Dragi građani, želim da postavim pre svega pitanje ministarki energetike i rudarstva Dubravki Đedović Handanović. Da li ona zna gde je Studena, da li ona zna šta je Studena i da li zna gde se nalazi Stara planina i Studena? Da li zna koja šteta može da se dogodi građanima Niša ukoliko dođe do iskopa i rudarenja u oblasti Studene, koja je inače vodoizvorište grada Niša i celog tog dela juga Srbije? U ovom slučaju pogađa 250.000 stanovnika iliti 70% površine grada Niša.
Evo, ja ću vam pokazati samo jednu mapu koju nažalost ne mogu možda da vide svi građani, ali jednostavno ovaj deo grada Niša je u stvari vodoizvorište koje će biti pogođeno tim istražnim radnjama i potencijalno rudarenjem i pogodiće bukvalno 70% veličine grada. To područje je inače na krsnom terenu koji je inače tanak kao staklo i svaka malo jača vrsta rudarenja može da ošteti tu površinu i da jednostavno zagadi tu vodu koja je jedna od najčistijih voda u Evropi. Niš je grad koji ima jednu od najčistijih voda u Evropi.
Inače, time bi Niš izgubio ne samo zdravlje nego bi izgubio i mogućnost da se privreda razvija, izgubio bi mogućnost da se poljoprivreda razvija, a svakako bi izgubio jedan potencijal u budućnosti.
Inače, mi ćemo predložiti i zaštitu Studene, odnosno Suve planine i moratorijum na iskopavanje i rudna dejstva na tom području jer smatramo da će ovo apsolutno ugroziti i Niš i jug Srbije, a bez Studene grad Niš će jako teško opstati. To je nešto zbog čega evo sada zbog malo dobiti uništavate grad od 300.000 stanovnika. Imajte u vidu, dragi građani, da su uslovi za ovaj plan dati 2022. godine, a istekli 2024. godine, što samo znači da oni nemaju mogućnosti da to nastave.
Sada postavljam pitanje ministru osvete, odnosno ministru prosvete Dejanu Vuku Stankoviću i premijeru Đuri Macutu – iako se ovo dešava u Nišu, konkretno vezano za Univerzitet u Nišu i Filozofski fakultet vi želite u ovom slučaju da podelite jedan fakultet i da napravite ogromnu štetu tom univerzitetu. Očigledno je da sa podelama nastavljate na svakom nivou, ali evo zato hoću da vam postavim par pitanja koja sam dobio od strane profesora tog fakulteta.
Prvo pitanje – ko je doneo odluku da se osnuje Fakultet srpskih studija u Nišu bez mišljenja Univerziteta u Nišu i bez mišljenja Nacionalnog saveta za visoko obrazovanje? Ako ste to uradili da ste svesni da je to direktno kršenje Zakona o viskom obrazovanju?
Drugo pitanje – ko je odlučio da se departman nasilno iščupa sa Filozofskog fakulteta bez saglasnosti dekana, Saveta fakulteta i univerzitetskih organa? Da li je ovo nova praksa u Srbiji da fakulteti koji ne ćute budu kažnjeni?
Treće pitanje – da li vam je jasno da ovakvim potezom pravite pravni haost za studente i celu generaciju koju ste ostavili između dva fakulteta bez garancije da će završiti ono što su upisali?
Četvrto pitanje – da li ste svesni da ovim dovodite u rizik međunarodne programe Univerziteta u Nišu „Erazmus plus“, „Forizons“, „C plu“ i da šaljete poruku da država Srbija više ne garantuje stabilnost svojih univerziteta? To je sada ovde suštinsko pitanje – zašto rušite autonomiju fakulteta, odnosno u ovom slučaju univerziteta i dokazujete da je politička neka volja važnije od samog mišljenja institucija koje se time bave?
