Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Vladimir Orlić

Vladimir Orlić

Srpska napredna stranka

Govori

Mala pomoć po ovom pitanju, zaista se u članu 164. definišu pravila, mada smatram da ne bi bilo ništa pogrešno i da ostane formulacija ovako kako jeste, iz razloga što se ne pravila, već sama procedura, definiše članom 163. Dakle, ukoliko ne shvatimo kontekst kao upućivanje na pravila članom zakona, već na prenosni sistem, onda je potpuno u redu, da se adresira i član 163. Inače, pitanje zaista nije suštinsko. Hvala.
Vrlo kratko, pošto pretpostavljam da je glavno pitanje praktične sprovodljivosti rešenja na način na koji ga predlaže predlagač amandmana, koji je postavljen ovde u diskusiji od strane drugih kolega, broj ljudi koji treba da budu određene profesionalne kvalifikacije da bi se ovo sprovodilo na način na koji predlaže predlagač amandmana.
Ukoliko postoji neki podatak koji nismo čuli, u smislu kadrovskih kapaciteta i predviđenih troškova, bilo bi dobro da ga iznesemo sada. Ukoliko takvih podataka nemamo, mislim da smo čuli dovoljno, u smislu argumentacije, da se ovo rešenje ne prihvati. Hvala.
Zahvaljujem.
Dakle, pokušaj i po ovom pitanju da se bude od dodatne pomoći za razumevanje.
Ovo je jedan od amandmana koji su postavljeni sa manje-više identičnim pitanjem - odakle su uzete određene numeričke vrednosti za definisanje određenih procenata?
Kao što smo po članu 109. imali pitanje i odgovor, inače dat i od ministarstva i od kolega ovde, da je reč o vrednostima definisanim u direktivi koja se navodi eksplicitno, precizno, u obrazloženju Vlade. Bilo je nekih čudnih predloga da se zaključi da to ne stoji.
Dakle, čisto da ponovim za zapisnik, ono što je prikazano kao broj direktive, prikazano je precizno i u obrazloženju na amandman za član 109, a imali smo to isto i za član 138. Tu je 80% eksplicitno navedeno.
Ovde je reč o Direktivi 2009/73 u kojoj ne mogu da se zakunem da stoji identičan procenat, ali postoje ekvivalencije po pitanju materije, odnosno reč je o naprednim, mernim sistemima, kao u Direktivi 2009/72. Odatle i poreklo predviđenog procenta, pretpostavljam, ispraviće me ministarstvo ako grešim.
Dodatno, smatram da, ukoliko već postoji potvrda o dovoljnoj usaglašenosti sa tekovinama koje hoćemo da usvojimo, nema razloga da uvodimo strožije kriterijume od tih, a svakako 100% bi bio strožiji zahtev u odnosu na 80%. Hvala.
Zahvaljujem.
Vrlo kratko ću po samom amandmanu, konkretno ovom amandmanu, o kom bi trebalo da sada raspravljamo.
Dakle, već smo razgovarali na ovu temu kako su uvažene kolege podsetile, ne tako davno i konkretno po pitanju procenta za umanjenje, razgovarali smo i tada. Pošto nismo dobili nikakvo drugačije rešenje, a ni novu argumentaciju za ono što se ovim amandmanom predlaže, ponoviću i stav koji sam iskazao i tada po istom pitanju.
Najmanje 30% ne znači da ne može tih procenata da bude i 45 kada pričamo o umanjenju i ne znači da će biti ugrožene one odluke koje su u međuvremenu uspostavljene, a koje podrazumevaju bilo 45 bilo 50 i nešto ili koliko god više procenata. Najmanje 30 je širi opseg i širi skup od onoga koji je pomenut. Samim tim, ništa se ne dovodi u pitanje, a s druge strane, ostavlja se prostor da ukoliko postoji ekonomska računica i dovoljno interesovanja i sa manjim umanjenjem i sa manjim rasterećenjem opet bude privučen investitor.
U tom smislu, svakako podržavam originalni tekst kako ga je sastavio predlagač ovog zakona i zbog toga ne bih predložio ovaj amandman, mada podsećam da smo već ukazivali da ukoliko postoji više ideja vrednih pažnje, ne bi bilo loše da budu predložene kroz zasebne amandmane, da ne bismo zbog toga što je jedna od njih sporna, bili prinuđeni da odbijemo ceo amandmana. Hvala.
Zahvaljujem, gospođo predsednice.

