Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Adam Šukalo

Adam Šukalo

Srpska napredna stranka

Govori

Poštovani potpredsedniče, vodeći računa pre svega o vremenu, bez nekih preteranih uvoda, da se nadovežem, kao i prošle sednice, na svog uvaženog kolegu Uglješu Mrdića.

Želim nekoliko stvari da pojasnim vezano za ovu temu koju je on otvorio, a o kojoj smo prošle sednice govorili, na kojoj smo, ako se dobro sećate, svi oni koji su pratili direktan prenos Narodne skupštine Republike Srbije, najavili da će se ova kvazi opozicija u Republici Srbiji baviti sada novim spinom i novim lažima vezano za tzv. uvezene birače i ubrzanu proceduru dobijanja dvojnog državljanstva Srba iz Republike Srpske, odnosno građana Bosne i Hercegovine, koji na to imaju pravo i po Dejtonskom mirovnom sporazumu i po Sporazumu o specijalnim paralelnim vezama.

Evo nekoliko stvari da još jednom ponovim, s obzirom da oni nikako da se iskobeljaju, da kažem, iz tog živog blata u koje su sami ušli, ali moram da kažem da do sada, koliko se bavim politikom, a to je skoro 20 godina, nikada nisam video do sada da je neko sam izbacio takvu jednu političku tezu i temu, koja je u ovom slučaju potpuna laž, a da je ona u doslovnom smislu reči živo blato iz koga oni ne mogu nikako da se izvade i tonu svaki dan sve više i više.

U pravcu svih stvari koje su do sada rečene želim da apostrofiram i ono što je Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije reklo, da u odnosu na prošlu godinu u samom gradu Beogradu imamo tek nešto više od 3.000 novoprijavljenih građana Republike Srbije sa mestom prebivališta u Beogradu, što takođe opovrgava tezu kojom Đilas i kompanija Borko Stefanović i svi njihovi mediji, portali, portaloidi ovih dana zasipaju i pokušavaju da se izvade iz gliba koji su pokušali da nametnu kao jednu tezu, a poslali su jednu poruku prema građanima Republike Srpske koja je kod svih u Republici Srpskoj izazvala nepodeljenu negativnu reakciju na ono što je u smislu laži izgovorio Dragan Đilas i poslao poruku da oni nisu dobrodošli, da nisu dobrodošli da dobiju i dvojno državljanstvo, a i mogućnost sutra da dobiju ličnu kartu i glasaju u Republici Srbiji ili diplomatsko-konzularnim predstavništvima, kako u Bosni i Hercegovini tako i širom sveta.

Evo u tom pravcu samo da kažem nekoliko stvari koje su izuzetno važne za to da je taj postupak, s obzirom da oni ne znaju ništa, još jednom da ih edukujemo, i te kako složen. Taj postupak dobijanja mogućnosti da glasate na izborima u Srbiji podrazumeva po ubrzanoj proceduri, ali i te kako šest složenih upravnih postupaka, od zahteva za predaju za dvojno državljanstvo u DKP mreži Bosne i Hercegovine do provere u Ministarstvu unutrašnjih poslova, do upisa u matičnu knjigu državljana koja se, nažalost, dešava samo na jednoj opštini u Srbiji, a to je ovde na opštini Stari grad. Znači, vi se nigde u Srbiji ne možete upisati u matičnu knjigu državljana ako ste dobili dvojno državljanstvo u Republici Srpskoj, recimo, u konzulatu u Banjaluci, osim na jednoj opštini, i to je na opštini Stari grad, i to pravilo je izmišljeno za vreme bivše vlasti.

Takođe ja ne bih sada ovde posebno da spominjem, ali moram da kažem da SNS na bilo koji način nije ugrozila ovaj proces, niti bilo kome pogodovala, za razliku, recimo, od Vuka Jeremića koji je, dok je bio ministar inostranih poslova, u ovom slučaju otišao u Banjaluku i direktno odneo pasoš Miloradu Dodiku, odneo ga u Banjaluku. Tada to nije bilo sporno uopšte. Sporno je da naši građani, koji vide da Srbija napreduje, naši studenti iz Republike Srpske koji žele ovde da dobiju stipendiju ili ne znam ni ja, neki penzioneri ili druga kategorija da dobiju pomoć od 100 evra ili mladi, da je to i za njih afirmacija, da iz tih razloga ljudi ovde dolaze, kao i iz drugih ekonomskih razloga. Nisam srećan zbog toga, ali činjenica je da i taj migracioni proces ide u tom pravcu, zato što u državi Srbiji ne samo da vide okosnicu stabilnosti, kao matici, već vide i svoju ekonomsku, životnu, porodičnu i svaku drugu perspektivu.

S druge strane, takođe ono što želim da kažem, da do sada, za razliku od Hrvata u Bosni i Hercegovini, možda svega 100.000 ili 10%, da kažem, Srba iz Republike Srpske je podnelo zahtev za dvojno državljanstvo, za razliku od Hrvata koji to praktično po automatizmu su svi dobili, domovnicu, hrvatski glasovi na izborima u Republici Hrvatskoj i niko ne postavlja to pitanje. Od tih 100.000 koji su podneli zahtev za dvojno državljanstvo, možda svega 50.000 je ostvarilo pravo na dvojno državljanstvo i još značajno manje dobilo pasoš u Banjaluci, pošto tamo možete dobiti pasoš, a neznatan broj, jako mali broj, a to govori činjenica da je prošli put samo 4.000 glasalo državljana Bosne i Hercegovine koji imaju državljanstvo i Republike Srbije na prošlim opštim izborima i ličnu kartu.

Da bi ličnu kartu dobili, tek kada prođete sve ove vrste procedura, ne može tehnički, normativno, fizički nije moguće da vi uvezete neke birače, pa kao što su oni neke kombije ovde izmišljali koji navodno neke ljude dovoze i oni po ekspresnoj liniji dobijaju dvojna državljanstva i upisuju se u biračke spiskove. To nije moguće zato što ova procedura traje u šest upravnih postupaka i nije moguće da vi dođete jednog dana ovde, mada bi i to bilo potpuno u redu, za naše građane iz Republike Srpske da omogućimo jedan dan, upravni dan u policijskim stanicama, da dođu, da ne moraju da čekaju kao svi građani koji žive u Srbiji. Ne vidim šta je sporno da se to čak i desilo jednog dana, ali to se ne dešava.

Znači, s te strane i ta teza koju su oni izneli faktički, normativno, na svaki mogući način nije moguće da se desi. Takođe, s obzirom da sam ja sinoć od strane ovih portala optužen da sam neko ko treba 30.000 novih sigurnih glasova kroz ovaj proces koji su oni objasnili kako se dešava, pod navodnicima objasnili, da uvezem u Republiku Srpsku. Evo, ovim ličnim putem, sada ovde sa ove govornice, pozivam bilo kog čoveka iz Republike Srpske, iz Bosne i Hercegovine koga sam ja preko reda upisao u matičnu knjigu državljana, izvadio mu pasoš ili ličnu kartu. Neka se javi njihovim medijima, pa neka oni to objave, ne ovde meni lično, da ja nešto spinujem. Prema tome, to su tolike laži.

Srpska napredna stranka to ne radi. Srpska napredna stranka, naše rukovodstvo, Aleksandar Vučić brine o Republici Srpskoj. Podigao je Srbiju na zdrave noge, drži Republiku Srpsku da ne potone ni politički ni ekonomski, biće uvek sabratska ruka, neko na koga može da se osloni, neko sa kim moramo zajedno da radimo i želimo i u muci, i u miru, i u slozi, i kad je dobro i kad je teško. Nikada naše građane, naš narod nećemo deliti na taj način ko je preko Drine, ko nije, ko je uvezen i ko nije. To je njihova retorika, to su njihove floskule, to je njihova politika koja je poslala Srbima koji ne žive u Republici Srbiji poruku da nisu dobrodošli u Republici Srbiji, da nisu dobrodošli da ovde grade svoju budućnost i da nisu dobrodošli za njihove političke opcije.

Prema tome, mi u ovom slučaju možemo samo to da konstatujemo i da kažemo da ćemo u narednom vremenskom periodu raditi na što jačim vezama sa Republikom Srpskom, za razliku od njih koji su osporavali proces dobijanja dvojnog državljanstva i uvodili taksu od 200 evra, da bi samo morali platiti 200 evra finansijski da bi podneli zahtev za dvojno državljanstvo, da ćemo mi te takse ukidati, ubrzavati ove procese, ne u izbornom procesu, već svaki dan i do izbora, a i posle izbora. Toliko. Hvala.
Zahvaljujem predsednice, poštovani ministre Ružiću.

Nisam ja želeo mnogo da govorim o kandidatima. U svakom slučaju da će podrška da dođe sa naše strane, ali niti sam planirao danas da govorim pošto sam juče govorio. Nemam naviku da često govorim, gledam nekako da se jednom nedeljno javim, da kažem sve ono što je važno i bitno i na temu, a i ovo što je aktuelno.

Međutim, pre svega za diskusiju sam se prijavio, ponukan diskusijom kolege Uglješe Mrdića koji se nadovezao na ono što smo juče govorili, što smo najavili ovde u parlamentu. Šta je sada omiljena tema, nazovi kvazi opozicije u Republici Srbiji. Videli smo juče da su oni napravili seriju emisija o tzv. uvozu sigurnih glasova iz Republike Srpske za prijavu za glasanje za opšte izbore u Srbiji 3. aprila.

Juče sam u nekih šest, sedam minuta detaljno objasnio koliko je to pogrešna tema, pre svega za njih, ali ja ne bih savetovao politički, zato što su izneli toliko netačnih informacija u vezi svega toga, da bi mene bilo sramota da se bavim uopšte politikom da iznesem takve i paušalne procene, lažne podatke, a i uopšte da se uhvatim za neku temu koja ne može na bilo koji način da utiče na tok izbora, na bilo kom nivou, bilo da je reč o predsedničkim izborima, bilo da je reč o parlamentarnim ili bilo kojim lokalnim izborima.

Ja ću to još jednom, ovom prilikom, da dokažem tu teoriju, s obzirom da vidim da Dragan Đilas najavljuje večeras veliki marketinški mag, neki video materijal, kako se uvoze sigurni glasovi iz Republike Srpske. Sada vidim da je ovo priča što je kolega Mrdić govorio, da maltretirao neke porodice na Vračaru, pošto, naravno, oni rukama i nogama brane Vračar, jer je tu mnogo njihove imovine, mnogo njihovih interesa, a posebno je očigledno interesantan Vračar iz tog razloga, zato što se boje da će, kao i ko zna koji put, da izgube i Vračar i Stari Grad i Savki Venac itd.

Međutim, ja bih govorio o nekoj drugoj temi, ali pre svega da matematički još jednom demistifikujem tu vrstu priče, da potvrdim još jednom tezu da se svaki put pred opšte izbore, od kada je ova opozicija, od kada je ova vlast u Republici Srbiji, govori o istoj temi. Prošli put, izguglajte, evo poštovani građani Republike Srbije, izguglajte, pa pogledajte koliko su ovi portali poput „Direktno“ pisali do sada. Evo, imate jednu od informaciju da u Ugljeviku i Loparama se registrovalo na hiljade birača koji će glasati na opštim izborima u Republici Srbiji prošli put, ili za 3.000 dinara da glasaju ovde.

Još jednom da demistifikujemo tu njihovu laž i da je potpuno srušimo, da kažemo da je na prošlim opštim izborima iz BiH iz ambasade i kompletne mreže konzularne, možete otvoriti biračko mesto gde god ima 1.000 prijavljenih birača, glasalo prošli put nešto više od 4.000 birača. Ako 4.000 birača koji su se opredelili, tačno je, većinski prema listi SNS, može da utiče na tok predsedničkih izbora, parlamentarnih ili proporcionalno kada na sve lokalne zajednice rasporedite 4.000 glasova i na lokalnu zajednicu, onda stvarno ne razumem o čemu mi uopšte ovde pričamo.

Međutim, lako je ovo degradirati politički i obesmisliti, ovaj njihov napad, međutim, malo sam razmišljao od juče do danas, i vidim da to nije uopšte tema. Ovde je tema nešto potpuno drugo, oni i ovaj put iako su svesni da im to ništa neće pomoći ni odmoći, jer oni nemaju šta tražiti u biračkom telu koje dolazi iz Republike Srpske, jer ono je preko 90% glasalo za listu SNS zato što podržavaju politiku Aleksandra Vučića, zato što je bezbroj porodica u ranijem periodu, redimo i do 90-ih i posle 90-ih kupili nekretnine, stanove, velike, male, kako je ko mogao u Beogradu i Novom Sadu, primarno. Njihova deca tu dolaze, školuju se, zadovoljni su obrazovnim sistemom, ostaju da rade ovde. Zadovoljni su načinom kako Republika Srbija pomaže Republici Srpskoj, u infrastrukturnom planu u svakom drugom. Zadovoljni su da svaka opština je u Republici Srpskoj podržana i hoće oni koji su ostvarili pravo na dvojno državljanstvo, imaju prebivalište ovde u Srbiji, odnosno prijavili su se za glasanje, recimo u konzulatu u Banja Luci, da daju podršku za to.

Ne vidim šta je u tome sporno? I, naravno da nije ni tu ništa sporno, ali jeste nešto sporno drugo, jer morate napraviti komparaciju kako se oni prema pitanju Srba iz regiona, evo, Srba iz Republike Srpske, odnosili kada su oni bili vlast. Do 2012. godine je bila misaona imenica dobiti dvojno državljanstvo Republike Srbije ako ste Srbin iz Republike Srpske. Bila je taksa koja je bila oko 200 evra, a administrativna procedura koja je i danas izuzetno komplikovana, pošto ima praktično da bi došli do mogućnosti da glasate, četiri upravna postupka. Tačno, četiri upravna postupka da sprovedete i da sve prođe kroz DKP mrežu, da prođe kontrolu Ministarstva unutrašnjih poslova, BIA, pa onda tek kad ste dobili državljanstvo da podnesete zahtev za ličnu kartu. Imate nekretninu prijavite se. Izlazi policija, proveri da li živite tu i onda dobijete lični dokument, a tek onda kada dobijete lični dokument, onda morate još da idete u matičnu opštinu da se upišete u birački spisak, što je još jedan upravni postupak, koliko god on bio ubrzan.

Ja sam sve to lično prošao i nikoga nisam zvao, i moram vam reći da je moja procedura trajala oko tri godine. Ne vidim šta je sporno u toj vrsti priče, ali sporno je nešto drugo, a to je da je to jedno nacionalno pitanje. Njima ne smeta, ja sam juče govorio o tome, što 99% Hrvata iz BiH ima domovnicu hrvatsku, ima pravo glasa, ima izbornu jedinicu dijaspora, što četiri Hrvata iz Hercegovine su u Saboru Hrvatske, zagarantovana tamo, što zastupaju te interese. To uopšte nije sporno, ali je sporno, toj političkoj garnituri koja pokušava da se vrati ovde dan vlast. Hoće da uzbuni, oni šalju poruku stranom faktoru ovde, kao u Srbiji se dešavaju neregularnosti, pa sada će, kako oni to govore ovih dana, da stotine hiljada glasača iz Republike Srpske doći o ovde promeniti biračku volju u Srbiji. Ili kako oni kažu, Bosanci će doći ovde, pa nama kreirati tu vrstu priče. Sram da ih bude.

Neka pročita Dragan Đilas, evo sada neka ode na svoj Tviter nalog šta su mu napisali, imenom i prezimenom ljudi iz Republike Srpske, neke poznajem, neke ne poznajem, ali neka ga sramota što je rekao da ovde neko u Srbiji treba da uvozi Srbe u Srbiju da bi se glasalo. Neka ga je sramota i sve one koji predstavljaju politiku zato što deli srpski narod ponovo i na ovom pitanju. Ne smeta mu naravno ovo pitanje u Hrvatskoj, verovatno bi se on zalagao za tu vrstu priče da Hrvati iz BiH mogu doći u Srbiju da glasaju jer pretpostavljam da bi oni glasali za Ponoša, za Mariniku Tepić i tako dalje. To je njihova fokus grupa, oni znaju da ovde nemaju šta tražiti jer ne možete sa nacionalno izdajničkom politikom da idete pred biračko telo koje je izrazito nacionalno profilisano i kojem je veza sa maticom jedna, ne jedna, već najvažnija na listi prioriteta u bilo kakvom istraživanju, bilo kog Srbina da pitate to u Republici Srpsko, i u Srbiji, ali pre svega, sada govorim o Srbima iz Republike Srpske.

Šta je sporno? Sporno je da se pošalje ta slika, sporno je da se ta vrsta priča ovde sada ponovo vrti kao neka tema, vidim da su i juče nekoliko emisija o tome organizovali, da ganjaju neke ljude po Vračaru, potpuna jedna besmislica.

Juče sam govorio o tome kako su rekli prošli put da je 2.000 ljudi iz Lopara prijavljeno. To je katastrofa. Sram da vas bude zbog načina na koji saopštavate te dezinformacije i što pokušavate da delite naš narod. Nemojte, nije ni 10% još uvek Srba iz Republike Srpske ostvarilo pravo na dvojno državljanstvo. Šta je sporno? Plašite se vlastitog naroda? Ili se plašite na koji način oni politički imaju opredeljenje prema onome što čini politička scena u Republici Srbiji? To što vi nemate nikakvu agendu koja podrazumeva šta ćete sa ugroženošću Republike Srpske i svega ostalog što doživljava Republika Srpska, vama to uopšte nije tema, to ne piše ni u jednom vašem programu.

S druge strane, vaši kumovi, partneri, tajkuni, dolaze tamo u Republiku Srpsku i rade raznorazne stvari, poput ovog Mlađena Đorđevića, koji ide, obilazi tamo gde god može, pobunjuje narod i priča laži o predsedniku Vučiću. Ovde lepi neke plakate po centru Beograda itd. Čemu te laži? Ko radi nešto protiv Republike Srpske?

Srbija, Aleksandar Vučić, SNS je stub stabilnosti, kako institucija Republike Srbije, kako njenih samostalnih institucija, tako i onih koji su u zajedničkim institucijama BiH i nikada nikoga nismo ugrožavali. Za vreme pandemije pružali smo ruku i ljudima iz Federacije, svi su mogli da dođu ovde da se vakcinišu, pomognuto je mnogim opštinama, donirali smo respiratore, recimo, Goraždinskom kantonu, svi iz Federacije su došli ovde, da bi sada slali tako lošu sliku.

Šta je sporno? Koji je odgovor na vaše pitanje? Šta svi Srbi iz Republike Srpske treba da kažu na ovu poruku Dragana Đilasa? Da nisu dobrodošli u Srbiju? Jel to poruka?

Gospodo draga, ako su ostvarili pravo na dvojno državljanstvo, a objasnio sam vam detalj koliko je to komplikovano, nemate pravo da im uskraćujete biračko pravo, kako aktivno, tako i pasivno. Ko ste vi da kažete da je to sporno? Ili, tačnije, zašto ste vi bili a i danas ste protiv ostvarivanja prava da Srbi iz regiona, u ovom slučaju iz Republike Srpske, iz BiH, ostvare pravo na dvojno državljanstvo koje je i Sporazumom o specijalnim paralelnim vezama i Dejtonom garantovano kao mogućnost i kao pravo, koji drugi narod, u ovom slučaju hrvatski, konstitutivni u BiH, ostvaruju u potpunosti? U čemu je problem?

Imate veliki problem u tom smislu što ne možete na to da odgovorite, a ovo za vas dođe kao posledica, zato što znate kako će ti ljudi da glasaju, znate da nemaju poverenje u vas i zato vas je i strah. To treba demistifikovati, kao što treba demistifikovati ovo što je rekao gospodin Mrdić, ja sam juče o tome govorio, da je zaista skaradno i zaista ružno da neko iz crkvenih krugova, pa makar to bio i vladika, čestiti vladika, znači, nije u redu da se vi mešate u bilo kakve političke igrarije ovde, govorim o vladiki Grigoriju, nije u redu da vi glorifikujete bilo kojeg kandidata.

Nije u redu, kao što sam rekao juče, da vi kažete da vam se jako sviđa, da ste se vi sada pokrenuli, zato što ovaj Janković Vladeta ima sjajan program, a on ga predstavio tek prekjuče. Intervju je rađen pre pet dana, tako da je nemoguća činjenica kako on zna koji je njegov program kada ga je ovaj pre dva dana objavio, koji je jedva stavio u pet rečenica. Razumem ja, čovek je stariji, izašao je malo iz štosa.

Ali, da izađe vladika Srpske pravoslavne crkve, ne slušajući ni patrijarha, ni naš Sinod, i da kaže - bole me sve rane Beograda, možda je spas u Vladeti Jankoviću, nije u redu. Hrišćanine, vladiko, spas je samo u Hristu.

Ako smo hrišćani, ja sam hrišćanin, naš vladika je hrišćanin pravoslavac, kakav spas u Vladeti Jankoviću ili bio kome? Nemojte da delite naš narod kroz crkvu, kroz granice, kroz zavičajnu priču.

Treba da imamo jedinstvenu nacionalnu politiku, da se držimo zajedno i da budemo tu uvek jedni uz druge kada je teško, ali i politike koje su ispravni, da potvrdimo onda kada se na izborima glasa, a ja sam potpuno uveren da će ova politika koju predstavlja Aleksandar Vučić i SNS dobiti ne samo većinsku podršku u Srbiji, već svuda u regionu, pa makar ona bila simbolična u smislu ovih nekoliko hiljada glasova koje očekujem.
Zahvaljujem gospodine Orliću.

Poštovani ministre, uvažene kolege i koleginice narodni poslanici, poštovani građani Srbije, čast i zadovoljstvo je imati priliku posle uvaženih kolega govoriti na dosta tema koje su se u proteklom vremenskom periodu desile, a čast i zadovoljstvo je govoriti i o današnjim tačkama dnevnog reda koji imamo u današnjem sazivu.

