Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9426">Vladimir Orlić</a>

Vladimir Orlić

Srpska napredna stranka

Govori

Pa, stvarno sam očekivao da će pre svega da mi replicira onaj poslanik Kenojčić koji je malo pre dobacivao iz klupe hrabro. Ako ni zbog čega drugog, da tu hrabrost opravda i dokaže u praksi, a i zbog ove priče o prijavama. Milim da smo pre neki dan čuli da i on tu izgleda ima nekog posla sa tim organima, odnosno organima te vrste,

Nego, na temu ovih kleveta, kako smo čuli i strašne inflamacije koje mi sprovodimo, koliko, šest godina?

(Gordana Čomić: Dvadeset i osam godina.)

Nismo se razumeli. Novembar 2017. godine, nije 2012. godine pa da bude pre šest godina. Od tada datira ovaj izveštaj DS. Demokratske stranke, slušajte me pažljivo.

Dakle, da li su to klevete i laži? Onda treba, pre svega, da se dobro porazgovara sa ljudima iz DS koji su te klevete i te laži stavili u izveštaj. Evo, na primer, mislim da sam ja njihova imena već čitao ovde, ali to su Goran Paunović, Čedomir Vasić, Nenad Borović , Živan Mirić i Goran Radojević.

Dakle, oni tvrde da su lideri DS, vi ste ih pobrojali, ja verujem da ste ih pobrojali ispravno, od 2006. godine, pa na ovamo, krali, varali, ugrađivali se za procenat, nameštali tendere i konkurse.

(Radoslav Milojičić: Ko?)

Eto, to tako piše ovde. Jesu li to laži? Nisam siguran, čak sam vrlo siguran i da nisu. A, znate zašto? Zato što je bivši predsednik „žutog preduzeća“, tu sad mislim na Dragana Šutanovca, u momentu kad je obrazlagao pred glavnim Odborom „žutog preduzeća“ da su doživeli katastrofu na beogradskim izborima i da zbog toga sada treba da podnese ostavku, doslovce rekao: „Onaj ko je ovaj interni izveštaj objavio“, dakle, ne dovodeći ga u pitanje, naprotiv kaže: „Taj koji je to objavio, taj je meni pucao u noge, a našu stranku je pogodio u arteriju.“

Dakle, on sam tvrdi i postavlja se da je ovo sve savršeno tačno, da je sve potpuna istina, samo je problem što je, eto, nekako došlo do medija. Raspravite među sobom ko je od ovih ljudi nešto pogrešio, da li Dragan Šutanovac što misli da je ovo sve tačno, da li oni koji su taj izveštaj stavili i stoje iza toga imenom i prezimenom, ili vi, koji sada tvrdite – ma ne, to nije istina.

A onda ako pričamo o krivičnim prijavama: pod a) kad do njih dođe, kao što dolazi, da ne pričate ponovo – to je sve politički progon nego da ih pustite da rade …

(Radoslav Milojičić: Dva i po minuta.)
Završiću sa ovim, gospodine predsedavajući, da rade nadležni svoj posao i pod 2) da ovu gospodu, čija sam imena upravo pročitao, pozovete da nam pomognu, da svojoj Srbiji pomognu, da svojoj državi pomognu, pa da daju lepo objašnjenje i materijale na osnovu kojih su zaključili da se ovako kralo, kako tvrde da se kralo. Mislim da je bilo maksimalno jasno i Kenojčiću, ovaj put.
Pa, jeste, za tu „Sablju“ su tužili. Da se razumemo, za to su tužili i za druge stvari koje su takođe bile fenomenalne ljudi su takođe tužili i za to država plaća. Ne ide to iz džepa ni ovih koje ste nabrojali, ni Lutovca, ni Đilasa, ni Tadića, oni su mirni. Uveren sam, njihovim džepovima je dobro. Pre svega, siguran sam da je dobro džepu Dragana Đilasa. On sam beše za neke tamo „KRIK-ove“, „BIRN-ove“ kazao da ima imovinu vrednu 25 miliona evra.

