Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Ana Brnabić

Ana Brnabić

Srpska napredna stranka

Govori

Kako se zove onaj čovek što je bio? Ratko Ristić se zove.
(Aleksandar Jovanović: On je rektor univerziteta.)
Da, prorektor Univerziteta, jeste prorektor.
Jeste, jeste, pa, mislim to je opet pitanje za Univerzitet, ja ga nisam tamo stavljala, njihovo pitanje je pitanje njihovog integriteta.
Kao što je iskreno da vam kažem i pitanje takođe i integriteta Beogradskog univerziteta, pa, kako to da se nisu, da nisu našli za shodno, da se definišu prema istupima i pozivima na nasilje profesora Jove Bakića sa Filozofskog fakulteta? Kako to da niko sa Filozofskog fakulteta iz etičke komisije? Kako to da niko sa Beogradskog univerziteta iz etičke komisije? Kako to da niko od njih nije našao za shodno da kaže, znate šta možda je uvaženi profesor malo preterao kada poziva na nasilnu smenu režima, obećava da će neko nekoga juriti po ulicama i bacati u reke? To je opet na Beogradskom univerzitetu, to je na njima i hajde, ako se borite protiv nasilja zaista osudite Jovu Bakića, pitajte Beogradski univerzitet i Filozofski fakultet zašto se nisu oglasili? Da li je to politika koju oni poštuju i podržavaju? To da se nasilno smenjuje vlast? Smenjivaće se vlast, ali na izborima.
Toliko o integritetu, ali opet ja vama nikad tako nešto ne bih rekla, zato što mislim da nije pristojno ili nije za ovaj dom, ali vi nama možete da kažete i da smo robovi, ali to je u vašem maniru i to takođe govori o vašim vrednostima, o vrednostima koje vi projektujete za ovo društvo. Pa, se onda pitamo, a što su vrednosti u društvu takve da imamo nasilje. Pa, zato što neko dođe i kaže, drugom odraslom biću, ti si rob, ti si nečiji rob. Lepo, stvarno, svaka vam čast na tome.
Vi kažete, traži se ono što se traži u svakoj normalnoj zemlji, valjda misleći na ostavku Bratislava Gašića. Opet da vam kažem, juče sam pričala o tome, ali nema veze, pričaću opet pola sata zato što svaki put, da moram da se ponavljam, zato što se i vi ponavljate. Ne, ni u jednoj normalnoj zemlji se to nije tražilo, nikada i nigde. U SAD se nije tražilo. Nije se tražilo u Norveškoj. Nije se tražilo u Nemačkoj. Nije se tražilo u Srbiji 2002. godine. Nije se tražilo u Srbiji 2007. godine, nije se tražilo 2013. godine ni od vlasti ni od gradonačelnika tadašnjeg. Nije se tražilo i nigde se nije tražilo.
(Aleksandar Jovanović: Dobro, ali sada se traži.)
Nije se tražilo u Rusiji. Nije se nigde tražilo.
Dakle, upravo suprotno onome što vi kažete. Vi kažete, traži se ono što se traži u svakoj normalnoj zemlji. Ja kažem, upravo je istina suprotna od toga, nijedna normalna zemlja nije za ovakve tragedije optužila vlast ili bilo koga u vlasti, niti jedna. To se desilo i to prvi put, samo u Srbiji, a u Srbiji se takođe ranije dešavalo, ali niko nije optuživao vlast i nije tražio ostavke zato što se to nije koristilo kao sredstvo političke borbe i zato što to nije ljudski i nije pristojno. Ali, dobro, kako smo do toga došli, ja mislim jedan od razloga je takođe cenzus od 3%, ali dobro, šta da radite, cenzus od tri posto može da uđe svako ko može da uvredi neku drugu osobu i to je tako.
Vi kažete mirno ste izašli da šetate, sve u redu, poštujem, svaki protest, sa dužnom pažnjom, dužnim uvažavanjem. Moje pitanje još jednom, zašto samo maltretirate građane. Zašto blokirate Gazelu? Šta su ti građani krivi? Šta su oni krivi što su krenuli sa mesta A na mesto B? Šta su oni krivi, zašto oni dva sata ne mogu da prođu, da stignu do svog roditelja, babe ili dede, do svog deteta, do svog posla, sa posla do svoje kuće, do svog lekara? Šta su krivi? Zašto maltretirate građane? Zašto protest protiv nasilja mora da bude nasilje nad drugim građanima? Zašto protest protiv nasilja mora da bude uskraćivanje osnovnih Ustavom zagarantovanih prava svim drugim građanima, a to je pravo na slobodno kretanje. Zašto? Nemam ništa protiv mirnih protesta, može da bude sto, može 50, može 1000, može 10.000, može 100 hiljada, ali da se ne maltretiraju namerno svi drugi građani.
U redu, ima vas deset hiljada, u redu vi kažete 100 hiljada, neko kaže 150 hiljada, večeras će biti, ne znam, 380 hiljada, svejedno, tu ste, ima vas mnogo, tu ne može da protiče saobraćaj. U redu, legitimno, ali vi odete da blokirate međunarodni putni pravac zato što nije dovoljno da imamo problem u saobraćaju na tom mestu, nego hajde da imamo, da blokiramo sve građane, pa čak i one koji koriste Srbiju kao tranzitni pravac. Čemu takvo nasilje? Čemu takvo maltretiranje? Tako da mirno izašli da šetate, nemam nikakav problem, ali to nije ono što vi radite.
Pričate o poljoprivredi, poljoprivrednicima, tu mu je takođe zanimljiva jedna stvar koja se desila juče i danas i to je najbolji pokazatelj kakav je zaista vaš odnos prema poljoprivrednicima, vaš, velikog dela opozicije, tajkunskih medija, opozicionih medija.
Vidite, 28. aprila ovi poljoprivrednici, sa kojima smo juče postigli dogovor, bili su heroji u tajkunskim medijima, pre svega na „Nova S“, „N1“. Bilo je naslova tipa - sramotna otkupna cena mleka, besni proizvođači planiraju sa mrtvačkim kovčegom kod Vučića, mlekari opet udaraju po džepu šumadijskih stočara itd sada, kada su došli kod predsednika i dogovorili se, od juče hajka na te ljude, koje zovu danas Vučićevi poljoprivrednici.
