Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dušan Bajatović

Dušan Bajatović

Socijalistička partija Srbije

Govori

Poštovane kolege, javljam se na osnovu člana 104. stav 2. Zahvaljujem se predsednici parlamenta zbog toga što je u stvari pomogla za uvod u diskusiju kojom želim da vam se obratim i da apelujem na kolege, pre svega iz SRS. Sada gospodin Todorović kaže: "Ne po svaku cenu".
Znate šta, zbog takvog postupka, ja mogu da razumem da je opstrukcija legitimno sredstvo ukoliko ne želimo nešto da prihvatimo... Rekao sam da je to član 104. stav 2, nije ni bitno, ni oni ne govore. Ne želim da komuniciram, jednostavno želim da apelujem.
Dakle, možete vi, i vrlo vešto to radite, mnogi od vas sede godinama ovde u parlamentu, nikad na vlasti, znači, sedite i vrlo ste se izveštili u tome, da kažem, kakav ćete celofan, kakvu ćete oblandu da date onome što želite da politički poručite. Opstrukcija je legitimna stvar, i ako gospodin Todorović već priča "ne po svaku cenu", onda oni naslovi u novinama, gde se ne razgraničava koji su poslanici, osim kada dobijemo spisak sa blagajne koliko smo to naplatili, a tu među vama ima prvaka, onda nas ne izjednačavaju.
Ne želim da budem deo dobro zapakovane opstrukcije i ne želim da primam ovoliku platu objašnjavajući to visokomoralnim i visokoparnim političkim stavovima.
U ovom parlamentu i u ovom sazivu, gospodo, nikada vam u praksi, ne onoliko koliko biste vi to želeli, nije zabranjeno da onim što ja lično vidim kao opstrukciju – ne govorim čak ni u ime svoje poslaničke grupe, govorim kao poslanik, kao čovek koji se bavi politikom i koji učestvuje u javnom životu – nikada vam ovde nije...
Čak i u većoj meri nego što je to možda, da kažem, mera stvari, dakle više nego što možda zaslužujete, dozvoljeno vam je da se javljate, da koristite ovu govornicu, upotrebljavate, ponekad zloupotrebljavate, pa čak i da rešavate, to sad već nisu unutarstranački problemi, vaše odnose sa vašim dojučerašnjim kolegama.
Dozvolite i nama ostalim poslanicima, ako već ne želite, da i mi zadržimo malo časti, dostojanstva i obraza prema ovom narodu. Mi smo parlament ponekad izvrgli nepotrebnoj kritici javnosti, jer ovde ima mnogo zakona u parlamentu. Dozvolili smo čak i da izvršna vlast nije toliko interesantna koliko su interesantni poslanici i koliko smo mi krivi za sve.
Molim vas, nije mi bila namera da budem maliciozan. Ja sam pre svega poslanik, imam određene obaveze prema ovom narodu i prema onim ljudima koji su glasali za mene. Molim vas, nemam ništa protiv da, ukoliko možemo da nađemo meru stvari, uputimo čak i niz poruka koje želimo da uputimo javnosti, ali da sa merom trošimo vreme ovog parlamenta, i ako smo već ostali do 17 časova, možemo potrošiti vreme i do 18 časova, nije sporno, i do 19 i do 20 časova, a bez efekta. Verujte mi, ideja moje diskusije nije bila da ikoga vređam, ideja mi je bila da vas sve pozovem, da u meri, da jednostavno... Kažu ljudi da sa osećajem za meru počinje mudrost. Želim da apelujem na vas kao kolege da ovde, i zbog građana koji su glasali za nas i zbog potrebe da imamo efikasnost u radu parlamenta, nađemo meru, da potrošimo možda još neko vreme na sve ovo što želimo da kažemo, a da onda nastavimo da radimo. Hvala vam.
Poštovane kolege, imao sam ispočetka nameru da govorim o nekim članovima zakona, ali ako gledamo vreme koje trošimo i način na koji koristimo besplatan EPP marketing, gledaću da svoje izlaganje skratim, iz prostog razloga što se ovde radi o zakonima koje smo,  kako to rekoše uvažene kolege iz SRS, na svom evropskom putu trebalo ranije da usvojimo, barem tako sam shvatio gospodina Buhu, i da je u stvari osnovna kritika što ove zakone već nismo imali.
U pravno-tehničkom smislu, u smislu uporedne prakse sa drugim zemljama koje su imale potrebe da donesu ovaj zakon i uporednoj praksi sa zemljama koje na ovaj način imaju utemeljene zakone, ovim zakonima praktično nemamo šta mnogo da damo kao primedbe, koliko god se to trudili, to vidimo i po kvalitetu diskusija koje se ovde odvijaju. Tražimo neke male zareze, tražimo neke male uglove, gde ćemo dati neku primedbu, jer, bože moj, ministar je tu, a kamere su uključene.
Polemisaću samo sa dve stvari. Jedna nije pomenuta, a jednu su kao primedbu iznele kolege iz LDP-a. Čini mi se da je mnogo važnije kako ćemo implementirati, pre svega, ovaj zakon o kontroli državne granice.
Samo ću reći da vrlo često nedostaju ne samo tehnička sredstva, o nekima je govorila gospođa Pešić, nedostaje i kadrovska struktura adekvatna. Moram da kažem da u nedostatku drugih zakona, poput zakona o zaštiti potrošača, često imamo primere korupcije na granici, često imamo neadekvatnu kontrolu na graničnim prelazima, kako ljudi, tako i roba.
Sama činjenica da ovde razgovaramo i da menjamo zakone iz 80-tih godina govori o potrebi donošenja zakona koji, ne samo što će biti usklađeni, nego u praksi kada budu sprovođeni će morati da izgledaju drugačije.
Nije dovoljno da donesemo samo ovaj zakon da bismo ušli u EU, potrebno je da implementacija ovog zakona, sa svim onim što to znači na graničnom prelazu, bilo da je u pitanju roba ili ljudi, ali još više kriminal i sve ono što ide sa tim, da bude adekvatno tretirano.
Prema tome, ovaj zakon je dobar, uvek se sve može popraviti. Da li može bolje? Uvek može bolje, ali ponavljam, analizirajući uporednu praksu zemalja iz našeg okruženja, potrebu sinhronizacije sa EU i analizirajući praksu zemalja koje imaju slično utemeljene zakone, ovi zakoni su, po mom shvatanju, u stvari napredak i više su nego dobri. U krajnjoj liniji, omogućiće našim organima, i MUP i drugim organima državne uprave, da efikasno rade svoj posao.
Druga tema koja se ovde često spominje na ovaj ili onaj način, to su ovlašćenja pojedinih organa i službi. Uvek je moguće zloupotrebiti ovlašćenje, ali bojim se da može biti...
Naravno, gospodine Todoroviću, vi imate primere za sve, kao i komentar za sve. Nisam rekao da su u pitanju dobri komentari, gospodine ministre, imam svoje mišljenje o gospodinu Todoroviću. Vi imate dobro, ja možda nemam. Jeste predsednik, ali van sale, ovde je ministar, imam pravo da ga kritikujem, mi smo demokratska partija, ne moramo da slušamo kao vi, to je neka druga priča. Volim emisije sa radikalima, imamo celodnevni program SRS na Kanalu 2, od 10,00 do 18,00.
Ako bih mogao, gospođice Vjerice, da nastavim.
Dakle, isto tako je opasno da iskomplikujemo život našim službama i da ih ovde tretiramo kao neke strukture koje se bave svakim pojedincem. Čini mi se da je često u pitanju fetiš mogućnosti i postupaka od strane naših službi usmerene prema našim građanima ili možda prema strancima.
Srbija ima određene bezbednosne izazove, oni nisu samo teroristički. Imamo i unutrašnje probleme bezbednosti, imamo probleme bezbednosti koji su okruženi spolja, kriminal i sve ostalo što ide. Bojim se da smo pomalo, naročito od strane predstavnika nekih stranaka, prosto hipersenzitivni kada je u pitanju ono što treba da ograničimo kada su u pitanju službe i ono što treba da im damo kao nadležnosti.