Zato što mi svi zajedno u ovom sazivu i na današnjoj sednici učestvujemo u stvaranju nečeg velikog, nečeg što je važno za rešavanje višedecenijskih problema koji postoje u Srbiji i nije to kako neki vole da kažu, nekim medijima, nekim političkim krugovima, dužničko ropstvo ili ono što pokušavaju negativno da izvuku iz svih procesa koji i ovaj saziv, a i Vlada Republike Srbije i sva javna preduzeća koja će sprovoditi same ugovore, sporazume i na zadovoljstvo građana Republike Srbije, sutra praviti brze puteve, autoputeve, brze vozove, brži internet u Srbiji, rešavati višedecenijske probleme koji se tiču nagomilanog otpada, divljih deponija po Srbiji i svim drugim zahtevima koje možemo da čujemo u kompletnom spektru političke i društvene scene u Republici Srbiji, bez obzira da li se to nalazi na prostoru opozicionom ili vladajućem.

Svi mi želimo iste stvari i pronalazimo načine kako da rešimo određene probleme, s tim što ova vlast, ova skupštinska većina, ovaj saziv brže, efikasnije, neopterećena nekim suvišnim raspravama ovde u parlamentu može da bude podrška takvim projektima.

Mi ćemo ostaviti iza sebe izgrađene kilometre i kilometre autoputeva, brzih cesta, brzih železnica, infrastrukturnih radova koji nikada u Srbiji nisu bili pokrenuti. To je rezultat, materijalni rezultat jedne vlasti, jednog perioda, pa, i svih skupštinskih saziva koji su učestvovali u takvoj podršci od promena koje se su se desile 2012. godine do danas.

Ako je nekome teško, evo, daću jednu malu komparaciju, s obzirom da imamo te dežurne kritičare koji po nekoj svojoj agendi, po svojim obavezama koje imaju prema svojim finansijerima, recimo, napadaju Narodnu Republiku Kinu i naše aranžmane koje imamo sa njihovom državnom bankom "Eksim" bankom, aranžmane koji su izuzetno povoljni za Srbiju, zato što je spoljnopolitička agenda, da kažem, zapadnih centara moći i onih koji favorizuju tu političku grupaciju da urade sve što je loše za Narodnu Republiku Kinu, koja je jedan od naših strateških partnera u našoj spoljnopolitičkoj agendi, koja je mnogo toga dobrog donela Republici Srbiji, sigurno i kompanijama koje predstavljaju firme iz Narodne Republike Kine i sve druge firme naravno.

Ako im treba neka druga komparacija ne moraju da idu daleko, neka odu u Republiku Hrvatsku, recimo, pa neka analiziraju kako, pod kojim uslovima i koliko se Republika Hrvatska zadužila za izgradnju svoje mreže autoputeva. Neka analiziraju kako je to Srbija uradila, onda će doći do vrlo jednostavne formulacije da smo mi u izuzetno povoljnijem i kratkoročnom i u dugoročnom periodu. Ono što je izuzetno važno reći da mi ne ostavljamo dugove. To jeste jedan kreditni aranžman, a mi ostavljamo puteve u kojima će naši ljudi danas u Srbiji, njihova deca, sutra njihova unučad, to da koriste na njihovo zadovoljstvo u smislu boljeg i kvalitetnijeg života. To je razlog zašto mi ovo radimo, a ne da bi mi bilo koga oštetili, ili da bi doveli Srbiju, ne daj Bože, u dužničko ropstvo. To je ključna stvar.

S obzirom da njima sve smeta, važno je istaći da ovo što sam malopre rekao, da im pre svega smeta to, evo, i predsednik Vučić ide ponovo u Kinu, izgradio je odlične odnose, i koliko je to važno za svaku poziciju i za spoljnopolitičku i za poziciju statusa KiM u sastavu Republike Srbije. Oni koji to ne razumeju, koji to ne vrednuju, ne znaju ništa o politici i njima ni Srbija, ni KiM, ili moja Republika Srpska, ništa ne znače. Oni se obraćaju onima kojima to takođe, ništa ne znači i mi nemamo ništa protiv u tom kontekstu.

Njima sve smeta, ja kako mogu da vidim, smeta im danas i što je predsednik Republike Srbije primio našeg Srbina Novaka Đokovića, najboljeg tenisera svih vremena, i to im smeta. Do pre mesec dana su ga glorifikovali, a kada se sastane sa svojim predsednikom, koji je stao uz njega kada je bilo najteže i svakodnevnoj komunikaciji, i kada razgovaraju o razvojnim projektima, o podršci za nove turnire u Republici Srbiji. Oni spominju neke stvari koje se tiču terena na „25. Maju“. To što smo mi podržali Novaka Đokovića, njegovu organizaciju, to je toliko malo koliko je on dao za Srbiju.

Šta su oni dali za Srbiju? Tamo gde su oni Srbiju predstavljali, to je ostavljalo samo jad, čemer i beda, poniženje, na način kako su oni predstavljali. Novak Đoković kako predstavlja Srbiju, Aleksandar Vučić kako predstavlja Srbiju, o tome priča sav svet koji vrednuje one stvari koje se mogu u razvojnom smislu karakterisati.

Možda je najbolje da pogledate neke nedeljnike Švajcarske, koji su u proteklih mesec dana govorili i pisali, koji su jako neutralni, politički obojeni recimo u smislu vladajuće, nemaju nikakve veze sa Srbijom u smislu bilo kakvih aranžmana spoljno-političkih, finansijskih da nešto oni rade ovde. Govorili su o čudu koje se dešava na zapadnom Balkanu, o razvoju Srbije, govorili su jako dobro o Aleksandru Vučiću. Niko taj tekst nije naručio u tim nedeljnicima, kao što oni naručuju u svojim nedeljnicima koji su u njihovom vlasništvu.

Kao što vidimo, njima sve smeta i svaki dan više nemaju tema, recikliraju ih itd, ali kao što smo mogli juče da vidimo njima sada smetaju novi, bolji izborni uslovi koje su oni tražili, pa se čude sinoć u informativnim emisijama zašto ovaj saziv parlamenta menja izborne uslove. Mislim, to je stvarno, ne znam kako bih to licemerje mogao da nazovem. Znači, oni tražili, pregovarali, vukli ove za rukav iz Evrope, ovde protestvovali na različite načine.

Mi njima ispunimo sve ono što žele, dobiju to i onda pitaju - zašto mi menjamo regulativu? Da bi vama pomogli. Ja da se pitam, ja ne bi dozvolio nikad, evo, ima ta grupacija, juče je predstavljala te svoje kandidate, koliko sam video ima deset stranaka. Za tih deset stranaka je cenzus 3%, nije za svaku stranku po 3%, već za tih stranaka i oni se skupe. Teško je, razumite, 3% je velika ipak cifra, to je velika podrška, to je ogroman broj ljudi koji treba da zaokruži vašu političku grupaciju, pa i desetak partija u redu sa te strane da se osigurate i da budete sigurni da ćete.. Nisam ni malo sarkastičan, to je prosto jedan strateški potez koji treba podržati, ali bi bilo potpuno u redu da se i nama zahvale i svim narodnim poslanicima koji će sutra da glasaju i onima koji su bili u prošlom sazivu, koji su im to omogućili.

Ali, licemerno je da vi napadate ono što ste tražili. Imam komparativnu analizu, nemam ovde vremena da je čitam, kakvo je izborno zakonodavstvo u regionu. Ni jedno za opoziciju nije povoljno, ni blizu, kao što je sada u Republici Srbiji. Jel malo? Pa ne znam šta, još da mi idemo da radimo za vas kampanju, da glasamo za vas, pa da vi imate više glasova. Još je to samo preostalo.

Svaki dan vidimo da su na RTS-u. Imaće svoje članove u RIK-u, REM-u, gde god hoće, kontrolori. Samo treba da dobiju podršku građana Republike Srbije, očigledno da je to veliki problem. Često se žale na RTS, još više se žale na "Telekom". Uzmite daljinski, dragi gledaoci, pa prelistajte kanale od prvog do broja trideset, pa ćete videti da većina kanala ima uređivačku informativnu politiku takvu koja je ili neutralna ili protiv vladajuće garniture u Srbiji.

Sada kada bi nabrajao sve, da ne govorim ovaj njihov segment oko "SBB"-a, "Junajted medije", itd. To je neverovatno. Mislim, od novih medija, koje ja ne bi želeo ovde da nabrajam, sinoć sam gledao neke medije iz regiona koji toliko, dobili su pozicije sjajne, toliko loše govore ovde o vlasti i nalaze se u "Telekomovoj" ponudi. Prva vest sinoć na tim informativnim kanalima koji su se odjednom sada kao pečurke pojavljuju i u ponudi su "Telekoma", je priča predstavljanja nazovi ujedinjene neke opozicije u Srbiji koju predstavlja samo jedna grupacija i njihovog glorifikovanja. To je sve okej, i žale se.

Znači, mislim da oni imaju neki drugi problem. To je moje subjektivno mišljenje, a to je da ne znaju kako toliki taj prostor koji imaju da pokažu šta znaju i šta umeju, da ponude kvalitetan sadržaj, da ponude program, da kažu šta je rešenje, zbog čega su oni bolji, kako će oni to rešiti. Evo, juče na toj preskonferenciji Ponoš, Tepić, Janković nismo ništa čuli, jedva smo čuli da se može nekih par floskula izgovoriti, da ne govorim o lapsusima koji dovoljno govore o njima koliko poznaju Beograd i šta žele da kažu, pa se nekima priviđa groblje. Nama se priviđaju razvojni projekti i to je ono što je ključna stvar i mi od našeg predviđanja smo naše vizuelizacije pretvorili svaki naš projekat u realna, konkretna rešenja. Tražili smo finansijske konstrukcije i završavamo. Ono što obećavamo to i uradimo.

Još jednu stvar koju želim da kažem šta im smeta, koja je postala sada omiljena priča na društvenim mrežama, mislim da će to vrlo brzo da krene i u ovim informativnim emisijama njihovim, a to je prijavljivanje glasača iz BiH i Republike Srpske. Kažu, prijaviće se, ima onih koji kažu da će milion Srba iz Republike Srpske, ja bih voleo da toliko ima Srba u Republici Srpskoj, nažalost i tamo su posledice demografske izuzetno velike, da će glasati na izborima u Republici Srbiji.

Ima onih koji skromnije kažu da će to biti desetine hiljada, ali sada da iskoristim ovu govornicu pa da kažem samo jednu komparaciju, pa da pobijem svu tu vrstu, da kažem, lažne priče o kojoj se već uveliko priča nekoliko dana, da se neko lažno prijavljuje ovde, da se upumpavaju glasači iz BiH i Republike Srpske, i navodno, to je biračko telo SNS, i tu će se praviti neki dizbalans.

Molim vas, ista priča je bila na prošlim izborima 2020. godine, možemo kopirati te tekstove, kopi-pejst da napravimo. Znate li koji je ukupan broj glasača bio koji je glasao ne iz Republike Srpske, već iz Bosne i Hercegovine, iz ambasade i DKP mreže prošli put? Nešto preko četiri hiljade. Ako će četiri hiljade glasača iz Republike Srpske, iz Bosne i Hercegovine odlučiti predsedničke izbore, parlamentarne ili lokalne u bilo kojoj lokalnoj zajednici, onda to samo govori koliko su oni promašili temu, koliko se ne bave uopšte, koliko nisu pripremljeni u ovoj vrsti priče. Čak su sazivali neki pres-konferencije, pa sam čuo od, čini mi se, Tepićke da je rekla: „Iz Lopara se prijavilo 2.000 u Beogradu“. Pa gospođo draga, vi nikada niste bili u Loparama. Mislim, to je super kad tamo oni svi zajedno izađu, pa kad održe neke izbore, to je super izlaznost. Znači, molim vas, hajde da neke stvari ovde rešimo.

Moram da kažem jednu stvar koja im ne smeta uopšte. Smeta im što će sada nekoliko hiljada glasača, ja sam potpuno uveren, većinski podržati Aleksandra Vučića, zato što najpopularniji političar u Republici Srpskoj, srpski političar, od svih političara u regionu je Aleksandar Vučić. Znači, oni imaju te agencije, istražuju stalno i mogu to da vide. Možda će oni isto da nabodu koji glas, nije uopšte sporno, ali takvo je raspoloženje naroda, zato što raspoloženje našeg naroda u Republici Srpskoj ide u tom pravcu da vrednuje politiku nacionalnu Aleksandra Vučića i svu podršku koju je dao Republici Srpskoj, ako hoćete, i pomoć koja je pružena, koja nije beznačajna.

A šta im, recimo, ne smeta? Ne smeta im što u institucionalnom, u zakonodavnom okviru Republike Hrvatske svaki Hrvat iz Bosne i Hercegovine ima domovnicu Republike Hrvatske i uredno tamo pod kolonom u sektoru koji oni imaju vezan za dijasporu glasa na opštim parlamentarnim izborima u Republici Hrvatskoj. S tim nemaju nikakav problem. Znate kako, kad su oni bili ovde na vlasti do 2012. godine, uveli su neke takse za dvojna državljanstva, nije niko živ mogao da je dobije, sada je malo taj proces ubrzan. Iskreno, to je jako skromno.

Ne znam u čemu je problem. Nama ugovor o specijalnim paralelnim vezama to dozvoljava. U čemu je problem da svi oni koji žele, veliki broj građana Republike Srpske ima imovinu, pogotovo u Beogradu, Novom Sadu, u nekim drugim sredinama i naravno da žele da koriste i svoje pravo, ali ovde je reč o prijavljivanju glasača u DKP mreži, recimo, u ovom slučaju u Bosni i Hercegovini, koji je izuzetno komplikovan proces. Ja sam morao danas to da objasnim. Zašto? Zato što vi pored toga da ste dobili dvojno državljanstvo morate doći u Srbiju izvaditi lične dokumente, a onda da bi glasao u DKP mreži morate se i prijaviti.

Nema baš toliko entuzijasta, da kažem, koji su voljni da učestvuju u nekom izbornom procesu, a toliko pragova da bi prešli da bi došli do toga da ostvare samo to pravo. Ima ih sve više, ali nemojte te ljude da teramo i da šaljemo ovde neku vrstu priče da neki Bosanci dolaze u Srbiju da kroje izbornu volju. To je jako ružno, pogotovo kada govorite o Srbima iz Republike Srpske, jer se oni jako vređaju za tu vrstu priče, a s druge strane budite potpuno uvereni da nijedan častan Srbin, patriota iz Republike Srpske neće na izborima dati glas za Ponoša, zato što niko nije za NATO savez, niko nije za ovu drugosrbijansku Srbiju, u smislu te priče koja se gnuša svega što je nacionalno, i tu je problem.

Vi ste se obratili svom nekom biračkom telu, nemamo problem, mi ćemo i s tim ljudima pokušavati da iskomuniciramo, da možemo voditi jednu široku nacionalnu jedinstvenu politiku koja će sublimirati interese svih grupacija u Srbiji, ali ne možemo da idemo protiv nacionalnih interesa i to je ono što je ključ.

Vidim da su se u ovu kampanju, za kraj, uključili mnogo i već nije ni počela. Moram da kažem da sam iznenađen da crkvena lica velikodostojnici i vladike su se već uključili u ovu kampanju. Nikada u svom govoru nisam govorio o bilo kojem crkvenom velikodostojniku, o vladici ili časnom ocu itd. Ali sam zaista zaprepašćen, danas sam uzeo neke novine, vidim da vladika Grigorije se uključio u već u kampanju, vidim da on promoviše kandidata za Beograd, ovog Jankovića i kaže da je oduševljen njegovim programom. I sad taj magazin je danas izašao, a juče je bila pres-konferencija. Ovaj intervju je rađen pre nekoliko dana. Meni nije jasno kako je on znao koji program tog Jankovića, kad je on juče njega predstavljao prvi put. Čekajte, jesu li oni svi na vezi u ovoj vrsti priče ili svi zajedno predstavljaju tu vrstu priče?

Može li neko da mi objasni, ja sebi nisam mogao sam da objasnim. Evo, ja sam hrišćanskog opredeljenja, pravoslavac. Meni ovaj naslov u kojem se kaže: „Bole me sve rane Beograda. Možda je spas u Vladeti Jankoviću“, pa zar nije, čestiti vladika, spas u Isusu Hristu? Kakav Vladeta ili bilo ko drugi? Zar nije spas u Hristu, ako smo hrišćani, a ne u nekom Vladeti Jankoviću? Ovo je sramota. Vi delite verujući narod na političke grupacije. Vi morate predstavljati jedinstvo, kao što je predstavlja naš patrijarh.

U tom smislu, hoću da kažem da sam ponosan što sam bio deo ovog saziva, što smo podržavali Vladu Republike Srbije, predsednika Republike Srbije, da sve projekte u miru ovde mnogo brže uradimo i izglasamo, da bi i infrastrukturni radovi i sva ova zaduženja mogla efikasnije da se realizuju, a da bi zadovoljstvo građana Republike Srbije izgradnjom novih saobraćajnica, novih infrastrukturnih radova bilo što više, da bi njihov život bio što kvalitetniji, a da oni sutra na nekim izborima, pa ovog 3. aprila i nekad u budućnosti vrednuju nas upravo onoliko koliko smo mi doprineli nezavisnoj, suverenoj Republici Srbiji.
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre Siniša Mali, uvažene kolege i koleginice narodni poslanici, evo nekoliko stvari koje će u ovoj diskusiji pre svega imati tendenciju da objedine i prethodne rasprave koje smo imali po ovim amandmanima, ali u svakom slučaju evo dve rečenice samo da kažem i o tržištu kapitala. Smatram da uređeno tržište kapitala u Republici Srbiji u svakom slučaju daje i sve druge predispozicije finansije, budžetske i svake druge stabilnosti Republike Srbije, kao i njenog sveukupnog razvoja. Mislim da je ta oblast potpuno i dobro uređena u Republici Srbiji i u svakom slučaju to su stvari o kojima ne moramo mnogo da polemišemo.

Međutim, s obzirom da sam se prijavio još na prethodnom amandmanu gde se razgovaralo o amandmanu gospodina Rističevića vezano za elektronske medije, želeo sam, s obzirom da do sada nisam imao priliku da nekoliko stvari kažem i o tome što se dešava ovih dana o elektronskim medijima, pa moram reći i u određenim pisanim medijima i generalno medijima, a tiče se pre svega napada na našu, po meni, najvažniju nacionalnu kompaniju, a to je „Telekom“ Republike Srbije. Ta kontinuirana kampanja ima za cilj i strategiju da pre svega uruši poslovanje i poziciju ne samo na regionalnom, već i na međunarodnom tržištu, u smislu pružanja usluga i svega onog što „Telekom“ Republike Srbije radi. Ima za cilj da slomi „Telekom“ Republike Srbije na način kakav je već bio poznat u ranijem vremenskom periodu, a lomljenje „Telekoma Srbije“ išlo je pre svega u kontekstu načina funkcionisanja rada bivšeg režima i pre svega Dragana Đilasa, koji je preko svojih nekoliko multifleks firmi, koje su na različit način osnivane kako u Srbiji, tako i u regionu, u kontinuitetu pljačkala kako matični „Telekom“ Republike Srbije, tako i ćerke firme „Mtel“ Crne Gore i „Mtel“ Republike Srpske.

Međutim, ono što je i te kako važno u svemu ovome reći jeste da ovi napadi koji su ovih dana krenuli, a vidim da se ponavljaju u kontinuitetu, da je juče Marinika Tepić ponovo dobila domaću zadaću, očigledno da, s obzirom da ima tu dualnu ulogu, je l', naravno, mi nju poznajemo kao nekoga ko je iz sveta politike, ali javnost Republike Srbije ne poznaje dovoljno činjenicu da je ona zaposlena u firmi Dragana Đilasa, čije su firme u kontekstu „Junajted grupe“ suprotstavljene tržišno „Telekomu“ Republike Srbije, pa napad na „Telekom“ Republike Srbije, „Telekom“ Republike Srpske ili „Telekom“ Crne Gore idu u tom pravcu koji podrazumeva da se pojača potencijalno pozicija konkurentske firme ili konkurentskih medijskih firmi za čiju priču i sve ono ostalo radi Marinika Tepić.

U tom kontekstu nekoliko bih stvari želeo da posebno istaknem. Smatram napadi na direktora „Telekoma“, gospodina Lučića, kao i na direktoricu MTL BiH Jelenu Trivan ide upravo u tom pravcu i da se nadovezani na tu činjenicu da se osmisli što konkretniji napad koji bi imao direktnu štetu za „Telekom“ Republike Srbije i njegovu poziciju.

Ono čemu se oni nadaju da u nekom njihovom paralelom univerzumu ponovo dođu na vlast, pa da matično preduzeće „Telekom“ Republike Srbije pljačkaju kako ovde tako i u regionu. Ono što javnost Republike Srbije ne zna dovoljno, a očigledno da upravo ovakvim napadima žele da zabašure tu priču, s obzirom tužilaštva o kojima smo danas raspravljali, koje ćemo da glasamo danas, nisu radili svoj posao u kontekstu istraživanja svih firmi u regionu koje su povezane sa matičnom firmom Dragana Đilasa.

