Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dejan Radenković

Dejan Radenković

Socijalistička partija Srbije

Govori

Mislim da je povređeno dostojanstvo i nas poslanika ovde koji to moramo da slušamo, pokušaj da se zabašure krivci glavni i odgovorni za ovo, a i dostojanstvo svih onih radnika koji su na ulici.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre finansija, ministre privrede, što se tiče poslaničke grupe SPS moram da ponovim i stav koji je izneo kolega Kasalović kao ovlašćeni ispred poslaničke grupe, da poslanička grupa SPS u potpunosti podržava i ovaj budžet kao što smo i podržali one prateće zakone koji se naslanjaju na ovaj budžet.
Ono što možemo da nakon ove neformalne diskusije koja je trajala svih ovih dana o budžetu kažemo je da je možda došlo i pravo vreme da analiziramo malo i neke pojedinosti koje su u međuvremenu suštinski isplivale, da se tako izrazim, tokom ove rasprave i kao meni vrlo čudna zamena teza koja se uporno ovde provlači. Svačega sam se, verujte, naslušao. Ne znam kako je građanima Srbije. Tolike brige za lekare od strane onih koji su deset godina vodili zdravstvo, koje smo zatekli u ovakvom stanju u kakvom smo ga zatekli, pa do onih vrhunskih eksperata koji su došli da nam pomognu svojevremeno u zemlju, a sada sede tu i dan danas vidim da savetuju mlađe kolege, ali nikako da im kažu šta je razlog zbog čega se nalazimo u ovakvoj situaciji. Da li je to kombinacija ne znanja ili su bile zle namere krojača naše sudbine?
Interesantan je pokušaj…
Vidite da mi kolega Đelić dobacuje krajnje nervozno. Ne znam zbog čega. Mogu slobodno da stavim njegovu sliku i da je nosim i da kažem ovim radnicima ispred što štrajkuju i što se bune da je glavni krivac broj jedan Božidar Đelić za sve ovo zbog čega se nalazimo u ovoj situaciji.
Interesantan je za mene pokušaj kako se pokušava zabašuriti neka stvar, kako su se vodile ekonomske politike u ovoj zemlji, a rezultirale su problemima u kojima se nalazimo i ne možemo ih otkloniti na kratak period. Jednostavno, takva je situacija da za to treba strpljenja i efektivnog rada. Još je čudnije, da ne iskoristim neku prejaku reč, da tvorci apsurda i glavni tvorci upropaštavanja privrede srpske danas se pojavljuju kao kritičari svega ovoga što iznose ministri i mogu samo to da definišem kao neku naknadnu pamet, ne znam šta mogu drugo da kažem za te ljude.
Onda se kaže – šanse za mlade ljude ne postoje. Opet se vraćam i kažem kada bi sada iznajmili sate i sate termina na državnoj televiziji i pustili sve ono i kakvi su efekti svog onog rada i kakve su bile greške u prošlosti i zbog čega smo došli u ovu situaciju u kojoj se danas nalazimo…
Čudite se nekim fantomskim platama. Ljudi moji, u javnim preduzećima treba da damo menadžerima dobre plate, a ne da damo nekim agencijama, izmišljenim radnim mestima plate veće koje imaju šefovi kabineta i pomoćnici nekih predsednika agencija nego što ima direktor preduzeća koji upravlja imovinom vrednom nekoliko milijardi. To su apsurdi. Postavlja se pitanje – gde su nam otišle pare? Zašto su u jednom periodu od 2006. godine bile enormne naknade u upravnim odborima? O tome treba da pričamo. Ako je bio prihod od ove pljačkaške privatizacije, i mi iz SPS slobodno možemo da kažemo da je bila i dokazalo se, jer je poništeno 30-ak nekih velikih, pola je poništeno i ti ljudi su na ulicama i neću više da pričam o modelima koji se ovde provlače - kako se subvencionišu neka preduzeća i kako se dovode strani investitori.
Ipak ću reći ukratko pa neka se prepozna onaj koji je to radio i zašto je tako radio. Svakome ko se ikada bavio privredom i kao privrednik koji novac zarađuje i prodaje neko svoje znanje, mislim da to nema veze sa onom drugom pričom lobiranja koja se ovde uporno potencira, jer je razlika zaraditi taj novac, zaraditi novac koji trebate da sutra date nekome bogatom koji dođe u vašu zemlju da bi investirao.
