Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Srđan Milivojević

Srđan Milivojević

Demokratska stranka

Govori

Da li mogu da spomenem gospodina Vladimira Cvijana, koji je kazao da je doneta politička odluka da se smeni Nata Mesarević. Žao mi je što nije u sali. Gde je on? Jeste ga se odrekli? Da li je prešao u neku drugu stranku, ili ga možda spremate za predsednika Vrhovnog kasacionog suda? Mislim da je on idealna ličnost, da zadovoljava sve moralne kriterijume, da će onda njegova advokatska kancelarija dobiti sve sudske procese koji se vode pred bilo kojim sudom.
Ali, opet vas pitam, ova politička egzikucija koju danas svedočimo, koju posmatramo i kojoj se mi hrabro suprotstavljamo uprkos vašim povicima i povicima nemirne savesti, je isključivo želja da se osvetite Nati Mesarević zbog presude za ubistvo Zorana Đinđića.
Možete sada da nađete bilo kakvo obrazloženje, da uvijete to u bilo koju oblandu, to pravno nasilje …
Hajde da vidimo kako smo došli do ove rasprave u parlamentu. Hajde da vidimo kako smo došli do činjenice da je Ustavni sud dao ovakvu preporuku da mi danas raspravljamo na ovu temu. Da li je on uopšte i dao ovakvu preporuku ili nije. Hajde da vidimo uopšte kako se to, znam predsednik Amerike se jednog dana probudi kao predsednik Amerike i oni mu uruče daljinski upravljač kojim komanduje nuklearnim arsenalom.
Međutim, izgleda da je kod nas predsednik Republike konstruisao daljinski upravljač kojim komanduje Ustavnim sudom, jer Ustavni sud u nekim preporukama raspravlja po hitnom postupku, a kada poslaničke grupe upute inicijativu tom istom Ustavnom sudu, on se ne oglašava mesecima. Šta god mislio o inicijativi DSS, mesecima se Ustavni sud nije oglasio po pitanju inicijative DSS. Ali, kažem, pronađen je daljinski upravljač po kom on radi.
Da ne bih ovde dolazio u situaciju da imam polemiku sa predsedavajućim, polako ću privesti svoju raspravu kraju uz nekoliko važnih napomena. Ovde su danas pomenute skupštinske službe, pa bih zamolio te vredne ljude iz skupštinskih službi da ovde umesto ovih flašica sa vodom donesu bokale i peškir, jer Pilat je makar ruke oprao posle svega, makar je tako probao da opere svoju savest.
Ako neko ovih dana sretne Tomislava Nikolića neka mu poželi i neka mu poruči dobro zdravlje, porodičnu sreću, srećan rođendan i neka mu kaže, da ako ikada vidi onog Tomislava Nikolića koji je ovako prorekao ubistvo Zorana Đinđića, makar u ogledalu ujutru kad se brije, neka mu kaže da mu savest neće biti ni malo mirnija posle smene Nate Mesarović, nema tog kanala Dunav – Stalać – Egej gde će oprati ruke i savest. Hvala.
Gospodine predsedavajući, ja ću iskoristiti pravo na repliku, jer sam više puta citiran i pomenut u diskusijama svojih prethodnika.
Kada govorimo o mržnji. Mržnja je osećaj intenzivne odbojnosti prema neko i bilo je i većih filozofskih doprinosa, nego što smo malopre čuli o razradi mržnje. Dakle, mržnja kao svoj krajnji efekat može da ima i stepen agresije ka nekome i on se obično ispoljava, ne baš gađanjem bumerangom, koriste se mnogo moćnija sredstva, recimo snajper iz zgrade Admirala Geparta i mržnja i zavist ka nekom čoveku može da se ispoljava i najavom da će tog čoveka pogoditi taj snajperski metak.