Ovo je, između ostalog, poruka i akademskoj zajednici. Ako se ovo dopusti na Univerzitetu u Nišu to će se desiti i u Beogradu i u Novom Sadu i u Kragujevcu. To nije razvoj, to je opasnost za celu Srbiju.
Zato tražim hitno objašnjenje i hitnu obustavu ove odluke i da se sprovede puna zakonska procedura. Bez slobodnih fakulteta apsolutno neće biti ni slobodnog društva, a ni slobodnog znanja.
Zadnje pitanje, u ovom slučaju Siniši Malom, postavljam u ime 1.000 malih i srednjih preduzetnika širom Srbije koji ne mogu da izdrže više njihove mahinacije i ekonomske poteze, magične. Kako ministar očekuje da prežive male porodične firme kada se povećava konstantno minimalna zarada, i to na njihov račun? Kako je taj teret povećan, a u ovom slučaju znamo da se povećane cene zakupa, komunalija, energetike, da je inflacija pojela te firme, a sada se na njihov račun povećava i ova zarada? Mi jesmo za povećanje minimalne zarade, ali imamo predlog da Vlada ukine poreze i doprinose na minimalnu zaradu i da time se plate povećaju, ali ne na teret poslodavaca.
Moramo da znamo da je preko 50% poslodavaca, odnosno bolje rečeno zaposlenih u Srbiji kroz privatan sektor zapošljeno i da će njih najviše ovo opteretiti, a opstanak njihov će biti pitanje opstanka naše privrede i naše zemlje.
Iz tog razloga ovaj predlog će biti i u amandmanima i nadam se da će postojati razumevanje da se ovako nešto usvoji jer je to jedini način da privreda ove zemlje i da mali privrednici opstanu u ovoj zemlji.
Hvala puno.
Poštovani građani, sada neću da govorim samo kao narodni poslanik, nego govorim i kao arhitekta i neko ko se razume i u prostor i u nasleđe i u identitet jedne nacije. Zato želim da pitam - kakvu Srbiju ostavljamo iza sebe - Srbiju betona i džakuzija ili Srbiju dostojanstva, sećanja i kulture? Zašto to pitam?
Zgrada Generalštaba arhitekte Nikole Dobrovića nije ruševina. To je jedno od najvećih dela jugoslovenske moderne, remek delo brutalizma, simbol državnosti i arhitektonski spomenik koji je već 1984. godine uvršten među objekte od posebnog kulturnog značaja. To nije moj lični stav. To je inače arhitektonska činjenica priznata u evropskoj i stručnoj literaturi u preko 30 udžbenika iz te oblasti.
Dobrović je govorio: „Arhitektura je izraz kulture jedne nacije. Ako je rušimo, onda rušimo sopstvenu kulturu“.
Sada da budemo vrlo jasni. Mi danas nismo u prilici da popravljamo jednu zgradu, mi smo u prilici da popravljamo istorijsku nepravdu. Bombardovanje 1999. godine je bio zločin, ali još veći je zločin kada zločinac ostavi ruševinu, a žrtva sama uklanja sve to i još na njoj pravi spa centar. E, pa ovako. Ova lokacija je mogla da bude najveća šansa za civilizovano pomirenje i zato je predlog mogao da bude da NATO i Evropska unija o svom trošku finansiraju obnovu zgrade Generalštaba u originalnom obliku, ali je to trebao neko da predloži. Zašto to niste predložili? Mogli ste da pokažete poštovanje prema Srbiji i njenim ranama i njenoj istoriji. Mogli su takođe time da pokažu da finansiraju, između ostalog, i sanaciju zemljišta od osiromašenog uranijuma. Zašto to naša država za ovih koliko godina nije predložila? Zašto to vi niste uradili?
Između ostalog, mogli su da izgrade i bolnice i vrtiće i parkove i sve to u znak pomirenja, jer tako rade narodi koji žele mir, tako rade države koje imaju čast. Vi šta radite? Vi tu istorijsku lokaciju predajete za stanove, džakuzi i spa centre uz osmehe, kamere i tapšanje američkih partnera i nazivate to napretkom. To nije napredak. To je poklonjena teritorija i to je poklonjena memorija.
