Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dejan Radenković

Dejan Radenković

Socijalistička partija Srbije

Govori

Hvala, potpredsedniče.
Uvažene kolege i koleginice, uvaženi predsedniče Komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki, malo mi je žao što se čuje žamor kroz salu, možda bi moglo nešto lepo i korisno da se čuje i da se nauči, ali, dobro. Svako ima pravo da radi onako kako misli. Ali dajte bar da se saslušamo i da čujemo i koleginicu i predsednika komisije i ovlašćenog predlagača, tj. izvestioca.
Što se tiče poslaničke grupe SPS, moram da kažem da sa ponosom ističemo da smo učestvovali u donošenju novog Zakona o javnim nabavkama, da smo bili aktivni i kada je bio predložen nacrt i da je 90% naših primedbi tada prihvaćeno. U raspravi smo aktivno učestvovali i nekim smo amandmanima dodatno popravili Zakon o javnim nabavkama, kao i kasnije, u radnoj grupi koja je sprovela konkurs i izbor pitanja.
Mogu samo da kažem da bih želeo da se ovako nastavi i u budućnosti i da taj model koji smo mi primenili, kada je bio izbor i konkurs za izbor članova Komisije, da se nastavi sa svim nezavisnim regulatornim telima. Jer, tu nema favorizovanja bilo koga, takav je bio princip. Ali, da nije bilo tako, mi bismo danas imali niz primedbi na izbor članova Komisije.
Ono što moram da kažem, a i na Odboru sam rekao, mi kao poslanička grupa dajemo punu podršku u radu Republičkoj komisiji za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki i mislim da moramo svi da joj pomognemo da ona postane kredibilno i nezavisno telo. Nije lako, nov je zakon. Bilo je ogromnih pritisaka. Bilo je pokušaja da se prikaže javnosti da je zakon loš, neprimenjiv, izazivane su veštačke nestašice lekova i mnogih drugih stvari, itd. Ali, na tom polju treba izdržati.
Iz svih ovih razloga, neophodno je obezbediti odgovarajuće uslove i za Republičku komisiju i za Upravu za javne nabavke i za DRI. Oni moraju da imaju svoj prostor, ne smeju da budu razuđeni. Oni su osuđeni jedni na druge i moraju da koordiniraju u svojim aktivnostima. To se često nameće na svim okruglim stolovima na kojima učestvujemo a koje organizuje OEBS.
Republička komisija kao nezavisno regulatorno telo ima veliku kontrolnu ulogu u postupku javnih nabavki. Njene aktivnosti, ono što građane pre svega interesuje, su usmerene na uštedu sredstava svih poreskih obveznika. Iz tog razloga, opet ponavljam da mi svi moramo da im pomognemo da oni imaju kredibilitet.
Ona je u ovom sastavu, kao što smo već čuli a mogli smo da vidimo iz Izveštaja, formirana 1. aprila 2013. godine. Izveštaji koji su dostavljeni se odnose na periode, kao što je i predsednik Komisije rekao, od 1. 07. do 31. 12, a pre toga se odlučivalo po starom zakonu.
Ono što su glavne novine, neko zna a neko ne zna, jeste: povećanje broja članova i rad u većima. Ali, predsedniče, mene interesuje kako se konkretno održava na svakodnevni rad Komisije i uspešnost u rešavanju predmeta, jer se to vidi iz izveštaja, konstantno povećanje broja predmeta? Pogotovo zato što su veća, pa da ne dođe do različitih odluka. Kako to uopšte kanališete da ne bi došlo do nekih dvostrukih aršina, kako je bilo u prošlosti? Nisam rekao da to ima, ali, nije lako.
Pored ovoga, proširena je i nadležnost Republičke komisije. Što se tiče svih ovih posebnih ovlašćenja – vođenje prekršajnog postupka u prvom stepenu za prekršaje iz oblasti javnih nabavki, poništenje ugovora o javnoj nabavci i podnošenje tužbe za utvrđivanje ništavosti. Izriče se i novčana kazna u Zakonom propisanim slučajevima.
Kad je bio Zakon o javnim nabavkama, bilo je polemike i predloga pojedinih poslaničkih grupa da su to prevelike nadležnosti. Hajde da pustimo da vreme pokaže da li je bilo preambiciozno dati ovolika ovlašćenja jednom ovakvom telu. Ali, ja verujem da će oni dobijeno poverenje opravdati. Jer, na njima je velika odgovornost.
U izveštaju ste naveli da je u toku 2013. godine predato 1.595 zahteva za zaštitu prava. To je samo jedan od inicijalnih akata koji mogu da se predaju Komisiji. Mogu da konstatujem da je to najveći broj zahteva za zaštitu prava primljenih u toku jedne kalendarske godine. Ali, ako posmatramo kako ste vi rekli, to je ozbiljan porast od 38,66% u odnosu na isti period 2012. godine. Postoji i ona tabela u Izveštaju, koju mislim da nema potrebe da sada nešto posebno pokazujemo.
Ono što mene posebno interesuje, predsedniče, vi ste u svom izveštaju, što je za svako poštovanje, priznali da niste postupili u zakonskim rokovima: „U periodu od 1. 07. do 31. 12. Komisija nije postupala u zakonom predviđenom roku u 295 predmeta formiranih po zahtevima za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki, 30 predmeta formiranih po žalbama na zaključak naručioca, tri predmeta formirana po izjašnjenju o nastavku postupka, u sedam predmeta formiranih po zahtevu za naknadu troškova, u tri predmeta formirana po predlogu za povraćaj u prethodno stanje, kao i u tri predmeta formirana radi postupanja po odluci Upravnog suda.“
Šta činite po tom pitanju i kakva je trenutna situacija?
Moram na ovo da se nadovežem, vi ćete to reći najbolje, ali ja moram da konstatujem da znaju ljudi da je ovo ipak jedna početna faza u primeni zakona i da je u tom smislu ovo jedan specifičan period i te odluke imaju poseban značaj, jer se stvara neka potpuno nova praksa u primeni novog Zakona o javnim nabavkama, pri čemu mi moramo da idemo ka tome da se dosledno primenjuju novi propisi i jednako je postupanje Republičke komisije veoma važno.
Nastaviću još sa nekoliko pitanja. Kao što sam već pitao, ovo što se tiče veća, kako se kontroliše to što npr. različita veća ne donose različite odluke? To sam već rekao.
Takođe, pitanje koje je vrlo bitno, a to interesuje i građane, glasi - koliko odluka je osporavano pred Upravnim sudom? Mada, ja ću reći koliko, jer se vidi iz izveštaja, ali je suština da mi kažete na koje greške Republičke komisije se tu ukazalo, ono što je Upravni sud vratio. Ja mogu da vas pohvalim, jer od ukupno 112 pokrenutih pred Upravnim sudom 98 su potvrđene odluke Komisije, a uvažene tužbe su u 14 slučajeva. Čisto me interesuje koje su te greške Komisije. Možda se ne odnosi to na vas, možda nešto nije u redu sa zakonom, ali o tome ću kasnije, da ne bude nejasnoća.
Rekli ste da objavljujete odluke redovno na portalu javnih nabavku i na sajtu Republičke komisije. Rekli ste da se to ažurno radi i to je za svaku pohvalu. Nadam se da Uprava, s obzirom na kapacitete koje poseduje, može da ispoštuje sav ovaj teret koji smo i njoj nametnuli novim zakonom. Ali, mene sada interesuje da li se naručioci ponuđači pozivaju na te odluke koje vi objavljujete?
U Izveštaju ste naveli nepravilnosti koje su najčešće, a i ovde ste nam izneli neke koje ste primetili u svom dosadašnjem radu. Vrlo ću kratko, možda i ponoviti što ste vi rekli, ali bitno je da bi došli do suštine zbog čega i ovo navodim. Jedna od nepravilnosti je nepoštovanje odredbi podzakonskih akata prilikom izrade konkursne dokumentacije. Onda, nejasna i neprecizna sadržina konkursne dokumentacije koja onemogućava ponuđačima da pripreme ispravnu, prihvatljivu ponudu, odnosno onemogućava da bude izbegnuta subjektivnost.
Definisana je tehnička specifikacija u postupcima javnih nabavki na način koji je… Ovo je sve iz izveštaja, ali navodim da bi došao do suštine, do onoga što me interesuje i da vidimo kako ćemo dalje, da ovu raspravu vodimo u tom smeru. Neopravdano je sprovođenje javnih nabavki u pregovaračkom postupku koji predstavljaju najtransparentniju vrstu postupka javnih nabavki i nepravilno je sprovedena i neobrazložena stručna ocena ponude.
Molio bih da mi objasnite šta je uzrok tim greškama? Vi ste rekli nepoštovanje pozdakonskih akata. To su izgleda isključivo radnje kojima pribegava naručilac, naravno pravdajući se tim nejasnoćama iz podzakonskih akata. Mislim da to dovodi do jedne konfuzije i mislim da zbog toga imate povećan broj predmeta.
