Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dušan Bajatović

Dušan Bajatović

Socijalistička partija Srbije

Govori

Naš kolega trenutno zbog jedne druge obaveze nije u sali, sam amandman neću komentarisati, nije mu bila namera da suštinski menja član, može se, kao takav, i prihvatiti.
Ono što želim da kažem u ime poslaničke grupe SPS jeste da zakon o azilu je nešto što država Srbija treba da ima. Moram da kažem, nisam pratio sve rasprave u sali, dosta toga sam pratio i preko TV ekrana, da ima razloga za mnoge od ovih primedbi, a naročito koje su podneli poslanici SRS.
S druge strane, ovo jeste jedan od zakona koji sinhronizuje naše zakonodavstvo sa potrebama ulaska u EU. Ne verujem da će neko iz ekonomskih razloga da bude azilant u Srbiji i da će iz Nemačke ovde doći zato što ga neko politički proteruje. Možda zaluta neki pijani Rumun, pa da traži ovde azil.
Nećemo rešavati tu vrstu problema ovim zakonom. Čisto sumnjam da će neko tražiti da ga Srbija politički štiti, onako kako mi to tradicionalno shvatamo, nego će pre biti da se ovde radi o nekim drugim stvarima na koje poslanici iz opozicije ukazuju.
Ovde ne možemo govoriti o ozbiljnim količinama političkih ili ekonomskih azilanata. Ono što je, po meni, najveći problem sa ovim zakonom, jeste ta tranziciona obaveza. Ukoliko je neko došao u neku drugu zemlju, pa kako ga vraćaju. Vraćaju ga u Srbiju, jer je prošao kroz Srbiju.
Ne znam koliki je strah od ovog zakona vezan za ona pitanja koja se postavljaju iz poslova vezanih za readmisiju. Mislim da će to takođe zavisiti od toga na koji način ova vlada želi da primenjuje ovaj zakon. Zakon sam po sebi možda, dobro, hajde, kada si opozicija onda kritikuješ do kraja, zakon sam po sebi do kraja i nije sporan. Mi treba da imamo ovaj zakon.
Njegova primena, dakle, ukoliko ne bi bila u skladu sa našim interesima kada je u pitanju rešavanje ovakvih problema, možda bi Srbiju mogla da dovede do nekih, blago rečeno, neprijatnih situacija.
Što se tiče SPS, mi ćemo do glasanja odlučiti da li ćemo podržati ovaj zakon ili ne, s obzirom da je nekoliko amandmana prihvaćeno. Kada budemo sagledali do kraja, a koliko vidim suštinski amandmani nisu mnogo toga izmenili, mi ćemo se opredeliti.
U principu, sve ono što Srbija u zakonodavnom smislu donosi, a predstavlja sinhronizaciju sa zakonodavstvom EU, a nije na štetu države Srbije, kod nas ponekad ti zakoni, hajde što se donose, nego se i ne primenjuju ili su vrlo često kao takvi dati i neprimenjivi, poslanička grupa SPS smatra da treba da podržimo. Jedna je stvar što ste protiv vlasti, a druga je stvar kada glasate za nešto što je korisno u datom momentu za državu. Hvala.
Hvala.
Moram da kažem da, suprotno stavu kolege Nedimovića, mislim da mi ovde sada vodimo jednu polemiku o tome šta, u stvari, treba sve objavljivati, a šta ne, i na koji način.
Ne mislim da odluka Ustavnog suda može da našteti nekom pojedincu, jer kada tumačite Ustav, na osnovu neke žalbe ili bilo čega, ne vidim zašto bi to bilo odsutno u javnosti. Ako sam dobro razumeo naš poslovnik, još uvek nije kasno da se sastane nadležni odbor, Zakonodavni odbor u ovom slučaju, ili ko već, i da se ovi članovi izmene u sledećem smislu, ako je moguće, gospodine ministre.
Mislim da je dobro za sudsku praksu, naročito za krivično pravo kod nas, ko radi po novom zakoniku, jer imamo novi ustav i nove segmente u Ustavu, od ljudskih prava, pa nadalje. Ovde smo potpuno prevideli da stvari mogu biti objavljene i na internetu.
Mislim da bi bilo dobro i da je od značaja za sudsku praksu, ne samo za stručnu javnost, nego i za građane koji žele da budu napredniji i da se obaveste, da sve odluke – i Ustavnog suda, a naročito onih sudova koji se bave presudama u krivičnom pravu, budu javno objavljene.
Ne moraju sve biti objavljene u ''Službenom glasniku'', niti narod kupuje ''Službeni glasnik''. Nemate ga na svakoj trafici. Dobar deo stanovništva je u mogućnosti da koristi internet. Ne bi bilo loše da se, na inicijativu predlagača zakona, sastane nadležni skupštinski odbor i da raspravi o tome da se sve odluke Ustavnog suda objavljuju.
Moram da priznam da je dosta disperzivno pravo podnošenja Ustavnom sudu nečega na raspravu, jel tako?
Nije bitno ko je podnosilac. Sud će o tome raspravljati, već kako to zakon kaže. Ustanovljava se jedno novo društvo, na malo drugačijim pravilima, uvodimo neke potpuno nove institute u našu društvenu praksu, a o svemu tome će Ustavni sud biti u prilici da raspravlja.
Prema tome, apelujem da se ovde nađe mogućnost, da ne bismo sada mi poslanici polemisali i davali amandmane koje, verovatno, zbog dogovora, nećete prihvatiti, da Zakonodavni odbor, u dogovoru sa predlagačem, kaže da će se na internet stranici Ustavnog suda objaviti sve odluke. Mislim da bi to isto, na neki način, trebalo uvesti, ne mora zakonom, i kao praksu sudova koji odlučuju po krivičnim prijavama.
U praksi Ustavnog suda, mislim da je veoma značajno da se usvoji onaj amandman koji govori o tome da sudija ima pravo da priloži svoje izdvojeno mišljenje. Toliko ste se borili protiv unisonog sistema, koji je prikazivao svoje jedinstvo, pa ste to nazivali lažnim jedinstvom, jer je bilo pukotina. Mislim da je za praksu Ustavnog suda veoma važno da se objave izdvojena mišljenja i mislim da ona treba da ostanu sastavni deo odluke suda, ma kakva ona bila. Zašto? Zato što će to, u stvari, uticati na stvaranje nove sudske prakse kod nas.
Ne znam koliko sam pomogao da se ova situacija na neki način razreši. Ako smo već doveli do toga da se, praktično, i poslanici SRS-a, i SPS-a i LDP-a slažu oko ovoga da treba pružiti građanima mogućnost da imaju uvid u neke stvari, vladajuća koalicija bi mogla da razmisli o tome, ako već sve ne ide u ''Službeni glasnik'', da se sve presude objavljuju preko interneta, na način dostupan građanima.
Nisam siguran da znam po kom članu Poslovnika se ovde čitaju saopštenja LDP-a, ali imam neka pitanja, po tom istom članu. Nije smešno, gospodo.