Neka se zna hotel može da se izgradi bilo gde, stambena zgrada može da se izgradi bilo gde, ali Generalštab mora da bude samo tu. To je identitetska tačka Beograda, kao što su u Varšavi obnovili Stari grad, kao što su u Mostaru obnovili Stari most, kao što su u Drezdenu obnovili crkvu Frauenkirhe i narodi sa samopoštovanjem obnavljaju ono što je srušeno, ne brišu ga, a vi ste na žalost odabrali da to brišete.
Zato želim da pitam da li želite Srbiju koja gradi džakuzije na mestu bombardovanja, umesto da gradite memorijale, muzeje iliti novu zgradu Generalštaba ili mislite da je evropska vrednost izbrisati arhitekturu Nikole Dobrovića i napraviti luksuzne apartmane.
Moj predlog kao arhitekte je rekonstrukcija zgrade Generalštaba u duhu originalnog projekta Nikole Dobrovića, međunarodni arhitektonski konkurs, a ne privatni dogovor. Treći predlog je lokacija da ostaje državno i javno dobro, a ne privatna renta. Četvrti predlog je da objekat postane simbol ponovne izgradnje, a ne betonizacija ili amnezija. Peti predlog je prva faza finansiranja iz međunarodnih fondova za obnovu ratom oštećenih kulturnih dobara.
Završavam jednom rečenicom. Narod koji ruši svoje zgrade, ruši svoje sećanje. Narod koji proda svoje sećanje prodao je svoju budućnost. Ja u tome neću da učestvujem.
Želim da se obratim svim građanima koji danas, nažalost, protestuju jer imaju autokratski režim koji u ovom slučaju očigledno zanemaruje sve njih na ulici. I ono što je rekao gospodin Jovanov, ako ga možemo tako nazvati, jednostavno, on se obraćao onim ljudima koji možda i ne znaju koliko je ljudi na ulici, koliko je mladih ljudi, na neki način, na protestu, a ja smatram da je svako od njih jako hrabar i da ova trenutna godina ili ove godine koje su iza, ispred nas pripadaju toj mladoj generaciji, pripadaju hrabrim ženama, među kojima je i Dijana Hrka, koja je tu i protestuje sa njima i sada, da kažem, sa štrajkom glađu pokušava da skrene pažnju, a ona je samo jedna od mnogih koje su hrabre.
Duboki naklon imam prema svim tim ljudima i mi smo uvek tu za njih i samo mogu da kažem da verujem da se svi zalažemo, a trebalo bi i vi svi da se zalažete za izgradnju modernog, demokratskog i evropskog društva bez diktature. Borba ove nove generacije i pobuna koju imamo na ulici neće stati. Ono što sada znamo je da ovo nije samo pobuna u Srbiji, već je pobuna koja se događa u celom svetu. Juče je jedan mlad čovek izabran za gradonačelnik Njujorka, i to ga je upravo izabrala ta nova generacija Z. Želim da nastavim da se borimo i da shvatimo da je politika dobra ako se njome bave dobri ljudi, ali da imamo u vidu da bitke dobijamo samo ujedinjeno. Nova generacija, hrabre žene i svi ti građani na ulici pobeđuju ovaj režim i vodiće, ne samo Srbiju, nego će pobediti svakog autokratu u svetu. Nas je ipak više. Hvala puno.
Dragi građani Srbije, ja mislim da je ovo možda i najbolja rasprava u ovih nekoliko dana. Odmah vidite ko predstavlja s jedne strane poljoprivredu Srbije, a ko ovde priča o nekoj budućnosti poljoprivrede koja može da bude u jako brzom roku.
