Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9426">Vladimir Orlić</a>

Vladimir Orlić

Srpska napredna stranka

Govori

Jasno je i meni, kao što je jasno i vama gospodine predsedavajući, da je ova priča izdivergirala Bog zna gde u odnosu na ono odakle je počela.

Akcija i reakcija, ono što se desi i reakcija na to. Problem koji imamo i verujem, rešavamo ga sada uspešno jeste upravo to, konstantna potreba nekih ovde da se bave drugima. Konkretno nama i našim kolegama, bez ikakvog razloga i povoda.

Što se tiče ovih amandmana, uopšte više neću time da se bavim. Sami koristite pravo, koristite ga, svaka vam čast, samo ako imate bilo šta loše da kažete na temu tog korišćenja, ne mešajte nas u svoje lične odnose spram onoga što sami radite.

Što se tiče Narodne banke, ništa niste razumeli. Problem u vezi sa tim ljudima koje pominjete je problem koji se tiče sudova i ti ljudi koji su protestovali pre neki dan, gde su otišli da potraže rešenje? Pred sudom. Čime su bili zadovoljni kada su dobili odgovor koji smatraju korektnim? Kada se taj sud izjasnio.

Dakle, nema nikakve potrebe da neki lični odnos uplićemo tako da promašujemo temu. Verovatno po sistemu šta nas briga da pogodimo temu, jer ko pogodi temu, promaši sve ostalo, a mi nećemo da promašimo sve ostalo. To ne služi ničemu i nije prilog dobre i kvalitetne rasprave.

Što se tiče Narodne banke i konkretno gospođe Tabaković, da je jedini rezultat, a nije jedini, ovaj nivo kursa koji imamo od 2012. godine do danas, ta stabilnost i ta izvesnost za naše društvo, bio bi to toliko dobar rezultat da svi ti kritičari zajedno da se skupe ne bi imali toliko dobrog da stave naspram njenog i da kažu možemo da konkurišemo, imamo šta da komentarišemo. Mislim da je ovo bilo više nego dovoljno, ako hoćemo i dalje na liniji korektnog.
Sa željom da bude najkraće danas.

Vidim šta će biti definitivno dobar put ka raspletu svih ovih naših nerazumevanja. Kada se neki budu bavili poslom narodnog poslanika u sali i kroz analizu zakona, a manje se bavili kulorima, tada ćemo se mnogo bolje razumeti.
Jeste, gospodine Mirčiću, lični ste. Sada ste sami to rekli. Šta smo mi tu pogrešili u oceni? Ne samo da ste sad otvoreno priznali i potpuno je svima jasno zašto.
Izvinjavam se gospodine predsedavajući, vi prenesite da sam ja upravo primetio da je gospodin Mirčić sam priznao da su direktno lični u ovome što rade danas. Ubeđuju nas ljudi ovde kako oni savršeno sve lepo čitaju, ja im verujem. Onda sad gospodin Mirčić reče da ima problem sa sitnim slovima, pa je to problem za ovu državu i ovo društvo. Hajde to neka bude najmanje važno.
Kaže, gospodin Mirčić – pet hiljada evra. Nije bitno po kom osnovu, gde i kako rešava probleme ovog društva. Je li to ozbiljan argument za bilo šta? Na kraju dođemo na šta? Priču o mandatima za koje je potpuno jasno svima da neki shvataju poprilično lično i ne mogu da je prebole. Zašto? Zato što se ta epizoda, a zaista se time vrlo retko ko uopšte u ovoj zemlji bavi i ima želju da se bavi, ali ta epizoda se odnosi na ono vreme kada su neki shvatili da nisu toliko politički važni koliko su smatrali da jesu i to su teško podneli.
Da stravi ovde nisu lične, evo, ja bih voleo da dobijem odgovor, mene ovo lično zanima kada o ličnim stvarima pitam. Šta je to i koji je to mandat Aleksandar Martinović ukrao od onih ljudi koji su onu i onakvu knjigu o njemu napravili i onda ovde nosili i delili po Narodnoj skupštini. Znate jako dobro na šta mislim i na kakvu grafičku opremu mislim. To pristojan čovek sebi ne može da dozvoli. To je učiniti, na primer, moje lično mišljenje, sramno. Ali, zanima me razlog, kakva krađa kog mandata stoji iza toga, ako nije apsolutno lični odnos, pa i frustracija nekih ljudi. Šta je motiv za neke ljude da se ponašaju kako se u ovoj sali ponašaju, a utvrdili smo da je na ličnom planu? Jel su to opet isto neki mandati? Nisu, to je izgovor. Pravi razlog je duboko lično nezadovoljstvo onih koji sebi takve stvari dozvoljavaju.
Opet da vas zamolim, gospodine Arsiću, da vi prenesete ovo upadljivo izbegavanje da mi odgovori na pitanje mandata Aleksandra Martinoviću meni mnogo rečitije govori nego bilo šta da je sada kazao gospodin Mirčić. To mu prenesite kada ga sretnete.