Možda neki ljudi jesu vidoviti…
Ja se zahvaljujem gospodine Arsenoviću, ne zameram vama što na ovakav način pokušavate da branite vaše sadašnje koalicione partnere, ali činjenica je da je jedan čovek izašao na govornicu i uputio tadašnjem predsedniku Vlade sledeću rečenicu – ako neko ovih dana sretne Zorana Đinđića, neka mu kaže da je i Tito pred smrt imao problema sa nogom.
Vidite sada kako reaguje nečista savest. Sada nečista savest ne može da izdrži da sedi skrštenih ruku, nestaju tihi i fini glasovi i kreće, jao, hvatanje za glavu. Nije ovo strašni sud, nemojte mene da se plašite. Čeka vas taj čovek gore među zvezdama, pa njemu objasnite šta je mržnja, a šta je ljubav.
Gospođo predsedavajuća, poštovani gospodine potpredsedniče Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, evo na kraju mandata ove Vlade, neposredno pred njen pad, mi konačno razgovaramo o najvažnijem pitanju u ovoj državi, o problemu zapošljavanja.
Tragedija je da danas, kada govorimo o najvažnijoj temi za građane Srbije, ovde nema predsednika Vlade, ovde nema potpredsednika Vlade. Oni se klizaju na kore od banane, a poslali su gospodina Krkobabića, koga veoma poštujemo i uvažavamo, da s nama razgovara o jednoj vrlo važnoj temi.
Nisam vas razumeo, zaista.
Gospođo Kovač, u državi u kojoj je najveći broj nezaposlenih u Evropi, kada se govori o zapošljavanju, pa tu treba da bude makar pola Vlade, a ne predsednik i potpredsednik. To govori o tome koliko jedna Vlada vodi računa o najvažnijim problemima u ovoj državi.
Da smo kojim slučajem dobili status kandidata, imali bi ovde stolari da dodaju redove ovde, da sednu oni koji su zainteresovani da prigrabe privilegije i počasti zbog toga. Ali, da se vratim na ovu tačku dnevnog reda.
Mi smo ovde ne voljom Vlade, ne voljom vladajuće većine, već činjenicom da potpisujemo dve konvencije i usaglašavamo i usvajamo dve konvencije koje je predložila Međunarodna organizacija rada, mi smo sticajem tih okolnosti prvi put u prilici da malo progovorimo o zapošljavanju u Srbiji. Opet podvlačim, najbrojnija poslanička grupa vladajuće većine, ovde su naše koleginice i kolege iz partije PUPS. To govori o zainteresovanosti ostalih stranaka vladajuće većine da rešavaju problem nezaposlenosti.
Kada govorimo uopšte o ovom veoma važnom problemu, prvo ću kazati da je Međunarodna organizacija rada jedna specijalizovana agencija UN, koja promoviše socijalnu pravdu i bori se za određena međunarodno priznata prava radnika, kao i međunarodno priznata ljudska prava i da je ona osnovana 1919. godine odredbama Versajskog mirovnog sporazuma, a kasnije je bila prva agencija koju su osnovale UN 1946. godine.
Mi smo sticajem okolnosti, sada zahvaljujući postojanju i članstvu u toj organizaciji, u prilici da razgovaramo o najvećem problemu koji muči građane Srbije, a to je problem nezaposlenosti, načinima da se taj problem reši, ali i nekim segmentima koje ove konvencije ovde omogućuju i nekim mogućnostima da se reše određeni problemi, kada je reč o eksploataciji dece i nekim drugim vrlo neprijatnim stvarima koje prate radnu praksu u Srbiji.
Dolazim iz regije koji ima najveći broj nezaposlenih. Dolazim iz centralne Srbije, iz Kruševca. Dolazim iz regije, sliva Zapadne Morave, gde se nalaze Čačak, Kraljevo, Vrnjačka Banja, Kruševac, Trstenik. Zaista je to regija koja ima u Srbiji najveći broj nezaposlenih ovoga trenutka. Podvlačim, Srbija je na prvom mestu po nezaposlenosti u Evropi.
