Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9426">Vladimir Orlić</a>

Vladimir Orlić

Srpska napredna stranka

Govori

Kao što ste rekli na samom kraju, na tu sam tezu, koja je dolazila sa vaše strane, ja odgovarao - da je to u tužilaštvu i to u sudu naša vlast. Pa nije, iako na kraju razumete da nije, onda se mi na samom kraju slažemo oko nečega što bi trebalo da je bilo jasno na samom početku.

Dakle, apsolutno ništa tu naše nema i nikada se nismo postavljali tako da mi tražimo da ima nešto što je naše, ne znam, stranačko ili bilo kako, lično, privatno. Nas to ne zanima. Nas to ne zanima, ali ne prihvatamo tezu i tu vam ništa ne zameram da što tamo očigledno ima mnogo toga rđavog, treba da bude naš teret. Mi u tome nismo učestvovali i kao što vidite, ti ljudi očigledno se trude da stvari rade na način koji je na štetu, hajde nama, ali na štetu ove države, i to je ono što je problem u celoj priči.

Ono što je nama neprihvatljiva teza je da tu postoje bilo kakva jednakost i bili šta isto između bivšeg režima i nas. Dakle, još jednom, nađite primer, ko god hoće neka se seti, da je bilo ko sa naše strane radio ovo što oni rade danas, što rade sve ovo vreme. Da li se iko seća da smo mi uzeli, pa zabranili bilo čijim poslanicima da na svoj posao dođu, da uđu u salu Narodne Skupštine i da ovde govore ili glasaju? Nikada niko neće moći da se seti takvog primera, takvog primera nema, kao što to nismo radili ni narodnim poslanicima iz vaše stranke ili poslaničke grupe, tako nismo radili apsolutno nikome drugom. Nama to na pamet ne pada. Nas to ne zanima.

Kada se tako nešto dešava, a kao što vidite to rade, po direktnom nalogu Dragana Đilasa, ovi njegovi dveraši, fašisti. Kada se tako nešto dešava, pa valjda svako kome je iskreno stalo do demokratije može samo da kaže – ljudi ovo je neprihvatljivo, ljudi ovo ovako ne može.

Ako ćemo da pričamo o demokratiji, ovo apsolutno u obzir ne dolazi. Ne da se to pravda, ne da se to relativizuje, ne da se ide na neke izmišljotine, pa Marijan Rističević je nož držao. Kakav nož? Nož koji izgleda kao polovina priveska sa jedne strane ruke, polovina priveska sa druge strane ruke. Privezak od ključeva. Toliko besmisleno očigledne laži da bi, šta, opravdali pokušaj ubistva, i to su radili oni koji su te dveraše poslali, ali i njihovi mediji koji su trubili ceo dan juče da je Marijan Rističević, zamislite, držao nož. To su najobičnije laži.

(Predsedavajući: Hvala.)

Završavam, gospodine predsedavajući.

Za te najobičnije laži, ne samo narodnom poslaniku koga su pokušali da ubiju, celoj Srbiji duguju izvinjenje svi oni. Tužilaštvo duguje da reaguje, da radi svoj posao. Ili ćemo da zaštitimo zakon, ili ćemo da zaštitimo institucije i da zaštitimo demokratiju u ovoj zemlji, ili ćemo da se bacimo u ralje tih fašista, a ja mislim da niko od nas koji sada sedimo u ovoj sali ovde ne želi da to bude opcija koja će da prevagne na kraju.
Stvarno ne razumem šta vam je u celoj ovoj situaciji zabavno, pa da pokušavate i dalje da se šalite, da pokušavate nekim ličnim napomenama da ovo učinite zanimljivijim. Ništa ovde nema zabavno, ni smešno, ništa u čemu bi trebali da uživamo dok o ovim stvarima razgovaramo. To je prva stvar.

Druga stvar, što se tiče policije, policija je juče reagovala, ne čekajući da se neko sa bilo koje strane u ovoj sali seti da nešto kaže. Policija je juče reagovala odmah nakon što se desilo ono što se desilo i, ako to još neko nije video, ne verujem da toliko ne pratite vesti, 15 učesnika tog skupa je zaista završilo u policiji. Videli ste ili niste videli, ako ste rešili da niste videli, da je među njima bilo kojekakvog divnog sveta, da je bilo dobrih šampiona ljudskih prava, jedan sa 13 godina robije zbog dilovanja droge. To je doveo ovde onaj fašista Đilasov Boško Obradović. Bilo ih je još nekoliko sa po par godina, čini mi se, tri ili četiri, takođe, robije, već overene i odrađene, što za razbojništvo, što za nanošenje teških povreda. Dakle, sve sam divni, pošteni, fini svet.

To vam je pokazatelj da su notorni kriminalci, da su banditi najobičniji, da su razbojnici, ti ljudi koji su sebi dali za pravo da urade ono što se dogodilo pre dva dana – da napadnu mučki, u hordi, u čoporu, kako je rečeno i tačno je rečeno, Marijana Rističevića, obore ga na pod, izgaze ga, glavu mu raskrvare, a onda to da posle u svojim medijima predstave kao neko gurkanje, incident neki i tu je možda nekome pocepan sako i ništa više. Kad su videli da laž neće proći, onda su krenuli da je brane još gorim lažima – kriv je sam Marijan Rističević, on je njih isprovocirao, on je njima nečime pretio. Sve se to dogodilo. Kada se neko na tu priču zabavlja, ja to prosto ne razumem, tu apsolutno ništa lepo, ništa zabavno nema. Tačno se zna ko je šta uradio, a ko nije.

Ono na šta mi reagujemo danas je taj nedostatak urađenog posla od strane tužilaštva i, još jednom, ne može niko apsolutno u ovoj zemlji da kaže da je to tužilaštvo u bilo kom smislu naše. Dakle, oni koji ne rade posao u ovoj situaciji, nek se to dobro zna i dobro razume, rade apsolutno direktno, neposredno u suprotnosti sa onim što mi kao poruku šaljemo sve vreme. Mi kažemo – to je ne prihvatljivo, mi kažemo – to je napad na demokratiju, mi kažemo – to je napad na državu…

(Predsedavajući: Hvala.)

Mi pozivamo, ne samo narodne poslanike, koliko god nas voleli ili ne voleli da se prema tome odrede. Mi pozivamo i vajne borce za ljudska prava i nezavisne institucije i nevladine organizacije i sve one koji su prvi da nešto viknu protiv Aleksandra Vučića i SNS. Kažite sada, opredelite se i odredite se vi – da li je to demokratija, da li su ljudska prava…

(Predsedavajući: Hvala, kolega Orliću.)

…ovo što su Đilasovi falangisti, završavam, uradili pre neki dan, a što su potom pokušali da opravdaju? Valjda ne očekujem previše što mislim da svaki čovek pristojan treba da kaže svoj sud i svoj stav o tom pitanju.
Ja sam bio ubeđen da svako u ovoj zemlji zna da u RIK, koja valjda donosi odluke, da li nešto hoće ili neće da prihvati, SNS većinu nema. Nije imala ni na prethodnim izborima, ni na izborima pre toga. Ako neko nije znao, mada sumnjam da može da ne zna, može samo da zažmuri malo nad tom činjenicom, pa na to je danas podsetio i Aleksandar Martinović, koji, primetićete, ne učestvuje ni u kakvim cirkusima ili kako ste to već nazvali, ozbiljan čovek, a ovo su još jednom isuviše ozbiljne stvari da bismo o njima govorili na način na koji se to uporno radi.

Ti ljudi, dakle, mislim da nove ekstremiste koji su dobrano ušli u otvoreno pokazivanje fašizma, zaista su tokom ovog saziva u ovoj Narodnoj skupštini, ali ne samo u njoj, pokazali svašta, što je možda vama kao i nama bilo nezamislivo, neprihvatljivo što se ne sećamo da je ikada postojalo u prethodnim sazivima, ma u istoriji višestranačja, ako hoćete, u ovoj modernoj, ali da se oko jedne stvari razumemo, pogrešno je posle toga reći i to se sada razbija o glavu kome - sem Aleksandru Vučiću i SNS i nama koji sedimo tu…

(Vjerica Radeta: Srbiji.)

.. to je poruka. E, to je poruka, poruka koju ja ponavljam treći ili četvrti put uzastopce. To je poruka.

O glavi su radili pre dva dana neposredno pred ulazom ovim Marijanu Rističeviću, a ko im je osnovna meta kojim je non-stop na nišanu, na nišanu koji su u stanju i otvoreno da mu upere u grudi, to je Aleksandar Vučić. To ne rade drugim političkim liderima. Čijoj deci prete ubistvom i ostalim gadostima, sećate se svega toga, svi ste sve čuli o tome i silovanjem i klanjem i ostalim najmorbidnijim, najodvratnijim mogućim stvarima na ovom svetu? Njegovoj deci. I da se ne lažemo oko toga, to su njihove osnovne mete i zbog toga udaraju tako kako udaraju, zbog toga hajke u njihovim medijama, zbog toga besomučnoj kampanje i pokušaji da izazovu što je moguće veće zlo u ovoj zemlji.

(Predsedavajući: Hvala.)

Dakle, ako neko trpi, završavam, gospodine predsedavajući, pa zna se, potpuno je jasno ko u ovoj zemlju trpi, ali primetite da mi sa svoje strane na to nikada ne kukamo, kao što nikad niste videli Aleksandra Vučića da poput Đilasa - na tri, četiri, sad snimaj me, roni suze i želi nad svojom sudbinom, uvek je bio u stanju da stisne zube i da se bori dalje zato što znamo za šta se borimo i zato što ne dozvoljavamo da nas bilo šta u tome ometa i to je najveća kazna zlikovcima koji pokušavaju sve vreme da poštene ljude uzdrmaju. Ono što ste rekli malopre to je bilo tačno. Najugroženija ovde je sama Srbija. Ako dozvolimo takvima, najgorima od najgorih da im ovo uspe, da im ovo prođe, da nam fašizam u državu uvedu, onda nije bitno ko će od nas propasti pojedinačno. U tom slučaju uništena je sama država, uništena je njena bilo kakva budućnost i deca o kojoj često govorimo, sva deca Srbije, svi će biti podjednako žrtve i propast će biti zajednička.
Hvala.

Cenim, i završiću na sličan način. Ako pričamo o izbornoj atmosferi, ako pričamo o našem stavu kako treba da se ponašamo svi zajedno svako može da bude sto posto siguran – naša je želja i naš je interes da u periodu do izbora, pa i nakon izbora, bez ikakve razlike, se ova zemlja bavi pametnim stvarima i temama koje su od zajedničkog interesa. Dakle, da pričamo o ekonomiji, da pričamo o tome šta ćemo sve dobro zajednički da napravimo u periodu koji tek dolazi. To su stvari koje se tiču svakog građanina i njegovog životnog standarda, ali i kvaliteta puteva koje koristi i kanalizacije koju treba da ima. To se tiče i prilike da mu se deca zaposle sutra. To se tiče i pitanja kako vidimo Srbiju za pet, 10,15 godina, da li smo u stanju, a pokazali smo mi da jesmo, da je činimo samo boljom i uspešnijom iz godine u godinu.

To su stvari koje su po našem ukusu, ako tako neko hoće da pita, ali i da ukazujemo na opasnosti i da govorimo da nije prihvatljivo, da apsolutno ne dolazi u obzir da ova država pada u kandže fašista, da je oni dalje dodatno truju svojim lažima, kako lažima o tome da je Marijan Rističević nekome pretio nožem, što se nikada nije desilo, i ostalim lažima iz one kuhinje – kokoške iz Morovića itd. tako i ovim lažima koje pokušavaju danas da prodaju u jednoj neverovatnoj kampanji – pokušaja da sami sebe pravdaju i predstave kao neke žrtve.

Znate šta sad govori Boško Obradović tamo ispred Narodne skupštine? Da on protestvuje, znate zašto, zato što je uhvatio jednu lažnu vest, jednu notornu neistinu koju su objavili Đilasovi mediji danas, da je navodno Aleksandar Vučić kazao da će konačno rešenje za KiM, koje ćemo mi da donesemo, da bude nezavisno Kosovo na celoj svojoj teritoriji. Dakle, laž najobičnija i falsifikat najobičniji. Uzeli su deo izjave Aleksandra Vučića od prošle godine…

(Miljan Damjanović dobacuje.)