Posle se pokajao, ali to je sad naknadna pamet. Šta sve ima da nije prijavio, to Bog sveti zna. NJegovom džepu je sjajno, baš kao i džepu drugog takođe velikog i znamenitog lidera „žutog preduzeća“ Jeremića. Za njega ni on sam ne može koliko miliona ima da objasni i zašto ih je dobio. NJihovim džepovima je sjajno. Ja uopšte nisam ulazio u situaciju kako je njima, da država plaća. Pa plaća. Bilo je tu tužbi za onaj katastrofalni potez sa vojnim penzijama. U „Sablji“ u kojoj ste pominjali, pošto volite da pričate o slobodi medija, da li može Bog da prebroji koliko je različitih redakcija zatvoreno, listova ugašeno samo zbog toga što je bila velika sloboda?

Sve je to manje važno, mnogo manje važno u odnosu na krađu sopstvene zemlje. Još jednom, javljate se za reč i kažete – propaganda. Kažete – laž. Ja moram da ponovim pitanje, kome upućujete reč propaganda i laž? LJudima iz DS koji su ovaj izveštaj napisali? Jesu li ovaj izveštaj napisali ljudi iz DS? Da li je ovo kako piše interni dokument iz novembra 2017. godine DS? Jesu li se oni bavili propagandom sami protiv sebe zato što su imali neku čudnu potrebu, neko popodne koju ni stručnjaci ne umeju da objasne, pa su još podelili sa svojim rukovodstvom?

Onda zbog toga poslednji veliki direktor „žutog preduzeća“ DS podnese ostavku, kaže – objavili ste ono što niste smeli. Ja moram da postavim pitanje, ako se pamet menja promenom lidera, da li danas Lutovac tvrdi da sve ovo nije tačno? Bilo bi veoma zanimljivo, ne zbog mene, nego zbog autora ovog izveštaja da Lutovac izađe sa nekom rečenicom tipa – to sve nije tačno, ja to poričem. Živo me zanima šta će autori ovog izveštaja da kažu na to.
Propaganda je vrlo zanimljiva tema, moram da priznam. Nisam ja ni očekivao da ću dobiti direktan odgovor od gospođe Čomić, taj izveštaj, to je laž i to je propaganda. Jasno je zašto to ne može da se kaže. Znaju svi jako dobro, ponajbolje oni sa druge strane sale da ovo jeste njihov izveštaj. Nisam to ja izmislio i nisam ove formulacije napisao ni ja, ni bilo ko drugi iz SNS. Zato ne smeju da daju odgovor te vrste, pa tvrdim, neće ga dati ni pomenuti gospodin Lutovac.

Kad smo kod njega, mora da je propaganda i ona informacija, a ima veze sa spoljnom politikom koju mi vodimo, a koju smo prepisali od Lutovca i ostalih, da je rešio da izbegne neki sastanak sa nemačkim zvaničnikom, pa slagao da je otišao na more. To je verovatno propaganda, jer mislim da ima među prisutnim aktera čitavog slučaja koji se izgleda nisu baš najbolje snašli tom prilikom.

Ali, propaganda sigurno nije da, između ostalog, sa Nemačkom, kao i sa drugim državama koje su značajne ne samo politički, već i kao investitori u Srbiji, mi imamo najbolje moguće odnose. I kao rezultat tih odnosa, mi imamo, pa bezmalo, jel tako, 50.000 radnih mesta u Srbiji. Da li je to propaganda? Ja ne bih rekao da je to propaganda. Postoje živi dokazi u vidu ljudi koji svakog dana idu na posao na račun toga i tih rezultata.

Dalje, propaganda, kaže, zarobljena država, piše u izveštaju Evropske komisije o Srbiji. Jel piše? Nisam siguran da tako piše. Dok ne budem video izveštaj u kom piše da je Srbija zarobljena država, a dolazi iz Evropske komisije, ja ću da budem slobodan da kažem da su te tvrdnje pa baš propaganda.

Nego, na temu onoga što izgleda neki nisu razumeli do kraja, da nama nije važan čovek kad više nije predsednik žutog preduzeća, da nam je bitan samo dok je to. Evo, da odagnam sve nedoumice. Nama je i dan danas veoma važno da se utvrdi odakle bivšem direktoru žutog preduzeća Šutanovcu, koji je podneo ostavku zbog ovog izveštaja, da vas podsetim, odakle mu vračarski pašnjak, odakle mu onaj penthaus, šta je već, vredan 300.000 evra na njemu, odakle mu 300.000 evra štednje, kada je sve to, zamislite, stekao na osnovu ministarske, odnosno poslaničke plate. Ja sam siguran da čim to, bukvalno ovo što sam sada rekao od reči do reči piše u presudi suda, da to ne može biti propaganda. To može biti samo činjenično stanje izvedeno na osnovu nekih validnih podataka i dokumenata, kao što se verovatno, ja verujem, ja sam u to siguran, ravnalo i rukovodilo ono radno telo DS kada je ove rezultate o krađama, o ugradnjama za procenat stavilo u svoj izveštaj. Siguran sam da oni imaju jako dobre razloge i izvore na osnovu kojih su to napisali, da to nije propaganda.
Hvala lepo. U prilog diskusiji.