Očekivao sam da ova Vlada makar održi posebnu sednicu Skupštine, sa temom rešavanja problema nezaposlenosti. Može li to da uradi Vlada koju čine stranke koje su za vreme svog prvog mandata ostavile Srbiju ekonomski i u svakom drugom smislu razorene? Naravno da ne može. Može li Vlada koju čine one političke stranke koje su devastirane i uništile srpsku privredu tokom devedesetih godina, što sankcijama, što bombardovanjem da reši problem tih fabrika koji su tada uništili? To poverenje svakako ne gajim u ovu Vladu, niti vidim kapacitete da se ti problemi reše, niti vidim mogućnost.
Mi ćemo kao DS podržati izglasavanje obe ove Konvencije i ovaj broj 181. i ove druge broj 150. koja se tiče administracije u oblasti rada, jer smatramo da je ovo veoma važno za naše pristupanje EU, jer i mi znamo da vladajuća većina zna da granični prelazi koji vode ka EU nisu ni Karlobag, ni Ogulin, ni Karlovac, ni Virovitica. Znamo da su sada i oni progledali i da shvataju da Srbija mora da bude u UN, i shvataju da Srbija mora da ratifikuje ovakve konvencije.
Što ste nervozni? Vi biste mi dali opomenu? Pa, evo ja ću vama da dam savet. Kad budete predsedavajući ove Skupštine, možda će te to moći da radite.
(Predsedavajuća: Pošto sam ja predsedavajuća ove Skupštine, molim vas da se vratite na temu i molim vas da se ne obraćate poslanicima direktno.)
A ja vas molim da zamolite kolege da ne dobacuju, jer to stvarno nije u redu, da povade ove prazne kartice, koje se takođe bore za Evropu, i da pažljivo slušaju, jer mogu mnogo toga da nauče. Pažljivo su slušali u prošlom sazivu i vidite kako su naučili da je Evropa alternativa za Srbiju, a ne Karlobag, Ogulin, Karlovac i Virovitica.
Dakle, dame i gospodo poslanici, vi nemate kapacitet da rešavate ove probleme. Gospodine Krkobabiću, molim vas da utičete na kolege ministre, na predsednika Vlade, na potpredsednike Vlade, da se okanu afera, da dođu u ovu salu, da malo iznesu neku strategiju kako misle da pokrenu Srbiju, da reše problem nezaposlenosti. Problem nezaposlenosti neće rešiti ove konvencije ni njihovo usvajanje, da probaju malo da pogledaju realnim očima svet u Srbiji.
Danas štrajkuju policajci u Čačku, to se vama nije dešavalo, i to štrajkuju glađu. Štrajkuju radnici hotela "Rubin" u Kruševcu i takođe štrajkuju glađu. Valjalo bi malo da se pozabavimo rešavanjem tih konkretnih problema. Oni se neće nahraniti pričama i naručenim tekstovima u partijskim glasilima i tabloidima, niti će se nahraniti ovim naručenim ekonomskim analizama koje obećavaju vrlo berićetnu 2013. godinu, niti će se nahraniti bananama, nego moraju da imaju konkretne uslove za rešavanje svojih egzistencijalnih problema. To je posao Vlade, nije posao nas iz opozicije to da vas učimo.
Na kraj, moram da vam kažem da zaista očekujem da donesete prateće zakone koji će omogućiti implementaciju ovih konvencija, jer to sada nije moguće. Ostavljen je rok od 12 meseci. Vama je rok upotrebe mnogo kraći, pošto je Vlada klinički mrtva i to ne mogu da ožive ni analitičari, ni tabloidi, ni partijska glasila. Pitanje je dana kada će vas isključiti sa aparata. Ovde preventivno delujem, da ne biste bili šokirani kada vam se to desi. Pokušavam da utičem pozitivno na vaše zdravlje.