Upravo ovde imam spisak koji ste vi isto objavili, a to su naručioci koji nisu dostavili traženu dokumentaciju i izveštaje. Prosto je to nedopustivo. Vi ste to tražili od njih. Kako ste postupili u takvim slučajevima, neću da čitam o kome se radi, da ne bi ispalo da, ima njih devet na ovom spisku. Nepojmljivo je za mene da bilo ko može tako da se ogluši o zahtev Republičke komisije, i tu rekao sam, imate punu podršku i nas kao poslaničke grupe SPS a i Odbora za finansije koji je vaš resorni odbor.
Česte primedbe koje mi možemo da čujemo u javnosti, a i u ovoj oblasti odnose se na profesionalne obarače tendera. To je neki put za neke možda i novina, ali i takvi postoje. Oni koriste zakonsko pravo da podnesu žalbu i onda kada su svesni da neće uspeti u tom postupku zaštite, ali oni utiču na proces trajanja javne nabavke. Na taj način oni često „trguju“ i uslovljavaju druge učesnike u postupcima javnih nabavki i mislim da pokušavaju da se dogovaraju sa njima, i to je jedan ozbiljnih problema.
Mislim da su u javnosti poznate te firme koje se bave isključivo podnošenjem zahteva za zaštitu prava i od toga praktično žive, a to je onaj deo gde, a ja sam to ostavio za kraj kao problem, ali ću se nadovezati na ovo, mislim da se ovde postavlja pitanje aktivne legitimacije. Da li neko, pekar iz Beograda, ili iz nekog grada, može da, naravno po zakonu može, ali kakve on veze ima sa javnom nabavkom koju je sprovela konkursnu dokumentaciju npr. za remont „Hidrocentrale Đerdap“. Da li je to logično i da li u narednom periodu treba izvršiti korekciju na ovom polju.
U poslednjem delu izveštaja ste predložili uvođenje obaveze ponuđača da od naručioca prethodno traži pojašnjenje konkursne dokumentacije kao zakonski preduslov za podnošenje zahteva za zaštitu prava u fazi pre isteka roka za podnošenje ponuda, uz dodatno ograničenje da se sa zahtevom za zaštitu prava može prijaviti samo onaj koji je to već osporavao konkursnu dokumentaciju.
Mislim da je svačije pravo, ne ovaj primer pekara, da može to da radi, nego naravno onog ko je učesnik, da i nakon postupka uloži zahtev za zaštitu, ali mislim da bi to mogli možda da rešimo povećanjem taksi. To nije loše. Zašto to kažem? Zato što se iz izveštaja vidi da se preko polovine podnetih zahteva usvaja, što znači da su ponuđači u pravu kada podnose zahteve za zaštitu prava i da su oni opravdano ukazivali da je prekršen zakon. Tako da, kada bi povećali taksu, boga mi, debelo bi se zamislili ovi koji prave konkursnu dokumentaciju koja je da tako kažem, subjektivna.
Poseban napredak je prema rečima ponuđača, napravljen na polju javnih nabavki male vrednosti. To mora da istaknemo kao vrlo bitnu stvar iz Zakona o javnim nabavkama. Tim zakonom smo omogućili učešće u postupcima širem krugu ponuđača. Da na portalu kada se objavi mala nabavka, može da učestvuje svako ko prati portal javnih nabavki. Ranije je to bila praksa, znate sve tri ponude, a uvek jedan dobije, i teraj, što bi reko naš narod, dok ti je volja. Troši budžetska sredstva, narodne pare, a ovamo ćemo da primenjujemo onu najnepopularniju meru, da smanjujemo plate.
Znači, suština je jačati Zakon o javnim nabavkama. Suština je jačati nezavisno regulatorno telo. Suština je uvesti red u javnim nabavkama. Tu ćemo obezbediti ogromne uštede.
Mi smo tada tražili, nije tada prihvaćeno, pa na okruglim stolovima se vrlo često, čak u Evropskoj komisiji se vodila polemika sada kada je bila naša delegacija na skriningu, upravo plan javnih nabavki. Mi smo tada predložili amandman, kao poslanička grupa, da se svi planovi javnih nabavki objavljuju na portalu javnih nabavki. To nije prihvaćeno,a sada se na svim okruglim stolovima nameće to kao pitanje – zbog čega to nije tako.
S ponosom ističem, mislim da ćete doći na naše vrlo brzo, da ćemo kada menjamo, kažem, zakon trebamo menjati samo u pozitivnim, slažem se i sa predsednikom odbora, da mi treba da ga menjamo samo posle nekih tehničkih prepreka, da ga poboljšamo, da se njegova primena olakša, a ne da se liberalizuje, znači, da sada neko ovde zastupa neke centre moći, da im ponovo omogućimo da rade ono što su radili. Ne, znam da se to mnogima to ne sviđa, pa čak sada kada bih imao priliku, kada bi imali priliku, mi bi dodali da se odluke i ugovori, izvinite odluke se objavljuju, ali ugovori o javnim nabavkama objavljuju, pa da svi vidimo kome je dodeljen posao, zašto bi to krili, nema nikakvih razloga, kao ni plan koji donosite na početku godine, zbog čega bi ga krili. Znači, neko je favorizovan ko ima priliku da dobije plan javnih nabavki, čak i oni koji su u obavezi u svojim informatorima da objavljuju planove oni to ne čine. Imamo čak i mišljenje Poverenika za dostupnost informacijama.
Znači, ovo što se tiče aktivne legitimacije, to sam već rekao. Ono što bih na samom kraju istakao da u ovih godinu, godinu i po dana, ostvaren je napredak u oblasti javnih nabavki i naravno da tu ne treba stati i da se unapređuje ovaj sistem. Poboljšati uslove rada kako Republičke komisije tako i ostalih nezavisnih regulatornih tela.
Takođe je potrebno izvršiti analizu stanja i dosadašnjih efekata primene zakona uz organizovanje, a to sam i na odboru, a mislim da smo se i svi složili, jednog javnog slušanja na kome bi se pojavili naručioci, ponuđači, regulatorna tela i sve zainteresovane strane i da malo razmeni mišljenja i da vidimo šta će tu da se iskristališe. Kaže jedan kolega, otvorićemo pandorinu kutiju, nema potrebe za pandorinom kutijom. Kakva pandorina kutija, mislim nema razloga da se plašimo kada smo tada izneli taj zakon pored svih pritisaka kojih je bilo, naravno da ćemo moći da uradimo i njegove izmene i dopune u onom smeru koji će samo ojačati.
Ono što bih rekao da istaknem kao posebno, a evo šta stoji u Izveštaju Evropske komisije o napretku u oblasti javnih nabavki – Republička komisija treba da izgradi svoj kredibilitet i solidan učinak u izvršenju time što će se postarati da njene odluke budu sprovedene. Zaključak, ostvaren je dobar napredak u oblasti javnih nabavke, novi Zakon o javnim nabavkama dodatno usaglašava zakonske propise sa komunitarnim pravom i unapređuje postupke javnih nabavki. Potrebno je da se obezbedi efikasna koordinacija rada između glavnih interesnih strana. Sve u svemu kod usaglašavanja u oblasti javnih nabavki ostvaren je umeren napredak.
Nadam se da će se takav trend nastaviti i u budućnosti kroz podršku svih institucija poslovnog parlamenta i resornog odbora. Mi ipak iz SPS smatramo da je to interes pre svega svih građana Srbije. Zahvaljujem se.
Hvala podpredsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi ministre, kao što je već kolega Đorđe Milićević rekao, ovlašćeni ispred poslaničke grupe, SPS će podržati objedinjavanje republičke agencije za elektronske komunikacije i republičke agencije za poštanski saobraćaj. S obzirom da je suština glavna ovih izmena i dopuna ova dva zakona. Kasnije će u kasnijem obraćanju malo se nadovezati i na Zakon o zaštiti potrošača, mada generalno mogu da se složim, koliko god to nekome smetalo mislim da ovako jedan ozbiljan zakon je trebalo malo više razmotriti i malo ga popraviti, iskorigovati. Koliko sam uspeo i što se tiče poslaničke grupe SPS mi smo se bazirali na ovaj deo što se tiče poštanskog saobraćaja i usluge u poštanskom saobraćaju, i u tom smeru uložili jedan amandman, da malo zaštitimo dodatno potrošače.
Ja bih pored onih finansijskih razloga i funkcionalnih razloga koji dovode do objedinjavanja ove dve agencije, mogao da izdvojim još par nekih suštinskih i najznačajnijih stvari, ono što se i u obrazloženju navodi, a to je da je dobro da građani čuju da se jednostavno, izuzimajući BiH, Makedoniju, u svim zemljama evro zone, ove dve agencije su spojene.
Kasnije ću reći da ima i primera da su još mnoge agencije spojene, što mislim da bi trebalo u narednom periodu da bude intencija Vlade Republike Srbije, da jednostavno vidimo šta tu škripi i gde su troškovi povećani. Mislim da u ovom cilju funkcionalnosti i finansijskih razloga, trebalo bi da objedinjavamo i dalje, mada nije to dobro, jer imamo slučaj 2010. godine kada smo donosili Zakon o elektronskim komunikacijama, a na snazi je bio Zakon o telekomunikacijama, pa se onda menjalo ime agencije, a to su neki troškovi, kao što će i sada imati određene troškove nova agencija, moramo tako da kažemo, čim će menjati ime.
