| 26.10.2023. |
|
||
|
|||
|
Zahvaljujem.
Ja bih želeo na samom početku da čestitam i da pružim ruku onom radniku iz „Ling longa“ koji se suprotstavio kineskom menadžeru koji ga je napao lopatom. Želeo bih da pozovem sve radnike u Srbiji kada ih neki bahati menadžer bilo strani ili domaći napadne da se fizički brane. Ja ću stati iza svakog od tih ljudi, ako treba celu svoju poslaničku platu daću tim ljudima ukoliko ostanu bez posla.
Mi Srbi smo poznati kao slobodarski narod, mi smo poznati kao narod koji se borio, koji je ginuo i koji nije želeo da trpi nepravdu ni u jednom od nekih ratova koji su se dešavali proteklih decenija i vekova. Zato sam danas izuzetno ponosan kada vidim da se nađe neko ko će da se suprotstavi nekom bahatom belosvetskom ološu koji ovde dolazi u državu Srbiju, uzima bogate subvencije, a pritom maltretira i muči radnike.
Ja sam godinama unazad pričao, još od 2009. godine kada se desila situacija da je došla tadašnja „Jura“ da smo izneli u medije dokaze kako je menadžerka ošamarila radnika koji joj je vratio, da kažem bokserskim nokautom. Međutim, ta nemadžerka nikada nije odgovarala nego je naprasno vraćena u neku drugu zemlju. To se desilo, ne zaboravite 2009. godine.
Nakon toga smo imali nekoliko situacija, npr. menadžerka „Geoksa“ Italijanka je naše radnike nazivala Ciganima. Podneta je krivična prijava, nikada nije odgovarala jer su je vratile u neku drugu zemlju, poslali je u Maroko ili Egipat. Zatim imali smo onog direktora koji je šutirao inženjera u Boru Kineza, pa nije odgovarao. Ja se iskreno nadam da će ovaj Kinez iz „Linglonga“ koji je napao radnika lopatom odgovarati. Žao mi je samo što radnik nije imao slično oruđe u rukama pa da mu pokaže naše srpske borilačke veštine. Pozivam sve druge da se na taj način suprotstave bahatim stranim investitorima.
Godinama sam govorio da su radnička prava u Srbiji na veoma niskom nivou. Ako smo došli do toga da kao država tolerišemo da menadžeri Kinezi, Turci ili Južnokoreanci tuku naše radnike na poslu, onda smo mi kao država u ozbiljnom problemu i kao država smo poraženi.
Svi mi znamo da inspekcija rada ima velika ovlašćenja jer inspekcija rada može da uđe i da kazni firmu i odgovornog pojedinca višemilionskim iznosima. Kada bi se te stvari dešavale u praksi onda bi takve situacije u kojima se neko fizički napada verovatno takvih prilika ne bi ni bilo.
Međutim, moramo da znamo da upravo to što „Linglong“ i neke druge firme ne dozvoljavaju slobodno sindikalno organizovanje, nego sve ljude koji kreću da se bore za svoja prava otpuštaju potpuno nezakonito i niko zbog toga nije snosio, niti će snositi, nažalost odgovornost. Kada bi jedan od tih menadžera ili kada bi jedna od tih firmi bila kažnjena sa nekim višemilionskim iznosima, ja verujem da bi situacija u državi Srbiji bila potpuno drugačija.
9/2 JJ/CG
Moramo da znamo da ovo što se sada desilo da su Amerikanci zabranili izvoz „Linglongovih“ guma u Ameriku, nije situacija od juče. To su isto zabranili Nemci prošle godine. Znate, kada vi imate jednu fabriku u srcu Evrope gde vam neko iz Amerike kaže da je izvoz tih guma zabranjen zato što se tamo muče, maltretiraju, tuku, ponižavaju radnici. Onda je to poraz za našu državu, jer smo mi kao država dozvolili takve stvari. Mi kao država moramo da se izborimo protiv takvih stvari.
Mene ne zanima da li će „Linglong“ izvoziti gume u Ameriku ili Nemačku, mene zanima to što oni ovde muče ljude. To nije slučaj od juče. Imali smo prilike da vidimo kako su se ponašali prema Vijetnamskim radnicima koji su u sred zime išli u papučama, koji nisu imali grejanje, nisu imali toplu vodu, pa su onda nakon toga izbacili i oterali u neke druge objekte i onda su oni naprasno nestali da niko ne bi odgovarao.
