ĐORĐE KOMLENSKI

Pokret socijalista

OSVRT OTVORENOG PARLAMENTA

Đorđe Komlenski je bio narodni poslanik dva puta do sada, u 11. sazivu, od 2016. do 2020, i u 12. sazivu, od 2020. do 2022.

U 11. sazivu bio je šef poslaničke grupe Pokret socijalista–Narodna seljačka stranka–Ujedinjena seljačka stranka, predsednik Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo, član Odbora za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu i zamenik člana Odbora za rad, socijalna pitanja, društvenu uključenost i smanjnje siromaštva.

U 12. sazivu bio je član Odbora za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu

Tokom 12. saziva na redovnim skupštinskim zasedanjima je proveo 217 sati, 59 puta se obraćao u plenumu, nijednom nije učestvovao u postavljanju poslaničkih pitanja, kao ni u traženju obaveštenja i objašnjenja. Što se tiče prisustva glasanjima za akte, prisustvovao je 280 puta, od čega je za 258 glasao “za”, za osam akata je glasao “protiv”, a za 20 se izjasnio kao “udružan”.

U 13. sazivu izabran je za poslanika kao 47. na listi ALEKSANDAR VUČIĆ – Zajedno možemo sve, mandat mu je potvrđen 01.08.2022. godine.

U 13. sazivu deo je poslaničke grupe ALEKSANDAR VUČIĆ – ZAJEDNO MOŽEMO SVE. Član je Odbora za spoljne poslove, Odbora za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu i Odbora za administrativno-budžetska i mandatno-imunitetska pitanja, kao i zamenik člana Delegacije u Parlamentarnoj skupštini Procesa saradnje u jugoistočnoj Evropi.

BIOGRAFIJA

Rođen je 1965. godine. Po zanimanju je advokat.

U Skupštini opštine Obrenovac odbornik je od 2012. godine do danas, a u periodu od 2014. do 2016. bio je i predsednik Skupštine opštine Obrenovac.

Član je Pokreta socijalista, u kome ima funkciju generalnog sekretara.

Živi u Obrenovcu.
Poslednji put ažurirano: 01.09.2022, 13:51

Osnovne informacije

Statistika

  • 6
  • 1
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Prvo vanredno zasedanje , 07.02.2023.

Zahvaljujem, predsedniče.

Što se tiče ovog amandmana i ovog zakona, ja verujem da će tužilaštvo nastaviti da radi i istražuje ono što već svi znamo, a to je ko je ukrao 685.000 evra i da neće ostati samo mučna Julijana osuđena za malverzacije i pljačke, nego da će i hrabri junoša stati tamo gde mu je mesto, a to je ispred sudske katedre, pa će neki čekić, ako bude dokaza, odmeriti kaznu.

To znamo, za tih 685.000 evra i znamo mi, a zna i tužilaštvo za JKP „Počekovina“ koje je imalo samo jedan kamion. Kamion je bio pokvaren, ali je kamion bio manjen pokvaren nego njegov tadašnji direktor. Sve to znamo, ali mislim da tužilaštvo treba da se pozabavi time, jer se verovatno radi o krivičnom delu poreske utaje, a to je za koliko para je Vuk Jeremić kupio Narodnu stranku.

Lep osmeh vidimo, ali ja verujem da je bivši vlasnik te stranke ovajdio još nešto preko toga. Prosto, ne verujem da onih katarskih para ništa nije završilo u džepu ovog majstora koji je kao jedan sitan direktorčić i predsednik male neke opštine, koja ima mali budžet, oprihodovao ovih 685.000 nezakonitih evra.

Danas mi gledamo ovde jedan performans. Meni je drago, sada ne znam da li je taj lepi osmeh novi, za razliku od osmeha od pre neku godinu, ili moje uporno objašnjavanje da Aleksandar Vulin drži u ruci na tim fotografijama paradajz u „Jovanjici“, napokon doveli do toga da je i danas on priznao da je Aleksandar Vulin bio u „Jovanjici“ kao ministar rada kada je proklamovana pomoć našim privrednicima i učestvovao u branju paradajza.

Meni je zadovoljstvo da je to što sam ja uporno ponavljao sa ovim lepšim osmehom došlo napokon i na videlo. Međutim, ono što je nefer i što ne može prođe nigde jeste kada vadite fotografije koje ne govore ništa, a onda iza toga nastavite da pričate nešto što apsolutno nema nikakve logike, a to izgleda otprilike ovako. Zamislite ja sada izvadim ovde parče papira i kažem ovde piše Vuk. Piše Vuk. Kada uzmete papir na kojem piše Vuk, pa ga pokažete ispred papira na kojem piše Jeremić, vi onda shvatite da, u stvari, to ne treba da čitate tako, nego čitate Pozderac. Kad pročitate Pozderac, onda vam jako logično zvuči.

Zašto je neki Vuk Jeremić služio onu vojsku kako je služio u Generalštabu Vojske Srbije? Tužilaštvo treba da ispita zašto je njemu javljeno prvom da su ubijeni gardisti u Topčideru, ne načelniku Generalštaba, ne načelniku VOA-e. Ne nekom drugom, nego baš njemu.

Zašto je namerno postavljeno pitanje koje nas je zakopalo u međunarodnim odnosima kada je u pitanju Kosovo i Metohija? Zašto je, između ostalog, išao taj isti Vuk Jeremić da moli da se proglašenje nezavisnosti Kosova i Metohije odloži, ne da ga ne bude, nego da se odloži dok njegov pulen ne dođe na vlast?

Da li vam logičnije i tužilaštvu treba da deluje ovo pitanje sa razumevanjem i logičnim povezivanjem da ta stranka sve može da bude, ali stranka koja brani srpske nacionalne interese ne može da bude nikako i to treba tužilaštvo da istraži.

Hvala.

Prvo vanredno zasedanje , 05.02.2023.

Poštovani predsedniče, ja se izvinjavam ako pogrešim, imam samo naočare za blizinu, ne za daljinu, ali bih vas zamolio, pošto ste povredili član 27. bojim se i član 107. Poslovnika, a ta povreda člana 27. se već dešava nekoliko dana, barem ja imam takav utisak, ja ću vas zamoliti da porazgovarate sa generalnim sekretarom Skupštine i vi sa skupštinskim službama šta se dešava sa ulaznim vratima sa moje desne strane.