Ti isti ljudi, taj isti čovek, taj Palamarević 28. aprila bio je heroj, bio je najbolji poljoprivrednik, bio je čovek koji nas hrani, a danas je Vučićev poljoprivrednik. Danas je to čovek koga smo mi podmetnuli valjda da se dogovori sa nama. E takvi su vama poljoprivrednici i njih delite ko je Vučićev, a ko nije Vučićev.
Nema veze šta su oni dobili, nema veze što je budžet za poljoprivredu danas preko 80 milijardi dinara, a pre 10 godina je bio 25,8 milijardi. Nema veze, nego je važno da se i oni politički zloupotrebe. Ako mogu nekako i oni politički da se zloupotrebe, dajte da ih politički zloupotrebimo.
Danas su ovi iz „Stiga“ heroji, iz Požarevca, a sutra jadni ljudi, ne daj bože da se dogovorimo, pa i oni će biti Vučićev poljoprivrednici. Biće najgori. Nisu oni nikakvi poljoprivrednici.Ne, nego je poljoprivrednik ovaj Slankamenac koji je zaposlen u Gradskoj upravi Novog Sada. On je poljoprivrednik, a ovi nisu poljoprivrednici?
(Aleksandar Jovanović: Nemojte da se nervirate.)
Pa, nerviram se. Kako da vam kažem? Nerviram se, ljudsko biće sam. Nerviram se. Nerviram se što kritikujete, opanjkavate bilo koga ko se u tom trenutku ne slaže sa vama. Do juče vam je bio najbliži i najbolji, a sutra je najgori. Nerviram se. Ljudski me boli to zato što ja mislim da su to užasne vrednosti, zato što mislim da to polarizuje ovo društvo, zato što mislim da treba da smanjujemo tenzije, a ne da sedimo ovde i da pričamo kako je neko rob i čovek bez ličnosti i integriteta.
I opet pretite medijima. Vi kažete - jedan od poslednjih brojeva „Informera“. A kako vi to znate? A kako vi znate da li je to jedan od poslednjih brojeva „Informera“? Vi ćete da ih ugasite?
Pa, zamislite vi samo kada bi neko ovde rekao - e to je jedan od poslednjih brojeva tajkunskog dnevnog lista „Nova“. To bi se digla kuka i motika.
Kako vi smete to sebi da dozvolite kao narodni poslanik? Kako vi možete medijima da pretite? Šta ćete, da ih ugasite? Kako ćete to da uradite?
(Narodni poslanik Aleksandar Jovanović dobacuje s mesta.)
To ćete da uradite? Pa, dobro.
Ja vam kažem da nećete, kao što niko neće da gasi na silu nikakve, nijedan medije u Republici Srbiji, bez obzira da li se nama sviđaju ili nam se ne sviđaju. Neće ih niko na silu ugasiti.
Ako je po zakonu… Pa, vi ste ovde poslanik, evo, vi možete, menjajte zakone, pa gasite šta hoćete. Hajde, ali demokratski, u institucijama, na izborima.
(Aleksandar Jovanović: Zakon već postoji.)
Konačno, vi kažete da smo mi nekog simbola rijalitih programa doveli u školu. Nikakve veze mi sa tim nemamo.
Dopustila mu direktorka škole, onda je jedan tajkunski dnevni list njega pljuvao, a ovu grupu koja je zamolila i dovela ga u školu, njih je hvalio zato što su oni valjda protiv vlasti.
Ne znam, ne slušam, ali njih je hvalio, a oni su Kristijana Golubovića doveli u školu, a direktorka škole je dopustila.
Vidite, ta direktorka škole više nije direktorka škole. To je do nas, a taj propust je bio do nje, a tajkunski mediji sebi dozvole da 50% te priče kritikuju, ali 50% te priče brane. Toliko o vrednostima.
I, konačno, što se tiče rijalitija, ja razumem da bi vi sve nas ubacili u neki rijaliti. Ovo je drugi put danas da to čujem. Vaše kolege su rekle da mi odavde možemo svi zajedno da idemo u „Zadrugu“. Vi ste rekli da mi odavde svi zajedno treba da idemo u neki rijaliti i vaš kolega ovde jedan iz opozicije, jedan tzv. sindikalni lider, je isto tako rekao da će mene da ubace u rijaliti, pa će tamo da me siluju crnci pred celom naciojm u tom rijalitiju, tako da dosta sa tim rijalitima.
Taj kolega, da vam kažem, gospodine narodni poslaniče, šeta sa vama protiv nasilja. Taj kolega šeta sa vama protiv nasilja, a vi mu dopuštate da šeta sa vama protiv nasilja taj koji je pretio silovanjem.
(Narodni poslanik Aleksandar Jovanović dobacuje s mesta.)
Pa, narodni poslanik tu.
Raspitajte se. Verujem da svi znaju.
Konačno, ja vam zaista želim sve najbolje i uspešne, što bi vi rekli, prosvjede kada govorite o hrvatskim medijima zato što vas ne razumeju da su to protesti.
Hvala vam mnogo.
Toliko o integritetu.
Hvala vam.
Takođe, ja da kažem, nikog ne blokiramo. Ne mogu baš ljudi u centar grada da dođu traktorom. Čini mi se da je to prilično zdravorazumski, nek ostave traktor i nek dođu ljudi na protest, prosvjed, izvinite, slobodno. Dakle, samo nemojte traktorima, baš sad da pravimo cirkus, čini mi se da je to potpuno prirodno.
Da vam kažem, evo vam ga dokument, evo, Aleksandar Jovanović, prepiska sa Ministarstvom energetike, mala hidroelektrana „Temska“ Stara planina. Vi pišete Ministarstvu rudarstva i energetike – poštovani, javljam vam se po preporuci, ne mogu sad da kažem čijoj preporuci, nije u redu, a u vezi sa projektom mala hidroelektrana „Temska“, pozdrav, Aleksandar Jovanović. Oni vam odgovaraju. To je 2016. godina. Oni vam odgovaraju – poštovani Aleksandre, prema evidenciji izdatih saglasnosti, energetskih dozvola, lokacija je slobodna, neka stranka podnese zahtev, itd, itd. Tako da, to vam je to.
(Aleksandar Jovanović: Gde piše da sam ja investitor? Ja sam takvih zahteva poslao na desetine.)
Ja nisam znala da ste vi takvih zahteva poslali na desetine za male hidroelektrane, ja sam znala za ovaj jedan, ali drago mi je što ste rekli da ste ih poslali na desetine. Tako je i vaš kolega Ratko Ristić izdavao na desetine građevinskih dozvola za male hidroelektrane, za to uzimao novac kao član revizione komisije, a onda sa vama išao da ih ruši. Hvala.