Postoje određeni instituti, način na koji se odobrava prisluškivanje, način na koji se to može kontrolisati, unutrašnja kontrola u radu organa, a na ljudima koji rade u tim organima jeste da putem tih mehanizama i na nama poslanicima kroz odgovarajuće odbore, i kada je potrebno javno za ovom govornicom, ukažemo na eventualnu zloupotrebu onih ovlašćenja koja službe treba da imaju.
U tom smislu bih zamolio i kolege iz LDP i sve nas ostale da ostavimo proceni MUP, koje je predlagač ovog zakona, da u ovoj fazi i na ovom zakonu bude stvar onako kako u ovom momentu to profesionalci predlažu. Ne bih dalje polemisao.
Po shvatanju SPS i naših partnera JS, pretpostavljam da mogu da kažem i u ime PUPS, ovaj zakon je dovoljno dobar, popravlja stvari, otvara prostor nadležnim organima da se na dobar i zdrav način bave ovim poslovima. Ono što ću reći kao drugo, a ne kao prvo, jer Evropu shvatam kao sistem vrednosti, kao sistem mogućnosti, a ovo što pričam shvatam kao mehanizme kojima ćemo se služiti.
Ovo je potrebno i za sinhronizaciju sa evropskim procesima, ali i da dođemo do liberalizacije viznog režima i, po mom shvatanju stvari, ne plediram da bilo kome ukinem pravo, što manje se budemo bavili EPP-om, što pre pređemo na sledeću tačku dnevnog reda, čini mi se to je zakon o višem i viskom obrazovanju, tim pre ćemo i građanima pomoći. Hvala.
Poštovana gospođo predsedniče, javljam se povodom člana 103. stav 2, gde kaže da poslanici treba jedni prema drugima da se odnose s poštovanjem i stav 3. koji govori da se to odnosi na psovke, vređanje itd.
Mislim da je član 103. u stavu 2. nedovoljan jer ne obrađuje vređanje inteligencije, koje se ovde dešava prema ostalim poslanicima i prema građanima Srbije uopšte. Dakle, želim da objasnim šta je ovde na dnevnom redu. A na dnevnom redu nije dnevni red. Na dnevnom redu je ovde, ukoliko mi to gospođa predsednik dozvoli, 10 zapovesti.
(Predsednik: Zamolila bih vas da ne dobacujete govorniku.)
Zaista ću se potruditi, jer meni neke stvari nisu jasne, imam pravo da pitam gospodu iz SRS, a molim i vas, gospođo predsedniče, da mi odgovorite - da li je 10 zapovesti akt Skupštine Srbije? Možda je u našim zakonskim aktima opisan član 7. tih 10 zapovesti, koji kaže - ne ukradi i član 10 - ne poželi tuđe.
Sad pitam, arbitrirajući između prava i pravde, doduše, sad se radikali pozivaju na pravo, a ja bih da se pozovem na pravdu i da obrazložim još jednu tezu koja je ovde bila prisutna. Kažu - sede oni koji nisu bili u izborima. Je l' to Tomislav Nikolić nije bio u izborima? Kad toliko volite pravdu, što sad ne branite tu činjenicu.
(Predsednik: Gospodine Bajatoviću, držite se teme.)
Držim se i te kako teme, izvinjavam se, tako je tumačim, možda sam u zabludi, kao što mislim da su i gospoda iz SRS pod snagom zablude. Nije ovo uradio Boris Tadić.
Mi iz SPS, koju toliko ovde pozivate i prozivate, znamo šta znači lider u zatvoru. Znamo da oni ponekad umeju da traže i ono što se u realnosti ne može uraditi. Način na koji vi želite da iskažete lojalnost svom šefu u Haškom tribunalu u ovom momentu je duboko štetan po ugled ovog parlamenta.
Niko vam ništa nije oteo, 20 vaših kolega, od toga je Tomislav Nikolić bio nosilac liste, prešlo je, bio je na svim lokalnim izborima nosilac liste, i sad on ništa nije zaslužio. Ali, nisam advokat Tomislava Nikolića, samo hoću da vam kažem - mi smo isto imali Baneta Ivkovića. Znam čime se vi mučite i samo hoću da vam pomognem. Nemojte da nam vređate inteligenciju. Ovo jeste vaš problem.
Kako mi ostali poslanici, vaše kolege, da tumačimo izjave koje stižu iz vaših ili do juče vaših redova, da u stvari vaša namera nikad nije bila da dođete na vlast, ili barem ne u periodu posle 5. oktobra. Zar to nije najveća prevara birača u Srbiji? Imali ste 83 poslanika, dva miliona glasova i niste imali cilj da dođete na vlast. Kako ste onda mislili da pomognete onim biračima na koje se toliko rado pozivate.
(Predsednik: Vreme.)
Prema tome, ne znam koliko je pametno s moje strane, mene je sramota, suprotno ovome što kaže Vjerica Radeta, kaže - javljate se kad je najgledanije, mene je ljudi sramota što ovo Srbija gleda. Ovo je urušavanje svakog autoriteta ovog parlamenta.
Ako ovaj parlament nema autoritet, kako mislite da imamo pravu kontrolnu funkciju u odnosu na izvršnu i sudsku vlast. Hajte malo da završimo danas ovu sednicu, u ponedeljak je nova sednica, vi ćete raditi po Poslovniku. Vi sada hoćete da ucenom poslaničke većine dođete do razrešenja ovih problema za koje postoje procedure.
E pa, gospodo i drugovi radikali, kako god hoćete, ako su vam procedure već toliko drage, onda ih se držite, dajte Administrativnom odboru, kao što je gospođa Kolundžija rekla, svoje predloge i dajte nam šansu da mi vidimo ukoliko mislite da mi to treba da rešimo, kako taj problem da rešimo.
Nemojte da ga rešavamo tri dana vašim ucenama, a onda nam kažete - to je vaš problem. Bojim se da je ovo problem i građana koji su glasali za vas, problem rada Skupštine i problem onoga što Srbija jednostavno...
Hvala, gospođo predsedavajuća, neću se više javljati.
Hvala, gospođo predsedniče. Javio sam se po Poslovniku, daj neko iz vlasti da govori po Poslovniku. Znam da je ovo najjeftinija reklama, ali nemam vremena više.
Pokušaću kratko, isto kao i vi, da polemišem, imao sam nameru da pričam malo šire, ali da probam da polemišem sa nekim argumentima ovde. Da, Rusija je danas sila i kapitalistička zemlja. O čemu mi pričamo, kakvo bratstvo i jedinstvo?
Mislim da je potpredsednik Vlade bio vrlo jasan. Imamo li mi neku drugu cevku od Nabuka, ili onog tamo što ide u Nemačku, pa će da prođe kroz Srbiju? Nemamo. Možemo da pričamo samo o ovom aranžmanu. Prvo je pitanje da li ga hoćemo ili ga nećemo. Da li će Rusija da štiti svoje interese? Naravno da hoće. Da li u ovome ima političkog aranžmana sa Rusijom. Da, ima i nije motivisan samo KiM. Probaću samo neke stvari da uvedem u priču.
Prvo, samo da kažem nekoliko stvari koje možda ne znate. Pripremam se za neke funkcije, što mi je drago, pa da vam kažem.
Znači, šta je suština? Nije tačno da je Banatski dvor najveći po kapacitetu za smeštaj gasa.
Recimo, postoji ležište u Mokrinu koje je pod pritiskom, tu su 40 godina bile najveće eksploatacije gasa u bivšoj Jugoslaviji, recimo, koje sada može da skladišti i pet puta veće količine nego Banatski dvor.
Kad je u pitanju nacionalni suverenitet, zar ne mislite da ovoliko dugovanje zapadnim, ne zemljama, nego fondovima i firmama, nije takođe ugrožavanje nacionalnog suvereniteta? Ja sam za konkurenciju kapitala. Sa ovim aranžmanom dolazi i ruski kapital i nadam se da ćemo ovde, uz gasni aranžman, gledati i neki Krup, i Dojče benk, i Siti benk i dve ruske banke, i neće više biti oligopola sitnog austrijskog kapitala, čiji lobisti ovde postoje, nego će biti relaksirani.