Imam utisak da često vuče promaja i takvo se lupanje i lupetanje čuje sa te strane izgleda od tih vrata da to jednostavno nije baš prijatno slušati.

Razumem da vi niste neko ko može primenjujući član 27. da naložite da se proveri da li su svi uzeli svoju terapiju pre dolaska na sednicu Skupštine, pogotovo u jutarnjim satima, znamo svi da budemo zaboravni, ali ste dužni kao predsednik Skupštine da reagujete i isključite mikrofon i primenite druge mere koje vam stoje na raspolaganju, pogotovo kada se vređa dostojanstvo Skupštine i slušamo ovde kako pravosnažnim presudama, dokazani, osuđeni građani Republike Srbije javno vređaju ljude koji nikakve veze nemaju sa kriminalom.

Prema tome, u ranijim sazivima nekima smo koji se danas bave intenzivnom poljoprivredom morali da objašnjavamo razliku između paradajza i marihuane, a mislim da bi bilo dobro objasniti i nekome kome ste vi dozvolili da učini povredu dostojanstva ove Narodne skupštine da se ne sedi na sopstvenom obrazu u Skupštini jer samo neko ko sebi na sopstvenom obrazu i zamenio je neke delove svog tela može na ovakav način da komentariše o ljudima koji su isključivo i samo radili u interesu Republike Srbije kao što je Aleksandar Vulin. Hvala lepo.

Prvo vanredno zasedanje , 05.02.2023.

Zahvaljujem, predsedniče.

Poštovani ministre gospođo Popović, za trenutak ću izaći iz ove diskusije, jer nešto čini mi se da je promaklo svima da odgovore. Moram da kažem i da dam odgovor na pitanje hoće li se ovi zakoni primenjivati na Kosovu i Metohiji. Danas možda neće, možda neće ni u martu mesecu, možda neće ni ove godine, ali jednog dana, gospodine Olenik, budite sigurni da hoće. Na vašu veliku žalost, hoće, na žalost vašu i vaših mentora, to budite sigurni. Takvo pitanje nemojte više da postavljate u ovoj Skupštini. Znam da je u neka davna vremena, kada je to bila jedna država, neko ko je živeo u Beogradu branio i Andriju Artukovića. Vi danas, nemam ništa protiv, to je vaša profesionalna obaveza, branite u predmetu „Petrovačka cesta“, i radite to kako god znate i umete, ali nemojte više da zloupotrebljavate vašu političku funkciju i da vređate državu Srbiju u tim istim postupcima i da vršite pritisak na sudove, kako biste zaštitili zlikovce koji su ubijali žene i decu na Petrovačkoj cesti. Radite svoj posao časno i ne unižavajte advokatsku profesiju.

Prema tome, da li ste vi političar, advokat, muzičar, šta ste, odlučite se sami. Kada sam neko vreme rešio da se bavim politikom stavio sam kancelariju na mirovanje i ne bavim se advokaturom do daljeg. To što se danas bavim politikom ne znači da sam političar. Postoje razlozi zbog kojih danas jesam ovde. Još nešto da vam kažem, evropejska politika na koju se vi pozivate ne podrazumeva vršenje krivičnih dela poreske utaje, jer plaćate kancelariju u Beogradu 200 evra na koju ne plaćate porez Republici Srbiji, što ste kao preduzetnik dužni vi da radite. I nemojte više vi da se žalite na eventualne propuste ovog sistema. Ovo su podaci vrlo pouzdani, a vi slobodno izvolite u sud, tužite, pa ćemo tamo raspraviti, pa dokažite da ovo što tvrdim nije tačno.

Ali da se vratimo na temu. Što se odnosa mog ličnog kada je u pitanju bio postupak promene Ustava i kada su ovi zakoni u pitanju, ja to neću ponavljati i isticati, jer jednostavno smatram da se nezavisnost sudija u postupanju ne postiže time što to piše na papiru, nego onoliko koliko su sudije nezavisne i tužioci samostalni u svom radu i odlučivanju, a to zavisi od svake individue.

Ono što moram da skrenem pažnju je pitanje hoćemo li od amandmana koje niko neće doći da brani, ali će potrošiti vreme, doći u situaciju da budemo tu, ja bih želeo da skrenem pažnju na neke probleme koji se meni čine kao problemi, kada su u pitanju zakoni o Visokom savetu tužilaštva i Zakon o Visokom savetu sudstva, jeste odredba koja kaže da izborni član saveta koga bira Narodna skupština ne može biti itd, pa kaže: „izabrani, izuzev nastavne delatnosti i pružati pravne usluge, davati pravne savete uz naknadu“, itd.

U članu 64, ako se ne varam, kaže se da član postojećeg saziva Državnog veća tužilaca ili Visokog saveta sudstva iz reda advokata i profesora fakulteta može biti biran za člana sudstva. Ne može. Jedno drugo isključuje. Ja vas molim da razmislite o toj amandmanskoj intervenciji, na koju vam i danas skrećem pažnju, a to je da se umesto reči: „bira“ koristi reč: „izabere“. Ne verujem da će iko od kolega advokata, a mislim da imaju puno pravo mnogi da konkurišu i prijave se u postupku izbora za predstavnika ili istaknutog pravnika za predstavnika ovog doma u ovim telima, ne verujem da će iko pre toga ugasiti advokatske kancelarije za neizvesnu buduću okolnost da li će biti izabran ili neće.

Mislim da ovde postoji jedna kolizija i odnosi se čak i na neke druge, ali ovde je baš onako jedna tipična i drastična suprotnost koja je meni zaparala uši, jer upotreba reči: „bira“ može da bude vrlo dvosmislena i da se na različite načine tumači. Ovako ako neko, recimo, od kolega advokata ili neko ko se bavi profesionalno nekom delatnošću, ukoliko bude izabran ima mogućnost da onda ugase advokatsku kancelariju ili da se tim poslom ne bavi. Mislim da bi to bilo sasvim u redu. Ovako ostaje dilema kako će ko tumačiti, da li će neko nekoga prozivati i tvrditi da tu postoji nekakav politički uticaj ili ne postoji.

