Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Ivica Dačić

Ivica Dačić

Socijalistička partija Srbije

Govori

Ne znam što se vi iznenađujete, ja nikada nisam rekao da nisam bio u vlasti. Čekajte, jel vi shvatate da kad god spomene bivši režim, mi se trgnemo jer mi smo od devedesete godine. Mi se toga ne stidimo. Odgovorni smo za ono za šta smo odgovorni. Kad je trebalo da se ratuje, da se brani zemlja, branili smo zemlju.

Da li je Milošević u tome preterivao ili nije, da li nije znao gde je granica sukoba sa međunarodnom zajednicom, to je sada pitanje. Deset godina je kako je umro, ali iza njega je ostao Dejtonski sporazum i Rezolucija 1244. Za to se i danas svi držite. Jedine tri godine kada nismo bili u vlasti je bilo kada ste vi pobedili 5. oktobra, ali i to, dobro se sećate toga, sreća za nas, pa nismo bili u to vreme. Takođe, nismo bili u vlasti kada ste se vi i Koštunica dogovorili da napravite koaliciju, pa ste izabrali Tomislava Nikolića za predsednika Skupštine, pa posle tri dana promenili stavove.

Mi smo se uvek ponašali onako kako smo procenili da je u najboljem interesu Srbije. Znate šta, gospodine Đurišiću, ako ste vi do poslednjeg dana mene ubeđivali da treba da napravimo Vladu i da izaberemo Tadića za premijera, u čemu je sada problem? Kakav problem vi imate s nama? Šta, mi sada nismo dobri, a tada smo bili dobri, jel da? Dok smo bili s vama, onda smo bili najbolji na svetu, evropski orjentisani, demokrate itd, a sada šta smo?

Da li vi shvatate jednu stvar, da nismo mi podržali vas 2008. godine zbog vas, nego zato da Srbija ne bi imala Vladu sa Šešeljem i Koštunicom. Bili ste manje zlo, zato što ta Vlada ne bi mogla da opstane, jer su hteli da prave, kao i sada, protiv EU. Kao što Vučić neće da pravi Vladu sa onima koji su protiv EU, mislim da je to bila ispravna odluka. Isto tako 2012. godine Tomislav Nikolić je pobedio na predsedničkim izborima, pa ja sam glasao za Tadić, ljudi. Evo, priznajem, priznajem, a možda je zato izgubio što sam prvi put glasao za njega.

Ali, mi polemišemo politički. Ne znam zašto se sada ljutimo, svađamo, podižemo ton, ja uopšte bilo šta ne pričam i ne kažem da ne delimo odgovornost. Ali, gospodine Đurišiću, kada sam govorio o tome da niste dovoljno upoznati sa nekim stvarima, postoje stvari o kojima se o političkim pitanjima se razgovaralo na drugim nivoima i zato i ne znate. Isto kao što je, često je i premijer Vučić o tome govorio, a nije bio u pravu, odluka o linearnom povećanju penzija za 10% nije bio zahtev SPS. Bio je zahtev PUPS i DS je potpisala bilateralni sporazum, što je bilo van svih pravila, sa PUPS-om da bi se izdejstvovalo 10% i o tome možete da vidite izjavu pokojnog Jovana Krkobabića. To su vaše dve stranke dogovorile. Nemojte sada u to da mešate... Mi smo zadovoljni što ste povećali penzije, ali nemojte da ispadne da smo mi za to zaslužni. Eto, priznajem da nismo zaslužni, odnosno, kada sledeći put govorite o tome, da znate bar ko je za to kriv.

Ne želim da polemišem oko toga. Ja sam reagovao na vaše izjave u medijima. Vi jedino što govorite, to je da li je trebalo zatvoriti ambasadu ili ne. Incident se nije dogodio u ambasadi. Ambasada ne treba da bude zatvorena, jer dok ima 300 i nešto Srba, mi ne možemo da zatvorimo ambasadu.