Da li je problem OMV-u, INI i recimo MOL-u što će ovde Rusi da dignu proizvodnju sa 4 miliona tona na 12 miliona tona i što će Srbija imati proizvođača? Da, jeste, jer će ih daviti. Za koga je to štetno? Za srpske posrednike, jer Rusi ne dozvoljavaju posrednike u poslu. Za koga je korisno? Za državu Srbiju. Da, neće više biti onih koji su uzimali 5%, jer nema kome da ide.
Dalje, da li će biti uz ovaj gasni aranžman mogućnost koju je pomenuo uvaženi profesor Škundrić, da Srbija postane izvoznik energenata? Da. Da li ćemo tako, recimo, smanjiti deficit? Da. Znači, nije samo politički pristup. Ako budemo izvozili struju, smanjićemo trgovinski deficit.
Ako smanjimo poreze ruskim firmama, zadržaćemo aranžman sa Rusijom i ako to bude 20% manje, kao što je govorio Velimir Ilić, možda će i naša privreda, koja nije osposobljena da konkuriše ni na ruskom tržištu, jer tamo sada konkurišu svi, možda ćemo sa tih 20% biti u konkurenciji da i naše poljoprivredne proizvode, koje smo doduše izložili jednoj konkurenciji koji oni ne mogu da izdrže, možda ipak prodamo u Moskvi, a cela Srbija ne može da proizvede hrane onoliko koliko Moskvi treba.
Da se razumemo, nisam nikakav rusofil, ali se bojim da ovde priče idu u pogrešnom smeru. Prepucavanja predstavnika opozicije, evo sad se uključujemo i mi iz vlasti. Znači, ovde moramo da budemo jasni pred građanima Srbije. Šta mi radimo? Između čega biramo.
Ovde pričamo o nekih bednih 1000 evra. Taman i da može da bude 1000 evra, a ne može, nikako ni sa četiri milijarde za NIS ne može, ni za dve milijarde za Telekom ne može. Šta je suština? Šta je najbolji socijalni program? Pa, posao. A kako će doći posao? Pa, neselektivnim prilivom investicija.
Mi u Inđiji, to zna prof. Škundrić, ne možemo da napravimo treću trafo stanicu jer se dve finansiraju iz sredstava Evropske razvojne banke, tzv. 110. Ne možemo da prikačimo dve fabrike jer nemamo struje. A dali smo ljudima dozvolu, dve svetske kompanije, da grade.
Mi da uključimo nekoliko značajnijih kapaciteta, morali bi da ukidamo struju stanovništvu. Je l' nam trebaju te dve elektrane, jedna u Novom Sadu, jedna u Nišu gasna?
Ako nam ovi izgrade onaj politički koridor 4 i pri tom nema da plaća putarinu i carine, ko što ovo što ide kroz Srbiju, ko će ići tim Koridorom 10? Neće se ni nama isplatiti da ga tako završavamo.
Još 2 - 3 minuta. Šta hoću da kažem? Moramo voditi računa o ekonomskoj dimenziji i brzini kojom možemo da dođemo do realizacije nekih projekata.
Nama trenutno, po podacima iz EPS-a, treba hitno skoro 5 milijardi grinfilda u elektroprivredu, 4,5 milijardi zahteva obnova tzv. sovjetskih tehnologija. Za gasni aranžman sa ovim elektranama ide skoro 5 milijardi. Saberite to, to je 15 milijardi u naredne 4 godine. Ponudite nešto bolje. Ja sabrao Jovanoviću. Ako ne znaš, da ti nacrtam. To je suština i taj gasni aranžman prati Ruska banka, koja ima 370 milijardi evra u portfoliu banke. To je suština stvari.
Slažem se sa nekim vašim primedbama, gospodine Jovanoviću, one su očite, ali je Srbija koja treba da bude Srbija koja ima politiku i na istoku i na zapadu, za nas treba partneri da budu i Moskva i Brisel i Vašington, a posebno EU koju moram da istaknem, jer nemamo gde drugo da idemo. Znači, ne bežimo mi od toga, ne bežimo od vaše politike, kao što vi nama zamerate da vam govorimo da bežite od Rusije. Drago mi je da čujem da prihvatate da Rusi budu partneri, ali da damo ruskim aranžmanima i njihovom kapitalu isti status kao što smo dali austrijskom kapitalu u Srbiji ili nekim osiguravajućim društvima.
Ovde sam imao dosta nekih stvari o kojima želim da govorim. Za mene nije toliko bitno, jeste za ove radnike NIS da li će biti 400 miliona, jeste bitno za akcije koje smo obećali, a očito je da ćemo to teško ispuniti, voleo bih da to bude tako, znači biće bitna ta cena.
Ali, efekti koje mi imamo u pogledu energetske stabilnosti, ne želim da kritikujem Vladu, da me pogrešno ne shvatite, efekti u oblasti energetske stabilnosti, bezbednosti, neće Rusija braniti isto interese, to je taj politički deo, ako ova cevka ide kroz Srbiju i ako ova cev, a ima varijanta ne ide kroz Srbiju, drugačije će braniti priču, drugačije će ići gasovod u Republiku Srpsku ili će ići varijanta kroz Mađarsku i Hrvatsku.
Ako već govorite o zaštiti nacionalnih interesa onda da uvažimo i tu komponentu nacionalnog interesa da je možda i Rusima, ali i nama sigurno stalo do toga da ventil bude u Srbiji, jer će nas onda te iste zemlje iz okruženja, nemojte misliti da ucenjujemo, niti pretimo, ali sigurno gledati drugačije, jer će njihovi interesi u odnosu na poziciju Srbije biti drugačiji.
Uz to, potpuno sam siguran da ako bude jasnog pristupa Srbija može vrlo brzo da izgradi energetske kapacitete i u domenu obnovljivih izvora energija, i prerade biomase i svega ostalog, da zaista postanemo lider u proizvodnji i plasmanu energije u regionu. To će platiti ne samo ova radna mesta, nego ponavljam, već sam kontaktirao sa nekim inostranim fondovima i ozbiljnim firmama. Nije isto da li ovde ulaže neka firma koja je osnovana na Sejšelskim ostrvima ili neki sitni fondovi ili kada vam dođe neki Krup koji hoće u okolini Niša da pravi određene kapacitete ili slične stvari.
Prema tome, ako govorimo oko bilansa NIS-a, možda je taj profit, gospodine Jovanoviću, bio 100 miliona, ali kada gledate strukturu tog profita, on je zasnovan na kursnim razlikama, zasnovan je na naftnoj renti koja se ne plaća jer je domaća nafta nekih 600-700 hiljada tona po 40 dolara, a trebalo bi da bude 100 i nešto, jer ste tako pomagali NIS-u da ostane ekonomski živ, pa ćemo videti šta ćemo s tim.
Imam i primedbe na to kao i moji omiljeni autonomaši. Slažem se kada bi to moglo da se izdvoji iz sporazuma, tih 600-700 hiljada tona, to je ovu državu održalo za vreme rata, ali o tome ćemo razgovarati. Ne piše u sporazumu, kaže gospodin Škundrić.
Moram da kažem da se ovde slažem sa gospođicom Jerkov i njenom poslaničkom grupom, iako njih zovem autonomašima, bilo bi dobro da se eksploatacija i nafte i gasa u Vojvodini, ali i ukupno u Srbiji zaista zaštiti.
Da se vratim na bilans NIS-a. Dakle, kada izbijete kursne razlike, kada izbijete naftnu rentu, kada oduzmete koliko je objektivno država oštećena i kada to obračunate i pridodate u bilans stanja rezervi NIS-a, količinu benzina od 86 oktana, koji ne znam da li možete da izvezete još u Albaniju, onda taj bilans NIS-a izgleda sasvim drugačije.
Ne kritikujem kolege iz NIS-a, oni dobrim delom rade pod prinudom države, tako je prosto bilo, ne dovodim u pitanje sposobnost menadžmenta i sve ostalo, nego jednostavno to je bilans NIS-a. Ako od svega toga pođemo i od potrebe da brzo razvijemo svoje kapacitete, da nas ne preteknu drugi, da nam možda ne grade nuklearke u susedstvu, obezbeđuju svoju energetsku nezavisnost, nego onda treba da se Srbija nametne u regionu recimo kao neko ko će da proizvodi struju, tranzitira gas, da pomognemo i Republici Srpskoj.