Ovo je suštinski bitno, zato što su u pitanju dva regulatorna tela koja reguliše vrlo slične mrežne delatnosti, čija se tržišta posebno u ovim aktuelnim trenucima, uvođenjem komunikacionih tehnologija u poštansku delatnost, sve više preklapa, pa je prirodno da se i aktivnosti ove dve delatnosti generišu na jednom mestu.
Iz navedenog iskustva regulatornog tela, nadležnost za elektronske komunikacije u regulisanju procesa liberalizacije, pristupa državnoj infrastrukturi, utvrđivanju politike cena i odgovarajućih standarda, značajno će ubrzati ove procese i u poštanskoj delatnosti uz veće garancije njihovog efikasnijeg sprovođenja.
Kao što već možete da vidite, poštovane kolege, objedinjavanjem ove dve agencije, smanjiće se broj državnih funkcionera za pet, to nije mnogo, kao što je ministar rekao u svom izlaganju, to nisu neke velike finansijske uštede, ali ja ću kasnije navesti svoju neku rezervu, zbog čega još jedna organizacija koja, ne znam u kojim okvirima funkcioniše, gde troši otprilike 100 miliona godišnje državnih resursa, jer mislim da su tu uštede i da i nju treba da objedinimo. Šta se dešavalo, stvarno nisam upoznat na tim javnim raspravama i zbog čega je došlo do izuzimanja i te organizacije, ali reći ću, nemam razloga da krijem, jer sam ja tu spremio i materijale, da bude javnost upoznata, a da ne bude sada da ta partija nije više u parlamentu, jer je vanparlamentarna stranka, pa sada hajde da ih kritikujemo, jer tada smo bili zajedno u vlasti i ja sam tada ministarku, kada smo donosili zakon 2010. godine pitao, a mogu sam sebe da citiram, ali malo ću da prepričam, a to svi mogu da vide na otvorenom parlamentu i na našem sajtu, da me interesuje posebno zašto u Predlogu zakona o elektronskim komunikacijama, se ne vidi kako će biti regulisan rad registra nacionalno internih domena Republike Srbije. Koji zakon reguliše njihov rad? Trenutno ovaj posao, i dalje se bavim onim što sam tada pitao, a i dan danas radi, nevladina organizacija koja po osnovu toga i prikuplja neka značajna i to nisu neka, nego oko 100 miliona dinara godišnje, a mogu da navedem i kako se troše te pare i koliko košta upravni odbor i kolika je prosečna plata i mislim da ćete se zaprepastiti kako neko troši državne resurse, a to je neka, stvarno, uz poštovanje svih tih ljudi, jer oni ništa ne kriju, oni sve transparentno rade, oni to stavljaju na svoj sajt i finansijski plan za sledeću godinu, vrlo ambiciozno i rashode i prihode i to je baš lepo.
Mi smo do skoro čitali u medijima da je turistička agencija Komisije za hartije od vrednosti, a ovamo imamo i egzotične destinacije kada vidimo gde oni idu i gde učestvuju, a sve to o državnom trošku, od naših para.
Ja sam i tada sumnjao u neki sukob interesa, nisam tada hteo da navodim nikakva imena, neću ni danas, jer poštujem stručnjake iz te oblasti, ali mislim da mi moramo da uredimo tu oblast, da zakonski to regulišemo. Ne može ministar da dođe, ko god, i da sada prema svom nahođenju, da prepušta nešto što je državni resurs nekoj tamo nevladinoj organizaciji.
Možda sam ja u zabludi, možda grešim, a vi ćete me ministre ispraviti, ne morate ni danas da mi odgovorite na to pitanje, ali očekujem od vas da u nekom narednom periodu vidite šta se tu dešava, ne podnose se ti finansijski izveštaji, oni nikome ne podnose. Imali su nekog nezavisnog revizora, pa su ga zamenili, jer znate, ja sam se malo bavio, kada krenete da čačkate po njihovim izveštajima, pa po zapisnicima i upravnih odbora, pa onda njihove konferencije koje se održavaju u „Moskvi“, mislim na hotel „Moskva“, pa u „Holidej in“. To su vrlo zanimljive stvari.
Ja ću nastaviti sa tim, da ne bude da imam nešto lično protiv njih. Nikoga ne poznajem tamo. Tamo se oko 27 miliona za prošlu godinu, a 33 za ovu godinu odvaja za plate zaposlenih, a ima ih devet po onom finansijskom izveštaju, mislim na one koji su dostupni.
Za upravni odbor se godišnje izdvaja 15 miliona dinara, a da ne pominjem troškove upravnog odbora i njihovog rada. Putuje se od Ciriha, Amsterdama, Stokholma, pa do Barselone, Amsterdama itd. Onda se formiraju neka radna stalna savetodavna tela, pa su ta stalna tela na inicijativu nekih članova konferencije, koja je na bazi dobrovoljnog pristupa, pa se formiraju, pa su i ona plaćena za svoj rad.
Mogu da vam kažem šta bi trebalo da rade, pa kaže, vrsta tema zbog čega se sazivaju radna tela, konsultacije i nadzor u sferi finansija, konsultacije i nadzor u sferi prava, pa konsultacije, da ne nabrajam više dalje, jer ima dosta tih opisa, bar što se tiče marketinških aktivnosti, pa onda dalje kako se troše državne pare.
Tvrdim da su to državne pare, jer su to državni resursi, interni domen je državni resurs, pa kaže – unapređenje osnovne funkcije svake godine po 20 miliona, ja sam ekonomista, ne razumem se u te softvere, a gde god smo zagrebali oko tih softvera i tih unapređenja tih tehnologija, tu je uvek znak pitanja, pa razvoj poslovanja 14 miliona, pa finansiranje projekata od značaja 7 miliona, rekao sam za plate 27 miliona, upravni odbor 14 miliona, odnosno oko 14,9 pa sam zato rekao 15 i da ne pričam dalje. To je bez ikakve kontrole bilo kog odbora i bilo kog resornog ministarstva.
Mislim, ministre, da bi trebalo da vidimo šta ćemo u narednom periodu sa tim. Isto je to trebalo da bude integrisano u RATEL i da RATEL naplaćuje, a pri tom oni to ništa ne moraju da rade, oni internet provajderima ustupaju da rade za njihove interese.
Hajde da ne bude moja diskusija bazirana samo na R-NIC, ja ću dalje nastaviti sa RATEL-om.
Ono što Predlogom izmena i dopuna Zakona o elektronskim komunikacijama opet nije predviđeno, a mi smo uložili amandman, s tim što želimo da se iskonsultujemo i sa vama i sa kolegama iz vladajuće većine, da li je RATEL nezavisno regulatorno telo ili je javna agencija? Mi svi znamo da RATEL ima ozbiljnih problema u daljem funkcionisanju. Ja nisam advokat RATEL-a, ja čuvam instituciju, u prethodnom mandatu sam bio predsednik resornog odbora, oni ljudi dostavljaju uredno izveštaje, uredno finansijske planove, mi vršimo taj nadzor, zajedno s vama kao resornim ministarstvom, što znači – onog trenutka kada su potpali pod onu zabranu o ograničenju plata, automatski su njima stručnjaci iz te oblasti, iz elektrotehnike, napustili RATEL.
Ne bih sada da se preterano hvalim, ali, mi smo i 2010. godine upozoravali ministarku koja je tada imala određenih sukoba, zbog čega, šta i koji su razlozi, sa rukovodećom garniturom u RATEL-u, i tada smo upozoravali da se brinemo da ovaj predlog zakona, tadašnji, 2010. godine, može da utiče na rad nezavisnog regulatornog tela i s tim u vezi iznosimo i podnosimo jedan amandman u kome jasno gledamo da definišemo šta je to agencija, šta je javna agencija a šta je nezavisno regulatorno telo. To pitanje je ignorisano i mi smo došli u situaciju da danas imamo ozbiljnih problema, a vi znate da, da bi neko mogao nekog da kontroliše, nema su stručnjaci iz RATEL-a svi prešli da rade kod operatera.
Mi smo predali amandman, pa ćemo se iskonsultovati. Znate šta kaže preporuka Ustavnog suda – da su oni nezavisno regulatorno telo na osnovu onoga što propisuje EU i kakva je praksa u drugim zemljama. Znači, mislimo da oni treba da budu uključeni kao i ostale agencije, kao što su Agencija za energetiku, Agencija za borbu protiv korupcije, Komisija za zaštitu konkurencije, itd. Mislim da oni stvarno imaju problem. Koliko sam mogao u poslednjem izveštaju da vidim, oni su se i obratili da im se, pošto im odlaze ljudi, odobri novo zapošljavanje, pošto potpadaju pod Zakon o zabrani zapošljavanje i imaju problem u radu.
Rekao sam da nisam advokat, samo upozoravam, kao što sam upozoravao i 2010. godine. Ne bih želeo da sutra imamo problem na putu evropskih integracija u tome da nam neko kaže da nam ne funkcioniše nezavisno regulatorno telo.
Malo bih prokomentarisao i pitanje predloženog objedinjavanja ove dve agencije. Naime, sve što je napred navedeno je imalo pozitivne aspekte spajanja. Moraću da navedem jedan primer, što se tiče ostalih agencija. U Nemačkoj su sve mrežne delatnosti objedinjene u jednu agenciju. Dakle, telekomunikacije, pošta, energetika, železnica. Barem kada je u pitanju poštansko tržište, mogu da kažem da jedna ovakva organizacija omogućuje da Nemačka ima najliberalnije a istovremeno jedno od najbrže rastućeg poštanskog tržišta u Evropi.