Dakle, pozvao bih da svi zajedno, dame i gospodo narodni poslanici, ovaj amandman, kao i sve ovakve amandmane, i one koji su predati konkretno po ovom članu u istovetnom obliku od strane više grupa uvaženih kolega, ali i one koji se odnose na druge članove ovog zakona, a opet su u istovetnom obliku, ne samo međusobno, već kao i ovaj, svakako odbijemo.

Iz kog razloga? Pre svega razlozi za brisanje člana jedan ili bilo kog drugog, kao što smo bili u prilici da čujemo danas konkretno, vrlo su opšti, vrlo načelni i svode se na sve ono što smo već imali prilike da slušamo na sednici koja je trajala 16 časova ovde. Samim tim, svode se na ono što je verovatno i prikazano u nekim od pisanih obrazloženja, na želju predlagača da zakon bude odbačen u celini. Samim tim i odgovor mora da bude iste prirode. Dakle, odgovor mora da se zasniva na motivaciji da se zakon prihvati kompletno, a samim tim i da se sačuva svaki njegov član.

Ukazao bih na to da, uz sve ovo što smo bili u prilici da čujemo danas, nismo čuli nijedan suštinski razlog zašto bi trebalo odbaciti zakon u celini, zašto bi trebalo obrisati ovaj ili bilo koji drugi njegov član. Čuli smo da postoje zamerke na proceduru, čuli smo da postoje zamerke na obrazloženja data usmeno, što od strane uvaženih ministara, što od strane drugih kolega narodnih poslanika, ali da li smo čuli i jedan jedini razlog zašto ne treba uraditi rebalans na predloženi način? Nismo ni jedan.

Da li smo čuli jedan razlog zašto ne treba uraditi rekalkulaciju u smislu da se oslobode sredstva za rashode i izdatke koji neće biti realizovani? Nismo. Čuli smo zamerku na komentar da li je tako nešto moglo ili nije moglo da bude predviđeno u oktobru mesecu. Evo, ja moram da ponovim, naravno da nije moglo.

Nije to mogao da predvidi niko, i šta je tome dokaz? Pa činjenica da same kolege sa suprotne strane sale, sami predlagači amandmana u oktobru mesecu nisu ni na jedan način intervenisali u smislu zamerke – rashodi i izdaci neće biti takvi, a bili smo u prilici svi zajedno ovde da čujemo, da posvedočimo da su imali sopstvene ideje kako bi neke stvari trebalo da budu organizovane kroz tadašnji rebalans, kako bi neka sredstva trebalo opredeliti za nove, druge stvari. Imali su razmišljanja u tom smeru. Tada nismo čuli ni jedan jedini komentar. Ne, ljudi, to je moguće. Kako je moguće? Pa tako što vam neće rashodi i izdaci biti kao planirani. Je li to dokaz da niko u sali nije predvideo stvari? Jeste, dovoljan dokaz sam po sebi.