Jer patriotizam, kao što sam juče rekao, neće se meriti sada samo puškom, nego ekonomskom snagom naše države i time ćemo više vredeti na međunarodnom, političkom i svakom drugom tržištu, i ako budemo uspeli da privučemo određene tehnologije koje prate sve to, a koje su daleko bolje od tehnologija kojima mi raspolažemo.
I još jedna po meni netačnost, neću reči neistina, naša Vlada odobrava valjda ili naša ministarstva i naše agencije odobravaju sve to što će se graditi u Pančevu itd.
Mi imamo zakone koji će obavezivati onoga ko je ulagač da primenjuje ekološke standarde. Zašto sve mora biti u jednom sporazumu rečeno? Dajte mi pravni akt ili ugovor u kome je baš sve precizirano. Ne verujem da ga ima.
Prema tome, ovo je sporazum. Bilo bi mi drago da vidim ove ostale protokole i ugovore, bilo bi mi drago da je bivši ministar Velja Ilić u pravu. Možda će nas uskoro Vlada upoznati sa svim tim.
Dakle, po meni nije tačno da će ekološki standardi biti ugroženi. Naša Vlada i naše agencije su za tu stvar zaduženi.
Pošto sam obećao da neću oduzimati više vremena, molim vas da se vratimo razmatranju i pozitivnih aspekata ovog sporazuma, uvažavajući da je deo kolega iz opozicionih stranaka, čak i onih koje žele da glasaju za ovaj sporazum, i one koji to ne žele, izneo primedbe od kojih neke zaista možda na neki način i stoje, ali po meni nisu dovoljno validne da bi se ovaj sporazum negirao.
Uostalom, toliko vremena bismo izgubili da ne bismo mogli da uhvatimo razvojnu komponentu i dinamiku razvoja, dinamiku priliva stranih investicija koja nam se sa ovim sporazumom nudi, i zemlju bi doveli u jedno stanje energetske nebezbednosti, odnosno energetske oskudice, a mislim da nam to u ovom slučaju nije cilj.
U svakom slučaju, poslanička grupa Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija glasaće za ovaj sporazum, nadajući se svim srcem da će on doneti ne samo energetsku efikasnost, nego i ekonomsku efikasnost.
Dakle, da će ovaj sporazum doneti ne samo ekonomsku efikasnost, razvojne mogućnosti i novo zapošljavanje, već ono što je glavna zamerka SPS-a procesu privatizacije, biti ekonomski efikasan za razliku od onoga što se u prethodnom periodu dešavalo. Hvala na toleranciji.
Poštovane kolege, koliko god da mi je inspirativna ova polemika oko gasnog aranžmana, ne samo zbog činjenice da postoji jasna većina i jasna svest o potrebi usvajanja ovog aranžmana, nego i zbog nadmoći kontraargumenata nas koji kritikujemo ove što kritikuju gasni sporazum, ne uvažavajući sve aspekte koji su bili.
Hteo sam da kažem da sam primetio da je jedna od komponentni napada na usvajanje gasnog aranžmana tzv. socijalni status. Onoliko koliko ljudi budu mogli da dobiju od tih 400 miliona, daće se to ovim deonicama, to smanjuje mogućnost da to bude onih 1.000 evra koliko je obećano, ali mislim da je mnogo bolje da dobijemo što više posla za našu decu i za nas, umesto da se gađamo nekim fiktivnim kategorijama.
Šta mi rešavamo sa 1.000 evra? Dobro je da tih 1.000 evra dobijemo u deonicama. Po meni je veći problem šta će se desiti sa tim deonicama kada dođu do ranika, pa nekom kupovinom tih deonica poveća svoje učešće u procesu kapitala i sl.
Još jedna neistina je ovde izrečena od strane gospodina Maraša, kaže - ostaće 6.000 radnika bez posla. Toliko ima ukupno NIS i Srbijagas zajedno. Srbijagas ima šest puta manje zaposlenih. Bilo bi dobro da oni ljudi koji ovde iznose argumente to ne iznose paušalno, nego iznose zaista utemeljeno.
Još jedna stvar, ovde jedan broj poslanika, čini mi se, ne razumeju stvar. Kažu - mi imamo 49%, pa treba da damo još pare. Ako vi ovde dobijete praktično proizvođača i prerađivača, Rusi dolaze sa svojom naftom ovde, naftovodom. Prerađuju naftu ovde u ovoj količini od 12, 15 ili 20 miliona tona, koliko govori gospodin Popović. Gde će se to proizvoditi? Ovde u Srbiji. Je l' to visoko profitabilan posao? Jeste, gospodin Đelić to zna. Onda će i dividende za naše firme biti velike.
Bilo da ulažemo, biro da ubiramo profit, mi tu ne možemo da izgubimo.
Molim da se taj argument, kako bi sudije u američkim serijama rekle, da porota koja ovo sluša, a to je naše biračko telo, to prosto zanemari, jer nije ekonomski tačno, iznosi se paušalno.
Dakle, nama veoma odgovara da postanemo, a to piše u predlogu materijala, glavni distributer, glavni proizvođač energije na ovim prostorima. To jača i političku i svaku drugu pozicije Srbije. Obećavam, bar mene lično što se tiče, ne znam kako će ostale kolege koje su prijavljene za diskusiju, u ovom načelnom delu rasprave se više neću javljati, ali mislim da smo i kritike i argumente koji su kontra poprilično iscrpeli, i bilo bi dobro da mi koji smo dežurni za javljanje damo šansu i ostalim kolegama poslanicima da i oni kažu svoje mišljenje o ovom aranžmanu.
Javio sam se po članu 100. jer mislim da zaista nema smisla više ovo što slušamo od pojedinih kolega i nemojte da se ljutite, ali vi hoćete da zamaglite suštinu ovog sporazuma. Osećam ličnu obavezu i obavezu čoveka za koga je neko glasao. Da probamo da sagledamo celu ovu priču u suštini.
Znači, nema Nabuka, a i da ga ima, kada će? Da li Srbija ima vremena da čeka celu tu priču? Uporno vam predstavnici Vlade objašnjavaju da tek treba da se razgovara i sada čujem sumnju, ovo je odgovor na vaše pitanje, gospodine Korać, da li je ovo magistralni pravac? Da, jeste. Piše u kapacitetu, gospodine Jovanoviću, kada biste znali šta znači 10 milijardi, 20 milijardi, znali biste da se radi o magistralnom vodu, ne može biti ništa drugo.
Štampa vam piše, pogledajte te brojke, kapacitet, piše, matematika je egzaktna nauka. Ako je zbog neke druge matematike vaša sumnja izražena, onda je to neki drugi problem. Znači, nema rasprave ovde o tome, jedino ako hoćemo da dezavuišemo javnost. Magistralni gasovod, jedina velika cev u ovom regionu ide kroz Srbiju i ovde je ventil. Još jednom da razgraničimo da li ovde ima politike, da li ima srpskog političkog interesa i da li ima ruskog političkog interesa? Da, ima i šta je tu sporno? Šta je suština?
Šta je suština? Sve vreme ovde slušamo - preuzeli smo neke obaveze. Izađe uvaženi prof Petar Škundrić i kaže da preuzetih obaveza po tom osnovu nema. Mi i dalje pričamo i ponovo postavljam pitanje: ako pričate o Nabuku i kažete da je ugrožen ovim sporazumom suverenitet, onda pitam - da li je 30 milijardi duga ove zemlje zapadnom kapitalu? Pri tome sam skloniji tom kapitalu nego nekim drugim kapitalima, da me ne shvatite pogrešno, da li je to ugrožavanje suvereniteta, da li sve mora da bude oslonjeno na MMF i na Svetsku banku, ili možda možemo da relaksiramo pristup raznim vrstama kapitala i smanjimo politički i svaki drugi pritisak na našu zemlju.
U ovom momentu postoje samo dva ozbiljna projekta i to vas uveravaju i oni koji se preko biznisa bave sa tim i ljudi koji su upoznati sa celom situacijom, tu su i stručni saradnici iz Ministarstva - zašto zbunjujemo javnost? Postoje samo dva projekta koja su u fazi izrade.