Pošto je ovde koleginica koja se javila za reč i osporila iznete argumente gospodina Bečića, naravno pogrešila. Uopšte nije reč o amandmanu koji je ona pročitala, a to je sada najmanje važno, nisam ja ni očekivao da neki ovde znaju o čemu se raspravlja kada konstantno nisu u sali.

Par stvari. Kaže, dobila je želju da nas podseti o čemu mi pričamo kada govorimo o Kosovu i Metohiji, kaže da ona ne razume o kojim blokadama govorimo kada pomenemo blokade i kaže što šta na temu Evrope. Najpre, pravi se naravno da ne zna o čemu pričamo kada kažemo blokade i pravi se naravno da ne zna na koje blokade mislimo.

Podsećanja radi, mada ja ne verujem da je ovde podsećanje potrebno, mislimo na one pokušaje da se nekakvim masovnim blokadama nazovu slučajevi u kojima pet, šest ili sedam automobila, očigledno politički instruisanih, od strane pripadnika bivših režima, tu naravno mislim i na one koji sada čine šefove njene poslaničke grupe, grupacije, partije, šta su već i njene bivše šefove poslaničke grupe, odnosno grupe građana, odnosno tu je tek teško reći šta su i ko su ti ljudi, ali i sve ostale. Dakle, i Đilasa i Miškovića i Šolaka i Jeremića i Jankovića, sve one među kojima nikakve razlike ovde nema, pošalju ljude da izazovu nerede. Pošalju ljude da izazovu problem. Po sistemu – što gore po Srbiju i njene građane, to za njih bolje.

Onda ti ljudi blokiraju žene sa malom decom. Onda ti ljudi blokiraju dostavu hrane za socijalno ugrožene. Onda ti ljudi blokiraju Patrijarha srpskog i urade sve one divne stvari kojima smo svi bili svedoci prethodnih dana. Na te blokade mi mislimo kada kažemo blokade.

Uostalom, ako je teško saslušati nas, može gospođa da se podseti kod svog sadašnjeg šefa, lidera, šta je već, Zorana Živkovića. On vrlo lepo i vrlo slikovito piše o tim blokadama na tviteru. On ne krije da je njihov organizator i poziva ostale, sve govoreći u prvom licu množine - mi moramo sada da zategnemo, mi moramo da držimo te blokade u toliko sati itd. Lepo nek se raspita kod njega, on će najbolje da joj objasni o kakvim je blokadama reč.

Kada je reč o Evropi i praksi parlamentarizma, ja još moram da priznam nisam čuo da neka evropska stranka izlazi na izbore i poziva da se glasa za tu stranku, i još dve ili tri stranke pored te, jel tako, to je bila glavna zamerka - kako to da neko poziva da se da poverenje jednoj stranci. Ja mislim da u svakoj državi Evrope ona stranka koja izlazi na izbore poziva građane da poverenje poklone njoj. To je valjda jasno.

Koliko Evropu razumeju i koliko im je bliska, vidi se, između ostalog, i na primeru ovog poslednjeg što rade. Mislim na njihovu fantastičnu ideju da se obrate Savetu Evrope, sve u njima dobro poznatom i njima eminentnom maniru blaćenja sopstvene države nekakvim notornim besmislicama o tome kako je neko ovde progonjen. Zamislite šta je krunski dokaz da je neko progonjen? Činjenica da Aleksandar Vučić i SNS imaju poverenje građana u oko 160 opština.

Dakle, ako je jasno demokratski izražena volja građana, koja njima apsolutno ne ide u prilog, dokaz nekog problema u Srbiji, pa to je dokaz samo njihovog problema, njihovog problema i njihove potpune političke irelevantnosti.