Dakle, priča o tim mandatima, još jednom, samo je izgovor, mogao je biti bilo kakav drugi. Suština je u onome što sam ja kazao. Neki ljudi ne mogu da žive sa tim da izgleda nisu toliko važni koliko su mislili da jesu i da su izgleda ostali u manjini u ono vreme kada su se osećali velikim i moćnim. Ja bih sada mogao, ali neću to da radim, jer mene kao ni ostatak ove zemlje zaista ne zanima puno ta priča i ta epizoda, ali mogao bih možda da se jednog dana zapitam da li ti koji su ostali u manjini, da nisu oni uzurpirali te mandate, kome su trebali da pripadnu ti mandati, ali ja to sada neću da radim.

Vratiću se na onu počnu priču, ja mnogo volim poučne priče, u vreme kada se Vojsilav Šešelj razračunavao Hamdijom Pozdercem i tačno je, zbog toga je i patio, postavilo se pitanje i intelektualnog poštenja. Da li je tako? Neki akademske karijere su bile pod znakom pitanja zbog nedostatka tog intelektualnog poštenja. Voleo bih da se u političkoj praksi u Srbiji pokazuje da je dostignut nivo intelektualnog poštenja na primer tako što neće ljudi za koje je dokazano da su falsifikovali svoje diplome, da su lažirali da imaju diplome svetskih univerziteta, na primer Univerziteta Lomonosov, zbog toga da budu nagrađeni od strane onih kojima je, gle čuda, baš svakog dana svaka druga rečenica – lopov je ovaj ili onaj. To bi, recimo, bio dobar dokaz da su neki ljudi kada neke stvari kažu ozbiljni i da iza tih stvari zaista stoje. Dok se takve stvari dešavaju, ja mogu samo ono što ti ljudi izgovore da kvalifikujem ovako kako kvalifikujem – tužni ostaci nečega što se nekada možda zvalo energijom, a sada su samo tragovi ličnog animoziteta i želje da se pošto-poto osvete ljudima kojima ne može da oproste jer su im pokazali da su od njih bolji.
Hvala, gospodine predsedavajući.

Poštovane dame i gospodo, kao što je već rečeno u dosadašnjoj raspravi, ovaj zakon nalazi se neposredno u funkciji modernizacije naše zemlje i stvaranja dobrog, efikasnog i uspešnog društva u našoj Republici. Intencija amandmana na član 1. upravo je da se podvuče i dodatno istakne taj širi kontekst razvoja našeg društva i naše države koji mi zaista postižemo, a koji je danas potpuna politička realnost u našoj Srbiji. Dakle, potpuno postižemo zahvaljujući odgovornom odnosu prema onome što čini naše zajedničko dobro. Reč je o najvažnijem – o našoj Srbiji, ali i o svim resursima koje naše društvo poseduje.

Ozbiljan i odgovoran odnos učinio je da mi danas imamo čime da budemo zadovoljni, da imamo čime da se pohvalimo i tu se, pre svega, misli na ozbiljne rezultate koje je trebalo izgraditi. Šta konkretno? Sve ono o čemu su govorili poslanici SNS i danas.

Recimo, podatak da je prošle godine BDP po stanovniku po prvi put prešao vrednost od 5000 evra. Dakle, po prvi put od kada se ove stvari beleže i mere, i to je nešto što bi trebalo da bude dobra vest za sve nas.