Velja Ilić vam je danas rekao da je i trasa određena. Znači, u tehničkim priprema se odmaklo. Možemo da počnemo koliko iduće godine da radimo ceo projekat. Zašto to želimo da dezavuišemo?
(Predsednik: Vreme.)
Hvala. Još samo jednu rečenicu.
Molim vas da shvatite, u celini gledano, ovaj projekat ne samo što donosi dovoljno novca, ovo je razvojni projekat, za sebe vezuje masu drugih stvari. U prethodnom obraćanju sam pokušao da kažem da je to, zajedno sa stvarima koje su vezane za EPS, nekih 15 milijardi. U naredne četiri godine, možda pet. Je l' neko ne želi to? Jesmo mi dužni tamo nekom da poštujemo taj Nabuku i da ga čekamo 10 godina. U tom projektu Nabuko smo mi sporedna cev. Izvinjavam se što sam prekoračio vreme.
Dakle, apsolutno zalaganje za ovaj sporazum, a koliko je dobar, pokazaće vreme.
Poštovane kolege, izgleda da apeli da se uozbiljimo kada pričamo o ovome, bez obzira za koga navijamo i za koju ideologiju navijamo, nisu urodili plodom. Moram da polemišem ponovo sa nekim činjenicama.
Gospodine Jovanoviću, i ranije sam znao da Rusija ima naftu i gas, a to ste znali i vi, ali do pre dve godine nismo hteli to da konstatujemo. To prosto nije bila državna politika. Na koga da se ljutimo? Možemo da se ljutimo na sve nas. To je suština cele priče.
Ponovo govorim o nečem drugom. Ako ste već za to, ako shvatate prednosti, a kažete da shvatate, šta znači magistralni gasovod, po kapacitetu je sigurno magistralni, po onome što treba da snabdeva je sigurni magistralni, to što Bugari sada imaju 30 milijardi kubika ne znači da sutra neće biti 50.
(Zoran Ostojić, sa mesta: Naših 50.)
Nije, gospodine Ostojiću, ne bavite se onim što ne znate. To je suština. Ovde se radi o sledećem. Mi, hoću da vas vratim na ono što je i resorni ministar prof. dr Petar Škundrić rekao, u ovom momentu imamo jednu ponudu koja može brzo da se realizuje i to sa onim koji imaju gas, a to je Ruska Federacija, koja hoće da napravi sporazum sa nama, gde kapacitet gasovoda u tehničkom smislu će biti sigurno rađen tako da daleko premašuje tih deset milijardi kubika.
I u sporazumu lepo piše - najmanje deset milijardi kubika, što znači da ne može biti 20 i 30. Može. Da li ćemo plaćati to? Da. Rusija je kapitalistička zemlja, plaćaćemo.
Oko NIS-a se vraćam ponovo. Mi ovde dovodimo u vlasništvo onu zemlju ili onu firmu koja ima izvore nafte, koja će ovde dopremati isto nekim cevkama, nekim naftovodom, koja će proizvodnju zajedno sa Bosanskim brodom podići na 12, 15 ili 20 miliona tona. Tu imamo 49% vlasništva. Ko će ubirati profit od toga?
Da li nama odgovara da smanjimo upliv tuđih kompanija, tipa OMV-a, MOL-a, INE, jer šta smo mi uradili? NIS je kontrolisao 80% tržišta derivata u Srbiji. Danas kontroliše 30%. Kakva je to bila poslovna politika? Po meni loša. Sada imamo priliku da, sarađujući sa Ruskom Federacijom, obnovom NIS, Rafinerije pre svega u Pančevu, osposobimo našu naftnu industriju, jer mi tu imamo 49%, da konkuriše svemu onom trgovačkom u naftnoj industriji što preti nama ovde.
Ovde je bila polemika oko ekoloških standarda. Molim da razumete jednu stvar. Naša država propisuje ekološke standarde. Naša država ima agencije, komisije, inspekcije, koje će to kontrolisati. Ne može ovde da radi dimnjak u Pančevu, ako iz njega izlazi više sumpora nego što treba. Valjda će biti interes tim istim zlim Rusima da im taj dimnjak radi, da imaju ta isparenja kontrolisanja, ne ulažu valjda bez veze. To je suština stvari.
Nemojte da ovde zamagljujemo celu stvar. Naša država ima apsolutno dovoljno zakonskih okvira i mehanizama da sve ono što je sporno i za finansijski aranžman, pa sve zajedno do ekologije, drži pod kontrolom.
Kakva je to priča šta će raditi Rusi? Ta firma ima sedište ovde. Podleže, ako se ne varam, gospodo iz Vlade, pozitivnim zakonskim propisima pod kojim posluju i naše firme. Ići će naša finansijska inspekcija, naša Uprava za borbu protiv kriminala.
O čemu mi pričamo? Da će oni doći da rade šta god hoće? Ne, radiće ono što nalažu pozitivni zakonski propisi ove zemlje. Nemojte više da zamajavamo ljude koji gledaju ovo su nažalost dosta gledane emisije, jer boljeg humorističkog programa nemamo. Ta firma je faktički firma, većinsko vlasništvo će biti Gasproma, ali posle po našim propisima imamo mogućnost svake vrste kontrole. Ako bude trebalo, mi ćemo izlaziti, ali jednostavno ne želim da dođem u situaciju da promovišemo jedan dobar sporazum, koji ima razvojnu komponentu, koji sa sobom nosi mnogo novca, mnogo novih radnih mesta, da ga mi sada dezavuišemo tako što ćemo zamagljivati situaciju oko nekih zareza.
Poštovane kolege poslanici, moram da kažem da sam veoma zadovoljan popodnevnim delom sednice, iz prostog razloga što uz određene političke kompromise, neka ih shvati ko kako hoće, ponovo uspostavljamo jednu snagu srpskog parlamenta.
O jednom delu te snage govorio je kolega Tomislav Nikolić, koji je, možda iz jednog drugog ugla, ali sasvim ispravno, konstatovao da se ovom interpretativnom izjavom, za koju su se zalagali i poslanici SPS, ali i druge poslaničke grupe, jednostavno vraćamo, evo, radikalskim rečnikom rečeno – da ne sme da se nađe nijedna ruka koja će to da potpiše. I hvala, gospodo radikali ...
(Dobro, gospodine Todoroviću, ako bih baš hteo da dam neku reformu na to, ja bih se založio za uvođenje ministarstva za magiju, ali Vladu smo već izabrali. Ništa ružno. Naravno, vi imate pravo na sve to.)
Hoću da kažem, jedna od osnovnih primedbi koju sam imao kao učesnik na javnoj sceni i koja je loša poruka svetu jeste što je srpski parlament nejedinstven.
Ukoliko ovo zaista izglasamo, pomoći ćemo i Vladi (ako je ona dobronamerna, a ja se iskreno nadam da jeste i lično verujem u to) da brani tu poziciju da je KiM deo Republike Srbije i da će to tako i ostati. Time, naravno, obavezujemo ovu vladu, ne samo Ustavom, mada je po mom mišljenju Ustav uvek dovoljna garancija.
S druge strane, ne mogu da razumem svoje prijatelje iz DSS. Zar je trebalo da se desi da ostanete na političkoj ledini, pa da izađete da nam objašnjavate svoje stavove? Pričam o gospodinu Samardžiću. Ovaj sporazum ste vi radili, vi ste pregovarali i nemojte da se ljutite ni na kolege iz SPS ili kolege iz SRS što sada to spočitavaju. Učestvovale su i kolege iz DS.
Ono što je meni kao učesniku u ovoj debati interesantno, jeste da smo mi imali dva pristupa. Jedan kaže: ''ne'' saradnja sa EU ukoliko nam otimaju KiM, a sa druge strane: ''da'' saradnja, jer ćemo ga tako bolje braniti. Ja sam pristalica ovog drugog. Znate zašto? Zato što ono ''ne'' ne nudi alternativu ni u jednom smislu, ni u nacionalnom, ni u državnom, ni u političkom, a naročito ne u ekonomskom, ili je barem ja od vas nisam čuo.