Ako gospodin iz LDP-a, koji je pročitao ovde nekakvu kampanju Miškovića protiv Čede, nije primetio, oni su ovih dana vodili kampanju protiv Miškovića, a svojevremeno su se Čeda i Mišković grlili, dok Mišković nije posumnjao da je Čeda, od 7, uzeo 5 miliona što ga je kidnapovao. Tako pišu novine.
Ovde se, inače, često priča i koriste se argumenti iz novina. Ne znam da li treba da verujem u to da je Čeda učestvovao u otmici Miškovića i uzeo 5 miliona ili ne treba da verujem u to? Uglavnom, tamo piše da je Čeda to organizovao sa Legijom i sa Dušanom Spasojevićem. Svojevremeno je ovde pričano kako su se pili neki viskiji na bazenu, kako su se kuće rušile da ne bude nekakvih dokaznih materijala, kako se u to vreme vrcavi potpredsednik DS-a družio s kriminalcima, kako je kidnapovao Slobodana Miloševića.
Šta je ovde suština stvari, kad su na osnovu izjava tih istih ljudi koje danas zovu kriminalcima, tipa Legije i društva, sudili Slobodanu Miloševiću u odsustvu, sudili Radetu Markoviću, sudili nekim drugim ljudima koji su im smetali posle 5. oktobra. To su bili svedoci. Danas, na osnovu izjave tih istih ljudi, izgleda da niko nije spreman da sudi Čedomiru Jovanoviću. Nisam čuo nijedno svedočenje a da ga nisu pomenuli.
Sada želim da uputim, ako je to moguće, molbu i predsedavajućem ove skupštine, da, možda, sada insistiramo da dođe Dragan Jočić, da vidimo da li su preduzete mere protiv Čedomira Jovanovića.
Ne vidim logiku da vam isti ljudi, nije bitno kako se oni zovu, nekada budu svedoci, nekada egzekutori – u slučaju kidnapovanja Slobodana Miloševića. Nije bitno da li su bili najbliži saradnici, a jesu, pomogli su u 5. oktobru. To svedoči i Tim Maršal, to svedoče oni sami. Ti isti ljudi su streljali premijera Republike Srbije ispred zgrade Vlade, bar tako kaže sud. Interesuje me da li je možda Čedomir Jovanović, osim Nebojše Čovića, možda imao ulogu i u tome.
Naravno, kao što i oni rade, zloupotrebljavam ovu govornicu, jer ne mogu da odgovaram, tako je zakon uredio, mogu ovde da izgovorim svašta.
Gospodo iz LDP-a, ne možete izgrađivati više poene na mrtvom Slobodanu Miloševiću, koji je ubijen u Haškom tribunalu. To je suština stvari. O vašem lideru, očigledno, tek treba da se izjasne pravosudni organi ove države.
Nemam nameru da branim Miškovića, verovatno svoje bogatstvo nije stekao ...
Član 104. alineja 2, ne dozvoljavam da mi neko vređa inteligenciju.
Ne znam gde su zapeli odnosi između Miškovića i LDP-a, odnosno Čede Jovanovića.
(Upadica s mesta, Dragan Todorović: Oko para!)
Oko para? Gospodine Todoroviću, možda ste u pravu.
Dakle, izvinite, molim vas, ali ovde su se koristili argumenti iz te štampe kad ste sudili drugima. Što vi vodite kampanju protiv Miškovića? Meni je jasno zašto Mišković vodi kampanju protiv vas.
Nemojte da kažete da je ovde izgovorena gomila laži. Biće laž ono što sam ja rekao onog momenta kad Čedomir Jovanović bude pred sudskim organima dokazao da za sve ono što je iznošeno u sredstvima javnog informisanja i za ovom govornicom, zaista, nije odgovoran. On ljude iz Demokratske stranke zove dragim prijateljima, a oni koji su pucali na Đinđića tvrde da, možda, i nisu tako dobri prijatelji.
Jesu ovo teške reči, ali za prodate ideje 5. oktobra, za sva streljanja i sva ubistva posle 5. oktobra, mora jednog dana da izađe istina, da vidimo ko je to radio, zašto je to radio, ko je kome koliko para dao. Zato pozivam gospodu iz LDP-a da ubuduće ostave SPS na miru, inače, bar mene što se tiče, ja ću svaki put izlaziti i optužbe će svaki put biti sve teže i teže, a vi i dalje tvrdite da je to laž.
Gospodine Batiću, nisam ja nikakav portparol Miroslava Miškovića. Vi stojite iza uspona Miroslava Miškovića, vi i sistem koji ste kao DOS-ove stranke kreirali posle 5. oktobra. Miroslav Mišković, kao i mnogi drugi njemu slični, nije bio ni tako velik, ni tako važan dok nije promenjen društveni sistem. Znači, on je vaše čedo.
Nemojte da se smejete, nisam se grlio ja s njim, nego onaj koga tražite da više ne spominjem.
Što se tiče ovoga što pokušavate da objasnite, da je SPS nekome rezervna stranka, u slepilu i želji da dođete na vlast ne razlučujete dve stvari. Mi jesmo protiv vlasti, ali nismo protiv države. Ako je nešto dobro za državu i za narod, onda će socijalisti biti za to.
Pošto se tako divno smejete, u Odboru za trgovinu je samo poslanik SPS-a glasao za tezu da se na gospođicu Barać i njenu komisiju ili odbor, šta je već, vršio pritisak. Vi ćete izaći, pa ćete objasniti. Ako me pitate – da li u ovom momentu u ovom društvu funkcionišu oni instituti koje ste izgradili da biste kontrolisali demokratiju, odgovor je – ne.
Gospodine Batiću, još jednu stvar ću vam reći, gospodin Miroslav Mišković nikada nije dao ni dinar, ni dolar, ni evro SPS-u za kampanju. Neka se o tome izjasne neki drugi.
Zamolio bih vas i ponovo vas upozoravam, pošto ste vi hrišćanska duša, nemojte više da napadate SPS preko mrtvog Slobodana Miloševića. Ako hoćete polemiku dalje, javiću se opet.
Izvinjavam se kolegama u ime kolege Rajka Baralića, jer je nešto hitno morao da izađe. Evo, ja ću se potruditi da obrazložim osnovnu intenciju iz njegovog predloga. Inače, danas je bio vrlo aktivan, a odsutan je iz privatnih razloga.
(Upadica sa mesta, Vjerica Radeta: Otišao je na slavu.)
Nije u pitanju slava, nažalost, Vjerice. Znam da si jako dobro obaveštena, kao što se vidi, ali nije slava. Da sada ne pričamo i trošimo dragoceno vreme.
Ovde se kaže da predsednik Ustavnog suda predstavlja, u predlogu, u članu 24, Ustavni sud, saziva sednice, predlaže dnevni red i predsedava sednicama, usklađuje rad Ustavnog suda, stara se o sprovođenju akata Ustavnog suda i vrši druge dužnosti utvrđene ovim zakonom, Poslovnikom i drugim aktima Ustavnog suda.
