Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Vladimir Orlić

Vladimir Orlić

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem. Vrlo kratko.
Dakle, predložio bih da se ipak amandman ne usvoji, odnosno da se zadrži rešenje kako je predložio predlagač zakona. Termin redovna, reč je možda o čisto ličnom ukusu, ali svakako mi zvuči bolje. Čuli smo sada da bi se na taj način ukoliko se usvoji amandman izbegle kasnije definicije zapravo ne bi, što ne predlaže ni predlagač amandmana, odnosno sve te definicije ostaju samo se jedan termin menja drugim.
Zamolio bih da možda prokomentarišemo odgovor koji smo dobili od Vlade, da li ovako uvođenje termina ima neki možda dublji, bolji značaj, a na sve to ja bih još samo dodao da neke konstrukcije koje bi bile poprilično rogobatne, tipa da u jednom od narednih članova imamo da je tromesečnu premiju, da se obračuna i naplaćuje tromesečno. Na ovaj način izbegavamo ako je zapravo zovemo redovnom, ako imamo vanrednu mislim da je potpuno na mestu da imamo i redovnu. Hvala.
Hvala, gospođo predsednice.
Zahvaljujem na razumevanju za argumentaciju zašto treba ipak usvojiti novi termin koji je predložen od strane predlagača zakona i ujedno podsećam da smo dobre razloge za usvajanje svih ovih zakona svi zajedno podelili već u danu rasprave u načelu. Hvala vam najlepše.
Hvala.
Vrlo kratko, pridružujem se predlogu da se amandman odbije i ujedno pošto predlagač amandmana već u nekoliko navrata izražava glasno pitanje po pitanju dinamike usvajanja ovog zakona upućujem ga na stranicu broj 14, sekciju 5. materijala koji smo dobili od predlagača. Ujedno taj isti tekst ukoliko je previše zametno da se traži do stranice 14, nalazi se u odgovoru Vlade na amandman pod rednim brojem 1. Tu se nalaze i svi odgovori na to pitanje. Hvala.
Zahvaljujem gospodine predsedavajući.
Vrlo kratko, daleko od toga da imam bilo šta protiv ideje da Narodna skupština ima svoje mesto i u ovakvom sistemu. Napominjem pak da to što nekoga predlaže Vlada ne znači automatski da mu se eliminiše svako pravo na nezavisnost. Ta nezavisnost je detaljnije obrazložena u ovom zakonskom predlogu u narednom članu, član 12. stav 2. Mislim da on sadrži odgovore na pitanja nezavisnosti kriterijuma koji to podrazumevaju. Ono na šta ukazujem to je odgovor koji smo dobili od Vlade u komentaru na ovaj amandman.
Ono što ga diskredituje za prihvatanje jeste pravna neusaglašenost, jer predlagač amandmana je propustio da interveniše u stavu 5. tako da ukoliko bi smo usvojili, došli bi smo u čudnu situaciju da Narodna skupština nekog bira, a Vlada ga razrešava. Hvala.
Vrlo kratko, predložio bih da ovaj amandman ne usvojimo iz jednog jedinog razloga. Podržavam svakako sve mere i one dobre predloge koji će za implikaciju eventualno imati kvalitetniji sastav upravnog odbora.
Međutim, u najmanje dva dela ovog rešenja vidim nešto sporno. Pre svega ono koje dozvoljava da bude reč o osuđivanom licu, koliko je reč o određenoj visini kazne. Druga stvar, takođe napominjem da ukoliko se stavi kao uslov da bi trebalo da bude birano lice koje do tada nije kršilo svoje radne obaveze i u tom smislu imalo neke negativne detalje u svojoj karijeri, pa može biti samo dobro da takvo lice dovedemo za člana upravnog odbora. Hvala.
Zahvaljujem.
Vrlo ću kratko. Dakle, predlažem da se ovaj amandman ne usvoji i cenim da je verovatno došlo malo do gubitka koncentracije u raspravi, pošto ipak ovo sve dosta dugo traje danas. Predlagači amandmana jesu oslonili ovaj amandman na jedan od prethodnih, ali upravo na onaj koji je u međuvremenu povučen iz procedure, tako da svakako ne postoji više uzročno-posledična veza i rešenje koje je predviđeno ovim članom zakona u stavu 2. apsolutno mora da ostane deo zakona. Hvala vam.
Vrlo kratko, u svrhu odgovora na svojevrsno pitanje, odnosno iskazano uverenje kolege predlagača amandmana. Da li bih mogao da podržim ovo rešenje? Čuli ste odgovor ministarke, a upućuje da pogledamo pisani odgovor na amandman pod rednim brojem 38. U koliko postoje dobri kontraargumenti i za jedno i za drugo sa vaše strane, ja ništa ne isključujem unapred. Hvala lepo.