Uzgred, budi rečeno, kada je propati neko, pa makar bio tabloid poput „Danas“, ne sme da srlja u grešku, pa u nastavku da kaže nešto poput, a rekli su, a to je tako dobra vrednost po glavi stanovnika zbog odliva stanovništva. Treba da ne budu lenji, uzmu jedan digitron, ulože 30 sekundi napora da provere da je u odnosu na broj stanovnika u Srbiji i ove godine, i prošle, i pretprošle, bilo kada, to rezultat koji neposredno proizilazi iz ukupnog BDP-a. Dakle, pravi razlog je u tome da se u ovoj zemlji danas radi, stvara, postiže i danas mi imamo čime da budemo zadovoljni. Obaveza je da te dobre rezultate ne samo odbranimo, nego da ih učinimo još boljim, već koliko sutra. Kako? Zajedničkim radom, upornim, mukotrpnim, predanim radom čitavog društva, uključujući naravno skroman doprinos nas koji to činimo kroz rad u Narodnoj skupštini, između ostalog i kroz našu podršku sjajnim zakonima kao što je ovaj. U tom smislu, još jednom čestitke, gospođo Tabaković.
Dabome, po starom dobrom običaju, opet sve i svašta se čulo ovde. Svega se mi naslušasmo.

Hajdemo u par reči ono što je nainteresantnije. Taj život u bajci, ako neko ne želi da veruje u rezultate ostvarene u njegovoj rođenoj državi, ako ne želi da veruje ljudima koji te rezultate predstavljaju – ne mora, njegovo pravo, samo nek objasni da je to bajka MMF-u koji vidi te rezultate i o njima govori i piše. Nek objasni da je to bajka Svetskoj banci koja te rezultate vidi i o njima piše. Nek objasni da je to bajka Evropskoj komisiji koja vidi te rezultate i o njima govori glasno. Dakle, nek njima objasni da su svi oni potpuno promašili temu, da ništa ne razumeju, a da je on sam veliki stručnjak mnogo veći nego svi oni zajedno, i MMF i Svetska banka i Evropska komisija.

Ništa nije urađeno, to je sigurno 100% u pravu, samo su s neba pali tih 170.000 novih radnih mesta i te desetine, mislim da je broj oko 90 novih fabrika i pogona u našoj zemlji u poslednje tri ili četiri godine. To se, prosto, stvorilo ni od kuda. Niko ništa nije uradio, mi smo totalno nesposobni, ali, eto, to se nekako dogodilo, htela sreća baš u naše vreme.

Što se tiče ovih afera koje se pominju, nema tu nikakve razlike u nivou između ovoga sada i onoga što su pričale Dveri i svi ostali koji su se bukvalno služili štivom tabloida Milovana Brkića. To je taj nivo, bukvalno taj nivo.

Žao mi je, izađe čovek, da ga podsetim, samo jednom mi je ovde doneo primerak kao korpus delikti da mi pokaže kako to sve što on priča to negde piše. Znate u čemu? U jednom časopisu gde se na naslovnoj strani nalazi saopštenje za vaskoliko pučanstvo da je neka tamo pevačica loša domaćica. E, to je taj nivo. Ako su to argumenti, svaka čast.

Da plus u budžetu može i ako se radi domaćinski i ako neko stvara i stiče, ne morate da razumete, ali kako je bio minus, to pročitajte u izveštaju vaših kolega, gde su sami napisali da ste svi zajedno krali, nameštali i ugrađivali se. Tako je bio minus, a kad nije tako, onda je plus.

Završavam s ovim, gospodine predsedavajući, to ima neke veze i sa onim četinarima i nekim zimzelenim kategorijama.
Kada se propada? Kad počne da se liči na njih. Znate kad list padne? Kad požuti.

(Zoran Živković: Replika.)
I član 104. gospodine predsedavajući, pored članova na koje je već ukazano, tu pre svega mislim na članu 103. pošto je ono što je uradio Boško Obradović bila očigledna zloupotreba prava na repliku. On se kao javio da to osudi, u stvari je baš to uradio. Očigledna zloupotreba prava na repliku, što se vidi iz sadržaja onoga što je izrekao sam. Osetio se, verujem lično, pogođen, prethodnom diskusijom onog momenta kada je tobože ustao u zaštitu javnog sektora. U pravu je kolega Rističević, osetio se lično pogođen.