Apsolutno nemam ništa protiv stranih radnika. Smatram da su ti strani radnici pre svega stručni i poželjni ovde u Srbiji. Isto tako smatram da svaki poslodavac koji te strane radnike ovde dovede mora da plaća porez onoliko koliko plaćaju svi domaći poslodavci, ali isto tako ono što je još važnije mora da ima human odnos prema svim zaposlenima. Mora tim zaposlenima da obezbedi pristojnu platu, da im obezbedi pristojne uslove za rad i pristojan smeštaj. Ne sme da dođe u situaciju da ti radnici ovde žive kao robovi.
Nedavno smo imali situaciju u jednom mestu pored Kragujevca, gde su se neki ljudi okupili i hteli da linčuju neke strane radnike koji su se zaposlili u Stellantis-u ili gde već, zato što su ih smestili u jednu kuću koja je potpuno neuslovna u kojoj živi njih pedeset. Takve situacije će se desiti, nažalost i u narednom periodu. Ti ljudi koji dolaze ovde da rade, oni dolaze da bi preživeli, kao što su nekada naši ljudi odlazili u inostranstvo i kao što su nekada naši ljudi išli trbuhom za kruhom, odlučivali da idu da rade najteže i najgore poslove i onda je svima nama ovde u državi Srbiji bilo teško i krivo kada vidimo kako se prema njima ponašaju neki drugi ljudi.
Ovde danas dolaze Indijci, Pakistanci, Vijetnamci i tako dalje, ne zato što oni vole Srbiju nego zato što hoće da prežive i dovoljno je sto dolara ili sto evra mesečno da pošalju svojim porodicama u matičnu zemlju, kako bi njihove porodice mogle da prežive.
Molio bih vas i govorio sam više puta o tome, hajde da usvojimo jedan zakon o radu, niko od nas nije protiv gašenja radnih mesta. Niko od nas nije protiv toga da ode taj „Linglong“ ili neka druga firma, daleko od toga, u njima naši građani zarađuju platu i prehranjuju svoje porodice. Hajde neka ostanu ovde, nemojmo da ih teramo da odlaze u inostranstvo.
Ono što možemo, jer to nema veze sa finansijama, to nije novac u pitanju, ono što možemo da donesemo zakon, zakon koji će tim ljudima omogućiti da rade dostojanstveno. Zakon koji će dozvoliti da ti ljudi mogu sindikalno da se organizuju i zakon po kome će svi ti nesavesni poslodavci koji maltretiraju, kao što sam rekao i tuku i ponižavaju naše radnike, odgovarati i biti novčano kažnjeni, čak i do toga da budu deportovani ukoliko lopatom ili nekim drugim sredstvima napadnu naše radnike.
Moramo da znamo i to, ja verujem da dosta kolega ovde ne zna da postoji Zakon o dužnoj pažnji u lancu snabdevanja. Taj Zakon o dužnoj pažnji u lancu snabdevanja je od 2025. godine počeo da važi u Nemačkoj, a od 2026. godine važiće u gotovo celoj EU. Taj zakon znači da svaka firma koja posluje u Srbiji, a sarađuje sa nekim nemačkim, francuskim ili drugim zemljama iz EU, ukoliko ne poštuje radna prava, ukoliko ne poštuje ljudsko dostojanstvo, neće moći da posluje, odnosno njihove matične firme će morati da plaćaju ogromne kazne. To nisu srpski sudovi, to su recimo nemački sudovi.
9/3 JJ/CG
Mi kao sindikati imamo veliko oruđe u borbi protiv takvih poslodavaca. To bih izbegao maksimalno koliko mogu i koliko je moguće iz prostog razloga zato što to šteti našoj državi, zato što to šteti našim radnicima, jer njihove firme mogu da budu zatvorene i da ostanu bez plate. Sve firme koje radnicima ne mogu da daju platu od 500 ili 600 evra, što se mene tiče mogu slobodno da idu iz Srbije, ali firme ako odu samo zbog toga što ne poštuju radnička prava, onda je problem u nama, jer mi kao država nismo sposobni da zaštitimo naše građane i naše radnike od bahatih stranih poslodavaca.