Bilo bi lepo da ovaj naftni i gasni aranžman donese boljitak Srbiji. I doneće. Ruska banka doneće konkurenciju austrijskom kapitalu koji ovde neki zastupaju. Ali, to nije dovoljno. Srbija mora da ima neselektivan priliv investicija jer, očigledno, patriotizam više nije moguće svesti na pušku, mora sa svesti na kvalitet života, i na ćirilicu, i na kompjuter i na posao. Ja tako gledam ove probleme.
Uostalom, kad neko hoće da napadne vaš identitet, najlakše će vam oteti ako vi pristanete na to. I Kosovo će nam oteti ako mi pristanemo na to. Jedina mogućnost u ovom momentu da branimo KiM jeste da taj proces otimanja KiM - za nas to nije završeno pitanje i zato to zovem procesom - zaista pretvorimo u proces sa onom snagom, onim saveznicima i onim mogućnostima koje imamo.
Napašću svaku vladu Republike Srbije koja maksimalno ne koristi mogućnosti za odbranu KiM, ali isto tako bi bilo neozbiljno da ne shvatimo da kriza u našem društvu dugo traje, da bi nam se zbog jednog takvog ''ne'' ne samo zatvorila evropska vrata, nego otvorili drugi politički procesi - u Vojvodini, neki ovde vole da pominju rašku oblast i slične stvari.
Kao odgovorna politička elita, moramo da shvatimo da proces ulaska u EU ima svoje izazove, da već konstantno imamo neprijatelje u okviru međunarodne zajednice, dakle i dalje pričamo istu priču, ali da se način na koji ćemo braniti KiM više ne može svesti na pušku.
Mora se svesti na političko jedinstvo u Srbiji, na dobro razrađene mogućnosti, na dobro sagledavanje saveznika i da se cela priča, koliko god je to moguće, drži u Savetu bezbednosti, da probamo da (zaista verujem u to) ulaskom u EU ne samo rešimo ove naše ekonomske i socijalne probleme koje imamo, naravno, zajedno sa Rusijom, za koju i dalje mislim da će nam pomagati, ili možda sa zemljama Šangajske inicijative, nadam se da to nikome nije sporno.
U političkom smislu, da što pre uđemo u EU, a da pri tom ne uđe KiM, možda čak ni BiH, pitanje je šta nam odgovara i šta će biti naša državna strategija kada je u pitanju Republika Srpska, koju takođe treba da branimo, da iz te pozicije probamo da na bolji način zaštitimo svoje interese.
Delom sam govorio u svoje lično ime, delom znam da zastupam stavove SPS. Prema tome, biću veoma zadovoljan ukoliko i naše kolege i prijatelji radikali i sve ostale poslaničke grupe - DS, G17, pripadnici manjina, PUPS i sve ostale, izvinjavam se ako sam nekoga preskočio, glasaju za ovaj sporazum jer će on pokazati snagu i odgovornost srpske političke elite.
Poštovane koleginice i kolege poslanici, javljam se u svojstvu ovlašćenog predstavnika poslaničke grupe SPS-PUPS-JS. Potrošiću manje od pola vremena koje imam, jer mislim da o ovoj vladi treba da govore njeni rezultati, a bojim se da od prevelike priče u Skupštini u ovom momentu nećemo imati ništa.
Daću nekoliko konstatacija. Mislimo da je ekspoze premijera dobar, ne može se sve reći u jednom ekspozeu. Nije nam bilo lako, kao Socijalističkoj partiji Srbije, a ni našim koalicionim partnerima, da se opredelimo za jednu ovakvu političku koaliciju, koju su ovako dočekale ove naše kolege poslanici, za koje već vidim da će odlično raditi svoj posao opozicije u narednom periodu, vrlo jasno, strogo, da će precizno pratiti sve ono što mi budemo radili. To je dobro za demokratiju u Srbiji generalno gledano.
Ova vlada napravljena je i na nečemu drugom, ne samo na potrebi političkog pomirenja snaga, kako je to govorio predsednik Srbije Boris Tadić i kako smo mi to prihvatili, nego i na tome da je krajnje vreme da shvatimo da smo iz perioda 90-tih godina izašli sa jednom dubokom društvenom krizom, nacionalno, ekonomski i socijalno ugroženi. Da smo u periodu posle 5. oktobra, gde su bile dominantne demokratske snage, gde je Srpska radikalna stranka bila najveća opoziciona stranka, da demokratske stranke nisu uspele između sebe da nađu adekvatna rešenja.
Po mom shvatanju stvari, po mom dubokom političkom ubeđenju, ova vlada je napravljena na tome što smo mi konstatovali političke, ekonomske, socijalne, državne probleme i shvatili da je period devedesetih godina bio period raspada bivše velike Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, na koju mi gledamo različito, da je period posle 5. oktobra, bez obzira što ćemo mi biti sada u koaliciji, doneo nedovoljno dobrih rezultata i da su i jedan i drugi period nosili jedan nejasan odnos prema tim stvarima i unutrašnje kočnice.
Šta mi treba da pobrojimo? Da danas postoje brojni otvoreni državni, nacionalni, ekonomski i socijalni problemi. O nekima od njih se ovde govorilo. Da je danas Srbija ekonomski neefikasno društvo, da nam je politička elita u priličnoj meri podeljena, često sama nedovoljno kvalitetna, da postoji ozbiljan unutrašnji sukob, da smo vrlo često skloni svađama između sebe, a da nudimo malo rešenja, da imamo milion nezaposlenih, da imamo milion onih koji ne mogu da žive od svoje plate, da imamo milion penzionera koji ne mogu da dobiju adekvatnu penziju i slične stvari.
Svi smo govorili o četiri principa. Evropske integracije, pre toga rekao bih državno jedinstvo, ostanak Kosova i Metohije u sastavu Srbije, bolji standard stanovništva i borba protiv kriminala i korupcije. Ništa novo ni za ovu postavku vlade.
Mi socijalisti smo se potrudili da tome pridodamo i princip socijalne pravde i zahvaljujem našim budućim koalicionim partnerima što su oni taj princip prihvatili. Potpuno sam siguran, pošto ovde neki dovode u pitanje političku principijelnost Socijalističke partije Srbije, da ćemo baš tim principom, principom uvođenja socijalne pravde, ne samo obezbediti budući rezultat Socijalističke partije Srbije, nego obezbediti da Srbija bude i ekonomski efikasnija i socijalno pravednija.
Dakle, to su bili naši motivi, ne trgovina, ne vlast po svaku cenu. Podsetiću vas da smo između ostalog u ovu koaliciju ušli jer druge parlamentarne većine nije bilo.
Mi smatramo da je dobro što će SPS, zajedno sa svojim političkim partnerima, Partijom ujedinjenih penzionera i Jedinstvenom Srbijom, za mene lično, moram da vam kažem, biće sigurno veliki izazov da pomirimo socijalne ciljeve koje sobom nosi SPS, ali moram da priznam i kolege iz DS, možda biti teško pomiriti sa onim ekonomskim viđenjem koji sobom nosi partija G 17.
Ali, potpuno sam siguran da sve partije koje čine ovu koalicionu većinu imaju jasan motiv da urade sve, da urade najbolje i da urade najviše. Zašto, gospodo? Zato što ovu vladu neće držati nikakva politička trgovina, neće održati nikakvi podzemni dogovori, nikakvi američki, engleski ili ruski ambasadori, ovu vladu će održati rezultat.
S obzirom da poznajem pre svega svoje kolege, s obzirom da je najveći broj političkih, ekonomskih i socijalnih zahteva Socijalističke partije Srbije uvažen i iznet u ekspozeu premijera, potpuno sam siguran da, uz odgovornost i ostalih naših budućih koalicionih partnera, možemo da imamo jednu vladu koja će početi da pravi vidljive i opipljive pomake.
Druga stvar, i sa tim ću se potrudi da završim, nikada ne bih izvrgao ruglu pokušaj oko uspostavljanja nacionalnog pomirenja, makar ono u početku bilo političko pomirenje dve stranke, DS i SPS, jer je naša namera da ne gledamo više iza sebe, naročito ne na dnevnopolitički način, ne tako što ćemo u prošlosti tražiti tačke sukoba, pa to pretvarati u političku pijacu zbog dnevnopolitičkih poena, nego da uspostavimo ekonomski efikasno društvo, socijalno odgovorno društvo, da na bazi jedinstva političkih snaga u Srbiji i sa jasno razrađenim političkim i ekonomskim, pa ako treba i vojnim planom, branimo Kosovo i Metohiju, uspostavljamo međunarodna savezništva na tom planu.