I na samom kraju, da se podsetimo, neki su ovde dobili želju da se podsetimo na šta mi mislimo kada govorimo o KiM. Govorimo o toj brutalnoj i bestidnoj kampanji protiv sopstvene države koja, naravno, nije u interesu ni te države, ni njenih građana u momentu kada se bavimo takvim važnim pitanjima, kao što je KiM. Malo plastičnije. Bivša poslanička grupa, gospođe koja je htela ovde da podseti na neke stvari, tvrdi da je Srbija prvi kontakt sa KiM imala 1912. godine. Ti ljudi tvrde da mi nikakvu istorijsku vezu nemamo sa tim prostorom. Ti isti ljudi tvrde, i to sve stoji u njihovim zvaničnim saopštenjima na sajtu, i dan danas, evo ovog sekunda kada o tome pričamo, tvrde da je potpuno opravdano sve ono što se desilo našoj zemlji 1999. godine, zato što je, zamislite tu tezu, Srbija nekim zločinima nad albanskim stanovništvom dala opravdanje za sve ono što će joj se dogoditi.

Uostalom, još jednom, ako je teško slušati nas i naše argumente, i oko toga može da se raspita upravo kod gospodina Živkovića, koji se polomi ovde mesecima da objasni nama kako je Srbija kriva za svo zlo koje se dogodilo i 1999, ali i u bilo kom drugom tragičnom događaju 90-ih godina.

Ti ljudi, nemaju Srbiju na srcu. Ti ljudi ne rade u interesu svoje zemlje i svog naroda, i najbolje će se razumeti očigledno ako među sobom razmene te svoje fantastične teze. Mislim da je sada sve mnogo jasnije. Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, spreman sam čak i da potrošim nekoliko dragocenih sekundi poslaničke grupe samo zato što hoću da pomognem koleginicama i kolegama.

Tri stvari. Oko dve, nažalost, ne mogu da pomognem. Na direktno pitanje u kojoj je neko stranci, da mu objasnim. Ako on sam ne zna u kojoj je stranci, ja ne mogu da pomognem.

Drugo pitanje, to što kaže ima šefa poslaničke grupe, ali ga nema, verovatno misleći na to da ga nema u sali. Ni tu, nažalost, ne mogu da pomognem. NJega nema nikad, pa nema.

Ono oko čega mogu da pomognem, to je da mi možemo da se složimo oko teze da njihova grupacija ne predstavlja interes jedne partije, ne samo zato što tu političkih stranaka odavno nema. Tu je reč o čistim interesnim udruženjima, nego zbog toga što je tu reč upravo o tom interesu. Nema veze u koliko će stranaka, pokreta, grupa građana, ljubitelja ne znam čega, mladih filatelista da se udruže, oni možda nisu jedna partija, ali jesu predstavnici jednog interesa, onog koji definitivno nije interes Srbije. Čiji je? To oni jako dobro znaju i vrlo mi je drago što se oko toga slažemo.
Hvala lepo.

Pošto je u onom direktnom obraćanju izgleda pala određena namera da se ovde kao suštinski argument u ovoj raspravi iznese obrazloženje da neki nisu članovi stranaka i da nikada nisu ni bili, neka bude iznenađenje za te koji su to obnarodovali, ali mi se u tome apsolutno slažemo.

Dakle, ono što smo mi mesecima dokazivali ovde u Narodnoj skupštini i upravo to što oni tvrde sada, upravo to što oni sada priznaju. Mi smo, podsećam, tvrdili da Dosta je bilo jeste upravo, naravno, grupacija kojoj je pripadala ili ona lista kojoj je pripadala gospođa koja je upravo izjavila – nikad nisam bila član političke stranke.

Dakle, mi smo i tvrdili da to nikada nije bila politička stranka, a oni su se lažno predstavljali kao politička stranka. Mi smo tvrdili, oni ne samo da nisu politička stranka, nego nisu u stanju da se registruju. NJihov postupak registracije je sporan jer nemaju dovoljno potpisa. Oni nisu u stanju da prikupe dovoljno potpisa podrške da bi se registrovali.

Još smo govorili - oni su sve vreme postojali ili kao grupa građana, ili kao udruženje građana. Kao grupa građana zbog toga što su na taj način preko računa dobijali novac za angažman u Narodnoj skupštini, a onda je tim novcem moglo da se raspolaže, da se duhovito izrazim, sa ograničenom odgovornošću, onda su taj novac mogli lepo da distribuiraju na privatne račune svojih narodnih poslanika, na račune njihovih preduzetničkih radnji, što su i radili. Trideset sedam miliona dinara su tako raspodelili među sobom. Kao udruženje građana, zato što su tu primali novac od članarina.

