrednost, kada se uračunaju svi mehanizmi za uvođenje olakšica. A čemu te olakšice služe? Reći ćemo i o tome par reči.
Treći argument, ili nazovi argument, da se ovim zakonom nešto daje u bescenje. I reč patriotizam i rodoljublje smo čuli danas. Pa, ja ovog puta stvarno ne mogu da odolim, ali i od koga je mnogo je. Hajdemo da se opet vratimo na onu odluku Ustavnog suda. Ja sam čuo ovih dana par puta da sa druge strane sale stiže glas - to je bila kazna za našu grešku, mi smo tada nešto predložili loše. Dakle, nikom ovde nije sporno ko je tada predlagao rešenje koje je Ustavni sud osporio.
Vidite sada, ja iz te odluke čitam šta je tada dato kao obrazloženje za to zakonsko rešenje, šta je onaj koji je tada predlagao taj zakon, koji je pred Ustavnim sudom pao, rekao zašto ga donosi. Citiram – da taj zakon treba da stvori uslov, između ostalog, za proširenje kruga lica koja mogu ostvariti pravo na konverziju prava korišćenja u pravo svojine bez naknade. Opa, onaj koji ga je donosio sam kaže da je to radio da bi proširio krug onih koji će nešto dobiti besplatno. Sada taj neko viče – zašto se daje besplatno? Komični detalj broj jedan, a dva ću da preskočim.
Ali, da nije u bescenje govori samo jedna jednostavna stvar. Ima li ovde računice i vidi li se plaćanje, vidi li se prihod? Pa, naravno da se vidi. Ovo pitanje, dame i gospodo, stvar je jednostavnog balansa, balansa između dve krajnosti. Ili će ići potpuno besplatno, ili će ići tako da se zaradi što više. Ja sam siguran da svako od nas ovde može da smisli bar jedan dobar razlog i za jednu i za drugu varijantu. Evo, samo da se podsetimo, i o tome smo pričali, okruženje je sve uradilo tako da bude potpuno besplatno i ima to svoje opravdanje.
Opet, s druge strane, svako od nas može da zamisli bar jedan dobar razlog zašto trba što više da zaradi Republika ili autonomna pokrajina ili lokalna samouprava. A šta je suština? Pronaći neki dobar balans između, tako da se i ostvari prihod tamo gde je titular Republika, autonomna pokrajina, lokalna samouprava, a opet s druge strane da se ohrabri proces, da ljudi uđu u ovaj postupak konverzije, da se to zemljište, koje trenutno nažalost ne donosi ništa, aktivira i da od njega korist imaju svi. Svakako mi sa svoje strane pri tome vodimo računa o koristi našeg društva, pa samim tim i Republike, autonomne pokrajine, lokalne samouprave. Ovo je, dakle, neko rešenje između. Sve što možete da vidite u ovom zakonu proističe upravo iz tog principa, da se pronađe dobar balans. Da je besplatno, nije. Treba li još nešto?
Dakle, još jednom, ako ćemo ponovo danas da čujemo insistiranje na priči o neustavnosti 1,4 milijardi, meni nije teško da sve ovo pričam ponovo, ali kažite mi koliko ćemo ozbiljno da delujemo ako jedni drugima ovako jednostavne stvari moramo da ponavljamo? Još jednom, ne dokazuje se principijelnost u ponavljanju potpuno netačnih stvari, samo se, nažalost, uporno greši, a sami kažite da li nam to treba. Hvala lepo.
Hvala gospodine predsedavajući.
Vrlo kratko, mada se slažem da je ovo bilo interesantno pitanje – da li pod objektima može da bude više nego što propisuje maksimalna površina po indeksu zauzetosti bilo bi logično da to bude maksimalna veličina koja može da se nađe pod objektima da bi formalno funkcionisalo.
Nisam želeo da se javim zbog toga, mada priznajem da je interesantno. Ne zna da li ima takvih primera zaista. Javio sam se zbog onoga što je izneto kao argument za eventualno usvajanje ovog amandmana na član 8.
Argument je ako se dobro sećam glasio, ovo na šta se odnosi član 8. predstavlja ogromnu većinu zemljišta o kojem je reč po ovom zakonu i to će, kada se primeni ova mera predložena članom 8. da potpuno pojede onu milijardu i 400 miliona.
Stranica broj 17 pratećeg materijala, tabela u kojoj je uvedena ta cifra milijardu i 400 miliona i piše lepo u potpisu tabele – kalkulacija, znači još jednom orijentaciona, procena je u pitanju, izvedena za neizgrađeno građevinsko zemljište. Član 8. se odnosi na izgrađeno.
To prvo nije isto i ne može da se kombinuje jedna vrsta pogodnosti s drugom, ali da je ovo ogromna većina od ukupnog izgrađenog, pogledajte tabelu 1.
Druga vrsta – površina u hektarima total 5.142,42.
Pogledajte tabelu za izgrađeno građevinsko zemljište isto – druga vrsta, total 168. Ako je 168 ogromna većina u odnosu na pet hiljada sto i nešto, onda je ova zamerka bila dobra. Hvala.
Hvala gospodine predsedavajući.
Jedna napomena, vrlo kratka, ne može kraća. Pogledajte obrazloženje koje smo dobili od Vlade, amandman nije usvojen zato što kako izgleda predlaže baš ono što se nalazi i u predlogu zakona u tom stavu na koji se amandman odnosi.
Sad morate da odlučite, dame i gospodo, podržavate ili ne podržavate ono što je predloženo. Ako ne podržavate i govorite protiv toga, zašto sami predlažemo istu stvar i onda još ustajemo da to branimo? Ovo postaje sve čudnije. Hvala.
Trideset sekundi biće dovoljno.
Dakle, član 13. i st. 2, 3. i 4. da se brišu.
Prvo, par stvari, da Agencija za borbu protiv korupcije smatra da je problem to što se nudi umanjenje od 30% ne smatra da je problem, nego naglašava da bi trebalo razmotriti opravdanost, ali ne kaže da je to nešto što ne sme da se nađe u zakonu. Da tu budemo jasni. Da odluka Ustavnog suda kaže da je davanje povlastica neprihvatljivo, ne kaže, već kaže upravo suprotno i o tome smo već danas pričali. Dobro, ponavljaćemo. Poslednje, ali ne i najmanje važno. Ako i nekome nije jasno da je jednokratna uplata dobra stvar i da treba da se stimuliše, da je to nešto što bi moglo samo da odgovara, zašto onda da brišemo stavove kojima se definiše pitanje obezbeđenja plaćanja? Ako nismo obrisali član 1, koji predviđa rate, zašto onda da brišemo obezbeđenje plaćanja? Da se ne prihvati.
Hvala gospođo predsednice.
Dakle, vi ćete stvarno vrlo kratko, jer da, zaista bi smo mogli da podvučemo i objasnimo detaljno da zakup apsolutno nije isto što i sticanje i upis prava svojine na zemljište i to se uostalom vidi i u ovom članu i da je predloženo upravo zato da bi se čak i tamo gde je potrebno određeno vreme gde se neće odmah realizovati ova konverzija ipak na neki način ostvari prihod u međuvremenu. Kako? Kroz mehanizam zakupa.