Zaboravio sam da kažem da smo mi tražili da se uvaže i odnosi prema Republici Srpskoj. Mi o tom periodu stvaranja Republike Srpske možemo da mislimo šta hoćemo, ali tamo dominantno danas žive pripadnici srpskog naroda i moramo da vodimo računa o svemu tome.
Prema tome, zamolio bih kolege poslanike i one koji će biti vlast da utičemo na one koji će biti izvršna vlast, da parlament ne bude potcenjen od strane izvršne vlasti, bez obzira što će to biti, a očigledno i pripadnici opozicije priznaju da će ova vlada biti danas izabrana.
I, kolege iz opozicije, da svako radi svoj posao, da parlament bude primaran u odnosu na izvršnu vlast, da na jasan način polažu račun, da kolege iz opozicije, onako kako su to i najavili, ne opstrukcijom parlamentarnog rada, jer se nadam da im mi za to nećemo dati priliku, rade svoj posao opozicije baš tako, snažno, javno, jasno, kako su i najavili.
Šta da vam kažem, najradije bih svojim kolegama, pre svega iz SPS i drugima rekao - srećne vam rane junaci, ali bojim se da mi kolege to ne zamere. Želim da ova vlada traje četiri godine, da ima jasne rezultate i na nacionalnom, i na socijalnom, ekonomskom i na državnom planu. Evo, toliko, i pre svega vas u ime poslaničke grupe SPS, Partije ujedinjenih penzionera i Jedinstvene Srbije, pozivam da svi zajedno, svako u skladu sa onim zaduženjima koje ima, radimo na tome da ove tendencije lošeg stanja i na ekonomskom, i na nacionalnom, i na socijalnom, a delom i na državnom planu budu korak po korak jednostavno prevaziđene. Hvala vam.
Poštovane kolege i koleginice, žao mi je što kršim džentlmenski sporazum koji je postignut pred početak ove sednice da se nećemo javljati po Poslovniku. Potpuno shvatam da je dobro vreme, odlična gledanost, potpuno shvatam potrebu za pojačanjem izbornog rezultata, koji nije bio dovoljan ni jednoj ni drugoj strani, koje u jednom laganom, duplom, neprirodnom pasu misle da će nešto rešiti ovim istorijskim raspravama.
Možda nije dobro što premijer Cvetković – član104, alineja 2, što ste tražili od svih – ovaj koji će biti izabran danas, nadam se zbog toga ne u kakvo vampirsko doba. Javio sam se zbog toga što su ovde bili napadi na jednu damu, na profesora univerziteta koji obavlja funkciju spikera parlamenta, moju drugaricu, našu drugaricu Slavicu Đukić-Dejanović.
Molim sve poslanike da shvate da ne postoji poslovnička mogućnost i bez obzira što je ona psihijatar, možda može nekoga da proceni, ali ne zna šta će taj tačno reći kada izađe za ovu govornicu. Molim da shvatite da ona ne zna sadržaj koji će izgovoriti onaj koji izađe za ovu govornicu i nemojte da zbog toga napadamo nju. Ona svoj posao radi veoma korektno, prosto osećam potrebu, i kao damu i kao moju drugaricu, na neki način bar da probam da je zaštitim. Ona se doslovce drži procedure.
A naše iživljavanjem nad štetom protivnika prozivajući pokojnog Slobodana Miloševića i pokojnog Zorana Đinđića mislim da više nikome ne donosi poene. Smisao ponuđenog političkog, a kasnije zaista i nacionalnog pomirenja je upravo da izbegnemo takve situacije. Još jednom ponavljam, javio sam se iz razloga da zaštitim predsedavajućeg parlamenta, gospođu prof. dr Slavicu Đukić-Dejanović, koja radi svoj posao veoma korektno. Nemojte da se ljutite na nju zbog sadržaja diskusija, koje, bojim se, govore o nama.
Gospodine Albijaniću, zadivljen sam načinom na koji opažate delovanje ovde u sali. Zaista sam hteo jednu rečenicu o amandmanu gospodina Buhe, međutim, ispada da je pomalo besmisleno ovde pričati o amandmanima. Ova vlast kao da se bavi spiritualnim aktivnostima. To je ono, znate, stave kristalnu kuglu ispred vas i onda znaju sve šta će biti.
Elem, kako to danas u Srbiji izgleda na osnovu ove rasprave ovde? Dakle, oni su u stanju da spreče mrtve da dobiju tih obećanih 1.000 evra, ali nisu u stanju da spreče mrtve da glasaju.
Sad postavljam sledeće pitanje: Ako ti mrtvi imaju pravo glasa u izboru vlasti, pošto se najčešće krade vlast na izborima, kako ti isti nemaju pravo na deonice, odnosno besplatne akcije?
Možda je to iz pijeteta prema mrtvim osobama. Nije red onoga ko je umro da prevarite, kao što ćete prevariti sve nas koji smo živi. Možda je proradila savest.
Ali da se vratimo na amandmane, na ono što je ozbiljno. Ovde smo čuli jedno objašnjenje ministra Dinkića o vrhunskim kapacitetima srpske administracije, koja je u bitnoj meri umnožena, kompjuterski osposobljena, u toj meri da je u stanju da za šest meseci sprovede jednu ogromnu aktivnost kakva je 4.000.000 građana koji će biti ustrojeni, uvedeni, popisani i isplaćeni, ali istovremeno nije u prethodnih osam godina bila u stanju da napravi red u onome protiv čega se najviše bunila, a to su birački spiskovi.
Ukoliko iz izlaganja gospodina ministra Dinkića možemo da zaključimo, dakle ne zbog porasta pameti ili zbog automatizacije i obrade podataka ili zbog kompjuterizacije našeg društva, nego zbog povećanja administracije, da je naša administracija u stanju da ovaj zamašan posao upisa 4.000.000 građana u Privatizacioni registar, i to jedinstven, proučen, obrađen, nespojiv sa bilo kakvom krađom u našem društvu, a kamoli prevarama građana, ja se toj izreci ministra Dinkića iskreno divim.
Dakle, šta je moj lični stav o ovom zakonu? Ovo nije samo najskuplja kampanja, gospodo, koju možete da vodite, ovo će biti ozbiljna prevara. Mislim da u ovom momentu ni kapaciteti Agencije, da ne spominjem odsustvo strategije u privatizaciji, ni održivost ove vlade u perspektivi (dakle, ona je vrlo klimava, to se sada vidi, može vrlo lako da padne; iako vas interesi lepe i spajaju, ova vlada može da padne), dakle, ovaj zakon ste, zahvaljujući međusobnim ucenjivanjima i nastojanju da po svaku cenu oročite i završite projekat privatizacije na način kako ste vi to zamislili (neću ovde prenositi glas građana koji su glasali za mene, pa to zovu lopovskom, burazerskom, pljačkaškom i nekom drugom privatizacijom, nego ću reći samo privatizacije jer je ona sinonim za takve procese), dakle, ovo je još jedno od nastojanja onih koji su predstavnici Međunarodnog monetarnog fonda ovde u Srbiji i te politike, koja nigde nije dala dovoljno dobre rezultate i samo je u onim ekonomijama gde je proterana politika MMF bilo stvarnog napretka, a mi prosto po budžetu i po društvenom proizvodu vidimo da još uvek nemamo ekonomske rezultate koje smo, siguran sam, mogli imati da se vlast nije vršila tako što su se prevodili faksovi ili mejlovi, kako je ko već i koliko osposobljen, iz nekih centara moći koji se, između ostalog, nisu jedini, zovu MMF i Svetska banka.
Prema tome, pokušao sam da budem šaljiv, ne verujem da sam nekoga rasplakao zbog toga što sam bio duhovit, nego zbog perspektive primene ovog zakona, ja vas molim da ova slatkorečiva a u suštini sa lopovskim namerama izrečena objašnjenja za ovom govornicom, više ne branite zakonske projekte na taj način.
