Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Srđan Milivojević

Srđan Milivojević

Demokratska stranka

Govori

Evo, pošto nemam pravo na repliku, ja sam to malo predvideo, pa sam lepo podnosio amandmane. Onda sam u članu 36. predvideo da se ovaj član briše. Potrebno je da se član briše zato što vi želite da teret krize prebacite na građane, da teret vaše nesposobnosti takođe prebacite na građane, i još uz to planirate smanjenje prihoda organizacijama za obavezno socijalno osiguranje. Prosto je neshvatljivo da li građani Srbije zaista moraju da plaćaju vašu nesposobnost. Pa jedva smo se naplaćali tokom devedesetih, kada ste napravili narko tržište i izmislili organizovani kriminal.
Tokom devedesetih, građani Srbije, imali ste policijskog činovnika u policijskoj uniformi, gde ste mogli na šalter da dođete, ne da uzmete pare, nego da naručite ubistvo političkih protivnika, bez obzira da li je on novinar, opozicionar, ko god da je i da to ubistvo sprovede činovnik sa policijskom uniformom, koji je imao znak jedince za specijalne operacije.
Vraćam se na ubistvo srpskog standarda iz 2013. godine.
Prihvatam vašu rečenicu da je situacija u Srbiji loša 12 godina, rekli ste – katastrofalna je u poslednjih 12 godina. Od tih poslednjih 12, najgora je poslednja 2012. i 2013. kada ste vi preuzeli vlast. To je katastrofa. Tu ekonomsku katastrofu koju ste proizveli po standard građana Srbije ne treba da plaćaju građani Srbije iz svog džepa. Rekao sam, vaš budžet nema razvojnu komponentu. Terate čoveka koji ima 50 kilograma na dijetu, a mora da se bori protiv Tajsona. Njega morate da pokrenete, razvoj njegovih mišića, njegove mišićne mase, razvoj srpske privrede, pa onda od fonda, poreza na plate i zarade da punite budžet, a ne da punite budžet tako što ćete porez na imovinu povećati 80 do 100%. To građani Srbije ne mogu da plate.
Poštovani gospodine predsedavajući, predložio sam da se član 38. briše, jer Vlada nije definisala kriterijume za utvrđivanje maksimalnog broja zaposlenih u jedinici lokalne samouprave, a istovremeno ovaj član zakona je u koliziji sa postojećim zakonskim rešenjima.
To ću da vam definišem na primeru, recimo, jednog lekara koji radi u domu zdravlja, koji se finansira iz budžeta lokalne samouprave.
Imate lekara koji je već kažnjen činjenicom da mu Vlada smanjuje platu. Posle toga, kažnjen je i činjenicom da, ako živi u gradu u kom SNS vrši vlast, plaća veći porez na imovinu, što nije plaćao i, na kraju, kada ode u prodavnicu da kupi mleko, šećer, zejtin, onda plaća veći PDV. Tom lekaru plata, realna plata, ona stvarna plata je bitno smanjena, jer su mu troškovi životno bitno poskupeli, a platežna moć je bitno opala. Ako ima još saznanje da će mu plata rasti 1% godišnje, njegova tuga je još veća.
Sad, ako taj lekar ima suprugu koja je završila fakultet i treba da se zaposli negde u tom mestu, bilo kojem mestu, Čačak, Ćuprija, Kruševac, Ćićevac, Trstenik, sve jedno, onda mu Vlada još donese zakon po kom dve godine u javnom preduzeću ili budžetskom korisniku ne može da bude zaposlen njegov član porodice, pa ni u domu zdravlja. Postavlja se pitanje da li on onda treba da se seli iz Srbije u Nemačku ovim novim auto-putevima koji se ubrzano grade ili treba da ostane da živi u Srbiji?
Za kraj, kada već govorim o auto-putevima, 2000. godine infrastrukturu su zatekli razorenu, a otad smo obnavljali stotine kilometara auto-puteva i mostova da bi ti mladi ljudi ostali ovde, a ne da bi se selili iz Srbije.
Poštovani gospodine predsedavajući, takođe se i ja sećam jednog perioda kada su mleko, zejtin, šećer, bebi oprema, nafta i benzin bile misaone imenice, jer, koliki god da je bio porez na njih, nisu mogle da se kupe. To je bilo vreme kada sam ja bio petokolonaš. Svakog dana sam bio peti u koloni za mleko, šećer, zejtin i osnovne životne namirnice i to vreme, hvala Gospodu Bogu, ne ponovilo se.