Meni je jasno zašto ova saznanja i ova neznanja, kako bi ih mogao nazvati, u potpunosti nisu poznata tj. poznata su onima koji su ovo radili i zbog kojih smo do sada kreirali neke privredne politike i mogu da kažem da su nas doveli do ambisa zato što oni nikada nisu bili u privredi i nikada nisu svoj novac ulagali i zato su i doveli privredu u ovakvu situaciju u kojoj se danas nalazi.
Nema tih subvencija, podsticaja, olakšica i drugih instrumenata koji mogu sakriti činjenicu da u našu zemlju investitori nisu hteli da dođu zato što je naš ekonomski sistem, moram da kažem nažalost, truo. Strani investitori su sami, ali ozbiljni strani investitori, uočili u kakvom je stanju naša privreda i u kakvom su stanju naši privrednici jer je ovde očigledno bilo da morate da imate politička leđa da bi nešto uradili. Morate da imate politička leđa da bi dobili neki kredit iz Fonda za razvoj, a to zna i koleginica koja je malopre diskutovala, koja je bila član Upravnog odbora tog fonda, ako ne grešim, i bila je direktno nadležna za opredeljivanje određenih sredstava iz tog fonda.
Jednostavno, sva ta sila novca koju od nekoga morate da oduzmete, od nekoga ko radi i ko privređuje u našoj zemlji da bi dali nekom drugom, on mora da žmuri pred apsurdima. Ne možemo na taj način pokrenuti naše firme.
Da iznesem jedan podatak, sada dajemo tri posto onoga što zarade radnici i poslodavci u našoj zemlji da bi se igrali, moram da se izrazim, šminkanja neke stvarnosti, a idemo ka EU u kojoj je ta brojka bar četiri puta manja. Nema to veze. Ne radi se ovde samo o priči vezano za EU. Ovde je reč o tome da se postavlja pitanje – gde je ta pamet da siromašna Srbija plaća bogatoj Francuskoj, Južnoj Koreji i svim tim zemljama koje dolaze da posluju u Srbiju?
Da li je normalno da, što bi rekao jedan kolega, siromašan seljak iz južne Srbije plaća i daje od svoje korice hleba najbogatijim ljudima sveta da zarađuju u Srbiji? Zar to nije apsurd? Ne znam šta više treba da pričamo o tome, a da ne pričamo o bojlerima.
Date su subvencije nekoj firmi koja će da proizvodi bojlere pored firme koja je proizvodila bojlere i koja je uništena i koja je jedan od primera loših provatizacija u našoj zemlji. Zašto to ne kažemo? Zašto se neko ne javi ih tih sredina i kaže da je to tako? Plaćaš da bi doveo konkurenciju svojoj privredi.
Ne znam kakve su bile namere tih ljudi. Da ne navodimo primer bankarskog sistema, o tome možemo da pričamo do sutra. Ovi lobisti, ovi eksperti koji su došli sa strane, pa su sve te mere ubrzano doneli, upropastili sve što je vredelo u ovoj zemlji, ovi koji se javljaju, vidi se da se prepoznaju.
Moram da kažem da, ono što sam već rekao, ne možemo da uzimamo od siromašnih da bi davali bogatima i da uzimamo od naše privrede da bi davali stranim firmama. Ali, da napomenem ono što bi po meni bilo „epohalno“, da tako nazovem. Isplivavaju nam neki epohalni i ekonomski promašaji na sve strane, gde bukvalno sve plaćamo, da bi neko uzeo neke firme koje vrede milione u zalihama, pa se parčaju neki veliki sistemi, pa se ono što je zdravo privatizuje ili se dele pa se pravi neka velika zarada, kada se parčaju ti sistemi.