Naš stav je, i to se kaže u amandmanu koji je podneo kolega Baralić – da, posle reči "predstavlja", treba da se dodaju reči "rukovodi Sudom".
Vlada je odbila ovaj amandman, jer kaže - da je predsednik Ustavnog suda samo prvi među jednakima, je li tako, a u tom opisu poslova nije i rukovođenje Sudom, pa se navodi da ovde postoji neki sekretar koji je u funkciji državnog službenika.
Mi ipak ostajemo pri tome da bi bilo dobro da se ovde navede da rukovodi Sudom, jer čovek, pre svega, predlaže dnevni red i obavlja neke druge stvari. Znači, nije protivno ovome što je ovde rečeno. Nije logično da neko pomisli, doduše, ovde se do kraja ne vidi jasno - da će radom ovog suda upravljati neki državni činovnik, nego, jednostavno, to treba da radi predsednik Ustavnog suda.
Prema tome, ja bih zamolio kolege, iako se Vlada izjasnila, da o ovome razmislimo. Mislimo da rukovođenje jednom ovakvom ustanovom ne može da se svede samo na predstavljanje Suda, nego da ingerencije koje su date predsedniku Suda i njegovom zameniku, koji se bira na određeni način, govore o tome da su oni za nijansu odgovorniji za rad tog suda, u smislu njegovog delovanja u praksi.
Molio bih, dakle, da se ovaj amandman, ako je moguće, uvaži. Hvala.
Gospodine predsedavajući, takođe se neću dugo zadržati, ali bih vas molio da imam isti fond vremena kao ... pošto hoću u nekim stvarima da podržim kolege.
Mislim da je previše toga ostavljeno da se odlučuje u Poslovniku. Jedan od boljih predloga jesu ovi amandmani na član 44. i član 42. Naime, ukoliko u Sudu, koji ima tri ekipe, jedna je sudska, a ostale dve su, ovako ili onako, stranačke, a Sud broji ukupno 15 sudija, nekih sedam sudija podnese zahtev ili želi da se o nečemu raspravlja po hitnom postupku, onda bi, valjda, bilo logično da to ne prepustimo nekoj većini u Ustavnom sudu, nego da to bude precizirano zakonom.
Nažalost, mnoge stvari, koje, možda, i ne bi trebalo staviti ovako u zakon, niti bi trebalo da imamo primedbu na njih, sumnjive su, iz prostog razloga što praksa pokazuje da su mnoge stvari koje su normalna pravna norma u stabilnim ili politički stabilnim društvima kod nas vrlo često u praksi bile problematične.
Mislim da je jako dobra ideja da se zakonom reši odrednica da ukoliko sedam sudija, od 15, zahteva sednicu, a pet želi da podrži neku tačku dnevnog reda, da se o tome mora raspravljati. Meni se zaista ne dopada što će, ponavljam, od 15 sudija, praktično, biti formirane tri ekipe. Jedna sudska i po dve stranačke, ovako ili onako sastavljene.
Dalje, ono o čemu bi bilo zgodno razmisliti jeste da se ovaj amandman koji su podneli poslanici Stanković, Maraš i Ranđelović podrži i da to ne bude stvar Poslovnika, nego stvar zakonske obaveze. Ima smisla, iz prostog razloga što je uloga Ustavnog suda u državnom sistemu Srbije, kako je postavljen sadašnjim ustavom, jako velika. Objasniću na primeru vezanom za član 45. zašto tako mislim.
Dalje, amandman koji je ovde zaveden pod brojem 32, odnosno amandman na član 44. kaže - sudije mogu uz odluku priložiti svoje izdvojeno mišljenje koje predstavlja njen sastavni deo. Vlada ne prihvata amandman, budući da rešenju predloženog amandmana nije mesto u članu 44. Predloga zakona i usudila se da ide korak dalje, pa kaže – takođe, stojimo na stanovištu da sudije Ustavnog suda, nakon većanja i glasanja, ne bi trebalo da prilažu izdvojeno mišljenje o odluci Ustavnog suda.
Mislim da ovo za pravnu praksu Srbije nije dobro, kao što mislim da je manjkavost što za ovu sednicu, o amandmanu 42, gospoda iz LDP-a nisu predložili i neki rok od, recimo, 60 dana u kojem to mora biti na dnevnom redu.
Mislim da u amandmanu na član 44. treba ostaviti mogućnost da sudije prilože svoje izdvojeno mišljenje. Zašto? Za našu buduću praksu veoma je važno, čak treba publikovati na internet sajtu Ustavnog suda, ili kako god hoćete, svaku presudu, ne samo izdvojeno mišljenje, nego svaku presudu. Zašto? Zato što mi, faktički, ulazimo u ustanovljenje jedne nove ustavne prakse, naročito u oblasti ljudskih prava.
Imamo neke institute koji su potpuno novi u pravnom sistemu Srbije, da ih ne spominjemo sve, pa će se ustanovljavati jedna nova praksa kojom će se baviti Ustavni sud. Mislim da su upravo izdvojena mišljenja, a siguran sam, zbog načina formiranja Suda, da će takvih izdvojenih mišljenja biti dosta, veoma važna za tu novu pravnu praksu.
Da ne bi sad ovde poslanici koji nisu pravnici izigravali velike pravnike, važno je, upravo zbog javnosti koja se na naučni način, oslonjena na pravo, bavi anomalijama koje je proizveo Ustav ili pojedini zakon, da sve presude, zaključci ili izveštaji budu javno publikovani. Mislim da to isto treba da važi i za sve krivične postupke u Srbiji.
Što se mene tiče, treba javnosti dostaviti svaki sudski spis na javni uvid. Možda se vi, kolega, ne slažete sa mnom da to može da bude u tom smislu, ali neka o tome odluči javnost, ne moramo da odlučujemo mi.
Pa, naravno da ćete vi odlučiti u ovom momentu, vaša je sila u 126 poslanika, a ne u pravnoj normi. Ne možeš od ovog Milivojevića da živiš. Šalim se.
Dalje, u članu 45, molim vas, hoću posebno da kažem, u tački 1: '' Ustavni sud odlukom utvrđuje da zakon, statut autonomne pokrajine ili jedinice lokalne samouprave i drugi opšti akt nije u saglasnosti s Ustavom, opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava i potvrđenim međunarodnim ugovorima, odnosno da u vreme važenja nije bio u saglasnosti sa Ustavom''. Ovde se predviđa amandman koji glasi: ''Utvrđuje da je statut autonomne pokrajine ili jedinice lokalne samouprave ili drugi opšti akt u suprotnosti sa zakonom, odnosno da je u vreme važenja bio u suprotnosti sa zakonom''.