Da li će osoblje biti premešteno u Tobruk, u Bengazi? Ne, jer u Bengaziju je nesigurno, ali u Tobruku nema nijedne ambasade. Da li će biti prebačeno u Tunis? Vidite da se ovo desilo sada na putu za Tunis. To je, takođe, pitanje procene, ali moramo da u narednim danima procenimo i da li ćemo držati ambasadu u Siriji, u Iraku, gde naš ambasador ne može da putuje bez blindiranog vozila jer se nalazi u nebezbednoj zoni, u Tunisu i svemu ostalom. To nisu samo spoljno-političkog karaktera, nego uopšte pitanja oko kojih svi zajedno treba da se bavimo kao država.

Ja samo pokrećem te teme i nikoga ne osuđujem zbog toga da li je vukao ili nije vukao određene stvari u tom periodu. Naša je procena tada bila da treba da ostane ambasada, oduvek. Greške koje su napravljene mogu da budu samo greške. Da li je neko odobrio taj put? Moje odobrenje nije imao, ali se ispostavilo da mu nije bilo ni potrebno. To će sve utvrditi komisija. On nije mogao da dođe ovde zato što smo rekli da mora da ostane tamo, da završi formalnosti. Odluka o budućnosti te ambasade i o njemu će biti doneta u narednim danima.

Ali, to ništa ne može da vrati ova dva naša službenika. Zaista želim da zamolim sve da prestanu sa raznim pričama o tome da su to bili neki nelegalni poslovi. Ne pričamo o ambasadoru, pričam o ovo dvoje ljudi koji su izgubili život. Kada pogledate njihove porodice u kakvom su materijalnom stanju, onda su bespredmetne svake vrste priča o tome da se bilo ko bavio nekim švercom ili nečim drugim.

Odgovornost ambasadora će biti utvrđena, a da li će biti krivično-pravnih posledica, to nije na Ministarstvu spoljnih poslova. Žao mi je što sam tu temu ovde pokretao. Hteo sam isključivo zbog toga što nemamo gde da o tome raspravimo sa poslanicima, jer nećemo imati više priliku na odboru ili na sednici parlamenta. Zahvaljujem.
Ne znam zašto se vi osećate sada prozvanim iz PUPS-a. Vi ste se time hvalili. Ja sam samo govorio o tome da je to bio separatni, zašto? Zato što mesecima stalno slušamo o tome da je SPS nešto kriva. Mi smo bili u koaliciji, ali to je bio vaš separatni sporazum koji su potpisali Jovan Krkobabić i predstavnici Demokratske stranke u mom prisustvu.

(Grozdana Banac, s mesta: Uz vašu saglasnost.)

Ne kažem da smo mi bili protiv, što bi mi bili protiv povećanja penzija…
Nemojte da se sada ljutite vi iz PUPS-a. Da vam kažem jednu stvar, ja imam razloga da se na vas ljutim, jer niste našli za shodno da me telefonom obavestite da ste otišli u koaliciju sa SNS. To treba da vas je sramota, a sve drugo, bili smo saradnici, saveznici, želim vam sve najbolje. Ja nisam rekao nijednu ružnu ili lošu reč o vama, ali postoji neki red.

Milan Krkobabić me nije uopšte obavestio o tome, samo mi je rekao da će razgovarati sa Vučićem i nije me uopšte obavestio da ste već doneli odluku da napravite koaliciju. Želim vam puno uspeha na izborima. Više bih voleo da izađete sami na izbore, kao i svi ovde koji se prave neki heroji, pa da odmerimo snage, da svako dobije onoliko koliko mu pripada. Ja bih za sledeće izbore zabranio bilo kakve koalicije. Svaka stranka sama na izbore, pa onda da vidimo kom opanci, kom obojci.
Pa pošto je gospodin Martinović polemisao sa mnom ničim izazvan, a ja sam ovde zvanični predstavnik Vlade Republike Srbije, dozvolite mi da vam kažem nekoliko reči.

Godine 2008, Srpska napredna stranka nije postojala.

