Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9359">Veroljub Arsić</a>

Veroljub Arsić

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem.
Po Poslovniku, narodni poslanik Aleksandar Martinović.
Po Poslovniku, narodni poslanik Vjerica Radeta. Izvolite.
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Borisav Kovačević. Izvolite.
Pravo na repliku, narodni poslanik Vjerica Radeta.
Pravo na repliku, narodni poslanik Borisav Kovačević.
Pravo na repliku, narodni poslanik Vjerica Radeta.
Pravo na repliku, narodni poslanik, Borisav Kovačević.
Pravo na repliku, narodni poslanik Vjerica Radeta.
Pravo na repliku ima narodni poslanik Borisav Kovačević.
Pravo na repliku narodni poslanik Vjerica Radeta.
Po Poslovniku, dostojanstvo, zato što se ovde stalno tvrdi da je neko opljačkan. Ne može biti umanjenje penzije pljačka, zato što je donet zakon. Pljačka podrazumeva nezakonito delovanje i protivpravnu radnju.

Druga stvar, ponižavaju se narodni poslanici i njihova inteligencija. Prosečna penzija danas u Srbiji je preko 23.000 dinara. Znači, da bismo dostigli magičnu cifru od 37.000 dinara potrebno je negde skoro 14.000 dinara po penzioneru, a takvih je preko milion. Ali da uzmemo najgoru varijantu, da uzmemo povoljniju varijantu, po ideji za koju se zalaže SRS, da ih bude samo milion, to je 14 milijardi svakog meseca, puta 12 meseci, to je 158 ili 168 milijardi, ne mogu napamet da izračunam. Ja bih voleo da vidim da mi neko to izračuna, da ukinemo sve agencije, da ukinemo Ministarstvo odbrane, da ukinemo Ministarstvo unutrašnjih poslova, možemo da obezbedimo sredstva.

Druga stvar, po pitanju minimalne potrošačke korpe i minimalne zarade, kažu – 37.000 dinara. Takva treba da bude i penzija, 37.000 dinara za četvoročlano domaćinstvo, a ne za jednog ili dva penzionera, ne za jednog ili dva zaposlena. Znači, da to odmah raščistimo, demagogijom kojom se bave. Šta bi imali kao posledicu? Prvo, država bi morala još više da izdvaja za zaposlene u organima državne uprave, s jedne strane. Hajde da kažem da bi obezbedili sredstva. A šta ćemo sa malim i srednjim preduzećima koja se bore na tržištu da budu konkurentna i da omoguće svojim zaposlenima i veće plate? Bila bi zatvorena. E, takva obećanja – mi smo za ovo programski, ali ne znamo kako ćemo da sprovedemo, osim da upropastimo državu, su jeftini politički poeni i nepoznavanje osnovnih pravila ekonomije.
Povreda Poslovnika član 101, nije ovo privatni odnos nego pravno pitanje i u tome je razlika između zakona i obligacionog odnosa između privatnih ugovarača, ali ja nisam pravnik to bi koleginica Radeta trebalo da zna. Međutim, ono što znam jeste da onaj koji prima platu 37.000 dinara, kao što oni kažu da je to minimalna potrošačka korpa, objasnite mi da li može da prima i penziju od 37.000 dinara? Da li zaposleni može da prima istu penziju kao što je primao platu negde na svetu? Evo, negde na svetu mi nađite. Valjda taj ko je zaposlen ima dodatne troškove u vezi odlaska na posao, dolaska s posla, obroka van porodice itd. itd. Zato i imaju zaposleni veće plate nego što bi imali penzije.

Druga stvar, znači na 37.000 dinara, da bi imao 37.000 dinara penziju, on mora da uplati doprinose koji su maltene, ako ne i veći nego što je njegova zarada, ko će to da uplaćuje? Otići će vam svi ljudi iz Srbije, otići će naši investitori, domaći za koje se toliko zalažete, pobeći će odavde glavom bez obzira. To je totalno nepoznavanje.

Dalje, opet još jednom nepoznavanje, ako neko ceo svoj život uplaćuje na osnovu zarade koja je recimo 50.000 dinara, da li on može da ima istu penziju, a za to se zalažu, njegova penzija bi bila 37.000 dinara otprilike, kao i onaj ko je uplaćivao na 28.000, 29.000 i 30.000 dinara. To je već otimanje. To je već komunistička ideologija. Moramo svi da budemo isti. Ma ne, svi smo isti pred zakonom, ali očekujem ona prava koja nam pripadaju srazmerno našem učešću u tim pravima. Znači ne može da to bude proizvoljno.