Znate šta, znam da niste, ali da se ne bih ponovo javljao, u cilju ekonomičnosti vremena, mislim da je napravljena ozbiljna sistemska greška u nekim drugim zakonima. Odnosi se na činjenicu da akt ili neki od akata koje usvaja Skupština Autonomne Pokrajine Vojvodine, koja ima neka nova ovlašćenja, na čudan način poređana, moraju biti dostavljeni Vladi u roku od 12 sati, ili 24 sata, nije ni važno, i da na osnovu toga odgovarajuće ministarstvo prosleđuje to Ustavnom sudu na odlučivanje.
Mislim da je tu napravljena ozbiljna greška u ranijem zakonu. Dakle, ne u Zakonu o Ustavnom sudu, nego u Zakonu o državnoj upravi, gde se daje jedna takva mogućnost. Zašto? Nema dvostepenosti u odlučivanju, ono što donese Skupština Vojvodine mora da ide odmah na Ustavni sud.
U ozbiljnim zemljama, kad jedna regija donese neku odluku, treba da ima superreviziju ili guverner, ili ministarstva, ili vlade, ili skupštine, različiti su oblici, pa ako to, recimo, skupština ili vlada odbiju, ili nadležno ministarstvo, onda se to vraća skupštini regije, pa bi ona trebalo, npr. dvotrećinskom većinom, to ponovo da usvoji i tek onda ide na Ustavni sud.
Mislim da je ovde napravljen jedan ozbiljan problem. Znači, u ovom slučaju, mi smo u postupku odlučivanja za neke od akata koje donosi Skupština Autonomne Pokrajine Vojvodine potpuno isključili i Vladu i Skupštinu i idemo direktno na Ustavni sud, a ovde, u Ustavnom zakonu se ne vidi u kojim rokovima, na koji način, kojom brzinom bi se o eventualnim, npr., ne daj bože, separatističkim aktima, pošto je nama separatizam u Vojvodini institucionalizovan, pre svega, u Skupštini AP Vojvodine i liku i delu predsednika te skupštine, odlučivalo, odnosno kako će Vlada s takvim, eventualnim, problemima izaći na kraj.
Dakle, taj problem nije ostavljen ni Vladi, ni Skupštini, nego je ostavljen Ustavnom sudu. Mislim da je tu, dakle, ranije, ne ovim zakonom, napravljena jedna velika greška. Stoga, smatram da bi pobrojane amandmane trebalo podržati, jer predstavljaju određeni kvalitet i garanciju u radu Ustavnog suda, a ne prepustiti to Poslovniku. Hvala.
Što se tiče člana 48, dobro je da Ustavni sud donosi zaključke, pa ću u skladu sa temom koju je načeo podnosilac amandmana, gospodin Batić, nastaviti.
Dakle, Poslanička grupa SPS-a je tražila od Vlade Republike Srbije, ako hoćete, i od poslaničke većine, i od Pregovaračkog tima, da dođu u ovu salu.
Ne mora biti direktnog prenosa, ne moramo se nadgornjavati, čak, možda, ne treba da ga bude, ne moramo se nadgornjavati oko Kosova i Metohije – ko je veći patriota, jer bez Srba na Kosovu i Metohiji sve je bespredmetno, čitava ta priča, ukoliko ne budu ostali da žive na prostoru Kosova i Metohije, bespredmetna je. Možemo pričati o bogatstvima, o ovome, o onome, o duši, o čemu god hoćete, očima i sličnim stvarima.
Ono što mene konstantno ovde nervira, iako je gospodin Batić za mnoge stvari u pravu, kao što je u pravu i gospodin Stević, namerno neću da kažem stranke, jeste da tamo postoje anomalije, da su se neki izbahatili, da tamo stvari ne funkcionišu onako kako je Vlada Republike Srbije promovisala ili zahtevala. Izvinite, to je tačno.
Koliko tamo ima pljačke, teško ćemo utvrditi, jer tamo nema naših zvaničnih državnih organa, ali da treba da poštujemo nameru Vlade Republike Srbije da se tim ljudima maksimalno pomogne, to je činjenica.
Problem je da li sistem funkcioniše, a pre će biti da su ljudi koji su tamo imenovani, bolji poznavaoci prilika tako kažu, od strane vladajuće koalicije, izgleda, samo ljudi, pa su skloni ovome i onome.
Možda taj uspostavljeni sistem, koji bi Vlada Republike Srbije želela da ima na Kosovu, ne funkcioniše zbog ljudi.
Dobro je Zvonko rekao, da ne ispadne, na osnovu ovog izlaganja gospodina Batića, da su svi Srbi na Kosovu kriminalizovana struktura. Nisu. Oni su u ovom momentu zatočenici međunarodne politike, neki će reći međunarodne zavere, a bogami, možda se i mi ne odnosimo prema njima na potpuno adekvatan način.
Nije meni problem što mi gradimo put na Kosovu i Metohiji, možda to i ne može uz pomoć tendera, jer je tamo nekakva međunarodna zajednica, ne mora sve ni da se kaže, ali ono što bi bilo potrebno jeste da prestanemo da ubiramo dnevno-političke poene za ovom govornicom na problemu Kosova i Metohije, da zatražimo da se održi jedna ozbiljno pripremljena, politički utemeljena rasprava o stanju na Kosovu i Metohiji i da shvatimo, kada već pričamo ovde o Ustavu, pa makar bilo i o Ustavnom sudu, da smo promenili zakletvu koju treba da polože državni funkcioneri, da je Kosovo, po Ustavu Srbije, neotuđivi deo Srbije, da imamo nameru da se u pregovorima izborimo i da budemo na neki način pobednici, u svakom slučaju, da ne budemo gubitnici na pitanju Kosova i Metohije, a to zahteva ozbiljnu raspravu.
Mi socijalisti nemamo ništa protiv, nije nam stalo do dnevno-političkih poena, jer nije logično da oni koji su za otcepljenje Kosova i Metohije, na ovaj ili onaj način, ponekad izađu za govornicu, pa drže lekcije o Kosovu i Metohiji.
Neka to bude zatvorena sednica, neka dođe Pregovarački tim, neka dođu predsednik i premijer, da u ovoj sali, u toku jednog ili dva dana, koliko to zaslužuje, o tome raspravimo.
Molim vas, u ovom momentu postoji jedinstvo izvršne vlasti i, siguran sam, ogromne većine u ovom parlamentu oko ideje, odnosno oko političke preporuke zasnovane, bar po meni, na dobro odmerenoj političkoj situaciji na Kosovu, uvažavajući međunarodni faktor, da Srbi, a dobro je da kažemo i građani, jer su tamo ugroženi i pripadnici drugih etničkih zajednica, ne treba da izađu na ove i ovakve izbore.
Molim vas, oko toga ne treba proizvoditi ni maglu, ni komunikacijski šou. Kako pomoći tim ljudima? To je pitanje o kom treba i mi, kao poslanici, i Vlada Republike Srbije, i imenovani funkcioneri, da vodimo računa.
Prema tome, nemojte da se ova govornica koristi za dnevno-političku promociju, a, s druge strane, ako pričamo o onome što je bilo na Odboru, onda bi bilo dobro da oni koji su bili na sednici, pre svega, predsednik tog odbora, ako je to tako hitno, izađe i da ovde imamo zvaničnog izvestioca. Hvala.