Ja mogu o tome da govorim mnogo o firmama koje je dragan Đilas ima u BiH, tačnije u Republici Srpskoj. Na desetine i desetine poslova, ne samo u oblasti medija već, pre svega, postavljanja različite mreže u kontekstu digitalizacije i svega ostalog, on ima čitav niz firmi koje služe isključivo da izvlače novac iz „Telekoma“ Republike Srbije, pa i „Telekoma“ Republike Srpske i „Telekoma“ Crne Gore. Radio je to sigurno barem jednu deceniju. Naravno da kada vam prestane taj izvor finansiranja koji punite u milionskim iznosima, da ste vi frustrirani, da je vaša jedina želja i politička platforma da se vratite na vlast, a poziciju koju ćete dobiti, ne zanimaju njih mnogo pozicije, državne, gradonačelničke, njih zanimaju pozicije gde će oni moći da nastave svoj biznis u kontekstu priče koja podrazumeva da izvlače javna sredstva iz naših najvažnijih javnih preduzeća, pre svega, smatram iz naše najvažnije nacionalne kompanije, a to je „Telekom“ Srbija.

U tom kontekstu mislim i napadi na Jelenu Trivan u njenoj ulozi direktora Filmskog centra Srbije, od strane Gorana Markovića, upravo instruirani sa ove strane, iz prostog razloga zato što i ti napadi, koliko god se o njima pričalo nisu razjašnjeni zašto. Želim ovom prilikom da kažem nekoliko stvari koje su izuzetno važne po tom pitanju.

Filmski centar Srbije odbio je scenario za film Gorana Markovića iz prostog razloga, ja potpuno opravdavam tu činjenicu, zato što je scenario tog filma trebao da ponizi kompletan srpski narod u regionu, pre svega u Republici Srpskoj, ismejavajući kroz taj scenario prvog predsednika Republike Srpske, dr Radovana Karadžića, pa i ukupnu borbu naroda Republike Srpske u kontekstu stvaranja Republike Srpske. Stavljajući određen fragment, da kažem, u kontekstu svega onoga što je dr Radovan Karadžić doživeo i progon koji je imao u periodu posle rata i svega ostalog, u kontekst tako ružnog momenta, koji se opisuje u tom scenariju koji ide u tom pravcu da se dr Radovan Karadžić predstavi kao neko koga je krila BIA, podvodila mu, ne znam ni ja, žene, dovodila ga u neku situaciju koja je sramna, i da se takav film snimi i da se to finansira iz budžeta Srbije, odnosno iz budžeta Filmskog centra Srbije i da plaćaju svi građani Srbije.

To je taj način kako oni vrše pritisak na institucije Republike Srbije u kontekstu toga kakvu oni istinu žele, jer se gnušaju svega što je srpsko. Evo koliko se gnušaju, možda bi najbolje opisala rečenica u intervju, s obzirom da pratim sve medije, a pogotovo volim da pratim medije koje su iz ovog koncerna, multipleksa Đilasa, Šolaka koje finansiraju, pa njihove nedeljnike.

Između ostalog u jednom od tih nedeljnika, da ih ne bi posebno reklamirao, Goran Marković koji je imao intervju, koji je sada postao zvezda, kaže za Srbiju – današnja Srbija, citiram Gorana Markovića – današnja Srbija nastala je raspadom Jugoslavije, bez ikakve radosti i ideala. Ona je patrljak nekadašnje zemlje. Eto kako Goran Marković doživljava Republiku Srbiju. Ja volim i „Nacionalnu klasu“ Gorana Markovića i normalan sam čovek i svi smo se radovali tim filmovima i „Majstore, majstore“ i „Sabirni centar“ i „Variolu Veru“, ali ne volim „Turneju“.

Ne volim „Turneju“ zato što je ponizila svakog normalnog Srbina u Republici Srpskoj, u Krajini i predstavila nas tamo u tom filmu koji je finansiran od strane bivše vlasti, kao neke divljake, kao neke zaostale ljude, itd.

Kakav je vrednosni opus Gorana Markovića prema izbeglicama koje su našle svoj dom iz BiH, iz Hrvatske, sa KiM, ovde u centralnoj Srbiji, Vojvodini, možda najbolji govori njegov intervju gde je on o izbeglicama pisao na sledeći način, pa kaže – posmatram njihove poglede, užagrene poglede, slušam oskudni rečnik, kojim se izražavaju, primećujem govorne mane, koje postaju novi stil komunikacije.

Tako Goran Marković doživljava sve Srbe koji se nisu rodili na Dorćolu ili na Vračaru, kojim se on dodvorava i pokušava na određen način da taj vrednosni obrazac, nametne kao dominatno.

Ono što je ključno u svemu ovome, i što poručuje svima onima koji poručuje svima onima koji podržavaju za ove silne uvrede, pretnje i beščašće, koje je Goran Marković, uputio prema Jeleni Trivan, a pre svega prema predsedniku Republike Srbije, da možda pročitaju šta o scenariju zbog koga je pokrenuta ova lavina i niz uvreda, koje su krenule prema predsedniku Republike Srbije, a to je što nije dobio novac, da on može da radi šta hoće i sada mi treba, jel da izdvajamo novac iz budžeta, da pljujemo po svom narodu, po svojoj istoriji, po svojoj borbi, da bi on bio zadovoljan i da bi ćutao.

Nikada na takve ucene i uvrede nećemo pristati, bez obzira što će to podrazumevati da on sutra kada uradi intervju u nekom od nedeljnika, izađe na neke ekološke kvazi proteste, neće u intervjuu koji ima šest ili sedam strana, spomenuti ni jednu temu oko ekologije, već će da pljuje po našem nacionalnom identitetu, po istoriji i prema svakom onome ko želi da sačuva to, nadogradi i uradi nešto što je važno za sve ono što je kultura sećanja, itd.

Prema tome, razdvojimo stvari koje su važne u svemu ovome, nazovimo stvari pravim imenom, nećemo nikada dozvoliti da određene stvari u ovom pravcu idu onako kako su zamislili oni koji su manjina, manjine, ne znam kako bih ih nazvao, koji pokušavaju agresivnom kampanjom, uz kanale komunikacije, koje su predstavljene kroz ovu multipleks firmu Dragana Đilasa, Šolaka, da pritisnu sve nas i da se mi povučemo, zato što su oni agresivniji.

Kod nas nema agresije, kod nas ima razum, ima nacionalno dostojanstvo, ima naša ponosna istorija, ima naša KiM, ima naša Republika Srpska, ima naš narod koji živi u regionu, sa časnom istorijom i časnom ulogom, a nikada se nećemo povinovati tim pritiscima.

Goranu Markoviću, i svim njegovim sledbenicima koji ga ovih dana, nazovi podržavaju, preporučujem da pročita tvit ćerke Radovana Karadžića, koja je potpredsednik Narodne Skupštine Republike Srpske, dr. Sonje Karadžić, šta je rekla o scenariju i šta je rekla o samom Goranu Markoviću.
Zahvaljujem gospodine Orliću, poštovani uvaženi predsedavajući, poštovane kolege i koleginice narodni poslanici.

Pokušaću da u svojoj diskusiji sa ne ponavljam, što su moje uvažene kolege u prethodnim govorima već obradili određene teme, pa ću pokušati da istaknem šta je po meni izuzetno važno u kontekstu tačaka dnevnog reda koje imaju veze sa izborom u pravosuđu.

Ja ću kao i svaki put da ponovim konstataciju da sam, i do poslednjeg dana ću to ponavljati, da sam uvek zadovoljan i sretan kada na dnevnom redu imamo ove tačke dnevnog reda. Uveren sam u ispravnost toga da nadzornu ulogu u međusobnoj kontroli sva tri stuba vlasti izuzetno važno za svaku državu, pa i za državu Srbiju, upravo imamo ovakav raspored međusobne kontrole, nego što je sve ono što dolazi kao obaveza, vezano za evropske integracije itd.

Za mesec dana nam stiže i referendum o izmenama Ustava. Kad govorimo o toj strukturi to u suštini znači da će ova sednica i još sledeća biti poslednja praksa koju ćemo imati, ako referendum prođe u tom smislu reči i ako se građani, koji su vrhovni autoritet u smislu volje koju mi treba da sprovodimo ovde u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Njihovo merilo i njihov odnos prema referendumu i glas će biti obaveza za sve nas ovde i u svim drugim institucijama i Narodnoj skupštini Republike Srbije.

Da kažem, s obzirom da sam zaista puno vremena proveo u Bosni i Hercegovini u Republici Srpskoj, da sam u smislu procene da li će ovo biti dobra odluka, izražavam veliku dozu skepse, jer taj projekat koji je od 2003. godine u BiH koja se ne može porediti sa Republikom Srbijom, ona je međunarodni protektorat, ali i takav protektorat u smislu reforme pravosuđa, koje je vodila međunarodna zajednica, jedna od zapadnih sila. I taj projekat nije uspeo po mišljenju svih međunarodnih relevantnih činilaca u oceni stanja pravosuđa. Ako hoćete, konkretno uzeću samo jedan fragment borbe protiv kriminala, korupcije, organizovanog kriminala, itd.

Međutim, iako bi iz tog ugla sada pravio analizu dalje, lično kada bi se ja izjašnjavao morao bi reći da nisam za takav proces. Smatram da bi bio licemeran jer ovde na jednoj od prvih sednica kada smo birali Vladu Republike Srbije, njena osnovna spoljno-politička agenda je bila evropske integracije. Jedno od prvih načela i prvih principa je bila ulazak u EU. I sam proces evropskih integracija podrazumeva da imamo u perspektivi određena prava, imamo i određene obaveze.

S obzirom da evropske integracije nisu švedski sto kako to vole da kažu, mi ne možemo da kalkulišemo prema ovom pitanju i moramo da zatvaramo jedno po jedno poglavlje. Mislim da i u tom kontekstu, bez obzira što svako od nas ovde, možda po određenom pitanju ima i svoje lično mišljenje, svi mi koji smo dali glas za izbor Vlade Republike Srbije, za ekspoze koji je premijerka Brnabić podnela ovde, dali smo glas i za izbor Vladi i za ekspoze, nije uredu da mi svoj lični stav stavljamo ispred onoga što je zajednički cilj bio i izborom ove Vlade, a i spoljno-političke agende koji ima Republika Srbija.

Prema tome, ja ću da pratim ono što je i ovo moje prethodno glasanje, ali naravno pratićemo i proces koji ide u tom pravcu, koji podrazumeva da i preporuke koje je dala Venecijanska komisija su s jedne strane obaveza zato što je naša agenda takva i zato što je većinska volja takva kakva jeste bila u svemu tome.

Ako bi govorio prethodno o svemu tome, na listi koji su bili svi poslanici iz SNS, mi smo svoj politički program baždarili na ovim vrednostima i na mnogim drugim, ali između ostalog i na ovim. I na četiri stuba spoljne politike, ali u smislu evropskih integracija rekli smo jasno – ne kalkulišemo. Poslali smo te poruke. Vodimo odgovorno te procese. Evo, u ovom sazivu parlamenta koji je toliko osporavan, toliko sa različitih strana završavamo jedan izuzetno važan posao za državu i pokazujemo odgovornost.

U smislu sprovođenja svega toga ja sam potpuno uveren da ćemo dokazati kredibilitet, zato što od same ideje, od samog programa, od samog izbora Vlade, normativima procesa koji se vode ovde u samoj Skupštini, preko Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo, pokazali smo da se mi sa ovom temom ne šalimo, da ne kalkulišemo na bilo koji način, već da smo spremni da ispunjavamo svoje obaveze koje smo na putu evropskih integracija sebi dali, ne samo za obavezu, već i za put za koji smo se opredelili.

Prema tome, ovu poruku koju sam i sebi sam rekao, upućujem i svim drugim kolegama i svima onima koji možda pod utiskom kreiranja nekog mišljenja javnog mnjenja koje se menja iz dana u dan, pa krene neka priča po društvenim mrežama, po portalima, po medijima koji su antidržavni, antinacionalni, pa onda gledaju da se na određeni način svoji stavovi oblikuju onim što se možda učini da u određenom momentu postane neki većinski stav. Mislim da to nije u redu, da to nije pozicija ličnog integriteta, da vi menjate svoje stavove kako se pritisak javnosti po određenom pitanju radi. I potpuno uveren, iz tog razloga, zato se i nalazim u ovoj poslaničkoj grupi, SNS, koja ne menja stavove u kontekstu priča obaveza koje treba da preuzme, pa čak kada su one teške, ili u određenom momentu se ne vide svi uglovi i značaj svega onoga što treba da uradi.

S druge strane, naši politički protivnici, biraću reči o njima, oni po najkrupnijim pitanjima nemaju stav. Ja sam, spremajući se za ovu diskusiju, pokušao da dođem do stava naših političkih oponenata koji će vrlo verovatno, ako uspeju da prođu taj famozni cenzus od tri posto, biti sutra u klupama u Narodnoj skupštini Republike Srbije, pa ćemo imati priliku i uživo to da čujemo. Ali, dok ih nema, možemo da se referišemo na njihove stavove koji postoje u medijima. I ako vidite te njihove stavove, onda vidite da oni po pitanju referenduma, vezano za promene Ustava Srbije, nemaju stav, odnosno pokušavaju da izbegnu da kažu koje je njihovo mišljenje. Znate, kao, oni su veliki Evropljani, za EU, za ispunjavanje određenih obaveza, a po najvažnijem ključnom pitanju nemaju uopšte stav, već pokušavaju da unize ovaj saziv parlamenta, da mu kažu da on nema kredibilitet, da je jednopartijski, pa da je to razlog zato što će biti protiv referenduma koji će se održati za mesec dana.

Govorite vi šta hoćete, ali koji je vaš stav po tom pitanju, kad sedite svaki dan sa određenim ambasadorima iz zapadnih zemalja, iz EU, šta kažete po tom pitanju? I kao što nemate stav po tom pitanju, odnosno nećete da ga iznesete, a naravno da jeste "za", jel hoćete da se dodvorite javnosti, hoćete po svakom pitanju, pa i po pitanju referenduma, da pravite momentum za pobunu, gde će se ujediniti svi oni koji imaju potpuno suprotstavljene političke stavove, kako u vrednosnom smislu tako i u ideološkom, ne bi li pronašli neki budući momenat da ponovo podignete prašinu i ujedinite sve one koji se ne mogu ujediniti nikako, da strpate u jedan džak i "babe i žabe" i sve one koji rade jedni protiv drugih, ne bi li oštetili Republiku Srbiju, ne bi li oštetili vlast koju Republika Srbija danas ima, na čelu sa Aleksandrom Vučićem.

Ta politika je vrlo licemerna, vrlo je prozirna. Možete je uočiti, ne trebate puno analizirati i videti da tu nema nikakvog političkog stava, kao što nemaju stav po pitanju problema koje Republika Srbija ima na KiM sa privremenim institucijama u Prištini, kao što nemaju stav u ovom momentu na jedan izrazito jak napad sa svih strana koji dolazi prema Republici Srpskoj, jer oni nemaju poziciju prema Republici Srpskoj uopšte, u novonastalim okolnostima koji se menjaju svakodnevno i udari kreću sa svih strana, već pokušavaju da samo kritikuju naše poteze koje mi povlačimo.

S obzirom da nemaju odgovor na ključna pitanja, jasno je da oni mogu samo spekulisati i na dnevnom nivou praviti različite performanse, zbunjivati javnost Srbije i pokušavati da uruše naš kredibilitet. Oni ga ne mogu urušiti zato što ono obećamo mi i završimo. Najbolji pokazatelj te politike je upravo politika koju predvodi Aleksandar Vučić, a koju mi ovde u Narodnoj skupštini Republike Srbije takođe manifestujemo i pokazujemo, ne samo glasanjem, kako oni to pokušavaju da predstave, već i svakom diskusijom koju moje uvažene kolege imaju.

Kad smo već kod toga i kad smo kod pravosuđa, osvrnuću se i napraviti još jednu malu digresiju na priču koja je vezana za očekivanja u borbi protiv kriminala i korupcije, privrednog kriminala, državnog kriminala, kako god hoćete, koji se dešavao u ranijem vremenskom periodu, trgovine uticaja i svih drugih mogućih pojava koje su u nadležnosti pre svega tužilaštva i svih drugih mogućih pojava koje su u nadležnosti pre svega tužilaštava koje danas imamo na dnevnom redu u smislu određene tačke dnevnog reda.

Uzeću da govorim o jednom primeru, jako kratko ću pričati o tome, ali govoriću o slučaju Hrkalović, koji vidim da malo ko uopšte i od poslanika govori o tom slučaju. S obzirom da vidim da se puno spekulacija pravi po tom pitanju, ja bih želeo da raščlanim određene stvari, da se vidi koja je uloga izvršne vlasti države, kakva je uloga medija, kakva je uloga tužilaštva i pravosuđa u svemu tome.

Čini mi se da se vrlo svesno radi na tome da se sve opet strpa u jedan džak i da se pokušava da se stvore određena očekivanja u javnosti koja, prvo, nisu normativno ispravna, odnosno protivzakonita su, a sa druge strane da se napravi zabuna u smislu toga šta treba da se radi, na koji način da se radi i u kojim momentima se može uraditi nešto procesno.

Prvo bih rekao da mi sa jedne strane imamo za svaku aferu, za svaku zloupotrebu službenog položaja ili trgovine uticajem, prvo jedan proces koji se najavljuje u medijima, pa mediji spekulišu o određenim pitanjima, itd. Pa kad se nešto pojavi u nekom smislu da se počne i procesuirati, onda oni tek pojačaju tu vrstu priče i stvore u javnosti utisak da se proces već ili započeo, ili vode istrage, da je tužilaštvo podiglo optužnicu, da je potvrđena optužnica, itd. A do toga ima puno.

S druge strane, moramo potpuno odvojiti ono što je uloga i odgovornost vlasti u Republici Srbiji, ona svoju odgovornost je u smislu svih postupaka, pa i ovog postupka manifestovala, pre svega, preko Ministarstva unutrašnjih poslova, BIA i svih drugih bezbednosnih agencija, gde je preduzela sve radnje koje su bile potrebne da određena potencijalna dela koja su inkriminisana da se pokrenu i da budu pred pravosudnim institucijama procesuirane po redosledu, načinu, hodogramu i svemu ostalom kako je to propisano zakonom.

S obzirom da tužilaštvo ima svoju ulogu, mi smo mogli da vidimo da je država izvršna vlast, Ministarstvo unutrašnjih poslova, brojni inspektori koji su govorili o tome, koji su bili svedoci, rekli su i uradili sve što se može.

U aspektu te priče imamo svega onog što smo videlu u javnosti, ne jedno produženo krivično delo, koje treba neko u procesnom smislu, u tužilaštvu, u sudu, kod sudije za prethodni postupak da utvrdi, pre svega, da je nešto i produženo krivično delo. Mi, čak, imamo situaciju da imamo potencijalno izvršenje više produženih krivičnih dela. Da bi neko to označio tako, taj proces, upravo ovde su sada ljudi iz pravosuđa, treba i da urade ono što je njima zakonom definisano i propisano i tu dolazimo do nesklada.

Mi imamo u javnosti, u medijima potrebu da se određene stvari što pre, što hitnije procesuiraju, pumpa se ta priča kao da je sve gotovo, policija uradi sve što može da uradi, sve što kaže tužilaštvo, a onda dođe neka odluka kod tužioca, odnosno kod sudije i on sav postupak uradi u skladu sa onim što mu je i propisano zakonom, a i po svojoj slobodnoj proceni i određenih dokaza, pa ako hoćete i nečije slobode i puštanja iz pritvora, itd.

Adresa za sve te odluke koje dolaze iz pravosuđa idu na adresu vlasti. Mi ćemo sada povući još jedan korak gde će sve u pravosuđu da se završava, i izbor tužioca, i sudija koji se prvi put biraju, i sva odgovornost će biti na njima.

Kad to završimo, pošto imam prethodno iskustvo, neće se percepcija javnosti promeniti u kontekstu toga da se odgovornost za neprocesuiranje prebaci na izvršnu, već će i dalje biti ta percepcija kao da smo mi odgovorni za to.

Molim vas, znači, niti mediji mogu da presuđuju, niti može Ministarstvo unutrašnjih poslova, BIA da presudi bilo kom kriminalcu ili nekome ko je obnašao juče javnu funkciju, a zloupotrebio to jer je trgovao uticajem koji je imao u vršenju službene dužnosti. To mogu ljudi iz pravosuđa. Mi ih podržavamo ovde. Nismo nikada kritikovali nekog za pojedinačne presude ili tužilačke odluke, ali mora jasno da se razdvoji šta je čija odgovornost.

U tom pravcu, ja želim da zaključim diskusiju, da kažem da smo mi kao vlast, kao predstavnici vlasti, kao SNS preko ministara koje smo izabrali uradili sve, dali na tacni pravosuđu da uradi svoj posao. Koji su rezultati njihovih odluka, kako pojedinačnih, a svako ima i pojedinačnu odgovornost, tako i ukupnih, možemo da vidimo, ali mi smo svoju ulogu uradili časno. Daćemo im i dodatni podstrek, lobirati u ovoj vrsti priče da referendum prođe, da bi se oni još više osnažili, ali nemojte, molim vas, više da bilo kada o ovoj vrsti priče adresa za nešto što je neki tužilac ili sudija doneo odluku da ide na adresu SNS i Aleksandra Vučića.

Prema tome, mi smo jaka i odgovorna, državotvorna stranka koja se bori za interese Srbije. Spremni smo da preuzmemo odgovornost, spremni smo da prihvatimo našu odgovornost, a odgovornost za rad pravosuđa ne možemo prihvatiti.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Poštovana ministarka Kisić Tepavčević, poštovani i uvaženi narodni poslanici, kolege i koleginice, evo nekoliko stvari, pokušaću da budem kratak u svojoj diskusiji, da se ne bih ponavljao. Želim da se pre svega osvrnem na tačku 7. današnjeg dnevnog reda, a to je Predlog zakona o davanju garancije Republike Srbije u korist banke "Intesa" AD Beograd i "Rajfajzen" banke AD Beograd, po zaduženju javnog preduzeća "Srbijagas" Novi Sad, po osnovu Ugovora o kreditu za jačanje transportnih kapaciteta gasovoda u Republici Srbiji.