Ono o čemu polemišemo danima i na onoj raspravi kada je bio Peti budžetski forum, jedan od profesora viđenih je ustao i rekao – ljudi ne možemo da očekujemo od direktora nekih javnih preduzeća da nešto nabavljaju po većoj ceni, a da prodaju po nižoj ceni i da tu istu robu ne mogu sutra da naplate iz objektivnih okolnosti, okolnosti u kojima se nalazi naša zemlja, da ih stavljamo na stub srama kako nisu dobri menadžeri. Dajte da neke stvari razjasnimo i da odvojimo neke stvari jedne od drugih. Ako bi to krenulo da posluje po tržišnim uslovima i da imaju profitabilne cene, onda bi došli do problema zato što je situacija u Srbiji takva kakva jeste. Ja neću o krivcima. O krivcima mogu do prekosutra da pričam i da pravimo analize, koliko se ko zaduživao i koliko je tada otpisivao Pariski klub, a onda napravljen aranžman sa MMF, pa šest godina grejs period, pa od 2002. dođemo na 2008. godinu, pa onda krenemo da otplaćujemo kamate.
Ovo je za ozbiljnu raspravu, jednu ozbiljnu analizu. Mislim da neki koji i dalje ovde sede, a priznati su stručnjaci u svim evropskim zemljama, sede samo da bi odbranili, da bi nas zamajavali, da jednostavno zabašurimo i da prikrijemo istinu zbog čega se nalazimo u ovakvoj situaciji.
Možemo primetiti da u poslednje vreme, što je vrlo zanimljivo, buja i ekonomski konsalting, što je po meni krajnje neobično, on kao nešto pomaže privredu, a onda imamo firme koje do šest miliona dinara ne moraju da vode poslovne knjige, a plaćaju porez koji je na nivou od šest miliona dinara prometa, pa na 2%-3% godišnje. To vam je sve. Takvih agencija je masovno u poslednje vreme.
Ne bih sada da plašim građane Srbije, kakva je namera tih agencija i šta znači povećanje tog limita paušalnog poreza do šest miliona. Nije to baš sve. Za tih 2%-3% dobijate i penziono i zdravstveno osiguranje.
Dobro je poznato da cena bogatstva je da ga podelite sa siromašnim. To je ono za šta se mi zalažemo kao SPS, ali očigledno da u proteklom periodu nije bilo baš tako. Na žalost, u ovoj zemlji mora običan radnik da da 70 dinara poreza na svakih 100 dinara neto plate, pa evo primera gde neki bogati, koji imaju malo više i koji mogu da dobiju prioritetne poslove, da se bave konsaltingom, plaćaju 2%-3% na sve što zarade.
Malo ću se našaliti. Kada sam bio mali čitao sam „Alan Forda“, pa ste imali onog Super Hika. E, ovo je bila ekonomija Super Hika – uzeti od siromašnih i davati bogatima. To je toliko očigledno. Komedije malo, ali je ovo istina, na žalost. Ono je u stripu, a ovo je u Srbiji. Tako dođosmo do problema, a problem nije ništa drugo nego da više ne može tako. To nekome smeta.
Ono što moram da kažem, što se tiče budžeta, je pokušaj prevazilaženja navedenih svih ovih problema i ovaj budžet otvara novo poglavlje naše fiskalne politike. On je realan, koliko god jedna koleginica rekla, neko kaže da je realan, neko kaže da je nerealan. Ovde nema ulepšavanja i neće isplivavati ono što je zarad javnosti bilo prikrivano, pa kasnije ispliva krajnje ogoljeno.
Prihod, rashod, to smo već pričali. Rashodi su svima poznati, oni ne mogu da se prikriju, ali kod prihoda smo očigledno podbacili.
Kao poslanik SPS moram da istaknem da ponuđeni Predlog budžeta sadrži socijalnu komponentu i eliminisana su sva rešenja koja su socijalno neprihvatljiva. Nema fiskalne konsolidacije, mi iza toga čvrsto stojimo i stajaćemo uvek kao partija, koja će u sebi imati elemente socijalne nepravde i ugrožavanja položaja ljudi i položaja grupa koji i sada žive na ivici egzistencije. To je naša obaveza i mi ćemo ostati dosledni do kraja, kada je to u pitanju.