Molim vas da na kraju svog mandata, ophrvanim silnim aferama i brukanjem Republike Srbije, malo povedete računa o, pre svega radnicima, da malo povedete računa o nezaposlenima, da tu borbu ne vodite demagogijom i da pokušavate da gladne nahranite jednom bananom, da ne pokušavate na kraju svoga mandata te probleme gurate pod tepih, nego da ovde malo pozovete vaše ministre i da svi zajedno diskutujemo u malo punijoj sali o ovom veoma važnom životnom problemu.
Od vas ne očekujem neku posebnu strategiju, jer opet za ove koji dobacuju - znate, čovek može da bude pametan i vredan, i dobro je kad takav čovek vodi državu. Čovek može da bude pametan i lenj, pa je to, znate, ipak veliki hendikep – može, ali neće. Ako mislite da je najgora kombinacija kada ne zna, a uz to ne zna je i lenj, nije. Najgora kombinacija je kada čovek ne zna a hoće, pa se trudi, pa to neznanje nameće kao vrhovno znanje i vrhovni trud – pa ne zna, pa hoće, pa ne zna, pa se trudi i onda ne upropašćava samo sebe, nego čitavu državu.
Na kraju, još jedanput, DS će za ovo glasati. Ovo će omogućiti i evropski napredak Srbije, omogućiće boljitak za ovu državu. Ovo će biti i pomoć opozicije ovoj posustaloj Vladi, a na vama je da u narednim danima dođete pred ovaj dom i da donesete jednu strategiju pokretanja privrede, ali ne tako što ćete da dovedete dvojicu-trojicu investitora, pa da donesu prvih 100 miliona od 100 milijardi obećanih stranih investicija, nego da zaista vidimo ozbiljne investicije, ne tipa kanal Dunav-Stalać-Solun, jer to nije ostvarivo.
Vama ću najveću lopatu da dam da kopate, pošto ste tako glasni mnogo i ovde najviše mašete. Vi ćete to sigurno, makar levu stranu tog kanala iskopate, tako agilni i vredni. Ali ima ona desna strana, pa vam preporučujem da vam je malo ovaj mandat, verovatno će vam građani dati jedno 10 mandata od po 30 dana, pa ćemo videti šta će biti na kraju vašeg mandata.
Čekam strategiju zapošljavanja i očekujem da građani Srbije vide kako ćete da rešite njihove egzistencijalne probleme, jer to ste obećali u izbornoj kampanji. Hvala.
Reklamiram član 104. Poslovnika i ne znam po kom ste pravu dali gospodinu Rističeviću mogućnost da vređa narodne poslanike? On nije govorio o povredi Poslovnika, a više sam njegovo izlaganje shvatio kao repliku i kao pokušaj vređanja DS. Razumem njegov hendikep,  nije jednostavno živeti u Inđiji i proći svakog dana pored industrijske zone koju je napravio Goran Ješić., to ostavlja određene posledice. Tu ste mogli da pokažete vaše umeće s lopatom, ali tamo su neke ozbiljnije mašine…
(Predsedavajuća: Molim vas, gospodine Milivojeviću, vi ste se meni upravo obratili da sam povredila član 104. Poslovnika, što sam dozvolila gospodinu Rističeviću da replicira. Pa, nemojte ni vi da replicirate, molim vas. Izvolite.)
… Tako da, mislim da je povređen član 104. Poslovnika, jer sam ovo zaista shvatio kao repliku hendikepiranog gospodina, nego kao odgovor na moje izlaganje.
Samo kratko, jedna napomena kad je reč o privredi grada Kruševca, pa kada je reč o fabrici "Merima-Henkel". Ne mogu da nemačkog poslodavca nateram da zadrži 1.200 radnika u fabrici u kojoj treba da radi 300-400 radnika. Oni su deo proizvodnje iselili baš u tu Inđiju o kojoj sam pričao. Podsetiću vas, koji mene kritikujete, da je "14. oktobar" imao izvoz od nekoliko stotina miliona maraka i dolara u vreme kada ste vi prošli put preuzeli vlast, doduše kad ste imali Beč.