Moje mišljenje je da je gasifikacija jedna od najznačajnijih ne samo infrastrukturnih poduhvata u razvoju Republike Srbije, već pre svega, kao što znamo, da upravo razvojem ove infrastrukture mi stvaramo ključne preduslove za pojačan obim stranih investicija i domaćih, a, da kažem, i zadržavanje stanovništva na područjima na kojima ćemo sada raditi na proširenju mreže vezano za gasifikaciju Srbije.

Međutim, ono što bih ja danas pogotovo želeo da istaknem je da ovaj razvoj infrastrukture vezano za gasifikaciju Republike Srbije je i te kako važan i za moje rodne krajeve, za Republiku Srpsku, pa i taj krak koji ide prema Republici Srpskoj. Izuzetno je važno da se konačno gasifikuje veći deo Republike Srpske, a znamo, evo, u proteklom vremenskom periodu kada smo imali sada ovu krizu u vezi nabavke svih energenata gasa, koliko je Srbija važan faktor stabilnosti u smislu snabdevanja gasa i u regionu, i ove pomoći u smislu podrške ili, da kažem, onog što smo u ovom slučaju pozajmili Sarajevu koje je ostalo praktično tog dana bez gasa, koliko je važno to ne samo za Republiku Srpsku već i za drugi entitet, Federaciju BiH.

Ovoj vesti u smislu širenja infrastrukture vezano za gasifikaciju, pogotovo pošto i govorimo o rubnim područjima koji su bliski BiH i blizu, da je ovo vest kojoj se trebaju radovati ne samo građani Republike Srbije, već u ovom slučaju i BiH u oba entiteta, pa sam posebno zato i ja radostan.

U tom kontekstu, kada treba da delim radosne vesti, iskoristiću ovu priliku i u dve minute se zahvaliti pre svega predsedniku Republike Srbije, gradonačelniku Zoranu Radojičiću, koji su 22. aprila ove godine u Banja Luci, kada je predsednik Republike Srbije voljom svih odbornika svih političkih partija proglašen za građanina grada Banja Luke i dobio nagradu "Ključ grada Banja Luke", da je tog dana zajedno razgovoru i sa rukovodstvom Republike Srpske, a pre svega sa gradonačelnikom Beograda, i posle, bilateralnim sastankom između gradonačelnika Beograda i gradonačelnika Banja Luke, obećao određenu pomoć u razvoju ključnih infrastrukturnih objekata, ali i onih objekata koji su od javnog značaja u smislu izgradnje jedne nove škole, jednog novog parka i jedne nove atletske staze, odnosno stadiona, s obzirom da je Banja Luka, nažalost, ostala bez atletskih staza, s obzirom da FK Borac je ove godine igrao u Evropi pa je morala da bude skinuta ta atletska staza.

Sada Banja Luka koja je poznati sportski grad ima tu vrstu potrebe i preko gradonačelnika Banja Luke i molbi prema predsedniku Republike, moram da obavestim javnost i Republike Srbije i upoznam vas da je u ponedeljak ove sedmice na račun grada Banja Luke, a samim tim će postati i budžetska stavka u gradu Banja Luci, leglo tri miliona evra koji će se koristiti za izgradnju ova tri kapitalna projekta, izgradnju jedne nove osnovne škole u naselju Ada, novog atletskog stadiona i jednog novog parka. Imam informaciju da će upravo iz zahvalnosti koju i ovom prilikom svi Banjalučani koji su me u mnogo slučajeva ovih dana zvali i zahvaljivali se predsedniku Republike i gradonačelniku Beograda, s obzirom da je oficijelno Beograd prebacio sredstva na račun grada Banja Luke, da će ova tri izuzetno važna projekta imati naziv koji će biti simbolično vezan za Republiku Srbiju.

U tom smislu, mi potvrđujemo i onu tendenciju koju je Republika Srbija u ranijem vremenskom periodu radila prema svim lokalnim samoupravama u Republici Srpskoj i u Federaciji, postoje i drugi vidovi indirektne pomoći preko naše, praktično možda jedne od najvažnijih nacionalnih kompanija, to je "Telekom" Srbija, koja ima svoju firmu - "Telekom" Republike Srpske, juče je rukovodstvo "Telekoma" Republike Srpske bilo u zapadnokrajiškim opštinama, doniralo određene porodice koje su se tamo vratile.

Stalno postoji ta potreba da se iz Republike Srbije i pomogne, ali i ulaže u izuzetno važne infrastrukturne projekte izgradnje saobraćajnica. Znamo da krak auto-puta koji će ići od Kuzmina prema Bijeljini da će ovaj deo koji će ići kroz Republiku Srpsku, odnosno BiH, biti na kraju većim delom, preko 80%, finansiran iz budžeta Republike Srbije, koji su, ovom prilikom to još jednom moramo da istaknemo, finansirali svi građani Republike Srbije, pa je ovo i zahvalnost svim građanima Republike Srbije koji su svojim revnosnim odnosom i poštovanjem prema svojim poreskim i svim drugim obavezama, doprinosima, itd, punili budžet koji ovoliko raste i koji smo u proteklim sedmicama mogli da razmatramo ovde u Narodnoj skupštini Republike Srbije i koji smo usvojili.

Ne bih nabrajao i druge značajne projekte, ali, u svakom slučaju, ono što je izuzetno važno da istaknem sada je ovaj momenat, koji je novi momenat u svemu ovome.

Kada smo već kod BiH, ja bih da istaknem još jednu stvar. Imam naviku da prelistan svu štampu, pa makar to bili i naslovi. Danas me zaintrigirao jedan naslov koji ima dnevni list "Alo" i koji na svojoj naslovnici kaže ovako - Sarajevo glasa za Mariniku. Pretpostavljam da je reč o gospođi Tepić. Malo kad se upoznate sa tim tekstom, vidite da ovih dana sarajevski portali koji su udarne pesnice određenih političkih garnitura, pre svega Stranke demokratske akcije, čiji je predsednik Bakir Izetbegović, veličaju Mariniku Tepić i da nju proglašavaju za nekog novog predsednika Srbije, lidera u Srbiji, spasioca Srbije itd.

Moram ovom prilikom da upoznam javnost, s obzirom da sam mnogo vremena proveo u Republici Srpskoj, da i ovu vrstu priče demistifikujemo, iako mi je poznato već duži vremenski period da u sarajevskim medijima, u njihovim televizijskim stanicama koje obrađuju političke teme iz regiona, omiljeni gosti su Marinika Tepić, Nenad Čanak, Čeda Jovanović, Boris Tadić itd, i da se pita političko Sarajevo, pre svega političko Sarajevo, ovo normalno Sarajevo bi građani koji su dolazili ovde u Srbiji, oni veliku zahvalnost su svo vreme dali Aleksandru Vučiću i stalno upućuju takve poruke.

Ako govorimo o političkom Sarajevu, onda ako je njihova volja koga da biraju u Srbiji to su upravo ovi pojedinci na čelu sa gospođom Tepić, i ako će Sarajevo da baždari političku scenu Republike Srbije i usmerava građane Republike Srbije za koga treba da glasaju na sledećim izborima, onda je to opcija Tepić, kao što vidimo ovde.

Ali, jedna velika istina koju svi moraju da znaju, a mogu se i upoznati sa izvorima koji su vrlo relevantni i vrlo dostupni, da kada je god neko iz Sarajeva i srpskog političkog korpusa podržavao određenog srpskog političara to je u kontinuitetu na svim izborima u Republici Srpskoj taj srpski političar dobijao najmanje glasova.

U to ime da kažem, živela Republika Srbija, živela Republike Srpska, a neka oni svojim putem nastave, mi ćemo svojim putem u pobedu za Srbiju, a i za Republiku Srpsku.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući.

Gospodine Tvrdišiću, poštovana i uvažena ministarka Obradović, uvažene kolege narodni poslanici i poštovana javnosti koji pratite ovaj prenos na Drugom kanalu Radio-televizije Republike Srpske, želim nekoliko stvari da kažem vezano za ovaj set zakona koji u današnjem danu razmatramo i o kojem se već dosta govorilo.

Nisam sklon da ponavljam sve ono što su moje uvažene kolege govorile, ali pre svega ću referisati na uvodno izlaganje koje je imala ministarka na samom početku današnjeg dana i kako su mediji izvestili o svemu tome i da kažem samo nekoliko stvari koje su, po meni, bitne u kontekstu primarno ne samo današnjeg seta zakona koji odgađaju, da kažem, i produžvaju određene rokove koji su definisani određenim zakonskim normama, već pre svega u reforme javne uprave.

Reforma javne uprave je dugotrajan proces, složen, sistematski i treba ga voditi vrlo oprezno, a ne samo ići u tom pravcu da se efikasnost meri po nekoj brzini.

S obzirom da mi dolazimo iz jednog društva koje je suštinski birokratski bilo profilisano, pa i sama administracija i javna uprava da je funkcionisala po tom obrascu da je u sistemu birokratije nažalost bilo i puno korupcije i svega ostalog i nije lako bilo kom ministru bilo kog saziva, pogotovo vama, gospođo Obradović, da se suočite sa ovako složenim izazovom. Ne govorim to iz bilo kakve kurtoazije, ali prateći rad ministarstva kojim vi danas rukovodite, činjenica da su vas zatekli praktično procesi normativni koji se odgađaju šest, sedam godina i nije vam iz tog razloga lako. S druge strane, to je veliki izazov i upravo vaše ministarstvo je pokrenulo određene inicijative, poput jedinstvenog upravnog mesta i svih drugih stvari koje su izuzetno važne pre svega u pružanju usluga prema građanima i prema privredi. To su rezultati koji su u određenim segmentima već vidljivi, pa makar bili u nekom smislu i pilot projekat i sve drugo što vas takođe čeka.

Hoću da kažem da platni razredi i sve ostalo što je vezano za uvećanje plata u javnoj administraciji ne može se posmatrati kao izolovan proces. Mi imamo odličan proces i kao jedan od načela i ove Vlade je proces digitalizacije u Republici Srbiji i on mora biti usklađen sa svakom drugom reformom i naravno da sve ide u pravcu toga da mi konačno možemo ustanoviti institut i načelo merljivosti rezultata svakog državnog službenika ne samo u segmentu plate, već pre svega njegovog doprinosa.

Mi sada kada govorimo ovde o platama, govorimo o pravu koje određeni državni službenik, javni službenik, bio on u lokalnoj samoupravi, bio u državnoj, ostvaruje po osnovu zakona, ali ono što je mnogo važnije u smislu dvosmernog odnosa prava i obaveza je njegov doprinos.

Da svi ne bi bili đuture posmatrani u određenim platnim razredima, da ne bi ušli u reformu koja će biti reforma zbog reforme, a da ne sprovedem one ključne, da kažem, stvari koje očekuju građane i privreda, a očekuju ljudi koji su zaposleni u javnom sektoru državne uprave, lokalne samouprave itd, moramo biti sistematični i dati konkretne rezultate koji će za duži vremenski period dati upotrebnu vrednost i dati konkretne rezultate koji će, pre svega, građani Republike Srbije, ljudi koji dolaze iz privrede biti sve zadovoljniji i zadovoljniji.

U tom smislu, ja puno puta sam govorio o tome, pa ću još da spomenem i ono što je izuzetno važno da idemo u tom pravcu i digitalizacije elektronske uprave i koja će od svakog državnog službenika na kraju definisati ga ne samo u personalnom smislu, u smislu njegovih prava, već u elektronskom smislu da on ima otvoren svoj nalog elektronski, da ima svoj ID, da ima svoj personalni dosije, kada otvorite broj svakog službenika, pa da vidite i njegove referense i kako je ocenjivan, s druge strane, na koji način njegovo napredovanje karijerno, kako god da ga nazovemo, je išlo, i da kroz tu vrstu priče koja će opet uvezana biti sa digitalnim sistemom u Republici Srbije, imati konačno merljivost rezultata i svakoga pojedinačno, pa na taj način ćemo moći i uvesti jednu pozitivnu konkurentsku, da kažem, borbu unutar, da kažem, i samih ljudi koji rade u administrativnim, državnim, da kažem, i lokalnim samoupravama i da im to bude podstrek da znaju da nisu svi isti, bez obzira da li su u istom platnom razredu, već da mogu napredovati ako su dali poseban doprinos u svemu tome.

Međutim, ono što je vredno istaknuti i što je više puta danas rečeno je to da, s druge strane, država Srbija, rukovodstvo Srbije, Vlada Republike Srbije i Ministarstvo finansija je planiralo tako da se povećaju plate, da kažem, u javnoj državnoj upravi za 7%. To dovoljno govori koliko je, s obzirom i na određene druge stvari koje trebaju da prate rast plata, da se planira i da ti ljudi koji rade, a to je ogroman broj ljudi, koliko sam dobio informaciju da je to oko 400.000 zaposlenih, gledaju šta ćemo mi odlučiti, na koji način ćemo doneti određene odluke. Ali, s druge strane, vidi se da se o tome razmišlja i to su povećanja koja idu u kontinuitetu.

Da bi došli do bilo kojih povećanja, ono što je ključno za svaku državu, da se ostvari mir i stabilnost, da nemamo bilo kakve tenzije koje smo imali, nažalost, u proteklim decenijama. To je uslov za reforme, da država bude stabilna, da ima stabilnu vlast i da iz tog razloga mogu se ostvariti preduslovi za određene reforme.

S druge strane, moram da kažem da sve strane investicije i domaće koje su bile su dovele do te situacije da imamo u kontinuitetu povećanje budžeta, pa da možemo razmišljati da povećavamo plate. Da toga nije bilo, da nije bilo mira, stabilnosti, ekonomskih reformi, da nije bilo političkih reformi, da nije bilo sjajnih geostrateških odluka u smislu spoljne političke agende Republike Srbije, mi ne bi mogli imati ovaj rast i razvoj. Samim tim, to je povezano sa rastom plata.

Prema tome, izuzetno je važno u današnjem momentu, s obzirom da nam se približavaju izbori, da kažemo da je to ključ i za budućnost, znači, mir, stabilnost, razvoj, ekonomske reforme.

Ova vlast koja je danas na čelu Srbije, da dobije još veću podršku, da bi mogli u tom smislu raditi na tome, a da naši konkretni rezultati budu u tom pravcu koji smo svi mi danas nabrajali, da sve stavke koje smo izdvajali u budžetu i kao pomoć privredi ili povećanje plata u bilo kom sektoru, idu sve više i više i da se približavamo i našim ciljevima i standardima koji su postavljeni. Evo, da kažem, kao neko merilo vrednosti, i u EU u smislu plata i svega ostalog.

Mislim da idemo dobro u tom pravcu. Zato je izuzetno važno da slike koje smo mogli da vidimo za vikend u Republici Srbiji nisu dobre slike ni na spoljnom političkom planu, na unutrašnjem političkom planu i da one ne mogu dati podstrek ili preduslov za razvoj Srbije u ovom smislu u kojem sam malopre govorio.

Zato smatram da koliko god bila važna tema ekologije, postoji još mnogo važnijih tema. Naravno da zdravlje, da zdrava životna sredina, zdrava hrana, voda, sve ostalo, zdrav način života uopšte, su preduslovi za bilo kakav i ekonomski razvoj i nemam dilemu u bilo kom smislu, ali u svakom slučaju, mislim da niko nema pravo da sebi da tu mogućnost da ima hipoteku da on te teme zastupa.

Za mene nisu sporne bilo kakve ekološke organizacije što organizuju bilo kakve performanse u kontekstu zaštite životne sredine, ali mi je izuzetno sporno kao čoveku koji je patriota što njihov ukupan sistem vrednosti, kada odete na sajtove tih nevladinih organizacija, je potpuno politički, jer oni imaju i političke stavove, oni smatraju da je u Srebrenici izvršen genocid, da Srbija treba u kontinuitetu da se izvinjava i da intervencija, da kažem, stranog međunarodnog faktora preko različitih nevladinih organizacija treba da bude nešto što je normalno u Srbiji.

Mi nismo za tu vrstu priče i ne mislimo da ovo što smo mogli sada za vikend da vidimo, što je klasičan spin u nekom smislu marketinškom i koji je klasičan oblik one mustre za revoluciju koju piše taj njihov guru, da smo mogli da vidimo sada za vikend. Međutim, to nije realna Srbija. Od svega toga, građani Republike Srbije, ljudi koje to zanima ne mogu dobiti ništa, a Srbija može da izgubi mnogo slikama koje se šalju u tom smislu.

Prema tome, oni koji se raduju, mislim da se raduju na neku svoju potencijalnu korist na nekim izborima koji sada slede. Mi ih jedva čekamo ovde u našem poslaničkom klubu, da dođu u Narodnu skupštinu i da borbu koju oni pokušavaju da vode na ulici, vodimo ovde u parlamentu i da ih po ko zna koji put pobedimo i trećeg aprila, a i da ih pobedimo svaki put u nekoj od diskusija koje ćemo imati u Narodnoj skupštini Republike Srbije i na temu ekologije, a pre svega, razvoja Srbije.

Zato, živela Srbija!
Zahvaljujem, predsedavajući.

Evo, zadovoljstvo je govoriti posle mladih ljudi poput Đorđa Dabića i svih koji su danas govorili, koji su u subotu na Skupštini SNS dobili veliku podršku i rukovodstva, a i samih delegata SNS. Upravo u ovakvim diskusijama koje imamo ne samo danas, već svih ovih dana, u nastupima koje imaju medijima opravdavaju ne samo prisustvo u ovoj Narodnoj skupštini, već opravdavaju funkcije na koje su izabrani u subotu.

Ja im ovom prilikom i čestitam i hteo bih da svoju diskusiju, poštovani predsedavajući, započnem da sam neobično zadovoljan i srećan sa ovakvim dnevnim redom kojim imamo danas, sa ovim tačkama dnevnog reda, pre svega sa sadržajem ovih tačaka u kontekstu presedana koji se ustanovljava u parlamentu Republike Srbije, ne samo ovde, veći i u regionu. Ja ne znam da li takav primer postoji u svetu da jedna politička garnitura, koja je vladajuća ovde u Republici Srbiji, svojom voljom, odnosno našom voljom, omogućava jednoj čitavoj, da kažem, grupaciji vanparlamentarnih, opozicionih političkih partija da ima svoje članove u Izbornoj komisiji.

Ja mislim da takav primer ne postoji nigde. Ako ima bilo gde primer, evo neka me neko demantuje i u ovoj sali i bilo gde drugde. Zbog tog presedana sam takođe izuzetno zadovoljan i srećan zato što on pobija kao najsnažniji argument u ovoj vrsti priče koji pokušava, sa druge strane, da se od Srbije napravi neka država u kojoj ne vlada demokratija, u kojoj nema niko pravo glasa i u kojoj opozicija ne postoji.

Da malo i širu javnost i evropsku i regionalnu, koja prati ova zasedanja skupštinska, pogotovo ovih dana kada se pokušavaju napraviti neke ponovo lažne afere i loša slika o Srbiji, da podsetimo zbog čega je SNS i naša poslanička grupa toliko dominantna u Narodnoj skupštini Republike Srbije.

Primarno je, broj jedan, zbog ogromne i najveće podrške građana Republike Srbije. Svaki taj građanin je izašao na izbore prošle godine i dao podršku našoj listi „Za budućnost naše dece – Aleksandar Vučić“ i upravo zato mi imamo toliko poslanika. Kolege iz političke partije SPAS su prepoznali našu politiku, ujedinili se, pa naša poslanička grupa sada, koliko ja znam, ima 199 narodnih poslanika.

Koga nema ovde u Skupštini? Pa nema te vanparlamentarne opozicije. U jednom delu nema one vanparlamentarne sadašnje opozicije koja nije dobila podršku, ni ovih minimalnih 3% na prošlim izborima. Znači, nije ih hteo narod, nisu dobili podršku, nemaju legitimitet, ostali su vanparlamentarna opozicija. Mi im našom voljom omogućavamo da imaju članove Izborne komisije. Mi ćemo dići ruku, pritisnuti taster da oni mogu da uđu ovde.

Mi ćemo da proslavimo sa svojim stavom, sa svojim opredeljenjem koje je trasirao, pre svega, Aleksandar Vučić, odmah po konstituisanju ovog saziva Narodne skupštine, pri najavi formiranja Vlade Republike Srbije, takođe je omogućio ključnu stvar u smislu presedana i rekao da će ovaj saziv, najavio, a evo to će uskoro i da bude, trajati svega godinu i po dana, što je posredno značilo da će vanparlamentarna opozicija i ova druga, koja svojom voljom, lažnim bojkotom, nije izašla na izbore jer znala je da nema podršku i da verovatno ne bi ni taj cenzus od 3% prešla, pa je dobila drugu šansu, opet voljom pre svega Aleksandra Vučića, ali evo i poslanika SNS i svih ostalih koji će danas dati podršku, da oni dobiju drugu šansu, odnosno šansu za popravni.

Takođe, šta je važno ovde da danas razobličimo? Pa sve to prenemaganje, natezanje, femkanje, ne znam ni ja kako, da li će oni bojkotovati ponovo ili će izaći na izbore. Predsednik Vučić je davno rekao da će oni svi da izađu na izbore, kao što vidite svi redom izlaze, samo što su sada, pošto znaju da nemaju podršku građana Republike Srbije, udružili se u još više, još šire koalicije, pa tu ima tri-četiri neke stranke koje se pojavljuju stalno u medijima koje su njima naklonjene i još nekoliko ili pet-šest „trabant“ stranaka koje se priključuju tim strankama koje su vanparlamentarne, kojima ne znate ni nazive, ali otprilike to je u tim grupacijama, kako možemo da vidimo, desetak stranaka. Svi oni imaju težak zadatak da pređu tri posto na izborima.

