Poštovani građani, sada neću da govorim samo kao narodni poslanik, nego govorim i kao arhitekta i neko ko se razume i u prostor i u nasleđe i u identitet jedne nacije. Zato želim da pitam - kakvu Srbiju ostavljamo iza sebe - Srbiju betona i džakuzija ili Srbiju dostojanstva, sećanja i kulture? Zašto to pitam?
Zgrada Generalštaba arhitekte Nikole Dobrovića nije ruševina. To je jedno od najvećih dela jugoslovenske moderne, remek delo brutalizma, simbol državnosti i arhitektonski spomenik koji je već 1984. godine uvršten među objekte od posebnog kulturnog značaja. To nije moj lični stav. To je inače arhitektonska činjenica priznata u evropskoj i stručnoj literaturi u preko 30 udžbenika iz te oblasti.
Dobrović je govorio: „Arhitektura je izraz kulture jedne nacije. Ako je rušimo, onda rušimo sopstvenu kulturu“.
Sada da budemo vrlo jasni. Mi danas nismo u prilici da popravljamo jednu zgradu, mi smo u prilici da popravljamo istorijsku nepravdu. Bombardovanje 1999. godine je bio zločin, ali još veći je zločin kada zločinac ostavi ruševinu, a žrtva sama uklanja sve to i još na njoj pravi spa centar. E, pa ovako. Ova lokacija je mogla da bude najveća šansa za civilizovano pomirenje i zato je predlog mogao da bude da NATO i Evropska unija o svom trošku finansiraju obnovu zgrade Generalštaba u originalnom obliku, ali je to trebao neko da predloži. Zašto to niste predložili? Mogli ste da pokažete poštovanje prema Srbiji i njenim ranama i njenoj istoriji. Mogli su takođe time da pokažu da finansiraju, između ostalog, i sanaciju zemljišta od osiromašenog uranijuma. Zašto to naša država za ovih koliko godina nije predložila? Zašto to vi niste uradili?
Između ostalog, mogli su da izgrade i bolnice i vrtiće i parkove i sve to u znak pomirenja, jer tako rade narodi koji žele mir, tako rade države koje imaju čast. Vi šta radite? Vi tu istorijsku lokaciju predajete za stanove, džakuzi i spa centre uz osmehe, kamere i tapšanje američkih partnera i nazivate to napretkom. To nije napredak. To je poklonjena teritorija i to je poklonjena memorija.
Neka se zna hotel može da se izgradi bilo gde, stambena zgrada može da se izgradi bilo gde, ali Generalštab mora da bude samo tu. To je identitetska tačka Beograda, kao što su u Varšavi obnovili Stari grad, kao što su u Mostaru obnovili Stari most, kao što su u Drezdenu obnovili crkvu Frauenkirhe i narodi sa samopoštovanjem obnavljaju ono što je srušeno, ne brišu ga, a vi ste na žalost odabrali da to brišete.
Zato želim da pitam da li želite Srbiju koja gradi džakuzije na mestu bombardovanja, umesto da gradite memorijale, muzeje iliti novu zgradu Generalštaba ili mislite da je evropska vrednost izbrisati arhitekturu Nikole Dobrovića i napraviti luksuzne apartmane.
Moj predlog kao arhitekte je rekonstrukcija zgrade Generalštaba u duhu originalnog projekta Nikole Dobrovića, međunarodni arhitektonski konkurs, a ne privatni dogovor. Treći predlog je lokacija da ostaje državno i javno dobro, a ne privatna renta. Četvrti predlog je da objekat postane simbol ponovne izgradnje, a ne betonizacija ili amnezija. Peti predlog je prva faza finansiranja iz međunarodnih fondova za obnovu ratom oštećenih kulturnih dobara.
Završavam jednom rečenicom. Narod koji ruši svoje zgrade, ruši svoje sećanje. Narod koji proda svoje sećanje prodao je svoju budućnost. Ja u tome neću da učestvujem.
