Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Krsto Janjušević

Krsto Janjušević

Srpska napredna stranka

Govori

Nepotrebno je bilo da dozvolite vređanje onih koji su pisali obrazloženje. Molim vas, pustite me da objasnim.
Povreda Poslovnika član 107.
Povreda Poslovnika, predsedavajući.
Povreda Poslovnika član 107. – govornik na sednici Narodne skupštine dužan je da poštuje dostojanstvo Narodne skupštine. Dakle, kao što sam i malopre rekao, prethodni govornik je izneo niz veoma ozbiljnih optužbi, gospodine predsedavajući… (Isključen mikrofon.)
Poštovani predsedavajući, poštovana potpredsednice Vlade, poštovana ministarko, dame i gospodo narodni poslanici vezano za ovaj amandman u kome podnosilac u obrazloženju kaže da ministar nije kompetentno lice koje može da propiše uslove koje moraju da ispunjavaju privredna društva da bi obavila poslove tehničkog održavanja vodnih puteva. Prilikom toga podnosilac vodi brigu o transparentnosti, a ne vidi da ovim amandmanom koji su podneli se time gubi pravna mogućnost ostvarivanja dodatnog nivoa transparentnosti u redovnom postupku.
Vodi brigu o korupciji, a zaboravlja da mu je šef optužen za ozbiljnu korupciju. Pričaju o kompetentnosti, kompententni su za finansije, samo što im je šef za vreme ministrovanja u imovinskoj karti prijavio imovinu nula, a izjavio da živi od ušteđevine. To se ne meri kao kompetentnost, to se meri kao magija.
Pričaju o kompetentnosti kada kažu da se držimo teme dnevnog reda, a iz njihovih redova smo čuli najveće udaljavanje o teme dnevnog reda ikada izrečene u ovoj Skupštini, a to je kada su nabrajali strane serije koje su zanimljive da gledamo. Bila ironija ili ne to smo čuli.
Pričaju o kompetentnosti kada pozivaju na rad po Poslovniku i pričaju o miru u Narodnoj skupštini, a njihov šef obilazi poslanike koji govore svoje mišljenje i vređa ih. Kada ste videli poslanika SNS ili vladajuće koalicije da je otišao tamo na onu stranu da vređa nekog poslanika? Možda se njihovom šefu dopada ovde da sedi, možda će nekada ovde sedeti, ali onda kada vladajuća većina bude sedela sa one tamo strane.
O kompetentnosti ministarka mogu da vide kada prođu novom deonicom puta LJig-Preljina. Reći ću vam za kraj jedan događaj koji se odigrao pre mnogo godina kada je jedan političar pomislio da je kompetentan, a njegov stil me podseća na stil onih koji su podnosioci ovog amandmana, otišao u jedno selo i pokušao da ubeđuje seljake i meštane kako Bog ne postoji, pa im kaže – jeli nekada neko od vas video Boga? Oni kažu – nije niko. On kaže – jel nekad neko od vas video njegovu ličnu kartu, njegova dokumenta? Oni kažu – nije niko. Pa eto, vidite, znači da ga nema.
Jedan čiča ga mirno posmatra i pita ga – jesi li ti momak ikada video svoj mozak? On kaže – nisam. E pa znači da ga nemaš. Zahvaljujem.
Poštovana predsedavajuća, poštovani ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, ekonomski oporavak, u koji je ova Vlada snažno krenula nakon 2012. godine, verujem da možemo da podelimo na dva ekonomska fronta - politiku stabilizacije i politiku ekonomskog rasta, i na svakom od ova dva ekonomska fronta smo ostvarili značajne rezultate, dakle, od sprečavanja bankrota, sa jedne strane do značajnog procenta rasta koji je zabeležen u ovoj godini.