Mi im želimo puno sreće i sa velikim optimizmom i željom, naša poslanička grupa SNS ih čeka ovde u ovoj sali, da možemo da vodimo pravu debatu, gde treba da se vodi debata, a to je u parlamentu Republike Srbije, a ne na ulicama, ne na auto-putevima, ne na javnim površinama gde građani Republike Srbije, građani Beograda ili bilo kojeg drugog grada treba da ostvaruju svoja prava. Ne mogu zato što oni okupiraju određeni prostor i pokušavaju da spreče druge da ostvaruju svoja prava.

Prema tome, mislim da u svemu ovome ono što je najvažnije da se istakne, a to je da svi njihovi scenariji koje smo do sada mogli da vidimo, pa i ovaj za vikend koji smo preko jedne njihove sekcije, ekološke sekcije, grupacije, Đilas, Šolak, Jeremić itd. koji se sada maskiraju kroz te različite ekonomske organizacije, kakvu oni imaju nameru i kakvu politiku oni trasiraju u Srbiji.

Mi smo mogli za vikend da vidimo, da je njihova politika blokada auto puta međunarodnog, blokada saobraćajnica regionalnih, gradskih saobraćajnica, blokada mostova, prizivanje haosa, udaranje ljudi koji pokušavaju da prođu i da dođu do svoga posla, jednog opšteg nasilja i potrebe da se izazove šire nezadovoljstvo koje bi kulminiralo u neke šire proteste o kojima oni sanjaju još od 5. oktobra 2000. godine. Niti su oni akteri iz te vrste priče, niti je Srbija u 2000. godini, niti treba bilo kada da bude, niti treba da se desi ikada Srbiji ono što se desilo posle 5. oktobra 2000. godine. Srbija danas vodi samostalnu politiku, Srbija danas vodi politiku koja primarno na ekonomskom planu dobija sa svih strana iz regiona, iz čitavog sveta pohvale zato što beležimo rezultate, takve koje do sada nisu u savremenoj istoriji Republike Srbije nikada zabeleženi.

Mi smo potpuno uvereni iz tog razloga da će građani Srbije prepoznavajući naše rezultate, nasuprot blokadama, nasilju, izazivanju haosa, mi imamo svoju politiku, naša politika je izgradnja autoputeva, mostova, saobraćajnica, bolnica, škola, vrtića, brzih pruga i to je naša slika, naša ne više vizija koju smo imali, već upravo ostvaren san u smislu materijalnih rezultata koji svi građani Republike Srbije, bez ograničenja i ovi koji su naši politički protivnici koriste svaki dan i koristiće i ove nove projekte koje ćemo da završimo.

U tom smislu reči, želim da se osvrnem još jednom na naše političke protivnike, da kažem da su oni ovim što su odlučili sada da izađu na izbore, što je sjajna vest za nas, jel dugo ih čekamo da dođu ovde u Narodnu skupštinu, da možemo da suočimo argument. Nismo mi ljudi koji se javljaju ovde u Narodnoj skupštini Republike Srbije i pričaju kao sami sa sobom. Mi jedna čekamo da sučelimo argumente sa njima, jedna čekamo da izobličimo njihove laži, performanse i sve ono što oni predstavljaju danas u Srbiji. Jedva čekamo jer ne možemo da dobijemo prostor da možemo na određeni način sa svima da debatujemo argumentima. Argumenti su na našoj strani. Rezultati su na našoj strani. Svima želimo političku, izbornu i svaku drugu sreću da ostvare što bolji izborni rezultat, ali nećemo dozvoliti da bilo kome, pa ni nama, vi sprečavate da mi svoju političku volju u smislu dolaska naših simpatizera na izbornu skupštinu, naših delegata na izbornu skupštinu, na konvenciju povodom 13 godina postojanja stranke, da vi sprečavate i da sav scenario i performanse koje ste pravili iskorišćavate upravo u tom pravcu praveći situaciju koju pokušavate da napravite na taj način da pošaljete lažnu sliku u svet.

I ova etapa se završava, završava se etapa vaših lažnih afera, završava se. Sada ste u subotu završili i etapu koja je trajala samo sedam dana. To je mini etapa. To je priča da ste vi nezadovoljni usvajanjem izmena Zakona o eksproprijaciji, Zakona o referendumu. Niko od ljudi koji su protestvovali i koji su sada za vikend i danas izredali se na ovim medijima Đilas – Šolak nije spomenuo da je to više sporno. Već su zaboravili tu priču. Za sedam dana to neće niko spomenuti ni u medijima tu priču, niti postoji jedan stav, jedan član tog Zakona o referendumu i izmena Zakon o eksproprijaciji koji su oni osporili.

Ono što postoji, postoji njihova laž, obmana da će neko da otima od građana Republike Srbije njihovu imovinu, a da ne kažem da su pričali da će ljudima otimati stanove. To su tolike laži koje imaju za cilj samo da uplaše ljude, da ih dovedu do straha, a u konačnom efektu da ih izvedu na ulice da protestvuju jer ne znaju šta će se desiti i oni prave stalno atmosferu straha, nezadovoljstva, neizvesnosti itd. A kao što vidimo na ulicama Beograda, na ulicama Srbije gde su oni izašli, niko ih ne prati u toj vrsti priče. Pošto ih niko ne prati u toj vrsti priče, da potpuno kažem svoju ocenu, njihova frustracija narasta, frustracija koja narasta stvara agresiju i tu agresiju smo mogli da vidimo iz njihove nemoći zato što građani Republike Srbije neće da njihovu nazadnu politiku, njihovu agresivnu politiku prate. Oni hoće da prate politiku napretka, razvoja Srbije, razvoja Srbije u kojoj će njihova deca imati budućnost i upravo je to politika koju predvodi Aleksandar Vučić i naša poslanička grupa ovde u Narodnoj skupštini Republike Srbije i naša Vlada Republike Srbije koju smo mi izabrali.

Mi ćemo položiti račune i potpuno sam uveren da ćemo dobiti još širu i još bolju podršku na sledećim izborima. U tom smislu želim na samom kraju još jednom da kažem da spremno dočekujemo naredne izbore, da jedva čekamo da se nekolicina poslanika ili određenih lista nađe ovde u Skupštini Srbije. Mi ne možemo njima dati podršku da im dajemo naše glasove. Oni će morati da se potrude za to. Mi smo im dali šansu što niko nikome nije dao i na njima je sada samo da obiđu svoje simpatizere, a da nas puste da Srbiju i dalje razvijamo, da napredujemo, da sa našim aktivistima, sa građanima Republike Srbije porazgovaramo, da predstavimo svoje rezultate i da 3. aprila ponovo pobedimo i za Srbiju i za našu decu.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Jako je teško dočekati vreme da govorite, s obzirom na veliki broj poslanika se prijavljuje stalno, što je dobro za ovu debatu, ali na samom početku da nekoliko reči da kažem vezano za sam amandman koji je Vlada Republike Srbije prihvatila.

Smatram da je kolega Gojko Palalić dobro uhvatio suštinu ovog amandmana i da ovaj period od 60 dana od dana stupanja na snagu će dati dovoljno prostora svim subjektima da prilagode se novim propisima koji će biti usvojeni.

Međutim, kao i svi ostali, ja moram da iskoristim i ako to nerado činimo ovo vreme da kažem neke stvari koje su me posebno iziritirale, a vezane su za jučerašnji dan, imaju veze i sa današnjim danom, a to je diskusija kolege Imamovića, koji je juče govorio, da kažem na jedan određeni način koji nije primeren duhu rasprave i diskusija koje su u ovom sazivu Narodne skupštine Republike Srbije.

Niko u ovom sazivu od bilo kojeg narodnog poslanika nije vređao pripadnike drugih naroda, pogotovo nije vređao Bošnjake. Mogu da kažem slobodno, pošto celi život živim sa Bošnjacima, da ih držimo kao malo vode na dlanu, ali dijalog, komunikacija, suživot, prijateljstvo, zajedničke muke su dvosmerna ulica, ne jednosmerna. Nije prijateljstvo, saradnja i odnos međusobnog poverenja koji moramo da stvaramo, način da vi dođete u parlament Republike Srbije i ovde uperite prst u čitav jedan narod i jednu državu u koju živite, u koju primate platu, u koju ste izabran za narodnog poslanika i da iritirate sve one koji su pogotovo u devedesetim izgubili svoje najmilije, izgubili delove tela, morali da se rasele, da postanu izbeglice, da počnu život ispočetka, a između ostalog da počnu život ispočetka ovde u Republici Srbiji.

Ne bi mene to iritiralo ništa posebno, već me malopre na komemoraciji povodom smrti Muamera Zukorlića, koji je predstavljao na određen način upravo suprotan princip u radu i nije vadio teme koje su bolne, nije govorio ovde o ratnim temama, nije govorio o nečem što će stvarati razdor između dva naroda, pokušavao je da govori o stvarima koje su svakodnevni problemi, koji znače i poverenje.

Jako je važno, danas poruke koje smo čuli, od predsednika Vučića i predsednika Dačića, a posebno od sina Muamera Zukorlića, a meni je lično jako teško bilo što nisam video Imamovića danas na komemoraciji Muameru Zukorliću. To mnogo govori o tim ljudima koliko su oni ostrašćeni i prema protivnicima o svojoj da kažem političkoj grupaciji koja je vezana za bošnjačko biračko telo i koliko je ta ostrašćenost velika.

Ali neka svako nosi svoj krsta i svoju muku, ja sam imao potrebu da kažem nekoliko stvari koji se tiču svega ovoga što su mnoge kolege govorile, a tiče se ovog murala u Njegoševoj ulici na Vračaru, generalu Ratku Mladiću. To je vrlo teška i nezgodna tema i možda ću po prvi put nešto da kažem o tome, čini mi se da nikada o tome nisam govorio, zato što mislim da govoreći o ratnim dešavanjima koje imamo svi, pogled svoj na istinu šta se dešavalo. Ne bih želeo da drugu stranu na bilo koji način uvredim iako imam kristalno jasne svoje stavove. Izbegavao sam o tome da govorim, ali moraću nekoliko stvari da kažem, s obzirom da je ta diskusija juče išla u tom pravcu upravo da se kaže da Bošnjaci nisu sigurni u Srbiji i kako je to biti Bošnjak u Srbiji, kako je on to juče rekao.

Ne bi me to posebno iritiralo kada bi se stvari posmatrale barem u malo širem kontekstu. Ne mislim da je srbovanje u smislu izrade murala generala Ratka Mladića na Vračaru neka velika stvar, odnosno mislim da te stvari ne rade pravi Srbi i prave patriote, oni su na pravom mestu za vreme ratnih sukoba, borili se za srpski narod, stvarali Republiku Srpsku, a nisu crtali grafite i pravili neke priče, romane i tako dalje i glorifikacije. Tako da i ta vrsta priče, pitanje sa koje strane uopšte došla i ko to pokušava sada da uradi, pogotovo ako uzmemo činjenicu, a ja sam se raspitao da taj mural stoji već devet, deset meseci u Njegoševoj ulici. I, ko je sada sve to smislio?

Ostavimo to po strani, smeta jedan mural generala Ratka Mladića koji je u Hagu, a ne smeta jedan Gotovina koji slobodno šeta i radi po Hrvatskoj, koji je proterao i po njegovoj komandi ubio na stotine Srba, a na hiljade je proterao u Republiku Srbiju. Ne smeta jedna Naser Orić koji normalno radi, širi se i glorifikuju ga kao heroja u Sarajevu. Postavljam pitanje, kolegini Imamoviću, kako je biti Srbin u Sarajevu u kome prođete pored Nasera Orića živog i zdravog koji ima biznis u Sarajevu, koji zida zgrade i koga svi doživljavaju herojem. Ili kako je Srbinu na Kosovu i Metohiji kada znamo da Haradinaj nije procesuiran za bilo šta.

Haradinaj koji kaže da će referendum 2025. godine oteti deo srca Srbije, Kosova i Metohije, pripojiti se Albaniji. To nije sporno da oni sanjaju svoj san, kažu da će ga i normirati, da će ga proveriti na referendumu, ali naravno, za nas Srbe je sporno i da govorimo o istini, da govorimo o svom snu, da govorimo o svom jedinjenju kao narod, bez obzira što poštujemo sve granice, što je mir, tolerancija, priznavanje, međunarodnih priznatih granica svih u regionu nešto što je imperativ države Srbije i na jedan način ona nije uticala da se te stvari promene.

Predsednik Aleksandar Vučić svaki dan to ističe. Mogli smo danas da čujemo na komemoraciji i to da je predsednik Aleksandar Vučić ispoštovao i ono što je, evo pokojni Zukorlić tražio da se Bosna i Hercegovina podrži, ovakva kakva jeste i da Srbija bude oslonac, da kažem svim i zajedničkim institucijama i saradnjom sa zajedničkim institucijama Bosne i Hercegovine i da to na određeni način bude obaveza svih. Upravo se tako rukovodstvo Srbije na čelu sa predsednikom Vučićem svaki dan ponaša. Sinoć smo u intervjuu na „Ćirilici“ mogli da čujemo po hiljadu puta ponovljenu poruku. To me strašno iritira.

Iritira me druga stvar. S obzirom da ovi projekt menadžeri koji imaju zadatak da predstave murali kroz različite projekte, da naprave ružnu i lošu sliku o Srbiji, želi da ocrne ne samo Republiku Srbiju, već i Republiku Srpsku, Vojsku Republike Srpske, koja je časnom borbom odbranila svoj narod, a zajedno sa narodom stvorila Republiku Srpsku. E, to je Vojska Republike Srpske.

I, ta vojska Republike Srpske, evo u Krajini mojoj, Gradišci, Banja Luci, nije bila potpomognuta ni sa jednim vojnikom iz Srbije, gde su naši ljudi, čestiti domaćini, seljaci, radnici, intelektualci, otišli u rov, uzeli oružje i borili se da ne doživimo ono što smo doživeli za vreme Drugog svetskog rata.

Mi smo sada krivci, dok su oni koji su komandovali na drugim stranama, pa šta to treba da znači? Da smo mi bili u sukobu sami sa sobom. Šta to znači? Da li treba Naseru Orliću da zaboravimo sve što je počinio zločince u Kravicama? Nije problem što se on šeta po Sarajevu, što ga slave herojem, ali je problem mural Ratka Mladića u Njegoševoj ulici.

Slažem se da mi ne trebamo u ovo vreme da gradimo mir, poverenje, itd, da crtamo bilo kakve murale, ali pogledajte tu gradaciju, gradaciju koja se u medijima Šolak, Đilas, pravi tako da Srbiju treba da bude sramota. Pa, vidimo koliko su oni… Čitam današnji „Kurir“, i na njih se ovde pozivam, i šta ne možemo na ovom koncernom, medijskom, informativnog, samo da kažem medija da vidimo, pa ne možemo videti ovu priču sada o kojoj govorim, ne možemo čuti istinu.

Mi tamo treba da slušamo da su u Srbiji zločinci i da je Srbija zločinačka zemlja i da tu vrstu priče, sadržaja, upijamo svaki dan, da nas ubijaju toliko u pojam da je jedan mural problem, a nije problem što Gotovina šeta po Hrvatskoj, koji u intervju prvom kada je izašao iz Haga, a iza njega je stala kompletna Republika Hrvatska sa državnim rukovodstvom. Svi živi su stali iza njega. Kada je izašao, on je rekao – jedva čekam da dođem u Livno. U Livnu smo odbranili Hrvatsku i direktno čovek kaže da je vojska Republike Hrvatske bila u BiH i nikom ništa. Onda je vrednosna paradigma ovde šta je Haški tribunal presudio, a nije vrednosna paradigma, istina i samo istina je bilo devedesetih.

Gospodo draga, otiđite malo u krajeve kroz Podrinje i tamo gde Srbi žive, pa da vidite koliko je srpskih majki zavijeno u crno, koliko grobova ima. Pa se zapitajte zašto, ako ste već jedan dan organizovali ove proteste, zašto niste otišli sutradan u Sarajevo, pa zaustavili Nasera Orića na ulici i pitali ga za ove stvari.

Ne. Za vas je Naser Orić faca i vi na vašim medijima gledate kako da radite intervju sa njim. Šta ne možemo da vidimo? Pa, ne možemo da vidimo na ovim medijima, evo koje Šolak ima, kaže u Srbiji „N1 Srbija“, „Nova S“, „Njuzmaks adrija“, „Danas“, „Nova“, „N1 info“, „Nova RS“, „Danas RS“. U Hrvatskoj, sve je ovo u vlasništvu Šolak, Đilas kompanije - „Nova TV“, „N1 Hrvatska“, Dnevnik HR“. U Bosni i Hercegovini: „Nova BiH“, „N1 BiH“. Bugarsku da ne čitam, nisu u kontekstu priče. U Crnoj Gori: „Nova M“, „TV Vesti“, „Vesti Montenegro“. Zamenski tast, KRIK, BIRN, CINS, „Istinomer“, „Cenzolovka“, NIN, „Vreme Srbija“, „Nacional Hrvatska“, „Magazin“.

Onda ne treba da se čudimo što u svim ovim medijima su iste vesti, isti naslovi, zato što je uređivačka politika centar moći političkih i političko krilo upravo u vlasničkoj strukturi … koji želi od Srbije ovo da napravi. Srbija je posebna zemlja, ponosna zemlja, koja se borila samo za svoje. Ne dozvoljavamo da nas niko ponižava, da nas stavlja u isti koš sa onima koji su činili zločine, a nisu bili u koordinaciji ni sa rukovodstvom Vojske Republike Srpske.

Ne dozvoljavamo da se te stvari na takav način, da se istina u Srbiji gura kroz ove medije tajkuna koji su spremni na sve, pa i da do kraja ponize Republiku Srbiju samo da bi došli na vlast. Mi to nećemo dozvoliti. Borićemo se za istinu, borićemo se za istinu i u ratu devedesetih, za naš identitet, za jaku Srbiju, i za jaku Republiku Srpsku.

Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Poštovana ministarko, potrudiću se da budem sažet u svom govoru, da se ne ponavljam sa kolegama.

Svakako je tema izuzetno važna, ali nije pretpostavljam politički interesantna, i u ovoj svojoj diskusiji pre svega želim da informišem građane Srbije da skrenem pažnju da ovo što mi danas raspravljamo nije neka tema koja bi možda zaokupirala javnost i o kojoj bi se možda povela neka rasprava, ali izuzetno je važno da shvatimo značaj ove teme iz nekoliko razloga, pa ću ja pokušati da podsetim sve nas na nekoliko stvari koje su bile i u proteklom vremenskom periodu, a pre svega da se prisetimo početka pandemije korona virusa prošle godine, da se prisetimo atmosfere u kojoj smo se svi globalno našli, a pre svega mi ovde u Srbiji, u regionu u nedostatku određenih, da kažem, hemijskih proizvoda, biocidnih proizvoda i svih ostalih koji su u tom kontekstu izuzetno bili važni.

Trebalo je za jedno kratko vreme stabilizovati tržište u svemu. Ako se sećamo nedostatka dezinfekcionih sredstava, onih koje je bilo izuzetno u samom početku teško nabaviti do posle rukavica, maski i svega ostalog. Koliko je u maksimalno kratkom vremenu država Srbija sa njenim rukovodstvom uspela da uspostavi stabilno tržište, da smo za vrlo kratko vreme imali i dovoljan broj maski i dovoljan broj rukavica i hemijskih sredstava, pre svega iz razloga koji su prethodili tome.

Ovde primarno danas želim da istaknem te stvari koje su izuzetno važne za Republiku Srbiju, za naše javno zdravlje, ne samo u kontekstu zdravstva, već i u kontekstu zaštite zdravlja, životne okoline i svega ostalog što je vezano za to.

Naime, država Srbija je jedna od retkih zemalja u Evropi koja je sačuvala javne resurse, javne sisteme, u kontekstu priče zaštite zdravlja u Republici Srbiji. To što mi još uvek danas imamo Torlak, što imamo Zavod za biocide, što imamo druge različite institute, pokazalo se najbolje u eri pandemije koliko je to bitno. U mnogim zemljama ti sistemi su otišli u proces privatizacije itd, nije se obraćala pažnja, a mi smo za relativno kratko vreme transformisali i došli praktično za godinu dana, svi se sećaju možda ovih novih najava, ali već ono što je bilo prošle godine svi su zaboravili, a danas se mi nalazimo u poziciji da smo izgradili tri nove kovid bolnice, da imamo fabrike vakcina u Srbiji itd, itd.

Sve je to plod stabilnosti rukovodstva jedne zemlje, koja je omogućila prosto da se potrebe koje imaju građani Srbije vrlo brzo realizuju, u smislu ne samo potreba koje su postojale na početku korona virusa, već i danas kada je taj virus mutirao i kada upravu ovi segmenti o kojima danas raspravljamo su izuzetno važni.

Prema tome, ja ovu temu ne bih zanemarivao. Ona možda nije danas toliko interesantna, ali, evo, da kažem šta je bilo prošle godine. Svi smo čekali te informacije koje će ići u ovom pravcu, da upravo ovde dobijemo odgovore koji su neophodni. U tom smislu, hoću da kažem da su, upravo zahvaljujući Republici Srbiji i ovakvoj politici, i sve zemlje u regionu imale benefite koje smo mi ovde ostvarili.

Još jednom ću da podsetim sve da je Republika Srbija u onim momentima kada je to bilo najvažnije, kada nije bilo vakcine, ponudila ruku prijateljstva svim zemljama u regionu, da su građani iz zemalja iz regiona dolazili ovde u Srbiju, da smo donirali vakcine, da smo donirali medicinsku opremu. Pre svega, govoriću o primerima za Republiku Srpsku, ali i za Federaciju BiH. Recimo, kada nije bilo respiratora uopšte ovde u regionu, kada se nisu mogli nabaviti u periodu korone, mi smo donirali ne samo respiratore Republici Srpskoj, već i u Goraždu, Goraždanskom kantonu.