Ono što ćemo ponoviti sto puta ako treba, to je i zarad ovih radnika, završavam i privodim svoju diskusiju kraju, da mi verujem jedino u partnerstvo i da je jedina budućnost naše zemlje u konsenzusu između poslodavaca i njihovih udruženja i radnika i sindikata. Tako možemo da izgradimo društvo na zdravim osnovama i u zdravom ambijentu.
Na kraju ću zaključiti da je naša želja da reforme budu stvarne, oko koje ćemo imati konsenzus i postići konsenzus. Svima se zahvaljujem na pažnji. Hvala.
Hvala potpredsednice. Ja sam tražio odmah repliku, a sada bih trebao da imam dva puta po dva minuta, ali mi vi to nećete dozvoliti.
Tražio sam repliku i kada sam diskutovao i pričao u ime SPS i nisam ni očekivao da će drugačije da reaguju oni koji su u mnogim tekstovima, u mnogim knjigama evidentirani kao grobari srpske ekonomije i srpskog bankarstva i svega što je valjalo u ovoj zemlji.
Mogu samo da pitam moju uvaženu koleginicu o preduzeću koje je spomenula – a zašto je ono danas u goroj situaciji nego 90-ih, ako hoćemo da se vraćamo toliko daleko? Šta to nije valjalo tada kada ste uspeli da rasprodate sve to što nije valjalo? Pa ste još te pare potrošili da bi te nezadovoljne radnike ponovo subvencionisali, njihov povratak na posao i da bi plaćali ovih 120 i nešto preduzeća koja su u restrukturiranju, a sve na trošak države.
Mogu samo da kažem – jedno nedomaćinsko poslovanje. Iz kojih razloga? Čemu nervoza? Ja kažem – ekspert, pa, izvolite. Priznat u Evropi. Zašto nije tamo da pomaže nekim drugim zemljama kao što je došao da pomogne Srbiji? Neka ide, a ne da sedi ovde, da nas zamajava i da priča bajke. Evo, neka izađe ispred radnika, hajmo zajedno on i ja da izađemo ispred ovih radnika. Evo, kolega, hoćete zajedno da idemo ispred? Hajde da vidimo koga oni to više mrze, vas ili mene? Vas. Vi ste ih upropastili. Vi ste upropastili sve što valja u ovoj zemlji. Vi ste grobar. Vi.
Poštovana potpredsednice, uvaženi ministre, mi smo hteli da se uključujemo kada je bio amandman na 34. ali ću da povežem i ovaj na 39. Tu smo dodavali stavove upravo iz razloga, pa se vraćam opet na onaj amandman, ako budemo došli do te situacije, a mislim da bi trebalo da obavimo konsultacije. Mislim da će šefovi poslaničkih grupa ili ovlašćeni predstavnici poslaničkih grupa koji su bili ovlašćeni po ovoj tački dnevnog reda, uz saglasnost svojih stranaka, da upodobimo sve ovo, zato što se i član 39. odnosi upravo na rokove.
Onda, ako izglasamo onaj naš amandman za koji, koliko sam shvatio, onog dana smo dobili široku podršku, samo bih zamolio da obratimo pažnju da ne napravimo neku, da se izrazim narodski, glupost da usvojimo taj amandman, a da ovi ostanu ovakvi kakvi jesu članovi zakona, gde je jasno definisan datum do kada je i u zakonu predviđeno da su predmet legalizacije.
Ovde se konkretno radi o tome da 90 dana od stupanje na snagu ovog zakona, a po onim prijavama koje su bile do onog datuma koji inače svima nama u glavama, a i svim građanima koji su predmet i koje interesuje ovaj zakon. Jednostavno, koristim priliku da apelujem na sve, ne znam proceduru, to bi možda trebali sa skupštinskom službom, ne aludiram sad, možda se neće usvojiti ni onaj amandman, ali koliko sam shvatio iz rasprave, bar koliko mi se čini, postigli smo neki konsenzus i to bi trebalo da izglasamo da svi koji su do dana usvajanja ovog zakona, da budu predmet legalizacije i da tu stavimo tačku. Ponavljam, da stavimo tačku na bespravnu gradnju i na nelegalnu gradnju i da posle toga i posle novog Zakona o planiranju i izgradnji, da onaj ko ne sme ni da pomisli da stavi ašov, da i pravosudni organi tada reaguju i da odmah krenu krivične prijave i da budemo efikasni u tom pogledu.