U to vreme ste baš vi bili najodgovorniji za stanje u državi. Sada ne znam odakle odjedanput takva briga o građanima? Što tada niste ispoljili brigu o građanima Srbije, kada smo stajali u nepreglednim redovima? To poniženje nisam zaboravio. Najlepše godine moga života proveo sam u redovima da kupim šećer, zejtin, benzin.
Da li ste vi prespavali taj period? Niste, bili ste i te kako budni. Kamo sreće da ste prespavali, onda bi građanima Srbije bilo mnogo bolje. Sada vi, naravno, mirno spavate, jer se tog perioda ne sećate.
Pitam da li ima mehanizma gde čovek može da prekine svoju misao i svoje sećanje kao nit, da se uopšte ne seća prošlosti, da bi se rasteretio osećaj odgovornosti?
Morate imati odgovornost za svaki dan života koji ste proveli baveći se politikom, jer posledice tih dana kada ste se bavili politikom i dan danas osećamo. One su katastrofalne, porazne.
Nemojte nam spočitavati kada smo državu Srbiju uredili konačno i kada su građani ove zemlje mogli da kupe i šećer, i zejtin i bebi opremu normalno, da uđu u prodavnicu, kao svi ljudi na svetu i kažu – želimo zejtin, izvolte zejtin, hoćete pet litara, pet litara. Dođem na benzinsku pumpu – hoću za hiljadu dinara da kupim gorivo – izvolite za hiljadu dinara gorivo, a ne da sipam gorivo iz prokuvane flaše od dva litra, koja se prokuvava da bi se smanjila njena zaprema na 1,8 litara. Ne želim da se sećam tog vremena, ali ga pamtim.
(Predsedavajući: Vreme.)
Završavam. Nemojte da se sekirate, nije svako podsećanje pretnja, niti je svako ćutanje zaborav.
Poštovani gospodine predsedavajući, mi iz DS smo odmah videli da su vam ovi zakoni, članovi budžetskog zakona u koliziji sa postojećim zakonima. Vi ste tu grešku možda videli, možda niste, možda ste prihvatili naše amandmane. Ja, svakako, imam tu velike zamerke na način na koji ste pisali ovaj budžet. Ne na vas, gospodine ministre, vi ste onaj tehnički deo budžeta što se tiče onih tehničkih elemenata uradili, ali su neki prateći elementi koji pokazuju očigledno neznanje i nesposobnost SNS da vodi zemlju. To neznanje se ogleda tako što vi kažete da će ministar određivati da li će se u Arilju zaposliti vaspitačica. Kako on to može da zna? On mora da da saglasnost za rad u lokalnoj samoupravi, u onoj lokalnoj samoupravi koja ima manji broj zaposlenih, a ja ću vam samo napomenuti da smo mi ostavili uređene lokalne samouprave fenomenalno i u tim lokalnim samoupravama vaše je samo da zamenite sijalice i okrečite bandere i to nećete biti u stanju. Znači, nećete biti to u stanju, a kamo li da nešto drugo uradite.
Evo, pogledajte gradove gde ste preuzeli odgovornost za upravljanje tim gradovima, one gradove koje ste upodobili sa republičkom vlašću, kao što ste uradili sa Gradom Beogradom. Stagnacija, propadanje, jad, čemer, beda i sveopšta propast, to je obeležje vlasti SNS u tim gradovima. I sad još hoćete da zabranite ljudima da kad se vrati neki diplomirani inženjer u Arilje ili Ivanjicu ili Kruševac, da nema gde da radi, jer tu je sve propalo pod vašom naprednom vlašću i sada može da radi samo u državnoj firmi, a tu posla nema. Poruka je – idite u inostranstvo, ne trebate nam, vi ionako niste naš glasač jer ste obrazovani.
To je veoma loša poruka i opasna poruka koju šaljete građanima Srbije. Njima, takođe, objasnite da je 2000. godine Srbijom teklo med i mleko…
(Predsedavajući: Vreme.)
… samo je mleko bilo kiselo, a med su pojeli bumbari.