(Zoran Babić, s mesta: Jeste.)

Godine 2008. u oktobru je postojala, 2008. godine ja sam odbio koaliciju sa Šešeljem i Koštunicom i odbiću i sada, ako bilo ko to tako traži. Toma Nikolić i Vučić nisu isto što i Vojislav Šešelj i Srpska radikalna stranka.

Molim vas, pa dobro ja razumem da je gospodin Martinović, njemu je trebalo četiri godine da shvati da je Srpska napredna stranka bolja od Srpske radikalne stranke. Pošto se 4. jula 2012. godine učlanio kada sam ja od Tome Nikolića dobio mandat za predsednika Vlade u koaliciji sa Srpskom naprednom strankom. Ne razumem - šta hoćete sada? Dobro, da li vi hoćete da se svađate sa mnom ovde?

(Aleksandar Martinović, s mesta: Ne.)
Što se mene tiče, vi znate da smo mi napravili dogovor na nivou grada, ali da je uslov od strane DS za formiranje Republičke Vlade bilo da se napravi koalicija na gradskom nivou. Uostalom i mi smo smenili Đilasa i Aleksandru Jerkov i sve ostale i ovoga tamo iz Užica iako smo sa DS napravili koaliciju.

Zaboravio sam prezime. Izvinjavam se. Jovan Marković.
Hoću da kažem da nemate razloga za tako nešto. Ničim vas nisam izazvao onim što sam govorio. Govorio sam o PUPS-u i načinu na koji je PUPS tada potpisao dogovor sa DS o linearnom povećanju penzija. Kakve to veze ima sa SNS? Srpska napredna stranka je to definisala kao loš potez i to je izazvalo deficit u budžetu. Uostalom o tome je premijer više puta govorio. Ja sam samo hteo da kažem da mi u tome nismo učestvovali.

S druge strane, isto tako sam rekao da ne želim ništa loše saradnji SNS sa PUPS, samo bi bio red i bio je red da me je njihov predsednik o tome obavestio, zato što…
Ja sam apsolutno saglasan sa tim, ali znate šta, nije korektno da sada, ja nisam ni jednom spomenuo SNS. Govorio sam o opoziciji. Oni su naši politički protivnici.

Ako ćete vi mene napadate ovde, ja ne znam o čemu mi onda pričamo? Prema tome, budete korektni, ja sam zaista veoma korektan i smatram da je u interesu Srbije da budemo zajedno i da je svakako bolje da mi budemo zajedno, nego da se prave koalicije sa fronclama DOS-a ili nekima sa desne strane, bilo da je u pitanju Šešelj ili DSS, Koštunica ili bilo ko na desnoj strani. To je moje mišljenje i ubeđen sam da će tako biti i na izborima. Hvala.
Želim repliku.

Gospodine Martinoviću, ne tražim od vas da mi bilo šta verujete. Ko je od vas tražio da nam nešto verujete? Svako od nas ide na izbore i mi od vas ne tražimo ništa. Ne krijemo se iza imena Aleksandra Vučića kao ogromna većina ovde koja sedi u sali. Izvinjavam se, ne u sali, ali u vlasti, koje su druge stranke osim SNS. Na to mislim.

Sa druge strane, koliko dobijemo toliko ćemo imati poverenje. Kakve to veze ima da li ćete vi nama da verujete ili nećete da verujete? Ako ste vi četiri godine sa nama i ne verujete nam, onda mislim da niste dobro postavili taj deo pitanja.

Što se mene tiče, ja vas ničim nisam iritirao, niti sam spominjao SNS apsolutno. Govorio sam o DS, o PUPS, o SDS i ostalima.

Vi, gospodine Martinoviću, nemojte meni da delite lekciju zato što, već sam vam rekao, ja sam se za SNS opredelio pre vas. Nikada nisam rekao za gospodina Nikolića da je on isti kao Boris Tadić. Nemojte sada da nas terate da se oko toga svađamo ko je veći ili manji naprednjak. Mene to ne interesuje.