Dakle, branio je ljude koji primaju platu isključivo iz budžeta, ne samo samog sebe, već i sve koji su u njegovom okruženju. To je opšte poznato. Mislim da ovde svaki dan govori o tom javnom sektoru u duhu onoga kako tamo rade samo ljudi koji su iz SNS ili su njihovi članovi.

Da li pokušava da izbegne da optuži sam sebe i svoje okruženje da su onda sada oni neki članovi SNS, u to neću da ulazim. Drugi osnov je opet lični interes gospodina Boška Obradovića. Čitao je novine ovih dana, izgleda. Čitao je novine, pa bi želeo da se malo primakne tom kazanu na kom su već bili gospoda Patrik Ho, šeik Tidijan Gadio, Emilio Lozoja, još jedan gospodin, gospodin Đan Ming, dakle, sve same vedete biznisa i politike koje su Vuku Tadićevom Jeremiću i njegovoj firmi donirale one čuvene milione o kojima bruji cela Srbija. Neko bi sada izgleda voleo da prođe dovoljno blizu tih miliona, pa se ovde javio da brani predstavnike Vuka Tadićevog Jeremića.

Da je to baš tako, obraćam se vama, gospodine predsedavajući, govori dosadašnja praksa. Kada ste videli Boška Obradovića da se javlja da se zauzme za nekoga? Nikada, ni za koga. Tek sada kada se pojavila ova priča o ovim milionima ili možda ona priča da je rešio da se vrati u staro jato, naravno, mislim na gospodina Đilasa. Može da bude fasciniran Aleksandrom Vučićem koliko god želi, nikada mu se neće ispuniti želja da bude Aleksandar Vučić. U takvom društvu može da bude samo, može i sam da proveri šta. Neka ode sa Jeremićem i ostalima da poseti ovu gospodu sa kojima se sada nalaze, videće svojim očima. Hvala.
Član 106, gospodine predsedavajući.

Na temu ometanja onoga ko govori i dok govori, zbog dobacivanja glasnog, šta je to bilo, negodovanja, a mnogo više je zvučalo kao horskih smeh i dobacivanje onoga ko je reklamirao Poslovnik sada.

Očigledna je ovde namera da se ovde stane u zaštitu Dragana Đilasa, čestitam na efikasnosti prilikom sastanka u kafićima, očigledno imaju rezultat. Jedna napomena i odmah se vraćam na obrazloženje, ukoliko je ovo što je rečeno malopre osnov za neki progon, onda je Aleksandar Vučić najprogonjenjiji u Srbiji, a nigde nije u prilici da odgovara kao narodni poslanik, ne učestvuje s vama u tim raspravama i duelima, a ne izlazi vam iz usta.

Sada, da se vratim na ovo obrazloženje. Bilo je tu mnogo buke zbog toga što je pomenut Dragan Đilas, i bilo je mnogo buke na temu da li je tačno ono što je ovde izrečeno. Molim vas, kada sam Dragan Đilas kaže da je Srbija bila na ivici bankrota, tome ste se smejali. Smejte se Draganu Đilasu kada se vidite u kafiću sledeći put, smejte mu se u lice i kažite da nije bio u pravu. On je sam to rekao početkom 2013. godine.

Kada se postavi pitanje ko se, kako i na koji način obogatio do tih milionskih iznosa i vi ste tu potpuno u pravu, čovek je sam prijavio 25 miliona. Prijavio, šta ima sve da nije prijavio, to možemo samo da sanjamo. Dame i gospodo, uvek se obratite ljudima koji tu temu odlično dobro poznaju a iz vaših su redova. Dakle, umesto da se ovde dobacuje, da se ometa govornik, ja ovde pozivam i ovaj put, često o tome govorim, uvažene kolege da analiziraju izveštaj koji su sami napravili. Konkretno, neka pitaju ljude iz sopstvene stranke, mada je to više preduzeće nego stranka koji su potpisali izveštaj: Gorana Paunovića, Čedomira Vasića, Nenada Borovića, Živana Mirića i Gorana Radojeva, koji su u internom dokumentu njihovog zajedničkog žutog preduzeća, dakle, tu mislim i na ove branitelje Đilasa i na one branitelje Đilasa koji će sada da se jave i na portparole Vuka Tadićevog Jeremića, pa i samog Tadića, svi zajedno neka utvrde i time završavam, gospodine predsedavajući. Kako su njihove kolege utvrdile da su oni krali, da su se ugrađivali za procenat i da su nameštali tendere. To neka razjasne i nema razloga ni da dobacuju, ni da se smeju. Hvala.
Pošto smo pomenuti i dovedena su u pitanje naša opredeljenja i ciljevi, politički, između ostalog, kada je reč o našem predlogu, iza kog, da se oko toga razumemo potpuno, naravno, stojimo, predloga da bude izabran predloženi gospodin Mali.