…. Slobodno vi vičite, slobodno dobacujte, znam da vam ništa nije to važno, ali ja pričam ovima koji slušaju.

… u kojoj je Aleksandar Vučić zapravo rekao – zbog toga što su sabotirali, zbog toga što su pokušavali na sve moguće načine da unište napore države Srbije, napore koji su išli u smeru da se napravi jedno trajno i održivo rešenje na KiM sa kojim će moći da žive i Srbi i Albanci, svi oni koji su iz Srbije u toj hajci učestvovali, a učestvovali su oni đilasi, dveraši i ostali, svi oni vode ka samo jednom cilju i njihov je cilj i cilj onih koji nisu prijatelji Srbije, da se napravi rešenje koje neće biti kompromisno, nego će biti ono što oni žele, čemu se oni nadaju, a to je da im Kosovo bude tzv. nezavisna država na celoj svojoj teritoriji.
Dakle, to je…
Završavam rečenicu, gospodine predsedavajući.
Dakle, to je cela i kompletna istina i sada to ovi Đilasovi fašisti pokušavaju da iskoriste kao neko opravdanje za ono što danas rade i kao razlog da dobiju simpatije bilo koga u ovoj zemlji. bojim se da od toga neće biti ništa iz jednog jedinog razloga – građani ove zemlje ne simpatišu, pa samim tim ne mogu ni da pokažu razumevanje za fašiste, ne mogu da sažaljevaju fašiste, ne mogu da se sa njima identifikuju, mi smo uvek bili slobodarski narod, narod ponosan na svoju antifašističku tradiciju i baš zbog toga ne prolaze podmukli pokušaji ni Boška Obradovića, ni Dragana Đilasa, ni njima sličnima. Mislim da je to u ovoj zemlji apsolutno svakome jasno.
Dobro, znači, ako je to sav odgovor na ove laži i podmetanja koje pokušavaju da stave u usta Aleksandru Vučiću, kako ja to onda mogu da shvatim do kao pokušaj da se u toj kampanji nekome pridruži. Ja zaista ne razumem.

Dakle, u danu kada pričamo o tome da su kolegu isprebijali, glavu mu razbili, pokušali da ga ubiju, u danu kada pričamo da su pokušali da slažu da je on nekome nožem pretio, u danu kada pričamo o tome da monstruoznu kampanju ponovo vode protiv Aleksandra Vučića i članova njegove porodice, da kao odgovor dobijemo šta – mi smo, izgleda, krivi za sve to što se dešava, mi smo to, izgleda, sve zaslužili. Bojim se da neće biti.

I ko god pokušava da nas sa bivšim režimom u tome izjednači mislim da samo strašno greši. Nikada neće biti isti oni koji institucije čuvaju sa onima koji su institucije rušili i ovu Skupštinu, između ostalog, palili, što je više nego dobro poznato svima.

Nikada neće biti isti oni koji za svačiju decu rade i svako dete pokušavaju da, svakome da obezbede bolju budućnost, sa onima koji besomučno napadaju decu Aleksandra Vučića, druge članove njegove porodice ili decu bilo koga ko se politički nalazi na strani SNS ili parlamentarne većine. Nikakve tu jednakosti nema i to niko neće moći da izvede, koliko god se trudio i šta god rekao.

Na samom kraju, nikada neće biti jednaki oni koji brane demokratiju u ovoj zemlji, što danas rade ljudi i kolege vaše koje bi zbog toga trebalo da poštujete, uvažite makar. Dakle, oni koji su pokazali da su spremni da se za tu demokratiju bore sa fašistima i dripcima najobičnijim sa 13 godina robije zbog dilovanja deci našoj. Tu nikakve jednakosti nema, nikada je neće biti, zato što Srbija shvata da je tu razlika ogromna.

Zato u ovoj zemlji ja cenim, i tog 21. juna koliko god se neko oko tog datuma brinuo, može da pobedi samo politika Aleksandra Vučića, lista koju on predvodi i ovaj put, između ostalog, jer obezbeđuje tu budućnost za svu decu Srbije, ali i zbog notorne činjenice – jedino je ta lista, ta politika i taj čovek imenom i prezimenom Aleksandar Vučić brana da ovi fašisti, da ovi banditi ponovo dođu na vlast u Srbiji koliko god neko imao visoko mišljenje o sebi, drugi mu brana nisu, zna se ko jeste, Aleksandar Vučić i SNS, zapamtite to dobro.
Nekoliko stvari. Prvo, ovo o čemu mi raspravljamo na ovoj sednici nema apsolutno nikakve veze ni sa nevladinim organizacijama, ni sa evropskim posrednicima, niti sa bilo kim osim sa političkim strankama u ovoj zemlji koje su rešile da izađu na izbore 21. juna. Dakle, to su oni koji su na sastanku sa predsednikom Republike razgovarali na temu datuma kada ćemo održati izbore u ovoj zemlji ove godine i na tom sastanku su upravo razgovarali na temu kako da zaštitimo zdravlje ljudi koji bi želeli možda da potpisima nekoga podrže, ko potpise još uvek skuplja.

Naravno da se ne odnosi na stranke koje su to završile odavno. To je potpuno jasno, ali tiče se, u interesu je, pre svega, ljudi koji bi želeli nekoga da podrže. Uopšte ne ulazim u to koga i da li će taj neko uopšte da uspe u prikupljanju 10.000 potpisa ili neće, u to ne ulazim. Tiče se građana koji bi želeli da to urade na bezbedan, zdravstveno bezbedan način. To je sve i tu ništa ne treba mistifikovati. To je cela istina i to je, valjda dobra stvar koju bi svako mogao samo da podrži.

Što se tiče onoga što je bila politička ocena da mi bilo šta radimo pod pritiscima, pa, eto, kao što vidite, podsetio je na to danas i Aleksandar Martinović, Srbija nije podlegla pritiscima, a nisu mali, da učestvuje u režimu sankcija protiv Ruske Federacije. Naprotiv, lično je Aleksandar Vučić rekao – to ne dolazi u obzir i nema onoga ko će na to danas natera.

Kaže se – imamo strašne pritiske i, kao, mi ćemo da podlegnemo pod tim pritiscima da prekinemo našu saradnju koja je fantastična sa Narodnom Republikom Kinom. Baš kao što je podignuta na istorijski najviši nivo sa Narodnom Republikom Kinom u godinama iza nas tokom kojih se, dakle, o Srbiji starao Aleksandar Vučić i Vlada koju predvodi Srpska napredna stranka, pa tako i sa Ruskom Federacijom u tom periodu dostigla taj nivo. Nikada se to nije dogodilo. Dakle, to je jasan dokaz da tih pritisaka koliko god bilo da oni ne daju rezultate.

Konačno, završiću ovim, gospodine Marinkoviću, što se tiče pritisaka na to šta će i kako Srbija dalje, vidite, ovi fašisti koji divljaju i koji, još jednom podsećam, nas napadaju, nama glave razbijaju, Aleksandru Vučiću prete i što je mnogo strašnije, što je mnogo jezivije, njegovoj deci i ubistvima i silovanjima i ostalim gadostima, da smo mi ikad bili ljudi koje je moguće slomiti pritiskom odavno bi njihove želje da budu ustoličeni bez izbora bile uslišene.

Još jednom, Aleksandar Vučić je jasno rekao i to može čovek da ne razume samo ako neće da razume – na to zaboravite. U ovoj zemlji je demokratija. Dok se mi o njoj staramo, samo će demokratija da bude na snazi. Nema vlasti bez izbora, nema vama prilike za ponovno pljačkanje i dranje kože sa leđa narodu, koliko god vi to žestoko tražili i koliko god vi nama pretili.

Dokaz da je to sve tačno i kao dokaz da je to sve baš tako, to su vam ovi zverski napadi i ovi ataci i na Narodnu skupštinu i na institucije i na državu koje gledamo ovih dana. Da smo mi pod pritiscima poklekli, da je Aleksandar Vučić na te pritiske pristao ništa se od ovoga dešavalo ne bi, a kao što vidite, realnost pokazuje kako stvari stoje, ko je bio čvrst, ko je bio principijelan i ko je zbog toga na najžešćem udaru u istoriji višestranačja u ovom zemlji.
Samo jedna stvar na temu ko je prvi ne samo prepoznao, nego i razobličio dveraše i ljotićevce kao takve. To je uradio predsednik poslanike grupe SNS Aleksandar Martinović na, bukvalno, prvoj sednici u ovom sazivu. On je bio prvi, ako ćemo da se prisetimo toga svi zajedno. Ali, nije suština u tome ko se prvi setio ili ko je bio prvi hrabar da to kaže i objasni.

(Nataša Jovanović: Kakve su posledice toga?)

O posledicama govorimo, slažem se. Pogledajte kako je sve to išlo prethodnih godina u ovoj Narodnoj skupštini. Oni su napadali gospođu Gojković, predsednicu Narodne skupštine. Njoj su napravili modrice kada su joj upali u kabinet, njoj su ovde čupali mikrofon, Aleksandra Martinovića su napadali fizički više puta, Marjana Rističevića su pokušali da ubiju pre nekoliko dana i to je potpuno jasan pokazatelj ko su njima bili protivnici, kako oni kažu, neprijatelji, koje imaju nameru fizički da uništavaju.

Njima su, i sa time se potpuno slažem, legitimne mete, kako oni to doživljavaju, i oni to i ne kriju, dakle čak i maloletna deca. Ako su to deca Aleksandra Vučića, njima je to potpuno prihvatljivo i normalno, ali strašno je, znate, ne što se to u tim pomračenim umovima to dešava, nego što postoje oni koji iza njih stoje i koji pokušavaju sve vreme to da opravdaju i kojima je sve to u redu samo zato što se dešava Aleksandru Vučiću i njegovoj porodici. To su raznorazni mediji, to su raznorazni analitičari, to su raznorazni lažni političari koji nisu nikakvi političari. Dakle, to su kabadahije najobičnije i biznismeni koji su rešili da politiku koriste kao jednu od svojih sporednih firmi.

U društvu u kom pokušavate da nametnete da je Dragan Đilas političar, pa to je društvo u kom pokušavate da je jednako pogrešno nametnete da je Milovan Brkić iz „Tabloida“ u stvari novinar ili neki politički analitičar ili politički faktor.

Dakle, to je nivo odnosa prema istini i laži, prema ispravnom i pogrešnom i tu nikakve pomoći nema. Oni koji su u stanju da kažu da je jedan Brkić, koji je rekao - prirodno je pravo ubiti Aleksandra Vučića i onda proganjati njegovu decu, i Danila i Milicu i malog Vukana, da je to nešto što je potpuno lepo i divno i svi tome treba da teže. Kad takvog uzmete za svog uzora, a uzeli su ga ovi dveraši, ljotićevci, Đilas i ostali, kad njega uzmete za svog političkog gurua, vi ste onda saopštili da smatrate da je u politici dozvoljeno sve.

Kada su to uradili, a uradili su, bilo je potpuno jasno, otvorili su vrata za fizičke napade na narodne poslanike, otvorili su vrata za uvođenje diktature, fašizma u ovoj zemlji i sa tim svi treba da budu načisto.

Njihova kampanja laži ovih dana doživljava kulminaciju, pokušajem da ponovo najpodmuklije, najbestidnije diskredituje Aleksandra Vučića, podmećući kao današnju vest da je on rekao da ćemo mi priznati Kosovo takozvano na celoj njegovoj teritoriji.

Uzeli su njegovu izjavu iz prošle godine u kojoj je precizno rekao, i to može svako da pronađe, da oni, dakle, ti lažovi sa, evo, ovih đilasovih sajtova, „direktno.rs“ tu piše, znate to je direktno kod „Dajrekt medija“, da ti lažovi još tada su rovarili protiv teških napora Aleksandra Vučića i države Srbije da se napravi neko rešenje za Kosovo i Metohiju koje će biti stvar kompromisa, stvar balansa i stvar dogovora između Srbije i Albanaca.