Hvala.

Mislim da smo sada izlaganjem, neću reći više nikada poštovanog, ovog narodnog poslanika dotakli dno. Nema dalje. U beščašću, tome da nemate nikakav etički, moralni standard ne postoji dalje. Nema. Neka vam je na čast šta radite i kako radite.

Zloupotrebili ste sve što ste mogli da zloupotrebite politički. Bukvalno sve. Zloupotrebljavate mrtvu decu. Zloupotrebljavate naše najveće stručnjake, psihijatre i psihologe, najveće, nema boljih, samo da vi imate neki politički ćar. Zloupotrebljavate mrtve žene, porodično nasilje. Ne postoji ništa što nećete da zloupotrebite, samo za politički ćar. A gde vam je šef stranke? U Njujorku? Toliko je zabrinut za to šta se dešava u Srbiji. Zašto je tamo? Brani se? Jel se brani tamo pred organima SAD za sve optužbe, za to što je Srbiju proslavio time što je pokazao da iz ovako male zemlje mogu da postoje belosvetski kriminalci?

Dakle, juče ste rekli nešto što nikada do sada nisam čula ni od jednog političara, a to je, rekli ste svima nama ovde, ključna poruka koju šaljete građanima Srbije – baš vas briga. Baš vas briga za 18 mladih života. Baš vas briga. Vi to možete da kažete, vi ste takav čovek. Za 18 života, vi možete nekom da kažete – baš vas briga. Što, vas je briga, a nas nije briga? Vi ste veliki čovek, vama je žao, nama nije žao? Kako možete to da kažete?

Pa ja za vas mislim sve najgore. Zaista imam najgore moguće mišljenje o vama. Mislim da ste bili najgori predsednik opštine u Srbiji. Mislim da ste bili predsednik opštine koji je samo zloupotrebljavao svoju funkciju. Postoje dokazi za to i izveštaji Republičke direkcije, DRI, revizora. Postoje. Čovek koji je sebi dao najveću platu kao predsednik opštine, čovek koji nije mogao jednu stvar da uradi za građane Trstenika, nijednu. Čovek koji je uzimao novac iz budžeta tako što je sa širom porodicom, tastom i taštom, pravio nevladine organizacije pa izvlačio novac. Ne postoji šta niste radili. Ne postoji. Najgore sve mislim o vama. Mislim da ste obična lokalna secikesa, ništa više od toga. Ali nikad, nikad vam ne bih rekla da vam nije žao ubijene dece, nikad. Zato što je to ljudski. Ali dobro, vama zaista na čast i svim ljudima koji glasaju za vas da možete nekom da kažete da mu nije žao dece. Sram vas bilo.

Vi ste danas otišli dalje od toga što ste uradili juče. Vi ste danas napali ženu koja je potpredsednik, praktično najveći naš ekspert koji vodi našu Radnu grupu za mentalno zdravlje dece, direktorka Instituta za mentalno zdravlje, specijalista psihijatrije Milica Pejović Milovančević, i redovni profesor na fakultetu. I vi se usuđujete njoj nešto da kažete. Zašto? Zato što je pristala da bude u Radnoj grupi. A šta želite? Da žena napusti Radnu grupu? To je dobro za ovu zemlju? Jel to dobro za tu decu? Kako vas nije sramota? Jel imate bilo kakav etički standard, da uzmete tu ženu, njeno ime u usta? Ja sam je videla dva puta u životu. Imam samo divljenje i reči hvale za tu ženu. Razumete o kome on priča? To je žena koja je kada se desila ova tragedija, ovo monstruozno ubistvo, odmah sa svojim timom celim ušla u školu i od tada nije izašla iz te škole, radila sa decom, sa roditeljima, sa nastavnim kadrom dan i noć, tako da su i ta deca i ti roditelji rekli – ne želimo nikog drugog.

Vi ste nju danas stavili na tapet. Kako vas nije sramota? Jel vi razumete da postoji nešto što je iznad politike? Jel vi možete to da shvatite u vašoj glavi, lokalnog secikese? Da postoji nešto što se ne dira? Da postoje neki stručnjaci?

(Borislav Novaković: Zašto je braniš?)

Ne branim sebe, branim najstručnije ljude u ovoj zemlji, branim najstručnije ljude u ovoj zemlji, od kojih zavisi mentalno zdravlje naše dece, a koje vi napadate politički, sram da vas bude. Sram da vas bude šta radite.
Na šta liči da uzimate tu ženu u usta?
(Borislav Novaković: Je li ovo zaista govor predsednika Vlade?)
Ovo nikada nije viđeno u istoriji političke borbe, ne u Srbiji, u Evropi, u svetu. Nikada.
Da li hoćete da oterate najbolje ljude zato što smo ih pozvali i oni su pristali, i hvala im beskrajno, da rade sa nama na mentalnom zdravlju dece? I to hoćete politički da zloupotrebite?
Kada smo već kod zloupotreba, 18 žena žrtava. U redu, nije ih ni 18, ali nema veze, kao da je to važno. Da li je važan broj? Nije. Važno je politički da ih zloupotrebe. A da li je malo? Ne, mnogo je, ali da vam kažem samo, znate, dok ste vi bili na vlasti, svake godine, ali bukvalno svake godine, kada ste vi bili na vlasti, od 2001, 2002, 2003, 2004, 2005, 2006, 2007, 2008, 2009, 2010, 2011. i 2012. godine, svake godine je bilo više ubijenih žena u porodičnom nasilju nego prošle godine i pretprošle godine i godine pre toga.
Što se tada niste bavili time? Što tada niste davali ostavke? Zašto? Da li ste tada imali opoziciju koja vas je optuživala za smrt žena? Niste. Da li znate zašto? Zato što ste u opoziciji imali pre svega ljude, a onda političare, a mi danas imamo lokalne secikese, koji nikakve veze nemaju sa moralom, nikakve veze nemaju sa etikom, nikakve veze nemaju sa tim šta znači da se borimo za našu decu. Da li vas je briga? Baš vas briga! Napali ste ženu koja se bori za mentalno zdravlje ove dece. Sram vas bilo!
(Borislav Novaković: Nemoj da vređaš.)
Hvala vam mnogo, poštovani predsedniče.
Pre svega u ime Vlade Republike Srbije i u svoje lično ime želim još jednom da iskažem najdublje saučešće, najdublje saučešće porodicama tragično nastradalih, ubijenih u neshvatljivim monstruoznim zločinima 3. i 4. maja ove godine.