Poštovani gospodine predsedavajući, javio sam se i po Poslovniku. Jeste da ste mi kolega, potpredsednik SPS-a, ali to morate da poštujete. Evo, samo zbog vas ću to prećutati.
Molio bih vas da mi odbijete ovih 15-16 sekundi što ste mi već ukrali, jer hoću da repliciram gospodi iz LDP-a. Nije problem, imam 20 minuta. Možeš da se javiš po Poslovniku kad god hoćeš, ako te Mrka vidi.
Znači, šta je suština? Gospodin iz LDP-a, gospodin Ivan Andrić, izneo je jednu notornu laž, glupost, kako god hoćete.
Kaže - SPS je rezervna partija. Kome to? Ako je neko spreman da glasa za nešto što je dobro, čini mi se, za sve građane Srbije, a o lopovlucima koji će se desiti u ministarstvu ili prilikom tendera možemo da pričamo posebno, onda mislim da SPS služi na čast što je u ovom parlamentu glasala za one stvari koje su opšteprihvaćene i očigledno namenjene svim građanima.
Onima kojima je žao što nisu u vlasti, a pripadali su DOS-u, pa sada svojim saborcima pričaju ono što jedni o drugima znaju, a cela Srbija zna da nije bilo nijedne plišane revolucije bez strane agenture, kao što u 20. i 21. veku nije bilo nigde uvođenja demokratije i ljudskih prava, od Hitlera do Buša, bez bombi, aviona i vojske. To se Srbiji sve desilo.
Nemam nikakvu sumnju u prirodu delovanja gospodina Spasovića. Veliki su spiskovi, ali danas neću više o njemu da govorim i neću više da govorim gospodi iz LDP-a, kojima je žao što nisu u vlasti. Je l' znate - najlakše se jedna zemlja razbija kada ste u vlasti?
Kada dovede neko svoju vlast u neku zemlju, onda mu više ne trebaju bombe, ne trebaju mu više avioni, dovoljno je da ta vlast ne zna tačno šta treba da radi, ili još gore, ako zna šta tačno treba da radi, a nije na korist naroda i države.
Ovde sam završio repliku, gospodine Mrkonjiću, pa ako bih mogao da dobijem reč za ostalo?
Hvala, gospodine Mrkonjiću.
Što se tiče SPS iznosim ponovo principijelni stav i on će važiti u toku ovog zasedanja, ukoliko ova vlast baš ne pretera, a blizu je, da oni projekti, one međunarodne ratifikacije, u ovom slučaju oni zajmovi koji su u funkciji razvoja srpske privrede, u funkciji poboljšanja standarda građana, možda čak i u funkciji otvaranja nekih novih radnih mesta, jer takvih projekata najmanje vidim kada je u pitanju sadašnja vlast, ne znači da ih u potpunosti nema, za sve takve projekte unapred želim da kažem svima, i onima kojima se to sviđa i onima kojima se to ne sviđa - da će SPS principijelno glasati za. Zato je narod glasao za nas - da probamo da obezbedimo da mu bude bolje.
Meni je žao što naša poslanička grupa nije veća da možemo više da utičemo, ali zato imam jedan predlog za svoje kolege radikale. Ajde da skupimo, imamo više od 1/3 poslanika, pa sve ove teme koje iznosimo da su kriminalne da ih stavimo na dnevni red, kao što smo hteli da stavimo na dnevni red poverenje Vladi i da o tome zaista pričamo na jednoj sednici do kraja jasno i javno, i da ovde sedi sudski zapisničar, čovek iz MUP-a i iz UPBOK-a, pa da se to sve zabeleži.
Onda će gospoda iz DOS-a pričati malo o nama, da najzad raščistimo tu srpsku političku scenu, da vidimo ko su naši lopovi, ko su njihovi lopovi, i da svi lopovi i naši i njihovi najzad odu u zatvor, da može ovde normalno najzad da se radi.
Znam da to izaziva polemike, ali zaista mislim da svaki lopov, pre svega naš, ako je bilo takvih, kad kažem ''naš'', to su oni koji su koristili partiju da protivpravno steknu sredstva za svoje lične potrebe, da treba da odu u zatvor. Ne znam šta je tu sporno.
Što se tiče železnice, molim vas, ono što nama ovde smeta, bio sam u prethodnoj Saveznoj skupštini, jeste činjenica da se i ovi krediti, kao i mnogi drugi potezi Vlade, rade bez jasne strategije. Pogledao sam ovu navodnu strategiju Vlade Republike Srbije. O njoj je veoma stručno i dovoljno dobro govorio kolega Mrkonjić, koji tu oblast odlično poznaje.
Ali, činjenica što mi znamo šta treba da uradimo od projekata, kako treba da rekonstruišemo preduzeća, jer su nam to uglavnom rekli Evropljani, ali smo sami shvatili, nije vezana za jasnu metodologiju, za jasne rokove i za jasne prioritete.
Biću nežniji nego kolege radikali. Ne može da ode ministar u neko selo i da kaže, makar to bilo i zbog izbora, makar bilo zbog čega, ovde ću da ljuljnem milion, dva, tri, pet evra. Možda on čovek i nije ukrao, možda su ti građani zaista dobili put, ali se postavlja pitanje ...
(Dragan Todorović s mesta: Odakle ljulja?)
Od naših para, gospodine Todoroviću, od PDV-a, od naroda, od kredita koje mi treba da vratimo. Znači hoću da pričam, bez obzira što ovde nije gospodin Ilić, da je često u ovih sedam-osam godina dosovske vlasti, a juče sam definisao pojam eksperta, molim vas. Ekspert je čovek kome niko ne zalazi u stručnost, a koji zahvaljujući svojoj partiji i njenom ucenjivačkom kapacitetu u okviru koalicije koja je na vlasti, ima mogućnost da bude postavljen na neko odgovorno mesto i na tom mestu radi u cilju sticanja lične i partijske koristi. Dakle, o tome govorim.
Dakle, ono sa čime bih se sporio ovde, kada bi mi vodili ovde ozbiljnu raspravu, o aferama ću malo kasnije, jeste da nemamo jasne rokove, da nemamo jasnu metodologiju i nemamo jasne prioritete. Znam da je ministar ovde, izašao bi za govornicu i rekao vama - pa kako ne znamo, pa Koridor 10, pa tunel, pa bušiš, pa daš pare, pa uzmeš kredite. Sve je to u redu, ali to u strategiji ne stoji jasno. Mi nemamo jasne rokove.
Gospodo, mi ozbiljno kasnimo. Kada čovek ode u Hrvatsku, onim novim autoputem, što god mi mislili o Hrvatima i njihovoj državi, o načinu na koji je stvorena, onaj autoput prema primorju je sjajan. Ovaj od Beograda do Zagreba su završili. Uzeli su milijarde, ali te milijarde koje su uzeli same sebe vraćaju. O tome je govorio uvaženi prof. Šami i to je sa naučnog stanovišta i stanovišta privrede zaista tako.
