Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9426">Vladimir Orlić</a>

Vladimir Orlić

Srpska napredna stranka

Govori

Hvala.

Javio sam se pre svega zato što je postavljeno pitanje – na koji način se formiraju naše projekcije i predviđanja za određene godine. Vi, gospodine ministre, maločas rekoste u odgovoru – pa mi i razgovaramo valjda sa nekim relevantnim međunarodnim institucijama i pomenuli ste MMF. To je potpuno tačno.

Znate šta? Nismo mi dovoljno stručni za to njihovo veliko znanje i ta njihova velika razmatranja. Mislim baš na tog Đilasa što vam je pisao, ali mislim konkretno i na MMF, jer niste vi jedini kome je Đilas pisao. Mislim da je baš MMF slao pismo jedno dva puta, doduše mislim da je jednom bilo i Svetskoj banci i sve je on njima lepo objasnio. Objasnio im je da mi ne znamo ništa. Hajde što ne znamo mi u Skupštini i vi u Vladi, nego izgleda da ne zna ništa ni Svetska banka, ne zna ništa ni MMF. Zna samo Đilas i ostatak njegovog bivšeg režima, što žutog kartela, što ovih pratećih elemenata.

Kao što su znali, čini mi se, u poslednje dve godine svoje vlasti - negde otprilike dve godine pre nego što ih je narod oterao sa svoje grbače jednom za svagda, oni su tom istom MMF objašnjavali kako su oni eksperti a MMF ne zna i MMF pojma nema i kada ih je MMF upozoravao – nemojte da radite to što radite, upropastićete zemlju sopstvenu, nemojte da radite to što radite, u bankrot odoste i ničega više neće biti, kamen na kamenu neće da ostane, Đilas i ostali eksperti kažu – nemate vi pojma, isprate ih ih Srbije i šta bude – baš ono na šta je MMF upozoravao.

Sada mi popravljamo situaciju, a ovi i dalje pametuju i dalje su ti stručnjaci jedini u pravu pa objašnjavaju i vama koji spašavate Srbiju i MMF da i dalje niko ništa ne zna, samo zna Đilas. U pravu ste – neke stvari zna, 619 miliona evra da nakalemi na račune svoje četiri firme u nekoliko godina boravka na vlasti ja ne znam drugog eksperta da je uspeo da ponovi tako nešto ni u Srbiji, a bogami ni na bilo kom drugom mestu u svetu.

Kada pravimo projekcije umemo da budemo toliko uspešni da prevaziđemo ono što projektujemo i mi sami, ali i te međunarodne institucije. Pa jel bolje stoji rast ove godine nego što su projektovale te međunarodne institucije početkom godine? Bolje.

Jel i prošle godine isto tako bilo? Niko nije mogao da predvidi onih 4,4, ali smo napravili taj rezultat. I kao što vidite, to je trend i to je pravilo, kad se ozbiljno radi, kad se misli na državu, kad se misli na narod, kad se ne misli, kao što je Đilas radio, vi ste na to dobro podsetili, gospodine ministre, na sopstvene džepove, sopstvene firme, sopstvene nekretnine, čovek ih ima, 25 miliona evra, toliko je sam priznao da ima, a nije imao za šta pas da ga ujede kad je počeo politikom da se bavi.

Subvencije su donele direktno, u redu veličine, stotine hiljada novih radnih mesta. Može neko da kaže da bi to radio drugačije, ali ne može da kaže da nisu uspeh napravile i da nema slučajeva. Nekoliko centralnoevropskih zemalja radilo je isto što i Srbija, u još većim iznosima, i napravili su dobar posao za sebe. Što za nas nije dobar posao da imamo 100 ili 200 hiljada novih radnih mesta? Mislim, svakom od tih ljudi danas da se obratite i da ga pitate - jel dobro što radiš, ili je bolje kada si bio sa onim standardom Đilasovim i Tadićevim, i sami znate šta će da vam kažu.

Nije najveći problem tog standarda Đilasovog i Tadićevog njihov prosek od 320 evra, koji ne može da se poredi sa današnjih 500, najveći problem je znate šta, pitali su neki ovde prisutni predstavnici bivšeg režima, da li je nešto nestajalo u nekim hiljadama, desetinama hiljada, najveći problem je što je u njihovo vreme nestajalo u stotinama hiljada radnih mesta. I za te ljude prosek nije bio ni tih 320, za te ljude prosek je bio nula, perspektiva ništa, a njihova deca nisu imala šta da traže u ovoj zemlji.

Danas, kada je sve toliko bolje i toliko drugačije…

(Predsedavajući: Hvala.)

Poslednja rečenica, gospodine predsedavajući, mi ćemo da usvajamo ove mere, ne da, kao što je neko rekao, uvođenjem švajcarskih formula nekoga pokušavamo da namamimo da je ovde švajcarski standard. Znamo svi da nije, ali je daleko bolje. Pet je Švajcarskih danas u odnosu na ono Đilasovo. Nego da pokažemo da kad se radi - može, a kad se misli i pljačka, onda su njihove kritike, njihove priče i ove njihove pretnje MMF-u i Vladi bušne kao švajcarski sir. To hoćemo da kažemo.
Pitanje EPS-a i generalno tog sektora je jedan od dobrih primera koliko neki ljudi vole selektivno da primenjuju stvari i selektivno nešto proglašavaju za svoje principe. Konkretno mislim na staru priču o Fiskalnom savetu. I danas nekoliko puta ponavljano, a vidim, evo, ponavlja je i ovaj veliki stručnjak, Đilas, što voli da piše pisma. I kažu, kad Fiskalni savet nešto kritikuje vezano za budžet, Vladu, bilo šta, sve se slažu, ali neće da kažu da li se onda slažu sa svim predlozima. Jer, evo, taj Fiskalni savet kaže - treba u Srbiji da poskupi struja 15%. Jel se sa tim slažete? A, ne, nisam ni mislio. Niti bi Đilas to tako lepo smeo da kaže, otvoreno, da se sa tim stvarima slaže. Nije smeo ni onomad, kada su predlagali 30% poskupljenja iz istog tog saveza, ali tu je neka druga problematika po sredi. To je to njihovo veliko znanje.

Dakle, kada priča Dragan Đilas da nije ispravno izražavati javni dug u relativnom iznosu naspram ukupnog BDP, nego treba u apsolutnim vrednostima, ne znam gospodine ministre, da li ste vi razmišljali o tome, meni sada pade na pamet, da li bi onda sam Dragan Đilas bio u obavezi da objasni tih njihovih 17,7 milijardi što su ostavili evra, u momentu kada su vlast napuštali u toj godini, da ne pričam sada o efektu, inerciji i onim milijardama koje dolaze na to, a njima na obraz idu, nego samo tih njihovih 17,7. Da li bi onda bio u obavezi da objasni, kako ostavi težu situaciju u državi, nego sve devedesete zajedno?