Sledeća tema jeste tema o kojoj sam davno govorio i vi ste govorili juče i otvorili ste ovo zasedanje tim komentarom, ali ja ću ponovo podsetiti na to, a to su plate sudija prekršajnih sudova, sudija koji su postali sudije 2010. godine i od 2010. godine, evo, znači već ulazimo u trinaestu godinu, mi njihov materijalnopravni status nismo izjednačili sa sudijama istog ranga, odnosno sudije prekršajnih sudova sa sudijama osnovnih sudova, a sudije Prekršajnog apelacionog suda sa sudovima republičkog ranga.

Ja zaista mogu da razumem da postoje materijalni razlozi i da je problem obezbediti dodatna sredstva da se te plate isplate, međutim ne vidim razlog za odlaganje da se ovo definiše.

Znate, 2020. godine je bila čini mi se bolja situacija nego 2021. godine. Godine 2021. i 2022. je bolja nego 2023. godina, tako da moj predlog jeste da mi te ljude barem u ovom trenutku moralno izjednačimo sa svojim kolegama, jer činjenica da u budžetu za 2023. godinu ta sredstva nisu ni planirana, nisu ni predviđena i da primenu toga što će njihovi koeficijenti biti izjednačeni na odgovarajući način, da tu primenu odložimo do prvo januara 2024. godine što sam i predložio u prelaznim i završnim odredbama.

Mislim da bi to bilo jedno sasvim dobro rešenje da ne bismo došli opet u pat poziciju i da imamo materijalne uslove, ali da se iz raznoraznih razloga dogodi da to, da produžimo ovu jednu nepravdu koja se odnosi na sudije prekršajnog.

Da ne bih ponavljao da zaista prekršajni sud je po samom svom načinu funkcionisanja i svemu tome jedini sud kojih sredstava koje se naplate izrečenih kazni, taksi, svega ostalog troši minimalna novčana sredstva u odnosu na taj budžet.

Neću ja nazvati ostale sudove troškadžijama, teretom ili bilo čime ovako žargonski, vulgarno rečeno, ali jednostavno oni taj novac zaista obezbeđuju i iz tog novca se finansira i u plate i zarade sudija drugih sudova, tako da mislim da je stvarno nepravično da ovo ostavimo kao neizvesnu buduću okolnost.

Ako od 1. januara 2024. godine bude problematično lako je pomeriti i eventualno taj rok, ali hajte bar da ljudima kažemo, vi zaista jeste to, država je 2010. godine rekla da ste sudije, mi ćemo ovo sad uraditi, učiniti, ali ne možemo i verujem da ono razumevanje koje ste sami napomenuli od predsednika Udruženja prekršajnih sudova, jasno govori da bi ovo već bio značajan korak, ne samo u njihovom materijalnom statusu, nego jednostavno u stvaranju pozicije da sudije zaista mogu da kažu jednostavno stvarno su nezavisne u svom radu i kada je i ovaj materijalni deo u pitanju.

To je ono što sam hteo da napomenem oko Zakona o sudijama. Što se tiče Zakona o Javnom tužilaštvu ja moram da skrenem pažnju na dve stvari o kojima sam i ranije govorio. Jedna stvar je pitanje privremenog upućivanja i ja razumem da postoji želja da se taj institut ne koristi više u meri u kojoj se koristi.

Međutim, prvenstveno svim svojim kolegama ovde poslanicima želim da skrenem pažnju da ako dođemo u situaciju da iz bilo kog razloga Visoki savet tužilaštva u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu zakona ne bude izabrao nove javne tužioce stvaramo ozbiljan rizik da dođe do paralize rada Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, Tužilaštva za organizovani kriminal i da to ne nabrajam dalje.

Stanje koje mi danas imamo sa tim privremenim upućivanjem nije zasluga ovog doma da se mi razumemo, nije zasluga ni ministarstva, nego je upravo zasluga državnog veća tužilaca koje nije radilo svoj posao.

Da su oni raspisivali konkurse, da su oni dostavljali predloge Skupštini Republike Srbije mi danas ne bismo imali 20 i nešto, 22 od 55 tužilaca koji postupaju da su upućeni iz drugih tužilaštva itd, itd.

Apsolutno razumem nameru, želju, predlagača da se te privremene popune i rasporedi mogu vršiti iz tužilaštava kad smo govorili o sudovima i o sudovima istog ranga itd, itd.

Ali, kad je Tužilaštvo u pitanju ovde je to nemoguća misija. Ovakav uslovno da kažem višak ili broj tužilaca na raspolaganju iz Višeg tužilaštva u Valjevu, Smederevu, Požarevcu okruženju Beograda koji bi mogli da postupaju predmetima u Višem tužilaštvu u Beogradu, mi nemamo.

Ne može se povući taj broj tužilaca a da ne ugrozi rad ovih tužilaštava. Ja zaista ne bih želeo, ali u zemlji Srbiji nažalost uz pomoć raznoraznih medija pogotovo ovih iz Luksemburga i svega ostalog.

Sva odgovornost se pripiše zakonodavnom organu. U krajnjem slučaju i jeste. Vi predstavljate predlagača, o zakonima odlučuje Skupština. Ako se desi ovo što postoji mogućnost da može da se desi neće biti niko drugi kriv, biće opet po Skupštini kako je Skupština bila neozbiljna i neodgovorna i nije predvidela takvu mogućnost.

Tu jeste i bila jedna od mojih intervencija kada je taj deo u pitanju, znači ne da se produži na tri godine fiksno da može to da se radi, tako da kažem, nego do izbora novog tužioca na toj poziciji mogu se vršiti privremeni raspored iz nižeg u više tužilaštvo.

Ne mislim da to bi bilo najlepše i najbolje, ja se nadam da neće doći do potrebe da se to u praksi primeni da će budući visoki savet Tužilaštva na vreme odraditi svoj posao, uraditi ga onako kako treba i da nećemo o tome imati razloga ni da brinemo ni da razgovaramo.

Ne smemo da dozvolimo da u vreme kada se bijemo sa organizovanim kriminalom, kad se država ozbiljno uhvatila u koštac sa time da dođemo u situaciju da poštujući zakone, da poštujući ono što bude izglasano u ovoj Skupštini, mi sami ugrozimo ono zašto smo se krvavo založili.