To je jedna poruka koju treba stalno isticati, zato što, evo, i danas kada se dešavaju neke druge stvari, kada imamo energetsku krizu, prošle sedmice je bio kvar gasovoda u Bugarskoj, kada je kompletno Sarajevo i praktično istočni deo Republike Srpske ostao bez gasa, jedina alternativa koju su sarajevski političari tada rekli da postoji bila je alternativa koja je bila vezana za Srbiju. Srbija je uvek tu da bude prvi izbor, da uvek pruži ruku pomirenja, ruku podrške i svega ostalog. Mi gas jesmo posudili, ali da nije bilo bratske i ljudske volje sa naše strane građani Sarajeva bi se smrzavali. To treba da se istakne u svakom segmentu ove diskusije.

U tom smislu reči, ja bih još jednu stvar da kažem. Ovih dana su predstavnici opozicije bili u SAD. Između ostalog, bila je tema sve ono što bi moglo da oblati Srbiju i rukovodstvo Srbije. Između ostalog, gospoda Stefanović i Đilas su blatili ovu vrstu priče oko nabavke vakcina, nabavke respiratora i svega ostalog. Koliko je to licemerno možda najbolje pokazuje da i oni koji su stali uz njih i potvrdili tu vrstu priče danas pametuju i govore sa distance, ne razmišljajući uopšte o tom šta je bilo prošle godine. Da ne zaboravimo da je kompletan sistem javnog zdravstva, globalni, potpuno pukao, da niko nije obraćao pažnju na bilo koga i da su sve zemlje nacionalno morale da vode svoju politiku. Upravo čvrstom liderstvu i spoljno političkoj agendi, koja je bazirana na četiri stuba spoljne politike, Aleksandar Vučić sa rukovodstvom Vlade Republike Srbije i svima onima koji su u tom momentu pomogli je uspela da se za maksimalno kratko vreme podigne u tako teškoj globalnoj situaciji i da sve ovo što sam prethodno nabrojao jako brzo nabavimo, i respiratore i vakcine itd.

Sada pričati sa neke distance, s obzirom da to nije bilo normalno tržište u tom momentu, za koliko su nabavljeni određeni respiratori, za koliko su nabavljene određene vakcine, koje danas imaju neku komercijalnu cenu, tržišnu, ima ih Bogu hvala, sada imamo drugi problem sa vakcinacijom itd, je irelevanto u svakom smislu reči. Ali, iskoristiti to kao argument dovoljno govori da teza o kojoj mi često govorimo ovde u Skupštini Srbije je apsolutno istinita, a to je da oni rade protiv interesa Republike Srbije.

Na to ću samo da se nadovežem, da im je druga teza bila uništavanje drugog realnog resursa, a to je da se upute kritike prema „Telekomu“ Republike Srbije, koji je danas izbacio jednu izvrsnu vest sa jednom multinacionalnom kompanijom „Vodafonom“, da je sklopio sporazum i da će praktično „Telekom“ otići u velike visine na tržišnom planu u smislu telekomunikacija i svega ostalog, a da ta ekipa koja je otišla očigledno da lobira interesno za Šolakovu kompaniju, za tajkunsku firmu, da se i tu razotkrila.

Prema tome, cilj njihove posete je blaćenje Srbije, Aleksandra Vučića i da naprave kombinaciju kako da njihova zajednička firma sa tajkunom Šolakom podigne se i pokuša nekako vantržišno, ali politički da opstanke na tržištu Srbije. To je toliko licemerno i mislim da sve te stvari koje smo mogli da vidimo u proteklom vremenskom periodu razotkrivaju bezočnost i laži i pristupa koje ta ekipa ima.

Ta ekipa, ne daj Bože sutra da dođe na bilo koji način na vlast u Republici Srbiji, bi upravo ovako radila, ne bi radila za „Telekom“ Srbije, ne bi radila za Institut „Torlak“, ne bi za Zavod za biocide, radila bi sve kontra, a išli bi da kucaju u Vašington, išli bi da kucaju u Brisel da dobijemo vakcine, da dobijemo respiratore, koje tada u tom momentu ne bi dobili, kao što nismo ni dobili.

Zato je izuzetno važno da vodimo ovakvu politiku koja ima kičmu, koja ima stav, koja može omogućiti da u kriznim situacijama, ne isključujući saradnju sa svima, odreagujemo onako kako je u najboljem interesu građana Srbije. U to ime, živela Srbija!
Zahvaljujem.

Uvažene kolege narodni poslanici, nekoliko stvari bih da kažem na ovu temu, pre svega ću se referisati na tačku dnevnog reda Predlog odluke o dopuni Odluke o prestanku funkcije i imenovanju u RIK. Smatram da je ovo najvažnija tačka dnevnog reda u današnjem zasedanju i današnjoj raspravi.

Između ostalog, mislim da je itekako važno da se dobro skoncentrišemo kada svaki put raspravljamo o predlozima ko će da uđe u RIK, bez obzira kakve su i zakonske, da kažem, kategorije i kakvi su dogovori koje smo ovih dana napravili sa opozicijom koja je pregovarala ovde u parlamentu, van stranog faktora, van ovih evropskih parlamentaraca i da kažem nešto što mislim da je u ovom momentu najvažnije, kada pričamo o članovima RIK, ovi koji su do sada izabrani i ovi koji će dobiti podršku u smislu toga da postanu članovi RIK do 3. aprila.

S obzirom na sve ove najave koje su danas moje kolege elaborirale u smislu pripreme koja se pokušava u regionu i u Srbiji da najavi, kako različiti kako američke, tako i evropske diplomate u smislu svoje agende ovde rade, da se 3. april priprema kao neka pozicija u Srbiji u kojoj će se desiti nešto što se nažalost desilo u Srbiji, a bilo je 5. oktobra 2000. godine, a u kontekstu izbora, načina realizacije izbora, tumačenja izborne volje građana, pa i materijalnih dokaza koji u tom smislu podrazumevaju i šta se zaista desilo 5. oktobra i na koji način su predstavnici, da kažem, određenih političkih partija, koje su bile i u vlasti i opoziciji tada, imale ulogu u toj izbornoj komisiji i ko je sve kolaborirao sa stranim faktorom i na koji način izdao Republiku Srbiju i kakve su bile posledice u 12 godina posle toga, formirajući različite marionetske vlade koje su isključivo za cilj imale da sruše nacionalni ponos Republike Srbije, a da je na ekonomskom, u zavisno političkom smislu, ekonomskom, stavio u tu poziciju koja će podrazumevati da to bude još jedna od država koja će biti u regionu, koja će biti marionetska, u kojoj će strani ambasadori, strane ambasade, različiti visoki zvaničnici raznih zapadnih centara moći ovde upravljati kako se njima prohte.

Rezultat svega toga smo mogli da vidimo do 2012. godine i u tako teškim uslovima, kada pričamo o izbornim uslovima, ne možemo da ne napravimo paralelu sa 2012. godinom, kao što je to moj kolega Mrdić napravio. Ja ne mogu da zaboravim da 2012. godine SNS ništa od svega ovoga što današnja opozicija i jedna i druga, kako se sada nazivaju, jer oni nemaju ni jedinstven koncept, ni jedinstven program, niti međusobno poverenje jednih prema drugim, oni Srbiju vide na različite načine, niko je ne vidi na ispravan način, da se uporedimo sa tim periodom 2012. godine, pa da pitam - kada je to SNS mogla da ima ovoliki broj članova izborne komisije, kao što će oni da dobiju ovim sporazumom koji su potpisali? Kada su to postojala ta nezavisna tela koja će pratiti medije i ocenjivati određen rad? Ako bi poredio po strukturi sve ono što oni danas imaju u smislu raspolaganja kroz elektronske medije, kroz različite TV stanice, kroz novine koje štampaju u Osijeku, u Republici Hrvatskoj, i otvoreno najavljuju ovde ponovo scenarije koji im se priviđaju, poput 5. oktobra, i da kažemo potpuno jasno da oni imaju fantastične uslove za izbore i da ih niko nema ni blizu tako, u regionu svakako ne.

Ja sam većinu svog političkog života i veka proveo u opoziciji. Ako bih napravo jednu paralelu samo i komparaciju sa BiH, ni blizu, ni u 10% opozicija u Republici Srpskoj ili u BiH nema ovakve predispozicije kao što ima opozicija u Srbiji i to je nama za ponos. To je pokazatelj da se mi ne plašimo izbora i da smo spremni da damo mnogo više, nego što je bilo ko dao opoziciji koja nije ni legitimna, niti je ovde u parlamentu, već je vanparlamentarna, da bi se takmičili na način na koji smo mi spremni da njima pustimo, slikovito rečeno, par stotina metara u trci na nekoliko kilometara da imaju prednost.

Mi smo potpuno ubeđeni da ćemo svojom snagom, energijom, voljom, a pre svega principima koje imamo zadobiti većinsku podršku građana Republike Srbije, zato što je naša politika ispravna i zato što imamo stav, zato što imamo kičmu i zato što znamo šta je nacionalni ponos, šta je nacionalni konsenzus i šta su nacionalne margine koje se ne smeju preći. Šta oni nemaju i šta je za njih problem u toj vrsti priče?

Samo još jednu digresiju da kažem, kad sam navodio jedan primer vezan za BiH. Mnogi predstavnici opozicije, dakle, ovih tajkunskih portala i medija su u proteklom vremenskom periodu, ja nisam imao priliku da odgovorim, govorili o tome da postoje neka lažna, fiktivna, dvojna državljanstva državljana Republike Srpske, jer mi imamo u Republici Srpskoj državljanstvo Republike Srpske i BiH, imamo pravo po Dejtonu na dvojno državljanstvo Republike Srbije koje je bivša vlast do 2012. godine ignorisala i stidela se i nije dozvoljavala… Svega par hiljada građana do 2012. godine je imalo dvojno državljanstvo Republike Srbije, jer tadašnje rukovodstvo Republike Srbije nije dozvoljavalo da Srbi iz Republike Srpske, Srbi iz BiH kompletne dobiju dvojno državljanstvo, jer je bila takva politika i to treba jasno i glasno reći.

Taksa je bila oko 200 evra, pa je bio i taj materijalni cenzus, mnogi to nisu mogli sebi da priušte. Dolaskom SNS na vlast, ovaj imovinski, pre svega, cenzus u smislu ove takse koja se plaćala, ukinuta je i procedure su značajno ubrzane, mada ima puno tu problema i džepova koji podrazumevaju da bi taj proces mogao ići u mnogo značajnijem procesu.

Pri tom sam vrlo oprezan kada govorim o ovome. Ne mislim da je to bila takva taktika i strategija Republike Srbije da imamo veći broj državljana sa dvojnim državljanstvom. To je primer koji imamo u BiH. Svaki Hrvat iz BiH je dobio, koji se rodio u BiH, živeo do kraja rata u BiH, poziciju da dobije hrvatsko državljanstvo, da dobije, kako oni kažu, hrvatsku domovnicu, pasoš itd. i niko nije postavio to pitanje.

U njihovim izbornim uslovima, u njihovom popunjavanju Sabora, kvota koja dolazi iz dijaspore je primarno vezana za Hrvate iz BiH i niko u međunarodnoj zajednici i EU nije osporio to pitanje, ali se opozicija u Republici Srbiji buni zbog toga i kaže da se ovom dinamikom i svim ostalim utiče na izborni rezultat u Republici Srbiji, gde se pobeda na predsedničkim izborima broji preko dva miliona glasova.

Samo jedan primer za sve ovo što govorim sada. Na prošlim parlamentarnim izborima ukupan broj glasača iz BiH nije prešao 4.800. Ako će 4.800 glasača iz BiH, mahom iz Republike Srpske, odlučiti ko će biti budući predsednik Republike Srbije ili ko će imati većinu u parlamentu, onda dovoljno govori o tome koliko oni nemaju pojma i koliko nisu proverili određene stvari.

Takođe bih uputio na istraživanja određenih javnih mnjenja, pa će da vide zašto SNS ima toliku podršku, pa će da vide u tim istraživanjima zašto je Aleksandar Vučić u Republici Srpskoj, ne samo u Republici Srbiji, najpopularniji političar u dužem nizu godina i ne može niko, ni blizu, da priđe njegovoj popularnosti koju građani Republike Srpske, ceneći, zbog nacionalne politike koju ima Aleksandar Vučić prema Srbima u regionu, primarno prema Republici Srpskoj, pomoć koja je bila u eri i pandemiji i generalno pomoć svim infrastrukturnim radovima koji su bili u svim opštinama Republike Srpske na koji način vrednuje to. Nikada Republika Srbija nije imala takvog predsednika i zato je predsednik Srbije rekao da do god je on predsednik Srbije nikada neće biti rampa na Drini, nikada neće biti blokade na Drini, već će biti poziv na saradnju, ne samo prema Srbima, već i prema Bošnjacima, prema Hrvatima, kao što smo ovih dana videli da je Aleksandar Vučić jedini autoritet u regionu koji je pozvao sve u Beograd i da kaže ispravne stavove, uvažavajući stavove svih drugih, da se traže kompromisna rešenja zarad bolje budućnosti, zarad bolje ekonomije, saradnje.

Odgovor na sve ono što dolazi iz Sarajeva Aleksandra Vučića je bio izgradnja autoputa prema Bijeljini, izgradnja autoputa prema Sarajevu. Na ratno-huškačke izjave koje idu u tom pravcu, na pretnje koje dolaze, na lažne optužbe koje idu prema rukovodstvu Republike Srbije, odgovor Republike Srbije je bio izgradnja autoputeva, odgovor iz Republike Srbije je bio „Otvoreni Balkan“.

Na sva ova pitanja, da se vratim na opoziciju ovde u Republici Srbiji, oni nemaju odgovor. Osnovni problem koji oni imaju na ovim izborima nisu izborni uslovi. Izborne uslove smo konstatovali da su značajno bolji nego bilo kada, pogotovo ovi sada koji su ispregovarani.

Oni imaju drugi problem. Nekoliko njihovih problema, ja sam pisao da bih mogao da se setim, pa mi je nestalo mesta na ovom papiru na kom sam pisao, a da bi shvatili suštinski u čemu je njihov problem i zašto nemaju podršku većinske Srbije. Zašto nemaju podršku u smislu toga da jedva prebace i da dođu, svi ukupno, do neke dvocifrene cifre, pa se time hvale? Pa, nemaju iz tog razloga zato što nemaju odgovore na ključna nacionalna pitanja. Evo, oni nemaju odgovor na pitanje i nemaju poziciju za naše pitanje i naš problem koji imamo na Kosovu i Metohiji. Oni nemaju nikakvu poziciju, nikakav stav, osim što optužuju sve ono što uradi naše rukovodstvo u kontekstu razgovora, pregovora, o nekom normalnom funkcionisanju života, moramo zajedno živeti na ovim prostorima, bez obzira na probleme koje smo nasledili.

Takođe, nemaju poziciju, evo, ja sam govorio, prema nasrtajima na Republiku Srpsku i različitim uticajima iz Međunarodne zajednice koji idu u tom pravcu da se nadležnosti Republike Srpske derogiraju sve više i više, da bi došli do te pozicije da zadnji momentum bude ukidanje Republike Srpske.

Srbija je garant Dejtonskog mirovnog sporazuma, garant Republike Srpske i svakodnevno sada u novoj vlasti imamo, koju obnaša Aleksandar Vučić i SNS, poziciju prema Republici Srpskoj, koja je svima jasna, kako u svetu, tako u regionu, jasna je svakom Srbinu.

Oni nemaju poziciju prema Republici Srpskoj. Njih Republika Srpska, dobro se to svi sećaju, nije interesovala uopšte. To je za njih bio balast, kao što je za njih balast problem našeg naroda na KiM. Oni neće tim da se bave, oni gledaju samo kako da se uvale ovde u skupštinske klupe i kako ovde da izvode određene performanse i misle da je to politika koju će podržati većinska Srbija.

To nije politika kojom možete dobiti većinsku podršku, jer morate biti karakter, morate biti čvrsti i dati odgovor na ona pitanja koja su najvažnija, a od kojih svakodnevno bežite.

Takođe gde nemaju odgovor - Kako ćete rešiti svoj problem kredibiliteta vaših lidera u opoziciji? Njihov kredibilitet je ugrožen poslovima kriminalnim koje su imali sa javnim preduzećima, sa javnim firmama, oni su se nakrali, napravili svoje fantomske firme ovde u ovoj vrsti priče, a sada isturaju te kandidate u etar i žele da oni budu neko koga će građani Republike Srbije podržati.

Da razjasnim još nešto. Ne mogu oni biti podržani iz prostog razloga zato što nemaju jedinstva između sebe. Oni pričaju svaki dan ovde o promenama. Nema promene, gospodo draga, o kojoj vi govorite, osim ako ne mislite na petooktobarsku promenu, bez pobede. A vi nemate matematiku, nemate stav, nemate karakter, nemate program da možete da pobedite. Hoćete na silu, hoćete mržnjom prema Aleksandru Vučiću, izmišljajući svaki dan lažne optužbe prema njemu ili prema članovima njegove porodice, da vam to bude glavna platforma na izborima.

Ima jedan broj ljudi koji uživa u tome, nažalost, u Republici Srbiji. I to je sramota. Oni se njima obraćaju, ali se ne obraćaju većinskoj Srbiji. Većinska Srbija je znala da nagradi politiku Aleksandra Vučića i SNS i potpuno sam ubeđen da će tako biti i dalje, zato što imamo odgovore na sva ova pitanja na koja oni nisu dali.

Srpska napredna stranka neće na svojim listama na najvažnijim pozicijama predlagati tajkune, predlagati one koji su oštetili budžet Republike Srbije, predlagati kriminalce, predlagati one koji imaju takve nacionalne stavove koji su u potpunoj korelaciji sa stavovima određenih političara u Sarajevu ili u Hrvatskoj. Pa, kad ih slušate, ja imam osećaj nekad, ili njihove medije, da imaju istu ne samo uređivačku politiku, već da imaju istu centralu, da svi ponavljaju istu priču, kao papagaji.

Kada ponavljaju tu priču, to ne može da čuje većinska Srbija, jer ona ne želi da to čuje. Ne želi nejedinstvo. Želi jedinstvo i iz tog jedinstva vi možete, gospodo, da idete u pobedu, a ne u zavad, u koji želite da vodite srpski narod. Srpski narod u ovako teškim momentima mora prvenstveno da bude jedinstven i da ima izgrađenu nacionalnu koncepciju i konsenzus koji je potreban da bi opstali u ovako teškim vremenima.

Nemaju odgovor na sledeće pitanje - šta ćete sa započetim velikim infrastrukturnim poduhvatima koje je pokrenula ova vlast, u slučaju da vi pobedite? Hoćete li zaustaviti te projekte - izgradnju auto-puteva, bolnica i svega ostalog, pošto svaki dan to kritikujete? Imate li odgovor na to pitanje? Hoćete li zaustaviti to ili ćete nastaviti te projekte zato što su dobri? Ne smete da kažete ništa, zato što znate da ćete nastaviti tu vrstu priče. Ako to kažete, to znači da ste podržali našu politiku, da mi imamo dobar izbor u svemu ovome.

Takođe, gospodo draga, šta izbegavate svaki dan da kažete - kako ćete u ovoj eri pandemije koja je globalna, koju vi pokušavate da fokusirate ovde na Republiku Srbije kao da je zaraza nešto što se može oivičiti bilo kakvim granicama, na koji način ćete da rešite to pitanje? Kako ćete se vi boriti protiv korone? Ko je od vas tamo na vakcinaciji? Zašto ćutite? Zašto ne kažete jasno i glasno da građani Srbije treba da se vakcinišu, jer je to u njihovu korist, u korist njihovih porodica, već ćutite i gledate da se kroz tu vrstu priče pokuša napraviti neka pobuna, kao što imamo proteste u Sloveniji, pa da uživate iz prikrajka pa da vi uletite. Razdvojeni ste sa svih strana i nemate odgovor ni na jedno pitanje.

Ono što hoću da kažem, evo, da pitam - koja je vaša pozicija prema sjajnoj inicijativi koju je predsednik Vučić pokrenuo, šta ćete vi uraditi sa njom kada u bilo kom slučaju bi došli hipotetički na vlast po inicijativi "Otvorenog Balkana"? Jeste li protiv ili ste za? Šta je vaš odgovor za geostratešku poziciju Republike Srbije u svemu ovome, kad znamo kako je EU ogrnula prostor zapadnog Balkana i kad i u kojim rokovima planira da uopšte integriše taj prostor EU? Šta ćete raditi u međuvremenu i kako do tada da preživite? Koji odgovor dajete? Kako ćete se postaviti prema energetskoj krizi? Na koji način? Tako što ćete ići kucati u Brisel? Kao što su mnoge zemlje u regionu kucale na briselska vrata pa nijednu vakcinu nisu dobile.

Predsednik Aleksandar Vučić, zahvaljujući našoj politici koju smo 2012. godine promovisali u spoljnopolitičkom smislu, na četiri stuba i uspeli izgraditi predpoziciju u kojoj smo mi mogli da nabavimo ovolike vakcine, a vi, gde nas vodite? Kao slepce nas vodite u EU. Evo, i ja sam za EU, ali ne po svaku cenu. Ne po onu cenu koju ćemo esenciju života građana, opstanka na ovim prostorima, uništavati zbog neke forme, gde oni još uvek ne znaju šta će sa nama, pa nam postavljaju ovde uslove koje ne postavljaju ni svojim članicama. Evo, primer Republike Hrvatske, koja je članica EU a nije dobila uslove koje mi dobijamo.

Svašta bih mogao da pišem, ali, nažalost, popunio sam ovu stranicu i na kraju svega ovoga mogu da kažem da ćemo mi sledeće godine vrlo brzo, za 150 dana, da ćemo pobediti i da ćemo nastaviti sa promenama. Da ćemo pobediti da bi mogli da dodatno ojačamo Srbiju da idućim generacijama i svoj našoj deci ostavimo jaču i ponosniju Srbiju. Pobedićemo zato za majku Srbiju!
Zahvaljujem, predsedavajući.