Mislim da svi težimo ka tome da uredimo zemlju onako kako nam i priliči. Moj apel je u tom smeru. To se odnosi na amandman 39, a i na 34. a oni su upravo ti koji se upodobljavaju sa ovim amandmanom, da ne ostane jedan datum po ovom članu, a drugi datum ovamo, pa da napravimo konfuziju. Molim da sednemo i da se to dogovorimo.
Hvala potpredsednice.
Poslanička grupa SPS kada je predlagala ovaj amandman uzela je obzir da definitivno i konačno treba da stavimo tačku na bespravnu gradnju. Kako se to desilo, da posle tog datuma se izgrade toliki objekti, možda bi trebali da krenemo i time da se bavimo.
Sada, mi trebamo da rušimo, a ne postoje mogućnosti i realna sredstva da krenemo i da rušimo sve po Srbiji, uz puno poštovanje Ustavnom sudu, svih sudova, ali ako su podnete tolike krivične prijave, onda ne znam šta se čeka. Mislim da s obzirom na broj izgrađenih objekata da je minimalan broj krivičnih prijava podnet u skladu sa zakonom
Da pojasnim, hoćemo da se stavi tačka na bespravnu gradnju, sa Zakonom o legalizaciji objekata i tu da regulišemo tu nelegalnu gradnju. Sa Zakonom o planiranju i izgradnji mislim da treba konačno da uvedemo Srbiju u ono što se zovu legalni tokovi, legalna izgradnja i da definišemo nešto za budućnost.
Imali smo mnogo poziva građana i naš amandman na član 28. koji je Vlada prihvatila, koji se tiče naknade koju trebaju građani da plaćaju da se uzmu u obzir socijalni slučajevi. Među njima je sigurno 90% socijalnih slučajeva. Niko od nas u poslaničkoj grupi nema nikakav interes, niti ima iko objekat izgrađen posle tog datuma i nismo vođeni nekim ličnim interesima. Nije nam cilj da štitimo one koji su bespravno gradili objekte.
Mislim da ova procedura koja predviđena predloženim zakonom nas uvodi u redovnu proceduru onako kako predviđa dobijanje građevinske dozvole. Ovaj amandman je amandman oko koga treba da postignemo konsenzus, jer mi smo ti koji treba da pošaljemo poruku da se nešto konačno reši u ovoj zemlji, da konačno stavimo tačku na bespravnu gradnju, a ne da kažemo – sada je ovo diskriminacija. Možemo da tumačimo da je diskriminacija i za one koji nisu stigli da podnesu zahtev do tog datuma.
Uz puno poštovanje i Ustavnog suda i pravosuđa u Srbiji, mislim da kao Narodna skupština i kao poslanici, kao postignemo konsenzus, a to očekujem od svih kolega iz vladajuće koalicije, očekujem od svih opozicionih stranaka, da podrže ovaj amandman. Ono što bi mogla da bude posledica je eventualno opet reakcija Ustavnog suda, ali mislim da bar za neko vreme dok se ne donese ovaj zakon, da regulišemo tu legalnu izgradnju. Nakon toga, kada malo pretresemo pravosuđe da i sudovi budu efikasni, da onda onaj ko bude krenuo nelegalno da gradi, da jednostavno bude svestan da će dobiti krivičnu prijavu i da neće smeti ni da pomisli, a ne da počne da gradi i da završi objekat.
Prosto je neverovatno da se nakon tog datuma pojavljuje toliko objekata, milion objekata. Koleginica Suzana Spasojević se malo više bavi tom tematikom i tom problematikom, više od milion objekata.
Šta sada? Jel treba da krenemo da rušimo? Ljudi, dajte da jednom krenemo normalno da gradimo ko ljudi, kako treba i kako je to svuda u svetu predviđeno i da regulišemo tu oblast i da ne mučimo one ljude koji ne mogu da se priključe ni na struju, zato što nisu predali zahtev do tog datuma. Mislim da to nije ljudski. Nije ni humano.