Prema tome, motivacija je vrlo jasna. Ja razumem da vi želite da prekinete praksu koja je postojala do sada, da je veći deo tužilaca još malo u Višem tužilaštvu, pričam sad o Beogradu, zato što tu jeste najteža situacija što se toga tiče upućenih iz nižih tužilaštava, ali dajte da ostavimo ovu rezervu za svaki slučaj kao mogućnost da se možda eventualno predupredi nekakav poremećaj koji bi mogao da se desi u radu budućeg Visokog saveta tužilaca.

Mislim da je ovo ipak previše ozbiljno da bismo se kockali sa tim i recimo za godinu ili dve dana, ovaj ili neki drugi saziv došao u situaciju da zakon menja. Mislim da bi to bilo daleko neozbiljnije, neodgovornije i nepotrebnije nego što jeste.

Vidim da se u zakonu pokušava prevazići jedna stvar. Da li je u zakonu baš mesto bilo kojim će se zamenici javnih tužilaca proizvesti u javne tužioce, ne po imenu, ne po nazivu, naziv je nebitan, nego po suštini ovlašćenja koja imaju. Moje skromno znanje kaže da i nije.

To je možda bilo mesto najmanje ono što sam skretao pažnju kada je to rađeno u Zakonu o sprovođenju akta po ustavnim promenama, ali tu smo gde jesmo.

Niko nije mogao da zna da će ovaj predlog, ja to kažem narušiti hijerarhiju, ali uvaženi kolega Vinš je na Odboru koristio termin „monokratskog“ principa funkcionisanja tužilaštva, pa evo koristiću ga i ja ako dva pravnika tri mišljenja ponekad i razlikuju se.

Ja moram da kažem da se moralo biti malo opreznije kada se o ovome svemu razmišljalo. Odbori, Državno veće tužilaca, Narodna skupština kada je birala zamenike javnih tužilaca je vršila procenu ličnosti koja je dovoljno sposobna u svakom pogledu da bude zamenik javnog tužioca. Posebno su birani javni tužioci. Znači ovde dovodimo u pitanje funkcionalni deo ovlašćenja.

Ja iskreno mislim da bez jedne formalne odluke Visokog saveta tužilaštva koja će jedina moći da ispuni formalno-pravni udeo i da kaže – da, dosadašnji zamenici javnog tužioca su ovog trenutka izabrani za javne tužioce, je nešto što može da ovaj deo konvalidira, inače se bojim da ćemo mi u praksi oko toga imati ozbiljnih problema. Ali, neka ostane da ovo pripada mom neznanju i nerazumevanju i da sam ja na pogrešnom putu što se toga tiče.

Što se tiče nekih drugih stvari koje smo čuli ovde, gde je čak doveden u pitanje rezultat na referendumu prošle godine, 16. januara, ja, koji sam u Skupštini glasao protiv ustavnih promena, koji sam na referendumu glasao protiv ustavnih promena, moram da kažem da su rezultati referenduma apsolutno čisti i nesporni. Da li mi se sviđaju? Nisu mi se svideli ni 16. januara prošle godine, ne sviđaju mi se ni danas, ali, to je moj lični problem.

Ono što moram da kažem jeste činjenice da upravo oni koji osporavaju rezultate tog referenduma, referendum koji je trebao da bude referendum o pravnom pitanju, su pretvorili u atmosferu političkog referendumskog pitanja i onemogućili mnoge ljude da na pravilan način razumeju, postupaju i ostalo. Ako ko ima pravo na to da se žali, imam pravo ja da se žalim i oni koji su svoj stav imali profilisan mnogo ranije pre toga, bez ikakve kampanje za ili protiv referenduma, ali oni koji ovde pričaju da je referendum bio nelegitiman, pokraden i ostalo, stvarno nemaju nikakvog prava da o tome govore, jer upravo su oni na potpuno bezobrazan i neprimeren način to pokušavali da zloupotrebe u svoju političku kampanju i isprave svoju glupost koju su sebi napravili bojkotom prethodnih izbora.

Ali, naravno, šta se njih tiče šta će biti sa Srbijom, oni će ovde da pričaju o čemu stignu i to jednostavno nije ni važno, bar su za svo ovo vreme, i kad su bili neki na vlasti, a i ovi koji sad pretenduju na vlast, govorili da ih samo interesuje kako će doći do toga a ne šta će biti rezultati njihovog rada.

Moram da kažem da postoje još mnoge stvari o kojima se razgovaralo, ono što znam zasigurno, 2016. godine do sada, koje su jako male, ali se sa njima mnogo može učiniti kada je u pitanju olakšavanje nezavisnosti u radu sudstva i olakšavanje postupanja sudija, a to je pitanje sudijskih pomoćnika, njihovih ovlašćenja, uslova za rad sudija, uvođenja obaveznog snimanja svih suđenja, čime će se obezbediti apsolutna tačnost i preciznost onoga što je rečeno u sudnici, da se nikad ne dovede u pitanje, ali i rasteretiti sudije i vremenski, a i psihičkog napora, da bi jednostavno mogli da lakše donesu kvalitetne odluke, a i da obave veći broj suđenja nego ono što postižu.

Što se tiče stavova i stalnog pozivanja na Venecijansku komisiju, ja imam dijametralno suprotan stav u odnosu na sve ove nazovi evropejce, imam dijametralno suprotan stav i na stavove predlagača. Venecijanska komisija je jedan neformalni skup čija mišljenja mogu da budu interesantna i zanimljiva, ali dosadašnja praksa, evropska praksa Venecijanske komisije i odnosa prema njoj, kaže da ona ne zaslužuje ni promil uvažavanja kakvo ona doživljava ovde u Republici Srbiji. Zašto?

Venecijanska komisija nije posvećena i napravljena ili konstituisana samo da se bavi pitanjima pravosudnih sistema pravde, prava, zakona, na teritoriji Balkana. Slovom i brojem, preporuke Venecijanske komisije, članice Evropske unije, odakle potiče najveći broj članova Venecijanske komisije, ne da nikad nisu uvažili, nego postoje zemlje koje nisu htele da konstatuju postojanje preporuka Venecijanske komisije i ja u njihovu dobronamernost kada je Republika Srbija u pitanju uopšte ne verujem.