Poštovana ministarka Obradović, uvaženi narodni poslanici, drage koleginice i kolege, danas je važan dan, mnogi su to spominjali i ja ću se takođe pridružiti čestitkama svima onima koji proslavljaju kao krsnu slavu Svetu Petku, a i svim naprednjacima, svim građanima Srbije, jer je zaštitnik građana i naroda u Srbiji, naša velika slava Sveta Petka. Svima želim, u svakom slučaju, da današnji svetac da dobro zdravlje, dobru sreću, lični napredak i svim porodicama koje žive u Srbiji i bore se da budu zdravi u ova teška vremena.

U kontekstu današnjeg dnevnog reda i svega onoga što razmatramo, mislim da je dosta toga rečeno, ali nekoliko stvari me je ponukalo da se javim i da apostrofiram nešto što je do sada rečeno, što je kolega Mirković pre mene govorio, a i neke stvari koje sam ja uočio u kontekstu, da kažem, nadležnosti koje ima Zaštitnik građana, a i nekih širih rasprava koje bi se mogle eventualno dotaknuti, da li buduće nadležnosti ili uopšte javne rasprave koja se tiče određenih prava koje imaju građani u Republici Srbiji.

U tom smislu reči, moram, pod broj jedan, danas da se pridružim osudama svega onoga što smo mogli da vidimo ispred stanova, porodičnih domova u Nišu dr Tiodorovića i dr Predraga Kona. Mislim da svi oni koji su inspiratori tih događaja, ne mislim da je to spontano, koji su imali samo jednu želju da predstave Srbiju u jednom lošem kontekstu, da pošalju jednu poruku kako jedan doktor ili dvojica doktora koji su se od prvog dana kada je bilo najteže borilo sa svima drugima u Kriznom štabu, sa svim lekarima, sa svima onima koji su radili u raznim javnim službama protiv ove opake bolesti, protiv korona virusa da na ovakav način prođu i da im neko dođe ispred njihovog doma, arlauče, viče, proziva i pušta one fašističke pokliče. To nije većinska Srbija, a to nije ni manjina u Srbiji. To je jedno ludilo. To je jedna šizofrenija. To je, rekao bih slobodno, kao vernik, jedan oblik satanizma koji se promoviše ovde na ulicama Beograda, a u kontekstu priče da je dobro da se neko ne vakciniše, da je dobro da radite protiv svog zdravlja.

Ne znam kako bi to drugačije nazvao i da u određenim medijima ljudi koji kažu da se korona virus može lečiti Pavlovićevom masti ili ne znam ni ja kojim drugim metodama dobijaju bilo kakav publicitet u medijima, a možda je dobro samo iz tog razloga da spomenemo određene stvari, ali za svaku osudu i za, u svakom slučaju, Zaštitnika građana odličan posao da svojom inicijativom podnese i da kaže sve ono što je u njegovoj nadležnosti i pokrene određene procedure da ne samo dr Kon i dr Tiodorović, već bilo ko ko je bio od prvog dana u ovoj borbi, ne bi doživeo bilo kakvu sličnu sudbinu.

Ne samo zbog porekla dr Kona, a u svakom slučaju ne treba ni taj kontekst da izuzmemo, to je izuzetno važno, da iz ovog doma, iz ove institucije, iz svake druge institucije i predstavnika Zaštitnika građana, uputimo poruku da osuđujemo svaki vid, da kažem, prozivki, potencijalnog nasilja, nelagodnosti koju su imali doktori koji su članovi Kriznog štaba. To je strašno i to ne sme više da bude dopustivo.

Ministarstvo unutrašnjih poslova, koje je u svakom slučaju bilo prisutno, treba da reaguje u svakom mogućem slučaju, na svakom mogućem mestu i da ne dozvoli bilo kakvo ponašanje koje bi bilo direktno vezano za ugrožavanje prava koja imaju i ovi građani koji su u ovom slučaju i članovi Kriznog štaba i doktori.

Mislim da je to najmanje što možemo da uradimo da bi se odužili tim ljudima i da slika iz Srbije na bilo koji način ne sme da bude poslata u tom pravcu, jer očigledno je da inspiratori tih događaja idu upravo u tom pravcu da se takva slika pošalje iz Republike Srbije, da mi imamo ovde neke horde koje šetaju po ulicama Beograda i upućuju ovako teške i gnusne optužbe.

Sve institucije Republike Srbije, svaki častan pojedinac treba da stane u zaštitu dr Tiodorovića, dr Kona. Pogotovo moram da kažem da mi se okrenuo želudac kad sam pogledao određene medije koji na tako jedan podmukao i suptilan način, onako ispod žita da kažem, pokušavaju da kažu da je to neka kazna za stavove koje u smislu medicinskog dela kriznog štaba imaju dr Kon i dr Tiodorović.

To je toliko ružno i ogavno da se možete samo zaprepastiti kad čujete te suptilne konstrukcije koje nisu u stanju da izgovore, koje imaju upravo to za cilj. Cilj svega toga je da se napravi pobuna na ulicama Beograda i da se to iskonstruiše u neki politički zahtev koji će ići u tom pravcu da se smeni Krizni štab, pa Vlada, pa vanredni izbori itd.

Imamo mi to u okruženju tu priču, a s druge strane, nigde kao u Srbiji ne postoje liberalniji uslovi u smislu svega onoga, imate normalnu opciju da birate, i ako je preporuka svih institucija da se vakcinišete, ali isto tako imate svojim Ustavom pravo zagarantovano da se ne vakcinišete, ali nemate pravo da ugrožavate bilo koga, pogotovo ove ljude.

Gnušam se svakog vida prozivki koje su ove vrste. Ježim se od toga. To je toliko ružno da ja skoro nisam video nešto da se desilo toliko ružno u regionu. Srbija nije to. Srbija ima časno lice, otvoreno lice, zdravo lice koje u ovoj pandemiji ponudilo ruku, pomoć i podršku svima u regionu, a građanima Srbije u smislu zaštite njihovog zdravlja omogućila da mogu da zaštite svoje zdravlje. Onima koji ne žele taj izbor, koji veruju društvenim mrežama, koji u tim spiralama u mehurima koji se prave na društvenim mrežama gde pratite samo one koji imaju vaše stavove, koji dele samo te sadržaje koji nemaju ni jedan proveren izvor i koji na bazi svega toga se okupljaju ovde i šire dezinformacije po našim ulicama, po društvenim mrežama, neka je Bog na pomoći, nemam šta drugo da kažem. Nemaju pravo nikoga da ugrožavaju. Znači, osuda u svakom smislu reči.

S druge strane, još jedan aspekt bi da istaknem, a vezan je za Ministarstvo unutrašnjih poslova i sve ono što se dešavalo u proteklom vremenskom periodu. Naime, smatram lično da je Zaštitnik građana u proteklom vremenskom periodu, dok smo imali sada funkcionere koji su završili hvala bogu iza rešetaka, da su u ozbiljnom vremenskom periodu mobingovali jedan ozbiljan broj časnih pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova, inspektora, itd. koji nisu hteli da slušaju naredbe koje su bile protiv zakonite, koje su išle u cilju prisluškivanja predsednika, koje su išle u pravcu formiranja paralelnih institucija u okviru bezbedonosnih agencija MUP-a itd.

Svi ti časni ljudi kojih ima na stotine u MUP-u su skrajnuti, otišli su negde u zapećak, u neki ćošak, nisu mogli u svojoj karijeri da napreduju zato što nisu hteli da rede ono što im je neko naredio ko je neovlašteno i protiv zakonito zloupotrebio službenu dužnost koju je dobio.

To su izuzetno važne stvari. Ja smatram da su tim ljudima ne samo povređena radna prava već da su im povređena i ljudska prava. Mnogi od njih još uvek strahuju mada su se mnogi hvala Bogu i ohrabrili da progovore o svemu onome što se desilo. Ti ljudi moraju da dobiju pravdu, mora da se radi po zakonu i moraju u svojoj karijeri da napreduju onako, ako su radili časno da napreduju u karijeri. Ako ih je neko sklonio samo zato što nije hteo nešto da uradi protivzakonito te ljude treba zaštititi, a sa ovog mesta ih trebamo ohrabriti da znamo i da smo svesni činjenice da mnogi, najveća većina nije htela da učestvuje u tim prljavim igrama koje su imale za cilj očigledno ne samo rušenje predsednika Vučića, njegovo nadziranje, nazor njegove porodice u smislu ugrožavanja prava koje imaju članovi njegove porodice, već i svega onog ostalog što je vezano za druge besčasne radnje, a i protivzakonite radnje koje će te, potpuno sam uveren, isplivati na površinu.

Prema tome, Zaštitnik građana može da reaguje na bazi informacija i čuje neki pojedinačan slučaj gde se desilo neko nasilje, gde se desila neka protivzakonitost, ali u ovom slučaju ovo je jedan sistematski, da kažem, proces koji se dešavao duži niz godina i očigledno je da je ovde u ovom procesu veliki broj institucija sklanjalo, da kažem glavu, i nije želeo da se bavi određenim pitanjima. Ja se nadam da će te stvari doći do kraja jer u interesu države Srbije i u interesu svih njenih građana je da se stvari do kraja dovedu.

Sa treće strane, želim nešto da kažem i o vašem ministarstvu i u kontekstu nečeg što je po meni veoma važno. To su predstavke građana. Mislim da projekat jedinstvenog upravnog mesta koje promoviše vaše ministarstvo koje po principu jednog šalterskog sistema funkcioniše u oblastima izuzetno dobar primer koji bi trebao u kontekstu rešavanja prava građana koji se često obraćaju, u ovom slučaju, i Zaštitniku građana, jer ne mogu da ostvare određena prava zato što su podeljene nadležnosti, isprepletene nadležnosti. Ima tu puno birokratije. Ima dosta loše volje, loše energije itd. u kontekstu svega onoga što je naša birokratska tradicija u društvu iz koga smo iznikli i jako je teško da zdravi projekti poput elektronske uprave poput svih projekata poput Kancelarije za IT Vlade Republike Srbije zajedno sa vašim ministarstvom i mnogim drugima uspostavlja.

Ono za šta se ja zalažem lično je da svaka predstavka građana ima taj jednošalterski sistem gde će on bez obzira gde se građanin obrati, bez obzira u čijoj je to nadležnosti to doći na radni sto onog službenika, onog funkcionera u čijoj je to nadležnosti, a ne da vi imate stalno šetanje koje podrazumeva u tom smislu reči da ako nešto nije u nadležnosti ne znam ni ja – gradske opštine, pa to neće niko da uzme u razmatranje, da to ne ide na nivo grada ili ako je u nekoj opštini ili u gradu u Republici Srbiji da to ne ide na nivo Pokrajine ili Republike.

To je jedan posao, to je služenje građanima Republike Srbije. Njihovi problemi su složeni u onima koji se obraćaju, pogotovo Zaštitniku građana trebaju multidimenzionalan pristup, treba puno volje, a ono što je mnogo važno i što sada bazično imamo urađeno u kontekstu svega onoga što je bio jedan od glavnih ciljeva i ove Vlade Republike Srbije kojoj smo dali podršku to je digitalizacija, elektronska uprava i sve ostalo.

Mi sada imamo mogućnosti, imamo kanale komunikacije. Imamo bazičnu priču u kojoj možemo po tom sistemu da praktično u svemu tome imamo merljiv rezultat, a to je kada imamo određen unos elektronski bilo gde u Republici Srbiji da taj predmet dođe na radni sto onog u čijoj je nadležnosti ili ako je to više institucija da one zajednički uradi, a da građani opet na jedno šalteru dobiju ovaj odgovor ili da se bar uputi u tom smislu reči u onu instituciju gde ga neće opet neko ispočetka dočekati i on mora opet ispočetka sve da donosi, dokumentaciju, da priča o svom problemu itd. pa se onda taj posao svede na terapeutski posao, a ne na posao koji se svodi da se reši problem. Taj problem koji je recimo administrativne prirode, mnogo je tih problema nažalost koji je vezan za pravosuđe gde predstavnici izvršne vlasti ne mogu ništa uraditi, ali Bogu hvala imaju kancelarije za besplatnu pravnu pomoć. Može se napisati molba, žalba, prigovor, bilo šta u nekom smislu olakšati građanima, ali da bi imali pravi rezultat u toj vrsti priče moramo imati merljiv rezultat, moramo imati vidljiv rezultat. Vidljiv rezultat može biti samo onaj rezultat koji je elektronski evidentiran. Pravi primer u toj vrsti priče je priča oko vakcinacije gde mi u svakom momentu znamo koliko građana se vakcinisalo, koliko se puta vakcinisalo, koliko su se puta testirali. U njihovim medicinskim kartonima, u zdravstvenim kartonima opet koji su elektronski imamo njihovu sliku medicinsku. Prema tome, sve te jako dobre stvari u Srbiji treba integrisati i napraviti pravi finalni proizvod u ovoj vrsti priče koji će na kraju imati zadovoljnog građanina, a sve manje posla za Zaštitnika građana.

U tom pravcu ja sam potpuno uveren da smo na pravom putu, da nam treba još samo malo volje, snage i energije, kao što ste vi govorili, da pređemo tu tačku u kojoj će država Srbija u svakom smislu reči biti jedna moderna država, u kojoj na bazi nekoliko operativnih saznanja koje vi imate i elementarnog znanja u vezi, recimo, računarske opreme, interneta i svega ostalog, možete ostvariti bilo koju uslugu koju bilo koja institucija u Republici Srbiji pruža.

U to ime, ja verujem u takvu Srbiju, verujem da idemo u tom pravcu, dajem vam punu podršku i zamoljavam vas da uradite sve što je moguće da svaka predstavka građana Srbije, gde god da je uputio on, u selu, gradu, prigradskom naselju, dođe na radni sto i da date svoj doprinos kao što ste dali i do sada. U to ime, živela Srbija!
Zahvaljujem, predsedavajući.

Poštovani ministre Vulin, uvaženi narodni poslanici, cenjene kolege i koleginice, na samom početku ću da kažem, da po mom skromnom mišljenju, ova dva zakona koja se tiču Sporazuma između Republike Srbije i Bosne i Hercegovine, a posebno u ovom datom momentu, možda i nešto najvažnije što se u odnosu dve države desilo u proteklo vreme.

Da ovo nisu krupne reči govori i sam sadržaj, da kažem, ovih sporazuma, odnosno zakona kako smo ih mi normativno nazvali, pre svega iz tog razloga šta oni, koja pitanja oni uređuju, a primarno koja životna pitanja oni uređuju. Svi mi koji tokom svog celog života putujemo na relaciji Srbija – Bosna i Hercegovina ili tačnije da kažem Republika Srpska i Srbija, svi oni koji nešto u regionu, a primarno u odnosu između robno novčane i svake druge robne razmene između dve zemlje rade, a primarno je ovo da kažem, oni šoferi što danima čekaju na graničnim prelazima koje mi, onako usput i brzo prođemo na graničnim prelazima, kao i svi meštani u pograničnim mestima koje smo pobrojali ovde, koji žive jedan zajednički život uz neku stvarnu, kako je neko želi nazvati ili veštačku granicu na Drini ili na nekim drugim rekama, ovim sporazumom mogu biti obradovani iz prostog razloga zato što će to podrazumevati da će njihovo poslovanje, njihov život i sve ostalo biti olakšano. Iz tog razloga je ovaj sporazum, odnosno ova dva sporazuma i te kako važni.

Meni lično su važni iz tog razloga, zato što ćemo mi danas i da usvojimo ove sporazume i praktično i pre nego što je zaživeo saobraćaj na mostu koji je izgradila Srbija u Ljuboviji, uložila silni novac u to i graničnom prelazu koji je oficijalno trebala da napravi i završi Bosna i Hercegovina, konačno da će profunkcionisati. Takođe i da kažem i da izrazim nezadovoljstvo što zbog određenih situacija koje su se iskomplikovale i u lokalnim samoupravama, pre svega u Bratuncu, taj most i taj sada prvi, zajednički granični prelaz integrisani, nije još uvek zaživeo.

Molim i ministra Vulina, i predsednicu Vlade, i predsednika Srbije, i sve one koji imaju autoritet da što pre razgovaraju sa ljudima u lokalnoj samoupravi opštine Bratunac, zbog nerešenih imovinskih odnosa, izgradnje nekog tamo, koliko sam čuo benzinske pumpe i nekog motela koje je ušao u prostor graničnog prelaza. I to sada već duže vreme komplikuje tu vrstu priče koja podrazumeva da ovaj po prvi put, da kažem zajednički integrisani granični prelaz već zaživi, odnosno on je veće mogao zaživeti, ako bi to gledali sa pozicije Srbije, ako bi gledali jednostrano. Naravno, mi znamo da život nije jednostran, da odnos između ne samo dve države, već dve lokalne samouprave nije jednostavan, a u ovoj vrsti priče u svakom slučaju Srbija je ne samo uradila sve, već svi i sa jedne i druge strane reke Drine čekaju da ovaj proces se ubrza i da da odgovore koji su neophodni u ovom pravcu.

Nadam se da bilo čiji privatni interes za izgradnju neke pumpe koja je neophodna ili motela gde će neko da prenoći od šofera nije važniji od ove poruke koja je i te kako važna koju mi danas, i zato smatram da je ovaj akt i te kako važan, prvi put i normiramo. Mi prvi put normiramo zajednički granični prelaz između Srbije i Bosne i Hercegovine. Prvi put, mi to do sada nismo imali nikada.

Umesto danas da pričamo sa Bosnom i Hercegovinom da je tamo bilo razoreno, pre svega kod sarajevskih političara, o inicijativi predsednika Vučića koja je sada regionalna inicijativa, inicijativa „Otvorenog Balkana“, u kojem je jedna od glavnih primera upravo integrisani granični prelazi, kao onaj koji je uspešan između Republike Srbije i Severne Makedonije, tako da i ovaj živi i pokazuje upravo taj rezultat koji je neophodan da bi upravo ovakve inicijative pokazala vidljivost svakome ko posluje na prostorima zapadnog Balkana, koliko je to važno i koliko je to bitno.

Prema tome, nema niko pravo na lokalnom nivou ili na nekom republičkom nivou ili državnom da osporava ovakve inicijative. Još jednom kažem, Srbija je ta koja je pokrenula sve ove stvari. Građani Srbije su isfinansirali, da kažem, a njeno rukovodstvo predložilo upravo da ovaj most se izgradi, a Bosna i Hercegovina je imala zadatak da izgradi granični prelaz. Ne bih se puno zadržavao na toj vrsti priče, ali moram da kažem u ovom kontekstu svega onoga što se dešava ovih dana u Bosni i Hercegovini je i te kako važno kakve poruke mi šaljemo iz Srbije.

Pa, da se obratim svima onima koji su u Bosni i Hercegovini optužili i optužuju i optuživaće Srbiju da se meša u unutrašnje odnose Bosne i Hercegovine, da Srbija danas ovde u parlamentu Srbije kada sve bukti u Bosni i Hercegovini, usvaja dva sporazuma i dva zakona u kojem uređuje kvalitetnije, svrsishodnije i životno važne odluke, zakone i sporazume donosi za dobrobit svih građana koji žive i u Bosni i Hercegovini i Republici Srbiji.

To je poruka Srbije i to je poruka predsednika Aleksandra Vučića danas koga je slušao dobro, bila je u Aleksincu, na pitanja vezana za dešavanja u Bosni i Hercegovini. Rekao je da Srbija ostaje dosledna svemu onome što je i pri potpisu, verifikaciji Dejtonskog sporazuma obavezala sebe da bude garant Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali u budućnosti da uputi poruku da je saglasna sa svim onim što sva tri naroda, kao i ostali koji se ne izjašnjavaju tako, ali s obzirom da imamo tri klasativna naroda koja mogu da odlučuju po Ustavu i Bosni i Hercegovini i svim drugim normativnim aktima, da njihov dogovor je ono što će podržati Republika Srbija. Pre svega poštujući činjenicu da je Republika Srpska nešto što je primarno vezano za Republiku Srbiju i da sve odluke koje idu u tom pravcu mogu samo da idu u pravcu nacionalnog konsenzusa, a ne bilo kakve druge odluke koja podrazumeva, da je bilo ko pre te, iz Republike Srbije.

Predsednik Aleksandar Vučić, ko ga je dobro slušao, je u Raškoj zajedno sa ministrom Vulinom kada su razgovarali sa našim Srbima sa KiM rekao jednu izuzetno važnu informaciju koja sigurno nije špekulacija, jer poznavajući dobro predsednika znam da on jako teško izgovara tako teške informacije uopšte, ali kada je 100% siguran u njih on ih kaže, a on je rekao da je sada sledeća priča koja će se dešavati u BiH da će se tražiti ukidanje entiteta Republike Srpske.

To će sigurno značiti dodatan pritisak na Republiku Srbiju i sada kada pogledate sa jedne strane, Srbija zajedno sa svojim rukovodstvom predlaže inicijative otvorenog Balkana, predlaže u parlamentu Republike Srbije ovakve sporazume koje potpisuje zajedno sa Savetom ministara BiH, a s druge strane u kontinuitetu dolaze optužbe koje upravo su adresirane, ako ne danas, onda već sutra na rukovodstvo Srbije koje će podrazumevati to da se upravo mi mešamo u unutrašnje odnose u BiH.

Srbija se ne meša, ali ima obavezu prema srpskom narodu, ima obavezu prema Republici Srpskoj, ima obavezu prema Dejtonskom mirovnom sporazumu da čuva ustavno uređenje a i samim tim i entitet Republiku Srpsku i sve njene nadležnosti koje su u Dejtonskom mirovnom sporazumu definisane.