Sabotirali su bilo kakvu šansu, da Srbija bilo šta dobije, da srpski narod bilo šta dobije, a jel znate zašto, i to je potpuno jasno tada rekao Aleksandar Vučić i nema potrebe da ga falsifikuju, prepričavaju, zato što oni, ti bednici najobičniji, direktno rade u korist celovite države Kosovo i danas pokušavaju da lažima na tu temu opravdaju sebe, svoju sramnu ulogu ovih dana i da prikupe neke suze na svojoj strani, da više ljudi ne bi govorili kako su oni fašisti.

To u ovoj zemlji neće proći. Fašiste svi dobro prepoznajemo i uvek ćemo ih zvati pravim imenom.
Znate šta, kada juče i prekjuče, dva dana za redom, organizuje skup, ako ne grešim Srđan Nogo zajedno sa Milovanom Brkićem. I taj što poziva na skup, taj Brkić je autor one čuvene rečenice – ubiti Aleksandra Vučića je prirodno pravo, a njegovu decu proganjati pa ćemo onda da im mi sudimo i onda imenom i prezimenom navede troje dece Aleksandra Vučića.

Onda gospodine Vukadinoviću vi juče budete na njihovom skupu, na skupu koji su takvi ljudi organizovali. Stvarno ne znam šta očekuje bilo ko da mi odgovaramo na tirade o poštovanju, normalnosti i dijalogu. Ti ljudi nisu nama nikakvo društvo nikada bili. Te nakazne vrednosti mi nikada baštinili nismo. I mi sada treba da pričamo o tome da li smo mi doprineli na bilo koji način, pa nismo. Ne može to da se relativizuje, rekli smo sto puta danas, reći ćemo još sto ako treba. I ne može to da se izjednačava.

Mi nikada nismo se namestili ovde, kao ove falange Đilasove i Obradovićeve, da ni vama ni bilo kome drugom sprečimo kao narodnom poslaniku da u Skupštinu dođe. Mi se nismo tu namestili ni da vas guramo, ni da vas na pod obaramo, ni da vas šutiramo, da vam glavu razbijemo, a sve su to uradili i vašem kolegi Marijanu Rističeviću. Voleli vi njega ne voleli, šta god mislili, šta god mi mislili jedni o drugima svi ovde. Takve stvari radili su samo jedni u ovom sazivu i ne samo u ovom sazivu, premotajte ih unazad koliko god hoćete, samo jedan primer ćete naći. To je ovo što su radili ovi dveraši Đilasovi pre neki dan. Potpuno u duhu onih poruka koje je slao njihov zajednički politički guru Milovan Brkić.

Potpuno u duhu onih odvratnih napada, poziva da se zlo nanese deci Aleksandra Vučića samo zato što su deca Aleksandra Vučića. Smeta vam kada ih uzmemo u zaštitu, pa kako to može bilo kome da smeta? Znate, neko koga u životu niste videli, sa kime niste ni reč progovorili, Danilo Vučić, Milica Vučić, Vukan, nisu imali priliku da izazovu bilo kakav bes ni kod koga od tih ljudi. Nisu ih ničim uvredili, nisu im ništa nažao učinili i zašto da im budu meta? Zato što oca ne mogu da im podnesu.

Dakle, takve stvari kod nas nikada videli nisu, ni ove napade, kao što je njihov na Marijana Rističevića, ni pokušaj da se to prikaže kao nešto normalno, kao nešto civilizovano preko čega treba preći. Mi smo uvek protiv toga bili. Protiv toga govorimo i danas i protiv toga se zauzimaju i naše kolege ispred doma Narodne skupštine. Evo sada, u ovom trenutku, dok mi ovde pričamo.

Dakle, mi se principijelno borimo za svaku porodicu u ovoj zemlji, za svu decu Srbije i za demokratiju. Branimo i Narodnu skupštinu i državu i demokratski poredak. Ako neko hoće da govori o odnosima u ovoj zemlji i ovoj sali, završavam time, nek prvo uvaži tu činjenicu ko je bio na strani istinske demokratije, slobode, istine, pravde i poštovanja svih u ovoj zemlji. Reći će tada pošteno – Aleksandar Vučić i SNS koliko god ih voleo ili ne voleo, a ko je bio na suprotnoj strani, ko je sa njima pokušavao da napravi nešto loše ili bar sa njima da po Beogradu šeta, pa nek vidi svako sam za sebe.
Hvala, gospodine predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici i ako su neki danas zbog toga negodovali, ipak će biti da je sve o čemu mi danas ovde govorimo, da je svaka diskusija bila baš u skladu sa temom, jer mi smo svi, mi koji smo došli jutros ovde u ovu salu sa namerom da govorimo o predloženim zakonima, valjda došli da govorimo o temi.

A tema jeste demokratija, a tema jesu mogućnosti da i obezbedimo nešto više, pa ne sami za sebe, nego u skladu uslovima koji danas važe, pre svega, za druge i da vodimo računa o tome koliko je to što radimo u interesu građana, a to su osnovne stvari zbog kojih smo krenuli jutros na sednicu mi ovde, da o demokratiji toj govorimo, a oni koji su krenuli do ove zgrade, ali ne da uđu na sednicu, nego da divljaju. Mislim da bandu fašističku koji jutros onaj pir svoj napravila ispred glavnog ulaza i oni su izgleda rešili da ovog dana saopšte celoj Srbiji šta oni imaju da kažu na temu demokratiju u ovoj zemlji kako i oni vide i kako je oni doživljavaju.

Pošli smo da govorimo o predlozima, da se zakonom uredi, da se zakonom uredi mogućnost da kada se budu pripremali za izlazak na izbore, oni koji još nisu obezbedili potpisa podrške, da mogu to da učine na način, tako da primenimo sve one mere koje su doneste kako bismo ljudima zaštitili zdravlje. Dakle, da ne moraju strogo notari, nego da mogu i lokalne samouprave da overe potpise, a samo isključivo sa ciljem da se to izvede na način da građani budu zadovoljni, pa da i ovi koji nisu uspeli da se organizuju neposredno po raspisivanju izbora i tada prikupe potpise. Danas ne moraju da brinu da li će im se ljudi koji su im podrška odazvati ili će morati da brinu kako će to da se organizuje, dakle, da sve to uredimo tako da bude moguće sve i da, naravno, svi budu samo zadovoljni ako pričaju o tome da li se staramo o najboljem duhu demokratiji i potrebi, da ga gajimo u ovoj zemlji.

A šta su uradili i kompletno upropastili svaku priču o dobrim, pametnim stvarima kojima se mi u ovoj zemlji, u ovoj Skupštini bavimo, bednici najobičniji, fašisti najprljaviji koji su došli pred Narodnu skupštinu ovde šta da urade, da napadaju narodne poslanike, da ne dozvoljavaju narodnim poslanicima da uđu na sednicu, da se svojim poslom bave, da ljude fizički ugrožavaju, da ljude tuku, maltretiraju, da ih bacaju na pod, da ih na tom podu šutiraju i da ih cepaju.

Falangisti Boška Obradovića, ovi Ljotićevci, ovi dveraši koji su udarna grupa Saveza za Srbiju i Dragana Đilasa, oni su to uradili i da govorimo potpuno otvoreno oni i niko drugi, i jedini koji to rade u ovoj zemlji sve vreme, to su oni i niko drugi.

Vi ste videli danas sliku odeće narodnog poslanika Marijana Rističevića, slikale su razne televizije kako je odeven on danas, ušao u Dom Narodne skupštine kada su ga propustili kroz svoje šake ti bednici, fašisti najobičniji, ali nisu hteli da prikažu, navodno nisu videli, pravili su se da nisu videli kako je izgledao Marijan Rističević, ne samo njegova odeća. Ovo je Marijan Rističević, fotografisan jutros po ulasku u salu s potiljka, a ovo što vidite sa leve strane, baš tamo u zoni gde se nalazi prevoj sada, to je krv, to je krv dame i gospodo. Ovo su posledice tog divljanja.

Nije bilo dovoljno da se samo čoveku cepa odeća, da se pljuje i omalovažava, da se šutira, da se obara na pod, nisu se zaustavili dok nisu videli da je glava prokrvarila, verovatno ne bi ni tada da se drugi ljudi nisu umešali. Oni koji konstantno u ovoj zemlji pokušavaju krvoproliće da izazovu, evo, kako su nam danas pokazali šta misle o demokratiji, o ljudskim pravima, o bilo kom standardu o kome će i sutra ponovo da vam pričaju koje kakve gluposti u koje sami ne veruju i pamet da vam sole.

Boško Obradović lično, njega imate na snimcima svih medija koji su prikazali šta se dešavalo. Tukao je narodnog poslanika i ovu krv napravio. Ovaj Boško Obradović, evo da ga vidite ovde, kako izgleda i sa kim je u društvu, sa Draganom Đilasom sinoć, sinoć bukvalno ispred Predsedništva Srbije, kada su takođe zajednički divljali, tamo lomatali ogradu i pokušavali da se probiju do zgrade Predsedništva, evo ih zagrljeni. Ovaj, je jutros radio ono što je sinoć ili jutros potpuno svejedno od ovog drugog čuo da je najvažnije da uradi danas, da je to najbitnija njihova zajednička poruka za celu Srbiju.

Da li je to demokratija? Da li su to ljudska prava? Da li je to ta čuvena sloboda koju iz usta ne vade? Da li je to njihova poruka kako će politički život u ovoj zemlji da se vodi ako se oni budu pitali? Da li je to njihova poruka svakom građaninu ove zemlje? Svakom građaninu zemlje kako će da prođe ako se njima ne dopada? A šta je to ako nije fašizam? I šta ima da se breca i da se ježi bilo ko kada se ta reč upotrebi za ovakvo ponašanje? Ta je reč ovde potpuno odgovarajuća. Jeste li vi videli da neko radi u bilo kojoj civilizovanoj zemlji? Jeste li videli da neko kaže da je ovo relikt demokratije? Ne, ovakve stvari se jasno vezuju ili za nacističku Nemačku ili za onaj ustaški režim u Hrvatskoj. I nikakve to veze sa demokratijom nema.

Mene čudi što su se neki danas pobunili što se o tome govori. A nego šta ćemo da se pravimo da je ovo u redu i da je lepo. Hoćemo da nastavimo da žmurimo kao što mnogi žmure i svi ovi mediji koji nisu hteli ove slike da prikažu na to što se dešava. Pa, šta ćemo onda da očekujemo sutra svi zajedno.

Mene čudi što su neki danas govorili u Skupštini a nisu našli za shodno jednu jedini reč osude da izgovore na ovu temu. I u ovoj sali, ovi koji su se ređali na konferencijama za medije, svaka čast onima koji su to učinili, ali oni koji nisu, vi ne znate gde živite, vi ne znate u koju ste zgradu došli, vi ne znate šta se oko vas dešava. Oni koji nisu i novinari koji su stajali ispred njih pa ih ništa nisu pitali.

Da li je to vama ljudi normalno? Da li je to normalno? Da li treba u ovoj zemlji da neko strada pa da se bilo šta desi ili da opet ništa ne desi, da se pravite da je sve to lepo divno, sjajno i normalno. I nije ništa slučajno, jer ne može, znate, iz dana u dan, iz nedelje u nedelju da se stalno šalje ista poruka, da se isto nasilje promoviše, da se iznova i iznova pokušava izazvati sukob među ljudima, da se priziva prolivanje krvi i da sve bude slučajno. Kako može da bude slučajno kada isti ti fašisti Saveza za Srbiju vitlaju vešalima po Terazijama, pa onda prođe koliko dan ili nedelja, pa isti ti sa motornim testerama budu u RTS-u. Pa, prođe ni dan jedan ceo, isti ti onda pokušavaju da provale u zgradu Predsedništva Srbije, pa isti ti u svakoj od tih prilika fizički napadaju policajca, fizički napadaju ljude koji im ništa nažao učinili nisu, sa kojima nisu jednu reč u životu razmenili. Nisu imali priliku uopšte da se na njih naljute, da ih ovi uvrede, ništa i ne zanima ih, pa gađaju flašama, pa pokušavaju kamionima da gaze, pa ovde dolaze da bi divljali, i ovde malo da šutiraju policiju dok kao deca nezrela duvaju u pištaljke, cirkus neki izvode, ali opet i tu malo batina da naprave, pa da jutros dođu ponovo na narodnog poslanika da dižu ruku svi zajedno, pa se još time hvale, pa se time naslađuju.