Dakle, sve je ovo osmišljeno tako da postoji korist kakve trenutno nema, ali ja bih ipak potrošio ovih tridesetak sekundi koliko sada opredeljujem na jednu drugu stvar za činjenicu da je ovo jedan divan pokazatelj nivoa ozbiljnosti, nivoa razumevanja i uopšte svesti o onome što se danas u ovoj sali radi od strane predlagača.
Tu je, čini mi se, još uvek u sali potpredsednik koji je najavio ovaj amandman. Reč je, ispraviće me ako grešim, o amandmanu na član 18. koji je predložio narodni poslanik Balša Božović i mi smo od strane predlagača ovde slušali o tome kako je zakup katastrofalno rešenje koje sve obesmišljava da ga treba potpuno izbaciti, član 18. da se briše, itd.
Onda pogledate a šta je uopšte taj amandman na član 18. narodnog poslanika i čitate – On je predložio da se u stavu 4. broj 99 menja brojem 18. Onda pogledate tekst šta to zapravo znači, vidite da on uopšte nije ni pomenuo stav 3. gde se govori o 99 godina zakupa, on je to ostavio, njemu je to u redu. Promenio je broj 99 samo u stavu 4. gde se procenjuje kolika je godišnja rata. Kako? Povećao je čovek. Nije više jedna devedesetdevetina nego je sada jedna osamnaestina i onda će za recimo tih 99 godina čovek da isplati koliko? Između pet i šest puta tržišnu vrednost. Ovo apsolutno veze s vezom nema. Hvala.
Hvala, gospođo predsednice.
Dakle, u najkraćem ispred SNS. Pozdravljam sporazume koji su danas na dnevnom redu i upućujem nedvosmislenu podršku kada je reč o Sporazumu kojim se ukidaju vize za Republiku Moldaviju. Svakako je reč o nedvosmisleno korisnoj stvari, korisnoj za naše građane. Do sada su postojale relaksacije u viznom režimu za nosioce službenih i diplomatskih pasoša kada je reč o Republici Moldaviji, a nakon stupanja na snagu ovog sporazuma to će važiti i za sve ostale pasoše. U tom smislu, reč je o interesu, jasnom interesu Republike Srbije.
Kada je reč o bilo kojoj državi na ovom svetu, kada pogledamo kartu sveta i proanaliziramo situaciju sa postojanjem, odnosno nepostojanjem viznog režima za građane Republike Srbije, situacija danas stoji bolje nego ikada od kada Srbija postoji kao samostalna država. Na ovaj način je nakon ovog sporazuma lepo i zaokružen kontinentalni deo evropskog prostora. Takođe, velika prostranstva Azije su u istoj zelenoj boji na toj karti sveta, karti na kojoj zelena boja predstavlja zemlje sa kojima nam vize nisu potrebne. Svakako ćemo raditi na tome da pokrivenost bude još veća kada je reč o čitavoj planeti.
Kada je reč o drugom sporazumu, Sporazumu koji se tiče odnosa između naše Vlade i Vlade Finske po pitanju bavljenja plaćenim poslovima članova porodica zaposlenih u njihovim diplomatskim misijama, konzularnim predstavništvima ili misijama pri međunarodnim vladinim organizacijama, dakle, samo i strogo u okviru suštine sporazuma, koja se svakako ne odnosi na bilo kakvo redefinisanje bračnih zajednica, daleko od toga. Dakle, svaka zemlja sa svoje strane ima posebna svoja pravila i apsolutno nije uputno ulaziti u problematiku one druge strane. Mi se svakako držimo onoga što važi u Republici Srbiji i njeni su zakoni po ovom pitanju jasni.
Suštinu sporazuma je izvanredno objasnila koleginica Topić i tu nema zaista šta da se doda. Reč je o meri koja se primenjuje recipročno, to je savremena tendencija i svako je primenjuje sa strane zaštite interesa sopstvenih zaposlenih, odnosno njihovih porodica, a sa ciljem da se omogući da zaposlene porodice prate u ovoj vrsti misije i na ovoj vrsti poslova, kako bi se ne samo naše porodice osnažile i održale na okupu, već i kako bi posao bio sutra efikasniji, jer je poznato da su ljudi koje porodice prate na ovakvoj vrsti zaduženja angažovani bolje i njihovi rezultati su kvalitetni.
Sve ovo svakako, još jedan kratak komentar sa moje strane na samom kraju, nema mnogo veze sa onim što je bilo prilike da se čuje pre par minuta. Da li je ili nije Srbija danas bolje nego ikada u poziciji što se tiče evropskih integracija, to je vrlo jednostavna stvar i lako proverljiva. Nije uopšte teško utvrditi gde se nalazimo danas, a gde smo bili u bilo kom drugom periodu, u periodu bilo koje druge vlade na vlasti, na čelu države.
Dakle, da je danas bolje nego ikada jasno je kao noć i kao dan. Ali, svakako ima puno veze sa našom spoljnopolitičkom pozicijom i našim uspesima, koji su brojni i o kojima svedočanstva takođe možemo da pronađemo na dnevnoj bazi i oni nemaju veze samo sa odnosom najsnažnijih evropskih država prema nama, koji su danas praćeni mnogo višim nivoom poštovanja nego što je to bio slučaj ranije, pre stupanja na dužnost ove Vlade. On se ne meri samo onim nivoom regionalne saradnje i razumevanja u okviru ovog našeg dela kontinenta, koji je svakako bolji nego što je bio bilo kada ranije i za vreme mandata bilo koje vlade, on se između ostalog, dame i gospodo, meri i ovim sporazumima. Ovakve sporazume mi samo u ovom sazivu ne radimo prvi put i uveren sam da ih ne radimo ni poslednji put. Ovakvih rezultata i prilika da se pohvalimo nečim dobrim imaćemo još pregršt. Hvala vam lepo.
Zahvaljujem gospodine predsedavajući.
Dakle, samo po amandmanu, svakako, dame i gospodo narodni poslanici, po amandmanu koji je predlagač predstavio kao suštinski važan i svakako on kada se pogleda, sve ono što je predloženo od strane istih predlagača ima neko posebno mesto upravo zbog toga što povlači za sobom neke amandmane na naredne članove koji će doći kasnije.
Dakle, svakako posebnost ovoga na član 6. jeste očigledna i slažem se jeste važno upravo zbog toga što sledi kasnije da ovo raspravimo kako treba. Ima po ovom amandmanu i konkretno ovom predlogu, kako je to umeo da kaže onaj kolega koji je danas sam sebe nazvao dobrim, uspešnim i vrednim, ima tu više stvari.