Želim da se obratim svim građanima koji danas, nažalost, protestuju jer imaju autokratski režim koji u ovom slučaju očigledno zanemaruje sve njih na ulici. I ono što je rekao gospodin Jovanov, ako ga možemo tako nazvati, jednostavno, on se obraćao onim ljudima koji možda i ne znaju koliko je ljudi na ulici, koliko je mladih ljudi, na neki način, na protestu, a ja smatram da je svako od njih jako hrabar i da ova trenutna godina ili ove godine koje su iza, ispred nas pripadaju toj mladoj generaciji, pripadaju hrabrim ženama, među kojima je i Dijana Hrka, koja je tu i protestuje sa njima i sada, da kažem, sa štrajkom glađu pokušava da skrene pažnju, a ona je samo jedna od mnogih koje su hrabre.
Duboki naklon imam prema svim tim ljudima i mi smo uvek tu za njih i samo mogu da kažem da verujem da se svi zalažemo, a trebalo bi i vi svi da se zalažete za izgradnju modernog, demokratskog i evropskog društva bez diktature. Borba ove nove generacije i pobuna koju imamo na ulici neće stati. Ono što sada znamo je da ovo nije samo pobuna u Srbiji, već je pobuna koja se događa u celom svetu. Juče je jedan mlad čovek izabran za gradonačelnik Njujorka, i to ga je upravo izabrala ta nova generacija Z. Želim da nastavim da se borimo i da shvatimo da je politika dobra ako se njome bave dobri ljudi, ali da imamo u vidu da bitke dobijamo samo ujedinjeno. Nova generacija, hrabre žene i svi ti građani na ulici pobeđuju ovaj režim i vodiće, ne samo Srbiju, nego će pobediti svakog autokratu u svetu. Nas je ipak više. Hvala puno.
Dragi građani Srbije, ja mislim da je ovo možda i najbolja rasprava u ovih nekoliko dana. Odmah vidite ko predstavlja s jedne strane poljoprivredu Srbije, a ko ovde priča o nekoj budućnosti poljoprivrede koja može da bude u jako brzom roku.
Naravno, imate s jedne strane Marijana Rističevića i Radoslava Milojičića Kenu koji pričaju, a sve su uništili. Imali su prilike da to urade, te promene u poslednjih 13 godina, međutim, nisu. S druge strane, imate nekog ko želi modernizaciju poljoprivrede i ko zna jako dobro šta treba toj poljoprivredi, a to je Miroslav Aleksić.
Hoću sada, pošto je Kena pitao – a s kojom zemljom želite da se poredimo? Evo, hajde da se poredimo sa Holandijom. Imamo situaciju da ona 65 puta više ima izvoz nego što ima trenutno Srbija u poljoprivredi, a duplo je manja površina obradivog zemljišta. Srbija ima 3,5 miliona hektara, oni imaju 1,8 milion hektara obradivog zemljišta, a mi imamo izvoz pet milijardi evra, oni imaju izvoz 130 milijardi evra. Pa, kako vas nije sramota da pričate da smo mi od nekog bolji? Kako vas, bre, nije sramota, 13 godina lažete, ništa niste promenili?
S druge strane, imate situaciju da se uloži ovaj novac koji se ulaže u EKSPO, da se uloži u poljoprivredu, pa mi bi za sedam godina povećali naš izvoz pet puta. Dakle, 25 milijardi evra bi bio povećan izvoz poljoprivrede, što je otprilike sad već preko 30% BDP-a.
To je budućnost koju nudi Narodni pokret Srbije, politika za poljoprivredu i ulaganje za ono što će biti budućnost Srbije. A ono što mi propuštamo svih ovih godina je zato što je narod izabrao njih, ali hvala Bogu, to su izabrali poslednji put, sada će, sledeći put će biti ova budućnost pred vama. Hvala puno.
To je amandman, samo da se razumemo.
Hvala, predsedavajuća.
Naravno, svi dobro znate da dolazim iz Niša tako da ću prvi deo pitanja da posvetim gradu Nišu, a između ostalog kasnije ću i Ministarstvu finansija.
Dakle, ovako. Pre svega, privremenom gradskom veću grada Niša, pošto ćemo da vidimo koliko će da traje, želim da postavim pitanje koliki je minus u budžetu grada Niša ostavila gradonačelnica, bivša gradonačelnica Dragana Sotirovski? Koliko je potvrda dostavila za potrošene milione karticom grada Niša, za šta nema potvrdu, a što je ustanovila DRI u svom Izveštaju?
Naravno, pošto je kao oštećeni subjekat grad Niš da li će sadašnji privremeni gradonačlenik pokrenuti krivičnu prijavu, s obzirom na to da je taj budžet najviše oštećen, odnosno da su građani Niša oštećeni?