Da se nastavilo sa onim trendom zatečenim 2012. godine i od onih aktera koji su doveli do tog trenda i te 2012. godine do danas, ovde bismo, verovatno, tačnije ovde bi neko, verovatno ovih dana raspravljao o tome da li su ispunjeni svi uslovi da penzioneri dobiju desetu penziju za godinu dana, a prosvetari neku devetu platu za godinu dana. Mi danas i ovih dana raspravljamo o tome da se i penzije i plate prosvetarima povećaju.
Poštovani ministre, verujem da je pred nama još mnogo izazova. Teške reforme koje, kada sprovodite, daju mnogo razloga za kritiku. Jednostavno ne možete sprovoditi teške reforme, a da se neke stvari ne tretiraju onako kako nekima odgovara, da bi od toga napravili neku neistinu ili neku aferu ili nešto što bi usporilo iste, jer ovde ima onih koji bi najradije da ova Vlada, tačnije, napravi veoma loš rezultat, da bi oni ostvarili svoje političke poene, za narod ih baš briga.
Ono što želim da kažem, a tiče se politike rasta, taj procenat od 2,8% predstavlja milijardu nove vrednosti, robe i usluga, u odnosu na prethodnu godinu i kada se javni dug, koji se uvek meri prema BDP-u, gleda da li je uvećan, možemo to posmatrati kroz situaciju da se možemo zadužiti ispod te milijarde nove vrednosti, a da se ne poveća javni dug. Mi se nećemo odmah zadužiti tu milijardu, zadužićemo se 200 miliona kada nam to bude potrebno i ta sredstva ćemo uložiti u novi rast.
Takođe, posebna tema je niska kamatna stopa po kojoj smo se zadužili i poređenje sa, recimo, kamatnom stopom od 7,55% na jednu milijardu iz 2011. godine.
Želim da napomenem nešto i o tom grejs periodu i načinu na koji će Srbija raditi u tom grejs periodu. Hajde da napravim jednu paralelu. Previše je kritike danas i prethodnih dana bilo o ovom zajmu, kao da je ovo zajam da bi se punili nečiji privatni džepovi, a ne da bi se ostvario privredni rast, pa ću da napravim jednu paralelu između jednog duga, dakle, duga koji sada ima Srbija i u tom grejs periodu Srbija će ostvariti novi ekonomski rast i Srbija će prve rate otplate tog kredita dočekati spremno.
Međutim, jedan od kritičara koji ovde ukazuje na stalne povrede Poslovnika i na stalne neke nepravilnosti, ne vodeći računa o tome da ih najviše pravi on sam, imamo situaciju da se zadužio jedan milion. Da pratimo samo situaciju kako on radi u svom grejs periodu, zanimljivo je odakle mu toliki grejs period.
Dakle, njegov grejs period je ispunjen sa dve faze. Prva neuspešna faza bila je, nažalost, počela je na jednoj dezinformaciji, a to je da je u Srbiji moguće da dođete, postanete ministar, zaspite u tetkinom kauču i veoma brzo se probudite sa nekim milionima. Pogrešio je, pogrešna informacija, veoma brzo je to shvatio. Veoma je brzo najuren sa tog mesta. Ovih dana on ima problem s tim da objasni čija je on zapravo bio greška, pa kaže – ja nisam bio Dačićeva greška, bio sam Vučićeva greška, a mi kažemo – svejedno je čija si bio greška, bio si greška.
Nakon toga, ulazi, ja samo pokušavam da napravim jednu paralelu između dva zajma i na koji način idemo u jedan grejs period, na koji način idemo u drugi grejs period. Pokušavam da se držim teme jednim plastičnim primerom. Drugi deo grejs perioda shvatio je naravno da ništa bez proizvodnje i pokrenuo je jednu fabriku za proizvodnju mržnje prema Aleksandru Vučiću i fabrikovanje laži i neistina prema Aleksandru Vučiću. U toj fabrici, u tom pogonu ima neke zaposlene. Laži su mu upakovane u lepoj ambalaži, repromaterijal dobavlja često i od svojih koalicionih partnera u opoziciji, a ono što je najvažnije, i to je to iskustvo koje nam je doneto sa zapada i koje je lično doneo, ne mora da plaća porez na mržnju prema Aleksandru Vučiću, jer da mora da plaća porez na mržnju prema Aleksandru Vučiću, taj porez bi odavno premašio jedan milion.