Još jedna stvar. Nikako mi nije jasno odakle bila napravljena finansijska konstrukcija koja bi bila održiva osim da napravimo istu finansijsku konstrukciju kao 2008. godine kada smo iz kredita zaduživali državu da bi sticali političke poene.
Član 104.

Evo, ovako, 107. dostojanstvo, ne može država, odnosno da se administrativnim merama pokušava napraviti politički uspeh jer smo jednu takvu situaciju imali 2008. godine u vreme Borisa Tadića. Da li želimo da se ponovo vrate 2008, 2009, 2010, 2011. i 2012. godina. Iskreno, ne želim. Još uvek nisam dobio, znači, politički ciljevi su jedno, životna realnost je drugo, nisam dobio odgovor kako i iz kojih sredstava će se finansirati takve penzije i nisam dobio odgovor kako bi zadržali poslodavce bilo oni domaći ili strani, da bez njihove saglasnosti povećamo minimalnu cenu rada bez dogovora sa sindikatima, sa Unijom poslodavaca i tako dalje zato što je to nečiji politički program. To je bilo u vreme SKJ kada su radnički saveti i sindikati vodili državu koja je neprestano štampala novac i na taj način pravila privid blagostanja, a mi i dan danas isplaćujemo te kredite koji su podizani 70-ih i 80-ih godina.

Da budemo jasni, takav privredni sistem nije održiv. Mi hoćemo da imamo održiv privredni sistem u kome će zarade i penzije da budu iz realnih izvora rezultat rada realnog sektora i rezultat uslova koji Vlada Republike Srbije ekonomskih, makroekonomskih uslova koje Vlada Republike Srbije postavlja na teritoriji Republike Srbije. To je naš cilj, sve ostalo van toga mi bi ovo, mi bi ono, ali niko ne zna da kaže kako, je za mene čista politička demagogija radi najjeftinijih i najprezemnijih političkih poena.
Dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo sa daljim radom.
Reč ima narodni poslanik Danica Bukvić.
Poštovane dame i gospodo, narodni poslanici, u današnjoj raspravi svega smo se naslušali.

Gospodine Pašaliću, niste bili u toku prepodnevnog zasedanja zbog obaveza koje ste ranije preuzeli, ali smo ovde čuli i dok ste bili tu i pre toga da Zaštitnik građana jeste ustavna kategorija ali koja ne mora da postoji u Republici Srbiji, u njenom pravnom sistemu. Zaista svoje uvažene kolege pozivam da kada tako nešto kažu, da ne pričaju gluposti.

Ustav je eksplicitan, jasan u tom delu, da je Zaštitnik građana državni organ i da njegove nadležnosti, osim onih koje su predviđene Ustavom, regulišu se i posebnim zakonom. Kada neko to kaže, da to nije obaveza Republike Srbije, da ima Zaštitnika građana, to je isto kao i kada kaže da građani Republike Srbije ne moraju da primaju penzije i ako su one garantovane Ustavom, jer ne možete Ustava da se malo pridržavate, malo ne pridržavate.

Ali, to bih ostavio njihovim političkim uverenjima i njihovoj pravničkoj sposobnosti, to su rekli čak i neki od pravnika, njihove pravne sposobnosti da rasuđuju o tome, ali, ne daj bože da oni dođu na vlast, jer sa takvim tumačenjem zakona i Ustava jako loše bi prošla Republika Srbija. Nema na parče sprovođenja Ustava, on se sprovodi ili ne sprovodi.

Bilo je u diskusijama čak i to da Zaštitnik građana treba da se bavi i poslom Ustavnog suda, što nije u vašoj nadležnosti, valjda zarad političke priče, jer možda će Zaštitnik građana biti taj koji će da ispravlja odluke Ustavnog suda, jer Ustavni sud je, kao to rekoše - režimski.

Čak se ide i na to da ne trebamo da poštujemo odluke Ustavnog suda, mada su te odluke po Zakonu o Ustavnom sudu konačne, izvršne i opšte obavezujuće i da su svi dužni da ih se pridržavaju, svi državni drugi organi, političke stranke, sindikalne organizacije, radne organizacije i da ne nabrajam sve, svi nosioci javnih ovlašćenja. Ali, opet ćemo one odluke Ustavnog suda koje odgovaraju, one su u skladu sa Ustavom, a one koje ne odgovaraju, Ustavni sud je režimski.