Evo, vidim sada po ovim društvenim mrežama, ne zna se prosto ko će koga bolje da potapše po leđima uz reči – e, svaka ti čast kako si im pokazao. Da li će Janko Boška ili Boško Sergeja ili Sergej ovu dvojicu. Kažu – svaka čast, tako ćemo i mi isto samo da dođemo. Pristojan čovek, razuman čovek takve stvari da pojmi ne može, a kamoli da podržava, a kamoli da aplaudira tome i kaže – e, dobro ste uradili i tako ću i ja samo da dođem sutra. Ništa tu, apsolutno ništa slučajno nije. Kako može da bude slučajno? Jeste juče u ovim njihovim čuvenim tajkunskim nedeljnicima imali poruku – rušiti vlast na ulici. Evo, ovaj Boško Obradović ovaj što se lepo slikao sa Draganom Đilasom, sinoć dok su divljali ispred Predsedništva. Taj se slikao i za novine i stavili mu veliki naslov krupnim slovima – rušiti vlast na ulici.

A u drugom tajkunskom nedeljniku ista poruka, opet slučajno „Rušiti vlast na ulici“, drugi ekstremista – ista poruka. Kako god se zvali ti pokreti, stranke, šta su već sve, poruka uvek ista, lica možda različita ali princip isti – uništiti, uništiti fizički, na ulici vlast otimati, ljudima glave razbijati, Skupštinu paliti, sravniti sve sa zemljom samo da se do vlasti dođe.

Da li ste videli možda da se bilo ko od njih zabrinuo? Da li ste videli možda da je Dragan Đilas pozvao kamermana da mu na tri-četiri-sad snimi tužnu poruku onako sa sve plakanjem u stihovima? Pa, nije. Znate zašto? Ništa ga tu ne potresa. Što bi ga potresalo, kad su sve vreme zajedno dok se sve ovo radi? Što bi ga potresalo kada se on toga ne stidi, ne zgražava i ne tuguje zbog toga, nego to sve, očigledno, podržava, ljudi. Ovo je njihovo zajedničko nedelo.

Koliko su suza prolili zbog toga što nekome drugom čine nažao, povređuju, glavu razbijaju? Što bi se oni oko toga sekirali, kad to rade zajedno i vrlo svesno, perfidno, znaju tačno šta rade. Neku nesreću da izazovu ovde, to bi im izgleda bio jedini uspeh i nešto što bi imali, valjda, zajednički da proslave.

Kad smo kod tih tajkunskih nedeljnika, eto, baš juče kažu geniji, to kad se čuje pesma u kojoj se kaže da je Dragan Đilas lopov, kažu geniji – to je pokušaj ubistva. Čisto da razumete, to je pokušaj ubistva.

Šta mislite koliko će njih sledeće nedelje u ovim svojim redovnim izdanjima da kažu da je udaranje u glavu narodnog poslanika, bačenog na pod dok leži pokušaj ubistva? Neće nijedan. Evo, odmah da vam kažem, neće nijedan. Zato što je to takođe pokazatelj sistema vrednosti, šta se može, šta se ne može, pre svega, kome može, kome ne može i fašizam najobičniji, i fašizam najprljaviji mogući, najodvratniji mogući, prećutaće, relativizovaće oni koji su među njima onako hrabriji, znate, junačniji, oni će i da podrže otvoreno i to će da bude jedini odnos prema ovoj pojavi koju imamo sve vreme.

Ako će da se žale ponovo, da pišu pisma ovima po Evropskoj uniji, da li po Evropskom parlamentu ili na nekom drugom mestu, potpuno je svejedno, neka im obavezno, ali obavezno, pošalju snimke, svoje sopstvene snimke od jutros, da se pohvale junaci. Nek pošalju, fašisti najobičniji, snimke na kojima se vidi kako divljaju pred Narodnom skupštinom, kako drugim ljudima šutiraju glave. Neka im pokažu fotografije na kojima se vidi kako tim ljudima koje su šutirali posle toga glave krvare, pa onda neka traže podršku i neka kažu kao što im pišu sad u tim svojim pismima - dođite u Srbiju da nas podržite.

Nemojte više da se pravimo glupi, mutavi, ne tražite vi da oni dođu da bi vama nešto učinili da se pomeri neki izborni datum i da se krši Ustav, naravno, pri tome, vas pre svega zanima da vi za vlast zasednete. Kako? Kojim sredstvima? Evo, ovim. Ali, pohvalite im se.

A ti iz Evropske unije ili odakle god, evo, ljudi, vidite sve ovo, pa, pošto vas ovi već ovako lepo mole da date vi neko svoje mišljenje o svemu, hajde nađite za shodno da date svoje mišljenje baš o ovim pitanjima. Hajde, neka vam ne bude teško pa da kažete da li osuđujete? Očekujemo, naravno svi, da osuđujete fašističko divljanje u Srbiji.

Hoćete li da nazovete pravim imenom i da kažete ko su ti koji ovakav odvratan pir po ovoj zemlji pokušavaju da uspostave kao nešto divno i normalno? Hajde, nazovite ih imenima i kažite ko su. Mi očekujemo da vam to nije teško. U vašim državama sigurno vam ne bi bilo teško i da to osudite i da kažete – evo, ti se ponašaju kao fašisti najobičniji.

Nalazimo se pri datumu kada bi trebalo svi zajedno da se setimo tekovina borbe protiv fašizma. Pa, hajde, setite se bar tom prilikom. Pa, kad vas već zovu, pišu vam pisma, da se osvrnete na političku situaciju u Srbiji, osvrnite se. Učinite im, osvrnite se, pa im recite šta mislite o fašističkom divljanju bilo gde u svetu, bilo gde u Evropi, pa i u ovoj Srbiji, ako se za Srbiju brinete.

Šta kažu u tim svojim pismima ovi geniji ovde što bacaju pod noge državnu zastavu, šutiraju policajce, obaraju na stepenište skupštinskog ulaza narodne poslanike, pa ih onda šutiraju odozgo dok im krv ne krene iz glave? Kažu – ne, ne, ne, vlast je ovde diktatorska. Kažu – ne, ne, vlast je ovde autokratska, despotska, cezaristička. Kažu – ta vlast pravi u ovoj zemlji kristalne noći sa bakljama. Zamislite konstrukciju sa bakljama kristalne noći?

Mi ih pitali, te fašiste najobičnije, koji su bili danas u stanju da ovo potpuno nepojmljivo normalnom čoveku prirede pred ulazom u Narodnoj skupštinu, a da li vašim bakljama, kojim bakljama? Pitali ih, oni se prave nisu razumeli ili nisu čuli? Da li ovim vašim bakljama? Ovim vašim bakljama? Dakle, ovo ste vi, ovo je šef odborničke grupe Saveza za Srbiju u Skupštini grada Beograda postavio da se pohvali kako njegovi ljudi pale baklje dok lupaju lonce. Da li na ovu kristalnu noć mislite? Da li je to to, lažovi i licemeri najobičniji?

I dok se ljudi trude da nešto urade tako da svima bude dobro, pa čak da ne možete promil našeg interesa da pronađete u toj priči, dakle u nameri da se omogući onima koji žele na izbore da izađu, da mogu da prikupe potpise podrške, da to može da se uradi tako da proces uliva poverenje njihovim biračima i simpatizerima, nikakvog našeg interesa nema, mi smo sav posao na tu temu završili, ali svi smo se zajedno dogovorili kada je bio organizovan dijalog političkih stranaka kod predsednika Republike, Aleksandra Vučića, oni koji žele da izađu na izbore mogu da računaju da ćemo na ovaj način da učinimo da to bude izvodljivo na najbolji i najbezbedniji način.

Nikakvog našeg interesa u svemu tome nema. Tim ljudima opet ne dajete da normalno rade svoj posao, ne dajete da drugima olakšaju, a uradili smo to ne jednom, nego, Bog zna koliko puta, u poslednjih nekoliko meseci samo.

Da li je nama nešto značio smanjeni cenzus? Svi znaju da nije. Jeste baš tim drugima i nemamo nikakav problem sa tim da kažemo – pa, da, borimo se za više demokratije, za bolju reprezentativnost parlamenta nakon ovih izbora.

Kao što vidite, nije nam teško da se bavimo i uslovima u kojima će sve to da se pripremi, izvede, da se sve to uradi kako treba, a vi na sve to kažete kad su vam sve ostale laži propale, kada vam više nijedan jedini čovek u Srbiji ne veruje za sve gluposti koje izgovarate na temu izbora – Ne sad. U stvari, to neće biti bezbedno za zdravlje. Neće biti 21. juna bezbedno da se u dobro organizovanim uslovima u Srbiji glasa. A vi što to kažete, vi smatrate da je bezbedno da se 7. maja u nekoliko stotina vas okuplja na masovnom skupu sa sve spuštenim merama zaštite, ovde nigde maski na licu nema, samo da bi se divljalo ispred Predsedništva Srbije, istom ovom zgodom, kada su se fašista Obradović, ovaj ljotićevac koji je jutros ovde haos pravio i njegov gazda Đilas slikali onako lepo kao što sam vam prikazao malo pre. E, to je sve lepo, bezbedno i to je u skladu sa najboljim standardima zaštite zdravlja, a izbori nisu.

Dakle, sve sama laž, sve samo licemerje i nije to nešto što bilo ko u ovoj zemlji ne bi mogao da izdrži, na to smo navikli, ali prekinite već jednom na to, prosto, ne može čovek da se navikne na to, ne može da bude normalno. Prekinite već jednom da druge ljude fizički ugrožavate. Na šta to liči? Dokle to vodi?

I da se dogodi nešto tako strašno, kao što je bacanje ručne bombe u dvorište običnog čoveka, lokalnog funkcionera Srpske napredne stranke na opštini Voždovac, u dvorište kuće, koja samo pukom sreće ne eksplodira i da to šta, opet nikoga ne zanima? Da to čak i nije vest za ove koje ovako divne poruke i intervjue pišu i koji se ne sete jednim jedinim malim pitanjem da upitaju te svoje idole, te svoje velike borce za demokratiju i slobodu sa razbijenim glavama, tuđim, naravno, da se niko od njih ne seti da na to obrati pažnju. Zašto? Zato što se dogodilo nekome ko politički pripada Srpskoj naprednoj stanci i sledi političku viziju Aleksandra Vučića. Takvome može da se dogodi apsolutno sve.

Naš odnos prema demokratiji, pošto su i to neki danas ovde pitali i postavili kao temu, naš odnos prema demokratiji je da nikada na te stvari ne odgovaramo istom merom. Video sam da su mnogi nervozni i pitali – zašto se ovo trpi? Da li ćemo da reagujemo? Ne, dame i gospodo, baš ne treba to da radimo. Jer, oni koji ne žele dobro ovoj zemlji oni se upravo nadaju takvoj reakciji sa vaše strane. Oni hoće sukob. Oni hoće krvoproliće i potpuno vam je jasno iz svega ovoga što rade da im je to glavni cilj.

Ne treba na taj način uzvraćati. Mi treba demokratiju u ovoj državi da čuvamo. Mi treba da se borimo da te demokratije vremenom bude samo više kao što je sada ima značajno više nego u njihovo vreme, značajno više i da se uvek trudimo da radimo da stvaramo, da činimo da nešto bude bolje nego što je bilo pre. Samo bolje, a ne gore, kako demokratija, tako i uslovi života, tako privreda, tako ekonomija, tako životni standard, tako prilika za sve ljude u ovoj zemlji da im sutra bude bolje nego danas, a svakako drastično bolje nego juče svim ljudima u ovoj zemlji, naravno, pre svega deci Srbije.