Više bih se vezao na poštanski sektor, jer sam dugo vremena proveo u javnom preduzeću PTT Srbija. Mislim da se samo postavlja pitanje majorizacije ovog poštanskog sektora, kada se ono integriše u agenciju za elektronske komunikacije. Naime, sve ove prednosti koje sam naveo u objedinjavanju ove dve agencije mogu da padnu u vodu ako ovome pristupimo čisto demagoški.
Kada govorim o poštanskoj delatnosti, mislim na onih 1.500 objekata, a tu je i kolega Ćirić koji je bio jedan od uspešnih direktora u PTT-u, u svakom naselju u Srbiji oni su jedan info-komunikacioni i transportno povezani i kada je u pitanju Pošta Srbije, gde je tu još pet globalnih poštanskih operatora koji posluju u Srbiji, a još je tu barem četiri-pet privatnih poštanskih operatora koji pokrivaju gotovo celu teritoriju Srbije sa svojom infrastrukturom. To je preko 20 hiljada direktno zaposlenih i na hiljade zaposlenih indirektno povezanih – štamparije, održavanje vozila i sl. Pošto se stalno spominje kako je pošta monopolista, mi moramo poštu da sačuvamo u tim okvirima u kojima ona posluje, ali moram da napomenem jedan vrlo bitan podatak. Treba reći da „Pošta Srbije“ pruža 94,5% usluga i učestvuje u ukupnom prihodu od samo 53,1%, dok privatni poštanski operatori sa svega 5,5% učešća u obimu poštanskih usluga učestvuju u prihodu od 46,9%. Toliko o monopolu, pošto se stalno o tome govori. Po principu – drž`te lopova, figurativno.
I pored zakona koje smo imali, iako smo insistirali ranije kada je u pitanju bio Zakon o poštanskim uslugama, pre četiri godine, kada su takođe vršene manje izmene Zakona o poštanskom saobraćaju, SPS jeste glasao za te predložene izmene uz obaveze koje su tadašnji predstavnici nadležnog ministarstva preuzele, da se po hitnom postupku usvoji novi zakon o poštanskim uslugama i tada smo rekli da ćemo glasati za izmene i dopune bez imalo dilema, koje nažalost imamo kada glasamo za predložene izmene i dopune.
Kažem vam kao predsednik u prethodnom mandatu resornog odbora, kada Republička agencija za poštanske usluge podnosi svoj izveštaj, mi smo stalno insistirali u svojim zaključcima da se što hitnije donese zakon o poštanskim uslugama zato što ga je vreme već pregazilo. Mi jednostavno moramo što pre da to uradimo, ministre.
Ne znam da li se razumemo zbog čega je ta potreba? Poslednji zakon je donet 2005. godine, a da ne pričam o tome koliko je direktiva u međuvremenu proteklo i da ne pričam zbog čega moramo da zaštitimo i poštu i kako smo je štitili u prethodnom periodu. Iako smo imali zakon, mi smo morali politički da vršimo pritisak da naša državna i javna preduzeća ne daju to nekim operatorima koji nisu ni registrovanu za tu delatnost.
Bilo je raznih slučajeva. Možemo da navedemo, nije problem – Infostan, mnoge firme u Novom Sadu. Radi se o firmama gde je jednostavno za takve stvari predviđena bila kazna. I tada smo upozoravali i dali amandman i niko nije hteo da nas čuje. Dvadeset hiljada dinara je bila kazna ako neko ne postupa, pa na primer nosi pošiljku na određeni deo teritorije, a neće da isporuči, jer pošta mora da, iako ima trošak, i u Sjenici isporuči tu pošiljku. Kazna od 20.000 dinara je smešna, s obzirom da je kazna do 200.000 dinara ako se ne poštuje radno vreme koje je istaknuto.
Koleginica me obaveštava da sam prekoračio svoje neko dogovoreno vreme. Imao bih još mnogo toga da kažem, ali, imaću prilike u raspravi u pojedinostima.
Ono što bih posebno da napomenem je tehnička stvar. I tu smo dali ta dva amandmana da uskladimo, jer u Zakonu o elektronskim komunikacijama stoji da RATEL treba da preuzme u roku od tri meseca i sve obaveze i radnike Republičke agencije za elektronske… Pardon, jedna republička, druga… Mislim da nije tu precizirano što se tiče izmena i dopuna Zakona o poštanskim usluga. Tamo stoji da Agencija za poštanske usluge prestaje sa radom automatski danom donošenja zakona. Da li je tako? Ovamo ovi imaju obavezu u roku od tri meseca. Znači samo tu da napravimo taj prostor, pa ćemo i te amandmane pogledati i dogovoriti se da li je to realno da tako bude, da damo neki rok i RAPUS-u da u naredna tri meseca izmiri svoje obaveze, da završi neke postupke koje otpočela i da jednostavno te obaveze i te radnike u tom nekom roku preuzme.
Ja vam se zahvaljujem na pažnji. Izvinjavam se još jednom što sam malo odužio.
Dozvolite mi samo da još jednom potvrdim da će poslanička grupa SPS… (Isključen mikrofon)
Ministre, hvala na odgovoru.
Uz puno poštovanje ne bih želeo da se dalje provlače tekstovi po novinama šta je RANIC i kako prihoduje i kako se troše pare.
Pitao sam vas prosto - koji zakon reguliše njihov rad? Kako je došlo do toga? Možda je to i predmet za istražne organe. Kako je mogao ministar da poveri jednu takvu oblast nevladinoj organizaciji, tj. fondaciji, oni se zovu fondacija i oni upravljaju državnim resursima?
Pošto nisam tada stigao, sada ću da vam kažem. Znate li kolika je prosečna plata bruto plata tamo? Po onome što ja vidim iz finansijskih izveštaja piše da su 22 miliona 254 je i ako dodamo još doprinose to će malo više izaći, ali 206.000 je prosečna plata za njih devet po ovom finansijskom izveštaju.
Za upravni odbor je prosek 137.000 bruto. Da li je to normalno? Ovamo smanjujemo plate profesorima, zdravstvenim radnicima, a sada ćemo tamo da držimo neke ljude koji primaju ne znamo za šta pare. Za njih rade internet provajderi. Oni prihodoju nešto što je državno. Neću dalje da polemišemo. Molim vas da vidimo u narednom periodu da se prekine sa tom praksom. Ko zna još koliko ima takvih slučajeva u državi, a ovamo ćemo jadnom narodu, radnicima da krešemo plate.
Moramo sistemski da pristupimo svemu. Hvala.
Hvala.
Upravo sam hteo da podržim amandman kolege. Jednostavno, trebamo onda uzeti u obzir… Ja sam čovek koji dolazi sa ekonomskog fakulteta, mi smo tamo imali AIESEC, koji se takođe bavio tom međunarodnom razmenom studenta i ja kao aktivista kada sam studirao prošao sam kroz te mnoge programe, projekte i nisam stigao da odem na razmenu studenata. Oni koji su bili, imali su velike koristi od toga. Neki su se tamo i doobučavali, usavršavali i mislim da o tome treba razmišljati u nekoj perspektivi, da se ta udruženja studenata, te organizacije stvarno sistemske reše i isplaniraju u narednim periodima kroz budžet.
Mi smo se snalazili, dovijali i molili kroz neke razne načine i metode da pokušamo na neki način da odemo i da učestvujemo kada se održavaju i ti skupovi i seminari te međunarodne organizacije.
Ovo neka bude samo jedna grudvica koja će da pokrene lavinu. Ne mislim na lavinu u negativnom smislu, ali da jednostavno vidimo da to u nekim od narednih perioda trajno rešimo.
Mislim da možemo da napravimo neku preraspodelu sredstava upravo kroz uštedu i kroz racionalizaciju svega onoga što je bilo negativno u prošlosti kada je upitanju nauka, da nam sredstva ipak idu u pravom smeru, a ne da se troše na neke, ovo što se ovih dana spominje u medijima, da ne budem tendenciozan i ličan ovih dana, pošto me optužuju da sam ličan, ali vreme će pokazati ko je šta radio i na šta su se trošile pare, a nismo ih trošili u prave svrhe, tj. na student i na njihovo usavršavanje. Hvala.
Nisam po amandmanu, ako ste mi dozvolili. Ja po Poslovniku.
Ne shvatam kolege uopšte čemu nervoza? Evo, meni je drugi mandat, a i ovima ostalima koji ukazuju sada i traže da se prekine sednica ovako teatralno usled ne znam kojih razloga, potpuno neobjašnjivih. Ovo nije prvi put, a neće biti ni poslednji i ne znam šta je sad to odjednom da nećete da radite. Ne razumem. Ako vam se ne radi, idite kući. Pustite nas koji hoćemo da radimo da radimo, nemojte da nas uznemiravate. Jednostavno, nije prvi put da se ovo dešava. Znate, u prošlom mandatu da smo ostajali do 12 i radili i do kasno i danima i vikendima i bilo je – hajdemo što pre da završimo i ovaj zakon i ovaj zakon. Znači, nemojte sada da pravite dramu bez ikakve potrebe. Ja vas molim da krenemo da nastavimo da radimo kako smo do sada radili. Hvala.