Razumeo sam, gospođo predsednice Vlade, da je teško da poverujete sa kakvim ljudima mi ovde često imamo posla, ali nažalost, to je tako. Ti isti ljudi koji se danas pozivaju na ministra Vujovića, ne mali broj puta su se direktno obrušavali na njega dok je on sedeo u tim klupama i tada su se pravili da ga ništa ne razumeju i da im ništa nije jasno, a trudio se čovek da ih nekim stvarima poduči. Sada odjednom oni nešto kao koriguju svoje mišljenje. Nemaju nikakvo mišljenje, pa nemaju šta ni da koriguju. I sam gospodin Vujović i Međunarodni monetarni fond, koji im takođe nije dobar, jesu objasnili i koliki je dug bio, da je to bilo 17,7 milijardi na kraju te godine kada ih je narod oterao u istoriju i da je to u procentu, a zašto se to meri u procentu, to im nikako nije jasno, sada upravo nalazi na onom nivou na kom je bio kada je uleteo u tu spiralu dugova, da smo sada ispod Mastrihta i da ćemo biti ispod onoga što su oni napravili sami onog momenta kada su prekršili zakon ove zemlje i uveli tu zemlju u spiralu propadanja.

Kada se kaže spoljni plan, u pravu je gospodin Rističević, ne zna se prosto šta je smešnije, da predstavnik Vuka Tadićevog Jeremića govori o spoljnom planu, a sam je opterećen korupcionaškim aferama, aferama u kojima su ovih dana uhapšeni ljudi svetskog formata manipulatori, ljudi koji su muljali u milionima evra. Kada se kaže: „milione evra prebacili njemu“, da se oko toga razumemo, to je potvrdio i priznao i sam Vuk Jeremić, jer njegova organizacija je objavila da je podnela tužbe protiv N.N. lica. Zašto? Zato što su se one vrednosti uplata koje su se pojavile u štampi, kako oni sami kažu, u cifru poklapale sa onim što su stvarno primili. Oni i sami priznaju da su te pare primili. Šta sad, mi treba da zaključimo koliko su oni spretni i sposobni za dejstva na međunarodnom planu? Ako su sposobniji politički nego finansijski, onda sigurno misle na onu katastrofu i devastaciju nacionalnih interesa pred Međunarodnim sudom pravde.
Ovim završavam, poslednja rečenica. Nije slučajno što je ovakve ljude podržao Milovan Brkić sa svojim „Tabloidom“. To je taj nivo.
Jel to beše neko rekao Bleru? Jel to beše predstavnik onog čoveka koji se sa tim Blerom slikao i kod njega pravio sastanke na visokom nivou za svoje tadašnje društvo i svog tadašnjeg predsednika, inače razrednog starešine. Mora da nije mislio na tog čoveka, to je neka greška.

Dakle, rejting, da se razumemo toliko je strašan i toliko je opasan da je ne znam prosto šta ćemo mi od straha. Dva ili 2,5% koliko je težak Vuk Tadićev Jeremić? Onako pošteno. Možemo i da zaokružimo jer ima 2,6. E, to je taj strah koji mi osećamo.

Što se tiče tog novca, mi pričamo, još jednom o nečemu što je sam Vuk Tadićev Jeremić priznao. Dakle, na sajtu njegove organizacije, više ne znam, jel to preduzetnička radnja, privatna firma, klub obožavalaca njega samog, nije bitno šta je, stoji obaveštenje. Obaveštavaju vas koliko i javnost da su podneli prijavu protiv N.N. lica zato što ono što se tvrdi prethodnih meseci da su primili iz inostranstva, oni sami kažu – pa, jeste baš je toliko. Toliko su primili.