Imali smo mnogo debata ranije i ja sam lepo rekao – ovde se izmišlja balkanski miks, ono što Venecijanska komisija kroz svoje predloge vrlo suptilno pokušava da usmeri i gde da nas dovede. Ko je usvojio ovakve promene kada je u pitanju pravosuđe? To su Crna Gora, Rumunija, Bugarska, čini mi se, Republika Srbija. Jedina od nekih evropskih zemalja koje imaju ovakav sistem izbora sudija, ako se ne varam, je Portugal, po nekoj tradiciji. Nisu ga promenili ni Nemci, ni Englezi, ni Slovenci, ni ostali.

Ako će neko da mi kaže da su sve to mnogo kvalitetniji pravosudni sistemi, nisu ni pod tačkom razno, da su efikasniji – jesu efikasniji iz tog razloga zato što je tamo dolazak pred sud preskup, pravo na mogućnost da dođete do suda i zaštitite svoja prava u toj nazovi kolevki demokratije preskup je za običnog građanina i ne usuđuje se da odlazi u sudske sporove. Srećom, to nadam se da nikad neće biti u Republici Srbiji, bez obzira na sve ove promene. To je jedini razlog.

Ja vama zaista ne sporim i bio bih najzadovoljniji da su nam ovi predlozi zakona stigli radom isključivo ljudi koji rade u Ministarstvu. Vaše neprikosnoveno pravo, ono sa čime se slažem apsolutno, jeste da odaberete tim koji će da radi na predlogu zakona, da ga angažujete na način na koji to smatrate u proceduri za koju nađete da je shodno. I nemam ja čemu ovim zakonima da sporim, što se tiče ovih tehničkih delova i izrade, oni su urađeni možda najkvalitetnije što se ovog nomotehničkog dela tiče za svo ovo vreme od 2016. godine do današnjih dana od kad sam u Skupštini. Ali, jednu stvar ste ipak morali da malo povedete računa.

Slažem se da niste bili dužni i da je vaše pravo bilo da angažujete iz redova advokata za koga vi smatrate da je potreban u tom radu, ali onda ste po istom principu morali da imate, ili bar trebali da imate, odnos kad je u pitanju društvo i strukovna udruženja. Ja bih razumeo da je objašnjenje kada su u pitanju Društvo sudija, Društvo tužilaca, Udruženje prekršajnih sudija, Udruženje sudija i tužilaca Srbije, i odgovor bio isti kao što je i za advokaturu, oni stručnjaci koji su mi neophodni.

Ovako, ostaje jedna mala dilema da li bi danas morali da pričamo i razgovaramo o platama sudija za prekršaj da su bili na odgovarajući način uključeni, da li bismo o ovom upućivanju zbog različitih stavova danas morali da razgovaramo ili bi to već došlo ranije pripremljeno da je bilo uključeno i Udruženje sudija i tužilaca, jer i oni predstavljaju bar trećinu broja tužilaca i sudija koji postupaju u Republici Srbiji. Ono što moram da kažem, neka mi zameri ko god hoće i neće, izuzetno cenim i poštujem to udruženje kao strukovno udruženje, jer se finansira isključivo i samo od sopstvene članarine, ne od stranih donacija, ne od USAID-a, ne od bilo koga drugog, nego isključivo i samo od svoje članarine.

Ako je neko ušao u kompletnu proceduru promene Ustava da bi otklonio mogućnost političkog uticaja na izbor i rad sudija, otklonio mogućnost, tvrdeći da je to parlament Republike Srbije, parlament Republike Srbije je to usvojio, a niko nigde, nikada do sada, na svim tim skupovima, nije rekao – taj i taj je vršio politički uticaj na tog i tog sudija ili na tog i tog tužioca. Pa kaže – nisu smeli da podnesu krivičnu prijavu, to je bio jedan od odgovora. Pa, ako nisu smeli da podnesu krivičnu prijavu, onda nisu ni za sudiju, ni za tužioca. To je apsolutno jasno.

Prema tome, taj narativ da je Skupština Republike Srbije bila izvor zla, kada je u pitanju nezavisnost pravosuđa, jednostavno netačno, ali hoću da kažem sledeće. Ako je ovo kao mogući uticaj bio, onda je politički trebalo voditi računa i ovim udruženjima, jer, po meni, je mnogo veća opasnost od uticaja novaca, finansija odakle dopiru i svega toga, nego što je republički parlament Srbije mogao da bude i time smo napravili samo jednu ozbiljnu grešku, otvorili smo prostor ko je kome da može da komentariše.

Nama takve greške ne trebaju. Ne postoje idealni zakoni. Ja ne verujem da će ovaj zakon bitno uticati na nezavisnost sudova, sudija, samostalnost tužilaca. Na to će uticati i ukoliko, kad ste se već ili kad smo se već opredelili da Pravosudna akademija vrši obuku itd, ona odradi svoj deo posla na ozbiljnoj edukaciji, obrazovanju, i držanju nivoa, znanja naših sudija i tužioca u svakom trenutku, jer, tvrdim, korupcija u Srbiji u pravosuđu ne postoji. To su promili u pitanju. Politički uticaj ne postoji, ali problem je tamo gde ima neznanja.

Hvala lepo.

Sedma sednica Drugog redovnog zasedanja , 28.11.2019.

Zahvaljujem, predsedavajući.

Postaviću nekoliko pitanja. Prvo pitanje – kakav je rezultat dao Zakon o konverziji stambenih kredita indeksiranih u švajcarcima? Znači, koliko je korisnika tih kredita iskoristilo ovu mogućnost koju smo usvajanjem ovog zakona omogućili, a koliko korisnika stambenih kredita se opredelilo za nastavak vođenja sudskih sporova i eventualno, ukoliko se znaju bar pojedine prvostepene presude u međuvremenu, kako teku ti sudski sporovi?

Sledeće pitanje – da li će radna grupa za poboljšanje izbornih uslova prihvatiti inicijativu koju je Pokret socijalista izneo tokom javnih rasprava i ovih razgovora koji su vođeni pod, kako da kažem, nije ni okrilje, ali hajde uz učešće predstavnika EU, a kojim je predložila da se izmeni zakonska regulativa u tom smeru kako bi se sankcionisalo bilo kakvo plaćanje komercijalnih usluga medijima, koji nisu registrovani u Republici Srbiji, od strane učesnika koji učestvuju u izbornoj kampanji u vreme kada se izbori sprovode?