Aleksandar Vučić je moj prijatelj. Mi zajedno radimo. Postigli smo rezultate. Šta treba više? Da se volimo? Ne treba da se volimo. Treba zajednički da radimo u interesu Srbije. To je sve.

Ne tražim od vas apsolutno bilo kakvo…Treba sada da se zaklinjemo jedni drugima na vernost? Uostalom, onaj ko to treba da zna on to zna. Hvala vam.
Ja sam hteo na kraju u ime predlagača, odnosno premijera, da zaokružimo raspravu i da vas pozovem da podržite gospodina Đorđevića. Ali, pošto je sada u međuvremenu bilo polemika, pa ne znam da li će još biti polemika u nastavku, ja zaista, slušajući sve ove primedbe koje se iznose od strane opozicije, koje je toliko malo sada u parlamentu da mi se čini da ih ima toliko malo i u biračkom telu. Možda shodno tome im se smanjuje prisustvo u parlamentu.

Kada čujete sve ove primedbe, pomislite da je situacija u ovoj zemlji potpuno drugačija od političke realnosti koja jeste. Ako je sve to tako kao što vi pričate, pa kako je moguće da ova Vlada posle toliko nepopularnih mera, poteza, teških situacija, i dalje ima natpolovičnu većinu ne samo u poslaničkim mandatima, nego i u biračkom telu po svim istraživanjima javnog mnjenja?

Zato sam i govorio na početku, slušao sam vas sve ovo vreme, svih ovih meseci koliko ste tražili izbore. Ja sam zato i rekao gospodinu Vučiću i vama se obratio – nemojte da čačkate mečku, da ne ispadne da na kraju imate na izborima manje rezultate nego što ste imali do sada.

U tom smislu, zaista me i ne čudi ovakav način diskusije i na samom kraju, jer mi smo došli do kraja i onda smo se ponovo vratili na pitanje da li je nešto demagogija, nije demagogija. Znate, rezultati su ti koji pokazuju da li je Vlada bila uspešna ili nije bila uspešna, i ne samo rezultati ekonomskih mera, položaja koji naša zemlja ima u međunarodnoj zajednici, napretka koji smo ostvarili u evropskim integracijama. Vi kažete da je prošlo četiri godine od kad je zemlja dobila status kandidata. To je tačno. Ali, kako smo dobili status kandidata? Pričam opet kao neko ko je u tome učestvovao. Dobili smo tako što ste obećali, što su naši ljudi potpisali i obećali nešto vezano za Kosovo, što smo kasnije rekli da nismo u stvari to obećali. Gospodin Bogdanović to dobro zna i time što smo dobili status kandidata, a kasnije smo došli u veoma tešku situaciju da ne budemo kredibilni međunarodni partneri. To je bila suština.

Zašto četiri godine? Mi smo za četiri godine otvorili pregovore i otvorili prva poglavlja, ne zato što mi nismo bili tehnički i politički spremni, nego zato što je postojao problem u implementaciji Briselskog sporazuma od prištinske strane. I dan danas imamo takvu jednu opstrukciju i zato ovakve primedbe o tome da smo mi sada najsporiji u evropskim integracija su apsolutno bez bilo kakve osnove.

Siguran sam i mogu da kažem, kao predsednik Socijalističke partije Srbije koja je u ovu Vladu ušla kao koalicija sa Partijom ujedinjenih penzionera Srbije, Jedinstvenom Srbijom, da smo mi ponosni na rezultate koje je ova Vlada ostvarila, da se na kraju ovog mandata, pošto smo došli do trenutka kada će Skupština biti raspuštena, kada će se Vlada obratiti predsedniku, a predsednik doneti odluku o raspuštanju Skupštine i održavanju izbora, ove Vlade i Skupštine zahvalimo svim poslanicima i, naravno, da poželimo novoizabranom ministru da ostane što duže ministar, pa i u sledećoj Vladi.