Jel beše 2000. godine taj apsolutni iznos bio 14 koma nešto milijardi? Kako ti veliki stručnjaci uz sve ono što su privatizovali, uz sve ono što, ajde, sebi u džep stavili, to znamo, to se stotinama miliona merilo, ali ono što su otpisivali po raznoraznim svetskim institucijama, jel završiše sa manje opterećenja po zemlju, nego nekoliko milijardi većim. Verovatno zato što su tako veliki stručnjaci po sredi i u pitanju.

Dame i gospodo, bilo je ovde različitih priča na temu šta je koliko dobro ili loše, ali zar ne mislite da je najpoštenija stvar da pitate čoveka čime je zadovoljan, da li time da mu javno preduzeće posluje u plusu ili da mora da ga plaća, u ono Đilasovo vreme to se zaista merilo stotinama miliona, da li time da ima taj prosek od 500 evra, za koji ćemo da se složimo, nije nam cilj, hoćemo veći, ili onih 320, ali za srećnike samo? Samo za one koji nisu ostali bez posla, dok su se Đilas i društvo bogatili, pa sa nulom završili. Pitate čoveka šta misli? Dobro je da ima auto-put Miloš Veliki, kojim danas i Boško Obradović ide do svog Čačka, da ima završen Koridor 10, koji uredno koriste kada obilaze tribine da bi tamo iznosili laži o SNS i Aleksandru Vučiću, svi oni. Ništa im ne smeta da koriste blagodeti ovoga što je danas napravljeno, zahvaljujući onome ko ume i može.

Kada pitate čoveka sve to što ima danas, jel bi menjao za ono vreme kada nije imao, kada je morao da gleda u rupu u džepu? Šta mislite šta će ljudi da kažu? Gospodine ministre, nije 5 koma nešto posto samo prosek kamate koji je važio za to vreme, znate za šta je to još dobra mera? Pa za nivo podrške kome mogu da se nadaju u ovom trenutku samo Đilasovi i njegovi. Što objavljuju novine 8%, to im je kao kuća velika.

Kad govore i rade protiv naroda, kada govore i rade protiv države, pet koma nešto posto sad im je možda realna mera, jer neće narod, znate, ni ove koji ništa ne znaju, a smatraju da su najveći stručnjaci na svetu, ove koji su se toliko besomučno obogatili da to više nije ni ljudski ni humano, ove kojima je glavna politika – kesu na glavu, pa da vidimo koliko ćeš moći da dišeš. Narod je ipak mnogo pametniji nego što ti bahati tajkuni misle da jeste.
Jeste, baš je poslovni prostor jedan od odličnih razloga zašto treba da podsećamo na bivši režim, na te štetočine i da govorimo šta su radili, da se te stvari ponavljale ne bi.

Poslovni prostor je jedan od odličnih primera da opasnost ako se ne shvati na pravi način može da se ponovi. Evo, opština Stari grad, znate gde je, vrlo je blizu, kad pominjete migracije, poslednja politička migracija tamo se završila tako što su se svi bivši „žuti“ prvo malo pretvarali da su nešto nezavisno, a onda svaka ptica svome jatu, migracije i ptice, to ide zajedno, pa kod Đilasa. E sad, taj Đilas eno tamo drma preko svoga Bastaća, ovog što kese stavlja na glavu, dobro su se danas setili, ko god da se setio prvi, dakle, to je njihov manir poslovanja, manir rukovođenja, ali i odnos prema ljudima. Lupi se reket, uzme se tamo gde je bila nelegalna gradnja, pa da vidimo ko će koju kovertu, ali ne sme niko da dira Bastaćevu, jer ko dira Bastaćevu završi vezan za stolicu, muče ga satima, kao u filmovima, daleko bilo, stavljaju mu onu kesu na glavu.

Dakle, tamo imate primer kako se mulja sa poslovnim prostorom. Jeste li čuli za Sportski centar „Milan Gale Muškatirović“? Jesmo li ga mali broj puta pomenuli u ovoj sali, pa da ne čujete? Šta je tamo bilo sa poslovnim prostorom? Šta je bilo sa ukupnim dugovanjima? Je li malo milion ili dva miliona evra da se napravi onako čisto iz šale? Kada grad spase to preduzeće, kada spasi taj centar, ja ne mogu da kažem, ne mogu da se složim da se tu s naše strane bilo šta mulja, ne, tu se spašava i obezbeđuje se da narod ima ono što narodu pripada, a ne da ga kojekakvi Bastaći, Đilasi i njima slični zloupotrebljavaju. Sama ta gradska opština, kažu, možda je i najbogatija što se tog poslovnog prostora tiče.

Sad ja ne znam šta je motivacija da se sa takvim ljudima sarađuje, ako nije možda taj poslovni prostor ili taj novac vezan za poslovni prostor. Tu političke vrednosti nema, tu ideala jednog jedinog nema. Ko u toj vlasti učestvuje, pa znate koga podržava? Podržava one što prave nacističke lomače u Beogradu, podržava Bastaća, Miljuša i ostale što knjige pale. Znate koga još podržava? Podržava lažove najveće na svetu, te što su u stanju 15 dana da drve svakoga dana – nismo mi palili, nismo mi palili, pa petnaestog dana sam Dragan Đilas kad se suoči sa dokazima mora da pozove novinare, znoji se pred njima i kaže – pa dobro, jesmo palili, ali malo samo. A onaj pored njega što se pravi lud 15 dana kaže – pa niste me pitali, da ste me lepo pitali, ja bih vam rekao. Pa znate koga još podržava, kad takve podržava? Prevarante najobičnije koji kažu – eno, tamo se zloupotrebljavaju neke policijske stanice, pa se drže političke tribine. Pa se u roku od dve sekunde ispostavi – nije policijska stanica, gospodo, nego mesna zajednica. Dakle, ljude koji su se sveli na petparački tabloidni nivo, samo zato što hoće na vlast po svaku cenu, samo zato što bi još da kradu, još više da kradu, malo je onih 619 miliona Đilasovih, nego hoće još da kradu.

Kad neko podržava, pa znate šta, zovite to migracijama ili pitanjima za ptice koliko god hoćete, ja vidim to kao interes koji se tiče poslovnog prostora, para, a vrednost je tamo, pa – nula. I to je velika razlika.

(Predsedavajući: Hvala.)

Zbog toga, tamo gde vrednosti ima, gde truda ima, gde rezultata za narod ima, gde mu se obezbeđuje i put i škola i bolnica i veća plata i veća penzija, rečju tamo gde je politika Aleksandra Vučića i SNS, tu ima čemu Srbija da se nada. A tamo gde su ovi, sile mraka i propadanja, koje oličavaju svi oni na koje uporno podsećamo, da se ne bi ponovili, tamo nikakve sreće nema. Hvala.
Član 103. gospodine predsedavajući, koji kad već nije bilo reakcije u smislu da se prekine besomučno vređanje Veroljuba Arsića, koje je zaista prevršilo svaku meru, sada vama daje za pravo da to vređanje prebacite na teret vremena poslaničke grupe, kojoj pripada Nemanja Šarović. Mislim da je to najmanje što možemo da učinimo ovde.