Naravno, imate s jedne strane Marijana Rističevića i Radoslava Milojičića Kenu koji pričaju, a sve su uništili. Imali su prilike da to urade, te promene u poslednjih 13 godina, međutim, nisu. S druge strane, imate nekog ko želi modernizaciju poljoprivrede i ko zna jako dobro šta treba toj poljoprivredi, a to je Miroslav Aleksić.
Hoću sada, pošto je Kena pitao – a s kojom zemljom želite da se poredimo? Evo, hajde da se poredimo sa Holandijom. Imamo situaciju da ona 65 puta više ima izvoz nego što ima trenutno Srbija u poljoprivredi, a duplo je manja površina obradivog zemljišta. Srbija ima 3,5 miliona hektara, oni imaju 1,8 milion hektara obradivog zemljišta, a mi imamo izvoz pet milijardi evra, oni imaju izvoz 130 milijardi evra. Pa, kako vas nije sramota da pričate da smo mi od nekog bolji? Kako vas, bre, nije sramota, 13 godina lažete, ništa niste promenili?
S druge strane, imate situaciju da se uloži ovaj novac koji se ulaže u EKSPO, da se uloži u poljoprivredu, pa mi bi za sedam godina povećali naš izvoz pet puta. Dakle, 25 milijardi evra bi bio povećan izvoz poljoprivrede, što je otprilike sad već preko 30% BDP-a.
To je budućnost koju nudi Narodni pokret Srbije, politika za poljoprivredu i ulaganje za ono što će biti budućnost Srbije. A ono što mi propuštamo svih ovih godina je zato što je narod izabrao njih, ali hvala Bogu, to su izabrali poslednji put, sada će, sledeći put će biti ova budućnost pred vama. Hvala puno.
Dragi građani, želim da postavim pre svega pitanje ministarki energetike i rudarstva Dubravki Đedović Handanović. Da li ona zna gde je Studena, da li ona zna šta je Studena i da li zna gde se nalazi Stara planina i Studena? Da li zna koja šteta može da se dogodi građanima Niša ukoliko dođe do iskopa i rudarenja u oblasti Studene, koja je inače vodoizvorište grada Niša i celog tog dela juga Srbije? U ovom slučaju pogađa 250.000 stanovnika iliti 70% površine grada Niša.
Evo, ja ću vam pokazati samo jednu mapu koju nažalost ne mogu možda da vide svi građani, ali jednostavno ovaj deo grada Niša je u stvari vodoizvorište koje će biti pogođeno tim istražnim radnjama i potencijalno rudarenjem i pogodiće bukvalno 70% veličine grada. To područje je inače na krsnom terenu koji je inače tanak kao staklo i svaka malo jača vrsta rudarenja može da ošteti tu površinu i da jednostavno zagadi tu vodu koja je jedna od najčistijih voda u Evropi. Niš je grad koji ima jednu od najčistijih voda u Evropi.
Inače, time bi Niš izgubio ne samo zdravlje nego bi izgubio i mogućnost da se privreda razvija, izgubio bi mogućnost da se poljoprivreda razvija, a svakako bi izgubio jedan potencijal u budućnosti.
Inače, mi ćemo predložiti i zaštitu Studene, odnosno Suve planine i moratorijum na iskopavanje i rudna dejstva na tom području jer smatramo da će ovo apsolutno ugroziti i Niš i jug Srbije, a bez Studene grad Niš će jako teško opstati. To je nešto zbog čega evo sada zbog malo dobiti uništavate grad od 300.000 stanovnika. Imajte u vidu, dragi građani, da su uslovi za ovaj plan dati 2022. godine, a istekli 2024. godine, što samo znači da oni nemaju mogućnosti da to nastave.
Sada postavljam pitanje ministru osvete, odnosno ministru prosvete Dejanu Vuku Stankoviću i premijeru Đuri Macutu – iako se ovo dešava u Nišu, konkretno vezano za Univerzitet u Nišu i Filozofski fakultet vi želite u ovom slučaju da podelite jedan fakultet i da napravite ogromnu štetu tom univerzitetu. Očigledno je da sa podelama nastavljate na svakom nivou, ali evo zato hoću da vam postavim par pitanja koja sam dobio od strane profesora tog fakulteta.