Kada je reč o amandmanu nema nikakvih dilema. Onaj ko zna da čita, on je pročitao i lepo je imao uvid u ovo što je u materijalima u kojim dobijamo.
To što su neke pojedine moje kolege u poslednje vreme nervozne i što ih ne prepoznajem u odnosu na mandat prethodni kada smo bili zajedno u vladajućoj koaliciji. Ne znam šta se desilo. Samo mogu da prepoznam retoriku kod kolega, onu koju su imali nekada poslanici koji danas više nisu u sali i nisu prešli cenzus. Stvarno izražavam svoje žaljenje jer je neverovatno da danas od onog poslaničkog kluba, one velike stranke, DS u sali sede četiri poslanika i pričaju neke nebuloze. Pričaju o Australiji, dijaspori. Pričaju kako ne može neki poslanik da predloži neku promenu u budžetu sa amandmanom. Svi amandmani nešto menjaju.
Kada nekom hoćete da smanjite nešto, isto kada nekom hoćete da ukinete da se daju garancije. Potpuno je pravo i poslanika Vuka Jeremića da predloži nešto. Što kaže političko je pitanje, kao i sva politička pitanja, kao što su bili demagoški amandmani kada je u pitanju „Srbijagas“ i da se ne daju garancije jer svi znamo u kakvoj situaciji su naše toplane i naplata svega.
Dajte da se malo uozbiljimo, ako to može DS i moj kolega Janko Veselinović. Očigledno je nervozan od danas kada je…. Ne mogu da se izrazim, ali to su bili oni koji se tužakaju pa kao – jao, Radenković je bio ovakav ili onakav. Da, bio sam takav i ostaću i do kraja takav iskren, potpuno jasan i decidan kada su u pitanju moje kolege iz DS.
Hvala, predsedniče.
Moram da repliciram kolegi Krasiću, izvinjavam se, Veselinoviću. Nisam imao nameru da vređam dijasporu. Kada sam pričao o dijaspori, ne znam kako se kolega izrazio, zašto je uopšte krenuo sa Australijom i sa ostalim zemljama u regionu, ali nisam imao nameru da vređam bilo koga u regionu i bilo kog našeg čoveka, to mi uopšte nije bila namera. Ali, da vi ustanete i kažete – dobro veče, Australijo, poštovani gledaoci preko interneta, pa to je urušavanje dostojanstva Skupštine.
Šta sa time pokazuje? Koji je to kvalitet rasprave? To apsolutno ne razumem i zato sam napravio paralelu sa poslaničkom grupom i zato mi se omaklo - kolega Krasiću, a ne - kolega Veselinoviću. Samo iz tog razloga, zato što sam to jednostavno gledao prethodne četiri godine i žao mi je što to sada ponovo gledam. Poštujem kolegu Veselinovića iz prethodnog mandata, ali ovo što sada gledam, čoveka ne prepoznajem. Meni je potpuno neshvatljivo da može tako čovek da se transformiše.
Izvinjavam se. Hvala.
Poštovani predsedniče, reklamiram povredu Poslovnika, član 107. Možda niste obratili pažnju, ali mislim da je povređeno dostojanstvo Skupštine, uz puno poštovanje mog prethodnog govornika, mog kolege koga ja vrlo cenim i poštujem i kao mladog čoveka, ali za sve ono što je postavljao pitanja ministrima, mislim da je trebalo da postavi pitanja svom kolegi koji sedi do njega, koji ga zdušno savetuje. Mislim da tu treba tražiti glavne krivce za ovo, u kojoj se situaciji naša zemlja nalazi.
Mislim da je povređeno dostojanstvo i nas poslanika ovde koji to moramo da slušamo, pokušaj da se zabašure krivci glavni i odgovorni za ovo, a i dostojanstvo svih onih radnika koji su na ulici.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre finansija, ministre privrede, što se tiče poslaničke grupe SPS moram da ponovim i stav koji je izneo kolega Kasalović kao ovlašćeni ispred poslaničke grupe, da poslanička grupa SPS u potpunosti podržava i ovaj budžet kao što smo i podržali one prateće zakone koji se naslanjaju na ovaj budžet.
Ono što možemo da nakon ove neformalne diskusije koja je trajala svih ovih dana o budžetu kažemo je da je možda došlo i pravo vreme da analiziramo malo i neke pojedinosti koje su u međuvremenu suštinski isplivale, da se tako izrazim, tokom ove rasprave i kao meni vrlo čudna zamena teza koja se uporno ovde provlači. Svačega sam se, verujte, naslušao. Ne znam kako je građanima Srbije. Tolike brige za lekare od strane onih koji su deset godina vodili zdravstvo, koje smo zatekli u ovakvom stanju u kakvom smo ga zatekli, pa do onih vrhunskih eksperata koji su došli da nam pomognu svojevremeno u zemlju, a sada sede tu i dan danas vidim da savetuju mlađe kolege, ali nikako da im kažu šta je razlog zbog čega se nalazimo u ovakvoj situaciji. Da li je to kombinacija ne znanja ili su bile zle namere krojača naše sudbine?
Interesantan je pokušaj…
Vidite da mi kolega Đelić dobacuje krajnje nervozno. Ne znam zbog čega. Mogu slobodno da stavim njegovu sliku i da je nosim i da kažem ovim radnicima ispred što štrajkuju i što se bune da je glavni krivac broj jedan Božidar Đelić za sve ovo zbog čega se nalazimo u ovoj situaciji.
Interesantan je za mene pokušaj kako se pokušava zabašuriti neka stvar, kako su se vodile ekonomske politike u ovoj zemlji, a rezultirale su problemima u kojima se nalazimo i ne možemo ih otkloniti na kratak period. Jednostavno, takva je situacija da za to treba strpljenja i efektivnog rada. Još je čudnije, da ne iskoristim neku prejaku reč, da tvorci apsurda i glavni tvorci upropaštavanja privrede srpske danas se pojavljuju kao kritičari svega ovoga što iznose ministri i mogu samo to da definišem kao neku naknadnu pamet, ne znam šta mogu drugo da kažem za te ljude.
Onda se kaže – šanse za mlade ljude ne postoje. Opet se vraćam i kažem kada bi sada iznajmili sate i sate termina na državnoj televiziji i pustili sve ono i kakvi su efekti svog onog rada i kakve su bile greške u prošlosti i zbog čega smo došli u ovu situaciju u kojoj se danas nalazimo…
Čudite se nekim fantomskim platama. Ljudi moji, u javnim preduzećima treba da damo menadžerima dobre plate, a ne da damo nekim agencijama, izmišljenim radnim mestima plate veće koje imaju šefovi kabineta i pomoćnici nekih predsednika agencija nego što ima direktor preduzeća koji upravlja imovinom vrednom nekoliko milijardi. To su apsurdi. Postavlja se pitanje – gde su nam otišle pare? Zašto su u jednom periodu od 2006. godine bile enormne naknade u upravnim odborima? O tome treba da pričamo. Ako je bio prihod od ove pljačkaške privatizacije, i mi iz SPS slobodno možemo da kažemo da je bila i dokazalo se, jer je poništeno 30-ak nekih velikih, pola je poništeno i ti ljudi su na ulicama i neću više da pričam o modelima koji se ovde provlače - kako se subvencionišu neka preduzeća i kako se dovode strani investitori.
Ipak ću reći ukratko pa neka se prepozna onaj koji je to radio i zašto je tako radio. Svakome ko se ikada bavio privredom i kao privrednik koji novac zarađuje i prodaje neko svoje znanje, mislim da to nema veze sa onom drugom pričom lobiranja koja se ovde uporno potencira, jer je razlika zaraditi taj novac, zaraditi novac koji trebate da sutra date nekome bogatom koji dođe u vašu zemlju da bi investirao.
Meni je jasno zašto ova saznanja i ova neznanja, kako bi ih mogao nazvati, u potpunosti nisu poznata tj. poznata su onima koji su ovo radili i zbog kojih smo do sada kreirali neke privredne politike i mogu da kažem da su nas doveli do ambisa zato što oni nikada nisu bili u privredi i nikada nisu svoj novac ulagali i zato su i doveli privredu u ovakvu situaciju u kojoj se danas nalazi.
Nema tih subvencija, podsticaja, olakšica i drugih instrumenata koji mogu sakriti činjenicu da u našu zemlju investitori nisu hteli da dođu zato što je naš ekonomski sistem, moram da kažem nažalost, truo. Strani investitori su sami, ali ozbiljni strani investitori, uočili u kakvom je stanju naša privreda i u kakvom su stanju naši privrednici jer je ovde očigledno bilo da morate da imate politička leđa da bi nešto uradili. Morate da imate politička leđa da bi dobili neki kredit iz Fonda za razvoj, a to zna i koleginica koja je malopre diskutovala, koja je bila član Upravnog odbora tog fonda, ako ne grešim, i bila je direktno nadležna za opredeljivanje određenih sredstava iz tog fonda.
Jednostavno, sva ta sila novca koju od nekoga morate da oduzmete, od nekoga ko radi i ko privređuje u našoj zemlji da bi dali nekom drugom, on mora da žmuri pred apsurdima. Ne možemo na taj način pokrenuti naše firme.