Smatram da, pošto su u pitanju milioni, neophodno je da Tužilaštvo uradi svoj posao, ali neophodno je subjekti koji učestvuju u svemu ovome rade svoj posao.
Naravno, vidi se da postoji nekakva aktivnost, pokušavaju da privid neke aktivnosti stvore u Nišu, ali je činjenica da je budžet prazan, činjenica je da ne postoji novac koji se isplaćuje ni za subvencije, ni za određene plate, ali zato postoji nada ili bolje rečeno pokušavaju da kupe ljubav tako što obećavaju neku vrstu socijalne pomoći gradskoj upravi.
Sad želim da postavim pitanje – da li je istina da su plate u beogradskoj gradskoj upravi skoro pa 50% veće nego u svim ostalim gradskim upravama u Srbiji, pošto znamo, naravno, da postoji poseban zakon za grad Beograd? Ali, s obzirom da su razlike 50%, evo samo konkretno načelnik Uprave ima koeficijent u Beogradu 50, a u Nišu 31. Ja smatram da je to neophodno izjednačiti, jer jednostavno troškovi života su svuda poskupeli i ne može ovde prosek plata u gradskoj upravi 100.000, 150.000, a u Nišu, Boru, Zaječaru ili bilo kom drugom gradu između 50.000 i 80.000.
Kad smo kod Zaječara, pošto znamo da imamo, takođe, i jednu vrlo zanimljivu lokalnu vlast u vidu lika i dela Boška Ničića koji je naravno do skoro urlikao protiv SNS, a onda prešao da bude njihov bot, imamo situaciju da je potrošeno 32 miliona evra za stadion. Želim da postavim pitanje i toj lokalnoj upravi – da li će sledeće nešto slično raditi s obzirom da imaju stvari koje već godinama, 12 godina, nisu popravili, a to je da nema grad ni pijaću vodu, da između ostalog ni pijacu nisu završiji, da jednostavno ni parkinge nemaju, koje su naravno nelegalno izgradili? Naravno da imaju puno turističkog potencijala u koji se ne ulaže.
Vrlo dobro znate da tako nešto ne može da opstane s obzirom da grad mora da se razvija paralelno i da u ovoj situaciji imamo kao, da kažem, primer kuće koja nema prozore i vrata, ali zato ima bazan i što je najgore, na tom stadionu ne igra Timok, nego
igra OFK Beograd. To znači da se u tom bazenu kupaju neke komšije, a ne ljudi koji žive u toj kući, u ovom slučaju u ovom gradu.
Naravno, imamo situaciju i u gradu Boru koji je nekada bio ponosan i rad grad, sada se osećaju kao da su građani drugog reda. Da li je realno da tamo očigledno kineske manjine, u ovom slučaju, a možda sutra i većine, imaju više prava nego građani Bora. Moj kolega Miroslav Aleksić, odnosno šef poslaničke grupe Narodni pokret Srbije je to postavio kao pitanje. Dakle, 2000 hektara je predato kineskoj, očigledno, vlasti, u ovom slučaju kompaniji „Zi Đin“ i oni sada zaista žele da isteraju ljude koji žive tamo već godinama.
Ne samo to, vrednost svega toga što je predato jeste, od naravno, 14 miliona, tona bakra i tri tona zlata, je 144 milijarde evra. Da li je možda to moglo na drugačiji način da se uradi s obzirom da znamo da uskoro pokušavate da date i rudnik, odnosno u ovom slučaju da se napravi rudnik litijuma kako bi na isti način završio.
Mi ne treba da budemo afričke zemlje, mi treba da budemo zemlje koje to eksploatišu i prodaju kasnije kao svoju rudu, a ne da u ovom slučaju dajemo but zašto.
Naravno, pošto mi je pred kraj želim da postavim pitanje – da li je tačno da je u ovom slučaju načelnik Uprave za zajedničke poslove, Dejan Matić, predao na korišćenje Klub poslanika Željku Mitroviću koji naravno živi preko puta i u ovom slučaju koristi taj Klub poslanika kao svoj?