Siguran sam da će građani na izborima najbolje dati ocenu i rezultat. Niko nema toliko veliku moć, kao što ima narod na izborima. Zato je i važno da ono za šta smo se zalagali svih ovih nekoliko godina, odd 2012. godine traje naša koalicija… Mislim da je Srbija ostvarila istorijski korak napred.

Duboko se slažem sa onim što je premijer sinoć govorio kada je reč o budućnosti naše zemlje. Mi na sledećim izborima ne odlučujemo samo o tome da li će da vlada jedna, druga, treća ili ne znam koja stranka, mada je tu izbor veoma mali. Odlučuje se o strateškom pravcu kojim će ići Srbija. Da li će Srbija ići ka EU, da li će Srbija biti zaustavljena na tom putu, da li će Srbija biti primorana da odustane od tog puta, stavljajući nas pred veštačke dileme da li Rusija ili Brisel ili Vašington? Zato je veoma važno za šta će se građani opredeliti i koji će koncept prihvatiti.

Mislim da je koncept koji smo mi ovde postavili svih ovih godina, koji je veoma jasan, da idemo u Evropu, štiteći naše nacionalne interese, ali čuvajući naše bratstvo sa Rusijom, Kinom i drugim prijateljskim zemljama, da ne želimo da budemo članica NATO pakta, ali takođe da želimo najbolje moguće odnose sa tom vojnom alijansom zbog regionalne stabilnosti i zbog Srba na Kosovu, da budemo faktor mira i stabilnosti u regionu, a ne da budemo ponovo u nekim ratovima i konfliktima.

Bez obzira što Socijalistička partija Srbija nije u principu za vanredne izbore, ono što su tražili to su i dobili. Zato mislim da je važno da narod da odgovor na izborima, a siguran sam da će to biti najmanje 60 ili 70% poslaničkih mandata između naše dve koalicije SNS, SPS-a, Jedinstvene Srbije, itd.