Da iznesem jedan podatak, sada dajemo tri posto onoga što zarade radnici i poslodavci u našoj zemlji da bi se igrali, moram da se izrazim, šminkanja neke stvarnosti, a idemo ka EU u kojoj je ta brojka bar četiri puta manja. Nema to veze. Ne radi se ovde samo o priči vezano za EU. Ovde je reč o tome da se postavlja pitanje – gde je ta pamet da siromašna Srbija plaća bogatoj Francuskoj, Južnoj Koreji i svim tim zemljama koje dolaze da posluju u Srbiju?
Da li je normalno da, što bi rekao jedan kolega, siromašan seljak iz južne Srbije plaća i daje od svoje korice hleba najbogatijim ljudima sveta da zarađuju u Srbiji? Zar to nije apsurd? Ne znam šta više treba da pričamo o tome, a da ne pričamo o bojlerima.
Date su subvencije nekoj firmi koja će da proizvodi bojlere pored firme koja je proizvodila bojlere i koja je uništena i koja je jedan od primera loših provatizacija u našoj zemlji. Zašto to ne kažemo? Zašto se neko ne javi ih tih sredina i kaže da je to tako? Plaćaš da bi doveo konkurenciju svojoj privredi.
Ne znam kakve su bile namere tih ljudi. Da ne navodimo primer bankarskog sistema, o tome možemo da pričamo do sutra. Ovi lobisti, ovi eksperti koji su došli sa strane, pa su sve te mere ubrzano doneli, upropastili sve što je vredelo u ovoj zemlji, ovi koji se javljaju, vidi se da se prepoznaju.
Moram da kažem da, ono što sam već rekao, ne možemo da uzimamo od siromašnih da bi davali bogatima i da uzimamo od naše privrede da bi davali stranim firmama. Ali, da napomenem ono što bi po meni bilo „epohalno“, da tako nazovem. Isplivavaju nam neki epohalni i ekonomski promašaji na sve strane, gde bukvalno sve plaćamo, da bi neko uzeo neke firme koje vrede milione u zalihama, pa se parčaju neki veliki sistemi, pa se ono što je zdravo privatizuje ili se dele pa se pravi neka velika zarada, kada se parčaju ti sistemi.
Ono o čemu polemišemo danima i na onoj raspravi kada je bio Peti budžetski forum, jedan od profesora viđenih je ustao i rekao – ljudi ne možemo da očekujemo od direktora nekih javnih preduzeća da nešto nabavljaju po većoj ceni, a da prodaju po nižoj ceni i da tu istu robu ne mogu sutra da naplate iz objektivnih okolnosti, okolnosti u kojima se nalazi naša zemlja, da ih stavljamo na stub srama kako nisu dobri menadžeri. Dajte da neke stvari razjasnimo i da odvojimo neke stvari jedne od drugih. Ako bi to krenulo da posluje po tržišnim uslovima i da imaju profitabilne cene, onda bi došli do problema zato što je situacija u Srbiji takva kakva jeste. Ja neću o krivcima. O krivcima mogu do prekosutra da pričam i da pravimo analize, koliko se ko zaduživao i koliko je tada otpisivao Pariski klub, a onda napravljen aranžman sa MMF, pa šest godina grejs period, pa od 2002. dođemo na 2008. godinu, pa onda krenemo da otplaćujemo kamate.
Ovo je za ozbiljnu raspravu, jednu ozbiljnu analizu. Mislim da neki koji i dalje ovde sede, a priznati su stručnjaci u svim evropskim zemljama, sede samo da bi odbranili, da bi nas zamajavali, da jednostavno zabašurimo i da prikrijemo istinu zbog čega se nalazimo u ovakvoj situaciji.
Možemo primetiti da u poslednje vreme, što je vrlo zanimljivo, buja i ekonomski konsalting, što je po meni krajnje neobično, on kao nešto pomaže privredu, a onda imamo firme koje do šest miliona dinara ne moraju da vode poslovne knjige, a plaćaju porez koji je na nivou od šest miliona dinara prometa, pa na 2%-3% godišnje. To vam je sve. Takvih agencija je masovno u poslednje vreme.
Ne bih sada da plašim građane Srbije, kakva je namera tih agencija i šta znači povećanje tog limita paušalnog poreza do šest miliona. Nije to baš sve. Za tih 2%-3% dobijate i penziono i zdravstveno osiguranje.
Dobro je poznato da cena bogatstva je da ga podelite sa siromašnim. To je ono za šta se mi zalažemo kao SPS, ali očigledno da u proteklom periodu nije bilo baš tako. Na žalost, u ovoj zemlji mora običan radnik da da 70 dinara poreza na svakih 100 dinara neto plate, pa evo primera gde neki bogati, koji imaju malo više i koji mogu da dobiju prioritetne poslove, da se bave konsaltingom, plaćaju 2%-3% na sve što zarade.
Malo ću se našaliti. Kada sam bio mali čitao sam „Alan Forda“, pa ste imali onog Super Hika. E, ovo je bila ekonomija Super Hika – uzeti od siromašnih i davati bogatima. To je toliko očigledno. Komedije malo, ali je ovo istina, na žalost. Ono je u stripu, a ovo je u Srbiji. Tako dođosmo do problema, a problem nije ništa drugo nego da više ne može tako. To nekome smeta.
Ono što moram da kažem, što se tiče budžeta, je pokušaj prevazilaženja navedenih svih ovih problema i ovaj budžet otvara novo poglavlje naše fiskalne politike. On je realan, koliko god jedna koleginica rekla, neko kaže da je realan, neko kaže da je nerealan. Ovde nema ulepšavanja i neće isplivavati ono što je zarad javnosti bilo prikrivano, pa kasnije ispliva krajnje ogoljeno.
Prihod, rashod, to smo već pričali. Rashodi su svima poznati, oni ne mogu da se prikriju, ali kod prihoda smo očigledno podbacili.
Kao poslanik SPS moram da istaknem da ponuđeni Predlog budžeta sadrži socijalnu komponentu i eliminisana su sva rešenja koja su socijalno neprihvatljiva. Nema fiskalne konsolidacije, mi iza toga čvrsto stojimo i stajaćemo uvek kao partija, koja će u sebi imati elemente socijalne nepravde i ugrožavanja položaja ljudi i položaja grupa koji i sada žive na ivici egzistencije. To je naša obaveza i mi ćemo ostati dosledni do kraja, kada je to u pitanju.
Ono što ćemo ponoviti sto puta ako treba, to je i zarad ovih radnika, završavam i privodim svoju diskusiju kraju, da mi verujem jedino u partnerstvo i da je jedina budućnost naše zemlje u konsenzusu između poslodavaca i njihovih udruženja i radnika i sindikata. Tako možemo da izgradimo društvo na zdravim osnovama i u zdravom ambijentu.
Na kraju ću zaključiti da je naša želja da reforme budu stvarne, oko koje ćemo imati konsenzus i postići konsenzus. Svima se zahvaljujem na pažnji. Hvala.
Hvala potpredsednice. Ja sam tražio odmah repliku, a sada bih trebao da imam dva puta po dva minuta, ali mi vi to nećete dozvoliti.
Tražio sam repliku i kada sam diskutovao i pričao u ime SPS i nisam ni očekivao da će drugačije da reaguju oni koji su u mnogim tekstovima, u mnogim knjigama evidentirani kao grobari srpske ekonomije i srpskog bankarstva i svega što je valjalo u ovoj zemlji.
Mogu samo da pitam moju uvaženu koleginicu o preduzeću koje je spomenula – a zašto je ono danas u goroj situaciji nego 90-ih, ako hoćemo da se vraćamo toliko daleko? Šta to nije valjalo tada kada ste uspeli da rasprodate sve to što nije valjalo? Pa ste još te pare potrošili da bi te nezadovoljne radnike ponovo subvencionisali, njihov povratak na posao i da bi plaćali ovih 120 i nešto preduzeća koja su u restrukturiranju, a sve na trošak države.
Mogu samo da kažem – jedno nedomaćinsko poslovanje. Iz kojih razloga? Čemu nervoza? Ja kažem – ekspert, pa, izvolite. Priznat u Evropi. Zašto nije tamo da pomaže nekim drugim zemljama kao što je došao da pomogne Srbiji? Neka ide, a ne da sedi ovde, da nas zamajava i da priča bajke. Evo, neka izađe ispred radnika, hajmo zajedno on i ja da izađemo ispred ovih radnika. Evo, kolega, hoćete zajedno da idemo ispred? Hajde da vidimo koga oni to više mrze, vas ili mene? Vas. Vi ste ih upropastili. Vi ste upropastili sve što valja u ovoj zemlji. Vi ste grobar. Vi.
Poštovana potpredsednice, član 27, ja sam vas i na Odboru za finansije zamolio da ostanete onakvi kakvi ste bili od početka. Nemojte da se menjate, bili ste odlični, vodili ste odlično ovu Skupštinu i nemojte da dozvolite sebi, zarad situacije u kojoj se trenutno nalazi vaša politička opcija, da svoj odnos prema poslanicima menjate i da donosite neke naprečac odluke i da budete tako nervozni. Mi vas poštujemo i molim vas da, jednostavno, gospodin Čolaković je apsolutno u pravu. Tražio je povredu Poslovnika, ignorisali ste ga, dali ste dalje, znači prekršili ste Poslovnik, niste to smeli da uradite i iz poštovanja prema poslaničkoj grupi penzionera, zbog njihovih godina i zbog svega ostalog i zbog onih uvreda koje su stizale sa strane LDP, tako da vas molim da ostanete onakvi kakvi ste i bili i biće sve u redu. Hvala.
Hvala, predsedniče.