(Saša Radulović, s mesta: Sram vas bilo kolega.)
Predsednice, sve je u redu.
Dakle, ovde sam pokušao da napravim paralelu između dva zaduženja i dva načina vraćanja tog duga, a želeo sam da ukažem na finansijski moral čoveka koji kritikuje ovaj kredit.
Toliko o tome, a sada će preći na drugu tačku, tačnije na Fond za zapadni Balkan. Mnogo toga je rečeno i više puta objašnjeno da Srbija ničim nije, pristupajući ovom fondu, nikakvim aktom priznala Kosovo. Tačnije, nismo sačuvali suverenitet u južnoj srpskoj pokrajini, ali želim da se osvrnem na jedan detalj i baš da analiziramo ko je šta priznao.
Fond za zapadni Balkan će finansirati projektnu dokumentaciju za putni pravac Niš – Merdare – Priština – Brač. Imali smo situaciju, tačnije jednu konferenciju za novinare, gde gospodin Lapčević kaže da je pronašao na nekom sajtu, guglao, pa je pronašao na nekom sajtu kako je ovaj put ucrtan u sklopu karte velike Albanije, gde je te velike Albanije i grad Niš. Onda on pita – koja je to zemlja ide u susret separatističkim zahtevima za proširenje svoje teritorije i gradi „in autoput“? Stavljam akcenat na ovo „in“. Dakle, drage Nišlije, dragi naši sugrađani sa juga, vi po proceni gospodina Lapčevića spadate pod ovo „in“, ne kao deo Srbije, nego kao deo koji je ucrtan u neku kartu koju je on, guglajući, našao na internetu. Samo me zanima kako negde ne nađe kartu Srbije, pa da vidi da je to Srbija, to mi nikako nije jasno.
Voleo bih da ga pitam da li to znači da kada bi se on pitao za nešto u ovoj državi, a sutra moj grad ili grad nekog od mojih kolega bude našao da je ucrtan u nečijoj drugoj separatističkoj karti, da li to znači da bi mi bili zaboravljeni, da „in“ ne bi izlazili u susret, opet nekim crtačima te neke karte koju je on našao na internetu?
Ovde ću reći, tačnije preneću reči gospodina Bogdanovića, koji je vlasnik hladnjače u Prokuplju, a vezano za taj autoput, i on kaže – svako novo tržište je dobro došlo, mi već pregovaramo sa nekim firmama iz Albanije, mislim da će izgradnja tog puta dosta ubrzati transport robe do njih, naročito kada radimo voće, jer se ono brzo kvari.
Zbog gospodina Bogdanovića mi pravimo taj autoput i zbog svih časnih Bogdanovića i zbog svih naših porodica, da bi im dali razlog dole da ostanu. Najlakše će se oni prebaciti kada krenu da napuštaju južnu srpsku pokrajinu i jug Srbije, najlakše će se snaći da beže odatle. Moramo da im damo razlog da ostanu.
Tako da, imam i poruku za gospodina Lapčevića za kraj, neka on nastavi i dalje na internetu guglati, a građani Srbije će na našu sreću, sa tom njegovom politikom, i načisto oguglati. Zahvaljujem.
Poštovana predsedavajuća, ja sam očekivao da će prethodni govornik da kaže da on to nije baš tako rekao, da to nije baš istina, da je on to hteo drugačije da kaže, a on je to opet potvrdio.