Čuli ste i zašto se to dogodilo. Zbog toga što je Veroljub Arsić izgovorio nešto što je notorna istina i što je nama svima potpuno jasno da za neke ovde očigledno pitanja para predstavlja glavni motiv za sve što radi, između ostalog i u Narodnoj skupštini i da ih onda to motiviše da se ovde onako snažno i energično bune, traže da se nešto menja, povlači, koriguje. U slučaju Nemanje Šarovića 7.000 dinara, jel tako beše? To je red veličina o kom mi raspravljamo već evo trideseti minut. Sedam ili 8.000 pošto je bilo povećanja, dabome, dinara naravno, je razlog zašto mi treba da trpimo torturu nervoznih ljudi ovde, pre svega gospodin Arsić, a i svi mi ostali koji ovo slušamo.

Gospodin Arsić je samo ukazao na činjenicu da on nikada sebi nije određivao cenu pogotovo ne takvu, ali i na činjenicu, koja je sad meni došla na pamet da gospodin Arsić, za razliku od Nemanje Šarovića, nikada nije, opet zbog para naravno, umesto da bude Beograđanin, kao što jeste, sam sebe proglašavao za Vranjanca. Sećate se toga? To je bilo malo više hiljada dinara u pitanju, ali to je još jedan jasan pokazatelj šta neke ljude jedino pokreće i jedino motiviše.

Ako govorimo o tome ko je kakav i na koga liči i između kakvih ljudi, nikakve principijelne razlike nema. Ja bih iskoristio i ovu priliku da čestitam i gospodinu Šaroviću, ali i drugima u kojoj se u toj situaciji pronalaze, na tome što su odlučili da budu isti kao Marko kesa Bastać, da ga drže tamo na vlasti, da se ljudima tamo navlače kese na glavu i da se fizički muče. Znate zbog čega? Pa, opet zbog para. Ovog puta zbog para od reketiranja, ovog puta zbog para za nelegalnu gradnju. Znate, kad sebi izaberete društvo na taj način i spremni ste da kažete, malo sam Beograđanin, malo Vranjanac zbog para, a sedam hiljada dinara mi je ceno zbog koje ću da skočim ovde i izgovorim sve i svašta o narodnom poslaniku, vi ste onda, kako neko lepo reče danas, najbolje i najlepše rekli sami o sebi. U skladu sa tim, pozivam vas da te koji tako lepo sebi cenu određuju, usmerite u vreme poslaničke grupe koju su bambadava danas potrošili. Hvala vam.
Dakle, na temu da mi ljude koji to ne zaslužuju hoćemo da štitimo na bilo koji način i u bilo kom smislu. Naša parlamentarna većina usvojila je Zakon o organizaciji i nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala, terorizma i korupcije. Godinu dana ima kako se primenjuje taj zakon, efekti postoje. Efekti postoje i o tim efektima govori se javno, čak i u jednom saopštenju ministarstva je napravljena određena statistika. Ta statistika kaže, dakle, Zakon mi usvojili i primenjuje Vlada koju mi podržavamo, više od 600 presuda postoji. Dakle, ko god se o zakon ogrešio, a ima tu i slučajeva tzv. visoke korupcije, sve je to u međuvremenu obrađeno. Mislim da ne postoji jasniji dokaz da ni po babu, ni po stričevima, već strogo po slovu zakona danas se u Srbiji postupa.

Da je neko želeo da pokaže pošteniji odnos od nas, pa valjda bi i takav zakon usvojio, valjda bi ga primenjivao i mogao da kaže – mi smo u stotinama procesuirali one koji su se o zakon ogrešili i tu ima poznatih primera koje kakvih. Dakle, to je ozbiljan odnos prema ozbiljnom pitanju i čisto govor na osnovu činjenica i argumenata.

Što se tiče pitanja izgradnje Koridora, koliko se ja sećam, mi smo o tome govorili mnogo puta ovde. Postojao je određeni javni poziv da se izabere strateški partner, javni poziv. Mogao se prijaviti svako ko je to želeo. Bilo je kompanija koje su mogle da ispune uslove i prijavio se onaj ko je želeo. Na osnovu toga, to je jedini argument, ide se u realizaciju nadalje, i to je bukvalno cela priča. Mi je iznosili ovde nekoliko puta, nije sporno da se ponovi, ali tako je išlo.

Na samom kraju, što se tiče našeg skupa ove nedelje, rasporeda sedenja, ne znam zašto bi se neko oko toga potresao. Mi smo sami rekli da je naša želja da poslušamo Aleksandra Vučića kada kaže, prvi redovi, kada SNS organizuje veliki i važan skup, treba da pripadnu uvek narodu, prvi redovi treba da pripadnu onim iskrenim aktivistima, simpatizerima stranke, onima koji stranku vole, koji su pokazali nebrojeno puta da su u stanju neumorno, danonoćno da rade i za stranku i za Srbiju.

Da li će bilo ko od nas da bude u četvrtom, petom redu ili na tribine da ode, nama je srce puno kada vidimo da je hala puna, kada nas toliko dođe da svaku halu napunimo pa da nas bude ispred. Nama je srce puno kada kažemo – u prvim redovima imamo mlade ljude, polaznike naše liderske akademije koji će sutra da pokažu koliko vole Srbiju i koliko su u stanju za nju da čine, pa i nas neka nadmaše u svemu što radimo danas tri puta. Biće za Srbiju koja je nama najvrednija i, znate, bićemo mnogo zadovoljniji nego bilo ko ko će da konstatuje – seli ste u četvrti ili peti red. Radimo za ono što nam je na svetu najvažnije, radimo za ono što je Aleksandar Vučić rekao da mora da nam bude najvažnije, pa znate šta, možemo samo zadovoljni da budemo i Bog dao da imamo što više takvih skupova, da nam se prvi redovi popunjavaju tako lepim, mladim ljudima, sposobnim ljudima, biće dobro i za našu stranku i za Srbiju i ne treba niko da brine ni za jedno, ni za drugo.
Najpre, što se tog zakona tiče pričali smo mi o njemu više puta ovde. Govorili o kojoj stvari mora da se bude oprezan i gde ne sme da se napravi greška, a to je naravno naš interes da taj zakon obuhvati što je moguće duži vremenski period i upravo oko toga treba biti najoprezniji.

Dakle, najduži mogući, ali da ne dovedemo sebe u situaciju, da zahvatimo period u kom nema materijala i u kome ne mogu tvrdnje da se dokažu i da napravimo grešku da se neko zbog toga na taj način opere, a nije zaslužio da se nađe u takvoj situaciji. Dakle, zbog toga je pitanje – koliko dugi period može da obuhvati zakon?

Što se tiče volje, ona je potpuno jasna. Kada čujete Aleksandra Vučića da sam kaže – čim se donese zakon, evo prvo mene ispitajte i moju širu porodicu ispitajte, pa onda idemo na sve ostale, valjda vam je potpuno jasno da smo potpuno mirne savesti da potpuno otvorenog srca pristupamo tome. Neka bude tako. Prvo neka se ispita sve što se tiče bilo koga od nas, a onda lepo da vidimo te ljude za koje mi znamo da nisu bili ni najmanje nevini, a predstavljali su vedete bivšeg režima, ali da se to po zakonu dokaže i da bude onako precizno i jasno i nedvosmisleno kao kada je reč o ovim drugim stvarima koje smo već procesuirali.