Znate, onda su svoju proizvodnju sveli na nekoliko desetina hiljada evra i platu demarke. To su takođe činjenice zbog kojih je neko odgovoran i kriv. Veoma cenim vaš angažman da se krene na izgradnju zapadno-moravske magistrale. To je projekat koji je promovisala DS i Boris Tadić u izbornoj kampanji i mi, kao narodni poslanici, gospodin Miodrag Đidić, kao državni sekretar. To sada rade i naši drugi prijatelji iz našeg kraja. Mislim da je to posao svih nas poslanika, jer na kraju našeg mandata nećemo taj autoput da natovarimo na leđa i da ga odnesemo, već će ostati na službu građanima ove zemlje. Nikada neću kazati – mi to radimo, niti vi to radite. Mi to radimo onoga trenutka kada otvorimo novčanik, pa iz novčanika platimo te radove ili se latimo lopate pa krenemo da nasipamo šljunak, pošto nam to možda bolje ide nego neke druge stvari.
Opet podvlačim, nemojte da odlazimo toliko daleko u prošlost, jer ako se udaljimo od današnje teme, samo 12 godina, i vratimo u tu 1999. godinu, otvorićemo mnoge neprijatne stranice i ova rasprava će jako dugo potrajati.
Sa druge strane, ako govorimo o tome gde je perspektiva našeg kraja, voleo bih gospodine Babiću da vi, kao predsednik poslaničke grupe ...
(Predsedavajuća: Vreme.)
... inicirate sastanak svih poslanika, završavam odmah, iz zapadno-moravskog kraja, pa da zajedno održimo zajedničke sednice skupštine Kruševca i ... (isključen mikrofon)
Gospođo predsedavajuća, još pretprošli put sam pomenut imenom i prezimenom, pa je prošlo malo više vremena, ali čisto istine radi - nije lepo da tako govorite o sadašnjim koalicionim partnerima da su oni radili samo marketinške akcije.
Ponoviću pošto niste razumeli i čuli – nije lepo da tako govorite o sadašnjim koalicionim partnerima da su samo radili marketinške akcije. Znam ja da je to auto-put predviđen za Kruševac. Čisto da vas informišem – grad Kruševac, u kome je DS imala odlučujuću ulogu u upravljanju tim gradom u protekle dve godine, je jedini grad koji je uradio eksproprijaciju zemljišta za izgradnju auto-puta i sadašnjoj vlasti, koju vodi SNS, prilično olakšao posao izgradnje auto-puta.
Nemojte mnogo da učite na greškama, nije to dobro, ni na svojim, ni na tuđim, učite na fakultetima. Tamo gde učite nemojte da kupujete diplome, nego lepo ako treba sve diplomirate, završite fakultet. Najbolje je kad se na fakultetu uči, verujte.
Kada govorite o tome da je Srbija dobra njiva puna korova, nemojte da zalivate korov. Hajde da zajedno gradimo institucije. Ne grade se institucije tako što jedan čovek bude i potpredsednik Vlade i ministar i portparol Specijalnog tužilaštva, nije dobro da se gradi kult ličnosti. Imali smo ubistvo u holu Skupštine. Ne treba nam novi kult ličnosti. Svi zajedno da gradimo institucije, svi zajedno da pomognemo svim ljudima koji taj posao rade i tu ćete uvek imati saradnju i pomoć DS. Tu vam mi nećemo biti opozicija. Mi ćemo vam tu pomagati. Mi smo institucije gradili. Evo sutra idealnog dana da pokažemo kako se grade institucije, biće jedna vrlo zanimljiva tačka i tu ćemo pokazati svoj odnos prema institucijama.
Ja bih da ovaj krug replika sa moje strane završim, pre svega uvažavajući gospodina Krkobabića koji je ovde ipak čitavog dana, a ove rasprave možemo i narednih dana da vodimo, tako da dalje neću učestvovati u replikama. Već je sedam sati i treba imati poštovanja prema ljudima koji su ovde došli. Hvala.