Znate šta, ako im smeta što je to ne samo politika koju je definisao Aleksandar Vučić, nego im smeta što je to politika koja pokazuje rezultate, koja pobeđuje i koja zbog toga ima ubedljivu podršku građana Srbije u toj meri da hoće samo da fizički uništavaju i da ubijaju, pa i to građani razumeju i, znate šta, ta podrška Aleksandru Vučiću, SNS, razvoju i čuvanju demokratije i brizi za budućnost naše dece neće zbog vašeg nasilja, zbog vaših pokušaja da uništavate biti manja. Ona može da bude vremenom samo veća, samo čvršća. Ko to danas ne razume, taj nikada ništa razumeti neće, ali će svakako jak, dobar glasan, ubedljiv odgovor od naroda da dobije već 21. juna. Hvala vam lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, 50 dana teške, naporne, mukotrpne borbe, 50 dana herojske borbe i mi se nalazimo u danu u kom Narodna skupština Republike Srbije može da raspravlja o predlogu da se ukine vanredno stanje.

Sama činjenica, dame i gospodo, da smo do te tačke došli, da se u takvom danu nalazimo, ali valjda je za svakoga u ovoj zemlji jasan znak koliko je dobar, koliko je veliki posao sa uspehom obavljen u međuvremenu. Posao, dakle, u odbrani države, čiji je opstanak bio ugrožen, posao u zaštiti svih građana te države.

Svako razuman, svako pristojan u ovoj zemlji može samo da kaže – pa da, dobro je, pa da, sjajno je što se danas ne nalazimo u situaciji da nam toliko besni epidemija da ne znamo šta ćemo noćas, a šta ćemo sutra, nego što smo s druge strane došli do toga da vidimo značajnu, ozbiljnu razliku u odnosu i na 15. mart i 1. april i bilo koji datum od onda do danas i da možemo da kažemo – da, sada ima smisla razgovarati o tome da ove mere mi možemo da relaksiramo, da možemo vanredno stanje čak i da ukinemo. Svako pristojan, svako razuman će reći – to je značajna razlika i treba da budemo zadovoljni što smo dotle došli i nikada niko nije rekao da je sve završeno i nikada niko nije rekao – sav smo posao obavili. Ali, tu razliku mora da prizna svako u ovoj zemlji ko hoće da bude realan, ozbiljan i odgovoran.

A ko neće, ko odbija da očigledno vidi, a pritom se nešto kao politikom bavi i hoće za nešto da se pita, pa ostaje samo mi da se pitamo – ako tako slep, jer je rešio da bude slep, ako je tako kod zdravih očiju slep, odbija da prihvati ono što je očigledno svima u ovoj zemlji, a kako će sutra tako slep bilo šta u ovoj zemlji da vodi, kako će bilo čim da rukovodi, a kao kandiduje se za tako nešto.

Dakle, to su pitanja nad kojima prosto mora da se zabrine svako u ovoj zemlji, ali ne treba da se zabrine što nam je najniža smrtnost ne samo u ovom delu Evrope, nego što je kudikamo niža u odnosu na brojne mnogo veće, mnogo bogatije zemlje. Hajde da se ne poredimo sa čuvenom Italijom i čuvenom Belgijom i čuvenom Francuskom i čuvenom Španijom i Velikom Britanijom, ali pogledajte, samo pogledajte kako je kod njih sve ovo vreme, kako danas, a kako je u Srbiji, pa da kažemo jedno iskreno, pošteno i od srca – alal vera na do sada obavljenom poslu, svim građanima ove zemlje, jer je ovo bilo pitanje koje se tiče svih nas i svi smo u tome učestvovali. Na prvom mestu, naravno, i u pravu su oni koji su to rekli, zdravstvenim radnicima, lekarima, koji nisu znali šta je dan, šta je noć, koji su se neumorno tukli na prvim linijama fronta i državi, dame i gospodo, rukovodstvu, dakle, onim ljudima koji su omogućili da ti zdravstveni radnici mogu da izvojevaju dobre, važne pobede u velikim bitkama, jer jedno bez drugog ne bi moglo, jedno bez drugog ne bi išlo i to kažu i sami ti zdravstveni radnici, svi oni koji su u brojnim zdravstvenim ustanovama ove zemlje prethodnih 50 dana radili danonoćno kažu to, kažu i oni njihovi predstavnici u Kriznom štabu.

Kada kažemo struka, ti ljudi, struka, kažu – nismo nikada imali, apsolutno nikada, tu vrstu razumevanja podrške od strane države kakvu smo imali sada u ovo vreme. Pa, jel onda greh reći, samo zato što je nekome teško da čuje – ponosni smo na činjenicu da smo na čelu države imali Aleksandra Vučića na mestu predsednika Republike, da smo imali Vladu Srbije koja je pokazala da je u stanju da se efikasno zauzme u najteže moguće vreme da pruži podršku tim zdravstvenim radnicima, da im obezbedi i respiratore i sva zaštitna sredstva. Dakle, sve njihove mere i preporuke da pretoči u uredbe i odluke i da imamo sa čime da se borimo ovih 50 dana.

Mi smo u SNS ponosni na činjenicu što smo imali takvo državno rukovodstvo i što smo sa ovakvim uspehom došli do današnjeg dana 5, 6. maja ove godine. Ne možete, dame i gospodo i građani Srbije koji ovo slušate, prosto ne možete da se ne osvrnete na laž i licemerje sa kojima smo morali da se borimo konstantno sve ovo vreme, ali konstantno, bukvalno svakoga dana sve ovo vreme, jer sve ono što su pripadnici bivšeg režima, pre svega tu mislim na onaj tajkunsko-lopovski kartel koji predvode Dragan Đilas, njegov takozvani savez i ostali tajkuni sa njima, dakle, sve što su radili sve ovo vreme, bilo je samo laž, samo napad, samo pokušaj da se uruše napori naših heroja koji su omogućili da imamo nakon 50 dana ovakav rezultat i sve samo teško licemerje i bukvalno sve.

Počnite od one prve stvari o kojoj smo govorili danas, odnosa prema parlamentu. A šta je to, ako nije laž i ako nije licemerje? Pa jesu vam njihovi narodni poslanici, a znate koliko ih imaju ovde, sada nije važno kako su do njih došli, ima ih i na sednici sada, jer su oni govorili sve vreme – jao, strašno im nedostaje Skupština što se nije sastala 16. marta, a ti isti, da se podsetite, godinu i po dana nisu mogli da se sete adrese na kojoj se Dom Narodne skupštine nalazi, pojma nisu imali i nije ih bilo briga uopšte i sada oni su se setili da im mnogo fali Skupština i prosto će da umru, kako su govorili, ako Skupštine ne bude. Mi smo im rekli – istog sekunda kada struka kaže, kada lekari kažu, stekli su se uslovi, hajde da radimo, Skupština se saziva, mi ćemo da vam omogućimo uslove da možete svi da dođete, kao što ne može niko sada ni u Belgiji, ni u Španiji, ni u Italiji, da se pruže uslovi, da se stvore uslovi svakom poslaniku da dođe ovde, da govori, da kritikuje, ako mu se kritikuje, mi ćemo te uslove da vam damo.

Mi reč ispunili, mi došli da raspravljamo i o merama i o vanrednom stanju, a oni, licemeri i lažovčine, pa nešto ih nije bilo. Jel ih bilo kada smo govorili na prošloj sednici ovde o tome? Nije, kao što ih nema ni danas. Ne računam ovo kad dođu, kao jutros ovaj ljotićevac Obradović, da ovde ponovo zlu krv prosipaju, da ponovo prave incidente, da ponovo pokušavaju da izazovu sukobe među nama, da ruže i nipodaštavaju Narodnu skupštinu, da se ponašaju kao nedozreli, duvajući u pištaljku i rušeći državno znamenje. I šta su ikada drugo radili, osim da su nešto rušili i gledali da upropaste. Ili da sruše RTS ili da sruše zgradu Predsedništva ili da sruše državno i narodno jedinstvo u borbi protiv smrtonosnog virusa ili da sruše i upropaste aplauz podrške medicinskim radnicima svako veče u osam ili da sruše i upropaste državnu zastavu. Kada su ikada išta drugo pokazali da umeju i da ih zanima? Ali takvi da nam sole pamet da im nešto parlamentarizam znači, pa nemojte, molim vas, da se lažemo, nemojte da se pretvaramo.

I sve drugo što su uradili, kada kažu mnogo im je do Ustava stalo, a ko? Ti isti koji, pazite, i dan-danas, ovog dana kada mi govorimo o tome traže da se taj Ustav krši, zašto, da bi bili neki izbori onda kada oni to hoće, oni kao Ustav brane. Od koga? Od nas koji smo sve po tom Ustavu radili. Pa neće biti. Od Aleksandra Vučića, koji je uradio sve ono što oni nikada nisu bili u stanju, oni nešto u ovoj državi da brane, koji su uvek mislili samo na sebe, pa neće biti, i te njihove teorije zavere koje ste slušali danas. Znate, gospođo Brnabić, nije ovaj čovek ovde koji je danas govorio da je sve ovo jedna velika laž, da su Svetska zdravstvena organizacija i multinacionalne kompanije izmislile virus i da nema stotina hiljada mrtvih, kao što svi znamo da, nažalost, ima. Pa nije on u tom usamljen i nije on po tome nimalo različit ni od Đilasa, ni od ovih dveraša, ljotićevaca, ni od ostalih iz tog njihovog društva. Svi su u tome isti.

Cela država se ovih dana zgražava nad izjavama jedne narodne poslanice, Kostić se, čini mi se, preziva, da nama pokušavaju kroz vakcinu za koronu da ubace čipove. I sad njima je to nešto i smešno i strašno, a to su oni. Jer, da vas podsetim, vi to možda znate, ta gospođa je ovde došla upravo kao poslanik tog zagovornika teorija zavera koji nam se obratio i danas i ta gospođa je deo Đilasove većine na opštini Stari grad, tamo je bila u autentičnoj onoj odborničkoj grupi Đilasovog Bastaća, sad je valjda u Demokratskoj stranci. Ali, to su oni i nikakve tu razlike među njima nema.

I kad kažem licemerje i kad kažem laž i ove njihove priče da ne valjaju mere, a koje mere ne valjaju? Jel ne valjaju ekonomske mere koje je ova država već uspela da uspostavi? Jel ne valja to što smo isplatili već za 10% veće zarade zdravstvenim radnicima, što pre tog povećanja u ovoj Srbiji danas o kojoj se stara Aleksandar Vučić jedna medicinska sestra ima oko 50.000 dinara platu, a to je samo koliko veće u odnosu na 30.000 dinara u vreme Đilasa i ostalih tajkuna. Šta sad tu tačno ne valja? Laž i licemerje. Šta je, ako nije laž i ako nije licemerje, priča da ne valja što je ova država smogla snage, što ima tu vrstu ekonomske snage da danas može da obezbedi tri minimalne mesečne zarade svakom zaposlenom kome je to potrebno? Tri zarade obezbeđuje država svakome kome je potrebno. Šta je loše što će sutra, bukvalno sutra, da krene isplata prve od tih zarada i ko će to da kritikuje?

Licemeri i lažovčine najobičnije koje nikada nisu jednu jedinu platu, ma dinar jedan, uplatili nikome, a pola miliona ljudi im je ostalo na ulici. Imali su oni epidemije, pa se nisu nikad setili, baš ih je bilo briga. Imali su i ekonomske krize, pa nikada nijedan jedini beli dinar nisu dali nikome, sem sebi, i baš ih je bilo briga. I takvi da nam danas pričaju – ne valjaju naše ekonomske mere. Ma, hajte, molim vas. I da kažu – ne valja što je država obezbedila, što danas može da obezbedi svakome punoletnom u ovoj zemlji ko to želi 100 evra. Izvinite, molim vas, a kada ste vi dali ne 100 evra, nego 100 dinara bilo kome, sem sebi? Samo laž i samo licemerje.

Ne valjaju im mere za zaštitu zdravlja koje smo preduzimali, ne valja im što smo to uradili uz pomoć naših prijatelja iz Narodne Republike Kine, pa ovaj tajkun Đilas dao je sebi tu slobodu da baš kao ovaj zagovornik teorija zavere pljuje, doslovce, naše prijatelje iz Narodne Republike Kine, da priča kako su oni sve ovo napravili, pa nama poslali, a to je pričao kada se direktno uključivao u svoje medije, da priča da, zamislite, Kinezi lažu, hoće da sakriju pravi broj zaraženih tamo kod njih, da priča kako njihove mere ne valjaju ništa i kako Kinezi ne znaju ništa. Pa, sramota najobičnija.