Mi smo ovaj svoj predlog morali na ovakav način da koncipiramo, jer smo trenutno u situaciji da postoji nekakvo stanovište, sa kojim se mi doduše ne slažemo, a to je da REM nema ingerencija nad tzv. prekograničnim medijima i da komisija, odnosno odbor koji će formirati Skupština Republike Srbije, takođe neće imati ingerencije nad njima. Znači, jednostavno bilo kakav vid kontrole neće postojati na tome šta se pod komercijalnim uslovima emituje sa takvih medija, a iskreno rečeno ne vidim nikakvo opravdanje da se dozvoli da politički učesnici u političkoj trci, u Republici Srbiji, novčana sredstva, između ostalog i građana Republike Srbije, troše dižući budžet i rejting i podižući nivo efikasnosti onih koji nisu registrovani u Republici Srbiji i ne plaćaju porez Republici Srbiji. Hvala.

Sedma sednica Drugog redovnog zasedanja , 28.11.2019.

Pitanje je bilo u prvom krugu vezano za švajcarce, za Zakon o konverziji švajcaraca, a na koje nisam dobio odgovor, ali zato je nastao ovaj nesporazum između vas i mene. Naravno da imam još pitanja.

Interesuje me, obzirom da smo u decembru mesecu, koliki broj građana Republike Srbije je ostvario pravo i mogućnost, odraslih i maloletnih lica, da se leči u inostranstvu tokom ove godine i kakvi su nam planovi i projekcije za narednu godinu i očekivanja u tom pravcu?

Šta se čini na tome da se nastavi dalje ujednačavanje sadržine udžbenika, bez obzira na to što postoji mogućnost da se oni uzimaju od različitih, tako da kažem, štampara, proizvođača ili kako god ih u ovom trenutku nazvali? Mislim da svi učenici u Republici Srbiji zaslužuju da ono o čemu oni uče u školama bude zaista ujednačeno i, iskreno rečeno, moram tu dodati da je mnogo bila bliža praksa kada je postojao jedan Zavod za udžbenike, a ne sada ovaj galimatijas onih koji mogu da štampaju udžbenike i da se ipak pojavljuju određene razlike u tim udžbenicima, kada je u pitanju materija koju učenici u pojedinim školama imaju mogućnost da čine.

Sledeće pitanje je da li mislite da rad Javnog servisa ili RTS u proteklih godinu dana opravdava predlog za uvećanjem TV pretplate, obzirom da sam i ja lično, a i mnogi građani Republike Srbije, nezadovoljni radom RTS-a? Nezadovoljni kada je u pitanju deo programa koji se odnosi na kulturu, koji se odnosi na obrazovanje, koji se odnosi na obrazovanje mladih, na prenose utakmica koje su od interesa za sve građane Republike Srbije i na još jednu činjenicu, a to je da nam je prosto neshvatljivo da se novac građana Republike Srbije pa i Javnog servisa ulaže u neke velike projekte, podigne se nivo gledanosti određenih serijala i programa, a onda ne postoji navodno ekonomski interes da se oni prate preko Javnog servisa, već to preuzimaju neke druge televizije, neki drugi distributeri u nekom drugom ili trećem serijalu toga kada to nastavi dalje.

Ja kada se sve to uzme u obzir, voleo bih da čujem ocenu da li mislite da je opravdano uvećavati sredstva sa kojima RTS treba da radi u sledećoj godini?

Petnaesto vanredno zasedanje , 25.07.2019.

Zahvaljujem predsedavajuća.

Drugarice i drugovi, dame i gospodo, uvažena gospođo premijeru, ja moram da iskoristim ovu priliku da pokušam da nešto što danima tražimo, kao poslanici, od Vlade Republike Srbije, na onim mogućim danima za pitanja, utorkom i četvrtkom, sada na jedan način zaokružimo tu priču.

Očigledno je neophodno da neko iskoordinira rad svih ministarstava, da bi smo definitivno razjasnili status i uslove pod kojima N1, „Nova S“ i „Sport klub“ vrše reemitovanje programa u Republici Srbiji. Ovo ne može da bude očigledno rešeno dok se istovremeno u analizu svega ovoga pored REM ne uključe i Republičko javno tužilaštvo i Ministarstvo za finansije i MUP, kao i Ministarstvo pravde.

Naime, izgleda da smo ušli u jedan vakuum prostor ili ja nešto ne razumem dobro, a to omogućava da se dešava stvar koja nije u redu. Otprilike da smo ustanovili da N1, „Nova S“ i „Sport klub“ definitivno nemaju registraciju i sedište u Republici Srbiji i to hajde da prihvatimo kao takvu činjenicu, imali smo gde i da proverimo.

Ono što je ključna stvar je pitanje da li se oni bave reemitovanjem ili zloupotrebljavaju, tako da kažem, jedan mali nedostatak koordinacije i rade na nedozvoljen način na ovom delu tržišta u Republici Srbiji.

Naime, od REM smo dobili odgovor da se programi pakuju i finalne verzije programa i N1 televizije i „Sport kluba“ rade za područja, u tri finalne verzije, Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, da se ta finalna verzija tih sadržaja dalje posle formiranja u studiju u Sloveniji, distribuira provajderu na teritoriji Republike Srbije.

Sa druge strane, iz Luksemburga smo dobili odgovor gde kažu da se ovi programi zaista emituju iz Luksemburga. Da bi se radilo o reemitovanju, nužno je da se ovi programi koji se kod nas emituju, emituju i u Luksemburgu ili i u Ljubljani, a mi to iz ovih odgovora koje nam je dao REM i ovih odgovora koje smo dobili iz Luksemburga ne možemo da zaključimo.

Ukoliko se ne emituju i tamo i nepromenjeni reemituju na teritoriji Srbije, onda sve ove tri firme čine ozbiljne prekršaje, oni su onda poreski obveznici u Republici Srbiji, čine niz prekršaja privrednih prestupnih krivičnih dela.