Imena koja se pominju mala su i sitna u odnosu na one koje smo već pokazali, na njihovom primeru pokazali da se naravno nikog ne plašimo, niti imamo zašto da bilo koga štedimo. Ne znam za zvučnije ime u ovoj zemlji od imena Miroslava Miškovića. Jel se na tom imenu pokazalo da ne prezamo ni od čega i koliko je, a može svako od vas da se seti, bilo bivših ministara koje kakvih koji su postali da kako predmet interesovanja nadležnih organa, pa neki od njih malo i prošetali da vide kako izgledaju pritvorske jedinice, pa su kukali tamo sa one strane, skakali ko opareni - jao nemojte da nam dirate Milosavljevića, nemojte ni onog Boru Novakovića, jao nemojte Oliver Dulića, sve su to divni i nevini ljudi, sve je to politika i vi hoćete politički da im se svetite? Uvek su tako odgovarali, a niko me na pamet nije palo- pa čekajte da vidimo, ti divni ljudi, zašto se terete i koliko su jaki njihovi slučajevi kada policija, tužilaštvo kažu ovih država da se bavi mora? Nama nikada problem nije bio, nikada i uvek kažem da svako ko se o zakon ogrešio, mogao je da bude ministar po 101 put, ima pred tim istim zakonom da odgovara i kažemo isti zakon i za nas važi i nikakav problem sa tim nemamo.

Skaču i danas kao opareni. Kaže - Zakon o poreklu imovine to se donosi sam zbog toga što vi hoćete nama da se svetite politički da nas uništavate. Ko je najglasniji? Pa oni kojima je savest najmanje mirna i čista. Skače Dragan Đilas, skače Vuk Jeremić, skače Boško Obradović. Oni sami najbolje znaju šta ih tu pogađa i čega se tu oni plaše.

Što se tiče pitanja uslova, još jednom, za posao koji je bio na temu Koridora, njihova štampa, Đilasova štampa, Jeremićeva štampa, Obradovićeva štampa kaže -postojale su kompanije. To pročitajte kod njih.

Znači, mrze nas, što kažu, kao da smo Nemci.

(Predsedavajući: Vreme.)

…Ništa nam dobro ne misle. Da završim, ali oni koji nas toliko mrze oni kažu – postoje kompanije koje su mogle da se jave. Zašto nisu – mi ne znamo i to je sada samo pitanje njihovog tumačenja jel ovako ili onako. Činjenica je – ti koji nas ne vole kažu da su postojali. Zašto mi na njih, šta god radili, podsećamo? Ne zbog toga što nama treba izgovor za bilo šta …

(Predsedavajući: Vreme.)

… nego što je, poslednja rečenica bukvalno, nego što je naša obaveza da kažemo – ljudi, ne smemo da zaboravimo ko su bili, šta su radili i kakvu su katastrofu u ovoj zemlji napravili. To je opomena da ne dozvolimo da se tako nešto bilo šta ponovi jer ako se Đilasu, Jeremiću, Obradoviću i ostalim reliktima žutog preduzeća ikada dozvoli da ponovo zasednu na grbaču ovog naroda od Srbije neće ostati ništa i na to moramo da upozoravamo svaki put.
Što se tiče vaših ličnih obračuna sa nekim od bivših saradnika, znate već, to smo objašnjavali, to su osećanja oko kojih ne može da pomogne niko.

Nešto mnogo važnije. Loša je poruka da se kaže – mi imamo nameru. Nemamo ni nameru ni dosadašnju praksu. Sve je potpuno drugačije od toga. Loša je poruka da se kaže – mi hoćemo nekoga da opteretimo na bilo koji način činjenicom da je bogat zbog te činjenice. Nije tako. Nije to problem. Naravno, naše je želja da društvo bude uspešno i ako može svako ovde da bude bogat, mi bi bili najsrećniji.

Druga stvar je u pitanju. Ovaj zakon se tiče porekla imovine, ne toga šta čovek ima, nego kako je do toga došao i niko nema ništa protiv toga da Đilas bude bogat ako je u stanju to da bude pošteno, ali on je pokazao svojim životom i time kako je sticao, kada je sticao, u kojim okolnostima je sticao to nenormalno bogatstvo koje ima da to nešto nije kako treba.

Čovek sam prijavljivao imovinu u vreme stupanja na funkcije, a znate šta je sve bio, sve i sja je bio u Srbiji. Počeo je od toga što je prvo postao funkcioner svoje DS tamo neke 2004. godine. Ušao je u izvršni odbor, ušao u glavni odbor, izmislili mu funkciju, dali mu da bude šef Tadićeve kancelarije mimo Ustava i bilo čega i počinje njegovo doba moći. U to vreme prijavljuje sam u hiljadama evra, hiljadama se meri vrednost njegove imovine, što ušteđevina, što auto, kaže firme neke je imao po Češkoj. Te firme ukupno su imale prihod 70 i neku hiljadu evra. Teoretski toliko je on mogao da bude bogat u tom momentu, teoretski ni evro preko toga.

Onda prolaze godine i on bude i ministar u Vladi i gradonačelnik nakon što je bio ovo tamo kod Borisa Tadića. Postaje alfa i omega svoje stranke, a njegovi biznisi privatni rastu li rastu i počinju da se mere milionima pa desetinama miliona, pa ukupan profit kada pogledate četiri firme, tu su i „Dajrekt medija“, „Multikom“ i „Ovejšn“ i kako mu se zove ona četvrta, sve saberete – dođete do, ljudi, 619 miliona evra da je na prihodnoj strani leglo na račune tih firmi, a od toga kaže neto dobit samo 105 miliona evra. Fantazija, ali ne u vreme kada se bavio bilo kakvim biznisom i pokazivao da može da bude bogat jer je sposoban ili ne znam šta, nego u vreme dok je bio na vlasti, dok je bio u moći.

Dokumenta postoje, radile mu firme RTS-om, a on na čelu nečega u državi, nisu to male ribe, nisu to sitne ribe. Biti ministar, nije to za potcenjivanje, biti gradonačelnik Beograda, ni najmanje. U isto vreme rukovodi firmama koje trguju reklamnim sekundama, rade sa javnim servisom, rade sa „Studijom B“ koji je direktno podređen gradu Beogradu, kojim šefuje kao cezar Dragan Đilas, radi sa „Telekomom“, koji je takođe državna firma, radi sa desetak raznoraznih gradskih ustanova, e to su problemi.

To su problemi kada čovek kaže - sada silazim sa funkcije, 619 miliona mi je leglo na račune firmi i ja sam priznajem. On priznaje - imam imovinu u nekretninama 25 miliona evra, a premotamo film i gledamo - šta si imao majstore kada si došao na vlast? E to su problemi.