Hvala, gospođo predsednice.
Dakle, definitivno će biti po amandmanu i u skladu sa pozivom kolege jednog od predlagača ovog amandmana da pogledamo važeći sadržaj tačke 5. Upravo tako, kada to uradimo, ne možemo ništa drugo do da se podsetimo reči kolege Martinovića – buka ni oko čega.
Dakle, kada se pogleda tačka 5, važeći tekst, kada se pogleda s druge strane ono što se predlaže amandmanom, jedina razlika koja postoji u odnosu na ono što je već sadržano u tekstu, to je deo koji se odnosi na principe međunarodnog prava koji postoje kao obaveza prilikom izvršavanja zadataka, jedina razlika. To što je neki drugi predlagač amandmana u svom uvodnom izlaganju pogrešno naveo čitavu raspravu na temu da li treba ili ne treba da bude vojska organizovana, potpuno je druga stvar.
Hajde da se ponovo vratimo na suštinu i da se samo njom bavimo. Već postoji obaveza da se poštuju principi iz međunarodnog prava. Već postoji, ne uvodi se ovim amandmanom. Menja se bukvalno isključivo jezički time što se dodaje kovanica – opšte priznati, što nam ni na koji način ne utiče na kvalitet, na sadržaj, na posledice, dakle, samo buka ni oko čega. I sve to apsolutno nema ama baš nikakve veze ni sa paravojnim strukturama, što je takođe postojalo kao ideja da se kandiduje za temu rasprave, ni sa visinama primanja, apsolutno nikakve veze.
Ukoliko je već kao odgovor Vlade stiglo obrazloženje da je trenutni izbor reči jedan na jedan identičan onom koji se koristi u članu 139. Ustava, hajde, molim vas, da pokažemo dobru volju, pa da to uvažimo ako stoji, a stoji crno na belo, u članu 139. Ustava naći ćemo od reči do reči, do poslednjeg zareza identičnu formulaciju kao što se nalazi u predlogu teksta zakona. Ko ne veruje, ima apsolutno pravo da se uveri. Ja tekst držim pred sobom. Član 139. Ustava, mala pomoć, nalazi se na stranici 71. u ovoj knjizi koju koristimo tokom svog rada. Mislim da nema potrebe da na ovo dalje gubimo vreme. Hvala vam najlepše.
Zahvaljujem, gospođo predsednice.
Dakle, vrlo kratko, kao što smo dobili obrazloženje od Vlade, smatra se da je, što se izmena tiče, načinjena samo jedna. Izvinite, dopuna.
Što se tiče potrebe da se koristi množina, jasno je na koji način predlagač zakona tumači promene koje su predložene ovim zakonom. Imamo jednu izmenu, kao takvu, jednu čistu dopunu, naravno, menjanje je menjanje i zbog toga se izmene koriste u množini, a samo pitanje nije suštinsko, tako da neće uticati ni na kvalitet zakona ni na njegove posledice, ukoliko prihvatimo da ovo što je predloženo tumačimo na način kako je predložio predlagač zakona. Mislim da nema potrebe da insistiramo dalje na ovome. Hvala vam.
Hvala.
Vrlo kratko. Još samo par reči u prilog predlogu da se amandman i amandmani ove vrste odbiju. Pre svega, zato što nismo čuli razloge zbog kojih bi trebalo obrisati ovaj ili naredni član zakona, a koji bi trebalo da uvažimo u smislu posledice. Čuli smo ocene koje su čisto prateće prirode i koje se tiču nečije odgovornosti ili nedostatka odgovornosti, da li smo u nekoj vrsti cajtnota ili iznudice, kako je rečeno, ali ni jedno ni drugo nema ama baš nikakve veze sa onim što zakon predviđa i sa njegovim posledicama. To su usputne ocene, ujedno kao i ono što smo dobili u pismenim obrazloženjima. Da li su postojali ili nisu postojali drugi načini da se popravi situacija jednog privrednog društva? Da li će biti ili neće biti više zainteresovanih za to privredno društvo sutra? To su lične ocene i to nisu ukazivanja na nedostatke predloženog zakonskog rešenja.
Ono što je logično kada tražite brisanje i odbacivanje, to je da ukažete na problem. Ovakvim pristupom to ne radimo, ni u pismenim obrazloženjima ni u današnjoj raspravi. Kada se kaže da se sve ovo radi zbog jednog preduzeća i da se to vidi iz obrazloženja, sve i da je tako, to ne može da bude sistemski problem, sve dotle dok se u tekstu zakona ne pomene ime jednog preduzeća i na taj način obesmisli priča na način na koji bi to predlagač amandmana želeo da prikaže. Pogledajmo dobro kako izgleda tekst zakona i videćemo da takve greške u tekstu nema. Dakle, on svoju opštost u odgovarajućoj formi, kakvu zaslužuje da ima, ima.
