Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Veroljub Arsić

Veroljub Arsić

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem.

Pravo na repliku, narodni poslanik, Nemanja Šarović. Izvolite.

Sva sreća, kolega Šaroviću, što vi ne vodite sednicu, vi biste vezali poslanike, očigledno je. I ministre i poslanike.
Toliko o demokratiji.
Pravo na repliku, narodni poslanik Aleksandar Martinović.
Izvolite.
Kolega Šaroviću, ja bih završio sa ovim krugom replika, molim vas.
Imali ste dovoljno prilike da razmenite argumente, a ostalo bi bilo samo ponavljanje.
Reč ima narodni poslanik Aleksandar Marković.
(Nemanja Šarović: Po Poslovniku, ja sam miran…)
Kolega Šaroviću, ja vas molim da se smirite, ma niste mirni, pustite kolegu Markovića da ima svoje izlaganje.
Izvolite, kolega Markoviću.
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Nataša Jovanović.
Izvolite, koleginice.
(Nemanja Šarović: Po Poslovniku.)
Reč ima narodni poslanik Nemanja Šarović. Po Poslovniku.

Izvolite.
Kolega Šaroviću, neću da komentarišem kako su vodili oni pre mene i pre dolaska Srpske napredne stranke na vlast sa ove pozicije.

Vi ste imali nekoliko replika sa kolegom Martinovićem. To je jednom moralo da se završi, sa jedne strane.

Sa druge strane, kolega Marković je samo spomenuo da li ste možda spremali govor na nekom drugom mestu, što svakako nije osnov za repliku, jer on vaš govor nije ni komentarisao.

Sada, ova treća konstatacija. Ako ste vi toliko štetni za svoju stranku, pa smanjujete njenu popularnost, što vas zbog toga ne pustim, verujte mi da bi mi bilo jako žao jer parlament bez Nemanje Šarovića bio bi jako dosadan.

Da li želite da se Narodna skupština u danu za glasanje izjasni?

(Nemanja Šarović: Ne.)

Hvala.

Reč ima narodni poslanik Nataša Jovanović.

Izvolite.

Pravo na repliku, narodni poslanik Aleksandar Martinović.
Pravo na repliku, narodni poslanik Marijan Rističević, zatim Nataša Jovanović.
Pravo na repliku, narodni poslanik Nataša Jovanović.

Izvolite.
Pravo na repliku narodni poslanik Marijan Rističević.
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Aleksandar Martinović, pravo na repliku.
Izvolite.
Poštovani narodni poslanici, saglasno članu 27. članu 87. st. 2. i 3. Poslovnika Narodne skupštine, obaveštavam vas da će Narodna skupština danas raditi i posle 18.00 časova, zbog potrebe da Narodna skupština što pre donese zakone iz dnevnog reda ove sednice.
Sada određujem redovnu pauzu u trajanju od jednog sata.
Sa radom nastavljamo u 15.00 časova.
(Posle pauze.)
Dame i gospodo narodni poslanici, imamo na dnevnom redu nekoliko sporazuma koji baš idu u prilog svemu onome što SNS i njen predsednik govore već godinama unazad.

Evo, ja bih se dotakao ove diskusije oko izgradnje toplovoda koji finansira kineska banka, koji samo potvrđuje da mi u svetu zaista imamo prijatelje, ali isto tako da kada je u pitanju ekonomski interes, moramo da prihvatimo činjenicu i da ih posmatramo kao partnere. I to je ono, izgleda mi, gde se mi ne razumemo sa jednim delom opozicije.

Znate, daju vam kredit koji je povoljniji nego što možete da ga dobijete na tržištu. Taj kredit nije sasvim besplatan, kako to izgleda na prvi pogled, nego traže da se angažuje određena njihova građevinska efektiva, radna snaga, itd. Oni obezbeđuju, s jedne strane, posao za svoja preduzeća, a sa druge strane nama daju jeftiniji novac nego što sami možemo da ga nađemo na tržištu. S treće strane, ostvarili smo neke javne radove koji utiču na poboljšanje kvaliteta života u Republici Srbiji. Ali, kao što rekoh, to morate da gledate sa partnerske strane, kao što je to upravo i govorio predsednik poslaničke grupe, gospodin Aleksandar Martinović.

Meni ta histerija oko toga, i oko Evropske unije i Evroazijske unije i šta to Srbija radi i zašto se ne oslanjamo samo na jednu stranu, hajde da pogledamo zaista sa one ekonomske strane kako to izgleda.