Prva stvar, mislim da je važno da razjasnimo da li stoji ili ne stoji napomena koju smo dobili u odgovoru od Vlade. Konkretno mislim na sledeću misao – da u sistemu organa državne uprave već postoje organi koji mogu da efikasno sprovode nadležnosti u ovoj oblasti uz uređen normativni okvir i stabilan sistem finansiranja koji će ovaj zakon obezbediti, a to je RHMZ uz podršku Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine. Dakle, ne u skladu onih okolnosti koje su danas komentarisali predlagači amandmana da nekada na nekom nivou nije moglo da se nađe adekvatno rešenje, pričamo u kontekstu ovoga što je realnost sada i što se ostvaruje upravo ovim zakonom. Mi nismo čuli razloge zašto ovo eventualno ne stoji, iako je tamo negde tendenciozno sugerisano da Vlada želi upravo na ovaj način da reguliše ovu problematiku. Nema tu ništa skriveno. Crno na belo tako stoji u obrazloženju koje smo dobili i vidi se šta je intencija. Nismo čuli zašto ovo nije dobro.
Drugo, predlaže se alternativa. U kom vidu? U vidu predložene agencije. Mislim da je suštinski argument bio zato što agencija takva ili slična postoji u državi kao što su SAD. Uz dužno poštovanje, meni to, dame i gospodo narodni poslanici, ne može da bude presudan razlog. mislim da nije ni predlagačima amandmana. Nije zato što čini mi se kada je danas prvi put pomenuto ministarstvo za vanredne situacije u Ruskoj Federaciji pomenuto baš u kontekstu – eto, neko rešenje postoji u velikom i ozbiljnom sistemu u moćnoj državi, ali mi smo mislili da ne bi trebalo da se primenjuje kod nas. Molim lepo, ista logika, da li je ovo nešto drugo što je takođe primenjeno u velikoj i moćnoj državi automatski znači da predstavlja najbolje rešenje za Republiku Srbiju? To takođe mora da se objasni i samo po sebi nije dovoljno.
Kada smo kod imena te agencije, ovo je sada jedna digresija, bilo je danas nekih pokušaja da se predlagači amandmana predstave za svojevrsne zaštitnike srpskog jezika u ovom domu. Bilo bi interesantno da pogledamo ono pismeno obrazloženje gde su nam objasnili naziv te agencije koja postoji u Americi. Bio bih zahvalan da nam pročitaju šta su nam to objasnili onako ćiriličnim pismom, ali izgleda po nekom čudnom tumačenju ono pravilo Vuka Karadžića kako je napisano da se zove ta agencija, ne mogu to ni da izgovorim, neki – managiment se pominje itd. Ovo je već bila digresija i neozbiljnost sa moje strane. Izvinite na tome, ali ako se to ispostavi za zaštitu srpskog jezika, ja ću verovatno ispasti neka rok zvezda u najmanju ruku.
Kada je reč o toj agenciji komentar da li je dodatni novac neophodan za njeno funkcionisanje, to je danas par puta podvukao kolega Babić, nije dovoljno, dame i gospodo, uz dužno poštovanje da kažete – nije. Nekako je logici blisko da se formiranje nečeg novog mora platiti. Moramo da obrazložimo, da objasnimo zašto za to nije potreban dodatni novac i zašto to neće biti problem za ovu državu.
Dalje na tu istu temu. U obrazloženju Vlade – vreme, vreme potrebno da se mere koje se predlažu za rešenja, o kojima danas raspravljamo, sprovedu u dela. Na samom početku obrazloženja stoji ovo pitanje – šta ćemo sa vremenom? Ako formiramo nešto kompletno novo, koliko će nas to koštati u smislu vremena? Mislim da i predlagači amandmana takođe cene ovaj argument. Zašto to kažem? Vidim u nekim narednim članovima da se predlažu mere koje tretiraju dinamiku, sprovođenje i stupanje na snagu i sami podvlače da im je bitno vreme. Dakle, da li ovaj komentar stoji ili ne stoji i na kraju šta je zapravo cilj i ideja i ono za šta se zalažu predlagači amandmana takođe bi trebalo da razjasnimo odmah sad.
Poslednji deo obrazloženja koje smo dobili od Vlade – da li postoje ili ne postoje pravno-tehnički razlozi da se ovaj predlog ne usvoji? Molim predlagače da pažljivo pogledaju da li smo propustili da regulišemo nadležnosti, formiranje agencije itd. Ono što je pomenuo ministar da li je smisleno ili nije smisleno da se ovi poslovi, poslovi zaštite od grada, kao što se radi ovim predlogom amandmana, fiksno vežu za Sektor za vanredne situacije. Da li ima smisla ili nema? Zašto je to problem? Pogledajte odgovor Vlade na neki naredni amandman, mislim da se odnosi na član 10, takođe istih predlagača. Postoje i tu i pravni i tehnički razlozi da se zapitamo da li je onda ovo prihvatljivo uopšte ili nije uopšte.
Sve su ovo važne stvari i sve ovo ja pričam zašto – zbog onih predloga koji dolaze na članove kasnije, zbog toga što se na ovaj amandman predlagači pozivaju još mnogo puta. Ako ove stvari ne razjasnimo na samom startu, ja bih pozvao da onda na njima ne insistiramo, odnosno da na tim nekim amandmanima koji dolaze kasnije ne insistiramo pozivajući se sada na ovo što je ostalo nerazjašnjeno i poprilično sporno, kako mi sada deluje.
Bili smo već nekoliko puta u ovoj sali u sličnoj situaciji i tada su i predlagači ovog amandmana i oni koji danas podržavaju prihvatili sugestiju sa moje strane da ukoliko ne utvrdimo nešto što se uvodi sada nema potrebe ni da se posle insistira na raspravi o svim onim članovima koji su nadovezuju i koji su čista implikacija ovoga sada. Tako nešto moglo je da se dogovori među nama u prošlosti. Pozdravljam i pozivam da tako uradimo i ovaj put. Svakako bi doprinelo i efikasnosti našeg rada, ali i ozbiljnosti ovog posla koji obavljamo danas. Hvala vam lepo.
Hvala, gospodine predsedavajući.
Dakle, pozdravljam stav ministra da svakako treba da se zadovoljavamo samo odgovarajućim kvalitetom i u tom smislu da prihvatamo ona rešenja koja su kvalitetom bolja, a predlagaču bih poručio da umesto da tražimo lukavstvo i zaveru u bilo čemu, pogledamo očigledne stvari. Ovaj amandman ne treba da bude prihvaćen, jer su samo proglašeni zaštitnici jezika napravili pravopisne greške. Hvala.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući.
Gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, ispred Srpske napredne stranke, uz veliko zadovoljstvo, prenosim podršku ovom sporazumu, odnosno Predlogu zakona koji se odnosi na Ugovor o izmenama i dopunama Finansijskog ugovora (Programa modernizacije škola) između naše Republike i Evropske investicione banke, sporazum, dakle Ugovor i program koji je od izvanredne važnosti za našu zemlju.
Čuli smo u obrazloženju ovog predloga na šta se konkretno odnosi. Daću sebi konfor da još svega par rečenica pružim par dodatih podataka koji objašnjavaju zašto je ovaj program tako važan za našu zemlju.