Zašto osam godina posle sankcija, u uslovima kada mnogi tvrde da su oni koji su bacali bombe na Srbiju danas navodno saveznici, izuzimajući pitanje otimanja 15% teritorije u zamenu za ekonomske pogodnosti, oko čega se nikada nećemo složiti sa takvom politikom u Srbiji, dakle ako su nam i oni saveznici, ako pričamo o jeftinim kreditima, ako lako dolazimo u pregovaračku poziciju, zašto imamo tako malo realizovanih kapitalnih projekata u Srbiji? To je pitanje o kome mi treba da razgovaramo.
Što se mene tiče, ta je nesposobnost vezana za Vladu i za vlast. Ovde je govoreno o jednoj činjenici, o feudalizaciji ministarstava. Ta feudalizacija za posledicu nema samo to da nije moguće kontrolisati jedni druge, nego stvara sistemski okvir za korupciju, gospodo. Onog momenta kada imate sistemski stvorene uslove za korupciju, a to je ta feudalizacija ministarstava – pa iako ste popravili Zakon o državnim činovnicima, koji doduše ne funkcioniše, koji je odložen, jer niste stigli da se dogovorite kako ćete imati i predstavnike upravnih odbora i direktore javnih preduzeća, a kamoli nešto drugo; dakle, to što je trebalo da uvede poboljšanje u činovničku strukturu, niste u stanju da sprovedete – u takvim uslovima vama zaista u ministarstvima sede oni ljudi, koje sam, čini mi se, jako dobro opisao kroz sadašnje moje shvatanje pojma ''ekspert''.
Ne kažem da ministarstvo, ili ministarstva, ili vladine agencije, koje su takođe feudalizovane i rade šta hoće i kako hoće, ne angažuju stručne ljude, ali je prečesto tamo gde bi struka morala da bude isključiva u odlučivanju, i da daje zadnju i presudnu reč, prisutna politika. Sama ta činjenica govori da tu nešto nije u redu. Prema tome, molim vas, ne vidim ni u sadašnjem nastojanju i ovde nije priča samo o jednom ili o drugom kreditu.
Slažem se da Srbiji fali 2,5 hiljade vagona, je l' tako? Ali, isto tako imamo činjenicu da danas od smrada ne možete da putujete putničkim vagonima. Je li to nemamo za prašak? Da li nemamo dovoljno čistačica?
Da li mi ne znamo činjenicu kojom se prugom i kojom brzinom vozi, pa nam vozovi kasne satima i slične stvari? Šta hoću da govorim? Govorim o unutrašnjim resursima.
Dalje, Srbija ne kasni samo sa železničkom infrastrukturom. Pogledajte ovu klanicu oko JAT-a. U pravu ste, gospodine Šami, Aerodrom treba da bude jedno preduzeće, JAT i prevoznici treba da budu drugo, ali to treba da bude i u železnici. Ne mora samo ŽTP da ima lokomotive i vagone.
Znam da jeste, ali trenutno imamo monopol faktički, osim oko Smederevske železare, koja čini 22% prihoda železnice danas. To govori o tome da ni naša privreda ne funkcioniše, da vam ne ponavljam ovde što se već čulo i izbegavam prosto ovo o čemu smo govorili.
Ako vama jedno preduzeće, makar to bila i Železara Smederevo, donosi 22% prihoda, šta ćete vi onog momenta kada se možda ta železara preorijentiše na rečni transport? Šta ćemo sa potencijalima u vodenom saobraćaju koji takođe nisu izgrađeni?
Tu govorim o metodologiji i tu govorimo o redosledu gde mi, gospodo izvinite, ali nemamo jasno definisanu strategiju i nemamo jasno definisane prioritete. Čini mi se, s obzirom da sam potpuno ubeđen da tog tzv. jeftinog novca nema, a i tu sam ubeđen da termin "jeftini novac" koristimo samo zato da bi ubedili građane kako je dobro da povlačimo mnogo kredita. To je kredit, on je sa malim stopama kamatnim, ali neko mora da ga vrati.
Dakle, ovde ne govorimo o poklonima. Znam za činjenicu da je EBRD, odnosno Evropska banka za razvoj, imala drugačiji tretman prema kreditima nego Evropska investiciona banka. Evropska investiciona banka nam je ponešto i oprostila.
Nama ti krediti trebaju, ali građanima treba objasniti da su to krediti i da pri tome zaista, ukoliko gledamo šta je urađeno danas u Srbiji, neka je Velja napravio i 3.000 km puta, ne sporim, ono što sporim jeste nadzor u velikom broju radova, jer se sada već vidi da svi ti putevi nisu dovoljno dobro urađeni, ili neki.
Dalje što sporim i što veoma zameram generalnoj politici Vlade - zašto gradnja nije imala prednost? Znate šta, potpuno sam svestan činjenice, kada vam daju te jeftine međunarodne kredite, oni gledaju da zaposle svoju privredu, a mi valjda pošto uzimamo para kojih danas pomalo ima i viška na tržištu evropskom, treba da vodimo računa da zaposlimo svoju privredu. Pa onda ispadne da je u jednom velikom broju projekata "Mostogradnja" proizvođač.
Zašto nismo napravili tenderske uslove koji bi dali prednost našim firmama, našim svetskim firmama. Primer "Prokopa", zašto smo tek sada u poziciji da "Energoprojekt" nastavlja da radi projekat koji stoji 15-20 godina, i to posle propasti dogovora sa "Trigranitom"? "Energoprojekt" je poslovao juče i prekjuče, i pre šest meseci, i pre dve godine.
Zašto izbegavamo domaće firme? Uzimajmo kredita koliko god hoćemo. Potpuno se slažem da za ove poslove uzmemo milijarde kredita gde god možemo, pod najpovoljnijim mogućim uslovima, ali dajte da damo zaista podsticaj domaćoj privredi. Ne znam da li je "Goša" u ovom momentu spremna da pravi vagone brzine do 200-250 km na sat, ali znam da je to nekad bila informacija. Pa hajde da vidimo da li smo onda u procesu privatizacije ili u procesu tzv. tranzicije?
Možda smo upropastili neka preduzeća koja su mogla da zaposle naše radnike. Želim o tome da polemišem sa gospodinom Ilićem ili uopšte sa Vladom.
Zašto u tenderskoj politici, zašto u priči, u stvaranju politike, izvinite, a i kada govorimo o efikasnosti sistema, mnogi takvi sistemi kao što je železnica u drugim zemljama u svetu, kao što je Francuska, Nemačka itd, njihova ekonomska efikasnost se ne dovodi samo za vlasničku strukturu, tu država ima dominantnu ulogu.