U članu 40. se kažem da se tačka zamenjuje zapetom i rečima do „do 15. januara 2014. godine. Ponovo podvlačim apsolutno sam uveren da Vlada koju vodi premijer koji ima samo 25 poslanika u republičkom parlamentu ne može da opstane, da Vlada koja u vladajućoj većini ima nekoliko desetina Vladimira Cvijana, koji počinju da misle svojom glavom, a ne glavom Aleksandra Vučića, takođe ne može da opstane i da će ta Vlada pasti pre isteka ovog mandata, hvala gospodu Bogu, dok ne napravi neku veću štetu po građane Republike Srbije. Takva Vlada pošto će pasti odmah posle izborne skupštine SNS 25. januara 2014. godine, morala bi, trebala bi da donese sva akta do 15. januara 2014. godine, ako hoćete da ta Vlada funkcioniše u tom kratkom mandatu, a da se ne napravi pravni vakum posle izborne skupštine SNS i okršaja ko je za Tomislava Nikolića, ko je za Aleksandra Vučića.
Dakle, samo sam hteo da vam dam jednu određenu dinamiku, da vas nateram da radite, da gradite odgovorno i da u Srbiji ne ostavljate jednu pravnu prazninu, pošto je već praznina u kasi i u novčanicima građana Srbije toliko da to građani Srbije ne mogu da izdrže.
Dakle, uredite državu Srbija kao da je to naša zajednička država, kao da je to vaša privatna kuća, a ne kao da je prćija prema kojoj se ponašati po principu – uzmi, zgrabi i nosi sada i nikad više, jer drugu šansu imati nećeš.
Kako život ume vrlo brzo da demantuje svo ono zaklinjanje koje smo malopre čuli. Da nije bilo ovog mog amandmana ne bi bilo obavezujućeg roka do 15. januara da uredite bliže sadržaj izveštavanja o realizaciji projekata iz budžeta koje finansira Ministarstvo finansija, već bi se to donelo kada se vama hoće i može.
Rukovodio sam se pre svega potrebama da će Vlada pasti posle 25. januara i da bi valjalo da do tada u tom prelaznom periodu nemamo vakum već da imamo jasno definisana pravila za sve budžetske korisnike.
Pošto je ovo poslednji amandman koji podnosim na budžetski zakon, a mislim da nema ni amandmana budžetskih korisnika, iskoristiću pravo da vam kažem nekoliko stvari. Kako se uvećava profit privatne firme ne mogu da vas naučim za dva minuta. To se uči na fakultetu, a kada naučite nešto na fakultetu ne treba da kupite diplomu nego da steknete diplomu znanjem, radom i požrtvovanjem.
Završavam.
To se uči na nekim drugim fakultetima na kojima se uči kako se u vreme kada građani Srbije ostaju bez svojih stanova na Kosovu dobija stan od dva ara.
Za kraj, pozivam narodne poslanike, koji su položili zakletvu, na Ustav ove zemlje, da će svoj posao raditi savesno i odgovorno, u najboljem interesu građana Republike Srbije, da ne glasaju za ovaj budžet, da ostanu verni svojoj skupštinskoj zakletvi koju su dali, jer ovo nije budžet u interesu građana Republike Srbije.
Pozivam predsednika Republike, Tomislava Nikolića, da ne potpiše ovaj budžet, da iz njega isija njegova predsednička zakletva koju je dao pred narodnim poslanicima, postajući predsednik Republike i da ne potpiše ovaj sraman budžet. Hvala.
Poštovani gospodine predsedniče Narodne skupštine, uvaženi gospodine ministre, vidite, veoma je teško braniti ekonomske programe kad vas ovakvi brane. Uvažavam sve ono što vi kažete, vaše argumente, činjenice, vrlo pristojnu diskusiju, uglavnom se služite argumentima, a onda vam okače dva tega od po petsto kilograma oko nogu i teraju vas da skačete 12 metara u dalj. To ne možete i bez tegova, a kamoli sa tegovima.
Kada govorimo o ovom amandmanu koji je predložio gospodin Dinkić, meni je veoma žao ali moje kolege očigledno iz SNS ne prave razliku između investitora i kreditora. Znači, oni koji investiraju to su oni koji donesu svoj novac ovde i za taj svoj novac pokrenu neku investiciju. Kreditori su oni koji vam daju kredite, kako se pokazuje vrlo nepovoljne i vrlo ograničene. Tako da ne možete da ispunite predizborna obećanja.