Mene ne zanima da guglam koje-kakve mape, mene zanima da guglam karte Srbije, onakve kakva je, i ja ću da guglam samo te mape. Ja da kreiram politiku na osnovu toga kakvu sam gde kartu pronašao, pa da više respektujem tu kartu nego svoj narod koji živi tu, meni to deluje, ja ne znam kako, to je katastrofa, ja ne mogu da verujem da neko to ovde tako nešto izjavi. Dakle, sutra će se, a možda već ima, možda je ovde većina gradova od uvaženih kolega u nečijoj karti.
Zamislite vi sada da je ovaj gospodin prvi čovek ove države, sedne lepo pa sabere sve, pa on ne bi imao da uloži u nekoliko gradova, svima bi nam rekao – nemojte, vi ste tamo negde. Ali, na sreću poštovana predsednice, niko kao narod. Pa, tako i posle prošlih izbora nama koji tako radimo, za razliku od njih, nije trebala ona humanitarna akcija – daj svoj glas, za našeg cenzusa spas. Zahvaljujem.
Poštovana predsednice, povređen je član 107, gde je govornik na sednice Narodne skupštine dužan da poštuje dostojanstvo Narodne skupštine. Razumem vas, zato što sve što je izgovoreno, povređen je Poslovnik.
Ja još jednom kažem, kada kažete i kada tvrdite da ulaganje u svojoj zemlji, bilo gde i prema bilo kome da ide, ide u susret separatističkim zahtevima, vi povređujete svaku tačku ovog Poslovnika, svako slovo ovog Poslovnika, povređujete ovo zdanje ovde gde sedite, povređujete sve što je u Srbiji.
Ne treba kurs, ne treba više od tri razreda osnovne škole da znate da kada ulažete negde u svojoj zemlji, ulažete zato da bi dali razlog svom narodu da tamo ostane. A kada neko da razlog tom narodu da beži, taj narod će pobeći i makadamom i bilo kako, i taj autoput će biti najmanji problem da se odatle ode. Taj autoput je razlog da se tamo ostane.
Što se tiče tog bombardovanja i svega toga, da, gospodin prethodni govornik je u jednom delu i dosledan svojoj političkoj partiji, u retko čemu dosledan, ali evo u ovome je dosledan, u neobaveštenosti. Samo ne znam da li je informisan da ti koji su nas bombardovali, za koje kaže da su nas bombardovali 1999. godine, oni su ih doveli na vlast 2000. godine.
Poštovana predsedavajuća, poštovani ministre, dame i gospodo narodni poslanici, čuli smo u prethodnim izlaganjima da je sve u ekonomiji i da ne postoji ni ljubav, ni prijateljstvo između zemalja, i ne mislim tako.
Verujem da postoje brojni primeri da je tradicionalno prijateljstvo i poštovanje između dve zemlje temelj za bolju ekonomsku saradnju i taj primer smo videli na „Železari Smederevo“. Siguran sam da je to tradicionalno prijateljstvo između naših naroda bilo prevaga da Kinezi dođu u Srbiju i ulože.
Sada imamo razgovor o Azerbejdžanu državi sa kojom smo takođe tradicionalni prijatelji, i verujem da ćemo sa njima imati još bolju ekonomsku saradnju i još bolje projekte. To prijateljstvo koje treba negovati sa tim zemljama često zna da bude vaga, znate imate investitore koji često biraju između dva grada, između dve države i o tome odlučuju nijanse, i veoma je važno to ako je ta nijansa uvažavanje i poštovanje između naše i neke druge zemlje, u ovom slučaju iz naše zemlje i Azerbejdžana.
Čuli smo danas da se napravila jedna paralela, takođe, sa jednom prijateljskom zemljom. Napravljena je jedna paralela između Azerbejdžana i Ujedinjenih Arapskih Emirata. I, kada govorim o tom poštovanju i prijateljstvu koje se gradi i koje je veoma teško izgraditi, a ova Vlada ih je izgradila mnogo.