U materijalu koji prati ovu tačku dnevnog reda vidi se da se ove izmene i dopune odnose na promenu rokova koje će omogućiti da se realizuje projekat u svom punom kapacitetu, da se započeti poslovi dovrše, ali i da se obave mnogi drugi veoma važni obimni radovi, još jednom, radovi koji su po svom značaju dragoceni za naše društvo, dragoceni zbog toga što se odnose na veoma važan sektor, sektor formalno preduniverzitetskog obrazovanja. Dakle, odnose se na osnovne i srednje škole i neposredno će omogućiti da, vidite sada, više od 200 objekata bude izgrađeno, odnosno prošireno, odnosno nadograđeno, adaptirano i ne samo to, pored neposredno građevinskih radova, ovaj projekat omogućava da se nabavi i odgovarajuća oprema.
U materijalima se može zaključiti da postoje tri kategorije ovog sporazuma, da se projekti koji se odnose na prvu kategoriju odnose konkretno na dve srednje i deset osnovnih škola. Realizacija ove kategorije traje već par godina. Do današnjeg dana ona je obuhvatala dve srednje škole, konkretno srednju školu u Lapovu i u Jagodini, deset osnovnih, od toga dve osnovne škole u Novom Pazaru, tri osnovne škole u Beogradu, tri osnovne škole u Novom Sadu, jednu u Nišu i jednu u Aleksincu.
Još ova prateća uputstva i materijal koji obrazlaže na šta se odnose izmene i dopune ugovora kažu da će biti nastavljeni radovi i predefinisani rokovi kada je reč o izgradnji škola u naselju Kumodraž u Beograd, u Osnovnoj školi „Stepa Stepanović“ i osnovnoj školi u Aleksincu, takođe, da postoji druga komponenta koja se odnosi na izgradnju naših internih kapaciteta, konkretno na uvođenje informacionih sistema, na sprovođenje implementacije strategija, ali i na razvoj neophodne metodologije za planiranje infrastrukture u ovom veoma važnom resoru.
Treća komponenta možda je i najzanimljivija za današnju raspravu. Ona se odnosi na ovih više od 200 objekata, u skoro istom tolikom broju škola širom Srbije, koji će biti izgrađeni, unapređeni, prošireni, adaptirani zahvaljujući sredstvima iz ovog kredita, i ne samo kredita, kada pogledate originalni tekst iz 2010. godine, vidite da i Republika Srbija u ne manje značajnom iznosu učestvuje sa svoje strane, više od 200, od kojih, upravo smo bili u prilici da čujemo, 51 škola je utoliko zreloj fazi realizacije da bukvalno onog momenta kada mi završimo naš posao u ovoj sali ovde, ti radovi počinju. Dame i gospodo narodni poslanici, 51, možemo danas da prođemo zajedno i kroz spisak koje su to sve škole, gde se sve nalaze širom naše zemlje.
U takozvanoj drugoj fazi, dakle, za ovu prvu već je sproveden proces javnih nabavki, zaključeni su ugovori i realizacija može da startuje bukvalno ovog sekunda. Za drugu fazu planirano je još više od 80 škola. Šta ta druga faza podrazumeva? Takođe, ovu vrstu radova, dakle, proširenje kapaciteta, ali i izgradnju vitalnih objekata, kao što bi bile fiskulturne sale, kao što bi bile školske kuhinje, dalje, nabavku računarske opreme, nabavku učila, više nego jasno ulaganja koja su nedvosmisleno važna i za našu sadašnjost, ali i za našu budućnost, složićemo se, uvažene kolege.
Za tu drugu fazu već je pripremljena tehnička dokumentacija. Spremni smo da idemo u proces javnih nabavki i za to nam je potrebno ovo vreme koje se predlaže ovim sporazumom, odnosno izmenama i dopunama. Međutim, ni tu nije kraj. Za oko 70 škola biće sproveden isti postupak u periodu koji je pred nama, a za koji očekujemo da bude uspešno okončan koncem 2016. godine, kako je predloženo ovim izmenama i dopunama.
Ukoliko pogledamo statistiku i dinamiku radova ove vrste u godinama iza nas, nije teško doći do zaključka da se ovakvim projektom i poduhvatom ovih dimenzija realizuju poslovi za koje je u odnosu na našu dosadašnju praksu bilo potrebno mnogo više od ovih nekoliko godina koliko je ovaj sporazum na snazi, u odnosu na period koji će pokriti, višestruko veći i kakvo je to blago za ovu zemlju, ne treba da trošimo reči svi zajedno. Ovo će nedvosmisleno omogućiti da se stvore uslovi dostojni godina u kojima se nalazimo, da se unapredi onaj sektor našeg društva, ali i našeg ukupnog sistema koji predstavlja naš izlaz na zelene grane, koji će omogućiti da budemo kao društvo i sposobniji i energičniji i dinamičniji, da sutra budemo i pametniji i da proizvodimo više i da u svakom smislu stvaramo i više i bolje.
Zbog toga sa ponosom konstatujem, ovo je jedna od onih tema za koje ne postoji ni jedan razlog do da svi zajedno pružimo punu maksimalnu podršku punog srca. Hvala.
Zahvaljujem gospodine predsedavajući.
Dame i gospodo narodni poslanici, sami kraj i dakle svega još nekoliko rečenica, kako to već obično radimo.
Zahvaljujem ispred poslaničke grupe SNS, kolegama koje su uzele učešće u današnjoj raspravi, zahvaljujem na rečima podrške i eliminišemo samo još par nedoumica koji smo, izgleda bili u prilici da čujem danas vezano za komentare da li je reč o dve škole ili više njih, dakle to smo čuli tokom otvaranja sednice, a to je u međuvremenu i koleginica Tomić podvukla još jednom.
Osim dve škole koje su eksplicitno imenovane u materijalu koji prati, materijal za današnju sednicu, reč je o izvesnom promašaju za samo dva reda veličine.
Kao što smo kazali, implikacije ovog o čemu raspravljamo danas su drastično veće pričom o dve stotine objekata i malte ne toliko škola u Srbiji.
Mislim da je za Srbiju dobro da čuje kada smo pomenuli 51 školu u prvoj fazi. Dakle 51 školu kod kojih je priprema za realizaciju poslova o kojima pričamo, za proširenje, adaptaciju, unapređenje, opremanje toliko odmakla da može da počne već koliko sutra i to će se i desiti kada mi i završimo naš posao i izglasamo ovo što je pred nama u Narodnoj skupštini.
Pedeset i jedna škola, osnovna i srednja škola u Srbiji uključuje dve škole u Valjevu, jednu školu u Šapcu, jednu školu u Loznici, četiri projekta ove vrste u Ljuboviji, jednu školu u Krupnju, škola u Ljigu, školu u Žablju, još dve škole u Beogradu, školu u Despotovcu, dve škole u Svilajncu, školu u Kragujevcu, dve škole u Petrovcu na Mlavi, tri škole u Užicu, dve škole u Sjenici. Koleginica Milošević je pomenula objekte koje koriste dve škole u Ivanjici, dve škole u Čačku, dve u Novom Pazaru, jednu u Tutinu, četiri projekta ove vrste u Rekovcu. Ekonomsko-trgovinsku školu u Kraljevu, školu u Kniću, školu u Smedervskoj Palanci, školu u opštini Medijana u Nišu, školu u Soko Banji, dva projekta u Aleksincu, školu u Doljevcu, školu u Trgovištu, školu u Vranju, školu u Vladičinom Hanu, tri škole u Zaječaru, školu u Bačkoj Palanci i dve škole u Topoli.