Poštovani narodni poslanici, poštovane građanke i građani Republike Srbije, kao neko ko duboko veruje u demokratske vrednosti, ja verujem da je Narodna skupština pravo mesto za razgovor, razgovor o svim temama, ne performanse, za razgovor o svim temama, a posebno o temama koje su ovako teške, ovako emotivne i ovoliko važne za naše društvo i za naše građane.
Kao predsednica Vlade sedeću ovde, odgovarati na pitanja narodnih poslanika i raspravljati koliko god da bude potrebno o bezbednosnoj situaciji pre i posle ove tragedije, o merama koje smo kao Vlada preduzeli, o očekivanjima od ovih mera i dokle smo stigli sa njihovom implementacijom. Saslušaću sa pažnjom i uvažavanjem svaki dodatni predlog mera kako bi deca iznad svega i svih, ali i svi građani Republike Srbije bili bezbedniji, osećali se bezbednije i kako bi svi zajedno, a ne podeljeno po političkim i svakim drugim linijama, kao što su to radile mnoge druge zemlje nakon sličnih tragedija, a ni u jednoj drugoj zemlji nisu viđene političke podele ili politizacija tragedije, radili na predlozima da kako kao društvo nastavimo dalje.
Mislim da ovo nije vreme za političke podele, iako nažalost upravo sada, danas, vidim da neki i dalje žele da koriste ovo na najgrublji i najbanalniji način za podele. Mislim takođe da je Skupština jedini i apsolutno jedini forum u kome ozbiljni i odgovorni političari treba da raspravljaju o merama, koje kao društvo preduzimamo.
Ukratko ću dati pregled bezbednosnih mera pre tragedije sa posebnim akcentom na škole.
Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srbije izradilo stratešku procenu javne bezbednosti za period 2022. do 2025. godine, koja prikazuje stanje i kretanje javne bezbednosti, identifikuje ključne bezbednosne pretnje, rizike, i predlaže strateške prioritete u radu policije. Stanje javne bezbednosti u Republici Srbiji se prati i procenjuje na osnovu dva ključna pokazatelja – objektivne prirode kroz statističke podatke i subjektivne prirode kroz percepciju građana.
U skladu sa strateškom procenom javne bezbednosti između ostalih, strateški prioriteti su sprečavanje i suzbijanje krivičnih dela i prekršaja izvršenih na javnom prostoru i sprečavanje i suzbijanje nasilja sportskim priredbama i školama. Bezbednost dece, učenika i škola je jedan od prioriteta u radu policije.
Policija Republike Srbije kontinuirano prati stanje bezbednosti u ovoj oblasti i u skladu sa procenama bezbednosti o ugroženosti usmerava svoje aktivnosti koje se odnose na preventivno delovanje promotivne i edukativne kampanje.
Na teritoriji Republike Srbije policijske uprave, i ovo mi je izuzetno važno da čuju i svi narodni poslanici i svi građani Republike Srbije, na teritoriji Republike Srbije policijske uprave na početku svake školske godine imaju obavezu da izvrše analizu stanja bezbednosti učenika i škola u prethodnoj školskoj godini sagledavajući krivična dela i prekršajne javnog reda i mira i druge bezbednosne pokazatelje, kao i ostvarenu saradnju sa školama i školskim upravama.
U okviru toga, u prvoj polovini svakog septembra organizuju se sastanci sa direktorima škola i predstavnicima školskih uprava, sa ciljem sagledavanja najprisutnijih bezbednosnih rizika i pretnji i definisanja mera i aktivnosti za njihovo prevazilaženje.
U školama gde je doneta zajednička ocena od strane direktora škole i komandira policijske ispostave opredeljeni su školski policajci koji vrše delatnosti na pozorničkim rejonima koji obuhvataju područje škole i deo naselja u neposrednoj okolini škole.
Radno vreme školskih policajaca je planirano u skladu sa bezbednosnom problematikom, a u vreme raspusta, u skladu sa procenom.
Od 2018. godine obučeno je 327 policijskih službenika opšte nadležnosti da rade kao školski policajci.
U toku školske 2022/23 godine policija je preduzela značajne aktivnosti na realizaciji preventivno edukativnih programa usmerenih na podizanje svesti učenika o bezbednosnoj samozaštiti i održala ukupno 3.385 predavanja, tribina, radionica, poseta učenika policiji, druženja učenika sa policijom na javnom mestu.
U skladu sa programom rada Vlade Republike Srbije do 2026. godine i prioritetom unapređenje bezbednosti dece, mladih i prosvetnih radnika u ustanovama obrazovanja i vaspitanja, preduzete su aktivnosti na pripremi za puštanje u rad elektronskog sistema prijave nasilja za građane i nadležne organe i ustanove u okviru nacionalne platforme za prevenciju nasilja koja uključuje decu, to je platforma „Čuvam te“.
Pored video snimaka sa predavanjem na različite teme u vezi sa bezbednošću i vršnjačkim nasiljem, na platformi „Čuvam te“ kreiran je sistem za prijavu nasilja koji će koristiti građani, nadležni organi i ustanove.
Na jednom mestu, preko trijažnog tima koji je uspostavljen u okviru Ministarstva za informisanje i telekomunikacije, svi nadležni organi će pratiti svaku, bukvalno svaku prijavu nasilja prema detetu i tok njenog rešavanja, tako da će status prijave biti dostupan u svakom trenutku, a takođe i građani će moći da podnose prijave trijažnom timu i prate tok i ishod.
Ovaj sistem za prijavu nasilja će početi da funkcioniše od sutra, 19. maja ove godine.
Što se tiče policijske uprave za grad Beograd, na području Beograda nalazi se 327 vaspitno-obrazovnih ustanova, i to 199 osnovnih škola, 103 srednje škole i 25 škola za osnovno i srednje obrazovanje.
Od 3. maja ove godine na unapređenju stanja bezbednosti u školama u Beogradu je bilo, odnosno do 3. maja u školama je bilo angažovano 140 školskih policajaca koji su pokrivali 205 škola, 140 osnovnih i 65 srednjih škola, za koje je na početku godine procenjeno da su bile bezbednosno ugroženije, dok su ostale škole pokrivane kroz redovnu službu.
Nakon tragičnog događaja u osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“, istoga dana je naloženo da policijske uprave ostvare kontakt sa direktorima svih škola, radi usaglašavanja prioriteta za unapređenje bezbednosti u školama i da izvrše analizu stanja bezbednosti.