Zašto? Kakva je razlika između onog što je do tog datuma predao, a ovaj nije predao i sada ne možemo da ga prikačimo na struju, a ima puno dece i živi u teškim uslovima i socijalni je slučaj. Mislim da o tome treba još jednom dobro da razmislimo. Koliko već vidim, ima puno razumevanja sa desne strane, odakle dolazi opozicija. Nadam se će i ostale kolege iz koalicije koja je okupljena na vlasti i koje čine ovu vladajuću većinu da dobro razmisle i da ovo izglasamo. Ako treba možda bi mogli i da obavimo neke razgovore sa Ustavnim sudom, pa i da upodobimo ovaj amandman da to bude prihvatljivo i za Ustavni sud i za sve.
Još jednom vas molim da u danu za glasanje izglasamo. Piše da odbor nije prihvatio ovaj amandman, mada ja sam predsednik odbora, verujte mi da je to samo zato što su neki poslanici izašli na sekund, inače bi i odbor prihvatio amandman. Bilo je pet – pet, tako da je jasno šta želimo i šta smo hteli ovim amandmanom. Zahvaljujem vam se na pažnji.
Samo ću kratko.
Upravo sam i pozivao kolege poslanike. Dok ste vi govorili u šali se čula jedna opaska, a iskreno se nadam da će tako jednog dana i biti u Srbiji da se u parlamentu odlučuje. Voleo bih da, uz sve konsultacije koje su potrebne, jer je tačno da formalno-pravno mi kao zakonodavna vlast odlučujemo, ali su potrebne i dodatne konsultacije i još jednom apelujem, niti sam vršio pritisak na vas da vi kao ministar to prihvatite, u potpunosti vas razumem, ali morate i vi nas da razumete kao poslanike. Svi imamo kontakte sa građanima. Svi smo na terenu i vi to znate i vašu poziciju odlično razumem, da ne možete ni to da kažete. Verovatno mislite isto što i mi a i rekli ste na neki način - dok Ustavni sud to bude razmotrio, možda ćemo sve to završiti i staviti tačku, što je i cilj da jednostavno jednom za svagda stavimo tačku na bespravnu gradnju.
Opet se vraćam, da niko više ne sme da pomisli u ovoj zemlji da zabode ašov, da napravi nešto nelegalno. Dosta nam je toga. Hajde da uredimo zemlju kako treba. Upravo zato i pričamo, Zakonom o legalizaciji objekta regulišemo nelegalnu gradnju. Zakonom o planiranju izgradnje regulisaćemo i uredićemo legalnu radnju. Sve ono što treba da bi opet privukli investitora, ono o čemu smo pričali, gde smo uvideli sve greške. Iskreno se nadam da će i taj zakon dobiti jedan širi konsenzus i dobiti podršku i dodatno se popraviti na javnoj raspravi, a i kasnije dobiti jednu veliku podršku u parlamentu.
Opet apelujem na kolege da dobro razmisle, ne zato što je to naš amandman, poslaničke grupe SPS, i to nije demagogija, niti je to dodvoravanje biračima, neka bude zajednički amandman. Ako treba da se popravi, popravićemo ga, biće go amandman odbora.
Imam pravo od poslaničke grupe.
Uvaženi potpredsedniče, samo bih da ukažem na povredu dostojanstva Skupštine i dostojanstva građana Srbije.
Uvaženi kolega je bio državni sekretar. Morali ste da ga upozorite. Za njegovo vreme mandata bio je zadužen za poresku upravu. U tom mandatu je poreska uprava desetkovana.
(Predsedavajući: Molim vas, gospodine Radenkoviću, nemojte.)
Nemojte da nam ovde drže predavanja kad od toga nema ništa. Znači, nije istina. Morate da ukažete na to. Jednostavno, morate da pratite diskusije poslanika. Nemojte da dozvolite da se ovde iznose laži i neistine i da je neko drugi kriv i da neko nešto treba da uradi i da drži moralne pridike. Znači, Poreska uprava je desetkovana, uništena.
Član 107.
Uvaženi predsedniče, vi ste prekršili Poslovnik onog trenutka kada niste gospodina Čedomira Jovanovića upozorili da ne obmanjuje i da ne urušava dostojanstvo Narodne skupštine i građane Srbije onog trenutka kada priča, kada navodi i kada koristi zamenu teza da je pljačkaška privatizacija NIS.