Znate, gospodine Krstiću, koliko su obećali, pošto vi niste učestvovali u izbornoj kampanji, znate li koliko je SNS obećala direktnih stranih investicija u prve četiri godine svog mandata? Da li slučajno znate taj podatak? Ja ću da vam kažem – 100 milijardi evra. Sad se zapitajte da li je realno da jedna država veličine Srbije očekuje 100 milijardi direktnih stranih investicija. Koliko ste miliona od tih milijardi za sada obezbedili Srbiji? Veoma su vam bila neozbiljna obećanja u rangu onih za hleb od tri dinara. Znate, prošli put su pobedili na izborima obećanje za hleb od tri dinara, pa čim su došli na vlast pokazalo se drugo.
Nije zgoreg podsetiti. Ja znam da ponekad nije prijatno, ali nije zgoreg.
Vi, gospodo, ne pravite razliku između investicija i kredita i to je vaš veliki problem. Drugi problem vam je što ste ove strane investicije za prošlog mandata naše Vlade žestoko osporavali.
Hoću da vam pročitam vaše reči, šta ste kazali za „Zastavu“. Samo će, kaže, vazduh u tim gumama da bude naš, a to se na rastu bruto društvenog proizvoda Republike Srbije nikada neće osetiti i znate kako se sad i te kako osećaju razne ekonomske blagodeti tih investicija, za koje se zalagao i Boris Tadić i Mlađan Dinkić i kompletna Vlada.
Važno je razmišljati o amandmanima opozicije, bez obzira da li ih predlažu G 17 plus, ili DS, ili URS, ali je veoma pogrešno braniti te amandmane spočitavanjem šta je bilo u prošlosti. To je jedan loš pristup. Metodološki loš pristup, jer trebalo bi da kažete građanima Srbije šta ćete vi uraditi u 2014. godini, a ne šta je bilo 2010, 2008. ili 1999. godine. To građane Srbije, kada otvore novčanik, ne interesuje. Njih samo interesuje šta će biti 2014. godine?
Znate li koji je danas datum? Dvanaesti decembar. Za 20 dana će Nova godina. Sa strepnjom građani Srbije čekaju Novu godinu. Nema ni malo te novogodišnje atmosfere na ulici. Džabe ste kitili gradove u Srbiji, u kojima ste vi na vlasti. Kako bi rekao naš narod – davno smo mi pod ovom vlašću okitili jelku. Nema je tu ni za Novu godinu. Sa nekom bljutavom otužnošću ispraćaju ovu 2013. i čekaju sa velikom neizvesnošću 2014. godinu. A kada stignu novogodišnje čestitke u vidu povećanja poreza na imovinu od 180%, jer ne znate kako drugačije da naplatite svoju nesposobnost, jedino preko leđa građana, onda će građani Srbije, kada otvore novčanik, zaista videti šta su dobili od obećanja SNS.
Poštovana predsedavajuća, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, ovde očigledno postoji kod nekih kolega u ovoj sali jedno neshvatanje da tržište kapitala uređuje i kamate i da svetsko tržište kapitala u vreme velike potražnje podiže kamate, a u vreme smanjene potražnje snižava kamate. To je jedna osnovna zakonomernost kada je reč o bilo kojoj robi, pa i o novcu.
Kada je DS preuzela odgovornost za upravljanje ovom zemljom kamate su bile takve kakve su bile i niste mogli da nađete povoljnije kamate i povoljnije kredite. Danas su na tržištu kapitala kamate znatno povoljnije, ali moram da odgovorim. Žao mi je što nije tu profesor Atlagić, ali moram da mu odgovorim.
Znate, suviše je opasna teorija kada neko kaže – preuzeli smo zemlju sa urušenim državnim institucijama i da je DS ostala samo godinu dana na vlasti od Srbije ne bi ostalo ništa. Moram da ga pitam da li se institucije grade tako što se vraća dostojanstvo Narodnoj skupštini, što se vraća dostojanstvo drugim institucijama, što se vraća dostojanstvo Republici Srbiji tako što se vraća u međunarodne zajednice, što se vraća u međunarodne organizacije ili se odgovornost prema jednoj državi pokazuje tako što se vodi politika koja direktno dovodi do sankcija, izopštenja iz sveta između međunarodnih organizacija i foruma?