Igrom slučaja izgleda baš ono što je sam Vuk Tadićev Jeremić obrazložio kao, pa to je novac od mojih prijatelja iz inostranstva, i sada kada vi učestvujete u kampanji za predsednika Republike i silne milione evra, za koje sami kažete da ste ih dobili iz inostranstva, trošite što pre kampanje, što tokom kampanje. Šta je to? Da nije to slučajno čast, poštenje, fer plej demokratija, a rekao bih baš ništa od toga.

Na temu onih optužbi koje su iznošene ovde, još jednom. Svaki put kada se bavite tabloidnim sadržajima, uvažena gospodo, potvrđujete da vas nisu bez razloga podržali Milovan Brkić i njegov tabloid, a svaki put to radite kada uzmete u usta prisutnog gospodina Malog, njegovu suprugu i sve što se dešavalo. Takvu vrstu podmuklih udaraca i udaranje na porodice mogu da urade samo oni koji sebi društvo ne biraju nikada, pa makar to značilo i društvo jednog Milovana Brkića, ako je i od takvih, mnogo je. Hvala.
Hvala lepo.

Spominjanje predsednika stranke, naravno kao prilika za izvesnu gospodu ovde da učine da salom zazveče raznorazne čudne optužbe, pa je tako zazvečala priča o „Beogradu na vodi“ od strane onih koji su u stanju da se jedino obraduju ukoliko dođe do požara na tom projektu. Eto, to je vrhunac njihovog dostignuća kada je reč bilo kakvo smisleno razmatranje projekta „Beograd na vodi“, i ne mogu da sakriju težak amok zbog činjenice da je taj projekat realan. Koliko god oni pokušavali ružno o njemu govore, taj projekat danas vide svojim očima. Dakle, i one prve kule za koje ste pričali da nikad neće nići i druge dve koje se nalaze iza njih i one objekte koji su bliže autoputu i „Gazeli“, sve to je danas dame i gospodo realnost. Ako je neko zbog toga tužan, ima problem samo sam sa sobom.

Zazvečale su i optužbe na temu „Ikarbusa“ za koji nemamo nameru da se izvinjavamo što ipak radi, što ipak uspeva da napravi autobus. Nemamo nameru da se izvinjavamo što nisu uspeli da ga namerno ugase oni koji su to imali za cilj iz samo njima poznatih, naravno, pre svega, poslovnih razloga.

Ni sam FAP za koji takođe nemamo nameru da se izvinjavamo što ipak funkcioniše, što ipak napravi neki kamion zato što je to interes države, zato što mu ona obezbedi taj posao i zato što čak i radnike pozove da se angažuju, a nekada su mogli da se nadaju samo crnoj besprizornoj sudbini dok su zavisili od onih koji se danas trude da neke teške optužbe u ovoj sali zazveče. Zašto to rade? Da li zbog toga što su raskrinkani kao ljudi koji su videli svoju političku budućnost i neku prosperitetnu karijeru kod dovoljno propalog Saše Jankovića, kome su još samo oni falili, pa da propadne do daske? U to neću da ulazim, ali dame i gospodo, ako ćemo da se pozivamo na narodne poslovice i narodnu mudrost, koju visoko cenim, u duhu ovog zveketa koji smo slušali od malopre, meni na um pade jedna – što je ćup prazniji, to jače zveči. Ne znam zašto mi je baš to pala na pamet.

(Zoran Živković: Replika.)
Biće ovo kratko, gospodine predsedavajući, jer nema smisla da raspravljamo sa čovekom koji je opet pobegao iz sale. Mislim na gospodina Živkovića, naravno. Ako se vrati, pričaćemo i o tome kako je funkcionisao „Sartid“ i o tome kako je bilo kretanje duga zemlje i koliko je to bilo sve sjajno u to njegovo Periklovo doba, je li tako rekao, zlatno doba, Periklovo doba. Samo ako ga neko sretne u međuvremenu, neka mu kaže da Vesna Rakić Vodinelić smatra da to što je on ispričao nije tačno, a objasniću mu u kom smislu. Hvala.