Gospođo predsedavajuća, poštovani gospodine ministre odbrane, gospodine Vučiću, gospodo oficiri, dame i gospodo narodni poslanici, govorio bih o dve tačke danas. Govorio bih o stanju naših mirovnih trupa koje će učestvovati u mirovnim misijama. Neki kažu da ne treba naša Vojska da ide u druge države i druga konfliktna područja u trenutku kada tuđa vojska boravi kod nas. Mislim da je dobro da Srbija jača svoj ugled u svetu i svoje bezbednosne kapacitete slanjem naših vojnika i policajaca u mirovne misije.
Za sve protivnike te ideje podsetiću da je zlatnom medaljom za hrabrost "Miloš Obilić" nagrađena policajca Biljana Lazarević koja je bila pripadnik prvog kontingenta MUP Srbije u mirovnoj misiji UN u Liberiji. Ona je bila komandant srpske policije u mirovnoj misiji UN na Haitiju. Pročitaću šta je ta hrabra devojka kazala kada je postala prva žena odlikovana u novijoj istoriji ovim visokim odlikovanjem za hrabrost "Miloš Obilić".
"Lično ne bih isticala to što sam jedina žena, jer je ovo nagrada za ljudskog, humanost i profesionalizam. Rado bih opet išla u neku mirovnu misiju, ali MUP sada učestvuje samo u dve misije, u Liberiji i na Haitima, a ja sam bila u obe. Naši vojnici i policajci su na nivou onih koje smatramo najboljima." Kazala je tada Biljana.
Apsolutno sam uveren da će Vojska Srbije imati tako hrabre pojedince koji će opravdati učešće u mirovnim misijama, da će imati još odlikovanih vojnika i policajaca koji će se vratiti živi i zdravi iz tih mirovnih misija i koji će svojom hrabrošću na najbolji mogući način biti ambasadori Srbije i prezentovati sve ovo što Srbija može kada je reč o našim bezbednosnim potencijalima.
Za vas, gospodine Vučiću, jedna preporuka. Sada će Dan državnosti. Voleo bih da na Dan državnosti pozovete sve one preživele komandante mirovnih misija, a ja ću samo podsetiti da je Srbija imala komandanta, kao što je Slavko Jović, u ratu između Iraka i Irana. Dobro bi bilo da se tih ljudi na takav način setimo. Imali smo jednu divnu izložbu u Vojnom muzeju za vreme gospodina Dragana Šutanovca, kao ministra odbrane, gde smo imali jednu retrospektivu gde je sve Vojska JNA, a potom i Vojska Srbije, učestvovala u mirovnim misijama. Bilo bi lepo da se setimo tih ljudi koji su u vreme kada su u nekim delovima sveta besneli ratni sukobi imali dovoljno hrabrosti da predstavljaju Srbiju i našu Vojsku na najbolji mogući način. Bilo bi dobro da ih pozovemo, da im ukažemo poštovanje, naravno, svima onima koji su sa nama. Na žalost, biologija čini svoje, nisu svi sa nama, ali su neki još uvek živi i bilo bi lepo da ih vidimo u ovoj svečanoj sali na Dan državnosti.
Govorio bih nešto kratko i o zakonu o VBA i VOA. Svedoci smo ovih dana vrlo nemilih stvari kada je reč o nekim zloupotrebama određenih bezbednosnih službi, informacija koje su prikupljene. Na početku mandata ove Vlade suočili smo se sa jednom vrlo neprijatnom aferom prisluškivanja, koja još uvek nije razotkrivena do kraja i čekamo da vidimo ko su bili svi akteri tih nemilih događaja, ali šta hoću da primetim?