Ovo sam samo naveo kao jedan uvod. Jedan kolega se toga danas dotakao, a to je da je narušen ugled Zaštitnika građana zbog diskusije narodnih poslanika vezano za vašeg prethodnika.

Ne mogu da sporim da je ugled institucije Zaštitnika građana zaista narušen, ali moramo da promenimo neke stvari i da kažemo istinu zašto je to tako. Vaš prethodnik, Saša Janković, koga je Narodna skupština u nekom sličnom sastavu izabrala pre nekoliko godina, počeo je da narušava ugled institucije na čijem je čelu bio kada je počeo da se meša u politiku.

Tada je počelo urušavanje ugleda institucije Zaštitnika građana kao državnog organa. Sačekao je određen politički trenutak, sačekao je jednu određenu nesreću, a nesreće se dešavaju, da se istakne kao borac za slobode. Kasnije ćemo da analiziramo šta to on pod "slobodom" podrazumeva, da napadne i Narodnu skupštinu, sudove, tužilaštva i Vladu, vezano za jednu nesreću.

Saša Janković je tražio da mu Ministarstvo dostavi određene podatke koje je pre toga zatražio neko drugi. Zatražio je državni tužilac, isti onaj organ koga bira Narodna skupština i rekao je: "Ne! Mi hoćemo kao tužioci, kao državni organ, nezavistan i samostalan da ispitamo uzroke te nesreće koja se dogodila." Po Zakonu o krivičnom postupku, ako tužilac počne da sprovodi istražne radnje, a po Ustavu je on jedini nadležan da sprovodi istražne radnje, institucija Zaštitnika građana nema tu šta da traži od tog trenutka. To je u nadležnosti tužilaštva i kasnije, ako tužilaštvo proceni u nadležnosti pravosudnih organa.

Ali, Saša Janković je to iskoristio da započne svoju političku karijeru, pa je ovde u Narodnoj skupštini, samo u maloj sali, na sednici Odbora za kontrolu službi bezbednosti napadao i vređao, čak i poslanike, da bi mu na kraju pokušali da mu objasnimo - Čoveče, nemoj to da radiš! Ti si ovde u Narodnoj skupštini sredstvo Narodne skupštine, da vrši svoju nadzornu ulogu nad organima vlasti u posebnim delovima u skladu sa zakonom, a to se odnosi na upravne i druge postupke koje sprovode organi uprave, a ne tužioci, ne sudije i drugi nezavisni organi i da o tome obaveštavaš Narodnu skupštinu, a ne da propituješ narodne poslanike u okviru svog delokruga.

To je bio početak jedne izborne kampanje zato što kasnije vaš prethodnik nije krio svoje političke ambicije da postane predsednik Republike Srbije, a posle održanih predsedničkih izbora, zato što je još u prvom krugu pobedio sadašnji predsednik Aleksandar Vučić, a tadašnji premijer tražio i da bude mandatar nove Vlade 2017. godine. Zato i zbog celog tog delovanja, jer njega vrlo malo pamte kao političara građani Republike Srbije zato što je to bio kratko i neuspešno, ali je dugo neuspešno i pokvareno bio Zaštitnik građana, pa ga pamte kao Zaštitnika građana zbog svega što je činio, narušio je ugled koji vaša institucija ima.

Kasnije je njegova politička karijera išla u smeru daljeg bavljenja politikom, pa je osnovao neki Pokret slobodnih građana. Da li u tom delu treba da se meša Zaštitnik građana, jer ja zaista ne znam šta je svrh tog Pokreta slobodnih građana i od koga će oni da oslobađaju građane Republike Srbije ili koga će oni uopšte da oslobađaju?

Postavljam pitanje da li će možda da oslobađa Marka Bastaća što je švercovao devize prilikom ulaska u zemlju ili će možda da oslobađa Dragana Đilasa, koga je takođe taj Pokret slobodnih građana u čijem je radu čak i Dragan Đilas učestvovao i prilikom izbora predsednika Republike Srbije i prilikom izborne kampanje Grad Beograd, njega da oslobađa moralne i krivične odgovornosti za sve ono što je radio dok je vodio Grad Beograd i vršio vlast u Republici Srbiji preko svojih satrapa? Da li će, takođe, da oslobađa i kuma Boška Obradovića, koji je uhapšen za šverc droge? Da li će da oslobađa i šuraka Dragana Đilasa, koji je takođe uhapšen za šverc droge?