Nije niko kriv zbog toga što je više ili manje bogat, nego zbog toga što takve stvari ne može da objasni niko, da su bilo gde na svetu moguće. Kada kažemo - na to moramo da se podsećamo, na to moramo da ukazujemo, mi kažemo narodu - ne dozvolite da vas banditi ponovo pljačkaju. Jel to neka greška? Rekao bih da nije greška. To je mudro postupanje.
Dakle, potpuno je suvišno govoriti, samovolja je u pitanju. Mi hoćemo stvar da regulišemo zakonom. Mi zakone donosimo i kao što rekoh maločas te zakone sprovodimo i sa jednakim aršinima prema svakome to radimo, to je sve samo ne samovolja. Jel tako?

Zašto se uopšte bavimo pitanjem Zakonom o poreklu imovine, ako ne zašto to mora da se uradi na način kako država mora da funkcioniše, kako jedino može da funkcioniše ako je država. Za razliku od tih bivših koji su mislili da su oni država i da im sve od Boga pripada, da je postalo njihovo lično tim momentom kada su na vlast stupili, pokazujemo potpuno drugačije ponašanje.

Zna se šta je država i kako se prema njoj odnosi i nikakve tu zabune nema. Kada Vlada formira određeno telo, ono odgovara Vladi. Isto funkcioniše i ovo koje ste pomenuli sada. Kada određeni prostor stavi na raspolaganje tom telu ili nekome ko za državu radi, to opet državi pripada i neće niko od nas ništa u džep da stavi. Nemoguće je staviti auto-put. Ne radimo ga zbog toga da bi ga mi odneli sutra. Ne može niko od nas da pokupi kliničke centre koje smo podizali, sa mukom se starali da ih napravimo, pa da ih ponese u ne znam, svoju stranačku kancelariju. To je napravljeno da traje, to je napravljeno da ovoj zemlji ostane. I ovim mladim ljudima o kojima sam govorio, da njima služi, pa sutra da pokažu da mogu i to da nadograde i naprave da bude i veće i bolje i da ga ima više.

Što se tiče tog čuvenog mosta, velika je enigma koliko je to ukupno para kada se crta podvuče. Evo, ni oni sami da se dogovore ne mogu. Đilas tvrdi 160 miliona i neće nijedan evro da prizna preko toga, ali znate šta kažu ovi pored njega. Na primer Vuk Jeremić, onomad kada ga je Đilas izbacivao iz stranke, pa je Vuk Jeremić dolazio na televiziju da sikće protiv toga, kaže Jeremić - sedam miliona evra budžeta što su dali meni, za 60 godina bi mogli takve budžeta da imamo, pa da opet to bude jeftinije od ovog Đilasovog mosta, bez pristupnih saobraćajnica.

Znači, kada se pomnoži, Jeremić je tada u nastupu rekao Đilasu - 420 miliona si potrošio na to, nemoj da lažeš da je 160 i još nisi uradio pristupne saobraćajnice. Ako to kažu oni sami jedni o drugima, tj. sami o sebi, možete misliti kakva je tek cela istina.

Činjenica jeste da smo mi uradili saobraćajnice koje su nedostajale, pa imamo Bulevar heroja sa Košara, zato što smo ga mi uradili. Nismo se bavili tim šta nije završeno i čija je krivica što nema. Naša je uvek briga da ima, da se napravi, da radi, da služi, da se narodu i državi obezbedi. To je sve što nas zanima, zakon da se poštuje, da bude jedan aršin prema svima, da se zna šta je država i zbog koga je država. A ko je tu, sa kim sme ili ne sme, to je čini mi se bila poslednja tema. To je najmanje važno.

Ako pričamo o državi, o vrednostima govorimo, ako pričamo o narodnom interesu, o vrednostima govorimo i tu nije važno šta ko sme ili ne sme, nego čemu ko pripada. Sa takvima, sa bivšim režimom koji je opljačkao sve što je mogao, koji je hiljade, poput Đilasa imao da prijavi imovine kada je stupao na vlast, a desetine i stotine miliona kada je silazio sa funkcija, pošten čovek nema šta da traži.

Nije pitanje hoće li ili neće zato što sme ili ne sme, nego zato što je na strani istine, pravde, zakona i na kraju, na strani Srbije ili ako je sa njima, onda jasno je, nije. Ti i takvi sa Srbijom nikada ništa nisu imali.
Eto, ja lepo kažem, mi zakone usvajali, mi zakone primenjivali, mi možemo da kažemo jednaki aršini primenjivani na sve, pa čak i na ljude koji su možda na bilo koji način pripadali ili pripadaju SNS, postoje već slučajevi kao dokazi.

Kad god se desi da bude neka organizovana akcija u ovoj zemlji, a mi govorimo o tome u ovoj sali, samo, naravno, zna ko je tu. Mi kažemo – evo, vidite, ima ljudi iz raznih stranaka, ima iz ove, iz one, bude poneko i iz naše, mi uopšte nemamo problem sa tim. Dakle, uvek mi o principima pričamo. Ako ćemo da pričamo o principima i da budemo korektni do samog kraja, ja ne mogu da razumem da neko smatra da je greh zbog toga što čovek ima na očevom imanju kuću, a imao ju je u vreme kad je bio i vaš zamenik, jel tako?

(Vojislav Šešelj: Nije imao.)

Imao. Isto selo u pitanju, isto mesto u pitanju, ili kaže – greh je što je čovek napravio vikendicu, a napravio je u vreme kad je bio vaš zamenik, jel tako? Pa, kako onda nije bio problem?

(Vojislav Šešelj: Nije tačno.)

Kako onda nije bio problem? Nije u tome stvar, dakle, rekao sam već, lični odnosi i neka opterećenja iz prethodnih godina, zbog kojih ljudi prosto ne misle dobro jedni drugima, pa onda to često bude tema i ovde. To je jedna stvar. Ali, ako se bavite državom ne možete da budete lični i ne možete nikada nikakvu paralelu da napravite sa slučajevima koji se mere stotinama miliona evra.

Najveći problem je u toj priči, naravno, govorim o Draganu Đilasu ponovo. Ja kad kažem bivši režim ja na te i takve mislim. Najveći problem u toj priči je čiji je to novac i na koji način se do njega došlo, ali na šta je mogao drugo mogao da bude upotrebljen ako je reč o narodnom novcu. Vidite, ako je reč o novcu koji potiče sa javnog servisa RTS ja to već vidim kao narodni novac. Ako je reč o novcu koji potiče od trgovine sa „Telekomom“, koji je državno preuzeće, ja to takođe vidim kao narodni novac. Ako je reč o različitim ustanovama, institucijama, što gradske, što republičke, ja to opet takođe vidim kao narodni novac i to je najveći problem u celoj priči. Šta smo sve mogli da uradimo u ovoj zemlji da se meri milionima, desetinama ili čak stotinama miliona evra, da nismo imali pohlepne ljude na čelu ove države, kao što su, taj Đilas, taj Jeremić, ovi koje kakvi koji su još tada finansirali, pa su nastavili i danas.