Naravno da je ovo drugo ispravno i da je ispravno ovo što je radila DS. Da je na snazi ostala politika koju je on zastupao 1999. godine, NATO zastava bi se viorila i u Kruševcu i u Kraljevu, a mi bismo bili izbeglice u Beogradu i ne bismo mogli da pravimo ni ovaj most na Adi, niti bismo mogli da popravimo one mostove koje je ta politika porušila, misleći i na mostove ka Evropi i na mostove ka boljem životu, a i na one mostove koji su porušeni zbog politike koju su neki u ovoj sali vodili.
Žao mi je što ovde ima samo predstavnika frakcije Tomislava Nikolića, pa ne mogu da im objasnim da smisao ekonomske politike predstavlja osnovnik uslova da građani žive bolje, a ne da političari i političke stranke žive bolje.
Danas živimo gore nego juče i vi nas sada uveravate da bi trebalo da štedimo tri godine da bismo živeli još gore. Izvinite, to građanima Srbije nije jasno. Valjda se nečega odričete ako ćete živeti bolje, ali da se odričete nečega da bi živeli još gore, to građanima Srbije ne možete da objasnite. Ne možete da objasnite penzionerima da moraju da štede i trpe da bi 2017. godine živeli gore nego što žive danas. Sa ovom Vladom je izvesno da će živeti gore.
Za kraj, vaš budžet, gospodine Krstiću, nema razvojnu komponentu i to je ono što sam rekao i u raspravi u načelu. To je kao da nas čeka boks meč sa svetskim prvakom u boksu i onda učestvujemo vi i ja, a trener vam prepiše dijetu, a meni kaže – vi ste malo podgojeni i nema potrebe da idete u teretanu, izaći ćete pa ćete se tući. Ne možete bez razvojne komponente u budžetu, i tu se konceptualno razlikujemo, ne politički, da se razumemo, apsolutno prihvatam da vi kao ekonomski stručnjak imate pravo na vaš ekonomski koncept. To je vaše legitimno pravo i čvrsto stojite stavovima iza tog vašeg koncepta i odgovaraćete i građanima Srbije i parlamentu za svoje ekonomske stavove koji će se pokazati kao pogrešni.
Ali, vaše kolege iz SNS-a iznose političke stavove i političke kvalifikacije u koje ne mogu nikoga da uvere. Prvo oni sami ne veruju u to, a kamo li da pokušaju da uvere u to i građane Republike Srbije. Koga ćete od građana Srbije da uverite da treba da plaća veći porez, da treba da se odriče, a da mu kupovna moć bude manja? Kako ćete da objasnite građanima Republike Srbije da moraju da plaćaju veći PDV na hleb, zejtin, šećer, kako ćete da pokrenete računarsku industriju u Republici Srbiji sa povećanjem PDV-a za računarsku opremu? Ko će iz sveta da dođe ovde da ulaže? Niko. Nemate investitore, samo imate kreditore i to je vaš osnovni problem, što niste ništa naučili od država koje su prebrodile svetsku ekonomsku krizu.
Kada govorimo malo o instituciji predsednika Republike Srbije, bio sam ponosan na predsednika Republike koji ne mora da polomi ruke razgovarajući sa predsednikom SAD-a nego je znao engleski jezik.
Bio sam veoma ponosan na to kada ode kada se sretne sa njim, nije morao da čeka sahranu pa da ga vreba sa sve foto-aparatom iz prikrajka da ga zaskoči ne bi li se slikao na sahrani kao prva lopata Srbije.
Imao sam predsednika Republike koji se nije umarao toliko na međunarodnim putevima pa je znao ko mu dolazi u goste. Pogledajte danas „Blic“, ne znate ko vam u goste dolazi, da li je šeik iz Dubaia ili neki drugi. Bitno je da je šeik i da ćete pevati onu Breninu pesmu „Šeki, Šeki tako ti Alaha daj malo para“, ako može puna vreća za nas da bude, daćemo ti još neki hotel na Kopaoniku. Tako se ne grade institucije. Tako se institucije ne prave. Tako se institucije razaraju, baš kao što su se razarale institucije kada 1999. godine taj isti izađe pred studente sa heklerom, pa pred taksistu sa pištoljem. To Srbija nije zaboravila.