Ja vas molim da zaista organizujete ministarstva da bi smo ovo razjasnili, jer nije od malog značaja i voleo bih da znam vaše mišljenje o svemu ovome i šta možemo da očekujemo.

Peta sednica Drugog redovnog zasedanja , 14.11.2019.

Zahvaljujem, predsedavajući.

Moje pitanje je upereno Vladi Srbije, MUP-u, posebno adresirano na BIA.

Naime, ovo smo već kao pitanje hteli da postavimo, ali je lepo što se poklopilo i sa današnjim natpisima u štampi, a pitanje je, obzirom da su meni kolege prevele sa engleskoga i napisali kako se to čita, da ne bih pogrešio, pošto ja engleski ne znam, vezano za firmu „Key connection media“.

Da li će BIA ispitati, vrlo zanimljivo kada se prevede sa engleskog naziv ove firme na sprski rekoše mi da on glasi „ključna veza“, da li postoji ključna veza između 1,4 miliona evra koji su uplaćeni na račun firme „Ki konekšn media“ čiji je jedan od osnivača gospodin Jugoslav Ćosić? Da li postoji ključna veza između toga kako funkcioniše N1 televizija u Republici Srbiji? Kakav je njen programski i urednički stil kada su u pitanju interesi Republike Srbije?

Naime BIA, po meni, treba da proveri sledeću stvar – da li su sredstva koja su uplaćena iz Albanije na „Ki konekšn mediu“ stigla prvo sa Kosova i Metohije, tako da je praktično iz Albanije taj novac samo reemitovan na žiro račun „Ki konekšn medie“? Vrlo zanimljivo da je ostatak sredstava uplaćen od strane američke ambasade.

Posebno što treba da bude zanimljivo jeste i Poreskoj upravi i poreskoj policiji, a to je neevidentiranje transakcija sa ovog preduzeća na fizička lica, gospodina Jugoslava Ćosića i još jedno drugo lice čije ime ne želim da pominjem, ali državnim organima će to biti vrlo jednostavno da utvrde.

Gospodo draga, došlo je krajnje vreme da mi prestanemo da zatvaramo oči pred istinom i očekujem apsolutno odgovor da li postoji direktna veza između programske politike, odnosa prema „Srpskoj listi“, istupima na televiziji N1 i svemu tome, da li postoji nekakva ključna veza o novcu koji je preko Kosova, koji je sa Kosova i Metohije preko Albanije stigao u preduzeće „Ki konekšn media“? Kao građani Republike Srbije imamo pravo na jasan, precizan i tačan odgovor, jer od istine nema razloga da iko beži.

Možda bi usput BIA mogla da se pozabavi i sa sledećim činjenicama, a to je da se nešto jako čudno dešava u preduzeću „Telekom“. Naime, dešava se u poslednjih godinu dana da kablovska veza prema korisnicima, pogotovo u Beogradu i određenim stambenim zgradama bude fizički prekinuta, da danima niko iz „Telekoma“ ne reaguje, ne dođe na lice mesta, a onda se pojave iz SBB-a koji im ponude usluge i u najkraćem mogućem roku oni postanu pružaoci usluga umesto „Telekoma“.

Možda ovo sve ne bi bilo zanimljivo kada ne bi bilo činjenice da ljudi koji su odgovorni za pravovremeno reagovanje u „Telekomu“ jedan po jedan polako ne prelaze i postaju zaposleni u SBB-u.

Ovo možda jeste krajnji trenutak da se ova Pandorina kutija razreši, utvrdimo kako sve ovo funkcioniše, da li je reemitovani novac iz Albanije, sa Kosova i Metohije preko Albanije imao direktnog uticaja na neistine koje iznose N1 televizija i oni koji je prate i očekujemo odgovor u najkraćem mogućem roku, jer bezbednost Srbije je očigledno izuzetno ugrožena. Hvala.

Osamnaesto vanredno zasedanje , 19.09.2019.

Zahvaljujem, predsedavajući.

Drugarice i drugovi, dame i gospodo, ponovo postavljam pitanje Republičkoj vladi, Ministarstvu finansija i REM-u. Pitanje se odnosi na pružaoce medijskih usluga N1, Sport klub i Nova S. Naime, u serijalu pitanja koja su postavljana Republičkoj vladi utvrdili smo ko nije nadležan da bilo šta postupa kada su u pitanju ove medijske kuće. Utvrdili smo da N1, Sport klub i Nova S nisu registrovane u Republici Srbiji, da im nisu izdate dozvole za pružanje medijskih usluga od strane regulatornog tela, da je njima dozvola izdata na teritoriji EU u Luksemburgu, a na osnovu Evropske konvencije o prekograničnoj televiziji čija je potpisnica i Republika Srbija. To je ono što je utvrđeno.

Ono što nam REM, koji je očigledno nadležan za ova pitanja, nije odgovorio i na čemu ponovo insistiramo, ali tražimo odgovor jasnim, jednostavnim i prostim rečnikom, pitanje je jako precizno – da li se program N1 televizije koji se emituje u Republici Srbiji, da li je to reemitovani program i da li se on istovremeno takav emituje na području Republike Slovenije ili Luksemburga? Molim odgovor jasan i precizan da li je REM to utvrdio. Ovo pitanje postavljam zato što sumnjam, iz mnogo razloga, ne samo na osnovu gostovanja našeg uvaženog kolege Đukanovića na televiziji N1, već i na osnovu toga što sam lično proveravao preko svojih poznanika i prijatelja u Republici Sloveniji i Luksemburgu da li oni imaju na bilo koji način tamo prilike da program koji mi ovde možemo da pratimo preko N1 televizije identičan takav i istovremeno prate u tim dvema državama. Odgovor je bio negativan.

Da ne bismo svoja saznanja zasnivali na ličnim proverama, zna se ko je nadležan, a to je REM, jednostavno tražim jasan i precizan odgovor da li su oni ovo utvrdili. Ako nisu u stanju da to utvrde, neka to kažu, postoje drugi organi koji to mogu da utvrde. Pošto nismo dobili odgovor od Ministarstva finansija, iskreno se nadam da, kao i tužilaštvo koje je dostavilo odgovor, Ministarstvo finansija radi na ovim predmetima i vrši proveru da li su oni poreski obveznici ipak u zemlji Srbiji ili nisu, imaju i oni način i metodologiju da utvrde da li se radi o reemitovanju ili se ne radi o reemitovanju. Ukoliko se ne radi o reemitovanju, za šta postoji ozbiljna sumnja, onda poreska policija, finansijska policija i svi drugi nadležni organi apsolutno na osnovu Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, a posebno na osnovu člana 9. stav 2, u kojem se kaže – ako je simulovanim pravnim poslom prikriven drugi pravni posao, za utvrđivanje poreske obaveze osnovu će činiti simulovani pravni posao.