Prvo pitanje – ko je doneo odluku da se osnuje Fakultet srpskih studija u Nišu bez mišljenja Univerziteta u Nišu i bez mišljenja Nacionalnog saveta za visoko obrazovanje? Ako ste to uradili da ste svesni da je to direktno kršenje Zakona o viskom obrazovanju?
Drugo pitanje – ko je odlučio da se departman nasilno iščupa sa Filozofskog fakulteta bez saglasnosti dekana, Saveta fakulteta i univerzitetskih organa? Da li je ovo nova praksa u Srbiji da fakulteti koji ne ćute budu kažnjeni?
Treće pitanje – da li vam je jasno da ovakvim potezom pravite pravni haost za studente i celu generaciju koju ste ostavili između dva fakulteta bez garancije da će završiti ono što su upisali?
Četvrto pitanje – da li ste svesni da ovim dovodite u rizik međunarodne programe Univerziteta u Nišu „Erazmus plus“, „Forizons“, „C plu“ i da šaljete poruku da država Srbija više ne garantuje stabilnost svojih univerziteta? To je sada ovde suštinsko pitanje – zašto rušite autonomiju fakulteta, odnosno u ovom slučaju univerziteta i dokazujete da je politička neka volja važnije od samog mišljenja institucija koje se time bave?
Ovo je, između ostalog, poruka i akademskoj zajednici. Ako se ovo dopusti na Univerzitetu u Nišu to će se desiti i u Beogradu i u Novom Sadu i u Kragujevcu. To nije razvoj, to je opasnost za celu Srbiju.
Zato tražim hitno objašnjenje i hitnu obustavu ove odluke i da se sprovede puna zakonska procedura. Bez slobodnih fakulteta apsolutno neće biti ni slobodnog društva, a ni slobodnog znanja.
Zadnje pitanje, u ovom slučaju Siniši Malom, postavljam u ime 1.000 malih i srednjih preduzetnika širom Srbije koji ne mogu da izdrže više njihove mahinacije i ekonomske poteze, magične. Kako ministar očekuje da prežive male porodične firme kada se povećava konstantno minimalna zarada, i to na njihov račun? Kako je taj teret povećan, a u ovom slučaju znamo da se povećane cene zakupa, komunalija, energetike, da je inflacija pojela te firme, a sada se na njihov račun povećava i ova zarada? Mi jesmo za povećanje minimalne zarade, ali imamo predlog da Vlada ukine poreze i doprinose na minimalnu zaradu i da time se plate povećaju, ali ne na teret poslodavaca.
Moramo da znamo da je preko 50% poslodavaca, odnosno bolje rečeno zaposlenih u Srbiji kroz privatan sektor zapošljeno i da će njih najviše ovo opteretiti, a opstanak njihov će biti pitanje opstanka naše privrede i naše zemlje.
Iz tog razloga ovaj predlog će biti i u amandmanima i nadam se da će postojati razumevanje da se ovako nešto usvoji jer je to jedini način da privreda ove zemlje i da mali privrednici opstanu u ovoj zemlji.
Hvala puno.
Hvala, predsedavajuća.
Naravno, svi dobro znate da dolazim iz Niša tako da ću prvi deo pitanja da posvetim gradu Nišu, a između ostalog kasnije ću i Ministarstvu finansija.
Dakle, ovako. Pre svega, privremenom gradskom veću grada Niša, pošto ćemo da vidimo koliko će da traje, želim da postavim pitanje koliki je minus u budžetu grada Niša ostavila gradonačelnica, bivša gradonačelnica Dragana Sotirovski? Koliko je potvrda dostavila za potrošene milione karticom grada Niša, za šta nema potvrdu, a što je ustanovila DRI u svom Izveštaju?