Naloženo je da novim planovima pojačanih mera i aktivnosti planiraju angažovanje maksimalnog broja policijskih službenika na pozorničkim rejonima u blizini škola, uz intenziviranje zajedničkog rada svih linija policije.
Nakon drugog tragičnog događaja u skladu sa merama koje je Vlada Republike Srbije donela, naloženo je hitno pojačano vidljivo prisustvo policije na javnim prostorima i objektima.
Policijski službenici su u obavezi da na područjima svih osnovnih i srednjih škola za vreme održavanja nastave odnosno prilikom dolaska i povratka učenika iz škole preduzmu mere bezbednosne zaštite i posebnu pažnju usmere na rano prepoznavanje mogućih rizika i pretnji.
Policijski službenici opšte nadležnosti, njih 12.368, saobraćajne i kriminalističke policije, su već počeli i u narednom periodu će nastaviti obezbeđivanje 1.832 škole, kako državne, tako i privatne. Angažovan je maksimalan broj policijskih službenika na javnim prostorima i objektima na kojima boravi ili se okuplja veći broj građana. Preduzimaju se intenzivne aktivnosti na kontroli držanja i nošenja oružja, prikupljanju saznanja i pronalasku neovlašćenog držanja i nošenja oružja.
Na području Beograda uspostavljena je akcija „Salus“, u cilju stabilizovanja stanja bezbednosti i vraćanja osećaja sigurnosti građana. Akcija „Salus“ na teritoriji grada Beograda sprovodi se od 8. maja ove godine, u vremenskom periodu od osam časova do 22 časa, a angažovani policijski službenici sprovode opservaciju kritičnih mesta u i oko školskih objekata, legitimišu sumnjiva lica, proveravaju sumnjiva vozila i rade na zapažanju bezbednosno interesantnih pojava.
Nakon donošenja zaključaka Vlade Republike Srbije od 4. maja…
Ja se izvinjavam, ali mi je zaista žao što narodni poslanici, određeni narodni poslanici opozicije, koji su takođe tražili i zahtevali ovaj izveštaj koji smo sa dužnom pažnjom i poštovanjem pripremali, došli u Skupštinu, na vaš poziv, treba da predstavimo Skupštini, da razgovaramo na najozbiljniji mogući način o najtežoj mogućoj temi, jedino što je vama važno izgleda je da li vas je RTS snimio ili vas RTS nije snimio, a ne šta ja imam da kažem u okviru izveštaja koji ste sami tražili.
(Jovanović Stefan: Jel vam žao ili vam je smešno?)
Jel zaista mislite da je ovo način na koji mi kao odgovorni ljudi, valjda svi mi odgovorni, ja ne delim ovde vas i nas i ja nisam od onih koji kažu da vama nije žao a da je nama žao, valjda je žao svakome ko je čovek, ali svako ko je odgovoran političar, ako je želeo da traži izveštaj, tražio ga je valjda da bi ga čuo, a ne da bi pravio performans.
(Dragana Rakić: Šta je smešno?)
Hvala.
Nakon donošenja zaključka Vlade Republike Srbije od 4. maja, ministar unutrašnjih poslova naložio je da se preduzmu sve mere u cilju provere ispunjenosti zakonskih uslova svih vlasnika za dalje držanje oružja, sa posebnim osvrtom na to da li se to oružje drži obezbeđeno i zaključano…
(Milenko Jovanov: Koliko puta treba majku da mi psujete. Koliko puta, Rakićka? Kako te nije sramota? I vi da pričate o nasilju?)
Hvala.
Dakle, 4. maja, ministar unutrašnjih poslova Bratislav Gašić naložio je da se preduzmu sve mere u cilju provere ispunjenosti zakonskih uslova svih vlasnika za dalje držanje oružja, sa posebnim osvrtom na to da li se oružje drži obezbeđeno i zaključano, kao i da li se drži odvojeno od municije.
Preduzete su takođe mere i radnje sa ciljem da se obezbedi moratorijum od dve godine na izdavanje dozvola za držanje i nošenje oružja. Naloženo je da se izvrši kontrola rada svih streljana na teritoriji Republike Srbije i do sada je izvršena kontrola rada u 25 streljana. Ove godine, 5. maja ministar unutrašnjih poslova doneo je naredbu o predaji neregistrovanog oružja, koja je otpočela 8. maja i trajaće do 8. juna ove godine.
Ovom naredbom predviđeno je da vlasnici oružja koji drže neregistrovano oružje mogu predati to oružje i municiju bez dokazivanja porekla i bez pravnih posledica za neovlašćeno držanje i nošenje nelegalnog oružja.
Od pokretanja akcije, 8. maja u 7.00 časova do 17. maja do 19.00 časova, za devet dana, ukupno je predato 26.339 komada oružja, od toga 21.059 oružja i 5.280 minsko-eksplozivnih sredstava i 1.105.267 komada municije. Koliko je ova akcija uspešna, najbolje govori podatak da je tokom celog prethodnog poziva 2020. godine predat ukupno 541 komad vatrenog oružja, 11 bombi i jedno minsko-eksplozivno sredstvo i 2.978 komada municije. Ja i ovom prilikom želim da se zahvalim svim našim građanima koji su odgovorno i ozbiljno postupili i odazvali se na poziv da predaju oružje i pozivam sve da ovo učine do 8. juna 2023. godine.
Višestruka ubistva su, nažalost, okarakterisala i ranije periode. Počev od 2000. godine izvršeno je ukupno 14 višestrukih ubistava na teritoriji Republike Srbije, sa četiri i više usmrćenih, od kojih su najmasovnija bila u Velikoj Ivanči 2013. godine, sa 13 usmrćenih, u Jabukovcu, Negotinu 2007. godine, sa devetoro usmrćenih lica i Leskovcu 2002. godine, sa sedam usmrćenih.
Kako bi se ovome oduprli i pokušali da sprečimo ovakve tragedije i zločine u budućnosti, Vlada nastavlja sa implementacijom mera koje smo usvojili u borbi protiv nasilja.
Pod jedan, i najvažnija mera, razoružavanje Srbije, sa ciljem da se smanji broj oružja u posedu građana Srbije i do 90%.