Dakle, da je to tako, drago mi je što se razumemo i što to neki danas priznaju. Nije sporno i dobro je što priznaju da su oni zapravo predstavnici ovde, ne građana, nego jednog zajedničkog interesa, onog interesa koji definišu Šolak, Mišković, Đilas, Jeremić, Janković, pa i sadašnje gazde Živković ili bivša Radulović, tu nikakve razlike nema. Hvala lepo.
Jel pravo na repliku? Jeste. Hvala.

Što se tiče onog sada novog suštinskog argumenta, delili su novac, ali nisam ja lično. Meni to, dame i gospodo, ne znači puno. Dakle, onog momenta kada se bude pozitivno vaspitno uticalo na bivše kolege, a tu naravno mislim na, čini mi se, četvoro ili petoro i sada narodnih poslanika koji pripadaju onom klanu Saše Radulović, da novac koji su podelili među sobom vrate ja ću onda možda prihvatiti da se neko pokajao, ja ću prihvatiti da taj neko sa celim slučajem nema puno veze.

Međutim, ne samo da se ćutalo i prihvatalo to što se radilo dok se radilo, nego ja ni dan danas ne čujem reči osude. Jesu li privatne firme, kako beše ono, „Timi plus“, „DŽazili faj“, ne znam kako se zove ona za propricanje sudbine, znate već ko to vodi, ova gospođa koja je diplomirala astrologiju, sve te firme, ima ih četiri ili pet, podelile međusobno 37.000.000 dinara kampanjskog novca, jesu. To je prikazano, da se razumemo, u izveštaju koji se nalazi, evo sad dok mi pričamo, na sajtu Dosta je bilo. Tamo su lepo naveli koje su firme dobile novac, tih 37.000.000 međusobno podelili. Je li to činjenica? Jeste. Sami to kažu. Da li smo to osudili? Mi sa ove strane jesmo. Vi što se sada čudite i nije vam jasno o čemu pričamo, pa niste. Pogledajte sami svoje nekadašnje izveštaje, biće vam što šta jasnije.

Dakle, argument – ja nisam lično, tu ne znači puno. Argument – ja nisam lično po pitanju Miroslavaa Miškovića, tek to ne znači puno. Ja se vrlo dobro sećam ko je ovde, što se kaže, imenom i prezimenom zagovarao one promene zakona koje bi išle baš konkretno tom čoveku na ruku i koje bi pomogle baš konkretno u njegovom slučaju. U tom smislu mi se ovde vrlo dobro prepoznajemo. Sećam se ja tog dana.

Treće, na temu promene stranaka. Onaj ko tvrdi da nikad nije bio u stranci, oko čega se slažemo, može oko te teme da se konkretno informiše opet iz prve ruke kod ljudi iz svoje klupe, naravno ne sad, sad nema nikog, nego kad dođu. Neka pita gospođu Mariniku Tepić kako to izgleda kada se promeni stranka iz vrlo lukrativnog razloga.
Postavlja neki čovek ovde opet zanimljiva pitanja i dotakao se gospođe Tabaković. Kaže, nije mu jasno šta je radila u prethodnom mandatu.

To sve, kao i obično, dame i gospodo piše za one koje ne mrzi da čitaju, to sve lepo piše. U predlogu koji je dobila Narodna skupština između ostalog stoji sledeće, ja ću pročitati samo segment. Dakle, među te rezultate koji preporučuju gospođu Tabaković spada doprinos postizanju i očuvanju makroekonomske stabilizacije zajedno sa Vladom Republike Srbije i drugim institucijama.

Tokom prethodnih pet godina inflacija je očuvana na prosečnom nivou od oko 2% što je u rangu najstabilnijih evropskih država. Kamatne stope na kredite, privrede i stanovništvu snižene su na najniži nivo, što je povećalo njihov raspoloživi dohodak, podstaklo kreditnu aktivnost i doprinelo i rastu investicione i ekonomske aktivnosti. Dakle, onih aktivnosti iz kojih proizilazi sve drugo dobro u ovom društvu.