Nismo čuli ni jedan jedini argument zašto na taj način oslobođena sredstva, sredstva od rashoda i izdataka, ne treba iskoristiti za stvari koje su nesporno dobre. Na primer, za sanaciju preuzetih obaveza kod sudova, pa npr. za subvenciju u poljoprivredi, pa npr. za dalje rešavanje statusa radnika u preduzećima u restrukturiranju itd. Pričali smo o tome mnogo danas. Ni jedan jedini argument zašto to ne treba da uradimo. Iskreno, dame i gospodo, ne čudi me što ga nismo čuli. Nismo ga čuli iz jednostavnog razloga što takav argument ne postoji. Ako je to sve tako i ako kompletnu priču treba svesti na opšte političku priču a nemamo razloga da ne postupimo u novom formiranju strukture budžeta na način na koji je predložena, biću slobodan da ipak predložim da zaboravimo na to što smo kao argumentaciju za odbacivanje zakona i danas čuli, da razmislimo još jednom, podvučemo crtu i pošteno kažemo da ovo zaslužuje da bude urađeno na način na koji je predloženo. Zato i ovaj amandman, još jednom, i ovakve danas svakako da odbijamo. Hvala vam najlepše.
Zahvaljujem.

Konkretno, po amandmanu, gospođo predsednice, u prilog apelima da se rasprava vodi na taj način, a i kolega narodnih poslanika među kojima ima i predlagača amandmana, mada je interesantno da su se oni sami najmanje ponašali na taj način danas, da se ne zadržavamo na ovoj opasci.

Amandman na član 4. prvog Predloga zakona o kom raspravljamo danas, puna tri časa i pola četvrtog od kako smo počeli raspravu na ovu temu, otkako sam prilikom rasprave o amandmanu na član 1. ukazao na suštinski problem današnje rasprave, barem one koju vode predlagači amandmana i demonstriranog pristupa. Mi nismo čuli ni do tada, zbog čega sam intervenisao, a nažalost ni od sada, u ova puna tri časa i pola četvrtog nijedan jedini razlog zašto treba odbiti ovaj rebalans, zašto je nešto u sadržaju ovog rebalansa sporno.

Mi smo samo slušali načelne priče o tome zašto nije dobro da mi uopšte razgovaramo o rebalansu, a da li je nešto sporno u predloženom tekstu? Neće biti. Da je bilo sporno, čuli bismo to danas. Voleo bih da to čujemo u nastavku rasprave po amandmanima na ovaj zakon, ali, izvinite mi na tome, osećam skepsu unapred. Nismo čuli do sada i ne verujem da se neki novi razlog pojavio u međuvremenu.

Doduše, pogrešio bih da ne napomenem da nismo čuli jedan polurazlog. Pomenuto nam je danas da bi bilo dobro da odbijemo ovaj zakon u celini, odnosno da usvojimo sve amandmane sa tekstom „briše se“ i na taj način eliminišemo zakon. Zašto? Zato što ćemo time, kako beše formulacija, kazniti i upozoriti Vladu. Zbog čega? Bilo nam je najavljeno, čućemo dva argumenta. Kao prvi predstavljena je tvrdnja da postoji otvoreno pitanje da li ovo što sada kaže Vlada u ovoj kalkulaciji, u ovom rebalansu tačno. To nije sigurno, pošto nije se pokazalo možda kao tačno ono što je bilo prikazano u oktobru. Sada predlagač amandmana koji je ponudio ovakvo obrazloženje ne ponudi nijedan jedini dokaz, ali konkretan materijalni dokaz, a zašto ovo što je prikazano u tekstu ovog zakona o izmenama i dopunama ne bi bilo tačno.

Da li bi neko ko ima argument, pri tome je politički radnik, propustio priliku da ga iskoristi? Da li bi neko ko može da stane iza svojih reči materijalnim i konkretnim dokazom propustio da to uradi ako to ima u rukama? Siguran sam da ne bi. Pa, zašto to onda ne uradi, zašto ne pokaže u čemu je problem, šta je sporno, gde to Vlada nije u pravu, gde to Vlada greši kada predloži ovakav tekst i ovakvu kalkulaciju? Ostaje obrazloženje samo zato što nema šta da kaže.