Ovde pričamo da država treba da stvara sistemski okvir. A kako ga ona stvara? Tako što ispada da tenderska dokumentacija, raspisana doduše kao međunarodni konkurs, više favorizuje međunarodne firme, pa nam onda objašnjavaju da je to zbog bankarskih uslova. Pa ajte da napravimo uslove, da skinemo naše banke iz stečaja, pa da ukinemo bankarske oligopole, pa da onda ovde damo licence ozbiljnim stranim bankama, pa će onda i naša preduzeća, poput "Energoprojekta", ili "Mostogradnje" ili nekih drugih građevinskih firmi, biti u prilici da pod istim uslovima, kao strane kompanije, konkurišu za poslove.
Ovde su mnoge strane kompanije, nemam ništa protiv dolaska stranaca, naravno, niti želim da imam privredu koja je konkurentna samo zato što je država štiti, mi treba da razvijamo privredu koja može da izađe na evropsko tržište, oko toga nema spora, ali zašto mi onda ne čuvamo ono što imamo, ono što je konkurentno i ono što je dokazano?
Izvinite, molim vas, dalje se postavlja sledeće pitanje: mi danas u Srbiji imamo dobar deo građevinske operative koja je sposobna da obavlja sve ove poslove.
Nadam se da će i u Nacionalnom investicionom planu, koji će se navodno odnositi takođe na infrastrukturu, na objekte od interesa za građane itd, zaista biti sve transparentno i da ćemo uposliti tu građevinsku infrastrukturu, te stručne i dobre ljude da rade za tih, koliko beše, 600-700 miliona evra ove godine.
Kada dalje polemišemo sa Vladom, možemo još neke stvari da konstatujemo. Ovde je neko pričao ko je hapsio svoje ministre, ko nije. U naše vreme je uhapšen jedan ministar - Sava Vlajković ili tako nešto. To nas ne opravdava, ne može se jednim grehom pravdati neki drugi greh, niti bi mi trebalo, ako hoćemo da ostavimo dobar utisak kod naroda i ako hoćemo da budemo odgovorna politička elita, sada jedni druge da prozivamo na taj način. Mi treba da obezbedimo da svi lopovi odu u zatvor.
Sada postavljam sledeće pitanje: ako pratimo naša sredstva javnog informisanja, neka to bude i period pre 2000. i period posle 2000. godine, koliko je to afera vezanih za rad Vlade, nije bitno u kom sastavu, završilo na sudu? Malo koja. Onda mi gospoda iz LDP-a, čiji je lider optužen za razne kriminalne poslove, za razna kriminalna udruživanja, možda čak i neka ubistva po nekim svedocima, drži lekcije o moralu Socijalističke partije Srbije.
Dalje, kada polemišemo sa Vladom, jeste situacija da se u mnogim sferama našeg društva – a to je, siguran sam, situacija i u zdravstvu, čak i u školstvu, neko je ovde spomenuo, kolega Dragan je spomenuo iz Demokratske stranke da je NIS imao ne znam koliko milijardi zbog loše organizacije – to je ono što se, tvrdim sistemski, ne koristi na najbolji mogući način ono što postoji kao rezerva u javnim preduzećima.
Nije to samo NIS. Pogledajte plate u javnim preduzećima. Pristao bih na te plate u javnim preduzećima kao socijalista, ali pod uslovom da i oni radnici, koji plaćaju tim monopolističkim preduzećima, imaju iste tolike plate. Ta su preduzeća prenatrpana; s kime? Stranačkim prvoborcima.
Govorimo ovde o kvalitetu menadžmenta. U mnogim danas javnim preduzećima, zato što je imenovano po partijskoj infrastrukturi, moram da pozdravim dolazak gospodina ministra Ilića, u mnogim javnim preduzećima, gospodo poslanici, postoje unutrašnji resursi.
Još jedna stvar oko koje mislim da treba polemisati sa Vladom Republike Srbije, a odnosi se i na železnice, ali i na aerodromski transport, na rečni transport itd. Mislim da nismo dovoljno inicijative napravili za privatne investicije, one koje ne idu od strane države i one koje ne idu po osnovu kredita. Malo smo uradili za grinfild investiciju u Srbiji i malo smo uradili da dokažemo kako je naša država do kraja pravna država, iako mi se čini da se oko toga debelo trudimo.
Pošto mi ističe vreme, a siguran sam da će gospodin Mrkonjić mene da prekine tačno onda kada to bude vreme, je l' tako, mi socijalisti to poštujemo, molio bih da ovde ubuduće, pre nego što ovakvi zakoni dođu na dnevni red, pošto u ovoj skupštini sve ide po hitnom postupku, a ne vidim zašto po hitnom postupku dobijamo materijale koji su stari šest ili devet meseci, tipa CEFTE ili ovaj ugovor, potpuno sam siguran da nije odgovoran nijedan ministar, nego prevodilačka služba, ali možda grešim.
Gospodine Iliću, moram da vam kažem, i vi ste, kao i mnogi drugi ministri ovde, optuživali Skupštinu da Skupština dobro ne radi svoj posao, pa se po svaku cenu nastoji predstaviti u javnosti kako poslanici uzimaju samo dnevnice, a ne rade ništa. Možda vas nisam dobro razumeo.
Izvinite, molim vas, to što Skupština nije zasedala pet meseci u periodu izbora, pola vas je bilo u toj vladi, bili ste ministri, kao što je pola u ovoj. Žao mi je, gospodin Mrkonjić verovatno zna što tu nije gospodin Dulić, od njega šefovi poslaničkih grupa imaju informaciju da sve što je bilo u proceduri do ove skupštine, stavljeno je pred ovu skupštinu.
Molim da se taj utisak u javnosti, prosto osećam potrebu da branim i sebe i sve kolege poslanike, skine sa dnevnog reda. Sve što je došlo u Skupštinu od strane Vlade Republike Srbije sve je u proceduri. Gospoda iz Vlade neka uzmu ogledalo, pa umesto da vode kampanju sa poslanicima, ne rade to svi ministri, to neki ministri rade, neka malo pogledaju svoj rad i neka izađu pred nas ovde da se oko svega razjasnimo.
Ne bojim se nijednog ministra, čak ni Velje Ilića.
Pita me koleginica Kolundžija gde sam se ja prepoznao. Hvala vam na šlagvortu, koleginice Kolundžija, prepoznao sam se u članu 104. Ne znam da li ovo vama vređa inteligenciju, ali meni vređa. U stvari, javio sam se zato što mi je dosadno, što bi stalno govorili poslanici LDP-a i Nove Srbije, hajde da se javim ja, možda imam nešto  da kažem. Znači, meni je već dosadilo da ovde slušam teške optužbe jednih, pa drugih. Dajte, ljudi, da jednom pozovemo ovde službenike iz Ministarstva unutrašnjih poslova koji će popisati sve ove optužbe koje jedni drugima izgovaramo i da počne već jednom taj Specijalni sud da radi, da LDP i Nova Srbija prestanu da vode kampanju za ovom govornicom.
Čekam ceo dan da kažem pet rečenica i hoću da glasam za ovo ovde. Već ste dosadili i Bogu i narodu. To sam hteo da vam kažem. Isto to rade i drugi, ali preterali smo malo. Zato sam se javio, jer stvarno ne mogu više da slušam šta je urađeno u Kragujevcu. Što nije Velja asfaltirao kod mene u Ravnom Selu, već samo kod sebe u Kragujevcu?