U ovom zakonu, gospodo, nigde nema garancije. Ne piše nigde, a vrlo lako je bilo napisati: svih 4.000.000 građana će dobiti u protivvrednosti 1.000 evra, što bi bilo 4.000.000.000.
S druge strane, gospodin ministar kaže - razmatrali smo sve opcije kada su u pitanju potencijalni državljani naše države. Prvo, mi treba da damo državljanstvo svima onima za koje smo to zakonom rekli ili koji to zaslužuju, a evo jedne opcije koja nije razmatrana. Zašto nije razmatrana opcija da svi oni koji podnesu zahtev za državljanstvo, a zahtevi očigledno ne mogu biti rešeni (nije kriv Dragan Jočić, nebitno je kako se zove ministar policije, nego prosto kapaciteti sa kojima raspolaže Ministarstvo unutrašnjih poslova, manjak ljudi i opreme u MUP ne dozvoljava brzo rešavanje tih problema), da se kaže da svi oni koji se upišu u birački spisak do tog i tog datuma, a upis u birački spisak može kad god hoćete, dakle oni koji, recimo, zaključno sa 31. martom 2008. godine budu podneli zahtev za upis u državljanstvo, onog momenta kada im MUP, odnosno Vlada Republike Srbije odobri upis u državljanstvo Republike Srbije, ostvarivaće ona prava koja im sleduju iz ovog zakona, ako on uopšte bude primenljiv.
Prema tome, potpuno sam siguran da sam uverio i vas i javnost, a pre svega ona izbegla i raseljena lica, da je bilo moguće rešenje koje ovaj problem dovodi do kraja. Dakle, oni koji su podneli zahtev sa danom – a kada će to biti rešeno od strane nadležnog državnog organa, mi to ne znamo, ali bi time njihova prava bila apsolutno moguća u realizaciji zakona.
Prema tome, zamolio bih kada dođe ministar, još nije kasno, sednica je po hitnom postupku, pitanje je da li ćemo je danas i moći završiti, ako nas ne naljute, da razmotrimo i tu mogućnost da bude neki datum do kog je podnesen zahtev za upis u knjigu državljana.
Poštovane kolege, žao mi je što je ministar izašao. Drago mi je što je nadležni odbor produžio rok za državljanstvo da bi mogli građani da ostvare svoje pravo, ali me ponovo niste čuli. Znači, vi hoćete i tu da zakinete bez ikakve potrebe. Dajte da usvojimo barem onaj amandman koji kaže – oni koji su podneli zahtev za državljanstvo do dana stupanja zakona na snagu. Nije moguće da Ministarstvo unutrašnjih poslova odradi sve zahteve, koliko god se Jočić trudio.
Što ste tvrdoglavi, uopšte mi nije jasno? Popravljate stvari potpuno bez veze. Dajte, sastanite se još jednom .
Dakle, za sva lica koja su podnela do dana stupanja zakona na snagu, a pravo stiču onog momenta kada im Ministarstvo unutrašnjih poslova da dozvolu za upis u knjigu državljana Republike Srbije. Ne razumem oko čega je tu spor?
Nemojte da sad administrativnim merama ljudima ukinemo pravo, izbeglim i raseljenim licima koji na to imaju pravo. Nemojte da zbog nekog podvlačenja crte na glup način... vraća se ministar, pa ću ponoviti, zbog njega.
Dakle, gospodine ministre, da ne bismo gubili vreme, ideja je da još jednom na nadležnom odboru za ova pitanja oko toga ko ima državljanstvo a ko nema zbog ispunjenja uslova probamo da se dogovorimo, da to ne budu oni koji su dobili državljanstvo danom stupanja zakona na snagu (slobodno me gledajte, neću ništa ružno pričati), nego oni koji su podneli zahtev.
Jer, nije moguće da Ministarstvo unutrašnjih poslova reši toliki broj zahteva, nego oni koji su podneli barem do dana stupanja na snagu zakona, da bi što manji broj ljudi koji to pravo imaju bio zakinut. Ako se slažete, to bi moglo da se uvaži. Vi ste ovo popravili sad na odboru, ali to nije dovoljno. Dakle, do dana podnošenja, ukoliko Ministarstvo unutrašnjih poslova odobri tako nešto.
Dalje, ovaj zakon se zove Predlog zakona o pravu na besplatne akcije i novčanu naknadu koju građani ostvaruju u postupku privatizacije. Ako se ne varam, to bi trebalo da bude vaša verzija razrade člana 9a Zakona o javnim preduzećima, ako pogrešno citiram, vi ćete me ispraviti, gde je rečeno da će biti 15% za građane, a 15% za zaposlene.
Ako se ne varam, vi ovde pokušavate sada da uvedete jednu vrstu socijalne pravde. Moram da vam kažem da ste se kasno setili. Pod ovakvom privatizacijom, sprovođenom po pravilima, odnosno po zakonima koje je donosila prodosovska politička elita u Srbiji, privatizacija se zove burazerska, pljačkaška, lopovska i kako god hoćete, i to narod s pravom kaže.
Ono što meni lično najviše smeta, vi ćete me razumeti kao obrazovani ljudi i predstavnici Vlade, jeste što je ona ipak, i sa ovim popravkama, socijalno nepravedna, i ono što je najgore, ekonomski neefikasna. Ova privatizacija je trebalo da ima kao svoje ishodište nov dobar menadžment, nove tehnologije, novo zapošljavanje, provereni kapital i uslove da konkuriše na svetskom tržištu, a ne samo na domaćem.
Mi smo samo dobili nove vlasnike, često sumnjivog porekla i veoma cenim što se gospodin Dinkić setio posle šest–sedam godina sprovođenja ovog koncepta o privatizaciji da nam čvrsto obeća, a svi znamo da je on čovek od reči, što je rekao to je i uradio, da više neće biti prljavog novca. Šest godina je bilo.
Dosta je prljavog novca, dosta je tajkuna, dosta je sprege vlasti i tajkuna, sad će sve biti pošteno. Želim da verujem u to.
Što se tiče ovog amandmana, moram da priznam da me niste dobro pročitali. Dakle, predložio sam da ne bude procenjena tržišna nego da se kaže knjigovodstvena vrednost. Zašto sam to tražio? Da stvarno nadoknadimo radnicima ono što im je opljačkano. Zašto? Ovde su to neki u sali prosto dobro provalili, kako to kažu omladinci.
Nije meni problem da shvatim da je tržišna vrednost daleko iznad knjigovodstvene vrednosti koju beleže danas naša preduzeća, jer mi naša knjigovodstva nismo uskladili sa međunarodnim računovodstvenim standardima. Imali smo ovu, kako se zove, stečajnu mafiju, imali smo dakle lošu priču u samom knjigovodstvu i naše firme su vrlo često nisko dole.
Uostalom, prilikom privatizacije, a ne vidim da je to radio ijedan privatizacioni savetnik, ne samo da nismo uvažili činjenicu da se pljačkamo, nego smo zaboravili da u vrednost firme uključimo i nešto što se zove intelektualni kapital, to nisam nigde video da je bilo u toku privatizacije uključeno, a mi imamo i neke patente i neke vredne ljude, dakle, nije uključena ni vrednost radne snage koja dolazi, nego se radnici samo tretiraju po terminu višak radnika i oni koji treba da ostanu.
Dakle, nije uključeno to da smo vrlo često prilikom prodaja, primer su cementare, prodavali i kompletno naše tržište, a da to nije valorizovano u ceni tzv. tržišne transakcije koja je pravljena.
Dalje, zašto sam hteo da bude knjigovodstvena vrednost? Zato što ako bismo dali procenat po knjigovodstvenoj vrednosti, i dali to radnicima, onog momenta kad oni izađu na berzu, to što je po knjigovodstvenoj vrednosti bilo malo naglo bi skočilo na tržištu i radnici bi dobili više novca. Znači, to je bila ideja ovog amandmana, ali nema veze, neka bude po tržišnoj vrednosti.
Zanimljiva pitanja su sledeća. U članu 24... Ako se slažete, gospodine predsedavajući, pošto ima nekoliko amandmana, voleo bih da se ne javljam ponovo jer hoćemo do šest da završimo?
Nisam video, gospodine Mrkonjiću, da ste opet vi. Ništa bez vas.