Naravno, pošto je kao oštećeni subjekat grad Niš da li će sadašnji privremeni gradonačlenik pokrenuti krivičnu prijavu, s obzirom na to da je taj budžet najviše oštećen, odnosno da su građani Niša oštećeni?
Smatram da, pošto su u pitanju milioni, neophodno je da Tužilaštvo uradi svoj posao, ali neophodno je subjekti koji učestvuju u svemu ovome rade svoj posao.
Naravno, vidi se da postoji nekakva aktivnost, pokušavaju da privid neke aktivnosti stvore u Nišu, ali je činjenica da je budžet prazan, činjenica je da ne postoji novac koji se isplaćuje ni za subvencije, ni za određene plate, ali zato postoji nada ili bolje rečeno pokušavaju da kupe ljubav tako što obećavaju neku vrstu socijalne pomoći gradskoj upravi.
Sad želim da postavim pitanje – da li je istina da su plate u beogradskoj gradskoj upravi skoro pa 50% veće nego u svim ostalim gradskim upravama u Srbiji, pošto znamo, naravno, da postoji poseban zakon za grad Beograd? Ali, s obzirom da su razlike 50%, evo samo konkretno načelnik Uprave ima koeficijent u Beogradu 50, a u Nišu 31. Ja smatram da je to neophodno izjednačiti, jer jednostavno troškovi života su svuda poskupeli i ne može ovde prosek plata u gradskoj upravi 100.000, 150.000, a u Nišu, Boru, Zaječaru ili bilo kom drugom gradu između 50.000 i 80.000.
Kad smo kod Zaječara, pošto znamo da imamo, takođe, i jednu vrlo zanimljivu lokalnu vlast u vidu lika i dela Boška Ničića koji je naravno do skoro urlikao protiv SNS, a onda prešao da bude njihov bot, imamo situaciju da je potrošeno 32 miliona evra za stadion. Želim da postavim pitanje i toj lokalnoj upravi – da li će sledeće nešto slično raditi s obzirom da imaju stvari koje već godinama, 12 godina, nisu popravili, a to je da nema grad ni pijaću vodu, da između ostalog ni pijacu nisu završiji, da jednostavno ni parkinge nemaju, koje su naravno nelegalno izgradili? Naravno da imaju puno turističkog potencijala u koji se ne ulaže.
Vrlo dobro znate da tako nešto ne može da opstane s obzirom da grad mora da se razvija paralelno i da u ovoj situaciji imamo kao, da kažem, primer kuće koja nema prozore i vrata, ali zato ima bazan i što je najgore, na tom stadionu ne igra Timok, nego
igra OFK Beograd. To znači da se u tom bazenu kupaju neke komšije, a ne ljudi koji žive u toj kući, u ovom slučaju u ovom gradu.
Naravno, imamo situaciju i u gradu Boru koji je nekada bio ponosan i rad grad, sada se osećaju kao da su građani drugog reda. Da li je realno da tamo očigledno kineske manjine, u ovom slučaju, a možda sutra i većine, imaju više prava nego građani Bora. Moj kolega Miroslav Aleksić, odnosno šef poslaničke grupe Narodni pokret Srbije je to postavio kao pitanje. Dakle, 2000 hektara je predato kineskoj, očigledno, vlasti, u ovom slučaju kompaniji „Zi Đin“ i oni sada zaista žele da isteraju ljude koji žive tamo već godinama.
Ne samo to, vrednost svega toga što je predato jeste, od naravno, 14 miliona, tona bakra i tri tona zlata, je 144 milijarde evra. Da li je možda to moglo na drugačiji način da se uradi s obzirom da znamo da uskoro pokušavate da date i rudnik, odnosno u ovom slučaju da se napravi rudnik litijuma kako bi na isti način završio.
Mi ne treba da budemo afričke zemlje, mi treba da budemo zemlje koje to eksploatišu i prodaju kasnije kao svoju rudu, a ne da u ovom slučaju dajemo but zašto.