10/1 VS/VZ 11.35 – 11.45
Prosto rečeno, molim vas i želeo bih da država reaguje povodom ovog pitanja u Linglongu, da se tamo pošalju sve moguće inspekcije i s obzirom da ne postoji mogućnost sindikalnog organizovanja, da se dozvoli slobodno sindikalno organizovanje, da se ljudi koji žele da se sindikalno organizuju ne otpuštaju, jer u protivnom imaćemo slučajeve, kao što smo ih imali sad, pre nekoliko dana na onom snimku tuče koju smo mogli da vidimo. Ja bih ispravio medije koji su rekli da je Kinez tukao našeg radnika, ja ponosno mogu da kažem nije ga tukao, nego su se tukli, što je važno, naš čovek se odbranio i izašao goloruk na lopatu.
Tako da gospodo draga to je ono što mene zanima i što će Radnička partija u narednom periodu da radi, a to je zaštita svakog zaposlenog na svom radnom mestu, pre svega od svih bahatih poslodavaca.
Time završavam, to nema veze sa ovom temom, s obzirom da je to 11. tačka dnevnog reda. Ja bi samo hteo da kažem, da smo mi, kao poslanička grupa predložili izmenu delegacije u Parlamentarnoj skupštini Mediterana i da smo predložili koleginicu Slavicu Radovanović, za člana delegacije u Parlamentarnoj skupštini Mediterana.
Obrazloženje je da mi, kao poslanička grupa nemamo ni jednog člana u bilo kojoj parlamentarnoj delegaciji, koleginica Slavica se tu nalazi više godina, uspela je da ostvari određene rezultate i smatram da je potpuno nepotrebno menjati članove tih parlamentarnih delegacija, s obzirom da se svakako nalazimo u nekakvoj izbornoj godini, da li će ona biti naredne godine, 2027. godine ili kako god, nalazimo se u izbornoj godini i ja bih zamolio da prosto nema potrebe da možda nekoliko meseci ili godinu dana pre izbora menjamo članove parlamentarne delegacije. Tako da bih zamolio da koleginica Slavica Radovanović ostane u toj delegaciji. Zahvaljujem.
Zahvaljujem. Što se tiče stava radničke partije o EU, ja moram da kažem da je naš stav više neki evroskepticizam. Ako se gledaju radnička i ljudska prava, to sam ja govorio i predstavnicima EU ovde i ja sam apsolutno za obe ruke za ulazak u EU. Smatram da su u EU radnička i ljudska prava na mnogo većem nivou nego što su u Srbiji, za neke ostale stvari ne mogu da tvrdim, ali smatram da smo mi zemlja koja geografski i vrednosno i na bilo koji drugi način mora da bude deo EU u skoroj budućnosti, ako smo mi samo Crna Gora, Albanija, Makedonija, BiH, ostale zemlje koje nisu deo EU, onda moramo da se pitamo da li je problem u nama ili je probleme u EU, ako su nas u tome pretekli i Albanci i ako su nas pretekli Crnogorci, onda možemo da ostanemo zajedno sa Bosnom i Hercegovinom, koja je nefunkcionalna država, na rubu Evrope i da nikada ne budemo deo te EU, i naravno da nije tamo sve sjajno i bajno, naravno da ni tamo nije sve idealno, svi znamo da su ekonomske i socijalne razlike ogromne, pa znamo koliko zarađuju ljudi u Luksemburgu, kakva su njihova prava a isto tako znamo kako zarađuju i u Bugarskoj, tako su jedni i drugi deo EU.
Sa druge strane najbolje bi bilo kada bismo mogli da vodimo svoju politiku, a da ne zavisimo ni od Vašingtona, ni od Pekinga, Brisela, Moskve, ali na žalost kao mala zemlja i mala država, ne možemo sebi da dozvolimo taj luksuz, jer ćemo u jednom trenutku svakako doći u opasnost da na neki način budemo žrtve i da imamo određenih problema, kao što se vidi sada sa gasom i sa naftom, i sa svim ostalim stvarima.