Moram da se osvrnem i na one detalje i na one elemente koji se trude da ta prijateljstva i te mostove, te ljudske mostove pokvare. Juče smo imali jedan primer gde je jedna izjava da Kina radnike tretira kao robove, mogla da bude veoma štetna za našu zemlju ili uvredljiva za naše prijatelje i za ljude koji su se našli tu kada nam je bilo najteže.
Ja ću se osvrnuti novi događaj tog tipa, novu varnicu koja se desila jutros, koju je ovde, onako na brzinu bacila gospođa Sanda Rašković i otišla iz ove Skupštine. Tiče se događaja gde je pomenula da je jedna osnovna škola u Novom Pazaru promenila iz Sveti Sava u Bin Zaid i otišla. Samo je to rekla i otišla je. Valjda misli da je to dovoljno da ispadne velika srpkinja i da se više ne pojavljuje.
Zašto smatram da je ovo važno? Trebala je bar da kaže da je tog dana još jedna škola u Novom Pazaru koja se nije zvala Sveti Sava dobila ime Sveti Sava. Trebala je da kaže da je tu oblast, Deževsku dolinu prvi put u istoriji posetio premijer Aleksandar Vučić. Prvi put jedan premijer je posetio taj deo. Trebala je da kaže da u rodnom selu Svetog Save, Vlada Srbije pomaže izgradnju velelepnog hrama Svetom Savi. Trebala je da zna koliko je Vlada Srbije uložila u infrastrukturu, škole, dijagnostički centar, sportsku infrastrukturu u tom kraju, a ne da baca varnice. Trebala je da zna da prijateljstva između Srba i Bošnjaka, Muslimana u tom delu Srbije, traju duže nego što traje njena politička stranka. To mora da se poštuje i sa tim ne sme da se igra. Zato smatram da je ovo veoma važno.
Da se vratim na infrastrukturni deo i da pokušam da pojednostavim onu kritiku koja se tiče priče o tunelima. Neko nam je rekao da kroz tunele koje smo gradili ne može da prođe kamion. Dokazali smo da može. Desiće se tehničke ispravke, veoma brzo, ali ko nam kaže da kroz te tunele ne može danas da prođe kamion? Onaj za čiji vlasti na tim mestima, dakle tim brdima kroz ta brda je za vreme njihove vlasti jedino mogla da prođe neka krtica, ako je u dobroj kondiciji. Drugo nije moglo ništa da prođe kroz ta mesta.
Imamo još jednu po meni skandaloznu izjavu iz redova DSS, a tiče se deonice puta, tačnije auto-puta i planova za taj deo Niš-Merdare u dužni od 77 kilometara, sa idejom da to bude projekat koji će doprineti da Srbija postane regionalni lider.
Jedan gospodin iz stranke gospođe Sande Rašković je rekao, kritikovao je premijera zašto forsira taj projekat kada se on nalazi u onoj teritoriji koja je zacrtana nekim separatističkim kartama. Pazite, to je jedna od najskandaloznijih izjava i tumačenja koja sam čuo ovde u Narodnoj skupštini.
Dakle, preporuka je premijeru da poštuje neku kartu koju je nacrtao neki separatista i da u tom delu ne ulaže i da izgleda, odatle povuče instrumente Srbije. Ja mislim da upravo premijer radi onako kako treba i tamo gde naš narod treba da ostane i gradi infrastrukturne projekte i podiže ekonomiju. Zbog toga se valjda nikad bezbednije nisam osećao, nego od onda kada su prestali da nas čuvaju ovi iz DSS.
Molim ih, da kada već nisu znali da grade ni ljudske mostove, ni one mostove koji se tiču infrastrukture, da ne ruše one mostove koje su neki drugi napravili. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, rešeno imovinsko-pravni problemi su temelj za dovođenje stranih investitora. Rešeni imovinsko-pravni odnosi su nešto što je najosnovnije u razgovoru sa investitorima i što je njihovo prvo pitanje. Moramo da se osvrnemo i na to šta smo nasledili posle 2012. godine, a nasledili smo mnogo problema koji su gurani pod tepih. Nasledili smo zakone koji su donošeni u vreme kada se o zakonu nije vodilo računa.