Naravno, pošto mi je pred kraj želim da postavim pitanje – da li je tačno da je u ovom slučaju načelnik Uprave za zajedničke poslove, Dejan Matić, predao na korišćenje Klub poslanika Željku Mitroviću koji naravno živi preko puta i u ovom slučaju koristi taj Klub poslanika kao svoj?
S druge strane, želim da postavim pitanje – da li je istina da u ovom slučaju potpredsednik Vlade, a ministar za ništa, Aleksandar Vulin, vozi Brabus Mercedes u vrednosti od 500.000 evra? Naravno, ne samo on, nego i ministar Lončar. Da li je to u stvari cena patriotizma koji se ovde vidi u Skupštini gde se pričao o Rusima i o ruskoj Vladi svaki put kad se uzme mikrofon? Da li je taj Brabus cena koju građani Srbije plaćaju?
Hvala puno.
Pitanja upućujem premijeru i ministarstvima koja su nadležna za ovako nešto.
Želim da postavim pitanja kome služe sudije, da li služe partiji ili služe ovoj našoj državnoj vlasti i zakonu Republike Srbije i na čemu oni polažu zakletvu, s obzirom da su sudije Višeg suda rešile da primenjuju onaj zakon koji im je dao SNS, i gde živimo i za šta se borimo, kada pobedu koja je bila čista kao suza, SNS i ova vlast oduzima.
Pitanja su naravno retorička, ali 2. juna se konstatovalo da je Niš slobodan grad i da će tako nešto i ostati do daljnjeg, a naravno, vidimo šta pokušavate da uradite vi.
Mi, kao opozicija u tom momentu smo branili državu, mi smo odbranili njene zakone i branili smo naš narod, tako što smo se pozivali na te iste zakone, tako što smo se trudili da u skladu sa pravom pokažemo koliko je važno da se jednostavno sve te stvari dokažu na sudu.
Međutim, nisu oni oteli samo Niš, oni su rešili da raskopaju celu Srbiju, da oduzmu i vodu i zemlju i sve ono što naša zemlja ima i da ostane na milost i nemilost, na žalost bubašvabama partije.
Ni ja, ni bilo ko od nas, nema ništa protiv da se na određeni način proizvode stvari u našoj zemlji, da se proizvodi hrana, znanje, da se razvija IT tehnologija i da se na taj način zarađuje, ali ne da se izvozi litijum, a kasnije na žalost i mladost naše zemlje.
Podsećam da je Narodni pokret Srbije usvojio Deklaraciju kojom je jasno dao do znanja da je protiv kopanja litijuma, protiv Rio Tinta i tako nešto je Miroslav Aleksić na predsedništvu stranke rekao jasno i dao stav, ali je takođe rekao da budućnost ove zemlje hrana, da su budućnost ove zemlje malina, jabuke, šljive, a ne ono što ćemo da kopamo i na taj način zauvek zagadimo površinu naše zemlje.
Prihod od putarina je samo 350 miliona evra godišnje, a od litijuma će u teoretskim uslovima nekim maksimalnim da se zarađuje 160 miliona, to nije dovoljno. Od poljoprivrede se zarađuje četiri milijarde evra godišnje, i to je ono što treba da uložimo i pošto vidim da mi vreme ističe, želim da se obratim Miliji Miletiću koji je hvalio i Niš i Vučića i Svrljig, i taj Svrljig će da nestane i tamo će da se kopa litijum i zato nema litijuma i zato nema budućnosti sa tim.
Hvala puno.
(Niš, 01.09.2022.)
| Funkcija | Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija | Izvor prihoda | Interval | Neto prihod | Valuta | Vreme obavljanja / od-do |
|---|---|---|---|---|---|---|
| Narodni poslanik | Narodna skupština Republike Srbije | Republika | Mesečno | 130000.00 | RSD | 01.08.2022 - |