Nismo nezavisni od nekih drugih zemalja. Smatram da kritike koje EU daje ili evropska komisija daje Srbi su uglavnom opravdane. Ono što ja lično da me neko pita i da me neko pita i ako budem u poziciji pa da mi neko kaže da li želite u EU, pod uslovom da se odreknete Kosova, javno kažem, glasao bih protiv ulaska u EU, jer smatram da je Kosovo, sastavni deo Srbije i da ne smemo zarad ulaska u EU dozvoliti da pristanemo na nezavisnost Kosova. Za sve druge stvari mislim da jesu u pravu. Činjenica je da pravosuđe ne funkcioniše kako treba, činjenica je da mediji nisu slobodni i ja sam ovde govorio i ranije apelovao i dan danas da ne bismo dolazili u tu situaciju, da ljudi danas se ne obraćaju sagovornicima, nego se obraćaju pratiocima na društvenim mrežama, da moramo da otvorimo televizije sa nacionalnim frekvencijom za debatu.
28/3 VS/IR
Kada kažem debatu, mislim da moraju doći i ljudi iz vlasti i opozicije i možda neki eksperti i stručnjaci, pa da komentarišu svakodnevne teme koje imamo. Dokle god toga ne bude bilo, mržnja će se raspirivati preko društvenih mreža. Kada kažem preko društvenih mreža, ja da se pitam, ja bih uradio ono što je uradila Australija, zabranio bih društvene mreže za decu mlađu od 16 godina.
Vama svaka budala danas i svaki ludak može da otvori neki podkast, neki jutjub kanal i da ide da govori razne teorije zavere, da vređa i targetira i onda ljudi u nedostatku adekvatnog informisanja putem televizije i nacionalnih frekvencija, idu za alternativom i slušaju razne ludake po društvenoj mreži što je po meni ne samo loše, to je postalo opasno, nenormalno i bolesno, i onda se citiraju razni ludaci koji se javljaju pod podkastima i kažu to su vaši ideolozi, saborci, što nije tačno.
29/1 JD/MJ 15.40 – 15.50
Ja se ne poistovećujem sa njima. Apsolutno me nikakvi ludaci sa društvenih mreža ne zanimaju.
Isto tako smatram da bi i ove, pod znacima navoda objektivne televizije, kako same sebe nazivaju, morale da ubace malo debatne emisije, jer tamo se dovode raznorazni eksperti i stručnjaci. Hajde da kažem pitanje - zašto su eksperti i stručnjaci, onda se njihovo mišljenje citira kao relevantno, kao što „Informer“ dovodi svoje nevladine organizacije, neke svoje stručnjake, „no name“, za koje niko živi ne zna, tako i „N1“ dovodi isto tako neke svoje stručnjake i eksperte koji govore isto tako razne gluposti samo u nekom drugom smeru.
Za mene ni jedna televizija koja nema slobodnu uređivačku politiku nije slobodna, nije nezavisna. Ako na toj objektivnoj televiziji postoji neki političar koji plati određene urednike emisija, pa sa njima zajedno sastavlja goste emisije i onda zabrani nekim ljudima da dođu tamo, a neki se protežiraju po deset puta onda to nije nezavisno novinarstvo.
Tako da mi nemamo nezavisnog novinarstva. Da budem iskren, možda je nezavisna ona mučena televiziji „KTV“ iz Zrenjanina koji se bore, koji se trude da budu objektivni, a sve ostalo apsolutno što se mene tiče nije nezavisno i nije objektivno.
Zato apelujem po ko zna koji put uvedite debatne emisije kao što su bile nekada, da mogu ljudi da razgovaraju, da debatuju civilizovano, kulturno, da svako iznose svoja argumenta, jer onda nećemo dolaziti u tu priliku da slušamo razne stvari i razne nebuloze preko tih, kao što sam već rekao, podkasta, itd.
Još jedanput, mislim da moramo da promenimo naš stav kao država i moramo da se približimo EU, jer smatram da bez obzira što smo deo EU mi imamo pravo da zadržimo svoj suverenitet i imamo pravo da zadržimo mnoge stvari koje nama idu u prilog. Znači, ne moramo toj birokratiji da upodobimo baš sve.
Vi imate SAD gde postoji 51 država, a u jednoj državi postoji zakon u kome recimo, svakog drugog utorka u mesecu možete ubiti Škota. Taj zakon još uvek vredi, a u Teksasu ćete biti kažnjeni ako nosite oružje da je skriveno, ali ako ga nosite otvoreno, opasan sa pet pištolja nećete biti kažnjeni. Tako da i tamo postoje suludi zakoni od države do države, ali funkcionišu kao SAD.