Brojem 51 škola, videće sjajne rezultate ovoga čime se mi danas bavimo već u danima pred nama, a koliko sutra ulazimo, ponavljam još jednom, u proces javnih nabavki za više od 80 škola. Nakon toga u trećoj fazi za 70 škola uradićemo isti posao.
Crno na belo, fenomenalan rezultat, nešto na šta možemo da budemo ponosni, rezultat koji svakako pripada i lokalnim zajednicama koji sa svoje strane utiču u ovom projektu, daju značajan doprinos, ali pre svega, Vladi Republike Srbije, Ministarstvu i mislim da možemo samo da budemo ponosni na činjenicu da iza ovih rezultata, ovakvih rezultata, uporedimo ih samo sa recimo nekim prosekom iz 2009. godine, dakle iz perioda neposredno pre nego što smo ušli u ovakav projekat kada je 13 škola godišnje bilo u stanju da se opremi i uredi na ovakav način. Uporedimo taj broj sa ovim brojem koji pokrivamo sada, sa ovom količinom posla i više je nego jasno koliki je značaj i koliki su domašaji ovoga što danas radimo.
Dakle, zbog toga još jednom, stvar za ponos je činjenica da je ovaj rezultat preko Ministarstva i preko Vlade ostvaren podrškom i poslom koji je učinio ovaj saziv Narodne skupštine.
Kada je reč o podršci za ovaj projekat i uostalom sve one projekte koji vode ovo društvo napred, podrška SNS biće kao i u vek najsnažnija. Hvala.
Hvala, gospodine predsedavajući.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja neću uzeti previše vašeg vremena, jer je reč o sporazumima, jer je reč o odlukama oko kojih postoji nedvosmislena saglasnost u ovoj Narodnoj skupštini, a i u principu u našem društvu i to između ostalog govori lista prijavljenih za obraćanje danas, na toj listi su listom ljudi koji su izrazili podršku o ovim rešenjima i o ovim predlozima.
Dakle u najkraćem, podrška planiranim aktivnostima kada je reč o angažmanu naše vojske u multinacionalnim operacijama, ne samo zbog toga što je naše strateško opredeljenje i nešto na šta smo zapravo ponosni, jer predstavlja svojevrsnu tradiciju kada je reč o našem društvu, našem narodu, ali i našoj vojsci, izgradnja stabilnog sistema, sistema mira, stabilnosti i bezbednosti u svetu to je i nešto na šta smo obavezni kao ponosni i rekao bih istaknuti članovi organizacija kao što su UN, ali kao neko ko razvija posebne odnose sa EU.
Reč je, dakle, o misijama UN, EU, bilo je danas puno reči o tome na kojim teritorijama u kojim zemljama, a podvukao bih ovom prilikom da pored toga što se zalažemo kroz ove operacije za univerzalne vrednosti kao što su mir i bezbednost, ne treba propustiti da primetimo da je na spisku teritorija na koje se odnose ove operacije redom sve jedna do druge nama prijateljska, draga zemlja, narodi koji su organizovali svoje države na tim prostorima.
Dakle, nije reč samo o našem principijelnom stavu i borbi za univerzalne vrednosti, reč je i o više nego jasnom cilju opredeljenju Srbije da da jasan lični doprinos i pomogne onima do kojih joj je zaista stalo, kao što je to zapravo reč i u suprotnom smeru i oko toga nikakvih sumnji nemamo.
Što se tiče angažmana naše vojske u onim misijama koje su već u toku i gde se već realizuje i primećuju rezultati, takođe, ne treba propustiti priliku da uočimo da je reč o najvišim mogućim ocenama kada je diskutovan, kada je cenjen, kada je meren na bilo koji način iskazani profesionalizam, da je reč o najvećim mogućim ocenama kada je reč o pokazanom pristupu i odgovornosti spram preuzetih zadataka, ali i ostvarenim rezultatima na tim zadacima i to je svojevrstan odgovor i na pitanje koje smo možda čuli danas, da li treba ili ne treba proveravati stanje naše vojske. Ono je u praksi provereno upravo kroz ove misije, ove operacije i ocenjeno je kao više nego dobro.
Dalje, ko su prijatelji Srbije, apsolutno nema nikakvih dilema i nema apsolutno nikakve kolizije niti bilo čega nejasnog spram ovih misija, ovih operacija i našeg generalnog opredeljenja, ovaj aspekt bezbednosti predstavlja veoma važan aspekt ukupne spoljne politike i to je nešto što apsolutno ne propušta da primeti niko od naših cenjenih prijatelja i partnera iz sveta.
Kada god imamo na bilo kom forumu i na bilo kom nivou zajedničke rasprave, diskusije, ostvarenom napretku o nivou usaglašenosti sa evropskom politikom, ali i politikom na bilo kom drugom nivou, niko od naših prijatelja i partnera ne propušta da primeti značajan doprinos Srbije upravo u ovom sektoru.
Dakle, to je nešto na čemu radimo, gde postižemo odlične rezultate, ovim planovima ostvarujemo i neophodni kontinuitet i s moje strane očekujem, postižemo i još bolje rezultate u periodu pred nama, nema apsolutno nikakvog razloga da ne bude tako. Ovi su predlozi dobri, kao u ostalom i sve što dolazi iz sektora odbrane u ovom sazivu Narodne skupštine i u tom smislu pozdravljam naše goste i predlagače.
Kada je reč o sporazumima o vojno-tehničkoj saradnji, odnosno saradnji u oblasti odbrane sa Republikom Belorusijom i Ruskom Federacijom, naglašavam da je reč o sporazumima koji se tiču vojno-tehničke saradnje, vojno-ekonomske saradnje, saradnje u vojno-naučnoj oblasti i u edukaciji, odnosno daljem usavršavanju. Dakle, sve do jednog nesporno jasni aspekti, koji ne samo da promovišu one vrednosti do kojih nam je takođe još jednom više nego stalo, koje predstavljaju osnov razvitka, a to je i stvaranje novih proizvoda i osvajanje novih tržišta i nauka, i dalje usavršavanje u obrazovanju, sve naravno vezano ovde konkretno za vojni sektor, ali generalno, aspekti koji su ovom društvu više nego jasno opredeljenje.