Nema tog stiropora na koji će on sada da sedne pa da nas ubedi da je on taj koji će ovde dovesti institucije, izgraditi, investitore. Nema tog stiropora. Može stiropor da bude debeo koliko hoće, ali nema te izolacije koja može da dopre do mozga. Mi pamtimo jako dobro šta je bilo i 1999. godine i 1998. godine. Razumem fascinaciju mostom.
Znate li Petrovaradinski most u Novom Sadu? Žeželjev most u Novom Sadu? Most slobode? Most na Mijatovcu na Velikoj Moravi? Da li znate mostove u okolini Kruševca, Varvarinu, Trsteniku, na Rasini kod Kruševca? Da li znate ko ih je svojom politikom porušio? Ja ću da vam kažem, Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić i onda razumem fascinaciju kada neko gradi most da vas to boli.
Poštovani gospodine predsedavajući, reklamiram povredu Poslovnika član 107. koji se tiče dostojanstva Narodne skupštine. Mislim da se u ovoj Narodnoj skupštini olako koriste neki termini. Prošli put smo imali široku raspravu oko vrlo neprimerenog korišćenja jednog termina. Danas se kaže da su radnici lustrirani. Valja pojasniti šta znači termin – lustracija. To predstavlja utvrđivanje odgovornosti za kršenje ljudskih prava od strane lica na javnim funkcijama.
Znam da ima ljudi koji bi radnike lustrirali jer su im radnici krivi jer su povredili njihova prava što su ih najurili motkama sa vlasti prošli put kada su im uništili fabrike, ali nemojte da tako lako koristite te termine. Ipak je ovde reč o parlamentu i o nekim terminima koji ne mogu tako lako da se koriste i izgovore da bi neko bio zabavan.
Kada ovde neko kaže da su radnici lustrirani, očigledno misli da su radnici kršili nečija prava. Mi iz DS ne smatramo da su radnici u ovoj zemlji kršili bilo čija prava. Naprotiv, smatramo i delimo mišljenje većine da radnici imaju prava i da su nosioci osnovnih ljudskih prava koja proizilaze iz Ustava. Ali, kada se kaže da su radnici lustrirani, to shvatam kao poruku da radnike treba isterati sa posla zato što nisu glasali za frakciju kojoj danas govornik pripada.
Poštovani gospodine predsedniče Narodne skupštine, morao bih još jednom da reklamiram povredu člana 27.  a i drugih članova Poslovnika koji se tiču javnosti u radu.
Pošto mi danas raspravljamo o najvišem aktu koji će ovaj parlament izglasati, o budžetu Republike Srbije, neprimereno je da građani Republike Srbije ne mogu tu raspravu da vide i da učestvuju u njoj, makar posmatrajući kako se poslanici bore za njihove interese, a da na RTS gostuje predsednik vaše stranke i prvi potpredsednik Vlade Aleksandar Vučić.
Znam da ima ljudi kojima je interesanto šta će kazati Aleksandar Vučić, ali ipak mislim da Skupština Republike Srbije treba da ima prioritet, čak i kada je u pitanju prvi potredsednik Vlade. Mislim da je moglo da se nađe vremena da se ili ova sednica skupštine prenosi, ili da se napravi prekid, dok se on ne izgostuje na prvom, drugom, trećem i ostalim pinkovim kanalima, pa da onda građani Srbije ipak vide kako mi učestvujemo u raspravi i na koji način zastupamo njihove interese.
Ako dozvoljavate, pa ponovo je prekršen član Poslovnika koji ističe javnost u radu. Da li stvarno mislite da neko u Dučlovićima na Ovčaru ima internet i sad će baš da gleda sednicu Skupštine preko interneta? Pa, oni ni televizijski signal nemaju tamo, iako se nalaze ispod repetitora. Kao i u Osečini. Isto nemaju internet, verujte, kod kuće i ne mogu baš da vide. Imaju neki, ali šta mislite, recimo, da li će moj ujak, koji ima 72 godine, sad da sedne na internet i da traži skupštinski kanal. Pa, neće, verujte mi. Neće niko to da uradi u Srbiji. U ostalom, pogledajte koliko građana sednicu Skupštine posmatra putem interneta. Nemojmo da to radimo. Ja mislim da bi bilo vrlo važno da prekinete sednicu. Razumem razloge za hitnost da se donese budžet i da mi radimo, ali razumite i zahtev opozicije da imamo obezbeđenu javnost u radu. Samo toliko. Bez da se izjašnjavamo da li je bilo povrede, ili nije.