Pod dva, zapošljavanjem dodatnih 1.200 policajaca koji će raditi na bezbednosti u školama. Ovo možemo da završimo do kraja godine, imajući u vidu da u okviru Centra za osnovnu policijsku obuku trenutno na obuci imamo 1.312 polaznika koji će obuku završiti u narednih šest meseci, i to 35. klasa – 251 polaznik, koji završavaju 17. jula, 36. klasa – 271 polaznik, koji završavaju 18. jula, 38. klasa – 233 polaznika, koji obuku završavaju 6. novembra, 39. klasa – 311 polaznika, koji obuku završavaju 11. decembra i 40. klasa od 246 polaznika, koji obuku završavaju 27. novembra.
Pod tri, radimo na izmenama svih zakona potrebnih za punu implementaciju mera koje je usvojila Vlada Republike Srbije i svih mera usmerenih na borbu protiv nasilja. Ministarstvo pravde pripremilo je izmene i dopune Krivičnog zakona i Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica i započelo konsultacije vezano za navedene izmene. U okviru ovoga se razmatra smanjivanje starosne granice krivičnopravne odgovornosti maloletnih lica sa 14 na 12 godina starosti.
Imajući u vidu da je pitanje krivičnopravne odgovornosti maloletnih lica veoma kompleksno, mi želimo da čujemo mišljenje i struke i nauke, ne samo pravne, već i medicinske – psihologe, pedagoge, sociologe, kao i stručnjake međunarodnih organizacija koji se bave zaštitom prava deteta. Izmene i dopune Krivičnog zakona koje je Ministarstvo pravde pripremilo obuhvataju propisivanje dva nova krivična dela – nesavesno držanje vatrenog oružja i obučavanje maloletnog lica za korišćenje vatrenog oružja, kao i pooštravanje kazne zatvora za sve oblike krivičnog dela – neovlašćena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. Krivičnog zakonika.
Takođe, u skladu sa inicijativom predsednika Republike Srbije Aleksandra Vučića, predviđene su pooštrene kazne u odnosu na krivično delo nasilje u porodici i grupu krivičnih dela protiv polne slobode. Prihvatanjem inicijative predsednika Vučića, državni organi šalju jasnu poruku žrtvama nasilja u porodici, a pre svega svim ženama, da će država najoštrije reagovati s ciljem da se svi oblici nasilja odlučno suzbijaju i najoštrije kazne svi učinioci ovih krivičnih dela.
Konačno, u cilju podizanja nivoa bezbednosti građana, krenuli smo u proces izmena i dopuna Zakona o oružju i municiji, kako bi se pooštrili uslovi za držanje i nošenje vatrenog oružja.
Sve navedeno predlaže se kako bi se, sa jedne strane, broj komada oružja u posedu pravnih i fizičkih lica drastično smanjio i, sa druge strane, preventivno delovalo u cilju sprečavanja zloupotreba i na taj način podizanje nivoa javne bezbednosti u Republici Srbiji.
Neću ići dalje u detalje izveštaja koji je dostavljen narodnim poslanicima. Kao što sam rekla na početku, tu sam za sva pitanja i pojašnjenja i iskreno želim da tokom ove rasprave čujemo možda predlog dodatnih mera za podizanje bezbednosti građana u našoj zemlji, za smanjenje nasilja, kao i smanjenje poziva na nasilje, a čuli smo ih toliko u poslednjih nekoliko dana, za smanjenje tenzija u društvu, ali i zamerke na konkretne mere koje preduzimamo i koje smo preduzeli.
Mislim da ćemo time poslati pravu poruku našim građanima. Još jednom mi je žao što se deo opozicije odlučio već na samom početku za performans, a ne za razgovor, za performans o raspravi koja se tiče najteže teme koju smo do sada ikada imali u našem društvu i najteže situacije koju smo do sada ikada imali u našem društvu. Za performans, a ne za razgovor.
Poštovani građani i građanke Republike Srbije, mislim da se borba protiv nasilja ne vodi na „Gazeli“, ne vodi na „Gazeli“ nasiljem nad svim drugim građanima kojima uskraćujemo pravo na slobodno kretanje, odnosno kojima se uskraćuje pravo na slobodno kretanje, već se vodi rečima u Skupštini, pred očima svih građana naše zemlje. Hvala vam mnogo.
Hvala vam.
Poštovani narodni poslaniče, vidite, ja se u potpunosti slažem sa vama i mislila sam da je možda danas prilika ili još jedna šansa da prestanemo sa političkim podelama oko ove teme.
Mislim da je sramota da se politički delimo oko ove teme. Mislim da možemo da se delimo politički po bilo kojoj temi, osim po ovoj temi. Ovo prevazilazi politiku. Ovo je par ekselans tema čitavog našeg društva o kojoj ne treba da pričamo politički, ne treba da politizujemo zato što je to neodgovorno i simplifikacija i ne da na nas ne vodi ka rešenju, već nas vodi sve dalje od tog rešenja.
Nažalost, od kako sam ušla u ovu salu određeni deo opozicije je iskoristio ovo samo i isključivo za politizaciju. To je problem. Nije ih interesovao izveštaj koji ste vi, narodni poslanici, tražili. Moja obaveza je da dođem i da predstavim i da slušam predloge, konkretne predloge, a ne psovke, ne dobacivanja, ne performanse, predloge.
Znate, kao što sam i rekla, svako od nas zna, ovo se dešavalo u većini zemalja sveta i Evrope. U SAD ove godine bilo je, ako se ne varam, do danas 190 različitih masovnih ubistava, od toga 18 u školama, više nego dana u godini i tome pristupaju kao društvo koje gleda šta može da se uradi.
U Norveškoj koja je, rekla bih, jedna od najnaprednijih demokratija, građanskih društava na svetu, 2011. godine je Brejvik ubio 77 ljudi, više od 60 dece, mladih ljudi i to predstavnika jedne političke stranke, podmlatka jedne političke stranke i to nikom u toj Norveškoj nije palo na pamet da za to optuži vlast, da za to optuži neku drugu političku stranku, da za to optuži bilo kog pojedinca u tom društvu. Nikom nikada to nije palo na pamet.
U Erfurtu u Nemačkoj 2002. godine mladić od 19 godina je došao u svoju bivšu školu, gimnaziju i pobio 16 ljudi. Nikome nikada nije palo na pamet da za to optuži vlast u Nemačkoj, saveznu ili vlast u toj nemačkoj državi ili da optuži nekog pojedinca ili neku političku partiju. To ne da nisu uradili, to zaista nikome nikada nije palo na pamet. To, jednostavno, nije normalno. To, jednostavno, nije ni ljudski, ni pristojno.