Dakle, to je ono što treba da brine svakoga, to je ono što treba građanin da ima u vidu kad se pita. Mi ćemo opet da imamo izbore za nekoliko meseci od danas, i to ljudi treba da imaju u vidu, uz sve ovo što rade danas, histerični, bučni, kakvi jesu, pa kao nacisti knjige spaljuju, pa mašu vešalima, pa mašu motornim testerama, pa prete ko nije sa nama, taj nek bira hoće li da visi ili će metak u čelu. Sve su to divne i lepo ponude i to građani lepo čuju i razumeju, ali da znaju šta je pozadina svega toga. To je ta bahata, ostrašćena, nezajažljiva potreba da se zgrće, da se bogati i da se opet 100 miliona evra narodnog novca, trpaju u privatne džepove. To su radili ti Đilas, Jeremić i ostali, i to je naša dužnost da narod opominjemo i time da se bavio. Ko koga od nas voli ili ne voli, pa hoće da mu učini nažao time što će da ga pecne u raspravi u Skupštini ili na televiziji. Mnogo je manje važno, čak je trivijalno, u odnosu na to, da li se pravi šteta državi i da li se pravi šteta narodu.

Što se SNS tiče, Aleksandar Vučić je rekao mnogo puta, a mi mnogo puta iza tih reči stali, i da znate uvek ćemo, država i narod su svetinje. Ko krade državu, taj ne misli ništa dobro nikome sem sebi.
Da, samo da ta Kancelarija za saradnju sa Rusijom i Kinom služi bilo kome od nas, da je to za saradnju sa Rusijom i Kinom za Vladimira Orlića, ili za Srbislava Filipovića, ili za Igora Bečića, pa bih ja razumeo. Ali, kako je to kancelarija koja služi ovoj državi i Vladi Srbije, kako neko može da kaže – ja tvrdim, ne služi ničemu, a nema rezultat i efekat kao dokaz koji će da pokaže da je neki efekat nula.

Naprotiv, kakva je nama saradnja sa Rusijom i Kinom danas? Ja bih rekao bolja nego ikada. Naravno, najzaslužniji jeste, za to što je to tako, Aleksandar Vučić i naravno ima tu svoju ulogu i Vlada, resorna ministarstva, ali i tela poput te kancelarije. Učestvuje se zajednički i ako imate rezultat koji je bolji nego ikada, teško ćete reći da ne služi to ničemu. Dakle, da je tu rezultat nula moglo bi da se kaže sve što ste vi osnivali i tome posvetili, džabe ste ulagali. Ali, ovako, vrlo je teško reći čemu to služi.

Druga stvar, što se tiče priče o različitim fondacijama. Ja sam očekivao da ova rasprava krene u smeru finansiranja određenih fondacija za koje se tvrdi da su izdašno finansirane, onako humanistički, finansirane od strane Dragana Đilasa videli ste to možda prethodnih dana, na temu toga da li neko kamati ili ne kamati DS. Meni je to bilo simpatično kada sam pročitao, pa sam prvo pomislio da se na taj slučaj upućuje.

Dakle, čovek koji je svoju stranku, bivšu stranku, kupio, sebi u džep stavio, 11 miliona zaradio u jednom potezu, time što je uzeo dug od 49 miliona, platio ga 38, a onda tu svoju bivšu stranku opteretio sa svih 49 i 11 stavio sebi u džep. Onda im na to još stavio zelenašku kamatu kako sada cvile ti iz DS. E, taj kaže – ja to velikodušno što uberem kamatice neke male, ja njima vratim kroz njihovu fondaciju, pa se ispostavilo da para nema. Bilo mi je, da vam kažem iskreno, smešno da to čitam kako se tamo još međusobno glođu i svađaju gde su nestale pare. Kažu, neke stotine hiljada evra su u pitanju, pa mi je palo na pamet da se možda na to upućuje.

Ali to je zaista simbolično smešan novac, kad govorim o redovima, veličini, pravim problemima, simboličan novac u odnosu na štetu koju su ti ljudi pravili. Mi smo, nije niko drugi, govorili o tome kako Jeremić troši i po belom svetu ali i kako troši, izgleda, i ovih dana ovde, recimo, u onoj kampanji 2017. godine u milionima evra. Milionima evra se merio onaj novac koji je on utrošio tada. Počeo je kampanju sa, kako je on pričao, imam 17% rejtinga, a završio sa dva puta manje nego Beli Preletačević. Zbog čega? Zato što smo mi narodu istinu govorili. Silni milioni i ovde stižu koje-kuda iz belog sveta, sa čudnih destinacija, stižu iz Katarske ambasade u Nemačkoj, stižu iz Katarske ambasade u SAD. Mora da se utvrdi šta se to čoveku plaća, koja vrsta usluga, pa onda bude šta, Patrik Ho zaglavi zatvor. Mi smo, niko drugi, govorili o Draganu Đilasu i ovim slučajevima o kojima govorim i ja sada.

Dakle, ako pričamo o tome ko hoće narodu istinu da govori, ko se ne straši da govori istinu i da je potkrepi podacima, to je uvek bila SNS. Kad kažete Aleksandar Vučić na neke stvari upućivao, tu ste u pravu i oko toga se slažemo, zna se i ko je uvek bio najhrabriji, ali i ko je uvek bez ikakvih kalkulacija išao na to da se zaštiti i država i narod.
Poslednja rečenica.
Kada o tim stvarima govorimo mi hoćemo da budemo do kraja precizni, nije bitno ni kako se ko zove, ni koliko ko ima, bitno je da li je to na račun i na teret građana ove države i same države, pošto je reč o tajkunima koji su sve to uzeli dok su se bavili politikom i od bavljenja politikom, ali više to tako ne može.
Ovu ću da shvatim, gospodine predsedavajući kao sugestiju meni da pustim druge da kažu još nešto. Nije problem, slobodno nek se uključi ko god želi.

Mogu samo da konstatujem pošto je to sve ovako kako smo čuli, ljudi koje ste pominjali nisu na tom nivou političke misli i sposobnosti kao vi, onda izgleda da ste vi postali predsednik Republike Srbije, a ne niko od njih. Da li je tako bilo? Ili nije baš tako bilo? Onda razmislite kako je bilo i zašto.

Što se tiče zaduženja stranke, finansije SNS, mi to uvek potpuno mirno, čiste su kao apoteka. Nikakvih tu malverzacija nije bilo nikada, niti ih ima danas, niti će biti ikada. Pobrkali smo neke stvari izgleda, druga je stranka završila u teškim dugovima zato što se malverzacijama bavila, a ja sam o njoj govorio malo pre.

(Vojislav Šešelj: Koja stranka?)

Demokratska stranka, znate koliko su se opteretili dugovima jer su bili ubeđeni biće na vlasti doveka i oni će to opet da zatvore tamo nekim papirima, biće pojeo vuk magarca, pa se ispostavilo da nije baš tako, pa se ispostavilo da su u silnim milionima ostali da grcaju, stavili pod razno razne hipoteke i kola i stanove, sve ono što su nakupili dok su bili na vlasti. Pa, bih na kraju, da se vratim na ono što sam već rekao, došao njihov bivši lider Đilas Dragan koji ih je uvalio u tu situaciju, zaradio na njihovom dugu, odnosno na otkupu istoga, nekoliko miliona i dan danas ih davi zelenaškim kamatama kako sami kažu. To je kod njih bilo, nije kod nas nikada.