Tako da i mi ode u Srbiji svakako možemo da zadržimo svoj suverenitet i da budemo deo EU, ali naravno ne po svaku cenu.
Tako da ja opet ponavljam, podržavam, kritikujem, da kažem one stvari koje nisu dobre. Kosovo mora da ostane u sastavu Srbije, to ne treba, ni ne sme EU, ni Amerika, ni bilo ko drugi da nas ucenjuje, ali što se tiče poštovanja ljudskih i radničkih prava apsolutno ću uvek biti za to da Srbija bude deo EU, pogotovo to mogu da poručim onima koji su apriori protiv EU, za Rusiju, itd, a onda decu šalju na školovanje u Pariz, u London, u Beč, itd. vozi Mercedese, Audije, ne voze Lade ili neke druge automobile, nemaju kućne aparate ruske proizvodnje, korist sve zapadno tako da mislim da mi treba da idemo u tom pravcu i da je Srbiji tamo mesto budućnosti. Hvala.
Zahvaljujem, predsednice.
Neću da se bavim kandidaturama pojedinaca niti njihovim ličnim ili moralnim kvalitetima, zato što nemam prava da o tome govorim, jer ih ne poznajem. Svi ovde znamo da od kada je sveta i veka i višepartijskog sistema, da su sve sudije i Ustavnog suda i nekih drugih, da kažem pozicija i ustanova bili postavljeni po partijskoj liniji.
Mi smo kao poslanička grupa imali sjajnog kandidata, profesora Ustavnog prava, međutim nismo želeli da ga predložimo zato što prosto znamo da nema političke većine da bi on mogao da prođe. Jednostavno nismo želeli da ulazimo u jedan takav proces.
Ustavni sud pored toga što je spor i što ima ko zna koliko desetina hiljada nerešenih predmeta, on je istovremeno i nefunkcionalan. Ja se sećam pre nekih sedam ili osam godina kada smo mi kao sindikat podneli Ustavnom sudu žalbu na to kako se, da kažem, po sindikalnoj pripadnosti određuju privilegije pojedinim zaposlenima, pa recimo u sistemu EPS-a, ako ste član prodržavnog, kad kažem prodržavni sindikat, taj prodržavni sindikat je napravio Boris Tadić, odmah posle 5. oktobra. Pa, je taj prodržavni sindikat i danas njihov, pa ako ste član prodržavnog sindikata, onda imate pravo da se lečite o trošku države, o trošku firme, a ako ste član Sloge ili nekog drugog sindikata, e onda nemate pravo da se lečite. Mi smo posle tri ili četiri godine
29/3 JJ/IR
dobili presudu po kojoj Ustavni sud jednostavno odbacuje našu žalbu, pa tako, da kažem, pojedini članovi prodržavnog sindikata i dalje mogu da se leče o državnom trošku, a neki drugi ne mogu.
Isto smo podneli žalbu nedavno što se tiče sindikata u prosveti, kada je doneta po meni jedna neustavna odluka, a to je da svi oni koji su članovi reprezentativnih sindikata u prosveti imaju pravo na sto posto jubilarne nagrade, a oni koji nisu članovi, oni dobijaju 50% jubilarne nagrade.
Pa, se ja pitam, kakve veze članstvo u sindikatu ima sa novcem koji neko dobije zato što radi 20 ili 30 ili 40 godina u prosveti. Pa, se iskreno nadam da će te nove sudije Ustavnog suda koje god budu, doneti odluku onako kakva jeste. Svaki radnik u Srbiji ima pravo da od države dobije isto bez obzira na svoju političku, sindikalnu, versku ili bilo koju drugu pripadnost.
Kada govorimo o tome svi znamo zbog čega se ti ljudi, uslovno rečeno postavljaju po političkoj liniji. Kažem opet, to je praksa decenijama unazad, nije samo sada. Sećamo se primera kada je doneta preporuka za ljude koji su tužili banke zbog nezakonite naplate obrade kredita. Pa, kada se videlo da će banke u Srbiji koje su inače ekstra profiteri izgubiti procese i kada će morati građanima da vrate novac za nezakonitu obradu kredita, onda je taj sud doneo preko noću odluku, da su banke u pravu i građani su izgubili. Znači, urađeno je na štetu građana.