Vojska Srbije, kao institucija od najvećeg poverenja, koja uživa najveće poverenje zajedno sa SPC, nigde se ne provlači u tim aferama. Ugled Vojske je sačuvan. Nije valjda da su samo policija i BIA učestvovale u odbrani i bezbednosti ustavnog uređenja ove zemlje. Sigurno je tu bilo i pripadnika Vojske, ali dobrim reformama koje su sprovedene u proteklom periodu uz očuvanje ugleda Vojske Srbije. U sprečavanju svih zloupotreba ni jedan oficir, ni jedan podatak koji je Vojska imala nije iskorišćen za neke afere, skandale. Nismo imali prilike da pročitamo ni jedan tajni spis u tabloidima i partijskim glasilima. Nismo imali prilike da vidimo bilo kakav skandal koji je kreiran u VBA ili VOA. To treba da predstavlja ponos vama, oficirama, koji rukovodite tim institucijama. To znači da su ovakvi zakoni samo novi korak koji će sprečiti takve zloupotrebe, ali to znači da se u prethodnom periodu u Vojsci dobro radilo i da su reforme sprovedene kako treba.
Puna podrška vama, kao ministru, i drago mi je što vas sve češće viđam kao ministra odbrane, a manje kao potpredsednika Vlade, bez obzira na napore koje ulažete u drugim segmentima za koje ste zaduženi, jer Vojska Srbije je institucija od najvećeg poverenja građana. Apsolutno sam uveren da će i dalje jačati svoje kapacitete. Žao mi je što je budžet za Vojsku takav kakav je. Žao mi je svih onih časnih oficira koje danas pominjemo kao učesnike u mirovnim operacijama, koji možda danas nemaju rešeno stambeno pitanje, nemaju egzistencijalne uslove za život. Žao mi je svih onih pukovnika, generala, ali i onih nižih oficira i vojnika koji su i te kakav doprinos dali jačanju ugleda Srbije u svetu, a danas su možda zaboravljeni i teško žive. Dok ja danas govorim u parlamentu, oni se prisećaju tih dana kada je Vojska Srbije, JNA, predstavljala uglednu Vojsku u čitavom svetu.
Zato je dobro da naši vojnici učestvuju u ovim mirovnim misijama. Mnogo je bolje da naša Vojska odlazi na tuđa krizna područja, nego da tuđa vojska dolazi ova krizna područja i da ovde više nikad ne budemo svedoci takvih kriza gde je potrebno neko iz sveta da nas umiruje, disciplinuje, da dolaze ovde. Bolje je da Srbija jača svoje bezbednosne kapacitete.
Posebno ću napomenuti da će DS glasati za ove zakone, jer treba odati priznanje i VBA i VOA na svemu što su uradili, a pogotovo u ovo turbulentno vreme što se nisu ni jednog trenutka, ni sa jednim dokumentom, pojavili kao akteri afera i skandala. To treba možda neko iz opozicije da primeti, da kaže da je to dobro. Možda je to bolje da kažemo mi iz opozicije, a ne vi iz vlasti. Ima Srbija dovoljno problema da bismo ih dalje podgrevali.
Zahvaljujem se i voleo bih da vidim oficire, komandante mirovnih misija. Verujem da ćete vi to uraditi. Hvala.
Gospodine predsedavajući, poštovani gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, neću kazati da sam konsterniran, ni da sam šokiran, ni da sam zapanjen određenim sadržajima antievropskih amandmana one političke stranke koja se navodno zalaže za ulazak Srbije u EU. To govori retorika bedža, a ne govori retorika logike.
Ovde postoji elementarno nepoznavanje šta je to ustvari domaći, a šta strani proizvod. Da li je strani proizvod onaj proizvod koji pakuju Srbi, građani Srbije, koji rade u možda "Filipsovoj" fabrici u Svilajncu? Da li je strani proizvod "Koka-kola" koja se pakuje i proizvodi u Zemunu? Da li je strani proizvod "Henkelov" prašak koga pakuju i proizvode građani Kruševca? Da li je, na kraju krajeva, strani proizvod košulja "Javora" iz Ivanjice koji šiju radnici Ivanjice pod nekada brendom "Dolče i Gabana", pod nekada brendom "Armanija" ili je to proizvod koji puni budžet Republike Srbije? Da li to znači da kada dođe ovaj šeik iz Emirata, pa ovde otvori neku mlekaru koja će proizvoditi neki brend pod njihovim nazivom, da će to biti proizvodi koji nisu dobro došli na ovom tržištu? Da li to znači da će to biti proizvod koji ne treba da se kupuje i treba da zaziremo od tog proizvoda zato što će možda njegov naziv biti ispisan na arapskom jeziku?