Sada, dok pričamo o ovom veoma uspešnom projektu, polako se provlače ovde neke priče o nekim robovima i vezi između Kineza i robova. Pa, bih ja da pročitam izjavu jednog, pod velikim znacima navoda, „roba“, koji radi u „Železari“ i koji je dao za medije. Kaže: „Evo, moj kolega i ja radimo u „Železari“ 39 godina i jedan mesec, bliži nam se i penzija; zaista, mogu da vam kažem da je položaj radnika u fabrici dobar i kroz vreme se unapređuje; imamo i sindikat koji se bori za nas; plate su nam solidne, sve je korektno, ne bih se ni na šta požalio. Ovo potpisivanje ugovora nam je od velikog značaja. Mislim da će nam naredne godine rada biti još bolje. Premijer ima veliku podršku radnika. Pogledajte samo koliko se naroda okupilo ovde da podrži napredak naše firme“. To je rekao jedan od „robova“.
Premijer je 15 puta bio u Smederevu. Predsednik Kine je jednom bio u Smederevu, pa se može komotno reći da je predsednik Kine više puta bio u „Železari“ nego brojni funkcioneri nekadašnje vladajuće koalicije koji nam danas dele lekcije.
Nadovezaću se na jednu anegdotu o nastanku „Železare“, pa kažu da je bivši predsednik jedne bivše države bio u Smederevu i pitao ih je - po čemu ste poznati, oni su rekli - po grožđu. On to nije dobro čuo, shvatio po gvožđu i dao da se tamo napravi „Železara“, tako kažu.
Međutim, ja mislim da je mnogo godina posle njega jedan premijer, verujem telefonom, pošto nije puno voleo da ide po Srbiji, pitao građane Smedereva šta im nedostaje, oni mu rekli - nedostaje nam gvožđe, a on shvatio nedostaje im grožđe. Pa, je onda brže bolje od subvencija države napravio jedan lep vinograd. Da li im je koji grozd poslao, nismo još obavešteni o tome.
Ovde imamo mnogo predloga, a kada se pomene lična karta, prosto ne mogu da odolim, a da to ne proanaliziramo. Bivši ministar krenuo da legitimiše i traži lične karte u preduzećima…
(Balša Božović, s mesta: Jel ovo stendap šou?)
Poslaću im ja i moj Poslovnik da drže u vazduhu, pošto nemaju puno Poslovnika. Nije nikakav problem.
Rekao je da su lične karte temelj na osnovu koga se rade privatizacije. Ja sad analiziram na koji način je realizovao taj svoj projekat ličnih karti. Onda je pronašao da su neke firme poslale lične karte koje su sadržale loše finansijske izveštaje, prenaduvane finansijske izveštaje. Nažalost, bilo je toga. Kaže njima ministar – prodajte zalihe i podelite plate. A u to vreme njegova imovinska karta kaže – ušteđevina nula, a on izjavljuje na jednoj televiziji kako živi od ušteđevine. Lep je primer za ličnu kartu dao firmama od kojih je to tražio. Čudi me da je od njih očekivao da krenu njegovim stopama.
Ovde dolazimo do jednog vrlo zanimljivog momenta, otkrića. Ovo moramo da proanaliziramo. Ja ovo vidim kao šansu, jer taj kapacitet imamo tu. Kako ste uspeli da prodate nulu? Kako ste uspeli da živite od nule? Nemojte biti sebični prema ovoj državi. Podelite tu tajnu sa nama. U pravu ste, zadesilo nas je svašta, i poplave i klizišta i kiše i dugovi 2012. godine od 240 miliona evra „Železare“. Zadesilo nas je i to da ste vi bili ministar. Svašta nas je zadesilo.