S obzirom na to da se radi o ogromnim sredstvima, za koje postoji ozbiljan razlog da sumnjamo da su utajena, kada je u pitanju prihod budžeta Republike Srbije, kroz porez i druge prihode koje ove kuće ne plaćaju, navodno na osnovu toga što reemituju program iz Slovenije ili Luksemburga, ili šta god već smislili u međuvremenu da prikažu, očekujem da se u skladu i sa poslednjim pitanjem koje sam postavio ovde i ovo pitanje koje postavljam ne tretira samo pitanjem, već prijavom nadležnim poreskim organima za proveru i kontrolu i krivičnu prijavu nadležnim tužilačkim organima za proveru i kontrolu. Ukoliko REM ne uradi svoj posao, onda bi i on trebalo da bude podložan proveri svog rada od strane ovih nadležnih organa koje sam pomenuo. Hvala.

Šesnaesto vanredno zasedanje , 10.09.2019.

Zahvaljujem, predsedavajuća.

Pitanje upućujem Republičkoj vladi sa napomenom da se verovatno odnosi i na Ministarstvo za trgovinu, turizam i telekomunikacije, Ministarstvo za kulturu i informisanje, ali mislim da bi moglo da se odnosi i na pojedine službe Ministarstva unutrašnjih poslova, koje se bave obaveštajnim i kontraobaveštajnim poslovima.

Naime, svedoci smo na učestale događaje koje ukazuju na organizovanu hrvatsku akciju sa ciljem da se prekroji istorija o srpskim žrtvama ustaškog terora i o srpskom doprinosu u borbi protiv fašizma. Naime, jedan od poslednjih događaja je došao kao udar od strane „Gugla“, odnosno od „Jutjuba“. Naime, internet novinama „Srbin info“ je skinuta emisija sa „Jutjuba“ i zabranjeno je njeno emitovanje, prelistavanje štampe, a u toj emisiji su citirali izjavu Aleksandra Vulina o žrtvama Jasenovca i drugim stradalnicima srpskog naroda tokom događaja devedesetih godina u Hrvatskoj. Oni su to prelistavanje zabranili i označili su da su prekršili „Jutjubove“ smernice za govor mržnje.

Očigledan je pokušaj da se istina o hrvatskim zločinima, o Drugom svetskom ratu, ratovima devedesetih godina prekroji. Očigledno je ova akcija jako dobro organizovana i mi, kao država, moramo hitno preduzeti nešto. Ono što ja mislim da treba, a to je da se Republička vlada pod hitno obrati „Guglu“, koji inače sedište ima u Dablinu, gde se u Dablinu nalaze i kontrolori za ovakve situacije koje pokrivaju naš region.

Prema informacijama koje imam, ograđujem se o njihovoj tačnosti, nisam imao vremena da ih proverim, ali su jako indikativne, postoje četiri kontrolora za naš region, dva su iz BiH i dva su iz Hrvatske. Da li to nešto govori? Mislim da to ozbiljno govori, jer ovo se desilo 3. septembra. Prigovor portalu „Srbin info“ je odbijen u roku od rekordnih šest sati, što se na „Guglu“ i u njihovom postupanju po prigovorima nikada do sada nije desilo. Znači, očigledan je pritisak i očigledan je uticaj i pokušaj da se sve ono što je istina o Jasenovcu i svim događajima spreči i da to dovede do autocenzure svih onih koji zavise od „Jutjub“ kanala ili uopšte od „Gugla“.

Sledi događaj iza toga, zabrana ulaska naših vojnika i kadeta, koji su pošli u Jasenovac 7. septembra da odaju počast. Navodno sporan je protokol, nedostaje prijava, što apsolutno nije istina, sve je prijavljeno i uredno. Oni su čak hteli i da ostave uniforme i da bez uniforme odu i obave svoj zadatak koji su imali, ni to im nije dozvoljeno, a inače, da podsetim, u Mathauzenu 2017. godine, čak u prisustvu ministra Aleksandra Vulina, u uniformama su odali počast žrtvama koje su se tamo desile.

Znači, ne možemo više zatvarati oči pred jednom očiglednom hajkom, jer istina je da je Jasenovac bio logor, da je to bila najgroznija fabrika smrti u vreme Drugog svetskog rata, od kojeg su se i Nemci ježili. Tamo je bilo preko 700 hiljada žrtava Srba, Jevreja, Roma, pa čak i nekih Hrvata.

Ne smemo da dozvolimo da se na ovakav način istina prekraja, da neke generacije koje prate „Jutjub“, koje prate internet ne mogu da sutra ili u perspektivi dođu do istine, jer može na ovakav način da se vrši pritisak na naše koji to iznose, da krenu sa autocenzurom. Ako ovako nešto budemo propustili, da sada reagujemo, imaćemo verovatno nalog preko „Jutjuba“ da se slavi Oluja, kao što se u velikoj meri slavi na N1 televiziji, ali ona može, ona je preko granična ili ne registrovana televizija, a možda ćemo doživeti da čujemo da Jasenovac ili drugi neki logori nisu bili fabrike smrti, nego su bila dečija obdaništa ili sirotišta, gde su deca hranjena i odgajana.

Imovinska karta

(Stubline, 15.08.2022.)

Funkcija Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija Izvor prihoda Interval Neto prihod Valuta Vreme obavljanja / od-do
Narodni poslanik Narodna skupština Republike Srbije Republika Mesečno 133000.00 RSD 03.08.2020 - 01.08.2022.
Narodni poslanik Narodna skupština Republike Srbije Republika Mesečno 133000.00 RSD 01.08.2022 -
Odbornik u Skupštini Skupština gradske uprave Obrenovac Opština Mesečno 20000.00 RSD 18.08.2020 -