Drugi argument nismo ni čuli. Pozivanje na četiri tačke ne govori baš ništa u kontekstu ovoga o čemu pričam ja sada, šta je sporno u vezi sa tekstom i predloženim rešenjima rebalansa.

Da li smo danas čuli da je ukazano na jednu jedinu materijalnu grešku u prikazanim umanjenjima koji se mogu postići na ime rashoda koji neće biti realizovani, da se kaže – evo na ovoj poziciji nije dobro zato i zato? Nismo. Da li smo čuli jedan jedini predlog kako bi to na taj način oslobođena sredstva mogli da upotrebimo bolje, efikasnije, korisnije? Da li smo čuli šta bi to bilo korisnije, koji bi to iznos bio bolji od predloženog bilo za subvencije za poljoprivredu, bilo za amortizacije na ime zaduživanja, bilo za regulisanje statusa radnika u firmama u restrukturiranju? Ni jedan jedini predlog.

Kada podvučem crtu na sve to, dame i gospodo, ja mogu samo da zaključim sledeće – da smo puna tri časa i pola četvrtog danas proveli u raspravi koju su inicirali predlagači amandmana samo zbog potrebe da se puna tri časa i pola četvrtog sluša načelna, verbalna osuda Vlade, da se slušaju komentari na temu da li su reforme reforme, da li su efikasne, da li je Vlada u pravu ili nije, a nijedne jedine reči o sadržaju rebalansa.

Na to su predlagači imali pravo kroz stvaranje prostora za sebe u vidu podnošenja amandmana. U redu, pošto su vrlo lepo iskoristili to svoje pravo puna tri časa i 30 minuta načelne političke priče o Vladi, reformama itd, ja bih pozvao da u nastavku rada danas pokažemo malo više ozbiljnosti, malo više zrelosti i ponašanje prikladno onome što radimo, na primer, time što nećemo odbiti ovaj zakon o izmenama i dopunama Zakona, već ćemo ga podržati, na primer tako što ove amandmane nećemo da usvojimo. Hvala vam.
Samo par reči, vrlo kratko, po samom amandmanu konkretno.

Ako sam dobro razumeo, motiv je pre svega u jezičkim razlozima. Predlaže se rešenje koje bi trebalo da je stilski bolje, gramatički kvalitetnije od onoga što je predloženo za tekst ovog stava. Ako sam u pravu, upravo bih iz tih razloga predložio da ne usvojimo amandman, odnosno da zadržimo originalno rešenje, jer nedostaje tačka posle numeričke oznake godine u originalnom tekstu amandmana. Hvala.
Po amandmanu, gospođo predsednice.

Dakle, vrlo kratko. Pozvao bih da završimo polako sa raspravom po ovom amandmanu i ujedno dajem komentar i za predlagača i za kolege koji podržavaju ovaj amandman.

