Hvala vam.
Pre svega, poštovani građani Republike Srbije, dovoljno je da ukažem samo na jednu stvar da svi vide o kakvim političarima je reč, o kakvoj političkoj opciji je reč i kako oni vide Srbiju.
Citiram poštovanog narodnog poslanika: „Pisali smo nemačkom kancelaru“. Ajde. Da li ste nemačkom kancelaru pisali? Baš smo se svi uplašili nemačkog kancelara ovde u Narodnoj skupštini Republike Srbije.
A što niste pisali našim građanima? A što se njima nikada niste obratili? Nemačkom kancelaru ste pisali?
Vi svaki put ovde kada nam pretite, vi nam pretite strancima. Vi nam pretite strancima ovde svaki put.
I pisali se evroparlamentarcima? Da li ste se opet žalili na Srbiju evroparlamentarcima? Evo, živi smo se uplašili i nemačkog kancelara i evroparlamentaraca. O takvoj političkoj opciji se radi i to naši građani treba da znaju, o opciji koja gazi suverenitet Republike Srbije svaki put, koja svaki put kada im nešto nije pravo, oni trče, pišu, plaču, žale se, mole, kume strance.
Što se tiče pada nadstrešnice, ponovila sam reči čoveka koji je danas preminuo, Đure Race, oca stradale u padu nadstrešnice, Goranke Race, samo što mi porodice ne delimo i mi imamo jednako poštovanje prema svim porodicama i želimo da čujemo sve porodice, a vi čak i porodice i mrtve delite, pa ove želite da čujete, a ove druge ne želite da čujete.
Đuro Raca, makar iz pijeteta prema tom čoveku, mogao je da ga pozove tužilac u Novom Sadu. Tužilac Višeg javnog tužilaštva Slobodan Joksimović nije ga pozvao. Nije želeo da čuje šta taj čovek ima da kaže. Onda je pisao lično specijalnom tužiocu za organizovani kriminal Mladenu Nenadiću. Nije ga ni ovaj pozvao da čuje šta ima da kaže. toliko o pijetetu prema žrtvama. Toliko o tome koliko se traži pravda.
Ne tražite vi pravdu, vi tražite politički obračun.
(Radomir Lazović: Odgovori na pitanje.)
Žalite se nemačkom kancelaru.
Hvala.
(Radomir Lazović: Odgovori na pitanje.)