I taj će da kritikuje nešto što smo uspeli da obezbedimo respiratore kojih se nikada nije setio, nije znao ni šta su, ni čemu služe. A kad ga pitaš – izvini, jel možeš sada da se nađeš na usluzi svojoj zemlji, kaže – ne mogu, jer neću. Ne mogu, jer neću. Ja ću možda da dam nešto Unicefu, a doslovce je rekao – ovoj državi ne dam ništa.

Svaka čast, licemeri najobičniji! Pa, nađite se sutra hrabri da bilo kome u ovoj zemlji držite neke lekcije. Vi da govorite nešto Aleksandru Vučiću? Pa, ja stvarno ne znam šta vi mislite, ko će tako nešto da proguta? I licemerje i opet laž kada ti i takvi ljudi govore da nešto nije bilo dobro vezano za poštovanje mera tokom vanrednog stanja.

Pazite sada, najveći problem svih problema je što se čuje sa pojedinih balkona i prozora u ovoj zemlji, a nema ih malo, da su ljudi nezadovoljni kada tajkun poput Dragana Đilasa pokušava da im pamet soli i da im proda lupanje u šerpe za nešto što će da bude najbolja moguća stvar danas, pa makar ako i to znači kršenje mera koje su propisali medicinari, kršenje policijskog sata i rasplamsavanje bolesti.

Ljudi kažu, e, slušaj Đilase, imenom, znamo da si lopov i slušaj još nešto, vrati pare. I on kaže – aha, ovo je napad. On kaže – aha, najveći problem je što sam ja video da su baklju pri tome upalili. Pa, opet licemerje i opet laž.

Jeste li se vi licemeri i lažovi kitili i hvalili snimcima, video snimcima, gde palite baklje i lupate u šerpu. E, te su vam baklje lepe, ali ne valja ako drži baklju neko ko kaže – Đilase, lopove. Strašno je velika razlika između te vaše lepe i ove druge koja vam se ne sviđa. I vi ćete da određujete ko ima pravo da šalje političku poruku, a ko nema, zato što vam se ta politička poruka ne sviđa, je li?

I ove vaše baklje koje ste palili ovde pred ovim domom Narodne skupštine, po 20 naređali jednu do druge, sve su bile divne i veličanstvene i one pred Predsedništvom Srbije kad ste pretili Aleksandru Vučiću mali milion puta, sve su bile sjajne, ali ove druge vam se ne sviđaju, jer vam se ne sviđa poruka.

Šta još kažu? Oni se nešto žestoko zabrinuli jer smatraju da su neki ljudi kršili mere zabrane kretanja, a koji to ljudi? Koji to ljudi, licemeri i lažovčine najobičnije? Ako ne, da opet počnemo od vas. Taj vaš Bastać, kod kog je ova Nada Kostić, koji je zajedno sa Miljušem koji je spaljivao knjige onomad, sećate se toga, prvi izašao da krši policijski sat, izveli svoje ljude ovde na Dorćolu da prebijaju radnike Direkcije za izgradnju, pa onda za njima i vi svi ostali. I ti lično Đilase, i ti lično Boško Obradoviću, ovaj što je ovde danas rasturao zastavu Narodne skupštine i napadao policiju, šutirao policajca. I ti lično Lutovac, i ti Jeremiću i svi ostali koliko ih ima, ređajte ih. Jer su se svi naređali ovde pre nekoliko dana samo da pokažu kako su jaki i opasni, da oni krše policijski sat. Šta vi onda pričate? Šta vi onda pričate i koga vi pravite ludim ovde? Da neko odgovara za ono u čemu ste vi prvi? Samo laž i samo licemerje.

I još kažu, hoće, znate, Aleksandar Vučić da uvede cezarizam, hoće da on ima apsolutnu vlast. Aleksandar Vučić koji je, gospođo Brnabić, zajedno sa vama potpisao predlog i taj je predlog došao ovde da mi danas o njemu govorimo da se ukine vanredno stanje, da se ukinu sve te mere koje proizilaze iz vanrednog stanja, a tiču se i policijskog sata i angažovanja vojske u zaštiti narodnog zdravlja.

Dakle, sve to što je ovim tajkunima i lopužama najobičnijim strašno i represivno, mi predlažemo, Aleksandar Vučić predlaže da se ukine, a oni kažu – e, ne, mi smo sad protiv toga. Oni to neće. I sad je on autokrata, on je diktator, a oni su šta? Ne znam. Ne znam odgovor ali znam da pametni svakako i sigurno nisu. I opet laž i opet licemerje, pošto su pričali o izborima danas, pošto su pričali i o kampanji danas, a samo su se oni sve vreme, konstantno i sve vreme, izborima bavili.

Dok je Aleksandar Vučić rekao da neće izborima da se bavi dok se ne završi vanredno stanje, dok je rekao, i reč održao, neće nikome od njih ime da pomene, oni su se samo njim bavili svaki božiji dan, apsolutno svaki i samo mislili o kampanji i samo mislili o svojim jurišanjima na vlast, a to bi najviše voleli bez izbora i to i danas kažu, a to bi najviše voleli tako što će neko da ih postavi da malo budu na vlasti. Samo je problem što tako ne ide.

Ne valjaju im mere, čuli smo i malo pre za koje je Svetska zdravstvena organizacija rekla - donete su u pravom trenutku, donete su na najbolji mogući način da pokažu efekat i rezultat. I na svemu tome je, koliko prekjuče, generalni direktor te SZO Srbiji čestitao. A ovi se opet bavili izborima i opet se bavili sobom i opet Aleksandrom Vučićem.

I danas kad ih pita čovek, a, dobro, šta sad ne valja u tome što ćemo da izađemo iz vanrednog stanja? Pa, znate šta? Možda postoji jedan odgovor koga može da se seti svako. Možda im je najveći problem to što im je Aleksandar Vučić rekao da neće sigurno da im odgovara ništa dok traje vanredno stanje. Da se nisu uplašili njegovog odgovora zbog toga što, im se čini, sledi uskoro? E, to oni znaju jako dobro. Ako se jesu uplašili imaju razloga zašto jesu.

Kako će da izgleda ta kampanja? Nećemo mi i rekli smo da se bavimo time uopšte, ali odgovor na to pitanje, da budemo do kraja iskreni, zavisi od toga koga pitate. Ako pitate njih, ako pitate ove okupljene oko žutog tajkuna Đilas Dragana, pa, verovatno će da bude još patetike o kojoj ste govorili vi i drugi danas i sve ste bili u pravu. Dakle, da čovek laže, kukumavči, prenemaže se, kaže – neko mi je decu napao, i sada daj mi znak tri-četiri-sad da ja mogu da počnem da plačem, a niko mu decu nije napao.

Taj isti čovek, da se ne libi, da samo dan kasnije izda nalog svojim medijima, izda nalog svojim novinarima, portalima da udare ponovo najstrašnije, a već su to radili milion puta do sada na decu Aleksandra Vučića imenom i prezimenom. Njegovu još jednom, niko dirao nije, dobro je što nije i tako treba da ostane zauvek.

A on i oni njegovi bednici, šta su radili pre samo nekoliko dana kada su slali poruke Aleksandru Vučiću, Aleksandru Vučiću direktno, mi hoćemo da izvinite da uriniramo po grobovima tvoje dece. To se desilo pre samo nekoliko dana. I kad kažu ne znamo ko je to radio i ne znamo šta je to bilo, to su neki anonimni. Da li su vam anonimni Tatići bivši članovi Veća gradske opštine u vaše vreme. Opština Vračar je u pitanju, da li je tako? Da li su vam oni anonimni? Da li su vam oni anonimni što su bili funkcioneri DS i čiji su i dan danas tamo da drmaju po tim vašim strankama i tim vašim savezima?

Jesu li vam anonimni ti vaši funkcioneri koji kažu – haiku za danas, to je znate pesma, to je poezija za današnji dan. Samo mrtvi Vučići su dobri Vučići. Jesu li to vaše poruke? Jesu li to dokazi kakvu kampanju treba da očekujemo, pa da ih još dodatno potkrepite, evo još neko ko nije ni malo anoniman Tatjana Vojtehovski, reaguje na ovog Dragana Đilasa njegovo obraćanje Aleksandru Vučiću u kome on ponovo priča ti si Vučiću kreten, ti si bolestan i tako dalje, jer Vučić nema decu i njemu se sve može reći. Kaže ova Vojtehovski – ma, treba da se pobijemo sa njima. Sa njima, sa Vučićem i nama ostalima. Pa, kaže Vladimir Todorić, evo još jedan anonimni za koga pojma nemate koje, jeli, član Predsedništva stranke Vuka Jeremića, lični advokat Dragana Đilasa i jedan od njegovih najbližih saradnika. Njegov komentar na sve to, dakle, na Đilasovo obraćanje Vučiću, komentar ovih je – pobiti govna i gotova stvar. Pobiti i gotova stvar.

I ako mislite da nije jasno koga ubiti, koga pobiti, evo vam odgovor pre sat i po, ubiti Vučića. Ubiti Vučića, tako su doslovca napisali opet oni, opet njihovi simpatizeri, opet njihovi članovi i aktivisti. E, to je njihov odgovor na pitanje šta treba da se očekuje u političkom životu Srbije ako se oni budu pitali.

A mi sa druge strane umeli smo samo da odgovaramo radom. Umeli smo samo da odgovaramo brigom za ovu zemlju i činjenica da danas država jeste dovoljno jaka, da je moglo da sa velikim uspehom ekonomskim prebrodi ovaj period pa da može da čeka kraj ove godine sa najboljim rezultatom u ekonomiji, to kaže MMF, da može da sačeka kraj sledeće godine sa najboljim rezultatom u ekonomiji u čitavoj Evropi, što kaže MMF. Pa sve je posledica principijelnog stava Aleksandra Vučića i Vlade koju okuplja SNS. Mi ćemo da radimo. Mi ćemo da se borimo, mi ćemo da se trudimo da rezultat napravimo kako u borbi sa smrtonosne opasnosti tako i u borbi za ekonomiju. To je uvek bio naš glavni i najvažniji odgovor.

A vi lažovi, a vi licemeri ako ništa drugo nikada bolje niste znali ni umeli, pa ne očekujte onda sutra da vas narod nešto bolje ceni od ovoga i ovoliko koliko vas ceni. Vi radite to što jedino znate, ostavite se tuđih porodica, ostavite se dece Aleksandra Vučića koju ste napali ponovo i danas, dakle, ponovo imenom i prezimenom, ali tuđe dece.

Ostavite se napadanja na bilo čije dete u ovoj zemlji. Ne dirajte druge ljude, ne ugrožavajte im decu, a mi ćemo da se postaramo da bude ove dobre ekonomije za koju nam je već rečeno da je za Srbiju izvesna, da bude dobrih rezultata na koje ćemo svi da budemo ponosni. Da bude dobre budućnosti za sve u ovoj zemlji, naravno, pre svega za one kojima ta budućnost na prvom mestu pripada, a to su sva deca Srbije. Sve što smo do sada radili za njih smo radili. Sve što ćemo raditi dalje biće svakako pre svega za njih i to je ono što je dakle, još jednom principijelni stav SNS. To je politika koju je ustanovio lično Aleksandar Vučić svojom podrškom da nastavimo da radimo dalje zajednički, dakle, podrškom i ovim predlozima. Poslanička grupa SNS ponosno stoji u redovima onih koji tu politiku sprovode. Hvala vam.
Hvala.

Pošto je rasprava nešto šira, a svi znaju da je intencija predlagača bila da se narodu izađe u susret.

Dakle, činjenica jeste da je mnogo ljudi, mnogo naših građana ostalo da nije završilo posao, a svi rokovi ističu sutra i mnogo ljudi ima potrebu da i dalje reši svoja pitanja vezano za oružje i odgovarajuću dokumentaciju. Suština Predloga zakona je da se još jednom ljudima u susret izađe.