Da li je NIS trebao da ostane i dalje državni i da beleži ogromne gubitke od po nekoliko milijardi dinara godišnje, a kada je privatizovan, NIS je zabeležio preko 50 milijardi dobiti i od toga procentualno ide u budžet? Samo 37 miliona je plaćeno poreza od kada je NIS privatizovan.
Nemojte da se služimo obmanama. Građani Srbije dobro znaju. Dobro su osetili na svojoj koži te pljačkaške privatizacije, završili su na ulici.
Dajte da krenemo konačno sa normalnom raspravom, da pričamo ono što je danas na dnevnom redu. Zamolio bih vas da tako i nastavimo današnju raspravu. Hvala.
Meni je žao, možda ovi pravno-tehnički razlozi zbog kojih je odbijen, možda je moglo to da se i popravi, pa da se možda izađe u susret, da amandman vaš potpredsednice, možda i bude prihvaćen, ali dobro biće prilike.
Ono što me je najviše navelo da se javim po ovom amandmanu je diskusija moje koleginice, koja je rekla da je ovo zemlja izneverenih očekivanja. Prosto ne mogu da verujem, ja sam pre nekoliko dana bio na Zlatiboru, odakle i dolazi moja koleginica draga, i tamo sam video hiper produkciju građevina. Jednostavno se pravi na svakom koraku. Sve je puno. Puni su kapaciteti. Prosto je neverovatno da pričamo o tome da je ovo zemlja izneverenih očekivanja.
Zemlja izneverenih očekivanja su one u kojima se ništa ne radi, u kome niko ništa ne gradi. Znači, mi samo ovde trebamo da malo napravimo neki balans. A šta je balans? Ako prihodujete po osnovu izgradnje građevinskih objekata, onda i sredstva i prihodi od te delatnosti morate da usmerite i u ulaganju infrastrukture i poboljšanju kvaliteta turističkog mesta. Jednostavno, mislim da ne stoji da pričate i da kritikujete bez ikakvih argumenata. Argumenti su na napoj strani. Možemo zajedno da pođemo da vidimo da se svuda ulaže, da jednostavno Srbija ide jednim dobrim putem i da ne valja da samo kritikujete nešto zato što ste opozicija.
Mi iz poslaničke grupe SPS ceo dan smo pažljivo slušali. Moram da kažem, na žalost, pošto su nas i građani zvali i slali nam SMS poruke, jednostavno se čude i ne mogu da veruju da ceo dan smo vodili neke besmislene rasprave i to jednostavno ne ide u prilog onome ka čemu težimo. To nas je navodno uvuklo u sve to. Opozicija, krivi smo zato što prihvatimo besmislene rasprave. Mislim da to treba ignorisati jer priče da bi se pričalo ne vode ničemu. Ja vam se zahvaljujem. Toliko od mene.
Hvala potpredsednice.
Koliko vremena moja poslanička grupa ima još?
(Predsedavajuća: Osamnaest minuta.)
Hvala.
Evo ovako, morao bih da se nadovežem na diskusiju koja je prethodila. Ovde svako hvali ono što se kaže – svoga konja. Mislim, figurativno se izražavam.
Samo sam hteo figurativno, nije bilo nikakve namere. Kada se čuo prvi osmeh, naravno da je to ispalo zlonamerno, tendenciozno. Nisam u tom smislu imao bilo kakvih namera.
Izvinjavam se ako je neko pogrešno imao tumačenje, da sam hteo bilo koga da uvredim, taman posla, pogotovo ne profesora univerziteta, niti mi je to namera bila.
Hteo sam da malo otvorim neku drugu polemiku o tome kako ne treba samo hvaliti, nego treba možda biti samokritičan. Treba neko i preuzeti neku odgovornost za nešto. Ako bi pravili neko poređenje šta je trebalo nekad uraditi, mi smo stava da nije nikada kasno da i u ovakvim okolnostima, kada je priznato nezavisno Kosovo, kada je samo proglašeno, što bi rekli, da se održe takvi izbori u ovakvim okolnostima.