Poštovani predsedavajući, uvaženi ministre, dame i gospodo narodni poslanici,

Kako to uvek biva, u ovo vreme pred nama se nalazi budžet i mi ne možemo, a da se ne dokačimo budžeta. Mada, pre nego što dođemo do samog budžeta, treba istaći da se pred nama otvara, jedno novo poglavlje naše fiskalne politike, iako se to nekima ovde ne sviđa. Neophodno je da učinimo odgovarajuće promene zakona na koje će se novi budžet osloniti.

Izmene zakona koje se predlažu i koje su predmet ove današnje načelne rasprave su one koje će omogućiti da posle dugo godina imamo budžet koji će biti realno projektovan, tj. projektovan na realnim osnovama i neće zarad lepšeg prikazivanja stvarnosti biti kombinacija stavki koje su vidljive u javnosti i onih koje se prikrivaju i ostaju ispod crte, a onda se kasnije pojavljuju i isplivavaju totalno ogoljene u javnosti.

Takođe, blizu smo toga da možemo već u decembru tekuće godine tvrditi da se bavimo nečim što može biti i što može izdržati test perioda od 365 dana, ali ne možemo, naravno, kako to uvek biva, da obećamo da sigurno nećemo morati da pribegnemo već tradicionalnim aktivnostima rebalansa.

Blizu smo toga da ovaj budžet oslikava istinski konsenzus jednog društva o tome kako se moramo ponašati u vremenu u kome se nalazi Srbija i kada nam ne ide dobro i kako realno pomiriti neke ciljeve koji su po svojoj samoj prirodi oprečni. Prosto, to je matematika od koje ne možete odstupiti, ako se u položaju u kome se danas Srbija nalazi, kada saniramo budžetski deficit, a današnje izmene i dopune zakona i jedan predlog zakona koji je pred nama nisu ništa drugo nego prethodnica samog Zakona o budžetu.

Budžetski deficit se, naravno, pokriva tako što se u najmanju ruku jednako koriste povećanja poreskih stopa i smanjenje rashoda budžeta. U našem slučaju moramo biti oprezniji na prihodnoj strani, a štednja koja se potencira će biti mnogo jasnija kao opredeljenje kada krenemo u raspravu o samom budžetu.
Bez želje da nastupimo u stilu - usta moja, hvalite nas sama, mi smo u tekućoj godini bili štedljiva država i štedelo se kako je i bilo planirano. Rashodi nisu pobegli kontroli, ali, nažalost, naš budžet je podbacio zato što su podbacili prihodi. Postoje dva razloga zašto se to desilo. Prvo, prihodi su već bili projektovani iznad nivoa koji je optimalan sa stanovišta oporezivanja, to jest projektovane su poreske stope, doprinosi i drugi troškovi države, koji ljude stimulišu da idu u sivu ekonomiju. Drugo, ni sama naplata poreza, koja se mogla naplatiti u većom iznosu angažovanjem državnog aparata, možemo slobodno reći nije adekvatno funkcionisala. Nastao je suštinski problem jer smo, težeći jednostavno da država ne bude neko ko će drakonski kažnjavati svoje poreske obveznike, pokušavajući da probamo da zahvatimo i više nego što je moguće, na neki način, sami kreirali sivo tržište.

Kada bismo analizirali statističke pokazatelje, videli bismo da mnogi pokazatelji nisu ni tako loši, ali, nažalost, sa stanovišta onoga o čemu danas raspravljamo, to je od vrlo ograničene koristi. Međutim, ovo je pitanje za raspravu ou sklopu nekih drugih zakona koji će uskoro uslediti.

Mera koja najviše deluje na prihodnoj strani je, kao što svi znamo, povećanje niže stope PDV-a sa 8% na 10%, odnosno prebacivanje pojedinih stavki iz niže u višu stopu PDV-a. Naravno, ova mera ima veći potencijal na prihodnoj strani. Mana ove mere je svima jasna, a to je da će se na određen način možda destimulisati IT sektor u Srbiji. Ne možemo sa sigurnošću da kažemo da će biti destimulisan, jer, kad smo juče na odboru razgovarali o tome, zbog same činjenice da su u okruženju računari do 30% jeftiniji, postavilo se i pitanje marži u našoj zemlji, a ne samo ovih 2% povećanja. Moram da iskoristim priliku i da konstatujem da mi nismo više zemlja koja je u prvim fazama razvoja IT sektora, čak naprotiv.