U prethodnih šest godina uspostavljena je i očuvana relativna stabilnost deviznog kursa o kome ne treba trošiti reči. Svi se dobro sećamo kako je glasio taj kurs pre pet ili šest godina, kako glasi danas, poređenje ne bi trebalo da je teško, ali za one kojima je teško i da čitaju, verujem, i to je izvestan napor.

Dalje, sve to u ambijentu značajnih turbulencija na međunarodnim tržištima na kojima smo mi svakako odoleli uz odgovorno i efikasno korišćenje deviznih rezervi, čiji nivo tokom ove godine iznosi više od 10 milijardi evra i tako dalje.

Što se tiče onih napomena u vezi agencija, to je opet pitanje nečije želje da se svojim poslom bavi. Jedan pogled na internet dovoljan je da se dobije odgovor koliko je tih agencija ukinuto u samo jednom potezu. Dakle, u samo jednom potezu možda pre par godina. Pogledajte koliko takvih vesti ima i da se ne objašnjavamo dalje.

Zaštita termina „srpski“. Kada se neko naziva, kako beše srpske Dveri ili Dveri srpske, koristi oznaku, ja sam pratio ovaj ekran ovde, samo Dveri, bez onog srpski, sam mora da odluči da li se nečega stidi ili se ne stidi.

Na samom kraju, gospodine predsedavajući, ona čudna napomena u vezi pljuvanja u lice, to se ovde čulo. Taj čovek treba da zna, a mi smo mu već govorili, kada govori o gospođi Tabaković, kada govori o Aleksandru Vučiću ili drugim ljudima iz SNS, on mora da drži glavu podignutu, mora da gleda na gore zato što govori o ljudima višim od sebe u svakom pogledu.

Kad tom prilikom pljuje neka zna – ko uvis pljuje, na obraz mu se vraća.
Hvala vam.

Poštovane dame i gospodo, oni značajni napori koji podrazumevaju, naravno i sve ono što radi Narodna banka, zaista su važni i u širem kontekstu razvoja naše zajedničke kuće, naše Srbije.

U svim mestima o kojima su govorili poslanici SNS danas i u gradu Beogradu, naravno, Grad Beograd upravo je izabrao novog gradonačelnika i gradsko veće kojima i ovom prilikom čestitamo i želimo im dobar posao i dobre rezultate, jednako dobre kao one što su ostvarili njihovi prethodnici, a sigurno je uz marljiv rad i uz dobru saradnju i sa predsednikom Republike i sa našom Vladom i sa našom bankom. Svim sposobnim i stručnim ljudima koji se o Srbiji iskreno staraju. Biće ti rezultati i nadmašen.

Kada je reč o onim poslovima koji se tiču neposredno Narodne banke, da to ima jasnu, opipljivu, merljivu korist, pa evo, samo par informacija koje je naša javnost mogla da vidi pre samo nekih mesec ili dva dana. Gledam javno saopštenu informaciju o postupcima poslovanja privrede Republike Srbije u prethodnoj godini, je o posebnim uspesima.

Kaže - privreda Srbije je prošlu godinu završila sa dobitkom od 437,2 milijarde dinara, što je duplo više nego u 2016. godini i posebno ističu, zaradili i na dinar. Na šta misle, objašnjenje sledi. Firmama je prijalo i jačanje domaće valute na kojem su profitirale 37,4 milijardi. Kada se ovako dobro radi, a u Srbiji se danas dobro radi, onda postoje i pozitivne posledice, na primer, na plate koje danas u evrima mereno, a to može da se meri i vrlo lepo prati, upravo zahvaljujući stabilnom kursu, iznose 60 ili 70, o prosečnoj vrednosti govorimo, više nego što su bile 2012. godine.

Penzije prosečne i pored onog zakona o privremenom smanjenju, danas u evrima opet posmatrano na približno identičnom nivou, a nakon očekivanog smanjenja, odnosno ukidanja Zakona o privremenom smanjenju koje će uslediti za nekih par meseci, odnosno na današnji dan, prosečno povećanje u odnosu na period 2014. godine koje se očekuje između osam i skoro 14, u proseku 10%, jasno će da taj rezultat podigne na istorijski maksimum.