Još jednom vas pozivam da podržite predlog premijera za novog ministra odbrane. Hvala vam.
Poštovani predsedavajući, potpredsedniče Bečiću, dame i gospodo narodni poslanici, na ovaj predlog zakona je podneto 26 poslaničkih amandmana i dva amandmana Odbora za spoljne poslove u kojima su iznete sugestije kako da se poboljša predloženi tekst.
Ministarstvo spoljnih poslova, kao nosilac posla na izradi ovog zakona i Vlada Republike Srbije, su sa dužnom pažnjom i ozbiljnošću pristupili razmatranju svakog od predloženih amandmana.
Naša namera je bila da se prihvate svi oni amandmani kojima se daje dodatni kvalitet ovog teksta i dodatno pojašnjavaju određena pitanja koja su bitna za njegovu primenu. Videli ste da je Vlada više od polovine amandmana prihvatila želeći da na pravi način valorizuje vaš angažman i da ovaj zakonski projekat bude praktično zajednički doprinos kako Vlade tako i narodnih poslanika, bez obzira da li su oni u vladajućoj koaliciji ili u opoziciji.
Pojedine amandmane, zbog procedure ili zbog ovoga kako je i sada rečeno, zbog nekih već uobičajenih formulacija koje se koriste u drugim zakonodavstvima, nismo prihvatili, ali sigurno da suština tih amandmana, trudili smo se da bude obuhvaćena, čak su zato i podneta dva amandmana odbora, koja su na neki način obuhvatila ono o čemu smo prošli put govorili, barem kada je reč o pominjanju EU.
Nije bilo amandmana koji bi suštinski menjali koncepciju ovog zakona, što je veoma značajno, što je potvrda zajedničkog imenitelja koji smo imali kada je u pitanju ovaj zakonski predlog.
Takođe bih samo rekao i podsetio da ovaj zakon ima samo 29 članova. Još jednom kažem, mi smo prihvatili više od polovine amandmana i mislim da smo time pokazali jedan odgovoran odnos Vlade prema ovom pitanju. Ovo nije tema koja bi trebala da bude predmet nekih političkih rasprava, već je ovo veoma važno za ispunjavanje obaveza naše zemlje.
Prema tome, mislim da nema velike potrebe da obrazlažemo svaki amandman, ali reći ću povodom ovog amandmana koji je poslanik Stojadinović predložio, odnosno ne samo on, nego čitava grupa poslanika iz poslaničke grupacije koju predvodi Boris Tadić, sam taj naslov, mi smo mišljenja da termin - međunarodne mere ograničavanja, da je to ipak jedan više prihvaćeni, opšte prihvaćeni na neki način termin za ovu oblast i da se on upotrebljava u zakonodavstvima drugih država.
U suštini to ima slično značenje, restriktivne mere ili mere ograničavanja, tako da ovaj amandman nije prihvaćen iz tog razloga. Hvala.
Kao što sam malo pre rekao, za pisca ovog Predloga zakona uopšte nije bilo sporno da treba primenjivati i da se ovaj tekst odnosi i na mere EU. Međutim, postoji nešto što ni jedan zakonodavac neće prihvatiti, a to je da mi preuzimamo obaveze organizacija koje nismo članovi. U tom smislu je i formalno pravno nemoguće da piše da će biti isti odnos prema EU u odnosu na UN, Organizaciju za evropsku bezbednost i saradnju i druge organizacije čiji smo članovi.
Trudeći se da nađemo odgovarajuće rešenje, pošto je o tome bilo reči i u raspravi, o tome se raspravljalo i u pripremi ovog zakona, bila su dva amandmana koja su slične sadržine i od poslanika SDS i DS. Mi smo se odlučili da je najbolje rešenje da Odbor za spoljne poslove, a to je sledeći amandman praktično, koji će ovde biti, da se ovo pitanje reši kroz amandman Odbora za spoljne poslove, kojim se praktično na postojeći tekst dodaje ovo o čemu sam sada govorio, tako da praktično smo prihvatili suštinski ono što se predlaže.
Znači, sadašnji tekst amandmana, da se ne bih ponovo javljao posle povodom amandmana Odbora …
Dobro. Znači, mi nismo prihvatili ovaj amandman, kao i ovaj prošli amandman poslanika DS, ali je to pitanje rešeno amandmanom Odbora. Hvala.
Ja sam malopre već o tome govorio, ali pošto je tako, tako bi trebalo da i zvanično kažem da je ovaj amandman predložen u skladu sa dogovorima koje smo postigli. Tražimo najbolje rešenje za moguće uvođenje, primenu ili ukidanje mera ograničavanja međunarodnih organizacija u kojima Srbija nije član, u slučaju kada je to u spoljnopolitičkom interesu Srbije.