Kažemo da su nam, i jesu, zaista, Kina i Rusija jako veliki prijatelji, unapređujemo saradnju u svim oblastima. S druge strane, u Evropi imamo partnere, imamo čak i neke prijateljske zemlje u EU, ali, gledajući u globalu EU neki projekat koji je propao i koji Srbiji ne misli dobro, itd, itd.

Hajde mi kao teritorijalno mala zemlja i brojčano mala zemlja po broju građana, pogotovo radno sposobnih, da pogledamo baš te koje nazivamo prijateljima, a da pogledamo i ove druge strane, one koji mi nazivamo kao partnerima.

Koliko je meni poznato, i Rusija i Kina se bore da uđu na tržište EU. To je činjenica i to ne može niko da ospori. Isto tako, ozbiljne zemlje EU, one ekonomski najrazvijenije, takođe se bore da uđu na tržište i Rusije i Kine. Ja sad postavljam jedno pitanje - a da li smo mi toliko pametniji i od EU i od Rusije i Kine, pa kažemo - ne, mi ćemo da sarađujemo samo sa onim zemljama koje su nam prijateljske? Ja mislim da ko ima jednu takvu tezu zaista nije normalan.

Sa jednom takvom politikom, sve one projekte koje prijateljske zemlje imaju ovde u Republici Srbiji, tu pre svega mislim na Rusiju i na Kinu, pitanje je da li bi ti projekti bili ovde u Srbiji da nemamo postupak pregovora sa EU i da u tom postupku ti investitori koji dolaze iz Rusije i Kine imaju određene povlastice prilikom plasiranja svoje robe na tržište EU. Evo, ja bih voleo da mi neko kaže da li nisam u pravu.

Ako je neko mislio da će "Hestel" da dođe u Smederevo, da proizvodi tu čelične limove i da ih vraća nazad u Kinu, takođe mislim da nije normalan. Plasiraće ih na tržište EU. Ako će "Linglong" da dođe u Srbiju da proizvodi automobilske gume i da ih vraća nazad za Kinu, to je malo verovatno, skoro nemoguće. Ne, plasiraće ih na tržište EU.

Hajde sada da pogledamo malo šta te zemlje koje su nama prijateljske rade da obezbede profit za svoja preduzeća, da poboljšaju životni standard svojih građana i da kad gledamo, da se i ugledamo na njih.

Recimo, najveći proizvođač u automobilskoj industriji jeste "Folksvagen". Najveća investicija "Folksvagena" je bila 2017. ili 2018. godine u Ruskoj Federaciji. Napravili su najveću fabriku motora za unutrašnje sagorevanje. To je Rusima bilo dobro, a Srbima kada dođe neko preduzeće kao što je "Boš" ili neko drugi, e, to nije dobro. Oni su nama neprijatelji. Oni nas koriste. Oni nas zloupotrebljavaju. Pa, nije valjda da ta EU koja je uvela sankcije Ruskoj Federaciji krši svoje sankcije zato što možda voli Rusku Federaciju? Ne, u pitanju je profit, isključivo profit.

I kada gledate sa ekonomske strane, nemate prijatelje. Možete sa nekima lakše da postignete sporazum, možete sa nekima da dobijete bolje uslove u nekom sporazumu, ali da dobijete besplatan profit i da to neko finansira nekim novcem gde ne vidi svoj interes, to zaboravite. To nigde u svetu ne postoji.

Svakako da je ovaj Sporazum sa Evroazijskom unijom jedan korak napred u razvoju ekonomskih odnosa sa zemljama koje pripadaju Evroazijskoj uniji i svakako da je to jedno olakšanje za privredu Srbije da plasira neke svoje proizvode.

Ono što je najvažnije, da naša privreda postane još konkurentnija sposobnija u onom trenutku kad sve administrativne, carinske i sve druge barijere koje imamo sa zemljama koje su razvijenije od nas padnu, da naša privreda bude spremna da bude konkurentna i da opstane. I u tome, dobro, pomažu nam zemlje Evroazijske unije.

Jedna od stvari koja takođe olakšava položaj Srbije i poboljšava konkurentnost njene privrede jeste i taj čuveni „mini Šengen“, koji mnogi napadaju i osporavaju, pokreću pitanja i prebacuju sve to na sferu politike i gledaju na stvari jako usko i predlažu poteze koji ne znam da li bi doneli baš najbolje Srbima koji ne žive pod upravom Republike Srbije.