Nešto što je mnogo važnije, zbog čega je počela ova rasprava pre dva ili tri minuta, rekli ste, ljudi glasaju za onoga ko najbolje obećava, ne za najsposbnijeg, ne za najhrabrijeg, ne za onoga ko govori istinu, nego za onoga ko najbolje obećava. Pa, živ vam je dokaz, Aleksandar Vučić i SNS da to nije tako. Dakle, može neko u datom momentu da dođe do velike popularnosti, dešavalo se to u ovoj zemlji, ali da mu ta popularnost traje bez da pokaže rezultat, nikad se nije dešavalo. Danas popularnost Aleksandra Vučića i SNS godinama se meri, a znate zašto? Zato što ima rezultata, zato što se pokazuje da svaka reč je istina. Zato što se pokazuje kad se kaže ljudi uradićemo to zajednički tako i tako, to se po pravilu i realizuje.

U ovoj je sali Aleksandar Vučić govorio 2014. godine, biće veće plate kada završimo fiskalnu konsolidaciju, biće veće penzije. Bivši režim se smejao. Polazili od sebe, ma kakvi to su samo priče da bi se u datom momentu dobio neki glas. A on im govori – ne, sve ćemo da radimo suprotno, radićemo i ono što oduzima glasove, ali ćemo da radimo zato što je pametno, zato što je za državu lekovito. I, da znate, znamo šta radimo, biće na kraju i bolje nego što je bilo ikada, i biće plate 500 evra. Ustao je ovde jedan od bivših lidera žutog preduzeća i rekao – neće nikad i toliko sam ubeđen da neće nikad da ćemo mi svi, evo sad ti kažem, da glasamo za vas ako ikada plate u Srbiji budu 500 evra. Novembara mesec 2019. godine, evo nas na dan današnji, pogledajte statistiku za novembar mesec kad dođe negde tamo tokom decembra. Da li će da bude 500 evra? Evo, mi vam kažemo biće.

Da li je to dokaz da se nikad ovaj narod nije lagao, da kad god je rekao Aleksandar Vučić, biće autoputa, autoputa je bilo. Kad je rekao dovešćemo investitore, investitora je bilo. Kad je rekao biće fabrike u onim delovima Srbije koje je i bog zaboravio, uvek ih je po pravilu bilo. Tome narod veruje i tome narod kaže – svaka čast pokazali ste da znate šta radite i hoćemo da zajedno sa vama tu politiku koja se pokazala kao uspešna sledimo i dalje. Aleksandru Vučiću verujemo i njemu je, to je odgovor na ono pitanje, 55% glasova išlo u prvom krugu. Da li se to desilo još nekome ovde, koliko god mislio da je od drugog bolji. Pa, nije nikome. Znate šta, neće nikom drugom.
Šta da kažem. Trebalo je da se očekuje da samo može da podrži Vladimir Putin Aleksandra Vučića. To je valjda svako u ovoj zemlji očekivao, jer se zna da Srbija zahvaljujući Aleksandru Vučiću ima tu vrstu odnosa i taj nivo odnosa sa Ruskom Federacijom koju ima danas. Ja sam to iskreno mogao samo da očekujem, očekivao jesam, verujem da su i svi ostali.

I, ne samo kada je reč o Vladimiru Putinu. Drugi naši prijatelji iz sveta, da pogledate, zar nije bilo jasno šta oni vide kao najbolje rešenje za Srbiju. Potpuno je jasno da mi tu vrstu najboljih mogućih odnosa, kakve imamo danas sa svima, i na Zapadu i na Istoku, imamo zbog toga što je Aleksandar Vučić od Srbije napravio ozbiljnu državu, državu koja zna šta hoće, koja štiti svoje interes, koja se tako postavlja kao partner svima. Ne priča jedne priče jednima, druge drugima, ona zna šta je njen interes i taj interes jasno saopštava celom svetu, za njega se bori i na njemu radi. Zbog toga nas i poštuju, između ostalog i Vladimir Putin nas poštuje. Mislim da je to iznenadilo samo Vuka Jeremića, ne znam da li je iznenadilo još nekoga u ovoj zemlji.

Što se tiče ovih drugih stvari da li smo mi dovoljno rodoljubi juče, danas, mi se, nas dvojica trenutno, oko toga uopšte ne sporimo. Mi se slažemo da je Aleksandar Vučić iskreni patriota, samo, kad već pričamo o tome, vidite onda, ima u tim vašim klupama onih koji često govore da je izdaja ono što radi Aleksandar Vučić. Popričajte na tu temu. Ja mislim da ti ljudi teško greše, a vidim da se i vi sa tim slažete, i čiji je i kakav je Dragan Đilas.

Igrom slučaja baš ti isti što sebi dozvoljava taj luksuz da takvu optužbu izgovore na teret Aleksandra Vučića ili SNS, a vidim da se sa tim ne slažete i drago mi je što se ne slažete. E, pa ti su uspostavljali saradnju sa tim istim Đilasom onda kada su mogli nešto da organizuju na nekom nivou. Mislim da je to bio gradski nivo u gradu Beogradu.

To su stvari sa kojima treba vi da se pozabavite ako ste u ovim rečima iskreni, da bi ja ostavio malo vremena, predsedavajući me je zamolio, za druge da govore ovde.

Nije uopšte pitanje hoće li do zore goreti bilo kome od nas lično. Nije nama želja da mi budemo u poziciji parlamentarne većine ili koji organizuju bilo šta u ovoj zemlji doveka. Nama je želja da nam Srbija bude bolja. Nama je želja da za svoju kuću uradimo nešto. Jedini cilj, jedini motiv koji vidimo u bavljenju javnim poslom, kao što je ovaj politički, to je da svojoj zemlji služimo. To znači biti član SNS, to znači javno zastupati politiku SNS, to znači slediti tu politiku koju je ustanovio Aleksandar Vučić. Srbija da se voli iznad svega i svojoj zemlji i svom narodu da se služi. Ja mislim da vam jači motiv od toga ne treba ni kada o nama sudite, ni kad zaključujete šta nas pokreće, Srbija i ništa drugo!
Nije ni važno da li se volimo. Pretpostavljam da se ne volimo, ali to je najmanje bitno u celoj priči.

Koliko mi je drago što sam čuo da se vodi računa o tome da jeste, apsolutno jeste u interesu države i naroda ono što Aleksandar Vučić radi, toliko mi, moram da priznam, nije drago ovo malo pre što sam čuo na temu sklapanja koalicije na različitim nivoima, kad je ovde rečeno - opredeljenje je na osnovu toga da li je neko dobar čovek, odnosno kakav je čovek. Po tome ispade onda da je taj Bastać dobar čovek, čim se sa njim sarađuje. A ja zaista ne mogu to da razumem.