Kada se sve sabere, apsolutno nema potrebe, dok ne čujemo za jednu jedinu negativnu posledicu usvajanja ovog zakona, da pričamo o potrebama za odbacivanjem. Dok je ne budemo čuli, a interesuje me da li ćemo i izražavam sumnju da hoćemo, nema potrebe ni smisla da insistiramo na odbacivanjima, brisanjima članova zakona, pa nema potrebe ni da se neko ljuti ako bude nastavio sa takvim ponašanjem, a suoči se sa ocenom da to radi samo zbog priče kao priče. Hvala lepo.
Hvala.
Podržao bih stav da se amandman ipak ne usvoji. Pre svega, mislim da je proizvod određenog nerazumevanja, jer koliko smo razumeli iz dosadašnje rasprave, a i iz onoga što je stavljeno u pismeno obrazloženje amandmana, izgleda da je pominjanje regionalnog konteksta bilo pogrešno protumačeno u smislu što se akcenat stavlja na saradnju između regiona, u obrazloženju samog amandmana.
Ako prihvatimo da je to nerazumevanje prošireno i na dalje tumačenje i da se ipak akcenat hteo staviti na nešto drugo, a to je verovatno na iskustvo, ako sam dobro razumeo predlagača amandmana, koje postoji, koje proizilazi iz te saradnje između regiona, pa bi moglo biti preneto i na saradnju na međudržavnom nivou, jer ovde se svakako u ovom članu zakona regionalno posmatra u smislu dela kontinenta, dakle, međudržavna saradnja u izvesnom smislu u lokalizovanom prostoru.
Ni učešće kroz to iskustvo i prenošenje dobrih zaključaka koji proističu iz tog iskustva neće biti sporno ukoliko se amandman ne usvoji. Kao što vidimo u prvoj rečenici predloženog člana zakona u prvom stavu, u tome će učestvovati nadležni organi Republike Srbije, pa postoji više nego dobar prostor da i to iskustvo pokrajine bude iskazano kroz delovanje nadležnih organa u Republici Srbiji. Hvala.
Dakle, uvidom u tekst ovog amandman samo jedna napomena, možda je ono što je bilo sporno prilikom odlučivanja o tome da li je amandman valjan ili nije, to što je propušteno da se precizira šta se dešava sa tekućim stavom 3.
Koliko vidim, predlaže se uvođenje novog stava 3. dodavanjem, stavovi 4. nadalje dobijaju novi raspored, ali se nigde ne precizira šta se dešava sa aktuelnim stavom 3. Tako da, ne znam da li je sporno do kraja ili ne, ali predložio bih da se obrati pažnja na ovaj detalj kada se bude rešavalo o daljoj sudbini ovog amandmana. Hvala vam.
Hvala, gospođo predsednice.
Pozvao bih da se ne usvoji amandman, iz razloga što, uprkos ovome što smo čuli, u ovom tekstu kako je predloženo od strane predlagača ne stoji: „samo jedno“, nigde ne postoje reči: „samo jedno“. Stoji: „preduzeće koje zadovoljava određeni uslov“, što u praksi znači onaj ko zadovoljava određeni uslov, pa koliko ih ima, toliko ih ima. Hvala.
Zahvaljujem gospođo predsednice.
Dakle, konkretno stav 3. u ovom članu bavi se uslovima propisanim za strana pravna lica i za koji, kako stoji u pismenom obrazloženju i onome što smo čuli pre dva minuta, zapravo je predlagaču sporno na koji način će biti utvrđeno da li su ti uslovi zadovoljni ili nisu.
Dve napomene. Prvo, to što postoji neka nedoumica o mehanizmu utvrđivanja, nije razlog da se eliminiše svaka obaveza, a obaveza podrazumeva i to da li je neko u stečaju i da li trenutno uopšte ima dozvolu da se bavi određenom delatnošću.
Druga stvar, što se tiče konkretnih mehanizama, mislim da su oni tretirani narednim članom, članom 27. u stavu 7. Hvala.
Hvala.
Dakle, podrška stavu da se amandman ne usvoji iz razloga koje smo čuli. Da li može da se utvrdi da postoji još neka drugačija praksa na jednom ili dva mesta u svetu, ovde nije pitanje, već pitanje efikasnosti u radu ovog organa.
Dakle, da se insistira na apsolutnom postojanju stopostotne saglasnosti, ne vidim da postoji ni prostor ni potreba. S tim u vezi, podržavam stav da se amandman odbija. Hvala.