Naravno, kao što to ume da bude često u Narodnoj skupštini slučaj postane ovo šira rasprava i onda se priča o zakonu generalno, pa i o drugim zakonima, pa i o drugim sednicama, pa i o svemu drugom, sem o Predlogu zakona.

Pre svega, ja sam hteo da pitam poslanika Ševarlića, koji priča ovde svašta, između ostalog, optuživao nas iz Srpske napredne stranke da smo genetski modifikovani, pa odmah izašao i nikako ga nema da se u salu vrati, a hteo sam da ga pitam, ali tu je, koliko vidim, gospodin Vukadinović, vi ste sada koalicioni partneri, koliko sam ja razumeo, najavili ste zajednički izlazak na izbore, pa ako ćete biti ljubazni da prenesete poslaniku Ševarliću moje pitanje, a možete i vi da odgovorite na njega, ni to ne bi bilo loše.

Ako ima želju da priča o svemu i svačemu, sem o dnevnom redu, sem o našem predlogu koji je usmeren ka cilju da se narodu pomogne, ako ima vremena da se bavi svim drugim, kako ne nađe jednu jedinu reč za shodno da izgovori na temu poziva na državni udar u Srbiji? Evo, to je sad pomenuo gospodin Šormaz, a nije za to sigurno čuo gospodin Ševarlić prvi put, pre minut kada je to pomenuo Šormaz, niti ste vi niti bilo ko treći.

Svi znaju da je u ovu Narodnu skupštinu juče, doduše ne u salu, nego tamo u hol gde se okupljaju novinari, došao Boško Obradović i pozivao čovek ne trepnuvši da se digne vojska, da se digne policija, da se izvrši državni udar dok predsednik nije u zemlji, da preuzme vlast, a njega valjda da izoluju, pošalju ne znam gde i da onda ovde mi imamo građanski rat. Da li je tako? To su opisivali, što Boško Obradović, što ovi drugi Đilasovi satrapi kao neko divno i bajno rešenje koje će svima doneti sreću u nekakvu u ovoj zemlji.

E, pošto je to izgovorio u Narodnoj skupštini i pošto to jeste tema juče, sinoć i danas, kako ovi koji imaju vremena da se svim i svačim bave ne nađoše za shodno da jednu jedninu reč kažu na tu temu, da li se sa tim možda slažu ili to osuđuju? To može da osudi samo svaki pristojan čovek u ovoj zemlji, da kaže da je to apsolutno neprihvatljivo. Na šta to liči da se priziva bukvalno građanski rat, da se priziva krvoproliće, da neko sanja da će bilo šta u Srbiji da bude dobro. Kome? Njima, Đilasu, Đolaku, Miškoviću, Bošku njihovome, kome će da bude dobro ako se na taj način bilo šta u ovoj zemlji reguliše ili rešava?

Naravno da je to apsolutno neprihvatljivo. Što ne nađoste za važno da to pomenete na bilo koji način? Dakle, to je bilo moje pitanje, pre svega, za Ševarlića, ali nemam ništa protiv, možete i vi, pošto ste sada koalicioni partneri. Nije se niko oglašavao sa te strane kada je Boško Obradović počeo sa svojom rasističkom kampanjom borbe protiv migranata, strašnih migranata koje treba verovatno da počistimo sa lica zemlje kada je napravio ono svoje brendirano kamijonče da kao promoviše bojkot, a u stvari promoviše svoju fašističku i rasističku ideologiju.

I uopšte nek ne bude važno što se nisu udostojili da se tim pitanjem bave svi oni koji su se svrstali i rekli - da, mi smo rame uz rame sa Boškom Obradovićem. To su, da vas podsetim, uradili lično Dragan Đilas, dakle on je otvoreno rekao - u ovome smo Boško i ja jedno. Njih dvojica su jedno. Dakle, kad govori Boško, govori Đilas. Kada govori Boško, govori Đilasov kum Mladen. Kada govori Boško, govore svi ostali koji su prihvatili da im stoje rame uz rame.

I neka ne bude problem što nisu našli za shodno da se tim pitanjima, još tada, a tada je bilo krajnje vreme, bave ovi iz Demokratske stranke, vajni, takozvani veliki liberali, veliki evroljani, veliku borci za najviše standarde u domenu ljudskih prava, da se ne bave time što su sada defakto u koaliciji, i što ih defakto predstavlja, u njihovo ime govori jedan ksenofob, jedan fašista, jedan rasista. Da su se tim stvarima bavili na vreme verovatno ne bi smo došli u situaciju da u njihovo ime taj isti fašista, Boško Obradović, dolazi ovde juče, staje pred novinare, i sad svi misle nastaviće svoju uobičajenu tiradu protiv migranata, a on uzme pa izgovori - pozivam vojsku i policiju. Mogu da vam pročitam kako je to tačno zvučalo. Dakle, da izvrši puč da, da svrgnu izdajnika sa vlasti i sačuvaju bezbednost države u novoj migrantskoj krizi.

O Aleksandru Vučiću je govorio, o izabranom predsedniku Republike, o čoveku iza kog je stajala apsolutna većina naroda u ovoj zemlji u momentu kada smo mi održali izbore, da vas podsetim, koje je imao jedno tri puta više glasova nego svi ostali zajedno. Znači, sve ostalo je da saberete, na jednu stranu da stavite, e on je imao tri ili četiri puta više. I sada Boško Obradović dolazi ovde, govori u ime tih koji su mu tolerisali sve drugo, što mu ne bi tolerisali onda i ovo, da li je tako? I sa ovim se slažu.

Ako ćemo da pričamo o svemu i svačemu, pa šta je čeri paradajz, šta je riba list i da li je neko od nas genetski modifikovan. Hajde, odredite se prema ovome. Hajde za ovo kažite šta vi o tome mislite, Ševarlić, vi slobodno, nađite nekog trećeg, nije važno, jer ako je nešto bitno nije vam bitno što hoćemo narodu da pomognemo i da se ovi rokovi pomere, ne mora da bude bitno, ali ako je nešto za narod bitno, hajde da vidimo odgovor na pitanje da li treba ovo da bude uređena zemlja, pristojna zemlja, zemlja koja vodi računa o tome da svoj mir i svoju stabilnost sačuva da bi mogla da radi dalje, da bi mogla da se razvija dalje, da osnažujemo našu ekonomiju dalje kad smo je već prvo sačuvali, onda popravili i osnažili značajno u odnosu na vreme tajkuna i njihovih fašista, njihovih batinaša, da možemo da dižemo standard sad kad smo ga već podigli značajno u odnosu na period tajkuna i njihovih fašista i njihovih batinaša ili treba sve da rasturimo i treba sami sebe da uništimo u nekom ludilu poput građanskog rata, oružanog sukoba ili vojno-policijskog puča?

To je pitanje na koje odgovor duguju svi oni koji prihvataju da sa takvima stoje rame uz rame, da sa njima pozivaju na uništavanje institucija u ovoj zemlji, ili bar ako hoće da se bave politikom u Srbiji i smatraju da ima važnijih tema, da budu svesni situacije, svesni trenutka i da budu potpuno načisto od ovoga sada, danas, važnijeg pitanja nema. Pa, da čujemo gde je ko i na kojoj strani. Što se nas tiče potpuno je jasno, mi ćemo uvek da budemo za onu Srbiju koja vodi računa o svojoj deci, o svojoj budućnosti, što znači, Srbiju koja vodi računa o tome da nikome dlaka sa glave ne fali, da čuvamo tuđe kao svoje jer sve je to naše, i ovakve uvek ćemo moći samo da osudimo. A da čujemo šta o tome imaju da kažu ostali, primera radi Ševarlić ako se seti gde je Narodna skupština tokom pauze za ručak ili nešto nakon nje, ili vi koji sa njim sarađujete.
Dobro je, gospodine Vukadinoviću, što ste prihvatili da neku vrstu odgovora ponudite.

Inače, samo da znate, nisam ja vas pomenuo tek tako samo zbog toga što ste rekli da ćete vi i Ševarlić zajedno na izbore neke, želim vam sreću, naravno, kao i svim ostalima, nisam mogao da budem načisto šta vi možete o tome da mislite. Znate zašto? Zato što pamtim onaj dan kada su ovde upali Boško Obradović i Ivan Kostić u pokušaju da isprovociraju narodne poslanike SNS.

Sećate se kada su ovde došli do stola za predsedavanje, bez ikakve dozvole, naravno, i mahali onim transparentima u pokušajima da izazovu incident u vreme kada se dešavala kriza u parlamentu Crne Gore, da bi se pokazalo da je problem ne u tome što se dešava u Crnoj Gori, ne u onome što radi njihova vlast u pokušaju da na silu istera jedan zakon duboko nepravedan prema srpskom narodu u Crnoj Gori, nego da je problem u tome što su u pitanju, prosto, Srbi, da pokažu da ima problema i da će da naprave problem i da od toga naprave vest i u Domu Narodne skupštine – evo, Skupština u kojoj ima Srba, u Beogradu, kao i u Podgorici, pa su problemi tu. Tada ste, da vas podsetim, bili oduševljeni tom njihovom diverzantskom akcijom, ne znam šta je to trebalo da predstavlja, jer ste sa njima u prolazu pozdravljali – baci, bravo, svaka ti čast?

Pa, to nisu videli samo poslanici SNS. Bio je tu tačno kod prolaza i Marijan Rističević kada se to dešavalo i mi smo pričali jedni sa drugima – da li ste videli šta se dešava i na šta ovo liči?

Živo me zanima da li i ovaj put smatrate da su po sistemu „bravo, care, svaka čast“ nešto pametno uradili kada su juče pozivali na to da se dignu vojska i policija, izvrše državni udar i zatoče Aleksandra Vučića po povratku u zemlju? To sam morao da vas pitam.

Pokušaj da se na nas prebaci odgovornost za to što oni pozivaju, da tajkuni i lopovi i fašisti, jer to i jesu, i što sami kažu, da to što oni pozivaju na građanski rat, što oni pozivaju na krvoproliće, da se na nas prebaci odgovornost rečima – nije ovde bilo dobre atmosfere, vi iz većine često niste birali reči, rekli smo vam mnogo puta, i ako treba da vam objasnimo još jednom, to su reči koje su oni sami izgovorili o sebi.

Da li ste čitali onaj finansijski izveštaj u kome sami ljudi iz DS kažu za vreme Đilasa, pa redom, da su oni sami sebi dodelili epitet žutog preduzeća. Da li se sećate toga? To su njihove reči, nije to niko od nas morao da izmišlja. Samo smo im pokazali izveštaj. Vi ste sami za sebe rekli – žuti lopovi, doslovce. A zašto? Zato što su sami u svoj izveštaj stavili da su oni, a ne mi, krali, nameštali tendere, nameštali konkurse, ugrađivali se za procenat, organizovali kojekakve radove i usluge za lokalne samouprave, pokrajinu, Republiku preko svojih firmi, da bi pare uzimali, da bi narod pljačkali. To su oni zaključili i sami sebe proglasili ujedno i tajkunima, taj Boško Obradović, ta batina fašistička Dragana Đilasa.

Jesmo li vam pokazivali ovde njegove literalne sastave o Draganu Đilasu kao tajkunu, tajkunčini, tajkunsko – medijskom magnatu? Pa, to su njihove reči o njima samima i mi smo nešto grdno zgrešili kada im njihove reči i kažemo – evo što ste vi sami o sebi pričali.

Pa, znate šta, možemo sa tim da se složimo. Ako vi mislite da ste vi ovo, pa i mi ćemo da vam kažemo – pa, vi ste to. Dakle, to je loš pokušaj spina. Ne možemo mi da nekoga uvredimo, pokazujući mu njegove reči, pa time mi da budemo krivi što taj neko hoće građanski rat u Srbiji, što taj neko hoće puč, što taj neko hoće državni udar, što taj neko hoće zlo Aleksandru Vučiću, njegovoj porodici ili ljudima iz SNS.

Dakle, oko toga moramo da se razumemo, a ovo da ste overavali i bili oduševljeni pokušajem da se izazove incident, skandal i fizički obračun u Narodnoj skupštini, jeste, to ne morate da me ubeđujete da niste, to jeste radili. Ako se ne slažete sa ovim pozivima na državni udar, to je dobro da čujemo.