S druge strane, želim da postavim pitanje – da li je istina da u ovom slučaju potpredsednik Vlade, a ministar za ništa, Aleksandar Vulin, vozi Brabus Mercedes u vrednosti od 500.000 evra? Naravno, ne samo on, nego i ministar Lončar. Da li je to u stvari cena patriotizma koji se ovde vidi u Skupštini gde se pričao o Rusima i o ruskoj Vladi svaki put kad se uzme mikrofon? Da li je taj Brabus cena koju građani Srbije plaćaju?
Hvala puno.
Pitanja upućujem premijeru i ministarstvima koja su nadležna za ovako nešto.
Želim da postavim pitanja kome služe sudije, da li služe partiji ili služe ovoj našoj državnoj vlasti i zakonu Republike Srbije i na čemu oni polažu zakletvu, s obzirom da su sudije Višeg suda rešile da primenjuju onaj zakon koji im je dao SNS, i gde živimo i za šta se borimo, kada pobedu koja je bila čista kao suza, SNS i ova vlast oduzima.
Pitanja su naravno retorička, ali 2. juna se konstatovalo da je Niš slobodan grad i da će tako nešto i ostati do daljnjeg, a naravno, vidimo šta pokušavate da uradite vi.
Mi, kao opozicija u tom momentu smo branili državu, mi smo odbranili njene zakone i branili smo naš narod, tako što smo se pozivali na te iste zakone, tako što smo se trudili da u skladu sa pravom pokažemo koliko je važno da se jednostavno sve te stvari dokažu na sudu.
Međutim, nisu oni oteli samo Niš, oni su rešili da raskopaju celu Srbiju, da oduzmu i vodu i zemlju i sve ono što naša zemlja ima i da ostane na milost i nemilost, na žalost bubašvabama partije.
Ni ja, ni bilo ko od nas, nema ništa protiv da se na određeni način proizvode stvari u našoj zemlji, da se proizvodi hrana, znanje, da se razvija IT tehnologija i da se na taj način zarađuje, ali ne da se izvozi litijum, a kasnije na žalost i mladost naše zemlje.
Podsećam da je Narodni pokret Srbije usvojio Deklaraciju kojom je jasno dao do znanja da je protiv kopanja litijuma, protiv Rio Tinta i tako nešto je Miroslav Aleksić na predsedništvu stranke rekao jasno i dao stav, ali je takođe rekao da budućnost ove zemlje hrana, da su budućnost ove zemlje malina, jabuke, šljive, a ne ono što ćemo da kopamo i na taj način zauvek zagadimo površinu naše zemlje.
Prihod od putarina je samo 350 miliona evra godišnje, a od litijuma će u teoretskim uslovima nekim maksimalnim da se zarađuje 160 miliona, to nije dovoljno. Od poljoprivrede se zarađuje četiri milijarde evra godišnje, i to je ono što treba da uložimo i pošto vidim da mi vreme ističe, želim da se obratim Miliji Miletiću koji je hvalio i Niš i Vučića i Svrljig, i taj Svrljig će da nestane i tamo će da se kopa litijum i zato nema litijuma i zato nema budućnosti sa tim.
Hvala puno.
Hvala, predsedniče.
Počeću pitanja za ministra Gorana Vesića.
Evo, već drugi put postavljam pitanja, nisam dobio odgovore u međuvremenu, koje smo postavljali pre dve nedelje, pretprošlog četvrtka.
Dakle, ministre Vesiću, pitanje je za vas, ali je pitanje i za Koridore Srbije, da li je istina da niste uplatili okončanu situaciju firmi „Aktor“, grčkoj firmi „Aktor“, koja je izvodila radove na Koridoru 10? To je jako važno pitanje, s obzirom da ta firma je u ovom trenutku zatvorena i pod drugim imenom posluje u Srbiji, a ostala je dužna 22 miliona evra svojim podizvođačima.
U pitanju je 100 firmi, 100 lokalnih, odnosno naših srpskih firmi koje su radile na neki način, gradile te koridore i u tom smislu sada su ostale bukvalno u situaciji da prodaju svoju imovinu.
Da li je moguće da se država ne brine o tim firmama koje grade, a da firma „Aktor“ može da prođe nekažnjeno ili je možda situacija da država nije uplatila okončanu situaciju i na taj način oštetila sve ove podizvođače? Dakle, pitanje je važno, da se odgovori što pre, jer ti ljudi žele da radikalizuju svoj protest.