To su u stvari na koje možemo da budemo ponosni. To su stvari koje smo zajedničkim, napornim, mukotrpnim radom u ovoj zemlji napravili. Nastavićemo da radimo tako, između ostalog i kroz podršku odličnim zakonima kao što je ovaj i u tom smislu bio još jednom čestitke.
Svi zajednički napori, dame i gospodo, o kojima mi govorimo danas i koji su rezultirali odličnim rezultatima, naravno, ne bi bili mogući da nisu postignuti zajedničkim snagama. Rezultati o kojima govorimo zaista obuhvataju toliko širok skup tema da je o njima moguće govoriti i više dana, samo u domenu ekonomije u ovoj Narodnoj skupštini, ali među najznačajnije i dalje spadaju pitanja značajno smanjene nezaposlenosti, čija je stopa, podsećam, u odnosu na period 2012. godine značajno manja, manja za 13% u ovom trenutku. Naravno, tu spada i javni dug koji, činjenica je, danas se nalazi ispod nivoa Mastrihta, a koji se nalazio u toj katastrofalnoj negativnoj spirali u koju je gurnut neodgovornim odnosom prema državi, prema onome što predstavlja zajedničko dobro.

Vredi se uvek podsetiti kako je do toga došlo i u vreme one čuvene krize koja je potresla čitav svet, ljudi koji su se, nažalost Srbije, starali o njoj nisu tu krizu razumeli, nisu razumeli koliko je ona duboka i velika i reagovali su pogrešno, reagovali su guranjem ljudi u veću potrošnju, guranjem Srbije u veću potrošnju, čime su je zapravo gurnuli samo u tu krizu značajno dublje. Zbog toga što nisu želeli da razmišljaju u tom trenutku na duge staze 2012. godine rešili su da ne prihvate ispravne savete MMF-a i počnu da se bave samodisciplinom. Naprotiv, učinili su sve da populističkim merama zemlju dodatno zaduže, pokažu koliko su neozbiljni i taj MMF tada praktično isteraju iz Srbije. Ono što su planirali kao svoj rezultat na nivou budžeta premašili su u negativnom smeru za prvih nekoliko meseci te godine.

Poslednja rečenica, gospodine predsedavajući.

Činjenice da se o Srbiji staraju ljudi koji su sve, ali apsolutno sve uradili potpuno suprotno od tih neozbiljnih i neodgovornih. Ta činjenica je koren dobrih rezultata koje imamo danas i koje postižemo zajedničkim radom …

… i predsednika Republike, i naše Vlade, i Narodne banke i zaista je čast učestvovati u tim uspesima. Hvala.
Dve napomene, vrlo dobronamerne, onaj ko ima nameru da nešto zamera procesu podnošenja amandmana, trebalo bi, u najmanju ruku, da onda sam u tom procesu ne učestvuje. I ovo slobodno shvatite kao otvoreni odgovor svima koji učestvuju u tom procesu, a onda sebi daju za pravo da nešto tu komentarišu, čak i upotrebe, s vremena na vreme, nešto poput reči bruka.

Za sve ovo ostalo što se čulo, mislim da je reč o nekoj grešci, koja može da se ispravi, verujem da je štamparske prirode, neki ljudi nisu pravilno pročitali naslov zakona. Ovaj zakon se tiče ugovaranja na daljinu, ne ogovaranja na daljinu, vodite računa.
Još jednom, naravno, svako ima puno pravo i treba to pravo da koristi, da govori o stvarima za koje smatra da su važne. Ukoliko to radi u skladu sa onim što predviđa Poslovnik nema tu ništa sporno.

Ono što je meni neobično da primetim, da neko koristi to pravo i onda kaže – a, korišćenje tog prava to je obesmišljavanje. Korišćenje tog prava to je bruka. Dakle, ako je to na nivou samokritike, ja u to apsolutno ne ulazim. Samo da vodimo računa kad se jedni drugim obraćamo. Mi, naravno, ne mislimo da je bilo šta besmisleno u činjenici da mi imamo dobre rezultate dobre politike i da imamo šta da pričamo kada o tim rezultatima govorimo. Impresija drugih grupa neka ostane njihova stvar dok se u tim impresijama bave sobom i eventualno jedni drugima.

Što se tiče poslaničke grupe SNS nema ni jednog razloga a pokazalo se nije ni baš korisno ni dobro po druge da nas pominju. Mislim da je ovo bila krajnje dobronamerna i krajnje korektna napomena sa moje strane, ni najmanje u tragu onog komentara koji se ticao naših koleginica. Ne treba to nikome ovde, to smo valjda utvrdili do sada.