Ja ne mogu da razumem šta ima dobro i korisno za građane Starog grada, Beograda ili bilo koga u ovoj zemlji, šta je dobro i korisno kada se uništavaju gradilišta po gradu Beogradu? Šta je dobro i korisno kada se preko 100 miliona duga napravi na nivou jednog sportskog centra? Kome je to korisno? Ili da se politički, na mufte, sarađuje sa onim ostacima žutog preduzeća koji sada iz Šapca šalju svoje televizije da u prostorijama opštine Stari grad postavljaju svoj televizijski studio, da taj Dragan Đilas može tamo lepo po ceo dan da sedi na divanu i govori o Aleksandru Vučiću da je izdajnik, da je lopov, da je ne znam šta. Kome je to korisno? Starom gradu nije, Beogradu nije, nikom trećem nije.

Dakle, da se sarađuje politički i na lokalnom nivou i sa ljudima sa kojima ne se slažete na nacionalnom, to je potpuno jasno. To je azbuka političkih odnosa i potpuno mi je logično da svako hoće da sarađuje sa predstavnicima SNS, u beogradskoj opštini, u Užicu, na bilo kom petom mestu. Ali ovo, što ne razumem, sad sam vam objasnio - ja to zaista ne razumem. Ispade dobar čovek i taj Bastać i taj Đilas kad je vaše predstavnike uključivao u svoje upravne i nadzorne odbore. Pa, nije bio dobar čovek ni onda, ni danas.

Vi kažete - kontrolisali smo. Šta smo kontrolisali? Vi šta ste kontrolisali? Da se kontrolisalo bilo šta, ne bismo nas dvojica danas pričali o tome da je čovek zarađivao od toga što je radio sa Studijom B, a vi imali svog predstavnika tamo u nadzornom ili upravnom odboru Studija B. Nije to moglo da se kontroliše tako. Jel to sprečilo Đilasa da se obogati? Pa, nije. Ni na tom mestu, ni na bilo kom petom. Da je to bilo moguće, da je to bilo realno, ne bismo mi danas pričali na temu, i slagali se oko toga, da su stotine miliona slupane u most, da su stotine miliona završile na računima privatnih firmi.

Dakle, nije to tako. Nije to opredeljenje. Neke druge stvari, nažalost, mnogo prizemnije od nekih visokih odnosa kvaliteta prema čoveku tu su presudile. Samo treba biti do kraja pošten i reći kako stvari stoje, ako se slažemo, a ja verujem da se slažemo da lopovi ne smeju da vladaju ni na nivou opštine, ni na nivou grada, a kamoli na nivou države. Onda imamo jasan odnos i prema Đilasu i prema Bastaću i ovima ostalima koji su svi čelnici Staroga grada, koji su imitirali nacističke lomače ovde pre 15 dana. Snimljeni su, prepoznati, imate njihove fotografije u štampi. Knjige su palili, ljude su pokušavali da linčuju. To je sve, samo ne dobro. Kada mi kažemo da Srbiji ne misle dobro, ne žele dobro, Đilas, Bastać i ostali, mi to govorimo zbog ovakvih stvari.

Tu nema kalkulisanja. Tu se strana bira. Ili si na strani Srbije, ili si na strani tih ljudi koji vode računa o svom ćefu, svom džepu i ni o čemu drugom, jer im nikad ništa u ovoj zemlji sveto bilo nije.
Stvarno ćete teško da nađete zamerku u odnosu Srbije prema Republici Srpskoj danas.

(Vojislav Šešelj: Ko je izneo zamerku, hajde?)

Da li je pomenuta Republika Srpska u kontekstu nečega lošeg što može da se veže za nas? Da li je pomenut Haški sud? Hajde, nađite zamerku u odnosu. Nećete naći.

(Vojislav Šešelj: Zamerka je protiv Vuka Draškovića.)

Znamo da nećete naći, ni prema Međunarodnom sudu pravde nećete naći. Svi ti koji su te stvari radili, koje biste vi da kritikujete, kritikujte slobodno, nalaze se sad na toj drugoj strani. Eno su uz skute Dragana Đilasu.

Znači, počinjemo priču oko toga, vi kažete – sarađujemo sa nekim na osnovu toga što je dobar čovek. Ne mogu da se ne zaprepastim i kažem – pa, zar ljudi to znači da je za vas Bastać dobar čovek? Da li je moguće da za vas to znači da je Đilas dobar čovek? U to ne mogu da verujem.

Sad hoćemo to da branimo time što ćemo da pričamo – SNS ima koalicije. Ima, a znate u čemu je razlika, i to se raspitajte, raspravljali smo već sa ovima što su Vučića optuživali za izdaje i svakakve druge stvari govorili na njegov račun, a vidim da se ne slažete i dobro je što se ne slažete? Njima smo već objasnili.

Razlika je jako velika. Ko hoće da podrži politiku koju mi kandidujemo, onda će da prati tu politiku. Politiku koju zacrta Aleksandar Vučić sprovodi SNS. Može da se pridruži, da je podrži ko god želi, sve je u redu. Ali, ne podržava Bastać vašu politiku, ne podržava Đilas vašu politiku u gradu Beogradu, onomad. Nego, vi ste se našli u ulozi onih koji su sledili njihova nedela, moram da kažem.

Da li je činjenica ili nije preko 100 miliona dinara štete za SC „Milan Gale Muškatirović“ od strane tog Bastaća danas? Šta tu podržavate? Jel to vaša vrednost? Nije, nego je njegova, a vi je podržavate time što ga držite na vlasti.

Izbacila ga DS, pa šta? Ko ga drži na vlasti dan danas, sa tom strankom ili bez te stranke? Ko ga drži na vlasti danas kada je on postao desna ruka Dragana Đilasa za grad Beograd, tog Đilasa, takvog Đilas, taj i takav Bastać? On mu je poverenik za grad Beograd. Ko ga na vlasti drži?

Jel vrednost to što sa propagande televizije Šabac i iz zgrade opštine Stari Grad danas zlo i otrov po Srbiji seje? Ko mu to omogućava? Onaj ko ga drži na vlasti.

Milione je samo na primeru geronto-domaćica pojeo mrak. Jel to vrednost koja se služi, jel to vrednost koja se podržava? Što je podržavate?

Koliko je, beše, desetina miliona dinara otišlo na privatne batinaše koje je finansirao i finansira taj i takav Bastać, desna ruka tog i takvog Đilasa, iz opštinskog budžeta? Ko mu to omogućava? Onaj ko ga drži na vlasti?

Jesu li to vrednosti, jesu li to primeri dobrih, kvalitetnih ljudi sa kojima vredi sarađivati?

Srpsku naprednu stranku i Aleksandra Vučića može da podrži svako ko želi da sledi politiku odbrane Srbije, borbe za Srbiju i rada za Srbiju. Ko je i kakve vrednosti podržava onaj ko podržava jednog Bastaća, održava ga na vlasti? Pa šta? Da ima odakle, iz kog budžeta da finansira svoja ludovanja kada napada ljude, maltretira radnike, ruši ograde, dečije igračke nabija na kolac kao da je u nekom, Bože me sačuvaj, ritualu, pa onda da pokaže da može da imitira 1933. godinu i Minhen, spaljuje knjige. Tu ni jedne jedine vrednost nema. Tu su razlike velike kao nebo i zemlja.

Ako hoćemo da pričamo o ovim stvarima, možemo, a razmislite dobro kome se ta tema isplati. Nešto sam siguran da se vama ne isplati baš najviše.