Naravno, kada pređete put od vođenja magarca u zgradu Vlade, koji se zove, kako se beše zvao magarac, da li beše Mlađa, ima onaj tekst u novinama kada su dvojica lidera vodila magarca u zgradu Vlade, a koji se zvao Mlađa, pa su stavili lidera u sredinu, jer lider uvek ide u sredinu, a oni su stali levo i desno sa njegove strane, do podrške Vladi u kojoj sedi jedan drugi čovek koji se slično zove, možda isto, onda imate problem. Znate to medicina definiše kao rascep ličnosti, a to postavlja jednu neprijatnu dijagnozu, a za koju je zadužena, kao što sinoć reče jedan moj kolega, gospođa Slavica Đukić Dejanović.
Međutim, ovde imam nešto što se zovu stenografske beleške, nešto što se čuva u prostorijama biblioteke i pozivam sve kolege koje imaju problema sa pamćenjem da odu do biblioteke i da pročitaju šta su o istom ovom zakonu govorili kada su bili opozicija, a šta govore danas kada su vlast. Samo citiram, u vezi amandmana, ovo je još jedan tragičan zakon koji predlaže DS…
(Predsedavajući: Molim vas, gospodine Milivojeviću, ostavite to šta je ko kad govorio. Vratite se na amandman.)
Hvala, gospodine Arsenoviću, ali podsećanje je majka uspeha.
(Predsedavajući: Majku nauke sačuvajte za van Skupštine, a ovde govorite o amandmanu.)
Onda ću morati da organizujem partijsku političku školu za ove zaboravne, pa ću uvažiti vašu molbu i neću dalje govoriti o ovom amandmanu. Hvala.
Zahvaljujem se gospodinu Ljajiću na ovom vrlo temeljnom i ozbiljnom obrazloženju i objašnjenju, ali ovde se više ne postavlja pitanje da li treba glasati za ovaj amandman ili ne glasati za ovaj amandman. Ovde mi u stvari vidimo da su pale političke maske i da je jedna politička grupacija isturila svog člana da on nama kaže da oni u stvari više ne veruju u evropske integracije i da oni više nisu baš evropska politička opcija …
Tako da ovaj amandman koji kaže da će se raspasti EU ne doživljavam kao individualni stav podnosioca amandmana, to tumačim kao probni balon jedne političke grupacije koja treba da vidi kako ćemo mi reagovati na tu najavu. Apsolutno sam uveren da će Srbija biti …
Zahvaljujem vam se, predsedavajući.
Apsolutno sam uveren da će Srbija biti deo EU i da će naši proizvodi koji se ovde proizvode imati u dogledno vreme onu etiketu "made in Serbia", ali će biti napisano i da je proizvedeno u EU. Da li to znači da sada mi šaljemo poruku tržištima zemalja u okruženju da onog trenutka kada Srbija postane deo EU ti ljudi zbog nekog nepoverenja treba da ne kupuju naše proizvode?
Mislim da su stekli svi uslovi da se ovaj amandman, ne samo ne prihvati, nego da se povuče, jer ovoliko logičnih objašnjenja zašto ne treba prihvatiti neki amandman odavno nismo čuli u raspravi. Čak smo videli i dilemu podnosioca amandmana da i on sam razmišlja da ga povuče. Mislim da je to dobro razmišljanje, ali još jednom kažem da ovo doživljavam isključivo kao probni balon kako mi reagujemo po pitanju evroskepticizma vladajuće većine. Hvala.