Zaslužuju pohvalu, naročito kada se, još jednom naglašavam, odnose na države kao što su Belorusija i Ruska Federacija i to još jedna, možda i finalno važna poruka za danas, države koji su nesporni prijatelji Republike Srbije i sa kojima sa ponosom razvijamo odnose u svakom smislu, Republika Srbija se sa ponosom i sa velikim uvažavanjem odnosi prema svojim prijateljima. Hvala.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, ispred SNS svakako izražavam podršku predlogu da se donese autentično tumačenje na član 54. stav 1. Zakona o visokom obrazovanju, o kom razgovaramo danas. Zahvaljujem kolega iz Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo i za efikasnu obradu ove inicijative, ali i za više nego kvalitetno sačinjen predlog. Ovome se pridružujem još jednom i ovog puta koristim priliku da to uradim lično kao potpisnik inicijative da se ova procedura sprovede.
Dakle, zahvaljujem kolega iz nadležnog skupštinskog odbora što je inicijativa zaista obrađena na kvalitetan način i na vreme. U tom smislu moram da se začudim jer je bilo danas nekih pitanja od strane nekoga u ovoj sali, više nije ni važno koga, da li je urađeno nešto brzo ili nije brzo. Dakle, ako onaj koji je inicirao ovaj postupak nema apsolutno ništa protiv postignute dinamike, ne vidim što bi se u njegovo ime žalio neko drugi. Ali, dobro, o tom potom, na temu šta smo sve čuli danas.
Još jednom, reč je o predlogu da se donese autentično tumačenje kako bi se crno na belo razlučilo da li organ poslovođenja visokoškolske ustanove ima pravo na ukupno dva mandata, kako stoji u zakonu, u članu 54. u stavu 1, ili je možda drugačije, za šta se izgleda nije do kraja moglo naći razumevanja u praksi. Na šta mislimo čuli smo na samom početku u obrazloženju ovog predloga, ali još jednom – misli se na to da se u praksi dešavalo, i to ne mali broj puta, da se organi poslovođenja na visokoškolskim ustanovama biraju u trećem, četvrtom, pa čak i u većem broju mandata. Razlozi za to i opravdanja koja su se pri tom čula bila su zaista razna, upotrebiću izraz vrlo maštovita.
Najčešći je bio slučaj da su se pozivali prilikom kandidatura na promenu zakona. Dakle, kada se promeni makar jedno slovo, bilo koji deo zakona koji propisuje ovu materiju, kaže se – aha, novi zakon, dakle, resetujemo broj mandata i broji se ispočetka, sve ispočetka. Drugi slučaj koji se najčešće sretao u praksi je tumačenje da zakon kaže – dva puta može mandat vezano, odnosno sukscesivno, pa ako se napravi pauza, onda može opet, što naravno ne stoji u zakonu i naravno da nije intencija sa kojom je ovo rešenje pisano. Bilo je tu i raznih drugih primera iz sfere onoga što se može čak nazvati i komičnim. Mislim da je kolega Jovanović upotrebio reči – pravni nosensi su u pitanju. Da se promeni ime visokoškolske ustanove, pa da se onda kaže – ovo su sada mandati organa poslovođenja na potpuno drugoj ustanovi, ili se promeni lično ime čoveka koji se nalazi u poziciji da se kandiduje treći, četvrti ili koji već put. Svakako, slažem se, ni jedno ni drugo ne znači da je promenom imena reč o novoj instituciji, niti o novoj osobi. Međutim, i to se u praksi dešavalo.
Dokazi da je to tako. Dokazi, dame i gospodo narodni poslanici, nalaze se svuda oko nas. Ja ću se pozvati na jedan novinski natpis iz februara ove godine, otprilike baš iz onog perioda kada je ova inicijativa stigla u Narodnu skupštinu, gde se priča o ovom problemu, o različitim slučajevima koji se sreću u praksi i gde reči jednog dekana fakulteta koji pripada Beogradskom univerzitetu bivaju navedene kao citat: „Ne, mi mislimo da nije u pravu onaj ko shvata zakon tako doslovno da je reč o dva mandata ukupno. Ne, mi mislimo da nije u pravu ministarstvo kada nam sugeriše da to mora tako da se razume, mi smatramo da je to drugačije.“ Gde ćete bolji dokaz od toga da mi imamo praktičan problem, crno na belo. Ljudi tvrde da ima prostora za kreativno tumačenje i neko alternativno razumevanje.
Kad smo kod toga, nadovezao bih se na reči uvaženih kolega koji su diskutovali o ovom pitanju danas i svakako zahvalio svima koji su izrazili podršku predlogu da se ovo autentično tumačenje donese na način kako je to predložio nadležni odbor.
Međutim, moram da izvršim jednu korekciju sa svoje strane, da intervenišem, čisto da bi smo sprečili da se ogrešimo o bilo koga. Konkretno mislim na mogućnost da se ogrešimo o Ministarstvo. Nije, dakle, nikakv greh Ministarstva u ovom slučaju. Sve što se može nazvati grehom pada isključivo na teret onoga koji je zbog sopstvenog interesa da se bavi kreativnim tumačenjem posezao za tim. Ministarstvo je ukazivalo na ovaj problem još mesec dana pre ovog novinskog napisa o kom sam sada govorio. U januaru mesecu Ministarstvo je uputilo dopis visokoškolskim ustanovama i reklo – ljudi, molim vas, obratite pažnju, praksa nam nije dobra, u Zakonu stoji drugačije.
Upravo kao odgovor na takav apel, dopis Ministarstva, dobili smo ove reči koje sam malopre naveo. Uz njih još dodatno, citiram, kaže dekan jednog fakulteta, ozbiljnog fakulteta pri Beogradskom univerzitetu: „Nijedan ministar nije pravno lice da tumači zakon, zna se ko to tumači, valjda to radi Zakonodavni odbor pri Skupštini i ne može ministar nama da sugeriše kako ćemo mi to da razumemo“.
Kada ovo kaže neko ko je dekan fakulteta, šta je onda logična reakcija? U redu, hajde onda onaj ko je vlastan da da autentično tumačenje da im odagna sve eventualno prisutne nedoumice. Mi to, dame i gospodo narodni poslanici, upravo i radimo.
Dakle, još jednom, problema koji su prisutni u praksi. Dakle, ne obrazlažemo mi šta je Ministarstvo želelo ili nije želelo da kaže. Mi se bavimo zaštitom zakona. Ova podrška koju iskazujem predlogu, ispred SNS, samo je i isključivo posledica principijelnog stava, da se zaštiti zakon, da se zaštiti princip vladavine prava, ono što bi trebalo svima nama da bude važno. Pod rizikom da koristim previše teške reči, da bude svetinja, ako hoćemo da imamo ozbiljno uređen sistem i ono što zaslužuje da se naziva državom, da se zaštiti princip, da se zaštiti zakon i da se zaštiti vladavina prava.
Kada o tome govorimo, svakako postoji interes da se sa jedne strane reše svi problemi iz prakse, pa videli ste već kako kreativna tumačenja su bila u prilici da se pronađu, ono što je, mislim, Paskal jednom opisao metaforom - sa one strane Pirineja što je uobičajeno, to je ovamo potpuno neprihvatljivo. Dakle, to u uređenom sistemu tako ne može i to je više nego jasno. Mislim da se oko toga razumemo svi.