Recimo, koristite ovde neke termine, a ja kad čujem ovde reč ''ekspert'', to je za mene čovek koji, zahvaljujući podršci svoje stranke, koja opet ima tu mogućnost zahvaljujući ucenjivačkom kapacitetu u okviru koalicije u kojoj funkcioniše, dobije mogućnost da obavlja određene poslove u cilju sticanja lične i stranačke dobiti. Verovatno u "Vujakliji" ne piše baš tako.
Prema tome, dajte, ako do šest ne mogu da dođem do reči, da idem kući, ne treba mi dnevnica. Javiću se sutra u 10.
Javljam se po Poslovniku, jer pojedina gospoda iz SRS-a su pobrkala neke stvari u Inđiji.
To što pričate o gospodinu Ješiću, ne pada mi na pamet da branim. To je vaš problem, i njegov. Ono što pričate o gospodinu Sretenu Jovanoviću, naprosto, nije tačno. Radi se o predsedniku Opštinskog odbora SPS-a.
Nemam ništa protiv vaše metodologije nastupa za ovom govornicom, ali iznosite neke stvari koje, prosto, nisu tačne. Prvo, SPS nije u vlasti u Inđiji. Kako se domunđavaju i šta rade? Ako je tačno to što pričate, podnesite krivične prijave. Tvrdim da ono što ste izneli za predsednika Opštinskog odbora SPS-a nije tačno. To što su neki odbornici SRS-a prešli u redove SPS-a je mnogo bolje nego da su vam prešli u redove DS-a.
Zašto su nezadovoljni? Sedite, pa porazgovarajte s njima. Kako ne bismo sada mi radikali i mi socijalisti dalje nastavili polemiku, toplo vam savetujem da ne spominjete više gospodina Srećka Jovanovića, jer ću onda početi da spominjem parcele iz nekih drugih sredina, pa ćete onda videti da nismo svi, možda, baš tako moralni. Prema tome, ovde sam dužan kao poslanik SPS-a...
(Iz sale: Dužan si ti mnogo više.)
... ali ne tebi, i budi kulturan. Znači, ne tebi i budi kulturan, bez obzira što si iz SRS-a.
Dakle, voleo bih, ukoliko imate argumente koji se odnose na predsednika Opštinskog odbora SPS-a Sretena Jovanovića iz Inđije, da se obratite nama, kao svojim koalicionim partnerima, pa da mi to raspravimo, umesto što ovde paušalno uvlačite čoveka u priču koja ne stoji. Što se tiče Gorana Ješića, izvolite, obračunavajte se s njim koliko god hoćete. To je vaš problem.
Nemam nameru da nastavljam ovu polemiku, samo hoću da kažem sledeće. U Inđiji nismo na vlasti i gospodin, pomenuti direktor javnog komunalnog preduzeća nije član SPS.
Kako oni funkcionišu u lokalnoj samoupravi, izvolite, pa to protumačite.
Vučiću, tvrdim da nije član, pošto pitaš svog čoveka.
Kako funkcioniše lokalna samouprava u Inđiji, ako je sve to što ste rekli tačno, podnesite krivične prijave. To je suština stvari. Ako je sve to uradio Srećko Jovanović, Goran Ješić i ko god hoćete, podnesite krivične prijave.
Nemojte o nečemu što je biznis; kupio je čovek pre par godina nešto po jednoj ceni i sada je prodao po drugoj. U Inđiji ima nekih investicija, ako su sporne, dajte da ih otvorimo sve. Ima 420 miliona evra investicija, kažu da ima dve i po hiljade radnih mesta.
Ako je istina to što se priča, dajte da i o našem predsedniku Srećku Jovanoviću otvorimo raspravu i da kažemo da je lopov, ako jeste, ali tvrdim da nije i da neki navodi koji su ovde izrečeni nisu tačni. To je sve što sam hteo da vam kažem. Ako želite da nastavite polemiku, spreman sam.
Gospodine predsedavajući, možda se i nismo najbolje razumeli za osnovu, ali javljam se da dodatno obavestim poslanike i da podržim ono što je pričao gospodin Šajn, kao i da kažem, za one koji su, možda, manje upoznati s tim, da u Vojvodini postoji Fond za pomoć izbeglim i raseljenim licima. Tu se deli izvesna suma novca, da bi ljudi koji su smešteni u kolektivnim smeštajima kupili imanja, kuće po vojvođanskim selima, koja su prazna, i počeli da se bave poljoprivredom.
Čini mi se da je to sasvim korektno i nema veze ko je na vlasti, takav fond postoji i takav projekat postoji. Nije samo Demokratska stranka, i mi smo glasali za to, kao SPS, ali nije to sada bitno, nego je bitno da neko u Vojvodini, u manjinskim sredinama, ako neki čovek srpske nacionalnosti želi da kupi kuću, proglašava to za promenu etničke strukture. Zaista želim sa ove govornice da kažem da se to u Vojvodini, u praksi, dešava i da to nije dobro.
Ako građanski razmišljamo, ako dobro i ekonomski zdravo razmišljamo, onda je, valjda, dobro da ti ljudi dođu u ta napuštena sela, na te napuštene njive, da zasnuju svoja imanja, da tu zemlju obrađuju, da njihova deca tu rastu, a ne da se taj mehanički priliv stanovništva u Vojvodinu, koji nije izazvan time, ne znam da li ima potrebe da podsećam, što su ljudi dobrovoljno odlučili da se negde presele, nego ih je nevolja, rat, bombardovanje i sve ostalo nateralo da napuste svoje kuće, znate svi gde, u jednoj i drugoj krajini, Republici Srpskoj, Bosni, Kosovu, sada osporava.
Prema tome, mislim da bi bilo jako dobro da pojedini mediji i poneki poslenici javne reči, kao i oni koji daju saopštenja za te iste medije, obrate pažnju na to da nije moguće, s jedne strane, biti demokrata, zagovarati civilno društvo, ili kako već to hoćemo da zovemo, zagovarati dobre demokratske norme, ljudska, manjinska i sva druga prava, a, s druge strane, imati strah od toga da li će se neko doseliti u moje selo, da bi za mali novac, jer ne može u nekoj razvijenijoj sredini, kupio kuću i zasnovao svoje, najčešće, poljoprivredno imanje.
Nažalost, u Vojvodini, po nekoj mojoj statistici, barem 17 opština, od 45, koliko ih ima, počelo je, praktično, da izumire, jer nemaju ljudski potencijal, imaju veliku migraciju mladih i, prosto, nema posla.
Zaista bih želeo, možda je ovo i mala zloupotreba današnjeg zasedanja, da upozorim da nije dobro što se u medijima jedna takva pojava - što ljudi dolaze u sela gde jesu jeftina imanja, gde jesu jeftine kuće, proglašava za nekakvu izmenu etničke strukture. Ni slučajno. Mislim da je to pozitivno.