To se, jednostavno, nikad nigde u svetu nije dogodilo da imate ovakvu tragediju, ovakav zločin i da neko nepunih tri sata nakon tog užasnog, najodvratnijeg, najmonstruoznijeg, najneshvatljivijeg prvog zločina nakon tri sata neki političar izađe i kaže – ti si kriv, predsedniku te države, vi ste krivi iz neke stranke. To je zaista jedinstveno. U svetu to nije viđeno.
Znate, 2002. godine u Leskovcu počinjen je taj masovni zločin, masovno ubistvo sa sedam ubijenih, uglavnom sve jako mladi ljudi. Godine 2007. Jabukovac - devetoro ubijenih, 2013. godine Mala Ivanča - 13 ubijenih. Ne pričamo o ranjenim. Niko tada u Srbiji, niko, nijedna politička partija, nijedan politički pokret, stranka, niko nikada nije uzeo to i rekao - vi ste krivi, uperio prstom u bilo koga i rekao – vi, političari, ti i ti, taj i taj, vi ste krivi, vaša stranka je kriva. Niko nikad nigde pre ove tragedije i ovih ubistava, niko nigde u svetu.
Toliko je to nenormalno, toliko je to neljudski, toliko je to… To, jednostavno, pristojni ljudi ne mogu da zamisle da urade. Kako može neko da ubije nekog i vi da kažete – ti si kriv i da iskoristite to za političke proteste? To se nigde na svetu nije desilo i nikad pre u Srbiji, ni 2002, ni 2007, ni 2013. godine, nikada. Jednostavno, ovo je jedan presedan gde se vi zaista zapitate ali kako je moguće i kakva je poruka našem društvu da vi za to optužite jednog čoveka ili jednu političku stranku, kako to radi deo opozicije. To je relativizacija. To je, takođe, odlazak od rešenja. To znači da vas rešenje ne zanima, da vas pravi uzrok ne zanima, da vi samo želite da politizujete to da bi napravili neki politički ćar. Kako je to uopšte ljudski moguće ja vas zaista pitam? Ja ljudski ne razumem kako je to moguće.
Kako to nisu uradili nikad u Americi, kako nisu uradili u Nemačkoj, kako nisu uradili u Norveškoj? Kako nije uradila opozicija 2002. ili 2007. godine? Zato što se to ne radi. ljudski to nikom ne bi palo na pamet zato što su to stvari gde se društvo ujedini u tuzi i kaže dajte da vidimo šta dodatno možemo da uradimo i to je dodatan problem koji mi danas imamo.
Još jednu stvar samo da kažem zato što mi je zaista stalo da to kažem, zato što ponovo mislim da nekad uzmemo, idemo u ekstreme, simplifikujemo stvari. Kažete da je derogiran svih ovih godina i decenija prosvetni sistem, pogubili smo konce u prosvetnom sistemu. Znate, ja mislim da mi moramo još mnogo da radimo na jačanju našeg prosvetnog sistema i pritom mislim da smo mnogo i uradili, ali još mnogo, mnogo, mnogo moramo da radimo, ali ne mogu da se složim sa vama da je derogiran, da je sve loše, da je sve strašno, da tu nema kvaliteta zato što ga ima i te kako.
Mi smo u poslednjih pet godina, ne mi, sistem, naši đaci, učenici, studenti, njihovi profesori i mentori, postizali najbolje rezultate u istoriji Srbije. Najbolje rezultate imamo na takmičenjima.
Na matematičkoj olimpijadi 2019. godine bili smo deveti u svetu, 2020. godine smo bili među prvih deset u svetu u informatici. Od 2018. do 2021. godine na svakom takmičenju matematičke olimpijade vraćali su se u Srbiju sa medaljom.
Godine 2021. po prvi put smo doneli zlatnu medalju, naši učenici, sa filozofske olimpijade.
Ove godine studenti FON-a su bili prvi na svetu u Case study competetion u rešavanju problema.
Studenti sa Pravnog fakulteta vicešampioni sveta. Ja sam primila njih, čestitala im, zahvalila se na svemu što rade oni i njihovi profesori, njihovi mentori, na tome kako promovišu našu zemlju.
Godine 2017. učenici Sportske gimnazije prvi na svetu u košarci u školskim takmičenjima. Dakle, nije tačno, ne možemo da pričamo da je sve loše i da je sve strašno.
Imamo prosvetni sistem koji može da se takmiči u nekim aspektima sa najjačima na svetu i da pobeđuje, ali moramo još mnogo da uradimo, još mnogo da uradimo. Samo da ne smetnemo sa uma i tu drugu stranu medalje zato što onda zaboravimo na njih, te profesore, te učitelje, te nastavnike, i te đake, i te studente. I to je neki sistem napravio.
Znate, kada kažete – apsolutna vlast, apsolutna odgovornost, apsolutna odgovornost i za rezultate, ako već želite tako da kažete, mada mislim da je i to potpuna simplifikacija, da je prilično beskorisno tako nešto pričati, ali dobro, kako god.
Dakle, nemojte nikada da zaboravite i u najtežim trenucima i na tu drugu stranu medalje i na taj ponos tog sistema koji je, takođe, rezultat čitavog našeg društva, a da moramo još mnogo da radimo, moramo. Hvala vam.
Hvala vam.
Dakle, ja nikada nisam rekla - sve je u redu. Rekla sam - sistem nije zakazao i takođe sam to obrazložila i mogu ponovo zato što sam odgovorna osoba i ne bežim od svojih reči.
Dakle, da, mislim da se ovo desilo negde drugde gde možda nismo stigli još dovoljno da uradimo, da otvorimo još neku fabriku, da podignemo plate, da ljudi imaju kvalitetnija radna mesta, da opremimo školu, da je jedno od 37, samo 37 škola u Srbiji, a samo 37 osnovnih i srednjih škola u Srbiji nema pedagoško-psihološku službu, sve ostale imaju, da je bila takva škola, da je bilo prijavljeno nasilje, a da nismo reagovali, da sistem nije reagovao, da je bio bilo kakav takav događaj, verujte rekla bih - da, sistem je zakazao tu i tu.
Ali, Osnovna škola "Vladislav Ribnikar" u sred Beograda na Vračaru, na najbogatijoj opštini u celoj Srbiji jednostavno ne možete da kažete da je sistem tu zakazao. Imao je pedagoga, imao je psihologa, imao je školskog policajca, imao je privatno obezbeđenje, imao je sve.