Gde nailazimo na nerazumevanje, to je izgleda problem sa kojim ćemo mi morati da se borimo verovatno još dugo vremena u ovoj sali. Bog zna koliko će vremena da protekne dok ga, nadam se, jednom ne rešimo na način kako dolikuje, a to je da se opet po ovakvim pitanjima radi - šta? Plasira jeftina dnevna politika, omalovažavaju politički neistomišljenici, po ovakvim pitanjima, opet. Zašto zaboga i dokle zaboga? Dakle, mi možemo o jednoj stvari, koja je više nego jasna, da diskutujemo ceo dan i da ne bude ni najmanjeg problema, dok reč u sali ne dođe do predstavnika određene poslaničke grupe. Jel vam to govori nešto? Izvlačimo li kakve zaključke? Zašto mi imamo takvu praksu konstantno? Šta se to, zaboga, dogodilo danas ponovo?
Dakle, sugerisano je ovde, pazite sada, da je ovo predlog koji se daje iz nekih ličnih interesa, da je ovo predlog koji je usmeren ka nekim pojedinačnim slučajevima, da nema previše razloga da se uopšte donese ovakvo tumačenje itd. Pritom, onaj koji izgovori ovakve reči bude jedini, ali pazite, jedini u sali danas, koji je ovo pitanje personalizovao. Dakle, dok se mi bavimo zaštitom principa i zakona, jedini ko ovo svede na nivo nekog ličnog obračuna, odnosno apostrofiranja određenog lica bude onaj koji će nama zameriti da se bavimo pojedinačnim slučajevima, nonses potpuni.
Da ne bude da ima bilo kakve veze s tim da li je ovaj ili onaj čovek bio učesnik na nekom mitingu ili govorio, obratite pažnju, dame i gospodo, na sledeću činjenicu. Nama je danas ovde stavljeno na teret, uz pokušaj jedne potpuno lične diskvalifikacije, što je apsolutno neprimeren pristup, da se mi bavimo, da kažem, neodgovarajućim pristupom zbog toga što je, potpuno van teme, nekada po pitanju nekog drugog slučaja u ovoj Narodnoj skupštini, zamislite, većina narodnih poslanika glasala za određeno lice.
Sada moram da podsetim, ako žele da raspravljamo o ovome danas ili bilo kada, uvažene kolege da pronađu stenogram ili da pogledaju snimak pa da kažu sami da li sam tada ja, govoreći ispred SNS, izgovorio bukvalno reči: „Ne pozivam da se glasa za to lice, kako god se zvalo, ni za ono drugo koje je bilo kontra predlog. Pozivam narodne poslanike da glasaju kako sami misle da je ispravno.“ Pa jel onda pošteno, jel korektno, je li ljudski da nam se stavlja na teret nešto što apsolutno ne stoji? A ima li to bilo kakve veze sa korektnim i poštenim od strane onih kojima je očigledno bitno samo da se što bolje isvađaju? Možda je ovo sad pitanje koje postavljam više sebi. Ne očekujem da ću da dobijem odgovarajući sluh i razumevanje s druge strane.
Dalje, da li je nekog izabrala SNS ili Narodna skupština, to je već pitanje razumevanja koncepta kako ovo mesto funkcioniše. Slažem se sa uvaženim kolegom Mijatovićem da mi hronično patimo od nekog banalizovanja i priča koje uopšte nisu za Narodnu skupštinu Republike Srbije, već su pre svega za partijske skupove. Bojim se, nećemo moći da napravimo kvalitativni iskorak u odnosu na ono što se nazivalo lošom praksom u političkom životu Srbije, sve dok postoje oni koji apsolutno ne razumeju da takva vrsta pristupa, hronična potreba da se obračunavamo ne donosi ništa dobro, da nećemo biti ni uređenije društvo, ni stabilniji sistem, niti ćemo biti bolji ljudi. Naprotiv, dok budemo konstantno imali potrebu da se međusobno obračunavamo, svađamo, jedni drugima nešto prebacujemo, samo zato da se pokaže da, eto, neka politička snaga nije dobra, bez obzira da li je pitanje bilo u vezi sa tim ili ne.
Dakle, ako ćemo da se bavimo zaštitom prava, ako ćemo da se bavimo zaštitom zakona, što je, podsećam još jednom, glavni interes nas koji podržavamo predlog da se donose ovako autentično tumačenje i koji smo i inicirali da se ovo danas na dnevnom redu nađe, možemo da se ponašamo samo na jedan način, da zakon tretiramo onako kako zaslužuje, da se prema njemu zaista odnosimo kao prema onome što čini duh i um razboritog čoveka i merilo pravde i nepravde, kao što je rekao Ciceron.
Pozivam one koji verovatno zbog tereta koji im donosi sopstvena politička praksa da se ne odnose prema zakonima kao prema svetinji, već da ih sami tumače i primenjuju kreativno shodno partikularnim interesima, bilo strogo ličnim ili političkim, sopstvenim ili stranke kojoj pripadaju, dakle, da ipak korigujemo percepciju, da uozbiljimo odnos i da, kada su na dnevnom redu pitanja kao što je ovo danas, postignemo saglasnost, da dovedemo ovo do kraja onako kako dolikuje i na kraju da glasamo, kako je zapravo jedino i logično. Hvala.
Jeste, eto replike, ali za mene. Da li će biti za druge videćemo. Odgovaram na direktno pitanje gospodine predsedavajući.
Dakle, pitanje – zašto se ne reaguje na nešto što se smatra urgentnim? Reč je opet o nekoj čestitosti, jel tako? Dakle, odgovor crno na belo glasi, ništa nije urgentno samo zato što to bilo koji uvaženi kolega smatra da je urgentno. To samo po sebi nije dovoljno da bi bilo kvalifikovano kao urgentno.
O tom predlogu, ja sam mislim dame i gospodo, već govorio u ovoj sali, poslednji put kada smo ovde bili u društvu ministra prosvete. Mislim da sam tada vrlo jasno kazao da što se mene tiče taj predlog na koji stvarno neću da trošim vreme danas, niti bilo kada, kada nije na dnevnom redu, je potpuno promašena priča pa zbog toga i ne mogu da ga podržim glasanjem, kada pričamo o stavljanju na dnevni red. To tako ostaje sve dok taj predlog ne bude bio bolji, a u čemu može da bude bolji rado ću objasniti izvan sednice na kojoj se raspravlja o nečemu potpuno drugom, onome ko to predlaže.
Zašto reagujemo na vreme kada je reč o zahtevu za autentično tumačenje zakona, konkretno po članu 54. stav 1? Zato što je to naša dužnost i mu tu dužnost u SNS shvatamo vrlo ozbiljno, da reagujemo na vreme. Hvala.
Zahvaljujem gospodine predsedavajući.
Na samom kraju, dame i gospodo, kako to obično činimo, kratka rekapitulacija današnje rasprave i ujedno zahvalnost svim kolegama koji su uzeli učešće u današnjoj raspravi i istakli podršku predlogu da se donese autentično tumačenje na način na koji je predložen, još jednom podvlačim, i zahvalnost kolegama iz Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo na tome što je predlog koji smo dobili kvalitetno napisan, adekvatno sročen, što je uspeo da pokrije sve one probleme koji su uočeni u praksi, dakle, zahvalnost njima, jer bez obzira na to od koga je potekla inicijativa, predlog je definisao u obliku u kom se nalazi pred nama Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo.