Znate, mnogo je bilo pitanja postavljenih i oko ovih taksi 100% i šta se tu dešava, itd. Sad ja moram da postavim jedno drugo pitanje – da smo mi bili agresivniji u odgovorima na politiku koji su sprovodile privremene Kosovske institucije, tzv. Vlada Kosova, da li bi to poboljšalo položaj Srba koji žive na teritoriji naše južne pokrajine Kosovo i Metohija? Ja mislim da ne bi, naprotiv, njihov položaj bi bio još mnogo teži. Baš tom mudrom politikom koju je vodio predsednik Srbije Aleksandar Vučić uspeli smo da sačuvamo te ljudi koji se nalaze na teritoriji Kosova i Metohije i koji hoće da žive u Republici Srbiji.

Ova priča oko „mini Šengena“ jeste i da se stavi do znanja jasno da neki koji žele da žive u sukobima i u neprijateljstvu da neće doneti ekonomsko blagostanje svom narodu i da će svakako u određenom trenutku neko da ih i priupita, od pripadnika tog naroda – šta to radite i u kakve nas to ratove vodite? Jer, Srbija napreduje, sve zemlje oko nas napreduju, ekonomski se razvijaju, a neko istrajava uporno na sukobima, pa čak, vidim, i sad dobacuje. Valjda su to isti takvi ekstremisti kakve imate dole i u Prištini i na teritoriji Kosova i Metohije.

Kažu da su još i gori. Dobro, to je njihovo pravo, neka budu gori, zato su gori i na izborima od SNS. Pa, šta sad ja tu mogu da radim? Zato što, izgleda mi, ne shvataju da na prvom mestu ko vrši vlast u Republici Srbiji ima odgovornost prema njenim građanima.

Znate šta, možemo mi da se pravimo kao da se ništa ne dešava i da ne preduzimamo ništa, da imamo neku ideologiju, da odbacujemo saradnju zato što želimo prvo neke stvari da isteramo po viziji onako ka bismo mi to hteli, a onda dolazimo do jednog ozbiljnog problema – da ćemo urušiti ekonomski sistem Republike Srbije, jer ona nije samodovoljna i samoodrživa. To smo osetili kad su bile ekonomske sankcije devedesetih godina.

Kao posledica toga imaćemo odliv našeg stanovništva sa teritorije Republike Srbije, a to je put u nestanak i srpskog naroda i srpske države. Ti koji dobacuju da su još gori, neka vode računa o tome da ne čine uslugu, na prvom mestu, svom narodu.

„Mini Šengen“ je jedan dobar projekat koji će isto tako da poboljša konkurentnost naše privrede, da smanji troškove u ekonomskoj saradnji između zemalja koje ga budu sprovodile i na taj način Srbiju učini još konkurentnijom na svetskom tržištu u pravom smislu reči.

Ako to nije dobar projekat i ako ćemo da istrajavamo na nekim sukobima, onda postavite pitanje – koliko gubimo ako u te sukobe uđemo i ako dozvolimo da uđemo u te sukobe?

Znam ja da mnoge zemlje koje nam nisu prijateljski nastrojene, njima ne odgovara da Srbija ekonomski, politički i na svaki drugi način bude regionalna sila, što postaje. Baš zato moramo da vodimo mudru politiku. Jesmo mi faktor stabilnosti koliko god pokušavali da prikažu neki kako nismo, jer da nismo faktor stabilnosti imali bismo ponovo i „Bljesak“ i „Oluju“ i „Markale“, na Kosovu i Metohiji, itd. Samo kukavice to neće da kažu, zato što im ne odgovara da Srbija bude jaka, zato što nisu na vlasti, pa Srbija ne može da bude jaka.

Jel to problem? Meni nije, ali nekima očigledno jeste. Zato imamo ovde neke diskusije – sarađivaćemo sa ovima, sa ovima nećemo, jer oni nam ne misle dobro. Postavljam pitanje – ko misli dobro onda našem narodu, ako takve uslove postavljate? Sigurno ne mislite dobro, Srbija bi za 10 do 15 godina da sprovodite takav jedan program ostala bez stanovnika, nestali bi kao narod. Ne bi nas bilo ni pod onom šljivom koja se spominje.

Zato, treba da vodimo mudru politiku. Tu politiku zacrtao je predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić. Tu politiku će da mere građani Srbije za samo nekoliko meseci i baš bih voleo da čujem vaše izgovore kada vam budu stizali rezultati sa biračkih mesta, kako ćete da opravdate toliki poraz. Da li su krivi građani ili ste krivi vi zbog naopake politike?
Reč ima predlagač, Katarina Rakić.
Pravo na repliku, narodni poslanik Đorđe Komlenski.