Sve je u redu. Opet vam kažem, ja zaista iskreno i duboko baštinim demokratske vrednosti i verujem u različita mišljenja i u raspravu, ali takođe razmišljam intenzivno svih ovih dana da nasilje u društvu, nego jedino mi ne pada na pamet kako to, kao što je i narodni poslanik, gospodin Jovanov, rekao - kako to nikada ne krenete od sebe, kako smo to mi krivi za sve, a vi nikada ne krenete od sebe, a pritom upravo na prethodnoj prošloj sednici Vlade, kada sam bila ovde, sam vam rekla - zamislite kako mladi ljudi gledaju na primer na autoritet policijskog službenika kada vide narodnog poslanika koji ga psuje i gura. Da li vi mislite da je to normalno i da li to nije širenje nasilja?Neverovatno. Zaista neverovatno da se ni danas ne pogledamo i kažemo - da, ja sam možda mogao nešto drugačije.
Što se tiče našeg obrazovnog sistema, znate šta, nisam ja rekla i možete da vidite to u transkriptu, nisam ja rekla ni da je najmoderniji, ni da je najbolji. Ja sam pričala o rezultatima i pritom sam rekla da su to rezultati učitelja i nastavnika i profesora i njihovih mentora i učenika i studenata. Nikada ih nisam pripisala ni sebi. Samo sa rekla da su takođe rezultat nekog sistema. Da, jel treba da se izvinim što sada neću da pljunem naš obrazovni sistem?
Kada pljunem na naš obrazovni sistem pljunula sam na sve te ljude koji svaki dan prekarno rade u tom sistemu. Da, imaju odlične rezultate. Da li može biti jače, da li može biti modernije, da li još mnogo stvari moramo da menjamo u našem obrazovnom sistemu, da li još mnogo toga moramo da uradimo za nastavni kadar? Da, upravo sam to rekla kada sam odgovarala prethodnom narodnom poslaniku. Upravo to.
Šta vi želite - da sporite rezultate koje imaju ti studenti i učenici i njihovi mentori, nastavnici i profesori? Oni postoje, oni su na papiru, oni su svetski, evropski, međunarodni. O tome sam pričala i pričala da sada ne treba da zaboravimo ni tu stranu medalje, ni tu decu, ni njihove mentore i nastavnike i da, imamo neke od najboljih rezultata u smislu prosvete ikada i to u poslednjih pet godina. Znate kako, i to jeste neki sistem.
U poslednjih 10 godina plata nastavnika, nastavnog kadra u Republici Srbiji je povećana 68,8%. Da li ja mislim da je plata nastavnog kadra u Srbiji zadovoljavajuća? Ne, nikako. Daleko od toga, ali je za tih 70% iz budžeta koji se plaća trebalo mnogo, mnogo, mnogo raditi i napraviti stabilnu ekonomiju da bi te plate mogle da se isplaćuju i išlo bi mnogo brže, kao što je išla 2018. i 2019. godine da nas nije zadesila i pogodila Korona, kada smo većinu novca usmerili na plate zdravstvenih radnika da bi njima pomogli i da bi se njima zahvalili.
Znate, 70% ipak nije tako malo i opet ću reći bez obzira, ne želim da današnja ili sutrašnja ili koliko god traje ova sednica na ovu temu da prebacujem šta je neko nekada uradio ili šta nije uradio, ali znate da je pre 10 godina plata bila zadovoljavajuća, pa da je neko podigao 70% danas bi bila odlična.
Kada krenete iz minusa mnogo vam treba da stignete u plus, a mi nismo krenuli ni iz nule. Ti ljudi, kao i svi drugi ljudi u državnom javnom sektoru, policajci, vojnici, medicinske sestre i tehničari, zdravstveni radnici, profesori bili su na ivici egzistencije i da, danas je nešto bolje i nije dovoljno dobro. Razgovarala sam pre tri nedelje sa sindikatima i jasno im rekla šta mislim da treba da uradimo u smislu njihovih plata, a posebno koliko treba da ulažimo u predškolsko.
Izvinite, ali neću reći sve najgore o našem obrazovnom sistemu. Neću pljunuti naš prosvetni sistem i neću pljunuti naše prosvetne radnike zato što sa resursima koje imaju daju neke od najboljih rezultata na svetu.
Vi mi kažete - nije ovo politički protest, to je protest građana. Reći ću vam, kao što sam javno rekla, mislim da je onaj prvi protest možda bio protest građana.
Ovaj drugi protest, kao što ste i vi rekli i kao što su rekli drugi iz opozicije i napisali javno i govorili po emisijama u kojima su gostovali, jeste samo i isključivo politički protest. Ne komemorativni skup, ne protest građana, nego politički protest koji organizuju političke stranke, čiji je organizator narodni poslanik koji je prvi pozivao na nasilje u poslednjih 10 godina, na ubistvo predsednika, na ubistvo članova predsednikove porodice. Taj čovek poziva na borbu protiv nasilja.
Zaista, da li vi zaista mislite da je to bilo kako normalno i razumno?
Čekajte, u redu je da je on to uradio, a da se pre toga izvinio za sve ono što je radio. Ne, nikada se nije izvinio. Ne, nastavio je i na tim protestima da poziva na nasilje, jer je, valjda, opravdano pozivati na ubistvo Aleksandra Vučića i ljudi iz SNS, sve zajedno sa članovima, simpatizerima i svima ostalima. To je, valjda, u redu i legitimno i to je bogougodno i to je baš lepo. Jel?
Zašto onda niste osudili? Zašto, ako se ne slažete i mislite da nije lepo, kao što ja mislim da nije lepo? Što niste osudili? Što niste rekli jednu reč? Što ste dopustili da organizator protesta protiv nasilja bude čovek koji direktno poziva na ubistvo starijeg sina i brata predsednika Aleksandra Vučića? Zašto ste dozvolili to? Zašto pod njegovom kapom idete u kao, tzv. borbu protiv nasilja?
Politički skup, ali dobro.
Znate šta takođe mislim da nije normalno i šta mislim da je strašno? Vi meni pričate šta sve nije normalno. Apsolutno, ja zaista još jednom kažem, nije normalno, nije normalno da se nakon ovakvih tragedija to politizuje.
Još jedan dokaz, osim bazične, osnovne ljudskosti za to, osnovni dokaz da to nije normalno i da to normalni ljudi nekako, političari, zaista zato što je ovde odgovornost na nama kao političarima, dokaz za to je da se to nigde nije desilo na svetu. Nigde. Ni u Nemačkoj, ni u Norveškoj, ni u SAD. Ni 2002. godine, ni 2007. godine, ni 2013. godine. Nikada, nigde.