Sa druge strane imali smo sličan primer kada se radilo o toplom obroku i regresu, pošto su topli obrok i regres zakonska kategorija koju treba svaki zaposleni da prima.
30/1 VS/MJ 16.05 – 16.15
S obzirom, da u javnom sektoru zaposleni pre svega, mislim u zdravstvu i prosveti, imaju regres i topli obrok od jedan dinar, tako da ne znam šta mogu da kupe za jedan dinar da jedu, ni koricu hleba. E, onda smo došli do toga da su ti sudovi isto tako doneli naprasno preporuku da regres i topli obrok nisu obavezni, pa onda su poništili sve odluke prethodnih nižih sudskih organa gde su pojedini ljudi koji su tužili dobili pravo na regres i na topli obrok i dobili sudske, da kažem, preko suda su uspeli svoja potraživanja da naplate.
Onda dolazimo u situaciju da taj Ustavni sud u trenutku kada su te masovke ili masovne tužbe dobije verovatno neko naređenje kako da presudi i presude naravno u korist države ili u korist poslodavaca, ili što je najgore u korist ekstra profitera, kao što su banke, a ne u korist zaposlenih radnika, ljudi koji pokušavaju da kupe stan na kredit.
Što se tiče nekih drugih stvari ja znam, recimo, da uopšte u pravosuđu u Srbiji, iako se možda to malo pomerilo sa mrtve tačke i dalje ti sudski sporovi traju predugo. Ustavni sud više ne znam koliko traje, ali traju neki drugi, pa smo mi predložili ranije, a predlagaćemo i dalje da se recimo za radne odnose uvedu posebna sudska odeljenja koja će sporove iz radnih odnosa završavati u roku od šest meseci, na primer, to bilo sjajno, idealno rešenje to bi verovatno rasteretilo i Ustavni sud, a i neke druge sudove, a isto tako bih predložio, a i predložićemo u nekom narednom periodu da kao što imamo Poverenika za rodnu ravnopravnost, Poverenika za zaštitu informacija, za zaštitu građana, za informacije od javnog značaja, itd, da po ugledu na neke zemlje EU, recimo, Irsku uvedemo Poverenika za radno pravo i za radne odnose i za radnička pitanja, pa bi tako taj Poverenik imao i svoju ekipu ljudi, imao bi tužioce, imao bih sudije, koji bi imali pravo da donesu izvršnu presudu i koji bi mnogo lakše mogli da rešavaju razne slučajeve koji se dešavaju pre sveta u radnim odnosima.
I, na kraju ovog dela smatram kada već pominju ovde sudiju Ustavnog suda Vladana Petrova, inače ja Vladana Petrova poznajem lično jer smo nekada davno ponikli u Smederevu, igrali smo zajedno fudbal, smatram da nije primereno da sudija Ustavnog suda komentariše političke odluke i smatram da nije primereno da gostuje po televizijama bez obzira da li su one prvo režimske ili je to KTV ili koja već neka druga televizija, jer smatra da sudija mora biti nepristrasan i da sudija ne sme biti, može naravno da bude simpatizer ili glasač ili kako god jedne ili druge političke opcije, ali svakako svoju funkciju i poziciju koju ima ne sme zloupotrebljavati u političke svrhe ja mislim da bi to trebalo u narednom periodu i za gospodina Petrova, a i za sve druge sudije, kad kažem druge sudije Ustavnog suda i sve druge sudije, znači da se njihov politički angažman stavi u drugi plan, jednostavno moraju da biraju da li će biti politički činioci, politički akteri ili će biti sudije smatram da su te dve stvari potpuno nespojive. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.
Želeo bih da postavim pitanje ministru finansija Siniši Malom - kada će i da li će doći do povećanja minimalne zarade za drugu polovinu 2023. godine? Svedoci smo iz medija da se nekakvi pregovori između sindikata, koji su tražili 50.000 dinara, i Vlade održavaju, ali za sada nemamo nikakav odgovor dokle se stiglo sa tim.