Ono što je za nas od izuzetne važnosti jeste da se u poslednji čas odustalo od pogubne ideje da se PDV na usluge smeštaja u hotelima prebaci u višu stopu, budući da bi to rezultiralo poništavanjem svog dobrog razvoja koji se desio u turizmu, a posebno u kongresnom turizmu u Srbiji, a mnoge investicije bi bile dovedene u pitanje. Uostalom, na to je ukazivalo i resorno ministarstvo i stručna javnost i dobro je da je se odustalo od ubijanja vola zbog nekoliko šnicli. Mislim da je dobro što se odustalo od toga.

Druga izmena i dopuna zakona koja se odnosi na prihodne mere tiče se akciza na duvan. Akcenat je na borbi protiv prodaje duvana na koji se ne plaća ni jedan dinar državi, a što je postalo masovna pojava sa porastom cena cigareta u Srbiji. Ovo je jedno krajnje prosto pitanje i odnosi se na sposobnost države da se bavi svojim najosnovnijim funkcijama. Prodaja duvana na crno nikada neće prestati u potpunosti, ali je neprihvatljivo da to bude masovna pojava. Na ovakvim pitanjim se pokazuje obziljnost države i njen kredibilitet da predlaže druge stvari koje podrazumevaju mnogo složenije radnje, kako u oblasti prevencije, tako i u oblasti kontrole i eventualnog korišćenja sile. Ovo je posebno bitno demonstrirati u uslovima kada je cena duvanskih proizvoda u Srbiji znatno niža nego što je to slučaj sa cenom duvana u zemljama u okruženju.

U najkraćem, postoji želja da se deo deficita, ali ponavljam celokupnog deficita, kako se ne bi izllazilo sa argumentima prema kojima u godini štednje projektujemo budžet koji ima veći iskazani deficit nego što je to bio slučaj u prethodnoj godini, smanji tako što bi se delovalo na prihodnoj strani. Potencijal na ovoj strani se uglavnom ne nalazi u višim poreskim stopama, prostor za nove poreze je ograničen, ali je prostor za bolju naplatu otvoren, posebno u svetlu neke jače reforme koja bi mogla da usledi u narednim godinama i koja bi u u osnovi bila primena nižih poreskih stopa uz mnogo veću naplatu. Mislim da ka tome svi težimo i da mogu samo da konstatujem da je ključ uspeha bolja naplata.

Dakle, nalazimo se na putu štednje. Nemamo prostor za povećanje poreskih stopa ali imamo za povećanje osnovice.. Imamo mogućnost da štedimo na socijalnim davanjima, odnosno na subvencionisanju privrede različitih vrsta. Postavljaju se i neka pitanja, a jedno od pitanja koje se sa razlogom postavlja je da li smo kratkovidi kada lečimo problem isključivo kroz štednju. Budžet se mora uravnotežiti. To je neosporno, ali da li ćemo to dugoročno postići ako ne damo stimulans rastu, ako smanjujemo efektivnu tražnju i ne rasterećujemo privredu. Da li je problem naš spoljni dug koji nam ukida neke atribute državnosti i suverenitet države zato što je narastao preko 60% BDP ili je problem što nemamo rast, ili što nam je dobar deo BDP pobegao u sivi sektor?

Da li je konsolidacija potreban i dovoljan uslov ili je samo uslov koji mora imati uz sebe suštinske stimulanse za rast koji neće biti čedo bilo koje stranke ili bilo koje institucije? To su, drage moje koleginice i kolege, suštinska pitanja na kojima će se odlučivati da li je ovaj budžet urađen tehnički, najbolje od svih dosadašnjih, realan ili ćemo morati opet da idemo u rebalans. Bez davanja stimulansa rastu kroz rasterećenje privrede, a ne kroz selektivno davanje novca samo određenim firmama možemo izaći na zelenu granu. U suprotnom, bojim se da će u godini u kojoj smo zaista stavili deficit pod kontrolu štednja bez stimulansa rastu, kao rezultat imati usporenii rast javnog duga, ali i da ćemo ostati bez privrednog rasta i novih zaposlenja. Ne smemo ostati ni fascinirani štednjom i ne videti da imamo i druge izlaze za koje je potrebno samo malo više kredibiliteta, a koji ćemo steći ako kao društvo pokažemo preko potrebnu ozbiljnost i kontinuitet razumnih ekonomskih politika koje su pred nama.

Stvari se moraju posmatrati dinamično, a jedinica analize mora da bude svaka firma i pojedinac, a ne igra velikih brojeva. Samo ako razumemo kako fiskalna politika pogađa osnovne jedinice analize, a posebno kako pogađa zdrave firme i socijalno ugrožene grupe, možemo govoriti o sinergiji različitih aspekata vođenja ekonomske politike. Ako zanemarimo rešavanje problema u oblasti privrede i nadamo se da će neko drugi umesto nas samih da nam to reši, sva stezanja budžeta će biti uzaludna. Nema rešenja koja su brza.

Moram ispred poslaničke grupe SPS da kažem da neće biti rešenja koja su socijalno neprihvatljiva, bar dok je naša stranka u Vladi, a iskreno se nadam da će to biti u dužem periodu. Neće biti ni fiskalne konsolidacije koja će imati u sebi elemente socijalne nepravde i ugrožavanje položaja grupa koje sada žive na ivici egzistencije.

Sa druge strane mi ćemo uvek dati podršku za mere koje znače stvaranje uslova da ljudi koji su sada na marginama ovoga društva dođu bar u priliku da sami budu kreatori svoje sreće. Mi verujemo i znamo da je jedina budućnost ovog društva u konsenzusu koji se mora postići između radnika i sindikata sa jedne strane i poslodavaca i njihovih udruženja sa druge strane. To jedino vodi ka zdravim osnovama i zdravom ambijentu u našoj zemlji.

Mi verujemo da je takvo partnerstvo budućnost ove zemlje i da će to biti prepoznato jer samo tako možemo ići napred. Isto tako verujemo u razumna rešenja koja rezultiraju dogovorom mladih i starih. Dogovorom onih koji proizvode realna dobra i onih koji se bave finansiranjem. Samo kroz strateške dogovore možemo imati zdravu konkurenciju i biti narod koji će biti poštovan u svetu zato što istom imamo šta da ponudimo.

Mi smo svesni da smo deo jedne koalicije i da nekad moramo da podržimo neke stvari sa kojima se ne slažemo, jer je realnost pred nama drugačija. Kada se to sagleda onda vidimo da su to mere koje, kao poslanici SPS, moramo da podržimo u nadi da ćemo u nekim narednim godinama imati mogućnost da ih popravimo težeći da što realnije sagledamo stvari. Ovde naročito mislim na smanjivanje plata o čemu se ovih dana najviše polemiše u javnosti. Možda i nije najbolji potez, ali kažem, realnost koja je pred nama je takva, da se smanjuju plate lekarima, sudijama i profesorima.

Koristim ovu priliku da iznesem stav da je pravi pristup ne linearno svima smanjivati plate, nego naći mehanizme ocene učinaka i tako voditi pravednu politiku koja će za posledicu imati porast efikasnosti., u svim preduzećima, tamo gde ljudi privređuju i rade. Nadamo se da ćemo već 2015. godine naći bolja rešenja i dobro promisliti o tome šta su poslovi koje država mora da radi i kako da te poslove obavi na pravi način.

Dame i gospodo, vreme kojem smo svedoci je komplikovano i izazovno. Naša želja je da reforme budu stvar oko koje ćemo imati konsenzus, a ne pitanje koje se dnevno politizuje. Iako je prostor za različitost politika koje se realno mogu sprovesti toliko smanjen da je samo narcizam malih razlika jedina prepreka. Mi se nalazimo pred odgovorom kakvu Srbiju želimo i bilo bi dobro da zaboravimo i prvu i drugu i treću Srbiju jer imamo samo jednu i ona će početi da kopni ako ne budemo dorasli izazovima koji su pred nama.

Moramo učiti iz sopstvenih grešaka jer nismo znali da učimo iz tuđih. Najgore što nam se može desiti je to da se ponovo spotičemo o isti kamen ali ovaj set zakona i budžet koji je pred nama i koji će biti usvojen je dobra garancija da se to neće desiti. Mislim da mi možemo i mnogo više od ovoga. Zahvaljujem vam se na pažnji u ime poslaničke grupe SPS.
Poštovani predsedniče, reklamiram povredu Poslovnika, član 107. Možda niste obratili pažnju, ali mislim da je povređeno dostojanstvo Skupštine, uz puno poštovanje mog prethodnog govornika, mog kolege koga ja vrlo cenim i poštujem i kao mladog čoveka, ali za sve ono što je postavljao pitanja ministrima, mislim da je trebalo da postavi pitanja svom kolegi koji sedi do njega, koji ga zdušno savetuje. Mislim da tu treba tražiti glavne krivce za ovo, u kojoj se situaciji naša zemlja nalazi.