Hteo sam samo da kažem kada je UNMIK administracija upravljala južnom pokrajinom, po Rezoluciji 1244, postojalo je pravo svakoga da se upiše, da ostvari biračko pravo i u tim okolnostima, da nije bilo tih opstrukcija i bilo dileme izaći ili ne izaći, i da smo tada upisali birače, a u pravom mahu smo mogli da upišemo preko 500.000 birača zato što je i pravo da ako je jedan od roditelja rođen na Kosovu ostvaruje se pravo da glasa na izborima koje se dole održavaju, a to su izbori tada bili koje su organizovale privremene institucije i koje su organizovale UN, za kojima danas neki vape i u tom kontekstu sam samo hteo da kažem da treba priznati nekad da smo pogrešili. Da li su to bile namerne greške, o tome će govoriti vreme. Da li je neko hteo samim tim nečinjenjem da ubrza proces i ubrza da Kosovo postane nezavisno, da li su bili saučesnici ti ili nisu, da li je to busanje u grudi, da se borimo i na taj način i dalje srljanje u propast, a ja samo mogu da pohvalim ovu mudru politiku Vlade Republike Srbije, koja jednostavno po prvi put shvata da moramo sačuvati narod na prostoru Kosova i Metohije i da je jedini način da se ovog trenutka izborimo olovkom, a ne puškom. Hvala.
Uvažena potpredsednice reklamiram povredu Poslovnika 107. i 108.
Vi ste povredili Poslovnik. Možda vi doživljavate Srbiju ovako kako je predstavljao kolega Janko Veselinović, ja je ne doživljavam. Užasnut sam onim što je on izneo, da se mi nalazimo, kao i ministar što je konstatovao, i mislim da ste trebali da mu skrenete pažnju. Jer, ono što je on rekao o ovoj zemlji u kojoj živimo, to ne liči na jednog demokratu, na jednog predstavnika naroda u parlamentu. Dajte te primere da vidimo gospodine Veselinoviću. Ne znam čemu takvi opisi stanja u ovoj zemlji. Da li želite da uplašite ovaj narod da će tako biti. Ne neće tako biti. Idemo ka tome da bude bolje. Molim vas da u buduće vodite računa šta pričate, osim ako stvarno vi ne vidite takvo stanje sa svog nekog aspekta, da vas sada ne vređam, ne želim to da radim. Hvala.
Hvala predsedniče.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvažena ministarko, ono što poslaničku grupu SPS interesuje, a posle i rasprave koja je bila u načelu kada je u pitanju zakon o računovodstvu je to da se kaže i nama, mada mi to znamo, da se kaže građanima ko je, zbog čega ukinuo Službu društvenog knjigovodstva – SDK, ZOP, kako kod hoćete da ga nazovete.
Šta su bili razlozi, a da se danas toliko priča sa tugom i žaljenjem što to ne postoji više? Ko je to ukinuo? Zbog čega? Zašto smo došli u ovu situaciju do koje smo došli, da nema kontrole svega onoga što tada nisi mogao da dođeš ni da platiš porez, bez uplaćenih poreza i doprinosa, a kasnije se ispostavilo da je jednostavno mogao ko god hoće da isplati plate, da ne plati poreze i doprinose, da ne plati poreze, da dođe na blagajnu da podigne gotovinu bez ikakvih računa za kao pokriće, to nije moglo da se desi dok je postao ZOP, tj. SDK, kako god hoćete da ga zovete.
Neka se javi onaj koji je odgovoran i zbog čega je ukinuo tu instituciju koja je jednostavno bila toliko savršeno tačna i precizna, da onog trenutka kada radnik u Beogradu ukuca nalog firmi u Nišu, u istoj sekundi se sredstva nađu kod tog preduzeća u Nišu i on je mogao dalje da raspolaže sa njima.
Zbog čega danas imamo ovakvu situaciju? Ko je odgovoran za to? Molim vas, građani traže odgovor. Neka se javi taj, neka kaže – ja sam ukinuo to zbog toga i toga, a podršku za to sam imao od tih i tih. Znači, dajte jednom da se pogledamo u oči, kako kaže jedan slogan.

Whoops, looks like something went wrong.