Amandman koji predlaže da se u članu 3. stav 3. reči: „31. oktobar“ zamene rečima: „30. novembar“, naravno, ne može da bude prihvaćen zato što je u tekstu data i cifra duga na datum koji je stavljen u originalni tekst, iako se taj iznos makar za jedan jedini dinar promenio na bilo koji način, a naravno da jeste, usvajanje ovog amandmana bi rezultovao da imamo faktički pogrešno stanje u tekstu. Hvala vam najlepše.
Hvala gospođo predsednice.
Svakako se ne bih javljao nakon kolega koji su pružili više nego jasna obrazloženja da nemam još jedan dodatni motiv.
Želeo bih zaista da pozovem na ozbiljnost u današnjoj raspravi. Znate, može čovek da očekuje sve i svašta, ali da će čuti u obrazloženju zašto treba obavezno osiguranje u saobraćaju da se briše, citat Jovana Skerlića od pre stotinu godina, ne znam da li je to ova sala do sada doživela – šta je Jovan Skerlić rekao pre sto godina na temu – obaveznog osiguranja u saobraćaju.
Nije ni to sve. Pogledajte npr. pismeno obrazloženje amandmana i tu bukvalno stoji da se amandman podnosi kako bi se tekst amandmana na član 1. istog podnosioca uskladio u pogledu definisanog cilja. Ne znam da li je ovako nešto sala videla i moram da pozovem na ozbiljnost i ovde. Ovde zaista stoji da je podnosilac amandmana podneo amandman na član 1, pa je izgleda zaključio da je promašio cilj i sada već deset članova zakona pokušava da obriše kako bi postigao cilj i usaglasio svoj amandman na član 1.
Zamolio bih da ipak ovo radimo kako treba, da obratimo pažnju i na mesto na kom se nalazimo i na ozbiljnost prilike u koje se nalazimo, a ovaj amandman i ovakve svakako da odbijamo. Hvala.
Zapravo, gospodine predsedavajući, ako ne grešim, po pravu na repliku. Mada, moram da priznam, niste samo vi možda trenutno zbunjeni situacijom, i ja sam. Jer, učinilo mi se da sam čuo svoje prezime i osetio potrebu da se javim, ali nisam zapravo do kraja siguran za šta bi trebalo da se javim, s obzirom da uz to prezime nisam čuo bilo kakvo pitanje, komentar na neko prethodno izlaganje, niti bilo kakav predlog, da pružim dodatno obrazloženje.
Doduše, bilo je tu dodatnih reči, ali bez prateće poruke, pa sam i ja malo trenutno u delikatnoj situaciji. S jedne strane, neverovatno mi je da bi neki narodni poslanik mogao da iznese bujicu reči bez poruke u nešto što bi izneo ovde, ali, s druge strane, siguran sam da se ne bi dozvolilo da neko, što kažu deca, peca priliku da, izavzavši repliku, da nekome mogućnost da i sam izazove kontrarepliku time što će mu izgovoriti prezime. Ja sam siguran da se tako nešto ovde ne bi dogodilo. Hvala vam.
Verujem da je ovoga puta sve dosta jasnije – pravo na repliku, uz odgovarajuće pitanje i molbu za obrazloženjem. Meni je ovo mnogo jasnije nego prethodno.
Dakle, vrlo ću kratko. Neka budu dve rečenice, okruglo, zašto smatramo da se brisanje pojedinih članova ovog zakona ne smatra dobrim i zašto se sa njim ne slažemo. To se svede pre svega na pitanja - zašto podržavamo zakon, zašto smatramo da je Predlog zakona dobar i zašto želimo, naravno, da ga sačuvamo, a ne da ga degradiramo brisanjem pojedinih članova ako smo zadovoljni rešenjem u celini?
Da ne obrazlažemo sada iznova zašto podržavamo kompletan zakon, jer nema smisla i ne bi čak ni bilo po proceduri, da ovo pretvorimo u novi dan rasprave u načelu, pozvaću da se podsetimo svi zajedno reči koje smo razmenili na temu zakona u celini.
Nije to bilo tako davno, a verujem da smo se uvažene kolege i mi ovde dobro čuli tog dana.
Ono protiv čega negodujemo ceo dan jeste pristup. Dakle, kada neko iskoristi termin „besmisao“, misli se pre svega na pristup i verujem da će uvaženi kolega koji je za dodatno obrazloženje zamolio, moći da se složi sa ovim što ću reći sada da obrazloženja koja prate ovih petsto i kusur amandmana, a koja govore da sa 512 brisanja, predlagač zapravo pokušava da ispravi neku grešku koju je sam napravio prilikom pisanja svog prvog amandmana, stvarno ne može da podvedemo kao previše smisla. To bi ujedno bio i kraj druge rečenice. Hvala.
Pravo na repliku, gospođo predsednice, ako se slažete.
Mislim da sam čuo svoje ime, pa zbog toga.
Samo jedna mala sugestija. Pošto imam očigledno neki čudni odjek sa mojim prezimenom danas, da konsultujemo tehničku službu.