Iz tog razloga mislim da je upravo Dejtonski mirovni sporazum i poziciju koju je zauzelo naše rukovodstvo najvažniji argument za opstanak, razvoj Republike Srpske i opstanak našeg naroda u Republici Srpskoj i kompletnoj BiH.

U tom smislu reči, smatram da je i te kako važno još jednom da kažem, da u ovom momentu podržimo ove sporazume, da sve više i više imamo ovih integrisanih zajedničkih graničnih prelaza, da bi što lakše prolazila roba, da bi firme, poslodavci, radnici na potezu, ne samo BiH i Srbije, već šire, širom Zapadnog Balkana što brže, što efikasnije mogle da posluju, da nemamo barijere a da gospoda iz Sarajeva koja se češe po glavi i gledaju samo kako da jednu konfliktnu situaciju da produže sve više i više, da u narednom vremenskom periodu shvate da je poruka koja dolazi iz Beograda poruka koja je dobra za sve, za sve narode u Bosni i Hercegovini, za sve narode koji žive u Republici Srbiji i da put napretka, put mira, put stabilnosti, put ekonomske saradnje, put izgradnje novih mostova, put izgradnje novih integrisanih graničnih prelaza je politika Republike Srbije.
Zahvaljujem potpredsedniče.

S obzirom da često imamo priliku da diskutujemo ovde o ovim odlukama o izboru sudija koji se prvi put biraju na sudijsku funkciju, ja ću, po koji zna koji put, da ponovim da je to izuzetno dobra praksa i mislim da je to izuzetno važno i bitno za demokratski i svaki drugi potencijal Republike Srbije.

Čvrsto stojim na stanovištu, ne samo kao poslanik, već kao diplomirani pravnik, da je to dobro i za pravnu praksu, dobro i za sudsku praksu, dobro i za tužilačku praksu, a mislim da je jako dobro i za izvršnu vlast, za Ministarstvo unutrašnjih poslova, različite bezbedonosne agencije, koje sve zajedno u jednom nizu trebaju da stvore jedan rezultat u kontekstu krajnjeg rezultata, recimo, jedne pravosnažne presude.

Uzeću jedan primer u kontekstu privrednog kriminaliteta borbe protiv korupcije i svega ostalog.

Mi se sada nalazimo u jednom specifičnom momentu u kojem, nažalost, pod uticajem različitih međunarodnih organizacija, međunarodnih institucija, pa i Venecijanske komisije i svega ostalog, se odlučujemo da idemo u jednu drugu praksu koju ćemo uspostaviti u narednom vremenskom periodu, ali čeka nas priča oko ustavnih amandmana i svega ostalog i ne bih da prejudiciram, ali dužan sam da kažem svoje mišljenje.

S obzirom da dolazim iz BiH, gde sam proveo dobar deo životnog i profesionalnog veka, gde upravo ovakav primer gde sutra i u budućnosti kolege treba da međusobno biraju kolege, da ih ocenjuju, da daju pravu ocenu, nije dao pravi rezultat, odnosno da BiH u smislu najbliže susedne zemlje u tom smislu reči, kao reforma pravosuđa koja je počela 2000, koju su stranci vodili, s obzirom da je BiH međunarodni protektorat, dala upravo suprotne rezultate od onih koji se nama nameću ovde kao standardi, u kontekstu priče i budućih evropskih integracija i što bolje ocene za vladavinu prava, za Poglavlje 23, 24, itd, itd.

Hoću da kažem da u prostoj analizi ovde svega onoga što smo mi do sada govorili je izuzetno važno da ne samo analiziramo to koga ćemo od predloženih kandidata ovde izabrati u Narodnoj skupštini, već da analiziramo o tome kakvi su efekti borbe protiv recimo kriminala i korupcije u pravosuđu.

Mi smo ovih dana svedoci da imamo intenzivnu borbu od strane državnih institucija, primarno od Ministarstva unutrašnjih poslova koje zaista muku muči da razbije tu hobotnicu koja se proširila u svim porama društva i ne možete više da pohvatate, ali konstantno MUP šalje različite izveštaje, ima određenu saradnju sa različitim tužilačkim institucijama, a ono što mi ne možemo u krajnjem efektu da vidimo šta su krajnji rezultati toga kada mi pokažemo političku volju i spremnost da se obračunamo sa organizovanim kriminalom.

Mi izveštaje koji idu u tom pravcu na godišnjem nivou, koji podrazumeva da operativno znamo koliko je podnesenih izveštaja počinjenog krivičnog dela, evo, recimo, iz oblasti privrednog kriminaliteta, koliko je potvrđenih optužnica, koliko je podignutih optužnica, koliko je potvrđenih optužnica a koliko imamo pravosnažnih presuda gde su kriminalci koji su se odlučili da se bave privrednim kriminalitetom a ima ih mnogo u političkim strukturama, pre svega u političkim strukturama koje su predstavljale bivši režim, nemamo krajnje rezultate u smislu procesuiranja i onda kao krajnji efekat te priče imamo upravo ono što možemo da često čujemo, pa da pitamo - ko je presuđen, ko je procesuiran? Nije niko procesuiran iz prostog razloga zato što su pre toga pozicionirali tužioce i sudije da spreče upravo to, krajnje procesuiranje odnosno pravosnažne presude, ili se one razvlače u dugogodišnje procese.

Nepoverenje građana upravo nastaje u tom međuprostoru koji postoji između MUP, tužilaštva i sutra sudija. Nismo svi isti, svako ima svoju ulogu. I sada treba neko nas da ovde uveri u tu vrstu priče koja podrazumeva da će sutra kada se treći stub vlasti u pravnoj državi kakva je Srbija, kada se potpuno osamostali i kada se budu i međusobno birali i međusobno ocenjivali, bez ikakve kontrole, da će procvetati sve u Srbiji.

Moram da kažem da sam imao priliku kao zamenski član Odbora za ustavna pitanja da prisustvujem jednoj javnoj raspravi ovde oko ustavnih amandmana i moram da kažem da sam kao čovek, a i kao diplomirani pravnik, izuzetno razočaran onim što sam čuo. Vidim da tu, s obzirom da smo imali predstavnike i tužioca i advokatske komore i sudija i profesora različitih, ja vidim da je tu izuzetno prisutno i politikanstvo i politički interesi i da se ova tema i te kako koristi upravo za tu vrstu potrebe da se pokuša otvoriti ili načeti integritet koji predsednik Republike Srbije ima i da mu se adresira priča u kontekstu toga što se zove vladavina prava, da u Srbiji nema vladavine prava, da postoji pritisak na pravosuđe itd.

Nikada niko u ovoj sali, to svaki put ponovim i sada ću ponoviti, nije komentarisao bilo kakvu konkretnu presudu ili tužilačku odluku, nikada niko. Ali, imamo pravo da kažemo i upravo se vraćam zato na početnu tezu da je ovo pravi princip, pa makar u ovom simboličnom smislu da na bazi komunikacije koju mi imamo sa građanima, na bazi informacija koje možemo da dobijemo iz određene lokalne samouprave, možemo sporiti određenog kandidata. Sutra to nećemo moći uopšte, a bićemo, kao što smo i danas, odgovorni za krajnji rezultat u smislu procesuiranja. Evo, ja uzimam samo jednu oblast koja je izuzetno teška, koja je razuverila sve pore društva u Srbiji, a to je privredni kriminalitet, to je korupcija, sistemska, koja postoji bukvalno svuda.

Drugu temu koju želim kratko da obradim, a to je ono što se danas dešava na prostoru Kosova i Metohije. Moram da kažem da kao Srbin iz Republike Srpske da prva asocijacija danas koju sam imao na ova dešavanja na prostoru Kosova i Metohije da takvu sudbinu čekaju i Srbi u Bosni i Hercegovini i u Republici Srpskoj. Ne daj Bože da se neko toliko osokoli i da kaže, da postane bezobrazan, da ovakve stvari radi kao što radi danas.

Ne daj Bože da bilo kojem Srbinu na prostoru regiona sude, presuđuju i donose tužilačke odluke pravosudne institucije kvazi države „Kosovo“, koje su isključivo vezane upravo za politički i svaki drugi interes.

Ne možete se oteti utisku da sve ovo što se radi svakodnevno da isključivo ima samo jedan cilj a to je da pomeri Republiku Srbiju sa njenog ispravnog puta, jer se Republika Srbija, njeno rukovodstvo zalaže za mir, za napredak, za ekonomsku saradnju i da se na tom putu, koji svakodnevno postiže sve bolje i bolje rezultate, skrene različitim provokacijama fokus delovanja i da se od ovog prostora napravi jedno nestabilno područje u kojem će se primarno ekonomski napredak zaustaviti, jer nema ekonomskog napretka ako imate političku nestabilnost, da ne govorim ovu koja se dešava u smislu bezbednosti itd.

Te poruke, i te provokacije koje dolaze konstantno a za život ljudi, Srba, na prostoru Kosova i Metohije koji danas tamo žive to nisu provokacije i mi ovde sa pozicije Beograda ili pozicije Banjaluke možemo tako doživljavati da je to stvarno ugrožavanje bezbednosti, to je nesigurnost ne samo za institucije lokalne samouprave, ne samo za građane, to je nesigurnost za porodice, za decu, za sve drugo.

Evo, nisu prošle dve nedelje, mi ponovo imamo svesnu provokaciju koja isključivo ima za cilj da zaustavi Srbiju u njenom napredovanju i u svemu onome što je do sada postignuto.

Iz tog razloga, ja sam potpuno uveren u mudrost, odgovornost i kredibilitet koji ima predsednik Aleksandar Vučić da će doneti ispravnu i pravu odluku u kontekstu zaštite naših nacionalnih interesa, ali sa druge strane da ne dozvolimo da kvazi pravosudne institucije uz pomoć različitih, da kažem, poluga te kvazi države koji imaju u ovim organizacijama koje smo mogli da vidimo i danas, da uznemiravaju naše građane.

Mi to ne smemo dopustiti, a sa druge strane ne smemo dozvoliti da se upecamo takođe u sve ove provokacije koje imaju isključivo za cilj da se Srbija zaustavi u ekonomskom i svakom drugom napretku političkom.

Ovih dana, ovo što smo mogli da vidimo u Beogradu u vezi organizacije nesvrstanih i toliki broj državnika zemalja, ministara inostranih poslova, koji su posetili Republiku Srbiju, bilateralnih sastanaka, poruke koja je otišla iz Beograda, naravno da nekog muče i naravno da Srbija štrči u tom smislu reči zato što ne samo da lideriše u smislu regiona već se nameće kao neko ko može da odigra značajniju ulogu i na međunarodnom planu bez obzira na problem KiM koji ima.

Takođe je skup dobro iskorišćen da bi uspeli da kažemo šta je istina, šta je naše ustavno uređenje, šta se nama desilo, odnosno način na koji je naša teritorija oteta pod kontrolom svih onih koji danas tamo pokušavaju da ovde upućuju određene packe.

Iz tog razloga mislim da ovaj odgovor ide upravo u tom pravcu koji dolazi od tih privremenih prištinskih institucija, kako ih zovemo, kvazi države Kosovo, da ne trebamo nasedati na to, ali da ne trebamo nikada dozvoliti da nijedno srpsko dete, da nijedna srpska porodica ili bilo koja druga na prostoru KiM ne može mirno da spava. U to ime živela slobodna Srbija.
Zahvaljujem, predsedniče.

Poštovana ministarko, poštovani narodni poslanici, pred nama je zakon koji sistemski uređuje oblast životne sredine u oblasti buke u životnoj sredini.

Nisam sklon, na samom početku da kažem, da se u svojim diskusijama ponavljam sa svojim uvaženim kolegama koji su u prvom delu sednice poprilično, da kažem, elaborirali različite delove iz samog zakona.

Razlog za donošenje je primarno vezan za Direktivu 2002/49/E3 i usklađivanje sa evropskom legislativom. Ja bih govorio malo iz drugog ugla, da kažem, ali dotaknuću se u svakom slučaju jednog dela i razloga za donošenje ovog zakona a koji se primarno tiče mira i uslova zaštite od buke u životnoj sredini i zvučna zaštita. Pre svega, u kontekstu preventivnih mera zaštite koje ste vi ovde naveli da se odnose na oblast planiranja izgradnje, a na taj način što se u prostornim i urbanističkim planovima obezbeđuju mere i uslovi zaštite od buke a naročito međusobni prostorni raspored infrastrukture, industrijskih, stambenih, rekreacionih i drugih objekata, kao i akustičko zoniranje i utvrđivanje posebnih režima korišćenja tih područja.

Sada ovo dosta stručno zvuči i naravno da ljudi iz ove oblasti koji su pisali ovaj zakon i svi koji se razumeju u kontekstu zaštite životne sredine i merenja buke znaju otprilike sve šta ovo znači, ali da bi pokušali ovu tematiku da približimo građanima Republike Srbije koji prate ovaj prenos i da bi ovu raspravu učinili delom, zanimljivijom u kontekstu i same predmetne rasprave, ja bih se referisao na jedan primer koji je izuzetno važan za Srbiju, za Beograd, a koji upravo definiše ovo što sam u uvodnom delu oko preventivnih mera govorio.

Primarno bih govorio o Projektu „Beograd na vodi“ koji je sigurno i u vizuelnom i u marketinškom, ali i u životnom smislu kao novog naselja, novog Beograda, nove Srbije i predstavlja jednu vizualizaciju nove vizije Srbije, koju je predsednik Srbije Aleksandar Vučić predstavio još u aprilu 2012. godine u kampanji za opšte izbore, gde je kroz jednu tadašnju viziju i pozitivnu kampanju koja je bila baždarena na dva koncepta, jedan je bio na Projektu „Beograd na vodi“, sećamo se svi kada je bivši gradonačelnik Đulijani dolazio sa predsednikom Vučićem, kada su se provozali po Savi i pokazivali tada nepregledne prostore koji su bili zarasli u korov i gde smo imali stare one brodove itd. i one udžerice i sav taj otpad koji se tu godinama nakupljao, kuljao itd.

Da se podsetimo na to da svi građani grada Beograda koji su primarno, da kažem, adresirani gde je prebivalište u ulicama koje su danas preko puta „Beograda na vodi“ koji su jedva čekali godinama, decenijama, da se tu nešto uradi, koliko je i sama vizija i najava tog projekta bila bitna a potvrda podrške koje smo dobili tada na izborima je bila ne samo značajna, već bila je imperativ da se tako nešto uradi.

Sada kada govorimo o viziji, da bi ostvarili u političkom žargonu, da kažem, ili u političkom životu ili u političkom radu kredibilitet, vi u odnosu na vašu viziju morate da nešto uradite po tom pitanju, da budem vrlo prost, da materijalizujete tu viziju. I sada jedan od ta dva stuba politike koju Aleksandar Vučić u toj kampanji predstavlja, jedan je bio Kancelarija za brzi odgovor, jednošalterski sistem koji se danas vrlo uspešno u raznim segmentima obezbeđuje, a drugi je bio Projekat „Beograda na vodi“ koji je sve ono što sam simbol razvoja nove Srbije, novog Beograda i svega ostalog.

Sa druge strane, koliko god se pisalo i govorilo o tom projektu i koliko god on bio predstavljan ne samo marketinški i o njemu se pisalo i dobro i loše i negativno i bilo je puno otpora, u samom startu podrška realizaciji tog projekta nije bila viša od 20% građana Beograda, a da bi sada preko tri četvrtine samo Beograđana, ne samo podržavalo, već svaki dan konzumiralo na neki način sve ono što u rekreacionom i svakom drugom smislu mogu da sprovedu u toku svog života, šetajući promenadom i koristeći druge sadržaje. „Beograd na vodi“ nije projekat koji je elitistički, koji je projekat jednog stambeno-poslovnog prostora koje možete videti u razvijenijim centrima Evrope, u prestonicama njihova, a gde imate naselja koja su zatvorenog ili poluzatvorenog tipa. To naselje ne koriste samo Beograđani, već svi građani Srbije i mnogi iz regiona prvo dolaze u „Beograd na vodi“.

Zašto sada pričam o „Beogradu na vodi“, a u kontekstu priče o buci? Pričam iz tog razloga zato što je dole niklo jedno novo naselje, već niče jedan novi grad koji se integriše sa starim delom grada, a mi imamo još uvek u određenim segmentima, s obzirom da se projekat fazno razvija, infrastrukturu iz prošlog perioda. S obzirom da smo u proteklom vremenskom periodu mogli da gledamo u nekom političkom radu naših političkih suparnika da ekologija, ta generalno zelena agenda postaje dominanta u njihovom diskursu, moram da kažem da sam primetio da tu postoje dvostruki aršini. U suštini su oni spremni da lociraju određene probleme koji postoje u samoj organizaciji grada Beograda, ali isto tako ako im se nešto, sa druge strane, ne sviđa spremni su da primene dvostruki aršin u svemu tome.

Evo, daću jedan primer, a to je stari Savski most, koji ima svoju simboliku, ima svoju vrednost, ali u kontekstu razvoja grada u novom naselju "Beogradu na vodi", apsolutno i u svakom smislu reči nema više upotrebnu vrednost i ne može odgovoriti kako životnim, tako saobraćajnim, tako potrebama života na tom potezu, a ne govorim samo o potezu "Beograda na vodi" i novih stambeno-poslovnih objekata, već govorim i o svim ulicama koje su tu u okruženju - Karađorđevoj, Gavrila Principa, itd.

Tu sad dolazimo do buke. Taj most, pošto svi šetaju promenadom, dolaze nam turisti, Beograđani masovno šetaju svaki dan tuda, a vikendom ne možete da prođete, taj most stvara ogromnu količinu buke koja se širi u koncentričnim krugovima i na ulice u starom delu Beograda - Karađorđevom, Gavrila Principa i mnogim drugim. Ta buka je ogromna.

Međutim, ovi borci za nazovi ekologiju i zaštitu životne sredine, oni tu imaju kontra pristup i oni kažu da tu nema buke i u principu se zalažu za to da taj most tu ostane. Ali, sa druge strane, imaju primedbu na drugim pozicijama gde je ta buka ili gde je ugrožena životna sredina, da to istaknu.

Gospodo draga, jedan aršin - jedan obrazac, u toj vrsti priče je nešto što je neophodno. Taj potez koji sada već možemo da koristimo je značajno manji u odnosu na sve ono što će u budućnosti biti još kao novo izgrađeno, jer taj potez koji ide tamo prema "25. maju", pa linijski park koji ide prema Pančevačkom mostu na jednu stranu ili spajanje od novog šoping centra "Galerije" prema sajmu, pa dalje prema Adi ciganliji, prostor za šetanje, za rekreaciju, u jednom potezu, ja mogu slobodno da kažem da će biti veći nego bilo gde u Evropi. Taj prostor ne koriste ljudi koji žive dole u novom naselju ili novom delu grada, već koriste svi i neophodno je upravo iz tih razloga.

Zato me raduje činjenica da je gradski arhitekta, gospodin Marko Stojčić najavio da će sledeće godine Stari savski most biti razmontiran, u nekim delovima isečen, konzerviran i u svakom slučaju na određen način posle upotrebljen u neke druge svrhe, koje mogu zadovoljiti ovu vrstu činjenice koja podrazumeva da mi o svemu onome što je nekad predstavljalo Beograd i taj most, da ćemo moći na određeni način predstaviti, a ne na lokaciji koja je žila kucavica u saobraćaju, u životnom i u svakom drugom smislu.

Iz tog razloga, smatram da je izuzetno važno, kao što sam i rekao na samom početku, kako ćete vi projektovati razvoj jednog grada. Mi vidimo da se infrastruktura po Srbiji širi u svakom pogledu, ako govorimo o samo putnoj infrastrukturi, vidimo da se svi standardi uspostavljaju u smislu tih zvučnih zidova odnosno prepreka da se buka ne bi mogla čuti u okolnim naseljima, kućama, koje su u blizini auto-puteva, izgradnji drugih puteva, brzih cesta itd.

Ako se referišem ponovo na ovaj projekat, da bih bio vrlo jasan, onda vidimo da u tom delu naselja mi ćemo imati izmeštanje autobuske stanice. Na mestu gde je današnja autobuska stanica će se zidati nove škole, "Beograd na vodi" je projekat u kojem država ima 35% svog učešća vlasništva, da tako kažem, privatni partner ima 65%, a svi, ono što je kao nova vrednost, kao nekadašnja vizija a danas uspešno ostvaren projekat koji se fazno sve brže i brže razvija, koje je najveće gradilište u ovom delu Evrope, pokazuje da se i te kako dobro planiralo i da se i u kontekstu buke dobro planiralo, ali tu sada treba da ide novi most koji će imati četiri trake, gde će moći i pešaci da pređu, imaćemo novi biciklističko-pešački most na drugoj relaciji, itd. Prosto, u svakom delu grada Beograda planiraju se stvari koje će ići u tom pravcu da se buka sve više smanjuje.

U tom kontekstu bih rekao za sve ono što nas napadaju u vezi izgradnje metroa za koji su prvo rekli da se neće raditi, pa onda da nakon toga kada smo već došli u poziciju da danas imamo i kuda će ići trase, da i sama izgradnja metroa u kontekstu smanjivanja buke i te kako ima veliki uticaj, zato što će se veliki broj Beograđana i svih ostalih u budućnosti voziti metroom, što znači da ćemo imati smanjen broj vozila na ulicama Beograda, a takođe izgradnjom ovih infrastrukturnih radova, tipa novog mosta koji će biti na toj lokaciji, to je samo jedan segment koji u vizuelnom i svakom drugom smislu pokazuje da mi i te kako dobro projektujemo, da i te kako dobro planiramo, a ono što je najvažnije, da kada nešto obećamo, da to uradimo.

U tom kontekstu, živela nam Srbija, mirna, čista i napredna!