Vidite kakve mi imamo oslobodioce? To su velike patriote. Brinu da lica koja su posegla za drogom, ne shvatajući u šta se upuštaju, imaju tog sredstva koji je zakonom zabranjeno i štetno i opasno u dovoljnim količinama. E, takvi hoće da smene Aleksandra Vučića i SNS sa vlasti ili bi možda trebalo zaštiti te policajce koji su zaista radili svoj posao kako treba i odgovorne za ozbiljna krivična dela priveli pravdi.

Mislim da politiku koju sprovodi bivši režim sa jednim jasnim ciljem, a to je da posvađa građane Srbije pod sloganom Pokret slobodnih građana, da ih posvađa, uvuče u sukobe i sa policijom i sa svojim političkim neistomišljenicima, teško da na to sve možemo da gledamo mirno i očekujem da se bar u jednom trenutku oglasite kada su u pitanju policajci koji su radili svoj posao kako treba.

Oni se ne bave politikom. Nemaju ni neke sjajne plate. Ne kažem da su velike, voleli bismo da možemo da ih platimo i više, ali rade jedan posao koji je izuzetno težak i izuzetno opasan, da bi ih mangupi sa ulica napadali zato što su njihove prijatelje i članove porodica hapsili za šverc narkotika.

Tu nema politike. Droga je ili u vozili ili u kući ili u džepu…

(Marijan Rističević: Ili je u njemu.)

… ili možda je kod nekih konzumirana. Neću u to da ulazim, ali tu nema politike. To se pronašlo. To se videlo i istražilo.

Ne vidim kako mogu ti policajci da budu krivi što su kum Boška Obradovića i šurak Dragana Đilasa švercovali drogu, pa ih zato napadaju i Boško Obradović i Dragan Đilas?

Isto tako, ono što se nedavno desilo ovde kada je jedan, rekao sam, ne mogu ga nikad nazvati kolegom, jedna koleginica je čak i pričala ovde da je on lud, ma nije on toliko lud koliko se pravi. Mislim na Boška Obradovića. Nije on lud toliko koliko se pravi, a pravi se da je više lud nego što jeste da bi izbegao krivičnu odgovornost za sve ovo što radi i nadam se da će jednom tužilaštvo da pokrene krivični postupak za sve što se dešavalo i ispred Skupštine Republike Srbije i kada su bili prebijani novinari i kada su ženama članovima RIK zavrtali ruku, kada su napadali predsednicu Narodne skupštine. Znam da to nije u vašoj nadležnosti.

Čak je i kolegu Martinovića jednom prilikom gađao određenom opremom koju Narodna skupština ima. Čisto da se zna kakvi su i kakvu nam vlast nude.

Pored svega toga, baš zato što su takvi vršili vlast i narušili ugled institucije koju vi sada vodite, pred vama je jedan teži i ozbiljniji zadatak, da poverenje građana i ugled te institucije vratite na onaj nivo koji je potrebna, koji je potreban, pre svega, građanima Republike Srbije. Ne može predsednik Republike Srbije da isprati sve. Ne može ni predsednik Vlade. Ne mogu ni ministri, ni pomoćnici ministara, ni državni sekretari. Vi ste jedno od sredstava da Narodna skupština vrši svoju nadzornu ulogu, a da građani ona prava koja im mi dajemo zakonima koje donosimo ovde ta ista prava ostvaruju.

Ako neko kaže da Zaštitnik građana Republici Srbiji nije potreban, misli ili da je vlast mnogo dobra ili on o pravu nema pojma ili ne zna kakvi su ljudi koji vrše vlast u smislu službeničkog i nekog drugog prava i nameštenici, koji u suštini ne treba da pripadaju političkim strankama, već da rade svoj posao za koji primaju platu. Zato je pred vama taj posao da vratite ugled mnogo teži. Ja se nadam da ćete uspeti i pored svih ovih problema koji su vam napravljeni još dok niste bili na toj funkciji sa vašim zamenicima koje sada biramo.