E sada, da uzgred spomenem u čemu je razlika između ove formulacije i ovih predloga amandmana koje nismo prihvatili, amandmana SDS i DS. Srbija za one organizacije u kojima je član podrazumeva se da ima obavezu da sprovodi sve odluke tih organizacija. Međutim, u EU Srbija nije član. Ova formulacija koju je Odbor predložio omogućava Srbiji da primenjuje ove mere samo ukoliko se ona sa tim saglasi. Znači, ne sve mere i odluke koje EU donosi. To praktično znači sledeće. Srbija je, kao što znate, u godinama pre rusko-ukrajinskog problema u više od 90% imala, a mislim da smo čak imali i 94-95% usaglašenost sa merama spoljne, odbrambene i bezbednosne politike EU. Međutim, kada je Rusija došla na dnevni red i Ukrajina, Srbija se nije pridružila restriktivnim merama koje je EU uvela protiv Rusije. Zbog toga je taj procenat pa na 60% ili 70%.
Naravno, kao što sam govorio u načelnoj raspravi, naš spoljnopolitički položaj je takav da moramo da vodimo računa o našim strateškim ciljevima. Jedno je članstvo u EU, a drugi naš cilj jeste svakako i zaštita naših nacionalnih i državnih interesa. Shodno tome, ovaj amandman Odbora podrazumeva da će Srbija primenjivati one mere sa kojima se saglasi. Pošto se nismo saglasili sa restriktivnim merama EU prema Rusiji ili nekim drugim zemljama koje su nama prijateljske, mi te mere nemamo obavezu da primenjujemo. Odnosno, da budem precizan, u skladu sa evropskim standardima, pošto se nalazimo u fazi pridruživanja, odnosno pregovora, to je regulisano poglavljem 31. koje se odnosi na spoljno, bezbednosnu i odbrambenu politiku, mi imamo obavezu da se postepeno usaglašavamo sa EU do trenutka ulaska u EU.
To znači da će u narednim godinama to biti proces koji će trajati, a to poglavlje nije još ni otvoreno. Tako da mislim da je ovaj predlog amandmana mnogo bolji nego ova dva amandmana koja su podneta, jer ona podrazumevaju prethodne amandmane koje smo mi odbili, podrazumevaju da bi mi morali da prihvatamo sve ono što Evropska unija donese, a mi nemamo pravo, mi nismo članica, da iznesemo svoje mišljenje. Pošto nismo imali drugo rešenje kako da to izvedemo, onda je to Odbor za spoljne poslove predložio. Što se tiče Vlade Srbije, kao predlagača, mi prihvatamo ovaj amandman Odbora za spoljne poslove. Hvala vam.
Samo da dodam, zbog poslanika koji možda nisu do detalja upoznati sa tekstom zakona i zbog javnosti, da ne ispadne da su ove odluke neka tajna. Ne, upravo obrnuto. Ovde u ovom članu 6. stoji da se odluke o primeni uvedenih mera objavljuju u „Službenom glasniku Republike Srbije“. Prema tome, ako se one objavljuju u „Službenom glasniku Republike Srbije“, smatramo da je potpuno suvišno da sada Vlada o tome posebno obaveštava nadležni odbor, zato što taj odbor inače treba da raspravlja izveštaje o radu Ministarstva spoljnih poslova, čiji će deo svakako biti i ovaj deo naše aktivnosti.
Druga stvar bi bila da se te mere nigde ne objavljuju u javnosti, pa da sada treba da vas obavestimo. One će biti javno objavljene. Mi nemamo drugi način objavljivanja, kao parlament i kao Vlada, nego u „Službenom glasniku“. Mislim da je to nešto najtransparentnije što možemo da imamo kao Vlada Republike Srbije. Zato ovaj vaš amandman nije prihvaćen, jer smatramo da je celishodnije ovo rešenje koje stoji u zakonu.
Naravno da u pripremi zakona se uvek dese i neke greške i želim samo da bi ste znali o čemu je ovde reč, gospodin Pavićević je zajedno sa poslanikom, gospodinom Živkovićem, oni su podneli tri amandmana. Sva tri amandmana se odnose na ispravljanje štamparskih grešaka ili grešaka u formulisanju.
Reći ću o čemu se radi.
Kada je reč o ovom članu, prvom amandmanu, u tekstu stoji „međunarodna mera ograničavanja sprovode se“. Njihov amandman je „sprovodi se“.
Drugi amandman se odnosi na to da podaci o fizičkim licima u evidenciji čuvaju se u skladu sa propisima kojima se uređuje, u tekstu zakona stoji „uređuje zaštitu“, a amandman je „uređuje zaštita“.
Treći amandman se tiče, samo da vidim, da „fizičko i pravno lice koje se nalazi na konsolidovanoj listi može preko Ministarstva, podneti zahtev“. Tu je bio zarez iza Ministarstva, a amandman je da se izbaci zarez.
Mi smo prihvatili te amandmane posle dugog razmišljanja, ali ja želim da se zahvalim što ste to predložili, jer krivi smo svi mi što smo ovo napisali, jer nismo obratili pažnju. Prema tome, ako ne budete u parlamentu sledeći put, angažovaću svakako gospodina Pavićevića da čita sve ove zakone, jer je veoma korisno to. Hvala.