Verujem, uz postignutu saglasnost, da postoje razlozi zbog kojih treba da usvojimo ovo autentično tumačenje, uz postignutu saglasnost po pitanju da je ono korisno.
Još par odgovora na nekoliko usputnih pitanja koja su se danas pojavila. Nećemo svakako mi na samom kraju širiti ovu raspravu izvan onoga što predstavlja temu na dnevnom redu. Ovo će rešiti neke probleme koji se konkretno vezuju za pitanja ovih mandata organa poslovođenja. Istina je, neće rešiti pitanje osnovnih principa obrazovanja, niti, pretpostavljam, tu išta ima da se reši, ali bih iskoristio priliku da podsetim da svi odgovori na to pitanje već se nalaze, sadržani su u članu 55. zakona.
Dakle, ako bude bilo potrebe da ikada ponovo raspravljamo o etici, pozivam uvažene kolege da konsultuju sadržaje tog člana. Tamo se nalazi već lepo i detaljno obrazloženo ko se tim pitanjima u visokom školstvu bavi i na koji način i verujem da će što šta biti mnogo jasnije.
Dalje, da ovo predstavlja svojevrsno prenormiranje uz podršku predlogu u isto vreme ću preskočiti, neka ostane zaključak da se slažemo i da zajedno podržavamo. Međutim, moram da podsetim da reči - da imamo kvalitetan rad u državi i da ministarstvo kvalitetno radi svoj posao, mi danas o ovome ne bismo morali ni da raspravljamo, još jednom ne stoje. Za slučaj da je bilo ko propustio raspravu u dosadašnjem delu, ministarstvo jeste reagovalo sa svoje strane, ministarstvo jeste ovo postavilo kao temu i to se desilo blagovremeno, to se desilo još u januaru ove godine, to se desilo i na formalan, zvaničan način.
Šta je nama pokazatelj da je bilo neophodno da se reaguje na način na koji to činimo danas, odnosno da reaguje Narodna skupština? Pozivanje neposredno umešanih aktera na to da mišljenja, stavovi, dopisi ministarstva za njih nisu pravno obavezujući. Znate, pa da takvi stavovi dođu iz pravca institucije kao što je Pravni fakultet, postoji potreba da se na adekvatan način definiše odgovor i reakcija. Dakle, to je odgovor na sva pitanja zašto ovo danas radimo na ovaj način.
Da li ćemo menjati zakone za predsednika Republike? Svakako iz ovih razloga nećemo, niti danas uopšte menjamo zakon. Još jednom, bavimo se autentičnim tumačenjem. Interesantno pitanje i prosto nisam mogao da odolim asocijaciji, znate, ovo pitanje predsednika Republike i ovih višestrukih mandata ima jedne veze sa drugom, jer u državi koja s vremena na vreme se suoči sa ponekim apsurdom tu i tamo, da su organi poslovođenja na visokoškolskim ustanovama možda videli loš primer u nekim pokušajima da neko bude predsednik Republike u broju mandata koji nema, možda je i to doprinelo nerazumevanju po ovom pitanju. Mislim da kolege razumeju o čemu pričam i zahvaljujem im na svojevrsnoj metafori, bila je odlična.
Dakle, neće biti ispravljeno nažalost, dame i gospodo, sve ono što je loše u visokom obrazovanju, to je svakako proces, na tome svi radimo zajedničkim snagama i mislim da je inicijativa za to da se stanje uredi i da se postigne nivo kvaliteta kojim ćemo svi biti zadovoljni zapravo i diktirana od strane SNS. Između ostalog, i inicijativa za ovo autentično tumačenje i rešavanje ovog problema jeste inicijativa SNS i uveren sam, dame i gospodo, biti usvojen od strane Narodne skupštine. U toj odluci će svakako učestvovati SNS. Hvala lepo.
Hvala gospođo predsednice.
Pozdravljam stav i pozivam da se ne prihvati amandman. Mi smo o ovome raspravljali i danas na odboru, a raspravljali smo o ovom pitanju i tokom rasprave u načelu.
Da ponovim još jednom, zahvaljujem ministarstvu što je pružilo još jedno dodatno obrazloženje tokom ove rasprave danas, ali da ne bude da smo ga danas čuli prvi put, ono se između ostalog nalazi i u materijalu koji smo dobili u svrhu odgovora.
Stoji lepo crno na belo, organ nadležan za poslove intelektualne svojine. To nije ništa novo, to predstavlja apsolutno standardnu, redovnu, već ustanovljenu proceduru, to je adresa na kojoj se dobija odgovor na pitanje da li jesu ili nisu ispoštovani standardi koji se odnose na prihvaćene moralne principe, što pretpostavljam da je i dalje za neke kolege otvoreno pitanje. To apsolutno nije ništa novo.
Ova formulacija, o tome smo pričali u raspravi u načelu, ali bojim se da izgleda nije imao ko da čuje, jeste već sastavni deo ovog zakona koji izmenama i dopunama hoćemo da promenimo. Jeste od 2009. godine i nije ništa novo. Čuli smo takođe danas, ne samo u ovom zakonu, već u zakonima koji regulišu srodna pitanja, zakonu koji se bavi žigovima ili geografskim poreklom ili patentima, sve su to zakoni iz redom 2009, 2010, 2011. godine. Svuda se koristi ista formulacija i nigde ništa nije bilo sporno, verovatno ni onima koji su tada podržavali te zakone.
Da ostavimo to na stranu, to su zakoni koji su se primenjivali i ako se do sada nisu pojavili problemi, zašto bi danas ovo bilo sporno kao konstatacija koja još jednom nije ništa novo, samo je promenjen red reči i mesto na kome se određena sintagma pojavljuje u zakonskom rešenju. Dodatno to jeste još jednom upravo jedan na jedan, identično onome što smo dobili kao predlog kako bi trebalo usaglasiti zakonski tekst od strane naših prijatelja i partnera iz Evrope.
Dakle, apsolutno nema nikakve veze sa nekim pitanjima koja pokušavaju da se nametnu kao tema danas, ona akademska, kako beše, čestitost, ne samo da nije tema, nego nema nikakve veze sa ovim. Mada slušajući ovu raspravu danas, moram da se zapitam cenjene kolege, da li onaj ko postavlja određeno pitanje treba sam, pod jedan, da bude upoznat sa onim što nameće kao eventualnu temu, ili pod dva, da predstavlja sam dobar primer za standard koji želi da nametne? Pitam, onako više sam sebe dok ovo danas slušam.
Hajde da se razumemo, da ovo danas sprovedemo do kraja na način kako dolikuje, bez oda otvaramo širu političku raspravu oko nečega što je zaista jednostavna, tehnička stvar i u svojoj biti, suštini vrlo jasna.