Neko je ovde pomenuo fudbal, predsednice, da ne budem ja taj koji mnogo skreće sa teme, a biću u temi evo zašto. Veoma je važno da onaj koji kritikuje i deli nam savete kaže nešto o sebi. Dakle, njegov CV je prepun naslova, ali nema suštine. Kada su pomenuli fudbal, podsetili su me na jedan događaj koji će mi pomoći da raskrinkam tu demagošku ekonomiju. Naime, imao sam priliku da igram na jednom turniru i primili smo gol sa centra. Začuđeno smo pogledali golmana, on mrtav hladan kaže – nije to ništa kakvih sam ja golova primao.
Imam utisak, gospodine Raduloviću, kada bi vas čovek pitao o načinu na koji ste vodili one firme u stečaju, a vi bili iskreni kao onaj naš golman, da bi odgovor bio negde – nije to ništa kako ja znam da uništim firmu.
Za kraj, završavam, gospodine Raduloviću, „Železara“ je svoju ličnu kartu uredila, a jeste li vi svoju? Hvala.
Ovo će, ja mislim, biti najkraća replika u istoriji ovog parlamenta.
(Saša Radulović, s mesta: Kako replika?)
Gospodine Raduloviću, pametan ste vi čovek. Ne vredi vama objašnjavati. Hvala.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, medijski prostor u Srbiji, ogroman medijski prostor u Srbiji, afere o SNS, Vladi Srbije, taj prostor nisu dobile samo one afere koje još uvek nisu izmišljene od strane opozicije i koje još uvek nisu fabrikovane. Sve ostale koje jesu su u punoj meri dobile podršku i u punoj meri prezentovane kroz mnogo, mnogo medija, iako se ovde priča o nekakvoj cenzuri.
Na samom početku današnje sednice, ja ću da probam sve ovo da prezentujem kroz jedan primer tzv. medijske cenzure, a ovaj će se primer odnositi na zanimljiva dešavanja, izvlačenja iz konteksta i onda fabrikovanje vrlo negativnih vesti od onoga što se izvuče iz konteksta.
Gospodin Zoran Živković je na samom početku rekao da je jedna škola kod Novog Pazara promenila ime iz imena „Sveti Sava“ u ime „Bin Zaid“. Zašto govorim ovo i zašto sam u temi? U temi sam zato što je kroz medije mnogo više puta provučena vest da je jedna škola skinula ime našeg prosvetitelja i da je dobila neko drugo ime i tu vest ste mogli da pročitate na mnogo mesta i u mnogo medija, ali nigde niste, tačnije retko ste gde mogli da nađete vest da je premijer, gospodin Aleksandar Vučić, prvi premijer koji je obišao Deževsku dolinu kod Novog Pazara, da je prvi premijer koji je obišao rodno selo Rastka Nemanjića Miščiće. To ste retko gde mogli naći. Ali, da je promenila ime škola „Sveti Sava“ u „Bin Zaid“, to ste mogli da nađete u medijima. Čudi me, kada je bilo cenzure, zašto se to tako dešavalo. Niste mogli mnogo da čujete u medijima koliko je uloženo u taj deo, u Deževsku dolinu. Niste mogli da mnogo čujete u medijima koliko je izgrađeno škola, koliko je uloženo u putnu i sportsku infrastrukturu i niste mogli da čujete mnogo u medijima da je u rodnom mestu Rastka Nemanjića počela izgradnja, uz podršku Vlade Srbije, velelepnog hrama koji je posvećen našem svetitelju. To u medijima nismo mogli da čujemo, a ja kada govorim o medijima, čini mi se da smo u temi. Kad pričamo o medijima koji nisu afirmativno govorili o Vladi Srbije, o premijeru, vama je to povreda Poslovnika, a kada pričamo o medijima koji su pljuvali premijera, vama su poslovnici na stolu. Vrlo korektno sa vaše strane.

Whoops, looks like something went wrong.