Vidim, tu je i gospodin Ševarlić. Ne bi bilo loše da čujemo zašto on ne nađe vremena. Valjda nije imao dovoljno minuta za repliku, da nam kaže šta on misli na pozivu na državni udar od strane Dragana Đilasa, kuma Mlađe, Boška Obradovića i ovih nesrećnika iz DS, što pokušavaju da utvrde ima li im stranke još uvek ili ne.

Pre svega, o čemu smo mi govorili, kojim smo se temama bavili u Narodnoj skupštini, gospodine Ševarliću, vi ne možete da znate. Ne možete da znate iz prostog razloga što ste u ovu Narodnu skupštinu dolazili veoma retko. Doduše, kud i kamo više od ovih koji su sa vama zajedno ušli u Skupštinu, sa kojima ste bili na istoj listi, ali vrlo retko moram da priznam, pa i kada se zadesi da budete tu kao na primer danas, to je brat bratu, koliko? Pola sata dnevno.

Tako da, ne mogu da kažem da ste uopšte bili u prilici da znate kojim smo se mi temama bavili. Nije uopšte stvar u tome da li smo mi pričali o planovima za budućnost, mi smo te planove realizovali. Da vas podsetim, mi smo ovde zakone usvajali. Mi smo se reformama u ovoj sali bavili, te reforme sa svoje strane sprovodili. Svoj deo posla radili su i predsednik Republike, Aleksandar Vučić, i Vlada Srbije, ali i mi kao Narodna skupština.

Vi ste odabrali da sve to, uglavnom, propustite. Kažem uglavnom, ne u onoj meri u kojoj su ovi drugi koje pomenusmo i sada, a sa kojima jeste zaista izašli zajedno na izbore, u tom momentu valjda delili vrednosti i sad kažete pokazali ste da se sa njima ne slažete onog trenutka kada ste ih napustili.

Kad dođete ovde i počnete da pričate o svemu i svačemu, ali bukvalno o svemu i svačemu, jer znate, nas da nazivate GMO iz čista mira, niko vas nije ništa pitao na tu temu niti vas je uopšte dotakao, ali ako ćete tim stvarima da se bavite, kako ne nađete za potrebno da se bavite onim što jeste najvažnija tema u ovom trenutku, a to je poziv na državni udar, gospodine Ševarliću, a to je poziv na vojni puč, to je poziv vojsci i policiji da izvrše državni udar i da počne nekakav građanski rat.

Da li vam je od toga važnije da vređate ljude iz SNS ili da to relativizujete? Ja vas sada pitam otvoreno za to – šta vi mislite o tome, kakvo je vaše mišljenje, odredite se? Vi umesto da odgovorite na to pitanje, vi kažete – a ja mislim o subvenciji ovo, o traktoru ono, a ovo mislim o zadrugama. Time pokazujete da za vas ovo pitanje nije važno, da ga ignorišete, da nije opasno.

To je pitanje, gospodine Ševarliću, koje se tiče svakog u ovoj zemlji i svačije dece i budućnosti čitavog naroda. Ne možete da počnete priču da li smo mi nešto zatvorili. Mi smo ovde, između ostalog, i politikom koju smo sprovodili, zakonima koje smo donosili, mnogo toga otvorili. U ovoj zemlji, da vas obavestim, u odnosu na period Dragana Đilasa, Vuka Jeremića, tog žutog tajkunskog i lopovskog preduzeća, što smeta gospodinu Vukadinoviću kada se kaže, ali to je tako, to je istina, u odnosu na to vreme mnogo smo toga dobrog otvorili.

E, sada je tema jel treba, jel rešenje, jel dobro, jel ispravno da sve to što smo otvorili, pa i ono što nisu uspeli da unište, da se sve zaravna, da bude kao ravna zemlja nakon nekog kompletnog rasula, devastacije, uništavanja koje sa sobom nosi građanski rat, jer na to ti ljudi pozivaju, taj Boško Obradović, Đilasov pulen. Za to sam ja pitao. I to ne sme da relativizuje, to ne sme da se ismeva, to ne sme da se razvodnjava pričama o tome da li mi vama ličimo na paradajz i šta ste nam već sve rekli. Dakle, to smo mi radili.

Priča o tome da smo to što smo otvarali i to što smo izgrađivali pravili za neke migrante, pa to vam je priča Boška Obradovića. Maši nečim, plaši narod, pričaj koješta, iako to nikoga ne zanima, a onda, vidite kako se ta priča divno nadograđuje, onda samo odjednom ispališ rečenicu – i zato pozivam da Vojska Srbije i policija preuzmu vlast u zemlji.

Znate, u Grčkoj se pre nekoliko godina desilo nešto slično. Poslanik njihove ekstremno desne organizacije „Zlatne zore“ je isto to izgovorio u njihovom parlamentu, ali ne pred novinarima, nego na mesto gde bi trebalo da je najzaštićenije, za govornicom. Doslovce je isto pričao. Rekao je – pozivam vojsku i policiju da izvrši državni udar i preuzme vlast. Znate li šta se desilo tada? Ne samo da su ga osudili svi prisutni, ali svi prisutni, osudila ga je i njegova poslanička grupa i oni koji su sa njim izašli na izbore, izbacili ga iz stranke i rekli – mi se ovoga stidimo, mi se ovoga gnušamo, ovo je nama odvratno, ovako nešto da neko poželi našoj zemlji i našoj deci, to ne dolazi u obzir.

E, zbog toga ja pitam vas koji ste bili na istoj listi, na istoj strani, klupe delili sa ovima, koji isto to izgovaraju ali u Skupštini Srbije, kakva je vaša reakcija? To ne može i ne sme da se relativizuje, da se ignoriše, da se pravimo da nije bilo ništa. Bilo je, bilo je što-šta. Svako je dužan u ovoj zemlji da kaže gde tačno stoji kada se takva postavljaju, jer se to tiče sudbine čitavog naroda i čitave države.

Gospodine Vukadinoviću, nikakve veze to nema sa našim rečima i tonom kojim smo se obraćali na prvoj sednici ili na kojoj god hoćete posle nje. Na toj prvoj, da vas podsetim, tadašnji šef poslaničke grupe DS, u to vreme predsednik DS, Bojan Pajtić, nama je psovao mater. Nije niko od nas ništa slično rekao o njemu. Imate snimak i dan danas, pa pogledajte našta je to ličilo.

Da li je to rekao Mićunoviću, koji je predsedavao ili nama ovamo, ja ne znam, nekako je u nas gledao. Ali, tog Mićunovića niko od nas ni tada ni posle nije nazivao onim rečima koje mu je uputio taj fašista Boško Obradović koji ovde poziva na državni udar. Jesmo mu mi govorili sve ono što mu je rekao Boško Obradović pre nekih mesec dana, pa su poskakali neki iz DS, ali imaju pametnija posla nego da štite jedni druge, a sada svi moraju da štite malo sami sebe. Ne znaju šta će i kako će. Ali, to su njihova posla i njihov odnos prema njihovim kolegama.

Dakle, tu vrstu agresije, tu vrstu i verbalnog nasilja, ali videli ste jako brzo ono koje prerasta u otvoreno fizičko nasilje, u ovu salu, u ovom sazivu, koje još uvek traje, uneli su neki drugi. I to je cela istina koju vi jako dobro znate. E, sad, što su ti mislili da će tako na silu, na bezobrazluk, na drskost, na nasilje i na tu klicu fašizma koju su uneli, moći da poruše sve klupe sa ove strane, pa da onda oni ovde zavode red, e, tu su se, kao što vidite, prevarili i to je suština njihovog, možda i vašeg problema sa nama.

Ovde stoje ljudi koji se ne libe da kažu – to tako moći neće. A da li se sa njima slažete ili ne, vi ste najpozvaniji da odgovorite. Rekao sam vam, neretko ste podržavali sve ono loše, katastrofalno loše što su ti ljudi radili, pa me zato zanima šta imate da kažete danas na primeru ovog poziva na državni udar, i vi i gospodin Ševarlić, čijim odgovorom, siguran sam, nije zadovoljan ni gospodin Ševarlić.
Kad se pogleda ta razlika u aršinima koju pokazujete, onda je tu potpuno jasno kakvi su stavovi u pozadini. Potpuno je jasno.

Prvo, vi kad kažete nešto što je izgovorio neko sa naše strane, i to u skupštinskoj raspravi izgovorio, pazite - izgovorio, to vi kvalifikujete kao ispod svakog civilizacijskog nivoa i nije za ljude, to rade oni koji i ne pripadaju ljudskom rodu. S druge strane, poziv na puč, na državni udar, na to da se uhapsi, ubije Aleksandar Vučić, kako to kvalifikujete? Nije mi prihvatljivo. Da neko nešto kaže, pri tom napadnut na pravdi boga, kao i svaki put, to više nisu ljudi, to su šta - zveri, insekti, šta smo mi?

A s druge strane neko da preti Aleksandru Vučiću, neretko članovima njegove porodice, neretko njegovoj deci, pa i nama ovde, glavom, pa i svoj deci Srbije, ako hoćete, da im uništi zemlju, da im uništi budućnost potpuno, tu ne kažete da to nije za ljude. Tu ne kažete - to je raskinulo sa civilizacijom, ne. To vam samo nekako nije baš lično prihvatljivo.

To je pokazatelj koliko tu zapravo ima iskrenosti, koliko tu zapravo ima ličnog stava prema određenim porukama.

Svi vidimo šta je suština priče i u čemu je glavni problem - što je to upereno prema nama, prema Aleksandru Vučiću, onda je u redu, prema članovima njegove porodice, onda je to savršeno, prema ljudima iz SNS, pa, ako treba da znači, i svima drugima u ovoj zemlji. Jer, pitanje uništavanje Srbije je pitanje krvoprolića i građanskog rata, pa to se malo tiče svih u ovoj zemlji. Sve je to na neki način ok, samo kad nije vama ili nekom vašem.

To je problem i to je razlika u odnosu prema ne samo pitanjima, nego prema svemu, prema svemu na ovom svetu. Ništa bolje, samo je još gore ono malo pre.

Pričamo ovde o tome da su vaše vajne kolege, vaše dike i ponosi koji su vam bili nosioci izbornih lista, iza kojih ste ponosno stajali dok niste dobili mandate, pričali kako će da uništavaju Srbiju, da ovde izazivaju građanski rat. I kako na to odgovarate? Nekim histeričnim nebulozama, bog sveti zna šta se sve ovde napričalo malo pre, ali uz poruku - vi pljačkate narod. Mi pljačkamo narod? To je sramota.

Vi, koji ste pola miliona ljudi izbacili na ulicu, vi nama koji smo za stotine hiljada ljudi obezbedili posao i njihove porodice, prvu platu u kući i za njih hleb na stolu - mi pljačkamo! Vi nam kažete! Vi, koji ste sami sebe nazivali žutim lopovima, koji ste priznali u svojim dokumentima, mislili valjda da ih nećemo mi videti, da se kralo, da se varalo, da se ugrađivalo na tenderima, da se drpalo za procente! Vi nekome da kažete da nešto pljačka! Nama koji smo popravili skoro duplo…

(Predsedavajući: Privodite kraju.)

Završavam.

… prosečnu platu u Srbiji sa vaših 300 fantastičnih doterali na 500. Idemo dalje time što narodu dajemo više. Mi pljačkamo, kažete vi, time što izgradismo silne autoputeve koji vam nikad na pameti bili nisu. Mi smo opljačkali što smo narodu pružili, kažete vi.

(Predsedavajući: Zahvaljujem.)

Poslednja rečenica, zaista.

To je razlika u percepciji. Dok Aleksandar Vučić i SNS gledaju kako da za narod bude više, kako da za sve u ovoj zemlji, sve, i vas i vašu decu, bude samo više nego što je bilo juče, vi samo gledate kako da se što jače uvrede, što bolje opsuje ili da se što silnije zapreti, pa ako treba i tuđom glavom i tuđom decom, ali samo da se pokaže koliko ste vi kivni što vi niste ono što vi mislite da treba da budete. To je razlika u poimanju sveta.