Videli smo juče da predsednik države ponovo obećava neke helikopter pare, povećava plate, penzije. Pozdravljam to što se plate povećavaju prosvetnim i zdravstvenim radnicima, ali bih želeo da pitam - šta se dešava sa onih pola miliona najsiromašnijih građana koji primaju 40.000 dinara? Da li tih pola miliona porodica može da živi sa 40.000 dinara, s obzirom da je poslednje povećanje minimalne zarade od 14,3% pojela prošlogodišnja inflacija, a da ne govorimo o ovoj inflaciji u toku ove godine u prvih šest meseci?
Ja sam juče bio u Knjaževcu, razgovarao sam sa 1.000 radnika koji štrajkuju i koji rade za 40.000 dinara, koji traže od poslodavca da im samo poveća zaradu 10%. Razgovarao sam sa ženama, sa majkama koje su plakale i koje su govorile da ne mogu od te zarade da prežive i da od te zarade ne mogu ishrane svoju decu i svoje porodice. Žalosno je da neko danas u Srbiji radi za 40.000 dinara. Voleo bih da znam po kom kriterijumu i po kom osnovu je prosečna plata u Srbiji 85.000 dinara kada znamo da četvrtina zaposlenih u Srbiji radi za minimalnu zaradu.
Ja sam neko ko je 13 godina radio u fabrici. Radio sam u „Železari Smederevo“ u pogonu i znam šta znači rad u fabrici. Nikada nisam radio za minimalac, ali potpuno razumem one ljude koji rade za 40.000 dinara i moje pitanje upravo ide u tom pravcu - kada će biti povećana minimalna zarada i za koliko će biti povećana da bismo mogli najsiromašnijim građanima Srbije i onima koji se muče kod stranih poslodavaca, koji ih maltretiraju, mobinguju, da žive pristojno od svog rada?
Hleb koji je pojeftinio i koji će pojeftiniti tri dinara ne znači nikome ništa, ne znači čak ni tim ljudima koji rade za 40.000, jer 90 dinara koje će platiti manje mesečno apsolutno ne znači ništa.
Drugo pitanje koje bih želeo da postavim ministru finansija je to da nam kaže - koliko od države novca dobijaju i zarađuju predsednik Saveza samostalnih sindikata Ljubisav Orbović i predsednica UGS „Nezavisnost“ Čedanka Andrić, s obzirom da građani Srbije moraju da znaju koliko su plaćeni oni koji navodno pregovaraju u njihovo ime, koliko novca oni zarađuju da bi pregovarali za 40.000 dinara koliko je minimalna zarada u Srbiji?
Na kraju, želeo bih da postavim pitanje Tomislavu Momiroviću, ministru trgovine ili ne znam čega, na osnovu kojih kriterijuma i na osnovu koje alhemije je on došao do tih podataka da je inflacija u Srbiji ne da ne postoji, nego je smanjena? To prosto nije tačno. To je jedna laž, jedna velika neistina. Svako ko ode u prodavnicu, svako ko ode bilo šta da kupi može da vidi koliko su namirnice, koliko su te osnovne stvari za život poskupele i da ne postoji nikakva matematika da je to smanjeno.
Ljudi danas teško žive, a Tomislav Momirović se šali sa njima, dajući neke izjave koje apsolutno nemaju nikakve veze sa istinom. On se sprda sa najsiromašnijima, jer taj sa 40.000 dinara, kada ode u prodavnicu, ne može da kupi apsolutno ništa, ne može da preživi sedam dana.
Baš bih voleo da znam i da budem upoznat sa time kako se do tih podataka dolazi. Verovatno na isti način koji Republički zavod za statistiku određuje platu u Srbiji, verovatno na isti način koji se određuje da plata u Starom Gradu, na opštini Stari Grad, iznosi 150.000 dinara, da je u Beogradu 110.000 dinara i da nijedna opština u Srbiji nema manju zaradu od 60.000 dinara, što je prosto netačno i jedna velika laž. Hvala.
(Beograd, 25.08.2022.)
| Funkcija | Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija | Izvor prihoda | Interval | Neto prihod | Valuta | Vreme obavljanja / od-do |
|---|---|---|---|---|---|---|
| Narodni poslanik | Narodna skupština Republike Srbije | Republika | Mesečno | 93850.00 | RSD | 12.08.2022 - |