Ovaj ugovor sa firmom „Aktor“ je bio bek tu bek. Oni koji se bave izvođenjem radova znaju šta to znači, a to znači da u roku od 10 do 15 dana, kada država uplati novac firmi, mora da se isplati taj novac podizvođačima, što znači da su svi uslovi bili tu, ali da je neko podbacio.
Takođe, pitanje za ministra Gorana Vesića. Pitanje je vezano za „Er Srbiju“, pitanje je vezano za „Vansi“, ali automatski je pitanje vezano i za aerodrom Niš. Svedoci smo haosa koji se dešava na aerodromu u Beogradu, svedoci smo haosa koji se dešava u „Er Srbiji“. Da li je moguće da oni sada, em nemaju avione ili imaju avione, ili su to iznajmljeni pa nisu tu trenutno, da li je moguće da ovakav haos sa putnicima postoji na tom aerodromu koji bi trebao da bude centralni na Balkanu, a ne samo u Srbiji? Mi se pitamo u Nišu - da li je moguće da će „Er Srbija“ koja najveći broj letova ima iz Niša uskoro možda da ugasi te letove?
Samo da podsetim, Nišu je oduzet niški aerodrom od strane države, i to zahvaljujući ugovoru koji je „Vansi“ potpisao i taj ugovor je na neki način najviše vezao ruke niškom aerodromu. Letovi koju su imali „Viz er“ i „Rajaner“ su smanjeni. Ostalo je po dva leta, a „Er Srbija“ ima sedam ili osam letova koji nisu dovoljno isplativi, jer nisu loukost i automatski država i daje novac „Er Srbiji“, ali postoji očigledna mogućnost da svi ti letovi nestanu automatski. Može da se desi i gašenje aerodroma. Iz tog razloga bih voleo da se taj aerodrom vrati gradu Nišu. Bolje mi da se bavimo njim, nego vi. Očigledno je da dovodite u opasnost sve što preuzmete.
Nastaviću sa pitanjem i za „Telekom Srbiju“. Mislim da je važno da se ostane na toj temi, jer očigledno „Telekom Srbija“ daje novac kako god stigne, gde god stigne itd. Ono što se sada dešava, a mi smo svedoci da je jedna novokomponovana estradna zvezda Milica Pavlović izdala album. Moram da priznam za razliku od Jelene Karleuše, Ace Lukasa i ostalih estradnih ličnosti, ona se makar javno pohvalila da je „Telekom Srbija“ sponzorisao njen album.
Da li je moguće da „Telekom Srbija“ nema ništa pametnije, nego finansiranje albuma estradnih zvezda? Da li je moguće da ne možete da uložite novac u rekonstrukciju? Već sam pominjao porodilište u Nišu ili kupovinu CT aparata Institutu za majku i dete, nego opet dobijaju estradne ličnosti.
Znam da ove stvari nisu povezane, ali jednostavno hoću da vam kažem da postoji pametniji način da se uloži novac, a ne u Milice Pavlović, Karleuše i ostale.
Za kraj ću da postavim pitanje, a vezano za grad Niš. Svedoci smo da svi ljudi koji dolaze na proteste, ne samo u Nišu, ali i celom jugu Srbije su na neki način pod nekom vrstom pritiska na svom poslu, da li je to privatna firma ili je to državna ili je, na kraju krajeva, lokalna, javno preduzeće, jednostavno, zamolio bih grad Niš i sve njihove predstavnike da prestanu da maltretiraju ljude koji dolaze na proteste. Jednostavno, ovo je slobodna zemlja, oni nisu vaši robovi. Iz tog razloga to je pitanje, odnosno to je stav za koji mislim da grad Niš treba da ima u vidu.
Za kraj, moram da pitam gradonačelnicu – šta znači izjava za stadion „Čair“ u Nišu, stadion „Čair“ je sledeći u redu čekanja? Koliko mi treba u Nišu da čekamo za naš stadion? Koliko godina već ste vi na vlasti? Koliko godina već ništa niste uradili za Niš? Hvala puno.
(Niš, 01.09.2022.)
| Funkcija | Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija | Izvor prihoda | Interval | Neto prihod | Valuta | Vreme obavljanja / od-do |
|---|---|---|---|---|---|---|
| Narodni poslanik | Narodna skupština Republike Srbije | Republika | Mesečno | 130000.00 | RSD | 01.08.2022 - |